UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET
STUDIJ PREDŠKOLSKOG ODGOJA

AUTIZAM I AUTISTIČNA DJECA U INKLUZIVNOJ NASTAVI

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA INKLUZIVNA NASTAVA

Kandidatkinja: Mentor:
Anita Vidović Prof. dr. Hanifa Obralić

Travnik, siječanj, 2019. godine.

SADRŽAJ

SAŽETAK .................................................................................................................................. 3
SUMMARY ............................................................................................................................... 4
UVOD ........................................................................................................................................ 5
1. SIMPTOMI AUTIZMA ......................................................................................................... 6
1.1. Uzroci autizma / genteski problemi koji utječu na autizam ............................................ 7
1.2. Okolišni čimbenici koji utječu na autizam ...................................................................... 8
1.3. Faktori rizika nastanka autizma....................................................................................... 8
2. LIJEČENJE AUTIZMA ........................................................................................................ 9
2.1. Inkluzija u predškolskoj ustanovi ................................................................................. 10
2.2. Osobni asistent .............................................................................................................. 12
3. POVELJA O PRAVIMA OSOBA S AUTIZMOM ............................................................ 13
4. SVJETSKI DAN SVJESNOSTI O AUTIZMU ................................................................... 14
5. JEDNAK NA MALO DRUGAČIJI NAČIN / PRIČE RODITELJA /ŽIVOTNE PRIČE . 15
6. STIHOVI AUTISTIČNOG DJEČAKA RASPLAKALI SVIJET ..................................... 18
7. KASTEL U PLAVOM ......................................................................................................... 19
ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 20
LITERATURA..........................................................................................................................21

2
 SAŽETAK

Ljudi često ne razumiju autizam. Iz razloga što se javlja u toliko raznih oblika i
širokog je raspona karakteristika, učinci autizma mogu biti gotovo neprimjetni pa do vrlo
uočljivih. Po dijagnosticiranju, cijele obitelji postaju zauvijek promijenjene.
Komunikacija i socijalna interakcija mogu biti zahvaćene različitom jačinom.
Pojavnost autizma je u značajnom porastu, a opet na tolika pitanja i dalje nema odgovora.
Međutim, jedno je zasigurno istina.
Osobe s autizmom u potpunosti zaslužuju biti dio zajednice. Pretpostavke koje je
potrebno ostvariti za provođenje inkluzije odnose se na probleme koji priječe ostvarivanje
inkluzijskih vrednota.
Jedna od vrlo važnih pretpostavki inkluzije jest redefiniranje uloge odgojitelja, kao i
njihova osobna potreba odgoja i obrazovanja za prihvaćanjem djece s posebnim potrebama.
Neodgovarajući položaj odgojitelja u dijagnostičkim postupcima umanjuje i njihovu odgojnu
ulogu.

3
 SUMMARY

People often do not understand autism. For the reason that occurs in so many different
shapes and a wide range of characteristics, the effects of autism can be almost seamless well
to very eye-catching. By diagnosing, whole families are becoming forever changed.
Communication and social interactions may be affected by a different strength.
Prevalence of autism is in a significant rise, and again on so many questions, and still no
response. However, one thing is definitely true.
People with autism deserve to be fully part of the community. The assumptions that
need to be accomplished for the implementation of inclusion relate to the problems that hinder
the exercise of the inkluzijskih values.
One of the very important assumptions of inclusion is redefining the roles of the
kindergarten teachers, as well as their personal needs the acceptance of education for children
with special needs. An unmatched position of science in diagnostic procedures diminishes and
their educational role.

