NASILJE NAD DJECOM

Izvještaj sa seminara
«Institucionalno zbrinjavanje djece žrtava nasilja»

Banjaluka, Slatina , 30. juni 2004.

Projekat Zaštita prava djece

Nasilje nad djecom

SADRŽAJ

«INSTITUCIONALNO ZBRINJAVANJE DJECE

ŽRTAVA NASILJA»
Seminar Slatina, 30.06. 2004........................................................................ 3.

«DEFINICIJA POJMA ZLOSTAVLJANJE DJECE

I TIPOVI ZLOSTAVLJANJA» ……………………………………………………5.

REGISTROVANI SLUČAJEVI NASILJA NAD DJECOM

Baza podataka Centara za socijalni rad
i službi Centara javne bezbjednosti,
ZPD Ombudsmen RS………………………………………….. ……………... .7.

PREVENCIJA NASILJA U PORODICI

Ljubica Dorontić, socijalni radnik, porodični terapeut
Centar za socijalni rad Banjaluka ……………………………………………..15.

PRIJEDLOZI ZA UNAPREĐENJE PRAKSE

Radionica, ZPD Ombudsmen RS ...............................................................22.

SINDROM IZGARANJA
Mr.Nadežda Savjak, specijalista kliničke psihologije, terapeut...................25.

Ombudsmen RS 2
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

INSTITUCIONALNO ZBRINJAVANJE DJECE

ŽRTAVA NASILJA

Slatina, 30. juni 2004. godine

Projekat Zaštita prava djece Ombudsmen Republike Srpske je organizovao

seminar «Institucionalno zbrinjavanje djece žrtava nasilja» u Slatini kako bi
okupio stručnjake koji se bave problemom nasilja nad djecom i ponudio im
mogućnost da razmjene iskustva i diskutuju o osnovnim preprekama koje im se
svakodnevno nameću u radu, kao i o prijedlozima za njihovo razrješavanje.

Pored osvjetljavanja osnovnih praktičnih problema cilj seminara je bio i

utvrđivanje prihvatljivosti sistemskog uvezivanja svih relevantnih državnih
institucija i nevladinih organizacija koje se bave problematikom nasilja nad
djecom kao i isticanje značaja implementacije zakonskih odredbi propisanih
pozitivnim zakonodavstvom Republike Srpske i međunarodnim obavezujućim
sporazumima.

Na seminaru je predstavljena baza podataka koja obuhvata rezultate statističke

analize podataka prikupljenih od Centara za socijalni rad i Centara javne
bezbjednosti u Republici Srpskoj. Projektni tim je prikupio podatke o broju
registrovanih slučajeva nasilja nad djecom u 2002., 2003. i prva tri mjeseca u
2004. godini, kao i o najčešćim oblicima nasilja i počiniocima nasilja nad djecom.

Na seminaru su bile zastupljene slijedeće teme i predavači:

«Nasilje u porodici - preporuke nadležnim institucijama»

Zlatoljub Mišić, zamjenik ombudsmena, Ombudsmen Republike Srpske
«Definicija pojma zlostavljanje djece i tipovi zlostavljanja»
Aleksandra Arsenijević-Puhalo, stručni saradnik, projekat ZPD
Ombudsmen RS
«Prezentacija baze podataka o broju registrovanih slučajeva nasilja nad
djecom»
Svjetlana Grbić, koordinator projekta ZPD Ombudsmen RS
«Prijedlozi za unapređenje prakse» radionica
Aleksandra Arsenijević-Puhalo, stručni saradnik , projekat ZPD
Ombudsmen RS
«Prevencija nasilja u porodici»,
Ljubica Dorontić, dipl.socijalni radnik, porodični terapeut Centar za
socijalni rad Banjaluka
«Prevencija sindroma izgaranja», radionica
Mr.Nadežda Savjak, specijalista kliničke psihologije, terapeut

Ombudsmen RS 3
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Stručnjaci koji rade sa djecom žrtvama nasilja kao osnovne probleme u svom
radu naveli su:

nedostatak timskog rada

nedovoljan broj stručnjaka u pomenutoj oblasti
nerealizovanost u praksi programa prevencije i tretmana nasilja nad
djecom
nepostojanje programa stručnog usavršavanja
nedovoljnu opremljenost institucija
nedostatak prostora za rad
nepostojanje savjetovališta
nerazvijenost službe SOS telefona

Osnovni prijedlozi i zaključci bili su:

Zagovarati promjenu zakona u onom dijelu koji će osigurati

izdvajanje nasilnika iz porodice
Pružiti psihosocijalnu pomoć žrtvi, žrtvama nasilja u porodičnom
ambijentu i materijalnu pomoć porodicama u stanju socijalne
bijede
Sprovoditi terapijske intervencije na promjeni ponašanja nasilnika
Implementirati psihoedukativne programe na svim nivoima
obrazovnog sistema
Senzibilisati javnost za problematiku nasilja nad djecom
Formirati multidisciplinarni tim na lokalnom nivou grada koji bi
tretirao problem nasilja nad djecom
Stručno osposobljavati profesionalce koji se bave prevencijom i
tretmanom nasilja uz obaveznu superviziju
Podsticati multidisciplinarni pristup problemu nasilja
Precizirati stručnu terminologiju koja se odnosi na nasilje nad
djecom, kako bi se omogućila komparacija činjenica i podataka iz
različitih institucija koje su nadležne za pomoć žrtvama nasilja
Povećati obim stručne literature koja je dostupna stručnim licima

Projektni tim
Zaštita prava djece Ombudsmen RS

Ombudsmen RS 4
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

DEFINICIJA POJMA ZLOSTAVLJANJE DJECE

I TIPOVI ZLOSTAVLJANJA

Nasilje nad djecom podrazumijeva odnose i ponašanja pojedinaca ili institucija

kojima se ugrožava ili spriječava normalan psihički ili fizički razvoj, integritet
ličnosti ili se sprečava zadovoljenje dječijih potreba.

