SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB

Odsjek za pedagogiju
Kolegij: Osnove pedagogije

ULOGA ODGAJATELJA U OBLIKOVANJU MATERIJALNOG/PROSTORNOG

OKRUŽENJA U VRTIĆU

seminarski rad

Studentica: Željka Mihovilić Mentorica: dr.sc. Ana Širanović

Zagreb, 2016.
SADRŽAJ
UVOD ....................................................................................................................................................... 3
ODGAJATELJ KAO REFLEKSIVNI PRAKTIČAR ............................................................................................ 3
ODGAJATELJ U KONSTRUKTIVISTIČKOM PRISTUPU ................................................................................ 4
ULOGA ODGAJATELJA U MODELU ,,DJEČJI VRTIĆ KAO DJEČJA KUĆA“ ................................................... 5
MATERIJALNO POTICAJNO OKRUŽENJE .................................................................................................. 5
ZAKLJUČAK............................................................................................................................................... 6
KORIŠTENA LITERATURA ......................................................................................................................... 7
UVOD
U modernom društvu često se propituje uloga odgajatelja u dječjim vrtićima. Zbog različitih
aspekata sagledavanja teme, mišljenja se nerijetko razilaze. Općeprihvaćeno shvaćanje
doživljava je kao vrlo složenu, odgovornu te nadasve vrijednu. Odgajatelj je osoba koja
svakodnevno skrbi i brine o našoj djeci, te samim time intencionalno i posredno utječe na njihov
socijalni, psihološki i motorički razvoj. Spomenuta uloga ostvaruje se aktivnim praćenjem
spontanih dječjih aktivnosti, uočavanjem individualnih aspiracija i zadovoljavanjem
kognitivnih potreba. Odgajatelj je osoba koja Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj
i obrazovanje, kao i planirane aktivnosti prilagođava interesima svoje grupe. Cilj njezina
djelovanja je omogućavanje i poticanje slobodnog, kontinuiranog razvoja ličnosti. Navedeno
se ostvaruje kroz širok spektar pomno osmišljenih i prilagođenih igara te prethodno odabranih
aktivnosti. Naime, termin 'organizator' je jedna od temeljnih interpersonalnih vještina
odgajatelja, a odnosi se na oblikovanje okruženja i osiguranje raspoloživosti adekvatnih
materijala za aktivno stjecanje iskustva. Obzirom na potrebe i zahtjeve djece, preporuča se
uvođenje novih ideja i služenje inovativnim tehnikama. Uvođenje novih ili modificiranje već
postojećih koncepcija zasniva se na detaljnoj razvojnoj dokumentaciji, prikupljenoj tijekom
redovitog praćenja i promatranja grupnog rada. Možemo govoriti o obliku partnerskog odnosa
gdje djeca kroz igru pokazuju vlastite interese, a odgajatelj ih prepoznaje i podržava. Dakle, na
osnovi vlastitih praktičnih spoznaja, uređuje okolinu tako da ona odražava motivaciju i
predstavlja svojevrstan izazov za istraživačke dječje umove.

ODGAJATELJ KAO REFLEKSIVNI PRAKTIČAR

Odgajateljem u dječjem vrtiću može postati osoba koja je završila sveučilišni preddiplomski ili
diplomski studij predškolskog odgoja te tako stekla potrebna znanja, vještine i kvalifikacije.
Međutim, činjenično znanje nije aksiom kojem se nekritički pristupa te ga se kao takvog
prihvaća. Ono služi samo kao temelj buduće izgradnje vlastitih teorija proizašlih iz stvarnih
situacija i radnog iskustva. Odgoj djeteta je disciplina koja se konstantno istražuje i prilagođava
aktualnim uvjetima. Odgajatelj ima mogućnost i slobodu u planiranju i ostvarivanju pojedinih
etapa odgojno-obrazovnog procesa. Navedeno se provodi osluškujući želje i interese djeteta,
prepoznajući zahtjeve i udovoljavajući im. Obzirom na to, jedna od neizostavnih vrlina koje
mora posjedovati jest 'izvrstan praktičar'. Kako bi mogao objektivno procijeniti primjenjene

3
metode i učinke svoga rada, potrebno je sustavno provođenje evidencije, bilježenje opažanja i
naposlijetku samoevaluacija. Na temelju detaljne analize, osvješćuje eventualne pogreške. One
su očekivane i potrebne te predstavljaju dobru priliku za konstataciju zašto određeni prijedlozi
ipak ne uspijevaju u praktičnom radu. Provjeravajući teorijske hipoteze, odgajatelji istražuju
svoju praksu i doprinose njenom pozitivnom razvoju. U pedagogiji, kao i mnogim drugim
znanstvenim područjima, postoje predispozicije za napredak. Svaki odgajatelj svojim
iskustvom, radom i zalaganjem pridonosi u otkrivanju novih spoznaja. Refleksivni je praktičar
aktivan pojedinac koji istražuje rješenja i različite načine djelovanja kao odgovore na praktične
probleme (Šagud, 2006). On razmišlja i na drugačiji način percipira svakodnevno okruženje.
Svoje subjektivne dojmove i doživljaje usustavljuje te unutar konstruktivne i javne rasprave
predstavlja inovativnu shemu. Ideje može realizirati reorganizacijom prostora, prerazmještajem
namještaja, nabavom novih materijala i tehnika.

