INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU

DEPARTMAN ZA PEDAGOŠKO-PSIHOLOŠKE NAUKE

STUDIJSKI PROGRAM:VASPITAČ DJECE PREDŠKOLSKOG UZRASTA

DIDAKTIČKE DJEČJE IGRE KOJE SE MOGU ZABILJEŽITI U NARODU NAŠEG

KRAJA
(SEMINARSKI RAD)

Mentor: Student:
Prof. dr Ibro Skenderović Dajla Adrović

Novi Pazar, april 2022.

2
SADRŽAJ:
UVOD……………………………………………………………………………………………4
METODE VASPITNO OBRAZOVNOG RADA……………………………………………..5
HEURISTIČKI METOD………………………………………………………………………..5
MANIPULATIVNI METOD….…………………………………………………………………5
VERBALNI METOD ……………………………………………………………………………6
ILUSTRATIVNO-TEKSTUALNI METOD…………………………………………………….6
POKAZIVAČKI METOD……………………………………………………………………….6
OBLICI RADA…………………………………………………………………………………..7
SREDSTVA……………………………………………………………………………………..7
IGRE I IGROVNE AKTIVNOSTI………………………………………………………………8
VRSTE IGARA I IGROVNIH AKTIVNOSTI………………………………………………….8
DIDAKTIČKE IGRE…………………………………………………………………………….9
DIDAKTIČKE IGRE U NARODU NAŠEG KRAJA………………………………………..10
PRIMJERI IGARA ……………………………………………………………………………10
ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………….14
LITERATURA…………………………………………………………………………………15

3
 UVOD

U ovom radu ćemo pisati o metodama, oblicima rada, klasifikaciji igara, a posebno
ćemo se osvrnuti na didaktičke igre, kao i na tradicionalne igre našeg naroda.
Didaktičke igre su najoptimalniji i pristupačniji oblici predavanja mlađoj djeci
predškolskog uzrasta. Bilo koja didaktička igra sastoji se od nekoliko elemenata: prije
svega, to je didaktički zadatak (oni se razlikuju u svojoj složenosti, u zavisnosti od
starosne grupe djece), pravila i direktno igranje akcija u cilju ostvarivanja krajnjeg cilja,
to jest isti zadatak.

Organizacija obrazovnog procesa u predškolskoj obrazovnoj instituciji podrazumijeva

pravilan izbor didaktičkih igara tako da su zadaci koji su bili zaduženi za djecu izvodljivi,
ali istovremeno zahtijevali napor mentalnih sila, promovisali razvoj i samoorganizaciju.

4
 METODE VASPITNO OBRAZOVNOG RADA

Postoje dve klasifikacije metoda:

Emil Kamenov izvodi svoju klasifikaciju:
1. otkrivački metod,
2. problemski metod,
3. pokazivački metod ( Kamenov, 1999 b).

Nenad Suzić izvodi svoju klasifikaciju:

1. heuristički metod,
2. manipulativni metod,
3. verbalni metod,
4. ilustrativno-tekstualni metod i ,
5. pokazivačku metod.
Ljudsko iskustvo se sa generacije na generaciju prenosi uglavnom na dva načina:
a) akcijom, delom ili oponašanjem i
b) verbalno, objašnjavanjem ili razmenom poruka.
U prvu grupu spada verbalni i manipulativni metod, a u drugu verbalni, ilustrativno-
tekstualni i pokazivački metod.

HEURISTIČKI METOD

Heuristički ili otkrivački metod blizak je detetovoj prirodi jer ono stalno otkriva svet oko
sebe saznaje i zaključuje. Korišćenjem ovog metoda vaspitač organizuje problemsko-
heuristicke situacije, organizuje traganja i stvaralačkeaktivnosti dece, kojima se otkrivaju
svojstva, zakonitosti, pravila, odnosi među bićima,predmetima i pojavama koje okružuju
dete. Suština heurističkog metoda nije u tome da dete prepustimo samo sebi već da
deci organizujemo aktivnosti, da pomognemo njihovoj samostalnoj spoznaji, da već
postojeće aktivnosti dete usmerimo u heurističkom pravcu.