Osnovni oblici su:

Zanemarivanje

Oblik nasilja nad djecom kojim se kontinuirano grubo zanemaruju osnovne

potrebe: fiziološke, razvojne, zdravstvene, obrazovne, kulturne i zbrinjavanje.

Spoljašnji simptomi: Loša uhranjenost i zastoj u rastu djeteta koji nije organski
uslovljen, zapušten fizički izgled, nečistoća odjeće i tijela, loše zdravstveno
stanje; neupisanost djeteta u školu, napuštanje škole uz pristanak ili nagovor
roditelja; česta incidentna povrijeđivanja kao što su padovi, gutanje raznih
supstanci i gušenja.
Ponašanje zanemarivanog djeteta: prošnja ili krađa, rijetko pohađanje nastave,
stalno padanje u san na časovima, zavisnost o alkoholu ili narkoticima,
delinkvencija, izjave da ne postoji niko ko o njima brine, preuzimanje
odgovornosti i briga umjesto odraslih, problem održanja pažnje i nemogućnosti
da se usmjeri na izvršenje svojih obaveza, niska kontrola impulsa, nisko
samopoštovanje i slično

Fizičko zlostavljanje

Odnos ili ponašanje kojim se uz primjenu fizičke sile, uz ili bez upotrebe drugih
sredstava nanose povrede, ozljede ili rane djeci.

Simptomi: prisustvo modrica i povreda kože koje su smještene na nježnim i

osjetljivim dijelovima tijela (na zadnjici i donjim dijelovima leđa, na genitalijama i
unutrašnjim dijelovima butina, na ušima, usnama, obrazima i vratu).
Povrede su u vidu tragova od kaiša, ujeda, otisaka šake ili prstiju i modrice od
tupih predmeta.

Emocionalno zlostavljanje

Psihičko zlostavljanje ili emocionalno lišavanje je odnos ili ponašanje kojim se

zapostavlja, ugrožava, podcjenjuje, vrijeđa ili verbalno napada ličnost
maloljetnika i ispoljavaju negativna osjećanja prema njima.

Oblici emocionalnog lišavanja: uskraćivanje roditeljske ljubavi i emocionalne

podrške, odbacivanje u obliku ravnodušnosti i odsustva pažnje, odbacivanje

Ombudsmen RS 5
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

putem vike, pripisivanje krivice djetetu za probleme, prenošenje negativnih

poruka kojima se vrijeđa dostojanstvo djeteta i slično.

Vidovi emocionalnog zlostavljanja:

Odbacivanje: ismijevanje, ponižavanje, kažnjavanje za normalna

pozitivna ponašanja (smijanje, kretanje, istraživanje, vokalizacija...),
odbijanje da se dijete pohvali ili da mu se priznaju uspjesi;
Terorisanje: (podsticanje straha): prijetnja ozleđivanjem, nasilje
usmjereno na djetetove stvari ili životinje, česti izlijevi bijesa na
dijete naizmjenično sa periodima lažne topline, ponavljano
izlaganje djeteta nasilju u porodici.
Ignorisanje: (roditelj nedostupan, preokupiran sobom...): odbija da
uđe u razgovor sa djetetom, ne pokazuje interesovanje u
razgovoru o djetetu, odbija da učestvuje u aktivnostima
usmjerenim na dijete, ne smiruje, ne mazi dijete, ne reaguje na
djetetovu bol i ne štiti dijete od napada braće i sestara ili drugih
članova porodice.
Izolacija: (spriječavanje uspostavljanja socijalnih veza):
Zabranjivanje djetetu da se igra sa drugom djecom, kažnjavanje za
upuštanje u sticanje normalnih društvenih iskustava, usađivanje
pretjeranog, neopravdanog straha u djetetu prema osobama izvan
porodice,ispisivanje djeteta iz škole.
Eksploatacija: (podsticanje antisocijalnih i devijantnih aktivnosti ili
nametanje djetetu uloge koja zadovoljava roditeljska lična
interesovanja, a koje premašuju djetetove moći): primoravanje ili
dozvoljavanje djetetu da se bavi prosjačenjem, narkomanijom,
stavljanje djeteta u situaciju da preuzima uloge roditelja (kuhanje,
vođenje računa o mlađoj braći...), izlaganje djeteta pornografiji i
seksualnom angažovanju sa odraslima, stvaranje kod djeteta
zavisnosti od narkotika.

Seksualno zlostavljanje

Bilo koji vid eksploatacije djeteta mlađeg od 16 godina u cilju seksualnog

zadovoljenja i uživanja odrasle osobe.

Obuhvata: uznemirujuće telefonske pozive, uznemirujuće razgovore i aluzije na

seks i seksualnost, milovanje koje ne odgovara ili je protiv volje djeteta, snimanje
pornografskih slika ili filmova sa djecom, pokušaj seksualnog odnosa i seksualni
odnos, pokušaj silovanja i silovanje, incest, dječiju prostituciju.

Ombudsmen RS 6
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

REGISTROVANI SLUČAJEVI NASILJA NAD DJECOM

Baza podataka
Centara za socijalni rad i službi Centara javne bezbjednosti

Projekat Zaštita prava djece Ombudsmen Republike Srpske je tokom februara i

marta 2004. godine prikupljao podatke od Centara za socijalni rad (u daljem
tekstu Centar) o broju djece koje su žrtve nasilja, vrstama zlostavljanja,
najčešćim počiniteljima zlostavljanja, kao i o programima zbrinjavanja djece
žrtava nasilja.