4
 UVOD

Autizam je vrlo složen neurorazvojni poremećaj koji zahvaća sve aspekte dječje
ličnosti (komunikaciju, motoriku, ponašanje i učenje).
Američki dječji psihijatar Leo Kanner 1943. Godine prvi je opisao autizam navodeći njegova
osnovna obilježja koja se do danas nisu znatno promijenila, a to su (nemogućnost djeteta da
uspostavi normalan kontakt s roditeljima, djecom i drugim ljudima općenito; zakašnjeli razvoj
govora i uporaba govora na nekomunikativan način; ponavljajuće i stereotipne igre i
opsesivno inzistiranje na poštivanju određenog reda; nedostatak mašte; dobro mehaničko
pamćenje i normalan tjelesni izgled).
Autistične osobe, osim navedenih osobina, imaju i neke posebne sposobnosti, to jest
talente (talenti vezani za glazbu, pamćenje, matematiku, umjetnost, itd.). Autizam spada u
kategoriju pervazivnih razvojnih poremećaja.
U tu se kategoriju ubrajaju: autizam u djetinjstvu i atipični autizam, Rettov poremećaj, drugi
dezintegrativni poremećaji u djetinjstvu, poremećaj hiperaktivnosti povezan s duševnom
zaostalošću i stereotipnim pokretima, Aspergerov sindrom, ostali poremećaji razvoja u
djetinjstvu te pervazivni razvojni poremećaj. Iako postavljanje dijagnoze autizma nije
jednostavno, u tome može pomoći anamneza, klinička slika, promatranje djeteta u različitim
situacijama, psihološka testiranja te različiti psihometrijski instrumenti.
Još uvijek nije sasvim jasno koji su uzroci autizma. Kao moguće uzroke neki autori
navode oštećenja središnjeg živčanog sustava, genetiku, moždana oštećenja te poremećaj
zrcalnih neurona. Od autizma češće obolijevaju dječaci, nego djevojčice.
Najzastupljeniji je Kannerov sindrom, a najrjeđe se pojavljuje dezintegrativna psihoza.
Postoje različiti terapijski postupci i metode za osobe oboljele od autizma, a
neke od njih su: bihevioralna terapija, glazbena terapija, likovna terapija, terapija igrom,
kineziterapija,dnevna životna terapija, holding terapija, terapija senzoričke integracije,
različite ustanove, lijekovi, itd.
Profesionalna pomoć nije potrebna samo djeci s autizmom, već i njihovim roditeljima.

5
 1. SIMPTOMI AUTIZMA

Autistična djeca obično imaju poteškoće u tri ključna područja razvoja - socijalna
interakcija,komunikacija i ponašanje . Simptomi i ozbiljnost autizma uvelike se razlikuju zbog
toga dvoje djece sa istom dijagnozom mogu djelovati vrlo različito . U većini slučajeva djeca
sa teškim autizmom imaju vrlo izražene poteškoće ili potpunu nemogućnost komunikacije i
interakcije. Još uvijek nije sasvim jasno koji su uzroci autizma. Prije se govorilo o dvjema
skupinama teorija o uzrocima autizma: psihološkim i organskim. Prema psihološkim
teorijama uzroci autizma nisu organski, nego psihogeni, tj. autizam je uzrokovan
nenormalnim psihičkim interakcijama unutar obitelji, osobito hladnim i odbijajućim držanjem
majke prema djetetu (Bujas –Petković, 1995).
Neka djeca pokazuju znakove autizma već u ranom djetinjstvu , dok druga djeca se
razvijaju normalno tijekom prvih par mjeseci ili godina ,no onda postaju iznenada agresivna
ili povučena ,odnosno u nekim slučajevima gube stečene kompetencije. U većini slučajeva
djeca sa autizmom imaju jedinstven uzorak ponašanja , postoje i zajednički simptomi
autizma.

Gubitak socijalnih vještina :

 Dijete se ne odaziva na svoje ime
 Ima slab kontakt očima
 Ponekad izgleda kao da nas ne čuje
 Opire se maženju
 Nije svjesno tuđih osjećaja
 Izbjegava igru sa drugom djecom i povlači se u svoj svijet
 Ne traži pomoć .

Poteškoće u ponašanju :

 Dijete je osjetljivo na svjetlost , zvuk i dodir, a ipak nesvjesno boli

 Ponavlja pokrete npr. ljuljanja ili zamahivanja rukom
 Često radi stvari koje mogu dovesti do samoozljeđivanja
 Neobične navike u prehrani npr. konzumiranje samo nekoliko vrsta hrane
 Ne razumije predmet u cjelini , fascinirano je detaljima objekta
 Intenzivno reagira na svaku promjenu , razvija određene rutine ili rituale.

6
Smanjena sposobnost komunikacije:

 Dijete gubi prethodno stečenu sposobnost za izgovaranje riječi ili rečenica

 Ne razgovara ili odgađa odgovore
 Govori neuobičajenim tonom ili ritmom
 Ne razumije značaj riječi,samo ponavlja riječi ili fraze
 Ne razumije upute ili jednostavna pitanja
 Prilikom razgovara izbjegava kontakt očima

Rani razvoj socijalnih vještina od presudne je važnosti za kasniji razvoj komunikacije i

društveni razvoj. Obično oni sa najblažim simptomima kako odrastaju s vremenom mogu
voditi potpuno ili gotovo normalan život,ostvaruju veći angažman sa drugima i pokazuju
manje poremećaje u ponašanju.
Jedan dio djece sa autizmom sporo usvaja nova znanja i vještine , a neki imaju i
umanjenu inteligenciju. Ipak , najčešće djeca sa autizmom imaju normalnu do vrlo visoku
inteligenciju. Postoji dio djece sa autizmom koji su pravi mali „mudraci“. Ta djeca imaju
izuzetne vještine u određenom području , kao što su umjetnost ,matematika ili glazba.

