Paediatr Croat 2000; 44 (Supl 1): 241-4

Pregled
Review

O MOGUNOSTIMA PREVENCIJE NEUSPJEHA U KOLI

VINJA ZIBAR-KOMARICA*

U ovom se radu govori o vanosti djejeg uspjeha u koli, te o tri glavne skupine razloga neuspjeha. Uz to se ukazuje na preventivne postupke koji bi mogli pridonijeti smanjivanju neuspjeha u koli kao i posljedinih uestalih neurotskih reakcija (agresivnog ponaanja, predelinkventnog ponaanja).
Kljune rijei: kolski neuspjeh, prevencija

Polazak u kolu i uspjeh u koli je

djetetu jako vaan, a uz to je vaan i
cijeloj obitelji - kola je za djecu te
dobi jedino mjesto gdje se mogu potvrivati na razne naine, a uspjenost
u uenju svakako je jedan od njih. Neupjeh u koli bolno je iskustvo kako za
djecu, tako i za njihove roditelje. Trajan neuspjeh u koli i stalna frustracija
djeteta ali i roditelja zbog toga, moe
djelovati na djetetovo formiranje osobnosti, na njegove brojne neurotske reakcije (npr. none strahove, mucanja,
itd.) a kasnije moe dovesti i do brojnih smetnji ponaanja, ponekad i s predelinkventnim obiljejima (npr. bjeanje sa satova, sklonosti eksperimentiranju sa sredstvima ovisnosti i sl.) Naravno da sva takva odstupanja mogu u
veoj ili manjoj mjeri remetiti i obiteljsku dinamiku. Zbog takve vanosti neuspjeha u koli za dijete, nuno je razmiljati o svim mogunostima koje bi
mogle prevenirati trajni neuspjeh u
koli, te njegove kasnije posljedice, a
to bi i za drutvo u cjelini bilo povoljnije. (moglo bi se smanjiti sklonosti
vandalizmu pa i utjecati na smanjenje
narkomanije itd.)
U radovima raznih autora nalaze se
podaci da ak od 5% pa sve do 15%
djece moe pokazati neki oblik neus*

Psihijatrijska bolnica Vrape

Dispanzer za mentalno zdravlje djece i mladei

Adresa za dopisivanje:
Mr. sc. dr. Vinja Zibar-Komarica
Psihijatrijska bolnica Vrape
Dispanzer za mentalno zdravlje djece i mladei
10000 Zagreb, Ul. baruna Filipovia 11

pjeha u koli. Razloge neuspjeha se

prema radovima veine autora koji su
se tim problemom bavili moe grupirati otprilike ovako: u 65% sluajeva
razlogom neuspjeha su razni emocionalni initelji, u oko 20% sluajeva
razlogom su razliite instrumentalne
tekoe djeteta, odnosno specifine tekoe uenja (disleksija, disgrafija
itd.), u oko 10% sluajeva postoji neki
intelektualni deficit. U 5% preostalih
sluajeva radi se o raznim drugim tekoama - npr. razvoj u posebnoj mikrosocijalnoj sredini ili kronina tjelesna bolest djeteta i sl. Moda bi bilo
bolje poeti izlaganje tih skupina poneto obrnutim redom - zbog toga to
su najee tekoe najvie u psihijatrijskoj domeni, dok su druge prije navedene esto vie organski uvjetovane,
pa su samim time lijenicima esto
blie i razumljivije.
SPECIFINE TEKOE UENJA