Dopisi sa zahtjevom o dostavi podataka bili su upućeni u 24 Centra (tabela 1.) i u

13 službi Centara javne bezbjednosti (tabela 2.). Na sve dopise su uslijedili
odgovori u dogovorenom terminu.

Tabela 1. Broj registrovanih slučajeva nasilja nad djecom

Centar za 2002. godina 2003. godina 2004. godina

socijalni rad (do marta)
Banja Luka 5 2.45 % 8 2.94 % 15 17.05 %
Bijeljina 32 15.69 % 39 14.34 % 2 2.27 %
Bileća 0 0 0
Višegrad 3 1.47 % 3 1.1 % 3 3.41 %
Gacko 4 1.96 % 2 0.74 % 0
Doboj 40 19.61 % 51 18.75 % 1 1.14 %
Derventa 1 0.49 % 6 2.21 % 1 1.14 %
Kostajnica 0 0 0
Kneževo 0 0 0
Kotor Varoš 0 0 0
Krupa na Uni 0 0 0
Ljubinje 0 0 0
Modriča 15 7.35 % 24 8.82 % 5 5.58 %
Nevesinje 0 0 0
Prnjavor 14 6.86 % 0 0
Pale 0 1 0.37 % 0
Prijedor 38 18.63 % 45 16.54 % 0
Ribnik 1 0.49 % 1 0.37 % 1 1.14 %
Rudo 0 0 0
Rogatica 0 0 0
Sokolac 2 0.98 % 0 0
Srpska Ilidža 0 0 0
Srpski Brod 2 0.98 % 5 1.84 % 0
Trebinje 11 5.39 % 30 11.03 % 10 11.36 %
Teslić 16 7.84 % 41 15.07 % 45 51.14 %
Šekovići 0 0 0
Šipovo 7 3.43 % 0 0
Čelinac 13 6.37 % 17 6.25 % 5 5.58 %
ukupno 204 100 % 272 100 % 88 100 %

Ombudsmen RS 7
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Najveći procenat registrovanih slučajeva nasilja nad djecom u 2002. godini bio je
u Centrima u Doboju, Prijedoru i Bijeljini. Broj prijavljenih slučajeva nasilja nad
djecom u pomenutim Centrima se održao i u 2003. godini, s tim da je uočljiv
porast registrovanih slučajeva nasilja u Centru u Tesliću (tabela 1.). Broj prijava
nasilja nad djecom je manji u ruralnim područijima nego u urbanim ili čak u istim
nepostoje registrovani slučajevi nasilja.
Po evidenciji Centara za javnu bezbjednost najveći procenat nasilja nad djecom
registrovan je u Doboju, Banjaluci, i Srpskom Sarajevu u 2002. godini, a u 2003.
im se pridružuje i Centar za javnu bezbjednost u Bijeljini (tabela 2.).

Tabela 2. Broj registrovanih slučajeva nasilja nad djecom

Centar javne Slučajevi Slučajevi Slučajevi

bezbjednosti registrovani registrovani u registrovani u
u 2002. 2003. 2004. (do marta)
Banja Luka 18 30 % 21 32.81% 8 57.14 %
Bijeljina 3 5% 11 17.19 % 2 14.29 %
Vukosavlje 2 3.33 % 1 1.56 % 0
Doboj 1. 22 36.67 % 14 21.88 % 0
Doboj 2. 1 1.67 % 1 1.56 % 0
Derventa 0 0 1 7.14 %
Modriča 0 0 0
Petrovo 1 1.67 % 1 1.56 % 0
Pelagićevo 1 1.67 % 0 0
Srpsko Sarajevo 9 15 % 9 14.06 % 3 21.43 %
Šamac 0 0 0
Srpski Brod 2 3.33 % 5 7.81 % 0
Teslić 1 1.67 % 1 1.56 % 0
Ukupno 60 100 % 64 100 % 14 100 %

Najčešći oblik nasilja nad djecom koji je prijavljen Centru je psihičko zlostavljanje
djece, zatim fizičko, pa seksualno (grafikon 1. i 2.). U 2002. godini od 204 prijave
71 % se odnosilo na psihičko zlostavljanje djece, a 28 % na fizičko, a u 2003.
godini se zadržao isti odnos, a broj prijava je porastao na 272 prijave.

Slučajevi nasilja nad djecom u 2002.godini

28%

fizičko
seksualno
psihičko
1%
71%

Grafikon 1.

Ombudsmen RS 8
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Slučajevi nasilja nad djecom u 2003.godini

26%

fizičko
seksualno
psihičko
0%
74%

Grafikon 2.

Najčešći počinitelji nasilja nad djecom su roditelji. Očevi su u 48 % slučajeva

evidentirani kao osobe koje su počinile nasilje nad djetetom, a u 23 % majke
(grafikon 3.). Dakle, djeca su najčešče zrtve porodičnog nasilja.

18%

4%
1%
48%

6%

23%

otac majka ocuh komsija skolski drugovi ostali

Grafikon 3.