1.1. Uzroci autizma / genetski problemi koji utječu na autizam

Autizam nema poznatih uzroka. Teorija uzročnika autizma još uvijek nije potpuna,
predloženi su razni uzroci od genetskih do okolišnih. Najznačajniji uzrok poremećaja iz
spektra autizma je genetski čimbenik. Utjecaj gena se razlikuje u svakom individualnom
slučaju , no sigurno je da je vrlo bitan , bez obzira je li riječ o nasljednom genetskom
poremećaju ili onom koji se razvio spontano.
Prema procjenama objavljenim u poznatom znanstvenom časopisu Behavioural
research, postoji 200 do 400 gena koji utječu na razvoj autizma te je zbog toga gotovo
nemoguće postaviti granice ovog poremećaja.
Genske mutacije se mogu dogoditi prilikom začeća i razvoja , čak i ako ne postoji
genska podloga za razvoj autizma u obitelji. U tom se slučaju ne radi o nasljednim
promjenama iako se radi o urođenoj mani. Genetika igra veliku ulogu u razvoju autizma,
međutim ne znamo radi li se o jednom genu ili kombinaciji gena.
Kod jednojajčanih blizanaca postoji 77 % šanse da će i drugi blizanac biti autističan.
Kod dvojajčanih blizanaca postoji 31% šanse da će i drugi blizanac biti autističan ako je prvi.
7
I na kraju postoji 20 % šansi da će dijete biti autistično ako ima brata ili sestru sa istom
dijagnozom. Kaner je smatrao da dječja osamljenost od samog početka života, zbog urođenog
nedostatka, ali i roditelja, otežava ostvarivanje ranih odnosa i uzrokuje poremećaje u razvoju
ličnosti (Bujas –Petković, 1995).

1.2. Okolišni čimbenici koji utječu na autizam

Znanstvenici istražuju imaju li utjecaja na autizam čimbenici poput virusnih

infekcija,komplikacija u trudnoći ili štetnih tvari. Jedna od najvećih kontroverzi u autizmu je
je tvrdnja da postoji veza između autizma i nekih dječjih cjepiva , osobito MMR cjepiva
protiv ospica –zaušnjaka-rubeole. Unatoč opsežnim istraživanjima ,nema pouzdanih studija
koje pokazuju vezu između autizma i cjepiva.

1.3.Faktori rizika nastanka autizma

Autizam jednako zahvaća svu djecu , ali neki čimbenici povećavaju rizik. A to su:

 Spol djeteta
 Obiteljska anamneza
 Dob roditelja
 Ostali poremećaji

Spol djeteta – dječaci imaju četiri do pet puta veću vjerojatnost razvijanja autizma od
djevojčica.

Obiteljska anamneza – obitelji koje imaju jedno dijete sa autizmom imaju povećan rizik da će
i drugo dijete razviti poremećaj.

Dob roditelja – postoje indikacije da dob roditelja predstavlja faktor rizika za nastanak
autizma , odnosno da je autizam češći kod djece koja imaju starije roditelje . Ipak nije
provedeno dovoljno istraživanja kako bi se potvrdile ove teze .

8
 2. LIJEČENJE AUTIZMA

Ne postoji lijek za autizam pa čak ni terapija koja bi odgovarala svima. Liječenje je