MANIPULATIVNI METOD

Funkcijonisanje aparata, svojstva stvari ili druge važne enigma dete pokušava da shvati
putem upotrebe stvari, putem njihovog korišćenja. Kada malom dete date naliv-pero,
budite skoro sigurni da će pored razgledanja dete ovu stvar pomirisati, staviti usta da
oseti njen ukus ili baciti da vidi koliko ce izdržati test slobodnog bacanja.
Dete silno želi da razvali igračku koja se kreće na baterije, ne zato što je to destruktivno
nego zato što želi da zna šta to pokreće igračku, tj: šta joj daje ‘’život’’.

5
Bezbrojne su mogućnosti uputrobe manipulativnih aktivnosti u pedagoške svrhe u
pedagoškom uzrastu. Dete manipuliše dodirom da otkrije tvrdoću ili mekoću predmeta,
toplotu ili hladnoću, da li je predmet gladak ili hrapav ili sl.
Manipulišući čulom ukusa dete saznaje da li je predmet sladak, gorak, kiseo i sl.,
koristeći čulo vida, dete pokušava saznati ‘’razrogačenim’’ očima, pokušava vidjeti i ono
što se vidom ne može vidjeti. Detetovu potrebu za manipulisanjem vaspitač može
koristiti u pedagoške svrhe.
Npr, može početi kombinovanjem senzornih manipulacija trašeći od deteta da
zatvorenih očiju opipa predmet I dag a zatim prepozna ( igra ‘’šta je u šeširu’’).

VERBALNI METOD

Bez obzira na napredak tehnike i tehnologije reč neće nestati kao izvor proučavanja ni
za 1000 godina. Ovaj metod je dominirao u tradicionalnoj školi i doveo do svog
negativnog odraza, do situacije da nastavnik stalno priča, a da učenik stalno ponavlja.
To je rezultiralo pasivizacijom deteta. Upotreba verbalnog mtoda ima više varijanti:
1. pričanje ili naracija,
2. objašnjavanje,
3. diskusija,
4. razgovor,
5. aktivna verbalizacija.

 
ILUSTRATIVNO-TEKSTUALNI METOD

Crtanje, ilustrovanje, šaranje, pisanje i druge grafičke tehnike dete koristi i bez
vaspitačeve pomoći, spontano šaraju ili ilustruju predmete, životinje ili likove oko sebe.

POKAZIVAČKI METOD

Pokazivanje ili demostracija predstavlja jedan od najstarijih vaspitnih metoda, ovoj vid
komunikacije odvijao se pre govora, i pre nastanka pisma. Možemo demonstrirati ili
pokazati predmete, radnje, uloge, odnose, modele i slično.

6
 OBLICI RADA

Osnovni oblici rada su:

1. fontalni,
2. individualni,
3. grupni.

U oblasti upoznavanja oklone primenjuju se sva tri oblika rada, najčešće kombinovano.
Koristeći frontalni ( kolektivni ) rad, vaspitač radi istovremeno sa čitavom grupom, ovo je
veoma racionalan i ekonomičan postupak koji ima izvesnih nedostataka, naime
komunikacija sa decom koja su nešto pasivnija i manje zainteresovana svedena je na
minimum, često deca nisu u stanju da prate vaspitača i tako ometaju ostalu decu.
U grupnom ( timskom ) radu dece se dele na određen broj grupa koje takođe zavise od
broja dece teme i sredstava. Deca mogu imati ista ili razlićčita zaduženja u grupi.
U individalnom ili pojedinačnom obliku rada svako dete se pojedinačno bavi određenom
aktivnošću. Ovaj oblik rada se može uspešno koristiti van sobe vrtića. U dvorištu vrtića
svako dete može izabrati zaduženje – jedno će da plevi, drugo da skuplja palo lišće,
treće da okopava ( dećijim alatom )…

