KATALOG PITANJA IZ PREDŠKOLSKE PEDAGOGIJE ZA II PARCIJALNI USMJERENE

AKTIVNOSTI

1. Po čemu su usmjerene aktivnosti specifičan oblik aktivnosti u vrtiću?

Usmjerene aktivnosti su po svom cilju, sadržaju i metodici koja se u njima primijenjuje specifični oblici
vaspitno-obrazovnog rada u predškolskim ustanovama. To su organizovani i planirani oblici koji se
ostvaruju određenim programom i pod rukovodstvom vaspitača.

2. Posredstvom usmjerenih aktivnosti u vrtiću djeca stiču...?

Učešćem u ovim aktivnostima djeca stiču znanja o svijetu, formiraju sliku stvarnosti i razvijaju svoje
fizičke, intelektualne i estetske sposobnosti, a također stiču osobine društvenog ponašanja.

3. Prema uzrastu, o kojim uzrasnim grupama se govori u vrtiću i koliko traju usmjerene
aktivnosti u svakoj grupi?

Usmjerene aktivnosti se odvijaju prema predviđenom planu, svakog dana u određeno vrijeme, prema
određenoj temi i pod rukovodstvom odgajatelja. To je tačno planirano mjesto u rasporedu dnevnog rada i
traju 10 minuta za najmlađu grupu, 20 minuta za srednju i 35 minuta za najstariju grupu predškolske
djece.

4. Kako usmjerene aktivnosti utječu na intelektualni razvoj?

Usmjerene aktivnosti imaju veliku ulogu u intelektualnom vaspitanju djece predškolskog uzrasta, jer
omogućavaju sticanje znanja o prirodi, društvu i čovjeku. Iako su ta znanja prosta i elementarna, ona
imaju karakter naučne vjerodostojnosti. Uspostaviti relaciju između objašnjenja odgajateljice putem
usmjerenih aktivnosti i razvoja djetetovog logičkog mišljenja. Predškolska djeca izražavaju interesovanje
za porijeklo raznih objekata i vezu među njima. Ona postavljaju brojna pitanja, tj. pitanja koja vode ka
saznanju stvari. Posmatranjem objekata i pojava razvija se posmatrački duh i obogaćuju predstave
predškolske djece. Izražavanjem opažanja razvija se dječiji govor, a objašnjenja odgajateljice podstiču
razvoj logičkog mišljenja.

5. Kako se putem usmjerenih aktivnosti dijete priprema za školu?

Glavnu ulogu u pripremanju i rukovođenju ovim aktivnostima ima odgajateljica. Prije svega, ona treba da
zainteresuje djecu za aktivnost. Atraktivan način na koji odgajateljica najavljuje temu usmjerenih
aktivnosti obezbjeđuje koncentraciju dječije pažnje. Razne aktivnosti zahtjevaju primjenu raznih metoda i
postupaka. Odgajateljica treba da procjenjuje rezultate dječijeg rada i dječije ponašanje u ovim
aktivnostima, radne sposobnosti i druge osobine. Na osnovu tih procjena ona preduzima posebne mjere,
savjetuje se sa roditeljima i drugim saradnicima s ciljem otklanjanja eventualnih smetnji za postizanje
boljih rezultata.

6. Klasificirati usmjerene aktivnosti prema njihovom sadržaju.

Prema sadržaju, usmjerene aktivnosti se dijele na: aktivnosti fizičkog vaspitanja, aktivnosti sticanja
znanja i razvijanja govora, aktivnosti za sticanje matematičkih predstava, muzičke aktivnosti, aktivnosti
crtanja i modelovanja, aktivnosti primjene stečenih znanja u radu itd. Sadržaj svih ovih aktivnosti
predviđen je programom za cijeli uzrast i za pojedine grupe.

