Sveučilište u Mostaru

Fakultet prirodoslovno - matematičkih i odgojnih znanosti

Studij: Diplomski studij pedagogije

Kolegij: Teorija odgoja

Akademska godina:2020/2021.

ODGOJNO-OBRAZOVNI PRISTUPI DJECI S POREMEĆAJIMA IZ SPEKTRA

AUTIZMA U INKLUZIVNOM VRTIĆU

(projekt)

Autor: Tatjana Vučić Voditeljica kolegija: prof.dr.sc. Dijana Vican

Voditeljica projekta: Marija Krešić

Mostar, 02. 10. 2020.

 I. SAŽETAK:

Prema istraživanjima u svijetu četvero ili petero od 10.000 djece pati od razvojnog poremećaja
znanog pod nazivom autistični poremećaj. Poremećaj je prvi opisao Leo Kanner 1943. godine.
Dijagnoza autizma postavlja se na osnovi nekoliko karakteristika ponašanja, a to su:abnormalna
zatvorenost, strah od promjene okoline, odbijanje bilokakvog kontakta, nikakav, zakašnjeli ili
poremećen govor. Djeca s autizmom ne regiraju na druge stvari i ljude, izbjegavaju kontakt
pogledom te najčešće ne izražavaju svoje emocije.Kako bi se djeca s autizmom sto lakše i više
integrirala u društvo u posljednjih nekoliko godina otvaraju se inkluzivni redoviti vrtići s
individualnim odgojno - obrazovnim programima primjerenim njihovoj potrebi. Za što
kvalitetnije razvijanje djece s autizmom u redovnim odgojno- odrazovnim predškolskim
ustanovama potrebna je sto bolja suradnja roditelja, odgajatelja i stručnog tima (psiholog,
pedagog,stručnjak edukacijsko- rehabilitacijskog profila). Svako dijete s poremećajem iz spektra
autizma je drugačije te ne postoji univerzalni pristup u radu, stoga je potrebno kombinirati
različite metode i pristupe u praksi za svako dijete individualno. Iako smo u 21. stoljeću,
nažalost, zbog nedovoljne educiranosti odgajatelja kao i prevelikog broja djece u skupinama
djeca s autizmom ostaju zapostavljena s čime i njihov razvoj postanje usporeniji ili zastane. U
svrhu ovog rada provedeno je istraživanje u dječjem vrtiću „Trnoružica“ u Zagrebu prema kojem
se pokušalo utvrditi koliko su odgajatelji educirani i spremni prilagoditi svoj rad djeci iz
autističnog spektra.

Ključne riječi: autizam, inkluzivni vrtić, odgojno-obrazovni program, stručni tim

Sadržaj:
I. SAŽETAK................................................................................................................................I
1. UVOD......................................................................................................................................1
2. TEORIJSKI OKVIR RADA....................................................................................................3
3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA.....................................................................................5
3.1. Problem istraživanja..........................................................................................................5
3.2. Cilj istraživanja.................................................................................................................5
3.3. Zadaci istraživanja............................................................................................................5
3.4. Metode istraživanja...........................................................................................................6
4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA...............................................................................................8
5. ZAKLJUČAK........................................................................................................................16
II. POPIS LITERATURE:..........................................................................................................III

II
 1. UVOD

Svjetska zdravstvena organizacija psihičko stanje shvaća kao stanje ravnoteže koju
pojedinac ostvaruje sam sa sobom te sa svojom okolinom. Kako bi ta ravnoteža bila postignuta,
osnovne ljudske potrebe moraju biti zadovoljene. Tome pripada i potreba za društvenim
prihvaćanjem, odnosima i pozitivnim osjećajima.

Autizam je rijedak poremećaj mozga koji zbunjuje stručnjake i roditelje još otkad je prvi put
prepoznat. Prema E. Bleuleru (1951.), autizam je u psihijatriji označen kao psihotično-
shizofrenična smetnja ličnosti koja se ekstremno povlači u sebe, a rani dječji autizam je dječji
hendikep koji se smatra urođenom i razvojnom smetnjom (koja se često primjećuje tek
naknadno), najčešće u prvim godinama života.