SREDSTVA

Za upoznavanje dece sa okolinom koriste se razni predmeti, materijali, modeli, sprave,

pribori i zbirke. Najčešće korišćena sredstva su slike, trodimenzionalna sredstva,
auditivna i audiovizuelna sredstva.
Slike se dosta koriste u ovoj oblasti. Pored toga što se njima mogu dočarati zanimljivi
detalji iz sredine koje okružuju dete, na slikama mogu biti predstavljene i teško dostupni
ili opasni prizori: vulkan, divlje životinje, cveće i td. Zahvaljujući slici vaspitać se može
duže zadržati na nekom detaljima bude dečija interesovanja.
Trodimenizionalna sredstva pogodan način za bogaćenje dečijeg iskustva je kontakt sa
predmetima i pojavama iz okoline. Neposredno učešće u zbivanjima u okolini je od
neprocenljivog značaja. Konkretan, neposredni doživljaj u potpunosti angažuje dete “
razvija njegova čula i intelekt” .
Auditivna i audiovizuelna sredstva primenjena samostalno ili u kombinaciji sa drugim
sredstvima – obogaćuju vaspitno – obrazovni rad, čine ga dinamični , zanimljivim za
decu , olakšavajući im razumevanja mnogih složenih pojmova ili situacija. Vaspitač
može odabrati dobru radio ili televizisku emisiju, i uklopiti je u planiranu temu.

7
 IGRE I IGROVNE AKTIVNOSTI

Putem igre ili igrovnim arktivnostima deca testiraju svoje mogućnosti, uspostavljaju
odnose sa drugom deco mi odraslima, uopsteno rečeno, stvaraju modele u kojima
intezivno sjedinjuju maštu i realnost.
Igrajući se dete spontano aktivira svoju kogniciju, pušta mašti na volju, oslobađa svoje
emocije, razvija socijalne odnose, aktivira svoje telo, kreće se i deluje. Posmatrajući
decu, njihove igre i igrovne aktivnosti možemo naučiti šta im odgovara koje igre više
vole i u kojim aktivnostima najviše uživaju. Vaspitač može pozitivno uticati na njihov
razvoj tako što će planirati i izvoditi vaspitno-obrzovni rad nastavljajući igre ‘’u zoni
narednog razvoja’’ ( Vigotski, 1996, str.29), stvrajući uslove za stvarno napredovanje
deteta nastavljajući onaj nivo na kome se dete već nalazi.

VRSTE IGARA I IGROVNIH AKTIVNOSTI

U okviru pedagoških igara, Nikola Šoljanin razlikuje:

1. igre sposobnosti,
2. igre šanse,
3. igre realnosti,
4. igre mašte. ( 1976, str.7).

Igre sposobnosti se baziraju na sposobnostima igrača.Ne mogu se odvijati

akosudionici u igri nisu adekvatni sposobnosti, takva igra je fudbal.
Igre šanse se baziraju na šansi igrača da uz delovanje slučajem ostvari željeni cilj,
ove igre su poznate kao i igre na sreću jer na startu se ne traže posebne sposobnosti
suigraća, jednake su šanse za sve učesnike.
Igre realnosti su najbliže predškolskom uzrastu. Najime deca često i rado igrom ili
igrovnim aktivnostima oponašaju vrlo prozaičnu realnost.
Npr. Devojčica hrani svoju lutku, razgovara sa njom ponavlja joj savete koje je dobila od
njene mame i sl.
Igre mašte su deci najdrže najbliže njihovoj prirodi jer ih ni u čemu ne sputavaju.
Vaspitač može koristiti ove igre u svakodnevnom radu sa decom. Npr. Deca uvode
vlastiti scenario u zadatu priču.
Nešto drugaćiju klasifikaciju nalazimo kod Emila Kamenova. Takva klasifikacija je:
1. funkcionalne igre,
2. igre mašte ili igre uloga,
3. igre sa gotovim pravilima,
4. konstruktorske igre ( Kamenov, 1997, str. 5).

8
Funkcionalne igre dete izvodi zato što je ovladalo određenim funkcijama svoga tela,
igračaka ili sredstava oko sebe.
Igre mašte ili uloga se oslanjaju na slobodnu volju deteta na sklonost deteta da u mašti
stvranost prikaže u sebi svojstven način.
Igre sa gotovim pravilima razlikujemo od igra u kojima se pravila konstrujišu u toku
igranja. Pa često se igrovne aktivnosti u kojima nema pravila pretvaraju u igre sa
pravilima zato što se pravila konstituišu tokom aktivnosti. Največi broj igaara ima gotova
pravila koja se iz generaciju u generaciju prenose na pokoljenja u datim kulutrama.
Konstruktorske igre obuhvataju aktivnosti u kojima dete oblikuje material slaže, gradi ili
raspoređuje kako bi postiglo odreženi cilj. Vrlo često deca obluju nešto funkcionalno kao
što je slučaj šivenja odeće za bebu izradom posteljine i slično.