ODGAJATELJ U KONSTRUKTIVISTIČKOM PRISTUPU

Konstruktivistički pristup predstavlja znanstveni koncept čija je temeljna pretpostavka utjecaj
konteksta i okruženja u kojem se poučava na ishode učenja. Sukladno tome, odgajatelj je
ključna osoba u odgojno-obrazovnom procesu kod djece predškolske dobi, i to kao pomagač i
posrednik. Njegova je uloga stvoriti okolinu koja će motivirati, buditi kreativnost i poticati
inovativnost. On osigurava sredstva, materijale, podršku i usmjeravanje kako bi usavršio dječje
prilike za učenje. Ovakvo djelovanje podrazumijeva osposobljavanje djeteta kako bi nadalje
samostalno tragalo za znanjem i aktiviralo se u različitim interesnim sferama.

4
ULOGA ODGAJATELJA U MODELU ,,DJEČJI VRTIĆ KAO DJEČJA KUĆA“
Većina djece već u najranijoj dobi svoje obiteljske domove zamjenjuje 'jaslicama', odnosno
vrtićima. Tada još nisu sposobni percipirati i razumijeti zašto ih roditelji dovode u to nepoznato,
strano okruženje. Osjećaju strah, nesigurnost, usamljenost. No, svaki početak je težak, a zadatak
odgajateljica je pomoći djetetu da se što jednostavnije asimilira u novu sredinu. Ondje bi se ono
trebalo integrirati, razviti osjećaj prihvaćenosti te svijest o tome da pripada jednom novom
obliku zajednice. Potiče se suradnja i interakcija među vršnjacima s ciljem razvijanja
komunikacijskih i socijalnih vještina. Samo u tako skladnom ozračju dijete će se htjeti uključiti
u zajedničke aktivnosti, istraživati i upoznavati okolinu. Prostor u kojem djeca borave također
ostavlja snažan dojam na njih, a idealno dizajniran je onaj prilagođen njihovim osobinama,
interesima i željama. Ako se dijete može slobodno kretati, nesputano koristiti dostupne
materijale, likovna sredstva i igračke, ono će se osjećati kao kod kuće. Montessori koncepcija
posebno naglašava da ,,dječja kuća treba biti pripremljena okolina, s djetetu privlačnim i
razvojno - poticajnim materijalima“ (Bašić, 2011.). Svatko bi trebao moći pronaći 'kutak' za
sebe u kojem će se osjećati ugodno te motivirano za stjecanje novih individualnih znanja i
iskustava. Odnosno, djeci bi trebalo omogućiti samostalan odabir među raznovrsnim i različito
strukturiranim igrama. Na taj način se naglašava njihova autonomija, uvažavanje mišljenja i
naravno, doprinos u osmišljavanju plana i provođenju programa. Obveza odgajateljica je
pribavljanje svih potrebnih materijala i praćenje rada, no one se ne uključuju izravno u njegovu
realizaciju. Sudjelovanje kompetentih osoba moguće je kada i ukoliko one to procijene
potrebnim. Naime, ni u jednom trenutku ne smije se zapostaviti kreativnost ni dokinuti
neovisnost kojom dijete raspolaže u vlastitom domu. Nastoji mu se omogućiti ta sloboda unutar
sigurnog okruženja pod stalnim nadzorom odgajatelja. Maria Montessori isticala je kako bi
dječji vrtići trebali predstavljati, ,,umjesto ustanova za čuvanje i discipliniranje, dječje kuće u
kojima se djeca mogu slobodno kretati i u kojima njihov duh treba nalaziti hranu za sebe, hranu
koju dijete treba za vlastiti razvoj“ (Bašić, 2011.).