7. Klasificirati usmjerene aktivnosti prema formi.

Svaka od ovih aktivnosti može se realizovati u raznim formama. Tako, npr., aktivnosti sticanja znanja o
sredini mogu imati forme kao što su: posmatranje, rad u vrtu, čitanje pomoću slikovnica, pričanje,
prepričavanje, pamćenje, razgovor, didaktičke igre i sl. Klasificirati usmjerene aktivnosti prema odgojno-
obrazovnim zadacima. Djeca dobijaju nova znanja i razvijaju im se sposobnosti i vještine – odgajatelj
upoznaje djecu sa činjenicama koje se odnose na predmete, pojave ili radnje koje se proučavaju. Dječija
znanja se učvršćuju i dalje razvijaju – ponavljaju se stečena znanja u raznim formama, kao što su:
didaktičke igre, prepričavanje, pamćenje itd. Dječija znanja se provjeravaju, sistematiziraju i usavršavaju
se dječije sposobnosti – organizuju se u određenom intervalu vremena, poslije završene jedne cjeline.
Podstiče se samostalan i slobodan rad – djeca treba da realizuju odabrane teme u obliku priča, crteža,
modela. Na taj način djeci se daje mogućnost da izraze stečeno znanje i da razvijaju svoje stvaralačke
sposobnosti.

8. Kako izgleda planiranje usmjerenih aktivnosti?

Usmjerene aktivnosti se brižljivo planiraju i za njih se odgajatelj vrlo detaljno priprema. Planiranjem se
obezbjeđuje perspektiva rada za duži vremenski period, s tim što se na taj način predviđa skup svih
usmjerenih aktivnosti kao i postupnost i sistematičnost njihovog ostvarenja. Plan aktivnosti
podrazumijeva: broj aktivnosti, teme aktivnosti, cilj aktivnosti, didaktički materijal, organizaciju
aktivnosti i proces aktivnosti (metode i postupci).

9. Kojim postupcima zainteresirati djecu za usmjerenu aktivnost?

Atraktivan način na koji odgajateljica najavljuje temu usmjerenih aktivnosti obezbjeđuje koncentraciju
dječije pažnje. S tim ciljem koristi se sljedećim postupcima: neposredno najavljuje temu, pokazuje
modele objekata u interesantnoj formi, otkriva njihovo značenje, razvrstava ih, ističe njihov značaj,
postavlja pitanja i traži kratke odgovore.

10. Kako postaviti zadatke u usmjerenoj aktivnosti?

Drugi značajan momenat usmjerenih aktivnosti je postavljanje zadataka, koji djeca treba da ispune. U tom
smislu, najčešće putem razgovora odgajateljica orijentiše djecu na zadatak. Zadatak treba da bude
pristupačan djeci i zanimljiv, ali isto tako on treba da pretpostavlja i dječiji napor. Karakter zadatka zavisi
od sadržaja usmjerenih aktivnosti. Npr. u aktivnostima čiji je sadržaj crtanje i modelovanje, zadatak je
usmjeren na podsticanje dječijeg stvaralaštva i savladavanje raznih tehnika rada, kao i u aktivnostima
fizičkog vaspitanja, zadaci su usmjereni na pravilno izvršavanje pokreta, razvijanje okretnosti, brzine i
tačnosti pokreta.

11. Specifičnosti rukovođenja usmjerenim aktivnostima u mlađoj grupi.

To je najmlađa grupa djece (od 3 do 4 godine), koja je tek došla u predškolsku ustanovu iz porodice, u
pogledu psiho-fizičkog razvoja je veoma specifična. Djeca ovog uzrasta izražavaju spontanost i
emotivnost u odnosu prema stvarima i pojavama sredine u kojoj žive, ona ne pokazuju smisao za
zajedničke igre, svako želi sve igračke za sebe, vrlo brzo mijenjaju aktivnosti itd. Odgajateljica počinje da
brine o tome da te aktivnosti imaju trajanje predviđeno programom, s težnjom da svako dijete ispuni
samostalno neki zadatak (crtanje, didaktičke igre i sl.) Vaspitni rad u ovoj grupi mora da se zasniva na
bogatom očiglednom materijalu, koji ilustruje i aktivira djecu u ovom procesu.

12. Specifičnosti rukovođenja usmjerenim aktivnostima u srednjoj grupi.

Djeca srednje grupe (4 – 5 godina) već poznaju izvjesne predmete i pojave i imaju određeno iskustvo.
Također posjeduju i izvjestan nivo ponašanja koji se manifestuje u većoj samostalnosti u aktivnostima,
zahtjeva se da njihovi odgovori budu jasni i gramatički ispravni. Iako predškolska djeca srednje grupe
rade samostalnije, odgajatelj pomaže pojedinačno pri rješavanju zadataka. On podstiče, analizira dječiji
rad, ocjenjuje ga, razvijajući duh kritike i samokritike.