Postoji vrlo razliito miljenje

strunjaka o broju djece sa specifinim
tekoama u uenju - neki smatraju da
10% pa sve do 20% djece imaju neki
oblik tih tekoa. Te se tekoe opisuju
vrlo raznolikim nazivima, iako je opis
sindroma koji se pojavljuje dosta jasan,
no s razliitom razinom intenziteta
pojedinih simptoma. Vrlo esto je bio
koriten naziv MCD, ili MMD, zatim
org. disfunkcija sredinjeg ivanog
sustava, kasnije je koriten naziv hiperkinetski sindrom, no kako nije uvijek nazoan simptom hiperkineze poeo se koristiti i naziv specifine te-

koe uenja. U zadnjih dvadesetak godina poeo se koristiti i naziv "instrumentalne tekoe" - zbog postojanja
tekoa na "instrumentima uenja", a
koriste se i engleske kratice koje dobro
opisuju taj sindrom ADD (attention
deficit disorder) ili ADDH (attention
deficit disorder, hyperactivity).
Ova zbrka s nazivljem pokazuje
samo da to odstupanje nije vrsto razgranieno od drugih raznih odstupanja
u djejoj dobi, a niti je uzrok tog odstupanja jasno ustanovljen. Tek e se
daljim razvojem djeje psihijatrije to
stanje moi bolje upoznati i jasnije
razgraniiti s mentalnim retardacijama,
ali i atipinim djejim psihozama.
Sami simptomi imaju neku slinost
s nekim poznatim modanim sindromima, pa odatle i takvo nazivlje, no
takvi su simptomi opisani i u nekih
subklinikih otrovanja npr. olovom, ali
i u nekih endokrinolokih stanja (neke
disfunkcije titnjae i sl.) Vrlo esto se
ne mogu nai neki jasni modani simptomi, ve se u neurolokom statusu
obino nalazi blago nespretnija motorika za dob, ponekad se nalaze blaa
odstupanja u EEG-u, no vrlo je esto
za dijagnozu indikativni psiholoki
testovi koji ukazuju na organitet. U
anamnestikim su podacima vrlo uestali podaci o rizinim trudnoama,
djeca su ee roena s malom poroajnom teinom, ili opet s poveanom
teinom, uz prolongiran porod; zatim
esto se radi o nedonoadi, djeci s
izraenijom novoroenakom uticom
itd, a to bi upuivalo na organski uz241

V. Zibar-Komarica. O mogunostima prevencije neuspjeha u koli. Paediatr Croat 2000; 44 (Supl 1): 241-4

rok kasnijih tekoa u smislu ADDH

sy. ee se navodi i blae kanjenje u
razvoju govora, ili dugo tepanje i sl.
Ostali podaci koje roditelji navode
- da su djeca stalno plakala, bila nemirna, slabo sisala i sl. teko se mogu
razluiti i od psiholokih tekoa djeteta (npr. zbog majinog nesvjesnog
tekog prihvaanja materinstva i sl.), a
postoji i mogunost da se oba razloga
isprepliu , jer je u najranijoj djejoj
dobi tjelesno i psihiko u tako bliskom
odnosu da i posljedice poremeaja mogu biti sline, a to je dokazano i istraivanjima naputene djece u domovima
- gdje je zbog osjeajne uskrate est
usporeni razvoj motorike, inteligencije,
govora i sl.
Djeca sa takvim tekoama u uenju mogu imati motorni nemir, ali i ne
moraju, mogu biti vrlo mirna i usporena. No, za sve je karakteristina
smanjena panja, slabija koncentracija
(ona postoji samo za sadraje koji ih
interesiraju - a to gotovo nikad nisu
kolski sadraji). esto postoji grafomotorna nespretnost, ne snalaenje u
prostoru (brkaju desno-lijevo, goredolje, ispred-iza itd.) pa se niti u prostoru biljenice ne snalaze, te im se
radovi doimaju neuredni, zbrkani. Ponekad postoje i tekoe u izgovaranju
nekih glasova, iako to nije pravilo.
Zbog tih svojih karakteristika, tee se
snalaze u koli, od poetka sporije usvajaju gradivo, da bi na kraju esto
razvili prave specifine tekoe uenja
- ponekad samo ogranienu na itanje
(disleksija), ponekad na pisanje (disgrafija), ponekad na matematike sadraje (diskalkulija) - no najee se
vidi kombinacija svih tih tekoa, samo
donekle razliitih intenziteta.
Preventivni postupci za tu skupinu
djece predpostavljaju nunost prepoznavanja ve u vrtikoj dobi djece koja
bi mogla razviti specifine tekoe tada bi se predvjebama itanja i pisanja i ostalim defektolokim pristupom
niz tih tekoa mogao barem ublaiti
do polaska u kolu. Zbog toga bi svu
neurorizinu djecu, djecu sa distonim
sindromima, djecu koja su imala febrilne konvulzije, ili koja imaju epilepsiju, djecu kod koje kasni razvoj govora i sl. bilo nuno s oko pet godina
ivota uputiti na timsku obradu (logopeda-defektologa, psihologa, djejeg
242