U Centrima se realizuju različiti programi zbrinjavanja djece žrtava nasilja (tabela

3.). Najčešći problemi sa kojima se Centri suočavaju u radu su: nedovoljan broj
stručnjaka, nepostojanje timskog rada i sinhronizovane saradnje stručnjaka koji
su određeni da rade sa djecom žrtvama, nepostojanje savetovališta pri Centrima
za terapijski rad sa porodicama u kojima postoji nasilje, nedostatak programa
stručnog usavršavanja, nedovoljna razrađenost programa zbrinjavanja djece,
nemogućnost posjedovanja telefonske linije koja bi bila u funkciji SOS telefona,

Ombudsmen RS 9
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom
neadekvatna opremljenost kompjuterskom opremom, nedovoljan broj automobila
za intervencije na terenu, nedostatak prostora i slično.
Tabela 3. Aktivnosti koje se realizuju u Centrima i prijedlozi za unapređenje rada
Centara
Centar za Aktivnosti koje sprovodi Centar u
socijalni rad zbrinjavanju djece žrtava nasilja
* smještaj u dom za nezbrinutu djecu
Banjaluka * terapijski rad sa porodicom
* iniciranje krivične prijave
* savjetodavna pomoć roditeljima u vršenju
Šipovo roditeljskih prava,
* zaštita ličnih i imovinskih prava djeteta,
* nadzor nad vršenjem roditeljskog prava
* upućivanje djece u Savjetovalište za brak i
Bijeljina porodicu ili izricanje mjere pojačanog
nadzora nad vršenjem roditeljske dužnosti,
kada su djeca svjedoci partnerskog nasilja,
* izdvajanje djeteta iz porodice i smještanje
u srodničku, hraniteljsku porodicu ili dom
* preduzimanje zakonskih mjera počiniocima
nasilja (podnošenje krivične prijave,
oduzimanje roditeljskog prava)
* obavljanje individualnih razgovora sa
Pale žrtvom nasilja i počiniocem od strane
pedagoga-psihologa i socijalnog radnika
* preduzimanje odgovarajućih zakonskih
mjera
* savjetodavni rad sa porodicom,
Čelinac * obezbjeđivanje materijalne pomoći porodici
( ishrana, odjeća),
* smještanje djeteta u hraniteljsku porodicu
Ombudsmen RS
Projekat Zaštita prava djece
Prijedlozi za unapređenje
prakse
* sigurna kuća
* zakonska regulisanost
implementacije programa za rad
sa nasilnicima
* obezbjediti finansijska
sredstva za smještaj djeteta
žrtve nasilja u porodicu ili
ustanovu, kada ne postoji
sudska odluka o povjeravanju
djeteta
* obzirom da nema
specijalizovane ustanove za
smještaj djece koja su bila
izložena nasilju u okviru
postojećih treba dodatno
edukovati zaposleni kadar jer
ova djeca iziskuju poseban
tretman
* djecu, žrtve nasilja ne treba
odvajati u posebne ustanove
nego iznaći način za postojanje
sigurnih kuća gdje bi se
privremeno mogli smjestiti
majka i djeca.
* osnaživanje žrtava
zlostavljanja, kao i članova
porodice da prijave slučajeve
nasilja
*ažurirati rad pravosudnih
organa (npr. postupak kod
javnog tužilaštva traje po
nekoliko mjeseci).
10
Nasilje nad djecom
Modriča * savjetodavni rad sa žrtvom nasilja,
* preventivni rad sa roditeljima,
*saradnja sa školom, policijom,
zdravstvenim ustanovama, NVO
* smještanje djece u odgovarajuće institucije
* smještaj u srodničku porodicu,
Srpski Brod * smještaj u dječiji dom R. Vranješević
* socijalizacija, psihološko usmjeravanje,
izdvajanje žrtve iz sredine, obavljanje
Derventa poslova pružanja materijalne pomoći
porodici
Prijedor * smještaj u dječiji dom Rada Vranješević,
kao i u hraniteljske porodice
* pružanje pomoći roditeljima čija su djeca
Krupa na Uni žrtve nasilja,
* nadzor nad vršenjem roditeljskih dužnosti
* registrovanje slučajeva,
Gacko * pokretanje postupka, učešće u sudskom
postupku,
* stambeno i materijalno zbrinjavanje, psiho-
socijalna podrška
Ombudsmen RS
Projekat Zaštita prava djece
* precizirati postupak izdvajanja
djeteta iz porodice bez
saglasnosti roditelja,
* formirati odgovarajuće
ustanove za prijem djece kao
oblik izolacije iz porodice dok se
ne iznađe adekvatnije rješenje
(smještaj u instituciju),
* formiranje stručnog tima sa
adekvatnim kadrovima za
pravilno usmjeravanje i pomoć
žrtvi nasilja
* dati prioritet psihološkom i
psihoterapijskom radu sa
žrtvom nasilja u cilju
uključivanja u normalne tokove
života
* potreba kontinuirane edukacije
prvenstveno nastavnika i
učitelja u školama, razvoj
preventivnih programa u
zajednici
* djecu zbrinjavaju u socijalne
ustanove – Dom Rada
Vranješević i dr. Ovaj vid
pomoći je teško održiv zbog
troškova plaćanja smještaja,
usljed nedostatka finansijskih
sredstava.
* organizovanje lokalnih
prihvatnih centara,
* podsticanje zapošljavanja
članova porodice
11
Nasilje nad djecom

Nakon prijave slučaja nasilja nad djetetom Centri javne bezbjednosti preduzimaju
odgovarajuće postupke. Procedura je zakonom i pravilima postupka propisana
(tabela 4.).

Tabela 4. Procedura u službama Centara javne bezbjednosti

Centar javne bezbjednosti Procedura koja se obavlja nakon registrovanog

Opština slučaja nasilja nad maloljetnikom

Odmah po zaprimljenoj prijavi o slučaju nasilja nad

CJB BIJELJINA maloljetnikom, obavještava se Centar za socijalni rad,
koji prisustvuje prilikom uzimanja izjave od maloljetnog
lica. U pojedinim slučajevima socijalni radnik donosi
privremeno rješenje o starateljstvu nad maloljetnim
djetetom i oštećena strana se izdvaja iz porodice. Nakon
dostavljanja izvještaja tužilaštvu, jedan primjerak istog
dostavlja se i Centru za socijalni rad. Takođe se upriliči
sastanak u cilju dogovora oko preduzimanja
odgovarajućih mjera iz nadležnosti MUP-a i Centra za
socijalni rad.