13. Specifičnosti rukovođenja usmjerenim aktivnostima u starijoj grupi.

Starija grupa (6 – 7 godina) predškolske djece pokazuje veći stepen pažnje i posjeduje veći krug predstava
o sredini u kojoj živi. Djeca umiju da se služe rječju na adekvatan način, te su spretnija u pokretima tijela,
ruku i nogu. Prisutan je i veći stepen voljne pažnje, disciplina, red i odgovornost. Takvim
karakteristikama ove aktivnosti pripremaju djecu za školski rad.

IGRA

14. Koje discipline se sa kulturalnog aspekta interesiraju za igru?

Igra je kao element kulture interesovala etnografe i filozofe, psihologe i pedagoge. Šiler i Spenser su prvi
iznijeli svoje filozofske i estetičke poglede o igri, tretirajući je kao jednu vrlo rasprostranjenu pojavu
života, čiji su korijeni isti kao i korijeni umjetnosti.

15. Kroz igru uloga šta se projektuje?

Kroz igru uloga se projektuje djetetovo viđenje svijeta odraslih i njihovih aktivnosti. U nemogućnosti da
ostvari odgovarajuće radne operacije, jer su predmeti odraslih nepristupačni djetetu, ono uzima dostupne
predmete koje koristi kao zamjena za prave.

16. Dvije funkcije simbolizacije u igri.

Funkcija predstavljanja ljudskih radnji I Predstavljanje socijalnog odnosa koji postoji između odraslih

17. Podjela i opis pojedinih grupa igara prema Billeru.

Biller razlikuje 5 vrsta igara:

- Funkcionalne ili senzo-motorne – pružanje ruku i nogu, dodirivanje i ljuljanje predmeta,

proizvodnja zvuka.

- Igre fikcije ili iluzije – djeca razgovaraju sa zamišljenim bićima.

- Perceptivne igre – gledanje slika i slušanje priča. Podstiču intelektualni razvoj. igre – pravljenje
kuće od kocki, tunel od pijeska, a kasnije dijete koristi boje i plastelin.
 - Grupne igre – dijete počinje da se igra sa djecom iz bliže okoline. Te igre su jednostavne, bez
mnogo pravila, imaju veliki značaj za socijalizaciju.

- Konstruktivne dijete barata predmetima kako bi napravilo nešto, odnosno kako bi postiglo
određeni cilj.

18. Kako Piaget dijeli dječije igre?

Osnova Piagetove podjele su: vježbanje, simbol i pravilo. Oni čine razvojnu strukturu mišljenja što je u
funkciji dječije igre. Piaget dijeli igre na osnovu mentalne strukture koja je aktivna tokom igre: Igre
vježbanja ili senzo-motorične

19. Kako s pedagoškog gledišta se tipologiziraju dječije igre?

Može se prihvatiti klasifikacija dječijih igara na dvije osnovne vrste:

- stvaralačke igre – ove igre djeca sama izmišljaju. Javljaju se vrlo rano i s razvojem djeteta postaju
sve bogatije i raznovrsnije. Dijete u ovim igrama samo postavlja cilj, određuje sadržaj i način
ostvarivanja svojih zamisli.

- Ovdje ubrajamo igre uloga, konstruktivne igre s predmetima i igre dramatizacije.

- igre s pravilima – djeca postavljaju zadatak koji treba da riješe pomoću određenih pravila.
Pravila regulišu određene dječije radnje i od njih se ne može odstupati.

- Ovdje ubrajamo narodne igre, pokretne igre i didaktičke igre.

INTELEKTUALNI RAZVOJ

20. Blumovo razumijevanje važnosti prvih godina života.

Blum zaključuje da prve godine ljudskog života odlično utiču na krajnju granicu individualne
inteligencije, odnosno da su one najvažnije za intelektualni razvoj. Čovjekova inteligencija prema
nejgovom mišljenju u prve četiri godine doseže polovinu ukupne inteligencije, a sa šest godina dijete
dostiže dvije trećine inteligencije koju će imati u sedamnaestoj godini.