DIDAKTIČKE IGRE

Nijedna manje važna uloga u nastavnom procesu predstavljaju didaktičke igre za mlađe
i vrtićne grupe, jer su za 2-3 godine djeca aktivnija u upoznavanju sa okolnim svetom i
najjednostavnijim konceptima. Važno je napomenuti da je igranje u ovom dobu vrlo
jednostavno. Na primer, možete izvlačiti mrvice na "berbu" i postavljati na različite korpe
od povrća i plodova različitih veličina. Ili sakupljati obojene kugle u kutiji iste boje.

Osim toga, rano upoznavanje sa didaktičkim igrama promoviše sticanje veština igranja
u timu i poštovanje određenih pravila.Primjeri igara u mlađoj grupi mogu služiti kao: "Ko
vrišti?", "Divlje i domaće životinje", "Loto", "Pogodite igračku".

Didaktičke igre u srednjoj grupi

Didaktičke igre u vrtiću za decu u 3-4 godine su fokusirane na formiranje sposobnosti za

uspostavljanje jednostavnih veza između okolnih objekata, kao i proširenje rečnika.
Kartografske datoteke didaktičkih igara u srednjoj grupi treba da uključuju časove koji
predškolcima uvode elementarne koncepte kao što su oblik, boja, težina, materijal od
kojih se objekat pravi, veličina. U procesu igranja deca popravlja stečena znanja, nauče
klasifikovati objekte.

Sa decom srednje grupe možete da igrate igre kao što su "Pronađi razlike", "Šta je u
kutiji?", "Jestivo neožive", "Ko živi gde?" .

Didaktičke igre u pripremnoj grupi

Didaktičke igre za djecu od 5-6 godina postavljaju složenije zadatke za bebe i

podrazumijevaju složenije odnose između učesnika u igranjskim aktivnostima. Mnoge
igre za dječake i djevojčice - predškolske djece predstavljene su u obliku takmičenja,
koje su od velikog značaja u razvoju prijateljskih odnosa, podučavanja pravde,

9
uzajamne pomoći. U pripremnoj grupi, dosta informacija se daje deci pomoću običnih
zanimanja, a uz pomoć igara asimilovani materijal je samo fiksiran.
Igre u pripremnoj grupi su već složenije i ozbiljnije: "Hiberniranje i migriranje ptica",
"Letenje, skakanje, plivanje", "Prati me", "Grebanje na ćelijama".

Bez obzira na to, bez obzira koliko je zadivljujući i kognitivni proces igre, moramo
zapamtiti da trajanje igre ne bi trebalo da pređe 15-20 minuta. Istovremeno, edukatori
treba da uzmu u obzir individualne karakteristike svakog djeteta, odabira zadataka, tako
da svako dete može dobiti mentalno i moralno zadovoljstvo.

DIDAKTIČKE IGRE U NARODU NAŠEG KRAJA

Zabeleženo je, perom i kamerom, mnogo starih igara: zuca, kupa (s orasima), igra
piljaka, klis, fudbal s krpenjačom, jelečkinje-barjačkinje, tutumiš, nadvlačenje užeta… U
mnogim selima, pogotovu onim bližim gradu, gotovo su sve zaboravljene – deca se
danas igraju sasvim drugačije – ali ponegde pokoja od starih igara još zabavlja
mališane.

Istraživači su precizno zapisivali mnoge pojedinosti o tim igrama. Na primer: da li je

muška ili ženska, koliko takmičara učestvuje, kada se i gde igralo, koja su sredstva pri
igranju korišćena, kako je počinjala, kako se završavala i koje su pesme pevane uz igru,
uz koje su se praznike neke od igara igrale…

PRIMJERI STARIH NARODNIH IGARA NAŠIH KRAJEVA

Sada ćemo navesti nekoliko primjera starih dječijih igara:

Zemlja

Zauzimanje tuđe zemlje! Da su djeca znala dobro iskoristiti prašnjave sokake, dokaz je I
ova igra. Djeca iz susjedstva nacrtala bi kamenom veliki krug, podijelivši ga na nekoliko
dijelova, ovisno od broja igrača. Svako je imao svoju teritoriju, svoju zemlju. Za igru je
bio potreban štap dužine 30-40 cm, koji bi se bacao na određenu udaljenost. Trebalo je
dotaći protivnika I tako sačuvati svoj I zauzeti dio tuđe zemlje. Igrač je svoju zemlju
mogao gubiti, vraćati I osvajati susjedovu. Pobjednik je bio onaj koji je imao najviše
zemlje.