Nakon evidentiranja krivičnog djela nasilja nad

CJB SRPSKO SARAJEVO maloljetnikom dežurni obavještava Centar za socijalni
rad. Razgovor sa psihologom je pretežno jedini oblik
rada sa malodobnikom. Ne postoji nikakav objekat za
njihovo sklanjanje od izvora nasilja.
Centar za socijalni rad kao ustanova prilikom
CJB DOBOJ 1. registrovanja slučajeva nasilja nad maloljetnikom
nastavlja rad na iznalaženju mogućnosti zbrinjavanja
žrtve u cilju rješavanja problema u porodičnoj zajednici.
Po prijavi nasilja radnici ove policijske stanice su iste
CJB DOBOJ 2. tvrdnje i dokazali te kao takve dokumentovali i dostavili
Javnom tužilaštvu Doboj. Jedan primjerak dostavljen je
Centru za socijalni rad Doboj, kako bi isti nastavili
praćenje razvoja maloljetnog lica kao i postojanje uslova
za isto.

Upoznati Centar za socijalni rad koji je preuzeo slučaj o

CJB TESLIĆ zbrinjavanju djeteta.
Postoji mogućnost i povlačenja tužbe od strane majke,
kao i od djeteta lično.

Upoznavanje Centra za socijalni rad, zatim slijedi

CJB PETROVO obavljanje informativnog razgovora i uzimanja izjave od
maloljetne žrtve, gdje je prisutan i odgovorni radnik
navedenog Centra za socijalni rad.

Po saznanju za nasilje za nasilje nad djetetom, odmah

CJB PELAGIĆEVO se kontaktira Centar za socijalni rad, ostaje se u
kontaktu sa istima, prati se stanje, te se preduzimaju

Ombudsmen RS 12
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Zakonom predviđene mjere i radnje, u smislu

prijavljivanja počinitelja.

U svakom konkretnom slučaju o nasilju nad djecom

CJB VUKOSAVLJE obavještavan je socijalni radnik dotične opštine, koji je u
svim slučajevima upoznat i prisutan u konkretnim
slučajevima u radu policije te policijske stanice.

Nakon zlostavljanja maloljetnog djeteta, po samoj prijavi

CJB SRPSKI BROD Centar za socijalni rad je prisutan, obavi razgovor sa
jednom i drugom stranom i obično podnosi krivičnu
prijavu protiv počinitelja, te se postupak nastavlja.

Odmah po prvom saznanju, obavještava se javni tužilac i

CJB DERVENTA Centar za socijalni rad. Centar za socijalni rad se
uključuje u slučaj po njihovoj slobodnoj procjeni, našta
ne mogu uticati radnici ove policijske stanice. Policijska
stanica o slučaju dostavlja izvještaj Centru za socijalni
rad u istoj formi kao i izvještaj javnom tužilaštvu.

MUP CJB
Sektor kriminalističke O svakom slučaju nasilja nad maloljetnim licem
policije obavještava se Centar za socijalni rad.
BANJALUKA

Ombudsmen RS 13
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

PREVENCIJA NASILJA U PORODICI

Ljubica Dorontić, socijalni radnik, porodični terapeut

Centar za socijalni rad Banjaluka

POJAM NASILJA U PORODICI

Nasilje u porodici je bilo koje djelo, koje nanosi fizičku, mentalnu, seksualnu ili
ekonomsku štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima, koje ozbiljno sputavaju
članove porodice da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu
ravnopravnosti u javnoj ili privatnoj sferi života.

ELEMENTI PREVENCIJE

MEĐUPROFESIONALNA SARADNJA

Problem nasilja u porodici složeni je psihosocijalni problem koji zahtjeva timsko

rješavanje ne samo unutar jedne profesije ili djelatnosti već i među
profesionalno. Nepoznavanje znanja i vještina različitih struka koje mogu pomoći
u rješavanju problema, te stavova i procjena motivacije svake od njih, otežava
zajednički rad i/ili dovodi do suprotstavljenih stavova o ulozi različitih profesija.
To je rezultat međusobnog nerazumijevanja (‘’šta ko radi’’ i ‘’kako ko šta radi’’), a
bez tog razumjevanja nema podjele uloga, poslova i zadataka.

• Svaka struka ima posebnosti (prednosti i ograničenja) u prepoznavanju i

rješavanju problema nasilja u prodici. Probleme je moguće rješavati samo
međuprofesionalno;
• Preduslov za to je edukacija o problemu nasilja u porodici unutar svake
struke, ali i edukacija o djelokrugu rada i mogućnostima drugih. Jedan od
načina kako upoznati druge, njihov način i sadržaj rada, te kako međusobno
sarađivati je organizacija zajedničkih seminara i radnih sastanaka u lokalnoj
zajednici, koji omogućavaju i lično međusobno poznavanje partnera iz drugih
struka;
• Potrebno je i poznavanje zakonske regulative, ali i stručnih vještina, moralnih
i profesionalno-etičnih dilema stručnjaka u rješavanju problema nasilja u
porodici. Kao što problem nije moguće rješavati samo zakonom, tako ga nije
moguće rješavati ni samo unutar državnih ustanova i institucija. Veliku pomoć
i podršku mogu dati nevladine organizacije, crkva i ljudi iz neposrednog
okruženja te pronalaženje i drugih na koje se pomagači mogu osloniti;
• Mediji su nezamjenjivi u razvijanju javnog mnijenja. Uloga medija nije samo u
izvještavanju da se problem dogodio već na primarnoj prevenciji i razvoju
drugačijih stavova prema nasilju u društvu uopšte.