21. Prema istraživanjima, koja su 3 najznačajnija područja intelektualnog razvoja? Objasniti

relaciju između predmeta i boje u djetetovom intelektualnom razvoju.

U istraživanju se pokazalo da se školsko dijete, u slučajevima kada se boja pojavljuje kao sastavno
obilježje predmeta, u svojim radnjama orijentiše na apsolutno obilježje boje, dok u drugim slučajevima
dijete oponaša boju u njenom relativnom značenju i pri izvršavanju radnje orijentiše se na odnose među
bojama. Uključivanje riječi u proces opažanja prostora. Tačno opažanje prostornih odnosa se postiže tek
onda kada dijete upotrebljava njihove diferencirane verbalne znakove. Uključivanje u djetetov rječnik
takvih riječi kao što su: na, pod, nad, ispred, pozadi, ulijevo, udesno, koje označavaju prostorne odnose
predmeta, doprinosi izdvajanju, apstrahovanju u opažajnoj situaciji prostornih odnosa i formiranju
prostornih predstava.
22. Dva faktora koja utječu na razvoj pamćenja.

Emocionalna obojenost teksta, slikovitost teksta Zvučnost i ritam

23. Kad počinje razvoj namjernog pamćenja kod djeteta?

U periodu od 4 do 5 godina počinje da se razvija namjerno pamćenje i reproduciranje, jer tada dijete
može prihvatiti cilj, koji utječe na zapamćivanje i sjećanje. Dva shvatanja prirode dječije mašte. S jedne
strane postoje psiholozi (Pijaže, Štern) koji tumače dječiju maštu odvojeno od stvarnosti, kao poseban
svijet u kojem dijete izražava svoja subjektivna stanja ili kao simbolične znakove objektivnog svijeta iz
kojeg dijete najčešće bježi. S druge strane, najnovija istraživanja pokazuju da se predškolsko dijete u igri
pridržava logike realnog života i da izražava realističnu tendenciju. U odnosu na odrasle djeca raspolažu
znatno većim mehaničkim pamćenjem, mada pokazuju I sposobnost za logičko pamćenje.

24. U kojoj godini počinje razvoj kreativne aktivne dječije mašte?

Oko četvrte godine, uporedo s nenamjernom maštom, počinje da se formira aktivna, stvaralačka mašta.
To je period kada se pored podsticanja odraslih usljed zajedničke igre javljaju elementi planiranja. To je
process koji se razvija uz pomoć igre , dramskog izražavanja I drugih oblika aktivnosti.

25. Detaljno opisati razvoj dječijeg mišljenja.

Prema novijim pristupima Vigotskog, misaoni procesi se razvijaju pod utjecajem ličnog iskustva, kao
rezultat upoznavanja niza pojava predmetne stvarnosti. Oko druge godine se javljaju prve manifestacije
dječijeg mišljenja koje ima opažajno-predmetni karakter i neposredno je vezano s predmetnim radnjama
djeteta. Opažajno-praktično mišljenje je genetički najraniji oblik mišljenja. Pod utjecajem govora i
aktivnosti usmjerenih na istraživanje bitnih komponenata predmeta, dijete prelazi na opažajno-predstavno
i verbalno mišljenje. Prelaz sa opažajno-praktičnog na opažajno-predstavno i verbalno mišljenje zavisi od
toga do koje su mjere formirani viši tipovi aktivnosti orijentacije i istraživanja. Riječi dobijaju određena
značenja, one postaju nosioci stvaranja predstava o predmetima iz okoline. Misaona aktivnost djeteta
predškolske dobi se izražava kroz mnogobrojna pitanja. Razvoj shvatanja uzročno-posljedičnih odnosa
djece predškolskog uzrasta ide od uočavanja spoljašnjih ka uočavanju unutrašnjih uzroka pojava. Govor i
mišljenje se u ovom uzrastu prepliću i uzajamno podstiču. Zahvaljujući riječima, mišljenje dostiže novi
stepen, jer se odvaja od praktične radnje.

26. Kako njegovati dječiju radoznalost?

Dječija radoznalost se njeguje i razvija organizovanim vaspitno-obrazovnim radom, putem igre i drugih
oblika učenja. U igri djeca stiču elementarna znanja i navike i na temelju toga razvijaju se
najjednostavniji oblici učenja.