individualno, a cilj je prvenstveno povećanje djetetovih sposobnosti smanjivanjem simptoma i
podrška u razvoju i učenju.
Defektolozi ,stručnjaci drugih područja( logopedi,radni terapeuti ,fizioterapeuti)
primarno se bave autističnim osobama. Liječenje autizma može uključivati terapije usmjerene
na ponašanje i komunikacijske terapije ,obrazovanje , obiteljska terapija i lijekovi. Mnogi
programi su usmjereni na rješavanje niza socijalnih ,jezičnih i bihevioralnih poteškoća
povezanih sa autizmom.
Terapija je djelomično usmjerena na smanjenje problema u ponašanju i stjecanju
novih vještina , dok je drugi fokus na tome kako postupati u društvenim situacijama ili
pomoći djetetu da ostvari bolju komunikaciju. Tijekom obiteljske trepaije roditelji i članovi
obitelji mogu naučiti kako razviti interakciju i komucirati sa djetetom na način na koji njemu
odgovara .Premda se autizam ne može izliječiti određeni lijekovi mogu pomoći djetetu u
kontroli simptoma.
U liječenju autizma koriste se i mnoge alternativne i komplementarne metode kojima
se nastoje smanjiti simptomi autizma. Primjer su kreativne terapije , koje su usmjerene na
smanjenje djetetove osjetljivosti na dodir ili zvuk kroz glazbu ili slikanje , terapije bazirane na
poboljšanju senzornih sustava i sl. Djeca sa autizmom različito reagiraju na ovakve oblike
terapija i zato se preporučuje savjet potražiti od stručne osobe .
Djeca sa autizmom mogu vrlo dobro usvajati nova znanja u sklopu strukturiranih
obrazovnih programa. Razvijeni programi stručnjaka i razne aktivnosti poboljšavaju djetetove
socijalne i komunikacijske vještine,ponašanje i vještinu improvizacije. Predškolska djeca koja
su upućena na intenzivnu ,individualnu terapiju vrlo dobro napreduju.

9
 3. ŠKOLOVANJE DJECE SA AUTIZMOM

Sva djeca sa autizmom mogu da uče . Roditelji su prvi prirodni učitelji svom djetetu
.Učenje samopomoći i sticanje osnovnih navika je od velike važnosti za razvoj djeteta sa
autizmom. Kroz ovo učenje može mu se pomoći da postane samostalnije i time se može
učiniti lakšim život i njemu i cijeloj njegovoj obitelji. Program edukacije mora da bude
individualno prilagođen kako bi dijete optimalno razvijalo svoje komunikativne ,socijalne i
druge vještine.

3.1. Inkluzija u predškolskoj ustanovi

Inkluzija podrazumijeva prilagodbu okoline djetetu koje ima određenu teškoću u

Razvoju .“Inkluzija je dakle pedagoško –humanistički reformski pokret koji teži ka dostizanju
prema ravnopravnosti svakog djeteta,i obezbjeđivanju takvih uslova u školi koji će omogućiti
optimalan razvoj svakog u skladu sa njegovim mogućnostima. Praksa inkluzije vjerovatno će
biti jedina praksa koja će svojim vlastitim razvojem i usavršavanjem sama sebe ukinuti.
Istinska ,praktična i stvarna inkluzija učinit će suvišnom svaku dalju borbu za ravnopravno
uključivanje svakog djeteta u obrazovanje. Praksa inkluzije svojim daljim razvojem činit će
samu sebe suvišnom.“ ( Tomić,2006,str.277).
Da bi se prilagodila okolina djetetu s autizmom, ona mora razumjeti njegove potrebe.
Potrebe djeteta s autizmom mogu se razumjeti samo ako se poznaju specifičnosti djetetova
razvoja. Naime, autizam u velikoj mjeri mijenja djetetov cjelokupan razvoj. Temeljan uzrok
tome je način na koji dijete spoznaje svoju okolinu .
Proces uključivanja djeteta s autizmom u socijalno okruženje, tj. vrtić zahtjeva
različite pripreme i prilagodbe. Prije svega potrebna je priprema odgojiteljakoji će voditi
skupinu u koju se dijete uključuje. Odgojitelja treba educirati, ali mu isto tako treba pružiti
mogućnost izražavanja vlastitog mišljenja,strahova i stavova.
Strah od nepoznatog, novog i drugačijeg sasvim je prirodan, posebno kada se radi o
uključivanju u vrtićku grupu autističnog djeteta.
Da bi došlo do ublažavanja i potpunog nestanka straha, odgojitelju je potrebno dati
odgovore na sva njegova pitanja i pružiti mu kontinuiranu stručnu podršku. Osim odgojitelja,
potrebno je pripremiti i djecu u skupini u koju dolazidijete s autizmom. Djecu je potrebno