Bliška

10
Bliška je igra koju su češće igrali dječaci od djevojčica. Naime, uz određeni postavljeni
cilj, kao na naprimjer neki štap na ravnom tlu, sa određene udaljenosti, bacao se sitni
novac prema tom cilju. Onaj ko bi pogodio najbliže pokupio bi sve novčiće, koji su tada
predstavljali dragocjeni džeparac.

Mućak

U proljetnim nedeljnim poslijepodnevima, dok su dječaci igrli fudbal sa krpenom loptom,

djevojčice su rado igrale igru koja se zvala mućak. Od rekvizita je bila potrebna samo
jedna maramica. Djevojčice bi čučnule ili posijedale formirajući krug, a jedna od njih bi
ih obilazila noseći maramicu u ruci. Nisu se smjele okretati, jer je zadatak djevojčice sa
maramicom da je neprimjetno spusti iza jedne od njih. Ako bi ova ipak osjetila da je
maramica spuštena, ustajala bi I sada bi ona nosila maramicu unaokolo. Ako je
maramica pak ostala neprimijećena, djevojčica bi ulazila u središte kruga I bila tzv.
Mućak.

Lončići

Obično bi se sastale mlađe I starije djevojčice I poređale se kao u kolu. Mlađe curice su
bile lončiće, a starije kume. Lončići su stajali ispred svojih kuma koje su na njih polagale
desnu ruku. Jedna bi kuma obilazila tražeći sebi lončić. Kad bi ga našla, htjela bi ga
sebi kupiti. Pitala bi: ,, Pošto kumo lončić?” a kuma bi odgovarala: ,,Po petak, po šestak,
niže ti ga ne dam”. Na to bi kuma potrčala okolo, a mušterija za njom. Koja od njih dvije
bi prva stigla do lončića I stavila ruku na njega, lončić je bio njezin.

Žmurke
Deca se sakupe i dogovore o veličini i granicama prostora za igru i odrede mesto na
kome stoji igrač koji žmuri – „cilj“. Prvo dete koje žmuri ukoliko nema dobrovoljaca, bira
se brojalicom, na primer „Eci peci pec, ti si mali zec, a ja mala prepelica, eci peci pec“.
Dok ono žmuri i broji do, recimo 20, ostala deca se skrivaju u unapred dogovorenom
prostoru. Kada dete koje broji završi sa brojanjem, polazi da pronađe skrivenu decu.
Kada nadje prvog igrača, glasno izgovara njegovo ime i trči do mesta gde je žmurilo.
Ako uspe da prvo dođe do svog cilja (mesta gde je žmurilo), otkriveni igrač sledeći
žmuri. Ukoliko sva deca koja su skrivena stignu pre igrača koji žmuri do cilja, isti igrač
ponovo žmuri.

Pošla majka s kolim' dvoru

U ovoj igri uglavnom su sudjelovale djevojčice. Rado je izvođena za vrijeme školskog

odmora. Djevojčice bi se poredale licem u lice u razdaljenosti po nekoliko metara jedne
od drugih, zatim bi jedna grupa, napola recitirajući, a napola pjevajući krenula prema
drugoj grupi:

11
"Pošla majka s kolim dvoru dija dija da"
Na isti način bi druga grupa odgovorila:
"Što će majka s kolim' dvoru dija dija da"
Prva grupa djevojčica odgovara:
"Mi hoćemo lijepu Katu dija dija da"
"Mi ne damo lijepe Kate dija dija da"
"A što ćete nama dati dija dija da"

Kad se obje grupe nagode, "zaprošena" djevojčica prelazi u drugu grupu. Igra ovdje
može prestati, a može se nastaviti traženjem druge djevojke.