psihijatra), a koji bi ovisno o naenom

odstupanju i savjetovali adekvatni predkolski tretman.
Kasnije funkcioniranje te djece (ukoliko su normalne inteligencije i razvijenog govora) bilo bi tada daleko
manje optereeno dodatnim neurotskim
tekoama a koje nastanu kada nepripremljeni za svoju razliitost krenu u
kolu, izloeni pritisku uitelja i roditelja, izloeni izrugivanju druge djece,
pa razviju brojne obrane od neugodne
kolske situacije - koje obino ukljuuju i intenzivan otpor prema koli. Taj
se esto iskazuje agresivnim ponaanjem prema drugoj djeci u koli, strahom od kole, bolovima u trbuhu kad
treba ii u kolu itd. U adolescentnom
razdoblju takve djece psihiko stanje se
moe sasvim dekompenzirati prema
daljim smetnjama ponaanja i delinkvenciji.
TEKOE
INTELEKTUALNOG FUNKCIONIRANJA

Postoje brojna odstupanja; razni

sindromi i bolesti kod kojih postoji
zastoj ili kanjene u razvoju intelektualnih sposobnosti - nema razloga posebice ih navoditi osim to mogu spomenuti samo kao primjer one s kojima se
ee susreemo - Sy Down, zatim
mentalne posljedice raznih intrakranijalnih krvarenja tijekom poroda praenih epilepsijom ili bez nje itd, no ima
niz odstupanja gdje se ne moe utvrditi
neka bolest u uem smislu te rijei, a
da dijete opet kasni u razvoju svojih
psihomotornih i intelektualnih sposobnosti.
Inteligencija je sposobnost razumijevanja govornih, odnosno izreenih
sadraja, zatim shvaanje rada s brojevima, sposobnost zapamivanja, zamiljanja prostornih odnosa, logikog
razmiljanja, mogunost uopavanja
problema, nalaenja rjeenja u raznim
situacijama itd. Postoji i niz drugih
definicija inteligencije - da je to sposobnost apstraktnog miljenja i razumijevanja uzronih odnosa, osjetljivost
za probleme i sl. Koliko god su raznolike, one se sve meusobno ne iskljuuju ve se nadopunjuju. Neka djeca
shvaaju vrlo brzo, druga su u tome
neto sporija, pa je na temelju tih razlika stvoreno mnogo testova i subtestova kojima se moe mjeriti inteligencija.