Ombudsmen RS 14
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Grafikon 5. Radionica «Međuprofesionalna saradnja

u rješavanju problema nasilja nad ženom u porodici»

Grafikon 5. odnosi se na procjenu stručnjaka, učesnika radionice

«Međuprofesionalna saradnja u rješavanju problema nasilja nad ženom u
porodici», o motivisanosti, stručnosti i mogućnosti djelovanja u vezi nasilja nad
ženom u različitim djelatnostima.

Ombudsmen RS 15
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

PRIMARNA PREVENCIJA

Cilj: Promocija humanijih i tolerantnih odnosa u porodici sa posebnim naglaskom

na ravnopravnost polova unutar društva

Aktivnosti:

- Formirati na nivou Grada radnu grupu za razvoj humanijih odnosa u porodici.

- Ovu radnu grupu trebaju sačinjavati predstavnici: Centra za socijalni rad,
primarne zdravstvene zaštite (porodični ljekar), Centra za mentalno zdravlje,
dječijeg odjela Psihijatrijske klinike, prosjvjetno- pedagoškog zavoda, policije,
tužilaštva, suda, predsjednik suda za prekršaje, NVO Udružene žene,
Sekretarijata za privredu i društvene djelatnosti, najmanje jedan odbornik
Skupštine Gender centra i Ombudsmena.
- Radna grupa treba izraditi Strateški program zaštite od nasilja u porodici
- Strateški plan treba da naglasi zadatke državnih organa ili organizacija koje
su predviđene u mreži preventivnih programa;
- Osnovni elementi Strateškog plana:
a) predviđa mjere prevencije kroz programe vaspitanja i obrazovanja
predškolske djece, učenika i studenata;
b) predviđa edukaciju i informisanje stanovništva kroz medije, te drugim
propagandnim djelovanjem promoviše humanije odnose u porodici;
c) pomaže i podržava nevladine organizacije koje imaju slične ciljeve ili se
neposredno bave žrtvama nasilja (SOS telefon, sigurne kuće,
savjetovališta za prevenciju i rehabilitaciju porodičnog nasilja;
d) propisuje obavezu državnim isntitucijama da predvide programe
prevencije kroz redovne planove aktivnosti.
- Skupština Grada treba usvojiti Strateški plan na osnovu prijedloga radne
grupe. Na ovaj bi način Strateški plan bio obavezujući za sve aktere koji su
predviđeni u realizaciji.
- Radna grupa za izgradnju humanijih odnosa u porodici uz izradu prijedloga
Strateškog plana treba biti zadužena za provođenje tog programa, te
najmanje jednom godišnje da podnosi izvještaj Skupštini Grada sa pravom da
pribavlja podatke, izvjštaje, informacije i mišljenja predlagača progama, te
ostvaruje kontinuiranu saradnju sa nevaladinim organizacijama, ustanovama,
preduzećima i pojedincima koji se bave pitanjima od značaja za zaštitu od
nasilja u porodici.

SEKUNDARNA PREVENCIJA

Cilj: Rano otkrivanje te osnaživanje žrtava i nasilnika porodičnog nasilja za rad

na promjeni konfliktnih obrazaca kako bi bio prekinut ‘’točak nasilja’’.

Ombudsmen RS 16
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Točak nasilja

Aktivnosti:

- Edukacija policije, tužilaca, sudija krivičara, sudija za prekršaje, pedagoga,

ljekara porodične medicine i opšte prakse na teme:
a) pojam porodičnog nasilja
b) uzroci;
c) psihološki profili nasilnika i žrtava porodičnog nasilja

Ombudsmen RS 17
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

d) moguće strategije djelovanja na porodično nasilje kao što su: zaštita žrtava
kroz sigurnu kuću, krivično gonjenje nasilnika, kažnjavanje nasilnika
izricanjem novčane kazne, uslovne i kazne zatvora, te zaštitne mjere
(psihosocijalni tretman, zabrana približavanja žrtvi, zabrana uznemiravanja ili
uhođenja, udaljenje iz stana i osiguranje zaštite žrtve).
e) Osvješćivanje koncepta rada kroz multisektorski pristup.
f) Prikaz procedura i pravila za rad u okviru multisektorskog pristupa.
- Grupni socioedukativni rad sa djecom i majkama pod povećanim rizikom od
porodičnog nasilja;
- Uvesti obavezan socio-edukativni program ’’Priprema mladih za brak i
odgovorno roditeljstvo’’ za mlade parove prije sklapanja braka do napunjene
21 godine života.

Nosilac aktivnosti:
Porodično savjetovalište pri Centru za socijalni rad

TERCIJALNA PREVENCIJA

Cilj: Zbrinjavanje i rehabilitacija žrtava porodičnog nasilja, te tretman nasilnika.

Aktivnosti:
- Formirati mobilne timove za hitne intervencije radi adekvatne zaštite žrtava
porodičnog nasilja. Tim bi trebali sačinjavati: policajac, socijalni radni CSR,
ljekar porodične medicine koji je dodatno edukovan za porodično nasilje i
predstavnik NVO koji se neposredno bave nasiljem u porodici;
- U okviru sigurne kuće zbrinjavati žrtve porodičnog nasilja koje su najviše
ugrožene;
- Propisati procedure i načine praćenja rada institucija koje su zakonom
predviđene da djeluju u okviru prevencije i rehabilitacije nasilja u porodici;
- Obavezati insitucije: policija, tužilaštvo, sudovi (osnovni i prekršajni) Centar
za socijalni rad, NVO Udružene žene, Centar za mentalno zdravlje i
Psihijatrijsku kliniku, da podnose mjesečne izvještaje Komisiji za
humanizaciju odnosa u porodici pri Gradskoj upravi o preduzetim
aktivnostima za prijavljene slučajeve nasilja u porodici;
- Organizovati socio-edukativne programe za žrtve porodičnog nasilja i
posebno za nasilnike. Za nasilnike je moguće organizovati psihosocijalne
programe u okviru budućeg Zakona o zaštiti od nasilja u porodici a u okviru
posebnih zaštitinih mjera;
- Organizovati socioedukativne programe u okviru Kaznenog zavoda za
osuđene koji izdržavaju kaznu zatvora zbog nasilja u porodici ili nasilničkog
ponašanja.