Na temu autizma pisani su različiti radovi i knjige te su provedena različita istraživanja kako bi
se otkrio uzrok istog, ali i kako bi se pokušao pobliže objasniti sam pojam autizma. Autizam
zahvaća sve veći broj djece i stoga je potrebno sve više educirati roditelje, odgajatelje i učitelje
kako bi se mogli lakše nositi s ovom dijagnozom te kako bi pomogli djetetu da kvalitetno
napreduje.

Prema Sellin (1998.) najčešći simptomi autizma su: abnormalna zatvorenost, strah od promjene
okoline, odbijanje bilo kakvog kontakta, nikakav, zakašnjeli ili poremećen govor. Zbog
nedovoljnog znanja i needuciranosti odgajatelja, učitelja ili roditelja takva djeca, unatoč
normalnoj inteligenciji, u usporedbi s drugom djecom iste dobi, nažalost postaju „hendikepirana“
i izolirana.

Budući da su obrazovni programi u redovitim školama i vrtićima kreirani u skladu s različitim

razvojnim, psihomotoričkim, perceptivnim i drugim osobitostima djece, izrazito je nužno na
sličan način organizirati i osmisliti način rada s autističnom djecom. Za potrebe ovog istraživanja
provedena je anketa pod nazivom „ Uključivanje djece iz spektra autizma u redovite vrtiće“ te se
tom anketom kroz 12 pitanja ispituje individualni rad i kompetencije odgajatelja s djecom iz
spektra autizma.
Anketu je ispunilo 16 odgajatelja iz DV „Trnoružica“ iz Zagreba, a anketa je bila anonimna te se
zahtjevalo da odgajatelji iskreno i otvoreno odgovaraju na postavljena pitanja kako bi rezultati
bili što više realni, ali i kako bismo vidjeli koliko odgajatelji znaju i prilagođavaju svoje metode
odgojno-obrazovnog rada svakom djetetu individualno, te kako druga djeca prihvaćaju djecu iz
spektra autizma.

2
 2. TEORIJSKI OKVIR RADA

Nakon mnogobrojnih istraživanja, došlo se do rezultata da je najvjerojatnije uzrok autizma

skup više različitih uzroka koji daju sličnu kliničku sliku s dominantnim simptomima poremećaja
verbalne i neverbalne komunikacije.

Desetljećima se mislilo da je uzrok autizma psihosocijalne naravi, a naknadno je fokus prebačen

na biološke učinke. Do te promjene došlo je zbog niza neurobioloških osobitosti koja su
specifična za autističnu djecu, a ne nalaze se kod zdrave djece ili mentalno retardirane djece.
Psihološke teorije zasnivale su se na tome da djeca često u prvoj godini izgledaju posve
normalno i razvijaju su se uredno.

Prvenstveno su se zasnivale na Kannerovoj tezi prema kojoj je „autizam uzrokovan

nenormalnim psihološkim interakcijama unutar obitelji, pogotovo hladnim i odbijajućim
držanjem majke prema djetetu.“ (Bujas-Petković i sur., 2010:67)

Nadalje, prema Švel (2006.) kako bi se utvrdio autizam kod djeteta se trebaju manifestirati
najmanje devet od navedenih simptoma: velike poteškoće u druženju i igranju s drugom djecom,
ponašanje gluhonijeme osobe, jak otpor prema učenju, nema straha od stvarnih opasnosti, snažan
otpor prema promjenama u okolini, korištenje gestom ukoliko nešto želi, smijanje bez razloga,
smije se bez razloga, ne voli maženje niti nošenje, pretjerana fizička aktivnost (hiperaktivnost),
izbjegavanje pogleda oči u oči, neuobičajena vezanost za objekte ili dijelove objekata, okretanje
predmeta te potresenost ukoliko je isto prekinuto u navedenoj radnji, ponavljajuće i čudne igre i
često držanje po strani.