MATERIJALNO POTICAJNO OKRUŽENJE

U vrtiću kao instituciji koja uči i vodi dijete kroz najvažnije razdoblje djetinjstva, materijalno
okruženje mora biti bogato, tj. sveobuhvatno i poticajno. ,,Prostorno okruženje uključuje sve u
i oko vrtića: zidovi, podovi, oblik i veličina soba dnevnog boravka, namještaj, igračke, oprema,
igralište, sve to utječe na iskustvo djeteta“ (Sindik, 2008.) Odgovarajuće koncipiran prostor
djeci različitih mogućnosti i interesa, omogućuje angažiranje raznovrsnih inteligencija i

5
predstavlja polazište u razvoju raznih kompetencija. Takva okolina zagovara aktivno stjecanje
znanja i međusobnu suradnju u odnosu dijete-vršnjaci, dijete-odgajatelj. Odnosno, omogućava
učenje čineći i surađujući s drugima, što odražava autonomiju znanja. Njena organizacija
realistično prezentira stvarne okolnosti, omogućava zornu predodžbu te aktivaciju svih
osjetilnih sustava. Objekt poput samostojećeg stalka, služi predstavljanju uradaka i ideja u
zajedničkoj raspravi. Omogućuje djeci da prate, aktivno slušaju i postavljaju pitanja te time
razvijaju svoje kognitivne vještine. Potiče se kretanje, interakcija i komunikacija, ali i
istovremeno pruža mogućnost distanciranja iz grupnih aktivnosti. Dijete se u svakom trenutku
može posvetiti individualnim afinitetima u nekom od brojnih tematskih kutića. Takva
organizacija opravdana je činjenicom da ,,sva živa bića imaju potrebu i za određenim prostorom
oko sebe kad su u kontaktu s drugim jedinkama iste vrste“ (Sindik, 2008.). To je prostor u koji
odgajatelj u normalnim okolnostima ne zalazi, već samo omogućava preduvjete za njegovu
realizaciju. Poticajno materijalno okruženje obuhvaća, primjerice, centar za građenje, koji
pridonosi razvoju kreativnosti i koncentracije. Djeca uz pomoć kocki različitih veličina i oblika
mogu izgraditi maštovite projekcije i strukture, pritom ovladavajući vještinama razmišljanja i
rješavanja problema te osjećajem vlastitog ponosa. Umjetnički nadarenim pojedincima također
je omogućena sfera samoaktualizacije te osigurana dostupnost prirodnih umirujućih materijala
poput gline, pijeska, vode ili tijesta, uz pomoć kojih mogu izraziti svoje talente.

ZAKLJUČAK
Uloga odgajatelja u oblikovanju materijalnog/fizičkog okruženja je stvaranje uvjeta u kojima
dijete može samostalno otkrivati, upoznavati okolinu i na temelju toga donositi prosudbe o
općim zakonitostima. Okruženje mora primarno probuditi interes za takve istraživačke
aktivnosti, a potom ih i omogućiti. Ukoliko se dijete osjeća ugodno u sredini u kojoj se nalazi,
ono će to odavati emocionalnim i bihevioralnim znakovima. U bogatom i motivirajućem
okruženju, bit će zainteresirano, radoznalo, zaposleno i naposlijetku zadovoljno zbog sveg što
mu je pruženo. Djeca koja imaju navedene mogućnosti izbora aktivnosti, spretno se služe
potrebnim materijalima i izvorima te su spremna dijeliti svoja znanja i postignuća s ostatkom
grupe i odgajateljima.

6
KORIŠTENA LITERATURA
Bašić, S. (2011.) Temeljni motivi i aktualnost Montessori pedagogije, stručni skup, HMD,
Zagreb

International Step by Step Association (2011.) Kompetentni odgajatelji 21.st. pdf

Petrović-Sočo, B. (2000.) Redefiniranje uloge odgojitelja u konstruktivističkom pristupu

dječjem učenju. U: Slunjski, E. Učiti zajedno s djecom - učiti. Čakovec: Dječji centar
Čakovec, Visoka učiteljska škola Čakovec, str. 19-22.

Sindik, J. (2008.) Poticajno okruženje i osobni prostor djece u dječjem vrtiću. Metodički
obzori Vol. 3 No. 5, str. 143.-154.

Slunjski, E. (2012.) Tragovima dječjih stopa. Zagreb: Profil

Šagud, M. (2006.) Odgajatelj kao refleksivni praktičar. Zagreb: Visoka učiteljska škola
Petrinja

Utjecaj teorija učenja na dizajn tečaja e- učenja. Portal za poslovno e-učenje.

Dostupno na: http://eucenje.efst.hr/tag/konstruktivizam/ 12.12.2016.

Bodlović, A., Kunac, S. Povezivanje teorije i prakse — temelj obrazovanja budućih pedagoga
Dostupno na: http://www.pedagogija.hr/ekvilibrij/povezivanje-teorije-i-prakse---temelj-
obrazovanja-buducih-pedagoga.html 10.12.2016.

7
8