10
upoznati s ovom vrstom poremećaja, predočiti im da osoba s autizmom nije nimalo manje
vrijedna od njih, već da je drugačija te da jekao takvu treba prihvatiti.
Inkluzija djeteta s autizmom svakako je interakcijski proces koji pozitivno djeluje na
razvijanje socijalnih vještina djeteta, ali i na prihvaćanje i toleranciju, altruizam i širi spektar
shvaćanja ostale djece u vrtićkoj grupi. U grupama usmjerenima na dijete, kao i u
demokratskom društvu, svako pojedino dijete predstavlja jedinstvenu osobnost. U pravoj
demokraciji svaki pojedini građanin određen je svojim jedinstvenim značenjima, a isto tako,
svaki pojedinac ima pravo sudjelovanja u svim
područjima društvenog života. Stoga je u društvu mjerilo demokratičnosti i širina opseg
mogućnosti koje, uz sudjelovanje u društvu, imaju osobe s posebnim potrebama.
Kada se djeca s posebnim potrebama uče i odgajaju zajedno s djecom koja nemaju
takvih potreba, što se u praksi naziva inkluzija, ta djeca imaju jednake mogućnosti pri
spoznavanju osnovnih vrednota te u razvoju svojih spoznajnih, tjelesnih, društvenih i
emocionalnih sposobnosti. Djeca s teškoćama u razvoju djeca su s trajnim posebnim
potrebama, a odnose se na urođena i stečena stanja organizma, koja prema svojoj prirodi
zahtijevaju poseban stručni pristup kako bi se omogućilo izražavanje i razvoj sačuvanih
sposobnosti djeteta i time što kvalitetniji daljnji odgoj i obrazovanje.
U inkluziji se stvara nov odnos prema svemu što je različito te se potiče međusobno
podržavanje. Ona radije govori o različitim mogućnostima, nego o nedostacima.
Inkluzija se nameće kao pojam nadređen integraciji i podrazumijeva sveobuhvatno
uključivanje osoba s autizmom, od najranijih dana i to ne samo u odgojno-obrazovni sustav,
već i u svakodnevnu društvenu i životnu stvarnost.
Kao takva, ona teži k sustavu koji na neposredan način svakoga stavlja u ravnopravnu
poziciju i pruža mu mogućnost sudjelovanja i pripadanja. Odnos prema djeci s teškoćama u
razvoju nije oduvijek bio prihvaćajući, barem ne na način koji se danas nastoji uspostaviti. On
se, naime, mijenjao usporedno s razvojem društva i znanstvenih spoznaja (od segregacije,
preko integracije pa sve do inkluzije).
Inkluzivno okruženje i njegove promjene ne određuju samo djeca s posebnim
odgojno-obrazovnim potrebama već i potrebe druge djece, roditelja, odgajatelja i neposredne
okoline s kojima je dijete u izravnom doticaju. U osiguravanju kvalitetne i uspješne
inkluzivne prakse razvijeni su profesionalni i programski oblici podrške koji podrazumijevaju
kompetencije odgojitelja i stručnih suradnika u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i
obrazovanja.

11
 Inkluzija se nikako ne odnosi samo na djecu sa posebnim potrebama ,već i na sve one
koji su na neki način diskriminirani ili drugačiji ( Tomić,2008).

3.2. Osobni asistent

Djeca s autizmom moraju se moći osloniti na odraslu osobu. Kako je u vrtićkim

skupinama velik broj djece, a premali broj odgojitelja, često djeca s posebnim potrebama uza
se imaju svog osobnog asistenta. On je isključivo pogodan za školu. Dijete se ima na koga
osloniti te isključivo ima tu osobu uza se kako bi mu pomogla u svladavanju gradiva.
Osobni asistent radi individualno s djetetom s posebnim potrebama. Sastavlja
programe prema njegovim potrebama i daje sve od sebe kako bi uklonio čim više nedostataka
kod djeteta. Roditelji koji su zauzeti, često se odlučuju za prisustvo osobnog asistenta ne samo
u nastavi, nego i kod kuće.
Temeljni cilj osobnog asistenta je olakšavanje procesa inkluzije učenika s posebnim
potrebama u primarno obrazovanje, kao i povećanje same mogućnosti upisa ovih učenika u
redovne škole. Time se ujedno unapređuje kvaliteta njihova školovanja jer se obrazovanje
provodi u njihovim prirodnim socijalnim okruženjima (Bujas Petković, 1995).
Asistent u nastavi također će doprinositi uspješnijoj socijalizaciji učenika s teškoćama
u razvoju, uz odgojitelja/nastavnika će poticati prihvaćanje različitosti, ne samo unutar vrtićke
skupine/razrednog odjela, već i na planu ustanove, pomagat će učenicima u traženju i
nadogradnji vlastitih potencijala te jačanju osobnosti (Bujas Petković, 1995).
Uključenje asistenta trebalo bi početi već od vrtićke dobi, kroz osnovno i
srednjoškolsko obrazovanje, sve do zaposlenja kako bi inkluzija bila kvalitetna u punom
smislu te riječi. Stoga je nužno poštovati različitosti i širiti pozitivnu energiju. Svakodnevno
živjeti i uvažavati različitost svakog djeteta, poštujući i različito kulturno, socioekonomsko
porijeklo, nacionalnu, jezičnu, rasnu raznolikost, veliki je profesionalni izazov (Sunko, 2010).