Kod djece s poremećajem iz spektra autizam najuočljivija su tri oblika ponašanja: ekstremno
zatvaranje od vanjskog svijeta, grčevita povezanost s poznatim (strah od promjene), posebno
osebujan govorni jezik. (Remschmidt, 2009.)

Da bi se dijete s poremećajem iz spektra autizma pravilno razvijalo u redovnome vrtiću, najprije

je potrebno odrediti koji stupanj ili dio spektra dijete posjeduje. Potrebno je da roditelji uz pomoć
stručnog tima i odgajatelja i suradnika utvrde problem.

Ovisno o poteškoćama, nadalje je potrebno provesti različite pretrage te uključiti i druge

specijaliste koji bi trebali raditi kao tim da shvate što nije u redu. U timu su zastupljeni stručnjaci

3
različitih struka, a kad je riječ o djetetu s poteškoćama u razvoju, tim u užem smislu čine :
liječnik- specijalist za fizikalnu medicinu, defektolog-pedagog, edukacijski rehabilitator,
muzikoterapeut, psiholog, fizioterapeut, medicinske sestre i roditelji. (Nikolić i suradnici, 1992.)

Osim potpune anamneze djeteta, važne su informacije o bolestima u obitelji, općem zdravlju
djeteta, njegovim navikama spavanja i hranjenja, ponašanju ranije i sada, o tome kako se dijete
igra, kako uči i komunicira.

Rana dijagnostika je izrazito važna jer, što se prije odredi u čemu je problem, prije se može i
terapijski djelovati na njega. To može pomoći djetetu da stekne potrebne socijalne vještine i
samostalnost, te smanjiti negativne oblike ponašanja. No, uz postavljanje dijagnoze u ranijoj
dobi važno je imati razvijen sustav rane intervencije da bi se roditeljima i djeci moglo od samog
početka pomoći na adekvatan način.

Nakon što se utvrdi poteškoća potrebno je sastaviti individualni odgojno- obrazovni plan
(IOOP) za to dijete koji može uključivati kombinaciju odgojno - obrazovnih aktivnosti redovnog
plana i programa, i aktivnosti koje se temelje na specifičnim ciljevima i zadacima za svakog
određenog pojedinca.

Plan sastavlja stručni tim te može biti prilagođeni ili posebni program, individualizirani ili
individualni pristup, ovisno o teškoćama djeteta. Sastavljeni plan koristi odgajateljima,
učiteljima i roditeljima kao putokaz za djetetov daljnji napredak. Kao što je već navedeno ne
postoji univerzalna formula za inkluziju djeteta s autizmom. Naime, jedna metoda inkluzije može
funkcionirati kod jednog djeteta, dok ta ista neće funkcionirati kod drugog. (Boouillet, 2011.)

Međutim, postoji nekoliko metoda rada koje odgajatelji mogu koristiti u odgojno- obrazovnom
pristupu djeci s autizmom.

Budući da ne postoje jasno i univerzalno određeni odgojno-obrazovni pristupi djeci iz spektra

autizma, jer je svako dijete različito, odgajatelji i stručni tim u skladu s individualnim pristupom
svakom djetetu iz autističnog spektra koriste kombinacije različitih metoda rada. Ciljevi tog
pristupa su podrška obitelji u poticanju djetetova razvoja, poticanje razvoja djeteta na
specifičnim područjima, te prevencija teškoća u budućnosti.

4
 3. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

3.1. Problem istraživanja

Problem ovog istraživanja se odnosi na inkluziju djece s poremećajima iz autističnog spektra u

redovni vrtić te odgojno - obrazovni pristup odgajatelja i stručnog tima prema njima.
Problematika ovog tipa u području odgoja i obrazovanja je česta, budući da je još uvijek aktualan
problem koji se odnosi na nedovoljan broj educiranih odgajatelja, nedostatak stručnog tima i
asistenata, manjak prostora i previše djece u skupinama.