Širi, širi, šareni šeširi

Djeca pjevaju:

Širi, širi, šareni šeširi,

Bosa ja, bosa ti,
Okreni se (nečije ime) ti!

Djeca stanu u krug držeći se za ruke i vrte se uz pjevanje pjesme (kao i Ringa ringa
raja). Sva djeca pjevaju pjesmu sve do se ne dođe do mjesta kada se treba izgovoriti
nečije ime. U prvome krugu možete vi izgovoriti nečije ime (npr. Maja). Kada izgovorite
"Maja ti" (tj. pjesma završi), Maja se treba okrenuti. Kada se okrene, ona mora ponovno
primiti susjednu djecu za ruke i pjesma se pjeva od početka. Ivana dalje nastavlja igru
(vrti se i pjeva) okrenuta leđima.

U drugome krugu to ime izgovara dijete (u našem primjeru Maja) koje se u prošlome
krugu trebalo okrenuti. Kada dođe dio "Okreni se…", Maja izgovara sljedeće ime (koje
god želi), npr. Luka. Kada izgovori "Luka ti" (tj. pjesma završi), Luka se treba okrenuti.
Kada se okrene, on mora ponovno primiti susjednu djecu za ruke i pjesma se pjeva od
početka. Luka dalje nastavlja igru okrenut leđima.

Pjesma se pjeva onoliko puta koliko ima djece, tj. sve dok se svi ne okrenu, tj. budu
okrenuti leđima.

Na kraju završavamo:

Širi,širi,šareni šeširi,
Bosa ja, bosa ti,
Okrenimo se natrag svi!

I svi su ponovno u početnoj poziciji.

12
 Čvorak
Djeca pjevaju:

Čvorak, čvorak slušaj sada

kako pjeva naša mlada!
Hajd’ pogodi tko je to
pa ćeš ići na mjesto.
Hajd’ pogodi tko je to
pa ćeš ići na mjesto.

Djeca stanu u krug držeći se za ruke, a jedno dijete stoji u sredini s povezom preko
očiju. Djeca se vrte u krug oko djeteta pjevajući. Kada pjesma završi, dijete koje je u
sredini mora opipom pogoditi tko je ispred njega. Ako pogodi, ide na njegovo mjesto, a
dijete koje je on pogodio staje u krug. Ako pak ne pogodi, igra ponovno počinje s istim
djetetom u krugu.

Ide mačka oko tebe

Slično igri "mućka" igrala se i ova igra pjevajući:

Ide mačka oko tebe

Pazi da te ne ogrebe.
Čuvaj mijo rep
Da ne budeš slijep.
Ako budeš slijep
Otpast će ti rep.

Djeca sjednu u krug, a jedno dijete ("maca") stane izvan kruga. U ruci ima neki manji
predmet. Svi pjevaju, a "maca" kruži oko djece (s vanjske strane kruga) u smjeru
kazaljke na satu. U jednome trenutku mora neopazice staviti predmet iza nekog djeteta.
Time je dala na znanje da je to dijete izabrala za "miša". Kada završi pjesma, sva djeca
moraju brzo pogledati je li iza njih predmet. Onaj koji iza sebe ima predmet je "miš" te
se mora brzo ustati i optrčati oko djece (u smjeru kazaljke na satu). U isto vrijeme
"maca" vreba njegovo mjesto, tj. treba stići na upražnjeno mjesto prije "miša". Ako
"maca" stigne prije "miša", dijete koje je ostalo bez mjesta postaje "maca". No, ako
"miš" uspije stići prije "mace", sve se ponavlja, tj. i dalje je isto dijete "maca".

13
 ZAKLJUČAK

Deca igru shvaćaju jako ozbiljno, puni su entuzijazma, vole se zajedno igrati, igra se
odvija nesputano, nema sputavanja, svi izražavaju svoja osećaje, emocije i
suosećanja., ali i svoju osobnost. Ako oduzmemo deci igru , oduzimamo im maštu, a
samim tim i djetinjstvo.

14
 LITERATURA
- M. Duran, Dete i igra, 1999.
- S., Nenad, ‘’Uvod u predškolsku pedagogiju i metodiku’’ ( Banja Luka, 2006 ).
- S., Dragica ‘’Upoznavanje predškolske dece sa okolinom’’ ( Beograd, 1999).

15