Godinama se smatralo da je inteligencija najveim dijelom odreena ve

roenjem (hereditarni faktori), ili postojanjem nekog oteenja mozga i
slino, no novija istraivanja su dokazala da se velik dio inteligencije moe
razviti i pravilnom stimulacijom u najranijim godinama ivota - to je i dovelo do brojnih programa rehabilitacije
za neurorizinu djecu od prvih dana
nakon roenja.
Ve je godinama poznato da i djeca koja su roena s vjerojatno prosjenim sposobnostima, ukoliko se razvijaju u nestimulativnoj sredini esto
ne uspiju razviti svoje maksimalne sposobnosti - naime kod takve je djece
broj usvojenih rijei manji, njihov je
govor esto dijalektalan i uz to siromanog rjenika, jer su se kretala u
uskom obiteljskom i susjedskom krugu, s malo mogunosti za vie kontakata i istraivanja. Roditelji su obino zaokupljeni svojim vlastitim problemima, prezauzeti poslom da bi osigurali osnovnu egzistenciju obitelji, pa
esto nemaju niti vremena niti snage da
se bave djecom, sluaju o njihovim
postignuima, potiu ih i sl. Za veinu
tih roditelja najvanije je da su djeca
zdrava, sita i odjevena, da su u toplom.
Smatraju da je to uz mnogo igre i jurnjave izvan kue dostatno da budu sretna i zadovoljna, pa malokad obraaju
pozornost na razvoj djejih sposobnosti. Obino su te obitelji velike,
roditelji ne stiu razgovarati s djecom,
u kui je najee dosta buno, pa mlaa djeca esto i ne uju dobro to se
govori, pa usvajaju manje rijei itd.
esto je jo i dobro ako je obitelj samo
nestimulativna, jer se ee naie i na
djecu iz ugroavajuih obiteljskih sredina, gdje dominira alkoholiziranje
jednog ili oba roditelja, este svae i
tunjave, razna zlostavljanja djece itd.
Razvoj u takvim sredinama moe dovesti i do tzv. pseudoretardacije, no
ee se govori o "zaputenoj djeci", a
takva se odstupanja najee otkriju tek
polaskom djeteta u kolu i njegovim
neuspjehom.
U pravilu se tea zaostajanja u razvoju prije otkrivaju, ve s par mjeseci
ivota, Sy Down se takoer danas otkriva praktiki u rodilitu, no ponekad
se blaa odstupanja kao laka mentalna
retardacija, ili ve spominjana "zaputenost" ee uz granino ili podpros-

V. Zibar-Komarica. O mogunostima prevencije neuspjeha u koli. Paediatr Croat 2000; 44 (Supl 1): 241-4

jeno intelektualno funkcioniranje otkrivaju tek polaskom djeteta u kolu.

Svakako je vano to ranije otkriti
svako odstupanje djeteta, no najee
dolazi do toga da upoznavanje roditelja
s djetetovim tekoama samo uplai
roditelje - oni u svom strahu odmah
zamiljaju sve najgore to su vidjeli u
svom ivotu i odmah to poveu sa svojim djetetom - zbog ega je nuan rad s
njima, informiranje i edukacija njima
primjerenim jezikom o kakvoj se potekoi kod djeteta radi, o tome to se
kod takvog odstupanja moe oekivati,
no potrebno im je ostaviti i mogunost
nadanja koju oni prirodno posjeduju.
Ima roditelja koji ele savjete jo u
prvim mjesecima ivota kako da postupaju s djetetom koje ima npr. sy
Down - ele znati to i u kojoj dobi
mogu od djeteta oekivati - nije im
dovoljna informacija o medicinskom
razlogu odstupanja koju odmah dobiju,
ve oekuju informacije o tome to bi
za to dijete bilo najbolje, kako raditi s
njim da bi ostvarilo maksimum svojih
sposobnosti itd.
Djeca s lakom mentalnom retardacijom danas mogu biti ukljuena u redovne kole po prilagoenom programu, bar u niim razredima, a djeca s
podprosjenim i graninim sposobnostima mogu uz pravilan pristup i
podrku uredno zavriti osnovnu kolu
po takvom prilagoenom programu.
kolske tekoe "zaputene" djece
i djece s lakim tekoama intelektualnog funkcioniranja sline su, jer obje
grupe imaju obino slabije razvijene
verbalne sposobnosti. Zbog toga su
kolske aktivnosti za njih previe
apstraktne, obino imaju i veih tekoa u snalaenju s brojnim simbolima. Teko usvajaju poetno itanje i
pisanje, tee spajaju slova u rijei i
rijei u reenice, a to sve produuje
proces svladavanja tehnike itanja. Uz
to, zbog slabijih mogunosti koritenja
simbola sporije logiki zakljuuju, pa
tee usvajaju poruke proitanog. U
nastavi matematike dok se radi s konkretnim materijalom (tapii, prsti i sl.)
mogu se prilino dobro snalaziti, no
kada se prijee na broj kao pojam, imaju velikih tekoa i ne snalaze se u raunskim operacijama. esto je dodatna
tekoa da se druga djeca znaju rugati
pa time dodatno oteavaju djeci snala-