3.2. Cilj istraživanja

Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati odgajatelje u jednom redovnom vrtiću o prihvaćanju djece s
poremećajem iz autističnog spektra u redovite vrtiće, kao i o potrebnom odgojno- obrazovnom
pristupu kad je u vrtić uključeno dijete s poremećajem iz spektra autizma.

3.3.Zadaci istraživanja

Zadaci u ovom istraživanju su:

Z1 – Ispitati u kolikoj mjeri je inkluzivni sustav odgoja i obrazovanja primjeren za svu djecu

Z2 – Ispitati o stavovima roditelja prema teškoćama djeteta

Z3 – Utvrditi kompetentnost odgajatelja za rad s djecom iz autističnog spektra

Z4 – Ispitati stavove odgajatelja o tome treba li dijete iz spektra autizma uključiti u posebne
odgojnoobrazovne ustanove.

Također, navodimo i hipoteze u ovom istraživanju koje nam služe kao smjernice, a to su:

H1- Inkluzivni sustav odgoja i obrazovanja smatra se primjerenim za svu djecu podjednako

5
H2- Odgajatelji u svom radu nemaju dovoljno iskustva u radu s djecom iz spektra autizma

H3- Kako bi odgajatelji bili bolji u svom radu, potrebno je da se što više educiraju ( pohađanjem
raznih radionica, edukacija, tečaja, cjeloživotno obrazovanje)

H4- Većina odgajatelja se ne osjeća dovoljno kompetentna za pružanje individualizirane podrške

u radu s djecom iz spektra autizma

H5- Uključivanje djece iz spektra autizma u redovne odgojno – obrazovne skupine predstavlja
pozitivno iskustvo kako za njih tako i za ostalu djecu

3.4. Metode istraživanja

Kao istraživačka metoda u ovom istraživanju važnu ulogu ima deskriptivna metoda. Deskripcija
u ovom istraživanju ima ulogu prikazivanja određenih obilježja i karakteristika proučavanih i
analiziranih pojava.

Ova metoda omogućuje dobivanje podataka potrebnih za utvrđivanje i interpretaciju komponenti

o povezanosti između slijedećih materija :inkluzije djeteta iz autističnog spektra u redovni vrtić
te odgojno – obrazovni pristup odgajatelja prema takvom djetetu.

Za prikupljanje podataka potrebnih za proučavanje i ispitivanje povezanosti između inkluzije

djeteta iz autističnog spektra u redovni vrtić te odgojno – obrazovnog pristupa odgajtelja,
korištene su sljedeće tehnike: rad na pedagoškoj dokumentaciji i anketiranje.

Rad na pedagoškoj dokumentaciji uključuje analizu podatka o djetetu iz autističnog spektra,

njegovom snalaženju u vrtiću, odnosu s drugom djecom, aktivnostima i sličnom kako bi se
dobila slika o inkluziji djeteta s autističnim poremećajem u redovnom vrtiću.

Tehnika anketiranja će se primijeniti sa odabranim pedagoškim djelatnicima. S obzirom na

tehnike istraživanja, kao instrument će se koristiti anketni upitnik. Anketni upitnik pod nazivom:
Uključivanje djece iz autističnog spektra u redovite vrtiće“ se sastoji od 12 pitanja otvorenog
tipa, gdje se popunjavaju opći podaci o stažu i vrsti stručne spreme, te iznose stavovi o odgojno
obrazovnom pristupu u radu s djetetom s autističnim poremećajem zaokruživanjem ponuđenih

6
odgovora, odnosno slova od a-d ( a-slažem se, b- u potpunosti se slažem, c-ne slažem se, d-niti
se slažem niti ne slažem) . Anketu je ispunilo 16 odgajatelja iz DV „Trnoružica“, a anketa je bila
anonimna te se zahtjevalo da odgajatelji iskreno i otvoreno odgovaraju na postavljena pitanja
kako bi rezultati bili što više realni, te kako bismo vidjeli stajališta istih po pitanju rada s djecom
iz autističnog spektra te njihove inkluzije u redovni vrtić.

Uzorak u ovom istraživanju kao što je već navedeno predstavljaju odgajatelji iz Dječjeg vrtića
„Trnoružica“ iz Zagreba.

