Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli

Psihologija
Razvojna psihologija
Prof. Dr. Sc. Melisa Husarić
Ass. Alisa Divković

Protokol za posmatranje
Učestalost dječije zanimacije za potencijalno opasne stvari
u grupi igračaka, i eliminisanje te zanimacije koristeći
principe klasičnog uslovljavanja

Muhammed Hasanović
13-26/18

Tuzla, April 2019. godine

Uvod
Kao što znamo, djeca, kada su mala, imaju tendenciju da diraju i da se zanimaju za stvari koje
nekada nemaju veze sa njihovim igračkama, poput šporeta, pegle, noževa, itd.
Na roditeljima je da spriječe djecu u njihovim ponašanjima koja mogu dovesti do potencijalne
povrede. Neki roditelji se oslanjaju na kazne, neki se oslanjaju na verbalno upozoravanje ali
jako često se desi da djeca par puta poslušaju i odustanu, pa u momentu roditeljske nepažnje
ipak odluče da isprate svoju radoznalost do kraja.
Ovaj protokol će da testira koliko često se djeca zanimaju za svakidašnje predmete u kući,
koji sa sobom nose određenu dozu opasnosti, a koji nisu igračke, i testirat će koliko dugo
djeci treba da nauče da ipak, ne trebaju dirati te predmete.
Osnovni uzrok razvoja je učenje, a isti zakoni učenja oblikuju ponašanje tijekom cijelog
života (P. Hwang, B. Nilsson, 1995).
Čovjek je reaktivni mehanizam, stroj koji automatski reagira na vanjske podražaje. Temeljna
pretpostavka je da je ponašanje izravna posljedica određenih podražaja; da bi mogli predviđati
ponašanje neke osobe, neophodno je otkriti podražaje koji uzrokuju ta ponašanja (P. Hwang,
B. Nilsson, 1995).
Definicija Klasičnog Uslovljavanja kaže da učenje kojim neutralni (nema utjecaja) podražaji
postaju ekscitatorni (izaziva reakciju) ili inhibitorni (koči reakciju). Prva istraživanja -
početkom 20. st. ispitivanje izlučivanja sline kod pasa – PSIHIČKA SEKRECIJA (Na
bezuvjetni podražaj (BP=hrana) javlja se bezuvjetna rekacija (BR=slinjenje). Ako se neki
NP=UP kao što je zvuk zvona ili hod laboranta više puta daje zajedno, tj. nekoliko sekundi
prije nekog BP kao što je hrana koja prirodno izaziva reakciju slinjenja (BR), konačno i sam
izazvati tu istu reakciju (UR), tj. Klasično uslovljavanje (P. Hwang, B. Nilsson, 1995).
4 faktora koja utječu na klasično uslovljavanje:
1. UP mora biti dovoljno prepoznatljiv i jak
2. Zadavati uvjetovanje u kratkom roku: 1-7 sekundi prije zadavanja BP
3. Veći broj uparivanja BP i UP = veća vjerojatnost uspostavljanja UR
4. Gašenje (višekratno zadavanje samo UP bez BP uzrokuje postupno gašenje UR)
Metode
Za ovo istraživanje, korisit će se protokol posmatranja bilježenjem uzoraka događaja, koji će
omogućiti da se učestalost dječije zanimacije za opasne stvari pribilježi. Također, posmatrat
će se koliko vremena treba, od prvih par puta kada se opasna stvar dotakne kada je bezopasna
(hladna pegla), do toga da se ta stvar krene skroz izbjegavati (vruća pegle), pod
pretpostavkom da će dijete proći kroz određenu dozu uslovljavanja.
Dijete će se staviti u posebnu sobu, koja je napravljena da izgleda poput dnevne sobe. U njoj
će biti gomila igračaka, razbacanih na sve strane. Među tim igračkama, biće stavljeni razni
predmeti koji nisu igračke, a koji se koriste u svakodnevnom životu. Ti predmeti, uglavnom
trebaju električni naboj da funkcionišu, tako da će svi predmeti biti pod kontrolom ispitivača,
i ispitivač će moći da slobodno reguliše status upaljenog ili ugašenog na svakom od predmeta,
poput pegle. Također, ti predmeti će biti posebno napravljeni da u sebi ne sadrže smrtonosan
električni naboj, već dovoljno nizak da se dijete upozori na njegovu prisutnost i na
potencijalnu opasnost.
Predmeti koji će biti stavljeni u sobu su: pegla, simulirana utičnica, toster, šporet i tupi nož.
Ti predmeti će biti nasumice postavljeni po sobi, a između svih njih bit će raznih igračaka, te
će se djetetu dati izbor.
Posmatranje će trajati tri sata svakog dana, a opservacije će se bilježiti na svakih deset minuta,
a čitavo istraživanje će se odvijati u periodu od dvije sedmice (14 dana), u dvije faze. Prva
faza će biti sedam dana, u kojoj će se ispitivati učestalost zanimanja za potencijalno opasne
stvari naspram zanimanja za igračke, i u narednih sedam dana, tj. U drugoj fazi će se ispitivati
količina vremena koja je potrebna da dijete skroz ostavi potencijalno opasne predmete i više
ih ne dotiče, koristeći uslovljavanje.

Protokol
Cilj : Izmjeriti učestalost dječije zanimacije za potencijalno opasne stvari u grupi igračaka, i
eliminisanje te zanimacije koristeći principe klasičnog uslovljavanja
Grupa djece : Predškolska dob (3-6 godina)
Mjesto : Dnevna soba (posebno napravljena za potrebe istraživanja)
Vrijeme posmatranja: Period od tri sata
Ukupno trajanje istraživanja: 14 dana

Tabela 1: Mjerenje učestalosti zanimacije za potencijalno opasne stvari u grupi igračaka (u

prvih 7 dana)
Vrijeme Predmet ili igračka Opis predmeta ili igračke
10:00
10:10
10:20
 10:30
10:40
10:50
11:00
11:10
11:20
11:30
11:40
11:50
12:00
12:10
12:20
12:30
12:40
12:50
13:00

Tabela 2: Ukupno vrijeme provedeno sa potencijalno opasnim stvarima u grupi igračaka (u

prvih 7 dana)
Predmet Vrijeme provedeno
Pegla
Simulirana utičnica
Toster
Tupi nož
Šporet

Tabela 3: Vrijeme potrebno da se potencijalno opasne stvari skroz napuste koristeći

uslovljavanje
Vrijeme Opasni predmet
10:00
10:10
10:20
10:30
10:40
10:50
11:00
11:10
11:20
11:30
11:40
11:50
12:00
12:10
12:20
12:30
12:40
 12:50
13:00

Tabela 4: Mjerenje učestalosti zanimacije za potencijalno opasne stvari u grupi igračaka (u

drugih 7 dana)
Vrijeme Predmet ili igračka Opis predmeta ili igračke
10:00
10:10
10:20
10:30
10:40
10:50
11:00
11:10
11:20
11:30
11:40
11:50
12:00
12:10
12:20
12:30
12:40
12:50
13:00

Literatura:
Hwang, P; Nilsson, B. (1995), Razvojna Psihologija: Od fetusa do odraslog, Natur och
Kulutr, Stockholm (31-35 str.)