12
 4. POVELJA O PRAVIMA OSOBA S AUTIZMOM

Na Kongresu o autizmu u Haagu 1992. godine donesena je povelja za prava osoba s

autizmom. Osnovno načelo Povelje je da osobe s autizmom trebaju imati ista prava i
povlastice kao i cijela europska populacija, ostvarive na primjeren način i u najboljem
interesu osoba s autizmom (Bujas –Petković, 1995).
Posebno se ističe njihovo pravo na slobodan i ispunjen život do granica njihovih
mogućnosti. Neka od prava osoba s autizmom:

 Pravo na pristupačnu, nepristranu i točnu kliničku dijagnozu i procjenu

 Pravo na dostupno i primjereno obrazovanje
 Pravo na pristupačno i dolično stanovanje
 Pravo na sudjelovanje u kulturi, zabavi, rekreaciji i sportu
 Pravo na slobodu od pogrdnog fizičkog postupka ili zapuštanja
 Pravo na sudjelovanje u donošenju svih odluka koje se odnose na njihovu budućnost;
želje pojedinca moraju se, koliko je to moguće, ustanoviti i uvažavati
 Pravo na opremu, pomoć i službe nužne za njihov pun i produktivan život s
dostojanstvom i neovisnošću
 Pravo na primanja i plaću dovoljnu za nabavku odgovarajuće hrane, odjeće, smještaja
te druge životne potrebe
 Pravo na odgovarajuću njegu njihovog fizičkog, mentalnog i duševnog zdravlja
 Pravo na svrhovito zaposlenje i stručno osposobljavanje bez diskriminacije ili
stereotipa
 Pravo na pristupačan prijevoz i slobodu kretanja
 Pravo na ravnopravan pristup i uporabu svih sredstava, službi i aktivnosti u zajednici
 Pravo na seksualne i druge odnose, uključujući brak bez izrabljivanja i prisile.
 Pravo na zakonsko zastupanje i pomoć, kao i na punu zaštitu svih zakonitih prava
 Pravo na slobodu od straha i prijetnji od neovlaštenog zatvaranja u psihijatrijske
bolnice ili bilo koje druge ograničavajuće ustanove
 Pravo na slobodu od farmakološke zlouporabe ili pogrešne primjene lijekova.
 Pravo na pristup svim informacijama koje sadrže njihove osobne podatke (Bujas –
Petković, 1995,str.110).

13
 5. SVJETSKI DAN SVJESNOSTI O AUTIZMU

U cijelom svijetu 2.travnja obilježava se Dan svjesnosti o autizmu, puštanjem plavih

balona u zrak. Na taj način želi se istaknuti nedovoljna informiranost javnosti o ovom
poremećaju koji je sve prisutniji u našem društvu.

14
 6. JEDNAK NA MALO DRUGAČIJI NAČIN / PRIČE RODITELJA /ŽIVOTNE
PRIČE

Dok je Ivano bio manji često me se u parku znalo vidjeti kako se ljuljamo zajedno,
penjemo na tobogan pa spuštamo na glavu, na koljenima i unazad. Pa vrtimo na vrtuljku do
besvijesti dok meni nije išlo na povraćanje, a on bi još i još.

Valjali se po travi, radili kako on kaže propriopercepciju, pa se ja vratila obično sva u

modricama, a njemu ništa. Nogomet još nisam zaigrala jer imam dvije lijeve pa bi se još i
ozlijedila da jesam. Igrali se s paučinom. Pjevali recitacije tko će brže i glasnije. Pješčanike
smo obožavali oboje. .

Često sam se ja igrala sa djecom noseći ga ili na rukama ili piškalonce.

Pogotovo kad je bila lovica ili igra skrivača.
On bi se smijao do besvijesti jer je tu i sudjeluje…
I sad sam tu,uskačem po potrebi,ali ga puštam da se ‘izbori’…

Na kraju sam shvatila da imam više malih nego velikih prijatelja.

Moram priznati da je to čudesno.
Tako sam jučer upoznala nove super frendice.
Mala Iva ima 3 g i Leona 7 g.

One bi se rado poigrale s Ivanom,no međutim,nije im jasna jedna stvar pa su se primile za

ruku i s ponosnim gardom mi prišle da vide u čemu je problem.

Teta Suzi,mi se stvarno želimo igrati s njim ali on nas ne sluša! On priča sam sa sobom! Zašto
se ne želi igrati?- kaže moja prijateljica Leona.