U radnom zadatku se koristimo kvalitativnim istraživanjem. Istraživanje je prema trajanju

longitudinalno jer se istražuje presjek pojave u nekom razdoblju. Prema mjestu provođenja,
istraživanje je empirijsko jer se temelji na prikupljanju, proučavanju i tumačenju podataka iz
stvarnosti odnosno neposrednog odgojno-obrazovnog rada.

Znanstveni karakter ovog istraživanja se očituje u doprinosu nizu dosadašnjih istraženih i

utvrđenih spoznaja o ovoj tematici , te stvaranje mogućnosti za daljnja praktična i teorijska
proučavanja i još konciznije analize komponenti navedene j tematike.

Praktični značaj se očituje u mogućnostima za praktičnu primjenu usvojenih spoznaja i podataka

o mogućnosti inkluzije djece s autističnim poremećajima u redovne vrtiće, te odgojno
obrazovnim pristupima odgajatelja prema djeci iz autističnog spektra te poboljšanju i
nadograđivanju istih.

Društveni doprinos i značaj ove istraživane tematike se očituje u traženju adekvatnih rješenja u
svrhu ostvarenja odgojno – obrazovni ciljeva i zadataka. To je prije svega zadaća roditelja,
odgojitelja, odgojno – obrazovnih ustanova i cijeloga društva.

7
 4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

U nastavku se navode rezultati provedenog istraživanja:

1. Godine radnog iskustva

GODINE ISKUSTVA BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

1-5 2 13,33
5-10 0 0
10-15 2 13,33
15-20 4 26,67
20-25 0 0
25-30 5 33,33
Više od 30 godina 2 13,33
Ukupno 15 100

Prema godinama iskustva u radu u redovnim vrtićima najveći broj odgajatelja radi između 25-30
godina (33,33%), nakon toga najzastupljeniji su ispitanici koji imaju 15-20 godina radnog staža
(26,67%). Više od 30 godina iskustva ima samo 2 ispitanika (13,33%), kao i ispitanici koji imaju
1-5 godina radnog staža.

1. Anketna tvrdnja broj jedan: „Smatram da je inkluzivni sustav odgoja i obrazovanja

primjeren za svu djecu podjednako.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 5 31,25
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 1 6,25
NE SLAŽEM SE 8 50
NITI SE SLAŽEM NITI NE 2 12,50
SLAŽEM
UKUPNO 16 100

Za anketnu tvrdnju broj jedan najveći broj ipitanika je odgovorio da se ne slaže da je inkluzivni
sustav odgoja i obrazovanja primjeren za svu djecu podjednako, čak njih 8 (50%). 5 ispitanika

8
 (31,25%) se slaže da je isti primjeren, samo 1 ispitanik (6,25%) se u potpunosti slaže sa
navedenom tvrdnjom.

2. Anketna tvrdnja broj dva:“U svakodnevnom radu kreiram ozračje koje se temelji na
međusobnom razumijevanju, uzajamnoj pomoći, poštivanju i poticanju zajedničkih
aktivnosti djece.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 14 87,50
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 2 12,50
NE SLAŽEM SE 0 0
NITI SE SLAŽEM NITI NE 0 0
SLAŽEM
UKUPNO 16 100

Za anketnu tvrdnju broj 2 najveći broj ispitanika, njih 14 (87,50%), tvrdi kako u svom
svakodnevnom radu redovito kreira ozračje koje se temelji na međusobnom razumijevanju,
uzajamnoj pomoći, poštivanju i poticanju zajedničkih aktivnosti djece. Samo dvoje od njih se u
potpunosti slaže sa ovom tvrdnjom. Niti jedan ispitanik nije odgovorio ne slažem se ili niti se
slažem niti ne slažem.