Nosilac aktivnosti:

- Za monitoring i evaluaciju – Komisija za humanizaciju odnosa u porodici;

- Za zbrinjavanje – Sigurna kuća – NVO Udružene žene Banja Luka;

Ombudsmen RS 18
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

- Nadzor nad roditeljskim pravom – Centar za socijalni rad Banja Luka;

- Smještaj djece u drugu porodicu ili Dječiji dom – Centar za socijalni rad;
- Psihijatrijsko zbrinjavanje žrtava nasilja – Psihijatrijska klinika i Centar za
mentalno zdravlje;
- Za implementaciju socioedukativnih programa – Porodično savjetovalište pri
Centru za socijalni rad Banja Luka.

NAŠA ISKUSTVA U RADU SA NASILJEM U PORODICI

PREVENCIJA NASILJA U PORODICI

LIČNA KARTA PROJEKTA

Projekat ''Prevencija nasilja u porodici'' je dio projekta ''Reformisanje

sistema i struktura režima centralne i lokalne socijalne politike u Bosni i
Hercegovini'' koji se iplementira u okviru drugog kruga PAZ projekata.

Donatori ovog projekta:

- DFID
- Gradska uprava
Implementatori :
- IBHI & Birks Sinclair
Partneri projekta:
- Pro familia
- Centar za socijalni rad Banja Luka
- Policija
- Gender centar Vlade Republike Srpske
- Udružene žene Banja Luka
Namjere projekta:
- Započeti organizovaniji rad na planu prevencije nasilja u porodici;
- Jasnije definisati i profilisati uloge pojedinih institucija koje se susreću sa
porodičnim nasiljem;
- Organizovanije raditi sa žrtvama porodičnog nasilja;
- Započeti socio-edukativni rad sa nasilnicima;

- Profilisati program kao optimalni model za tretman porodičnog nasilja koji bi

bio implementiran u okviru zaštitnih mjera predviđenih Prednacrtom Zakona
o zaštiti od nasilja u porodici.

Ciljevi projekta:

a) Opšti:
- intenzivnim terapijskim i socio-edukativnim radom s porodicama gdje eskalira
nasilje uticati na prekid nasilja;
- smanjiti negativni uticaj koji izaziva nasilje na žrtve.

Ombudsmen RS 19
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

b) Posebni:
- ponuditi žrtvi i nasilniku da odmah po otkrivanju krivičnog djela rade na
razrješavanju konflikata koji su odgovorni za nasilje;
- omogućiti policiji, tužilaštvu i sudovima da brže, lakše i objektivnije
procesuiraju krivična djela nasilja u porodici;
- doprinijeti efikasnijem radu ''sigurne kuće'';
- posebnim programom za rad sa nasilnicima namjeravamo inicirati
organizovaniji i sveobuhvatniji rad sa nasiljem u porodici.

Aktivnosti

I faza
- regrutovanje osoblja za rad na projektu
- izrada promotivnog materijala (plakat i flajeri)
II faza
Preventivni programi u zajednici:
- Okrugli sto za predstavnike policije, zdravstva, tužilaštva, suda, NVO
- Treninzi za policajce – 4 treninga po policijskim stanicama
III faza
- Neposredni rad sa porodicom u kojoj postoji nasilje;
- Terapijski rad sa žrtvama nasilja;
- Socio-edukativni rad sa grupom nasilnika.
IV faza
- Izrada priručnika;
- Okrugli sto sa ciljem promocije cjelokupnog programa;
- Zagovaranje za uvođenje programa prevencije i tretmana nasilja u porodici u
program sigurnosnih mjera u okviru Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, a u
sklopu redovnih aktivnosti Porodičnog savjetovališta.

Ombudsmen RS 20
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

PRIJEDLOZI ZA UNAPREĐENJE PRAKSE

radionica

Pitanja za rad u malim grupama

Da li se u radu još uvijek susrećete sa profesionalcima koji su mišljenja da

je nasilje nad djecom «uticaj zapada» i da realno ne postoji u našoj
sredini?
Rangirajte po važnosti probleme koji najčešće ometaju rad sa djecom i
porodicama u kojima postoji nasilje.

_____ nedovoljan broj stručnjaka

_____ nepostojanje timskog rada i sinhronizovane saradnje stručnjaka
koji su određeni da rade sa djecom žrtvama
_____ nepostojanje savjetovališta pri Centrima za terapijski rad sa
porodicama u kojima postoji nasilje
_____ nedostatak stručnog usavršavanja
_____ nedovoljna realizovanost u praksi programa zbrinjavanja djece
_____ nepostojanje SOS telefona
_____ nedovoljna opremljenost materijalno-tehničkim sredstvima i
opremom
_____ nedovoljan broj automobila za intervencije na terenu
_____ nedostatak prostora za rad
_____ __________________________________

Prijedložite rješenje za unapeđenje problema u radu sa djecom žrtvama

nasilja.
U analizi podataka dostavljenih od Centara za socijani rad i Centara javne
bezbjednosti primećeno je da u pojedinim opštinama ne postoji
podudarnost u broju registrovanih slučajeva nasilja u pomenutim
institucijama. Kako objašnjavate ovu pojavu

Produkti radioničarskih grupa

Grupa sastavljena od
direktora Centara za socijalni rad

Ne susreću se više sa profesionalcima koji su mišljenja da je nasilje nad

djecom «uticaj zapada» i da realno ne postoji u našoj sredini.
Problemi koji najčešće ometaju rad:
1. nepostojanje timskog rada i sinhronizovane saradnje stručnjaka koji
su određeni da rade sa djecom žrtvama
2. nedovoljna realizovanost u praksi programa zbrinjavanja djece
3. nedovoljan broj stručnjaka

Ombudsmen RS 21
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Rješenja za unapređenje problema:

*** donošenje adekvatne zakonske regulative
*** formiranje uže specijaliziranih timova
*** hitnost u radu
Podaci Centara za socijalni rad i Centara javne bezbjednosti se
nepodudaraju zbog različitog pristupa u evidentiranju (psihičko
zlostavljanje ne evidentira policija).