enje u kolskim uvjetima - a tu je opet

velika uloga uiteljice u dobrom integriranju djece s razvojnim tekoama u
razred.
Prevencija neuspjeha takve djece u
koli, zahtjeva to prije prepoznavanje
tekoe - ve u predkolskoj dobi, a ne
tek u prvom ili ak drugom razredu.
Zbog toga je vano misliti na mogunost takvog blagog intelektualnog odstupanja, te kad se posumnja na njega
uputiti dijete na ispitivanja. U predkolskoj dobi provedenim logopedskim
tretmanom, a i svom drugom razvojnom stimulacijom ba kod te djece s
lakim oteenjima dosta se toga moe
potaknuti - to zornijim pristupom,
rastereenim od suvinih sadraja, s
estim ponavljanjima i utvrivanjima
nauenog i sl.
Kasnije u koli gradivo bi im trebalo postupno dozirati, tako da sporije
napreduju, uz ea ponavljanja samo
bitnih djelova. Takvim pravilnim pristupom i stalnim poticanjem, i ta se
djeca mogu aktivirati, pa se mogu otkriti i neke njihove individualne sposobnosti - npr.glazbene ili likovne, koje
se zatim mogu dodatno razvijati. Bavei se aktivnostima u kojima su uspjena, djeca se poinju osjeati vrednijom i ravnopravnijom drugoj djeci,
to ih ini i zadovoljnijima, pa se time
izbjegavaju dvije tekoe: kolski neuspjeh, ali i kasnije neurotske reakcije
s moguim skretanjem prema smetnjama ponaanja i delinkventnom ponaanju zbog stalnih frustracija neuspjehom i traenja afirmacije kroz
negativne obrasce ponaanja.
EMOCIONALNI UZROCI
NEUSPJEHA U KOLI

Iz teorijskog znanja o obiteljskoj

dinamici poznato je da roditelji i dijete
poinju svoj emocionalni odnos jo
davno prije djetetovog roenja, da su o
tom djetetu i prije njegovog zaea
postojala neka matanja i oekivanja, a
tijekom trudnoe to se mnogostruko
pojaava, i sve to jednim dijelom utjee na poetak stvarnog odnosa djeteta
i roditelja. Tako roditelji u taj odnos
unose svoje svjesne i nesvjesne elje i
oekivanja, dok dijete unosi svoju priroenu potrebu za bliskou i zatitom
roditelja, kao i ostale uroene nagonske tenje. Nesvjesna oekivanja roditelja su obino povezana s njihovim

neispunjenim oekivanjima u prolosti

od vlastitih roditelja, i kao takva se
vrlo lako prenesu na dijete kao na transferni objekt, jer i u najzrelijoj odrasloj osobi postoje uvijek i neki infantilniji "zaostaci". To naravno pridonosi
tome da se vrlo rano poinje stvarati
simbiotski odnos - odnosno nastaje
stanje obiteljskog amorfnog "mi" iskustva kakvo je ve jednom u prolosti
bilo proivljeno, i koje je u ranoj dobi i
neophodno za pravilan razvoj djeteta.
Postepeno se iz tog simbiotskog
zajednitva individuacijom razvijaju
dobro diferencirane "male osobe", s
jasno definiranim granicama svog "ja"
sustava - uspjeh ovisi naravno i o samom djetetu, ali isto toliko i o ukupnoj
diferenciranosti - odnosno zrelosti roditelja. Razina zrelosti roditelja ovisi
opet o njihovom vlastitom razvoju unutar primarnih obitelji u kojima su oni
rasli - a o tome ovisi naravno i izbor
branog partnera. Kada bi se grafiki
prikazala razina zrelosti veeg broja
obitelji, vidjela bi se prava Gaussova
krivulja, gdje bi na jednom njenom
kraju bile obitelji s velikim stupnjem
zrelosti, i vjerojatnou da e imati
zrelije potomstvo, na suprotnom bi
kraju bile obitelji s najnezrelijim karakteristikama - odnosno to su esto obitelji koje imaju ili e koju generaciju
kasnije imati psihotinog lana. Najvei dio svih obitelji bio bi negdje izmedju tih krajnosti.
Novija saznanja uz to pokazuju i
da nema posebnih obiteljskih obrazaca
ponaanja koja se javljaju samo u nekim obiteljima. Tako neke reenice
koje roditelji esto koriste tijekom odgoja djece, kao npr. "ne volim te vie
kad si zloest", "ako ne bude dobar ja
u otii i ostaviti te", "ime me je Bog
kaznio kada sam tebe dobila", ili "otjerati e me u grob svojim ponaanjem",
pa sve do pravih prijetnji ubojstvom
i/ili samoubojstvom roditelja mogu se
nai u praktiki svim obiteljima, no
njihova uestalost i intenzitet izreenih
prijetnji mogu jako varirati, ovisno o
razini zrelosti pojedine obitelji.
to su roditelji nezreliji, to su
skloniji da kod djece razvijaju pretjeranu ovisnost o njima samima, da zbog
toga "ja" sustav djece funkcionira na
regresivnijoj razini, da takva ustvari
simbiotska povezanost roditelja i djece
243