A Iva nadoda da ona kad njega primi za ruku,on pobjegne.

Smiješno mi je to bilo kako su one to hrabro meni prezentirale.

Toliko male ali s jasnim stavom i zanimanjem.

No,kako djeci od 3 i 7 g. objasniti da njihov prijatelj ima drugačiji mozak i da vidi svijet
drugačije nego njih dvije?

15
Ivano ti ne voli da ga se vuče za ruku, ne voli se grliti.
Ne osjeća se onda dobro,vrlo je vjerojatno i uplašen.
Isto kao i ti ponekad ,zar ne?
Onda mi je Iva objasnila kako njoj ‘ide na živce’ kad ju netko škaklja i kad joj mama ide prati
kosu.
Eto,to ti je vrlo slično.
Ja ne volim kad mi npr.mrav ili neka bubica hoda po nogama.Odmah počnem mlatiti rukama i
skakutati.
Samo on to ne zna reći,često puta ni pokazati,iako bi jako želio a tu mu treba tvoja
pomoć,znaš?
Pitaj ga; Ivano mogu li te primiti za ruku,mogu li te zagrliti? Ako želi odgovorit će ti vrlo
jasno sa da ili ne, a ako ne želi, to je njegovo pravo, i ti kao i ja, moramo to poštivati.
Iva potvrdno kima glavom. Sve joj je jasno kao dan, njoj malenoj s 3 g.

No Leoni, bistroj djevojčici nije jasno zbog čega Ivano priča sam sa sobom i trčkara. I što on
voli ako ne voli pričati? Sjela se kraj mene na klupu, naćulila uši i krenula mahati nogama
očekujući objašnjenje.

On ti prepričava…vidiš, sad priča što se dogodilo u vrtiću. On nam želi ispričati što je sve
danas radio i što je naučio. Pričaš li ti kad tako kad se igraš?

Jedva je dočekala da ju pitam da mi ispriča kako i ona priča sama sa sobom kad ide iz škole, a
posebno kada se igra s lutkom.
Da se onda razgovara s njom i da je ona lutki učiteljica.

Eto vidiš, to ti je vrlo slično. On nema igračke da upotrijebi, ali nam zato želi dati do znanja
da nam ima puno toga za reći i ispričati. To ti je njegova igra. Mi smo lutke, a on je učitelj.
I ako ti neki put ne odgovori na pitanje, ne brini, čuo te je ali jako mu je teško izabrati i
pronaći riječ kojom bi ti odgovorio.
Ako ti da osmijeh ili pogled, znači da te je čuo i vidio i da te želi za prijatelja.

A zašto trči stalno?

Jako mu je teško,vidi koliko nas je i svi galamimo…
Leona, bistro dijete, zaključilo je samo da i njoj buka smeta, a pogotovo u razredu kada svi
galame pa zato ona pika gumicu s olovkom, a mama se onda poslije ljuti.

16
Evo vidiš, on trči, a ti mašeš s nogicama…Ja frčem rep dok pričam s tobom! Nije li to slična
stvar?
Ali to je naše pravo i mi se tada dobro osjećamo.

A što on voli?
Voli zastave, zna puno država i glavnih gradova.
Pitaj ga za neku državu koji je njezin glavni grad! Jedva će dočekati da ti odgovori!
Sva je ponosna pitala koji je glavni grad Francuske, no Ivano se našao na svom terenu i
krenuo je on nju ispitivati koji je čiji glavni grad, uz pobjedonosni smiješak, !
Slatko su se počele smijati, jer on toliko zna, a ona ne pa ih on uči, Leona zaključivši da će
imati čistu peticu iz geografije!

I tako sam se ja potrudila objasniti dvjema stvarno divnim curicama da Ivano nije čudan. Da
im je prijatelj koji ih razumije ali mu je teško s njima pričati…Da je tu i da će im uvijek
pomoći ako ga zamole.
Može ih i utješiti i nasmijati.
Poštivati će mišljenje i ideju drugih.
Pogrešku zna i popraviti će ju.

No, ima pravo na svoje osjećaje.

Reći ne.
Ima pravo na izbor prijatelja i tražiti ono što želi.
Pokazati kada je tužan,uplašen i zbunjen.

Kao i Leona, Iva, ja ili vi…

Jer je jednak kao mi…ali na malo drugačiji način.

Napisala: Suzana Došen Rešetar

17
 7. STIHOVI AUTISTIČNOG DJEČAKA RASPLAKALI SVIJET

Nakon što je učiteljica Benjaminu i njegovim prijateljima iz razreda dala da kod kuće
napišu pjesmu, nije očekivala kakav će šok uslijediti. Naime, desetogodišnji je Benji napisao
pjesmu o svom životu s autizmom. Pjesmu je nazvao Ja sam, a u njoj je pokušao izraziti kako
se osjeća jer je ‘drugačiji’ od drugih.