KONSTRUKTIVIZAM

27. Koje godine se smatraju početkom.... konstruktivizma?

Iako se ideja konstruktivizma javlja već u 18. vijeku, počela se razvijati tek 1970-ih , poslije
biheviorizma i kognitivizma.
28. Temeljno, na čemu je bazirana izgradnja znanja u konstruktivizmu?

Konstruktivizam kao teorijski koncept instistira na tome da je izgradnja znanja bazirana na iskustvu
pojedinca i kao takvo ono je jedinstveno.

29. Nabrojati konstruktivističke konstrukte.

ZNANJE JE IZGRAĐENO, A NE UROĐENO ILI PASIVNO UČENJE JE AKTIVAN PROCES

UČENJE KROZ SOCIJALNU INTERAKCIJU SVA SAZNANJA SU INDIVIDUALNA

30. Objasniti kognitivni i socijalni konstruktivizam.

Kognitivni konstruktivizam- predstavljen u radovima Jeana Piagea. Budući da se znanje ne može izravno
prenositi sa osobe na osobu, fokusiraju se na individualno konstruiranje znanja i učenje kroz istraživanja.
Socijalni konstruktivizam- znanje se razvija iz načina na koji ljudi komuniciraju jedni s drugima, iz
kulture i društva u cjelini. Učenje kroz interakciju s drugima pomaže nam da izgradimo vlastito znanje i
stvarnost. Socijalni konstruktivizam dolazi od Leva Vigotskog i usko je povezan sa kognitivnim
konstruktivizmom sa dodatnim elementom društvenog uticaja.

31. Opisati ulogu djeteta u konstruktivizmu kao teorijskom konceptu u predškolskoj pedagogiji.

Dijete u konstruktivizmu je subjekt odgojno obrazovnog procesa. Dijete je aktivan i kompetentan

pojedinac. Ima glavnu ulogu u procesu vlastitog učenja u kojem istražuje svoje lične teorije i preuzima
odgovornost za svoje učenje. Naglasak je stavljen na njegovu samostalnost i aktivnost. Konstruktivistički
pristup gleda na djecu kao na aktivne učesnike u vlastitom učenju. Također, dijete je aktivni sudionik u
stvaranju kurikuluma te na taj način direktno utječe na vlastiti razvoj.

32. Opisati ulogu odgajatelja u konstruktivizmu kao teorijskom konceptu u predškolskoj

pedagogiji.

Konstruktivistički pristup zahtjeva i drugačiju, mnogo kompleksniju i odgovorniju ulogu odgajatelja. -

Odgajatelj postaje refleksivni istraživač vlastite odgojno-obrazovne prakse i kao takav shvaća saradnju
kao značajno polazište učenja, a istraživanje kao svakodnevnu aktivnost na osnovu koje se stvara teorija. -
Odgajatelj u svojoj odgojno-obrazovnoj skupini oblikuje način življenja, a njegovo ponašanje predstavlja
model djeci za njihovo ponašanje. Zbog toga je važno da je odgajatelj u svojoj praksi dosljedan onom što
govori i što očekuje i traži od djece. Na taj način, odgajatelj sudjeluje u kreiranju kvalitete zajedničkog
življenja sa djecom. - Odgajatelj je prvenstveno voditelj i pomagač u igri, učenju i razvoju djeteta te je
njegova uloga usmjerena na organizaciju sredine, izbor materijala, sredstava i prijedloga aktivnosti. -
Odgajatelj nema glavnu riječ u grupi. On motivira i prati djecu i njihove interese.

33. Opisati odnos između odgajatelja i djeteta u konstruktivizmu kao teorijskom konceptu u
predškolskoj pedagogiji.

Znanje se ne prenosi sa odgajatelja na dijete. Proces učenja se odvija na način da dijete izgrađuje svoje
znanje na osnovu lične aktivnosti i iskustva uz pomoć i podršku odgajatelja.
34. Opisati podsticajno okruženje vrtića u teoriji konstruktivizma.