3. Anketna tvrdnja broj tri: „U mojoj ustanovi organiziramo različite oblike cijeloživotnog
obrazovanja ( radionice, stručne skupove i ostalo).“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 9 56,25
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 0 0
NE SLAŽEM SE 1 6,25
NITI SE SLAŽEM NITI NE 2 12,50
SLAŽEM
UKUPNO 12 100

9
 U anketnoj tvrdnji broj tri, 9 ispitanika (56,25%) odgovorilo je da se slaže da se u njihovoj
ustanovi organiziraju razni oblici cjeloživotnog obrazovanja. Po 1 ispitanik se ne slaže sa
navedenom tvrdnjom, te 2 od njih (12,50%) se niti slaže niti ne slaže. 4 ispitanika nisu
odgovorila na postavljenu tvrdnju.

4. Anketna tvrdnja broj četiri: „Većina roditelja djece s teškoćama ima realan stav prema
teškoćama djeteta.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 0 0
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 0 0
NE SLAŽEM SE 14 87,50
NITI SE SLAŽEM NITI NE 2 12,50
SLAŽEM
UKUPNO 16 100

U anketnoj tvrdnji broj četiri stav odgajatelja, njih 14 (87, 50%) je da većina roditelja nema
realan stav prema teškoćama djeteta, poglavito ako se radi o njihovom vlastitom djetetu. Samo
njih 2 (12,50%) nemaju izraženo posebno mišljenje, pa se stoga istu niti slažu niti ne slažu.

5. Anketna tvrdnja broj pet: „Djeca s teškoćom, koja ne mogu savladati aktivnosti kao
druga djeca bez teškoća, trebala bi biti uključena isključivo u posebne odgojnoobrazovne
ustanove.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 5 31,25
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 1 6,25
NE SLAŽEM SE 1 6,25
NITI SE SLAŽEM NITI NE 9 56,25
SLAŽEM
UKUPNO 16 100

10
 U gore navedenoj tvrdnji, najveći broj ispitanika, čak njih 9 (56,25%) nemaju neko određeno
mišljenje o tome da bi djeca s teškoćama koja ne mogu savladati aktivnosti kao druga djeca
trebala biti uključena u posebne odgojnoobrazovne ustanove. Njih 5 (31,25%) se slažu da bi
djeca s teškoćama koja ne mogu savladati aktivnosti kao druga djeca trebala biti uključena u
posebne odgojnoobrazovne ustanove. Samo 1 ispitanik, se ne slaže s navedenom tvrdnjom, te 1
koji se u potpunosti slaže.

6. Anketna tvrdnja broj šest: „Smatram se kompetentnim za primjenu metoda rada s djecom
iz autističnog spektra.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 0 0
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 0 0
NE SLAŽEM SE 12 75
NITI SE SLAŽEM NITI NE 4 25
SLAŽEM
UKUPNO 16 100

Na temelju rezultata anketne tvrdnje broj šest, vidimo da se odgajatelji, čak njih 12 (75%) ne
smatra dovoljno kompetentnima za primjenu metoda rada s djecom iz autističnog spektra. Samo
njih 4 (25%) se sa navedenom tvrdnjom se niti slaže niti ne slaže.

7. Anketna tvrdnja broj sedam: „Do sada sam imao/la u neposrednom radu dijete s
poremećajem iz autističnog spektra.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 6 42,86
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 7 50
NE SLAŽEM SE 1 7,14
NITI SE SLAŽEM NITI NE 0 0
SLAŽEM

11
UKUPNO 14 100

U navedenoj tvrdnji vidimo da se većina odgajatelja, čak njih 13 (92,86%) u svom radu susrela i
radila s djetetom s poremećajem iz autističnog spektra. 1 ispitanik navodi da nije radio/radila s
djetetom s poremećajem iz autističnog spektra, a 2 ispitanika se nije izjasnilo.

8. Anketna tvrdnja broj osam: „Dijete iz spektra autizma predstavlja izazov u mojem radu.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 7 46,7
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 3 20
NE SLAŽEM SE 2 13,33
NITI SE SLAŽEM NITI NE 3 20
SLAŽEM
UKUPNO 15 100

Prema rezultatima navedene tvrdnje, stajalište odgajatelja, njih 10 (66,7%) je da im dijete iz

spektra autizma predstavlja izazov u radu. 2 ispitanika (13,33%) se sa ovom tvrdnjom ne slaže, a
čak 3 (20%) se niti slaže niti ne slaže.