V. Zibar-Komarica. O mogunostima prevencije neuspjeha u koli. Paediatr Croat 2000; 44 (Supl 1): 241-4

pridonosi i nepravilnom razvoju "nad

ja" sustava djece, odnosno njihove savjesti. Nedovoljan razvoj tog sustava
nuno koi i razvijanje radnih navika,
odnosno samostalno uenje i brigu o
kolskim zadacima. Djeca su vrlo
ovisna i nesamostalna, svu brigu o koli rado preputaju roditeljima, dok roditelji veinom vrlo spremno prihvaaju
takvu ulogu - samo uz povremena iskazivanja ljutnje i nezadovoljstva.
Istovremeno s tim obiteljskim zbivanjima, uitelji su se nehotice ukljuivali u isti "zaarani krug", uporno
savjetujui roditeljima da s takvom
nesamostalnom djecom moraju intenzivno raditi i kod kue, da bi bila uspjena. Za tu je djecu karakteristino
da se jako dugo tretiraju kao "male
bebe", sve se radi umjesto njih - takva
se djeca obino jako dugo hrane boicom, odijevaju, esto spavaju s roditeljima (ili jednim roditeljem u istom
krevetu,) poputa im se u svemu, a to
kod njih stvara postepeno preveliku
ovisnost o roditeljima. Kod djece koja
su tako maena i zatiivana zbog stvarne bolesti, a manje je projiciranog,
obino se ne razvije toliko intenzivna
ovisnost o roditeljima, i djeca mogu
razviti dovoljni stupanj diferenciranosti, pa u koli i nemaju veih tekoa. Prave tekoe s uenjem, esto ve
od polaska u kolu, imaju djeca koja su
velik dio roditeljskih projekcija prihvatila kao svoju stvarnost, ona postaju
infantilnija, regresivnijeg ponaanja, i
istovremeno, postaju meu vrnjacima
neprihvaena, odnosno, ne uspijevaju
se dobro socijalizirati, zbog ega su
obino dodatno nesretna.
Roditelji za tu djecu vrlo esto navode da su i prije polaska u kolu bila
vrlo vezana uz njih, da su teko ostajala i par minuta sama u stanu, imali su
tekoa da ih ostave u vrtiu i sl. Polaskom u kolu uestalo plau, odbijaju