Jasno je da u odgojno-obrazovnom procesu okolina i okruženje moraju biti ti koji će svojom

pripremljenošću služiti kao cilj ili poticaj učenju. Kontekst ustanove djeluje na odgoj i razvoj djece i o
njegovoj kvaliteti ovisi kvalitet dječijeg iskustva, življenja, učenja, socijalizacije i ličnosti. Organiziranje
prostorno-materijalnog okruženja vrtića uključuje osiguranje bogatstva i promišljenosti izbora materijala
koji djecu: potiču na otkrivanje i rješavanje problema, omogućuju postavljanje hipoteza, istraživanje,
eksperimentiranje i konstruiranje znanja i razumijevanja. Prostori vrtića trebali bi biti oblikovani na način
da omoguće slobodno izražavanje svih kreativnih potencijala djeteta, njegovu radoznalost, autonomiju i
pravo na komuniciranje s drugima. To treba da bude prostor ispunjen stvarima i slikama prirodnih ljepota,
slikama života, biljkama o kojima se djeca brinu. Stolovi i stolice veličinom moraju biti primjereni djeci i
njihovoj snazi, a radne površine za individualni rad jesu površine stolova i maleni tepisi. Također vrtić
treba imati kvalitetno strukturirane prostorne cjeline („centri aktivnosti“, „kutići“) koji potiču grupisanje
djece u manje skupine i omogućuju kvalitetne interakcije.

35. Opisati konstruktivistički kurikulum.

Obično, konstruktivistički nastavni planovi i programi ne prate kalup standardnih nastavnih planova i
programa. Podstiče se da se gradi na osnovu predznanja učenika, kao i na praktičnom rješavanju
problema. Štaviše, odgajatelji bi trebali ohrabriti djecu da kontinuirano procjenjuju ono što uče iz
aktivnosti i kako će se to primijeniti na njihove živote. Na ovaj način djeca ne samo da uče iz aktivnosti,
već i „uče kako da uče“. Djeca su vođe svog učenja a odgajatelj je tu da pruži potrebne materijale i
pomogne u usmjeravanju djece. Konstruktivistički kurikulum je zabavan, opušten, bogat i privlačan.

36. Objasniti 2 cilja konstruktivističkog vrtićkog kurikuluma.

- Razvoj potencijala djece na holistički i integriran način: fizički, duhovno, socijalno i intelektualno kroz
sigurno i pogodno okruženje za učenje uz zabavne, kreativne i smislene aktivnosti. - Interakcija
djetetovog iskustva s materijalima, idejama i ljudima. Ponuditi razumijevanje sljedećih elemenata
vrtićkog konstruktivističkog kurikuluma: Početno interesovanje- Neka uobičajena interesovanja i
radoznalosti sa kojima se vaspitači mogu susresti tokom karijere sa decom mogu biti: • Leptiri • Cveće •
Sjene • Boja • Kule/zgrade/strukture • Avioni/automobili Početno interesovanje obično bude određeni
predmet, materijal, stvar ili događaj. Praćenje djetetovog interesovanja- Važno je pratiti smjer djece u
konstruktivističkom pristup jer njihovo interesovanje izaziva velike ideje, a velike ideje stvaraju
interesovanja.

Istraživanje- Proces istraživanja je kada odgajatelj ukaže na glavno interesovanje koje su djeca stekla i
počne da im pomaže da se izbore sa svojom radoznalošću kroz otvorena pitanja i grupnu diskusiju.
Postavljanje pitanja o onome što su vidjeli/sjetili se iz prethodnih susreta i znanja omogućava,
odgajatelju, da stekne uvid u različite koncepte i informacije o tome na čemu djeca grade znanje.

37. Komunikacija –

Komunikacija je jedan od ključnih faktora koji se razvija i nastavlja kroz cijeli kurikulumski proces.
Kada se približavamo kraju velike ideje, jednako je važno razgovarati i dokumentirati svačije nalaze,
razumijevanja i upite u grupi i/ili pojedinačno – kada su djeca i odgajatelj već prošli početni angažman u
istražnim procesima i stekli osjećaj za informacije i novo učenje. Ovo uključuje djecu da započnu ličnu ili
društvenu diskusiju između vršnjaka i odraslih o tome šta su otkrili/naučili.
38. Glavna uloga odgajatelja je da sasluša djecu i pomogne im da uspostave veze između prethodnog
znanja i novih otkrića. Osim toga, kroz dokumentaciju i završne rasprave, može se doći do nove
inspiracije za sljedeću veliku ideju.