9. Anketna tvrdnja broj devet: „Smatram se kompetentnom/im za izradu i realizaciju

individualiziranih odgojno-obrazovnih programa za djecu iz autističnog spektra.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 5 31,25
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 0 0
NE SLAŽEM SE 10 62,50
NITI SE SLAŽEM NITI NE 1 6,25
SLAŽEM
UKUPNO 16 100

12
 Što se tiče kompetentnosti za izradu i realizaciju individualiziranih odgojno-obrazovnoh
programa za djecu iz autističnog spektra, čak njih 10 (62,50%) se ne smatra kompetentnima za
izradu istog, dok svega 5 (31,25%) se smatra kompetentnim. 1 ispitanik (6,25%) se niti slaže niti
ne slaže.

10. Anketna tvrdnja broj deset: „Smatram da mi je potrebam pomoćnik odnosno drugi
odgajatelj u smjeni zbog djeteta s autizmom, jer takvo dijete zahtijeva više pažnje.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 4 25
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 12 75
NE SLAŽEM SE 0 0
NITI SE SLAŽEM NITI NE 0 0
SLAŽEM
UKUPNO 16 100

U navedenoj tvrdnji čak njih 12 (75%) se u potpunosti slaže da im je u radu s djecom iz spektra
autizma u smjeni potreban pomoćnik, a 4 ispitanika (25%) se slaže. Zapravo zaključujemo da je
stajalište svih odgajatelja da bi svako dijete iz spektra autizma koje pohađa redovni vrtić trebalo
imati pomoćnika koji će mu pomoći u praćenju i savladavanju odgojno-obrazovnog programa.

11. Anketna tvrdnja broj jedanaest: „Vjerujem kako je uključivanje djece iz spektra autizma
u redovne odgojno- obrazovne skupine pozitivno iskustvo, te je korisno za razvoj ostale
djece.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 8 50
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 0 0
NE SLAŽEM SE 3 18,75

13
NITI SE SLAŽEM NITI NE 5 31,25
SLAŽEM
UKUPNO 16 100

U navedenoj tvrdnji, 8 ispitanika (50%) se slaže da je uključivanje djece iz spektra autizma

pozitivno iskustvo te da je korisno za razvoj ostale djece. 3 od njih (18,75%) smatra da isto nije
korisno, a 5 (31,25%) niti se slaže niti ne slaže.

12. Anketna tvrdnja broj dvanaest: „Inkluzija na predškolskoj razini uvodi dijete iz spektra
autizma u svijet komunikacije s vršnjacima i pomaže da se razvije samopouzdanje i
povjerenje u druge.“

BROJ ODGAJATELJA POSTOTAK

SLAŽEM SE 7 43,75
U POTPUNOSTI SE SLAŽEM 0 0
NE SLAŽEM SE 1 6,25
NITI SE SLAŽEM NITI NE 8 50
SLAŽEM
UKUPNO 16 100

Iz rezultata navedene tvrdnje vidimo da odgajatelji, njih 8 (50%) nije baš sigurno da inkluzija na
predškolskoj razini uvodi dijete iz spektra autizma u svijet komunikacije s vršnjacima, te da isti
pomažu razvijanju samopouzdanja i povjerenja u druge. Njih 7 (43,75%) se slažu s nvedenom
tvrdnjom, a samo 1 ispitanik (6,25%) se ne slaže s navedenom tvrdnjom.

14
 5. ZAKLJUČAK

U istraživanju je postavljen cilj kojim se željelo ispitati odgajatelje u redovnim vrtićima o

prihvaćanju djece s poremećajem iz spektra autizma u redovite vrtiće, kao i o potrebnom
odgojno- obrazovnom pristupu kad je u vrtić uključeno dijete s poremećajem iz spektra autizma.
Također je postavljena i hipoteza da odgajatelji nemaju dovoljno iskustva u svome radu s djecom
s poremećajima iz spektra autizma kao i da se ne osjećaju dovoljno kompetentnima za pružanje
individualizirane podrške u radu s tom djecom.