ostati u razredu, kasnije idu nevoljko,

bez ikakve radosti, esto se pred polazak u kolu tue na bolove u trbuhu,
djeluju napeta i uplaena. Djeca su
esto uplaena polaskom u kolu, to je
novo separacijsko iskustvo, a izlazak iz
obitelji nije bezbolan, djeci ponekad
treba i dosta roditeljskog hrabrenja da
bi se snala u novim zahtjevnim kolskim uvjetima, a to zna biti problem u
nezrelijim simbiotski vezanim obiteljima.
Inae su djeca sa est do sedam
godina sposobna za sve trajniju i intenzivniju koncentraciju, no ukoliko su
uplaena, vrlo se lako obeshrabre i
odustanu. Takva se djeca u koli smatraju razmaenom, emocionalno nezrelom, zaigranom, pa se roditeljima esto
savjetuje da se radi s njima, jer su nedovoljno samostalna itd., a to najee
samo produbljava simbiotsku vezanost
djece i roditelja, te podrava dalju nesamostalnost djece. Drugi roditelji odjednom polaskom djeteta u kolu naglo
mjenjaju navike, trae veliku samostalnost djeteta koje ju nije doseglo, vre
pritisak na djecu traei "samo petice"
itd., a to takoer moe imati kontraefekt, jer se sigurnost i samostalnost ne
moe razviti preko noi. Dalje nabrajati sve mogue postupke roditelja, ili
nestabilnost obitelji tijekom razvoda
braka itd., nema smisla - jer je i ve iz
izloenog vidljiva brojna arolikost
svih tih emocionalnih tekoa.
Preventivni postupci u grupi emocionalnih tekoa vrlo su kompleksni,
esto su odstupanja teko uoljiva, no
lijenici bi mogli savjetovati bar osamostaljivanje djece (da spavaju sama u
krevetu, da nemaju predugo dudu, boicu i sl.). Na preglede bi trebalo uputiti djecu koja imaju neka izraenija
odstupanja; npr. izraenije separacijske
strahove, none strahove, ili neke druge neurotske simptome, ili opet rodite-

lje koji su previe zabrinuti, nesigurni

itd. Mogu samo dodati da djeca iz prve
dvije prije spomenute skupine s vie
organskim tekoama uenja nisu poteena i uplitanja svih ovih emocionalnih imbenika, a koji esto zamagljuju ukupnu kliniku sliku.
Djece s neuspjehom u koli, ali i s
drugim emocionalnim tekoama ima
mnogo (a zbog proivljenih trauma tijekom rata, ili uz oeve koji boluju od
posttraumatskog sindroma, ili u obiteljima s alkoholizmom, sa zlostavljanjem ena i djece moe se samo oekivati da e ih biti naalost sve vie), a
strunjaka koji poznaju tu problematiku jo uvijek je vrlo malo. Budunost
bi trebala biti u boljem preventivnom
djelovanju - istina jest da nikakvo preventivno djelovanje nee moi pomoi
slabije diferenciranim i nezrelijim obiteljima, no moglo bi povoljno djelovati
na onaj velik dio obitelji zrelijeg funkcioniranja, koje su spremne poduzeti
neto ako ih se na vrijeme uputi da je
djetetu potrebna odreena struna pomo.
Uitelji bi takoer trebali poetkom kolovanja savjetovati osamostaljivanje djece u svim kolskim i vankolskim aktivnostima, podravati i pohvaliti svaki djeji korak prema samostalnosti. Naravno, sve to ukljuuje i
bolje upoznavanje lijenika, odgojitelja, uitelja i roditelja sa svim saznanjima koja su postala dio mentalne
higijene. Kako god u naim sadanjim
uvjetima izgledalo nemogue nai novac i za preventivne aktivnosti, na duge
staze to bi bilo najbolje ulaganje jer
svako je sprijeavanje razvoja neke bolesti odnosno poremeaja, uvijek jeftinije od njegovog lijeenja.
LITERATURA
1. Zibar-Komarica, V. Neuspjeh u koli. kolska knjiga, Zagreb, 1993.

Summary
ABOUT POSSIBILITIES OF SCHOOL FAILURE PREVENTION
V. Zibar-Komarica

The subject of this article is the importance of child succes in school, as well as three major groups of reasons for school failure. Preventive measures for decreasing child school failure and later neurotic reactions (agressive behaviour, predelinquency)
are described.
Key words: school failure, prevention

244