39. Velika ideja - Velika ideja je glavni fokus koji ujedinjuje, inspiriše, te koji se rezonira sa djecom. To
je ideja bogata mogućnostima koja omogućava odgajatelju i djeci da rade zajedno na mnogo načina.
Velike ideje ne bi trebalo da liče na temu, niti proces koji je vođen odgajateljem i ispunjen pitanjima
sa jednim odgovorom. Naprotiv, velika ideja treba dati "širu sliku" dječjih misli i istraživanja.

40. Ka čemu je usmjerena osnovna kritika konstruktivističkog vrtićkog kurikuluma?

Najveća kritika konstruktivističkog učenja je nedostatak strukture i odbacivanje standardiziranog

kurikuluma. Nekim učenicima je potrebno visoko strukturirano i organizovano okruženje za učenje da bi
napredovali, a konstruktivističko učenje se fokusira na opušteniji metod kako bi pomogao učenicima da
se uključe u sopstveno učenje

. 40. Upoređujući klasični i konstruktivistički vrtićki kurikulum, objasniti 1 komparaciju.

U klasičnom kurikulumu praćenje standardnog nastavnog plana i programa se visoko cijeni. A u

konstruktivističkom kurikulumu praćenje dječijih potreba i interesa se visoko cijeni, jer je dijete subjekt
odgojno-obrazovnog procesa.

TJELESNI ODGOJ

41. Nabrojati i opisati metode tjelesnog odgoja.

- Prirodna ili Demeni-Eberova metoda – aktivira cijeli organizam, harmonijski i istovremeno

djeluje na cijeli organizam, dopušta individualni ritam, djeca je rado prihvataju.

- Metoda švedske gimnastike ili Lingova metoda – zahtjeva strogost pokreta, nije pogodna za malu
djecu, statična je i mnogi dijelovi tijela ostaju nepomični.

- Ritmička metoda ili Žak-Dalkrozova metoda

42. Koja metoda tjelesnog odgoja se smatra najfunkcionalnijom za djecu i zašto?

Prirodna metoda je najfunkcionalnija za djecu. Ona doprinosi fiziološkom usavršavanju putem

koordiniranog rada svih mišića, a ne samo pojedinih grupa mišića.

43. Opisati igru kao sredstvo dječijeg tjelesnog odgoja.

Najbolje vrste igara za ovaj uzrast su motorne, narodne i ritmičke igre. Motorne igre omogućavaju
ponavljanje istih pokreta. Pomažu razvijanje volje jer zahtijevaju fizički i psihički napor. Narodne igre
razvijaju okretnost i skladnost pokreta, te se pomoću njih razvija ljubav prema narodu i tradicijama.
Ritmičkim igrama se razvija koordinacija pokreta, osjećaj ritma i muzički sluh.
44. Metode razvijanja govorne kulture:

- Govor odraslih (dijete sluša govor I oponaša ga, zato govor odraslih mora biti književan)
- Razgovor s djecom (raspoznaje se stepen razvoja djetetovog govora)
- Igra (igra sa samim sobom ili u grupi)
- Umjetničko čitanje (upoznavanje djece s književnim djelima)
- Pričanje
- Pričanje po sjećanju (povezan govor I stvaralačka mašta)

45. Nabrojati sredstva dječijeg tjelesnog odgoja.

Igra Manuelni radovi Fizičke vježbe

POTICAJNO VRTIĆKO OKRUŽENJE

46. Odabrati dvije osobine poticajnog vrtićkog okruženja i objasniti ih.

Poticanje osjećaja ugode i pripadanja prostoru Da bi okruženje bilo mjesto ugodnog življenja, mnogi
autori (Miljak, A., Slunjski, E. i dr) slažu se da bi trebao što više nalikovati obiteljskom. Udobne fotelje i
ležajevi, mekani jastuci u kojima se djeca mogu udobno smjestiti, potiču osjećaj ugode i prihvaćenosti.
Tome mogu pridonijeti još i biljke, te ugodne i tople boje zidova. Na zidovima se mogu naći izložbe
onoga što djeca rade, te fotografije snimljene za vrijeme različitih aktivnosti. Važno je pravilo, da sve što
je izloženo bude djelo dječijih ruku. Time se djeci šalje poruka da su njihovi radovi vrijedni, te da prostor
u kojem su izloženi pripada u potpunosti njima.