Rezultati dobiveni ovim istraživanjem potvrđuju polaznu hipotezu da se odgajatelji ne osjećaju

dovoljno kompetentnima za provođenje individualiziranog odgojno-obrazovnog programa za
djecu iz spektra autizma. Rezultati ukazuju na slična istraživanja koja također slično ovim
rezultatima pokazuju da bez obzira što se nalazimo 21. stoljeću, nažalost, još uvijek postoje
velike predrasude prema djeci s poremećajima iz spektra autizma.Za to su odgovorne različite
perspektive i gledališta zajednice.

Naime djeca s poteškoćama se sve više uključuju u redovne vrtiće te, nerjetko, ostaju „sa strane“
zbog velikog broja djece u skupinama. Stoga je izrazito bitno educirati ljude koji se nalaze u
zajednicama s djecom iz spektra autizma. Također je potrebno dodatno educirati odgajatelje koji
u svojoj vrtićkoj skupini imaju dijete s poremećajem iz spektraautizma jer će to izrazito olakšati
odgajateljev rad, ali i život autističnog djeteta i ostale djece u inkluzivnom vrtiću. Odgajatelji
najčešće samostalno, u neposrednom radu stječu bitne kompetencije za rad s djecom s
teškoćama.

15
Niti jedno dijete iz spektra autizma nije jednako stoga odgajateljice uz pomoć stručnog tima
kombiniraju različite metode rada i odgojno-obrazovne pristupe koje mogu pomoći djetetu. Prije
svega je potrebno upoznati dijete, njegove roditelje i stvoriti sliku o djetetu, shvatiti koji su
njegovi interesi, što mu privlači pozornost, koje talente ima, ali i što mu stvara nelagodu. Kada se
stvori prava slika o djetetu, uz pomoć stručnog tima treba sastaviti individualni odgojno-
obrazovni plan rada uz pomoć kojeg će se kasnije pratit napredak djeteta. Da bi dijete iz spektra
autizma najbolje napredovalo potrebno je puno strpljenja i suradnje odgajatelja, roditelja i
stručnog tima.

Dijete je potrebno polaganim fizičkim vođenjem navoditi svakodnevno. Također je potrebno

osigurati sva didaktička sredstva, poput igračaka, umetalica i slagalica koje će mu također
pomoći u razvoju.

Za kraj je najbitnije naglasiti kako je dijete iz spektra autizma ipak također dijete poput sve djece
koje se želi i voli igrati i učiti te mu je potrebno druženje s vršnjacima koje će mu osigurati
osjećaj pripadnosti zajednici. Što prije mu se pokuša pomoći na najbolji način o su veće šanse za
njegovu normalnu budućnost.

16
17
II. POPIS LITERATURE:

1. Bleuler, E., (1951)., Autistic thinking, In D. Rapaport, Organization and pathology of

thought: Selected sources, Columbia University Press.
2. Birger, S., (1998.), Neću više biti zarobljen u sebi: poruke iz jednog autističnog zatvora,
Udruga za autizam, Zagreb.
3. Bujas Petković Z., Frey Škrinjar J. i suradnici, (2010.), Poremećaji autističnog spektra -
Značajke i edukacijsko-rehabilitacijska podrška, Školska knjiga, Zagreb.
4. Bouillet D., (2011.), Kompetencije odgojitelja djece rane i predškolske dobi za
inkluzivnu praksu, Učiteljski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu.
5. Nikolić Staniša i suradnici (1992.), Autistično dijete, Prosvjeta, Zagreb.
6. Remschmidt H. (2009), Autizam - Pojavni oblici, uzroci, pomoć, Naklada Slap, Zagreb
7. Švel, B., (2006.), Priručnik za edukaciju i zaštitu osoba s autizmom, Udruga za autizam
Hrvatske, Zagreb.