‘Ja sam čudan, ja sam nov

Pitam se jesi li i ti

U zraku čujem glasove

Vidim da ih ti ne čuješ i to nije fer
Ne želim biti žalostan
Ja sam čudan, ja sam nov

Pretvaram se da si i ti.
Osjećam se poput dječaka u svemiru
Dotičem zvijezde i osjećam se kao da ovamo ne pripadam
Brinem se što će drugi misliti
Plačem kad se oni smiju, postajem sve manji i manji
Ja sam čudan, ja sam nov
Sada shvaćam da si i ti takav
Kažem:’ Osjećam se kao outsider’
Sanjam o danu kada će to biti ok
Pokušavam se uklopiti
Nadam se da jednog dana i hoću
Ja sam čudan, ja sam nov.’

Nacionalna udruga za autizam podijelila ju je na svojim stranicama u nadi da ćemo

malo bolje shvatiti ljude koji svijet vide malo drugačije od ostalih.

18
 8. KASTEL U PLAVOM

U našoj zemlji najveći broj djece s autizmom provode život izolovana od društva i u potpunoj
ovisnosti od obitelji.

Udruženje za pomoć licima sa autizmom je osnovano 2008 godine.

Banjaluka se pridružila ostalim svjetskim gradovima, koji na ovaj način daju podršku
obiteljima koje se susreću sa autizmom.

"Banjaluka je jedan od tri grada u BiH koji su osvjetljeni u plavo. Ovo je vrlo
značajno za naše porodice jer time dajemo podršku i skrećemo pažnju na
ovaj problem porodica. Ove godine inicijativa je potekla od organizacije
Edus iz Sarajeva a mi smo se pridružili ovoj akciji", izjavila je Mirjana Kojić,
predsjednica Udruženja za pomoć licima sa autizmom "Djeca svjetlosti".

URDAS je prvo udruženje takve vrste, koje djeluje u Kantonu Sarajevo, a čiji je cilj da
djeci i odraslim osobama u autističnom spektru pomogne da poboljšaju razumijevanje svog
okruženja i svoje ponašanje prilagode vanjskim okolnostima i očekivanjima.

19
 9. ZAKLJUČAK

Autizam je, kako je već navedeno, pervazivni razvojni poremećaj koji se javlja u prve
tri godine života, zahvaća većinu psihičkih funkcija i traje cijeli život. To je rijedak i
kompleksan poremećaj koji zbunjuje stručnjake i roditelje još otkad je prvi put
prepoznat.Brojna istraživanja provedena o ovom poremećaju dovela su do novih spoznaja i
saznanja te su se „razbili“ brojni mitovi. Međutim, bez obzira na nova saznanja i spoznaje,
mnogo toga još uvijek ostaje nerazjašnjeno i neobjašnjeno.
Neprihvaćanjem procesa inkluzije prikriva se ozbiljnost problema u društvu, usporava
se razvoj specijaliziranih službi i smanjuju mogućnost zakonske zaštite osoba s posebnim
potrebama i osiguravanje korištenja pojedinih ljudskih i građanskih prava. Negativan stav
prema inkluziji djece s autizmom odražava se na znanja i osposobljenost odgajatelja,
problematika se slabije izučava i vodi do nemotiviranosti za razvojem ciljanih odgojnih
programa i socijalizaciji.

20
LITERATURA

1. Bujas Petković, Z. (1995). Autistični poremećaj, Zagreb, Školska knjiga.

2. Sunko, E. (2010). Inkluzija djece s autizmom s gledišta odgajatelja,Školski vjesnik i
časopis za pedagoška i školska pitanja.
3. Tomić,R. ( 2006) . Pedagogija ,Tuzla ,Denfas Tuzla.
4. Tomić,R. (2008). Integrativna pedagogija, Tuzla , Off- set.
5. https://autizam.net/category/price-roditelja/
6. https://www.krenizdravo.rtl.hr/mame-i-bebe/zdravlje-djece/autizam-kod-djece-kako-
ga-prepoznati-uzroci-i-lijecenje
7. https://net.hr/magazin/roditeljstvo/autizam-kod-djece-saznajte-simptome-na-vrijeme-i-
pomozite-malisanu-u-nastavku-normalnog-zivota/
8. https://hellomichelleswan.com/is-it-really-inclusion/

21