Uređenje, raspored i veličina prostora Najprije napraviti tlocrt dobro isplanirane sobe u koji će se potom
upisivati inicijali bitnih elemenata koje treba da sadrži: I ako postoji mjesto koje reflektira identitet djece i
njihovih porodica; O ako postoje mjesta koja potiču obiteljsko ozračje; P ako postoje mjesta koja potiču
povezanost i suradnju djece i odraslih; SO ako postoje mjesta koja potiču senzorna otkrića; KM za mjesta
koja potiču razvoj krupne motorike; SM za mjesta koja potiču razvoj sitne motorike; U za udobna i
mekana mjesta za odmor; M za prostor u kojem se djeca mogu osjećati moćnima, važnim, neovisnim i
kompetentnim; OO za mjesta u kojima se odrasle osobe mogu uključiti u komunikaciju sa djecom i
odgajateljima; S za postojanje prostornih elemenata koji odražavaju komunikaciju između odraslih
(roditelja i odgajatelja).

47. Kakvu poruku šalje podsticajno vrtićko okruženje (Trister, '95)?

Trister, D.D. i Colker, J.L. (1995:16) navode nekoliko pozitivnih poruka koje okruženje treba da šalje
djeci: Ovo mjesto je ugodno za boravak; Ti pripadaš ovdje; Ovo je mjesto kojem možeš vjerovati; Možeš
uraditi mnoge stvari bez ičije pomoći i biti samostalan; Možeš se povući i biti sam kada to trebaš; Ovo je
sigurno mjesto da istražuješ i isprobavaš svoje ideje.

48. Šta znači fleksibilnost i veličina prostora kao elementi podsticaja za dijete?

Fleksibilan prostor koji potiče razvoj širih mogućnosti kretanja i neovisnosti. Jako je bitna veličina
prostora u kojem djeca borave. Vrtićke prostorije bi trebale biti prostrane i osvijetljene tako da potiču
aktivno i slobodno kretanje djece. Neophodne su šire mogućnosti kretanja bez ograničenja na jednu
prostoriju, zbog želje za istraživanjem, kretanjem i otkrivanjem. Vrtićke prostorije ne bi trebale gajiti
„izolacionu kulturu“ već poticati povezivanje, zajedničko druženje i kvalitetne međusobne odnose. Zbog
toga bi prostor trebao biti što više fleksibilan, mobilan, transparentan, te omogućavati transformacije. U tu
svrhu su veoma korisni pomični zidovi kao i namještaj, ostakljena vrata, te staklene pregrade (zidovi) koji
obezbjeđuju bolju povezanost i pružaju osjećaj zajedništva.

49. Kakve prednosti su vrtića podijeljenog u kutiće?

Ovako organiziran prostor poziva djecu na aktivno istraživanje u manjim skupinama, što potiče socijalnu
kompetenciju, ali razvija i kognitivni interes za određenu aktivnost.

50. Kako se postiže poticanje multisenzornim podražajima u vrtiću?

Najkorisniji proces oblikovanja prostora je onaj koji se koristi bojama, svjetlom, zvukom i mirisom, jer to
poklapa sa dječijim kognitivnim procesima. Na taj način, pri oblikovanju prostora nije samo bitan
raspored već i bogatstvo senzornih podražaja. Hromatske boje djeluju stimulirajuće, te ih je potrebno
upotrebljavati u kreiranju. Osvjetljenje bi trebalo biti iz različitih izvora (prirodno osvjetljenje, obične
žarulje, halogene...) kako bi raspršenost svjetlosti, jačina i boja bile optimalno iskorištene.

51. Ukratko opisati pozitivan stav odgajatelja?

Odgajatelj treba djetetu pružiti povratnu informaciju o svim aktivnostima koje dijete poduzima u
vrtićkom okruženju i dati mu osjećaj da ga razumijemo i vrijednujemo.