Radna grupa: predstavnici Centara za

socijalni rad

Grupa sastavljena od
profesionalaca koji rade u Centarima za socijalni rad

Rijetkost je naići na profesionalca koji je mišljenja da je nasilje nad djecom

«uticaj zapada» i da ne postoji u našoj sredini.
Problemi koji najčešće ometaju rad:
1. nedovoljan broj stručnjaka
2. nedostatak stručnog usavršavanja
3. nedostatak prostora za rad i nepostojanje savjetovališta pri Centrima
za terapijski rad sa porodicama u kojima postoji nasilje
Rješenja za unapređenje problema:
*** primarno- rad sa porodicom na sređivanju porodičnih odnosa
*** veća koordinacija svih institucija (vladinih i nevladinih)
*** terapijski rad sa žrtvama nasilja
*** ubrzati donošenje propisa iz oblasti zaštite od nasilja
Podaci Centara za socijalni rad i Centara javne bezbjednosti se
nepodudaraju jer Centar za socijalni rad dobija informacije iz više izvora
(nemamo protokol saradnje). Ministarstva (zdravlja i socijalne zaštite,
policije i pravde) treba da urede način komuniciranja.

Ombudsmen RS 22
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Grupa sastavljena od
pravnika

Da, susreću se sa profesionalcima koji su mišljenja da je nasilje nad

djecom «uticaj zapada» i da realno ne postoji u našoj sredini.
Problemi koji najčešće ometaju rad:
1. nedovoljan broj stručnjaka
2. nepostojanje savjetovališta pri Centrima za terapijski rad sa
porodicama u kojima postoji nasilje
3. nedovoljna opremljenost materijalno-tehničkim sredstvima i
opremom
Rješenja za unapređenje problema:
*** utvrditi stručnu metodologiju i edukaciju (permanentnu) stručnog
osoblja u radu sa djecom žrtvama nasilja
*** povećati obim stručne literature
*** koordinirana aktivnost svih učesnika u radu sa žrtvama nasilja
Podaci Centara za socijalni rad i Centara javne bezbjednosti se
nepodudaraju zbog nepostojanja saradnje i različitog tumačenja oblika
nasilja.

Radna grupa: pravnici

Ombudsmen RS 23
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Grupa sastavljena od
predstavnika NVO sektora

Da, susreću se, ali sve rjeđe sa profesionalcima koji su mišljenja da je

nasilje nad djecom «uticaj zapada» i da realno ne postoji u našoj sredini.
Problemi koji najčešće ometaju rad:
1. nepostojanje timskog rada i sinhronizovane saradnje stručnjaka koji
su određeni da rade sa djecom žrtvama
2. nedovoljan broj stručnjaka
3. nepostojanje savjetovališta pri Centrima za terapijski rad sa
porodicama u kojima postoji nasilje
Rješenja za unapređenje problema:
*** zagovarati promjenu zakona koji će osigurati izdvajanje nasilnika iz
porodice
*** pružiti psihosocijalnu pomoć žrtvi – žrtvama nasilja u porodičnom
ambijentu i materijalnu pomoć onim porodicama u stanju socijalne
potrebe
*** krivično pravna regulativa uz terapijske intervencije na promjeni
ponašanja nasilnika
*** preventivni psihoedukativni programi na svim nivoima obrazovnog
sistema
*** senzibilizacija javnosti
Podaci Centara za socijalni rad i Centara javne bezbjednosti se
nepodudaraju zbog nedostatka jedinstvene procedure, nedovoljne
komunikacije, nedovoljne tehničke opremljenosti i obučenosti,
nepostojanje jedinstvene baze podataka.

Grupa sastavljena od
psihijatara, psihologa, pedagoga

Susrećemo heterogenost u stavovima profesionalaca kada je u pitanju

nasilje nad djecom.
Problemi koji najčešće ometaju rad:
1. nepostojanje timskog rada i sinhronizovane saradnje stručnjaka koji
su određeni da rade sa djecom žrtvama
2. nedovoljna realizovanost u praksi programa zbrinjavanja djece
3. nedostatak stručnog usavršavanja
Rješenja za unapređenje problema:
*** formiranje multidisciplinarnog tima na nivou grada sa supervizijom
*** podupiranje ideje o izdvajanju nasilnika – da se zakonski reguliše
Podaci Centara za socijalni rad i Centara javne bezbjednosti se
nepodudaraju zbog loše koordinacije stručnih službi, mentaliteta kojim se
poriče postojanje nasilja.

Ombudsmen RS 24
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

SINDROM IZGARANJA

Mr. Nadežda Savjak, specijalista kliničke psihologije, terapeut

O sindromu sagorijevanja (izgaranja, burnout) se u stručnoj literaturi češće

govori od 70-tih godina, kada su klinički psiholozi Maslach i Frenderber počeli
objavljivati prve opservacije i istraživanja o posljedicama dugotrajnog
profesionalnog stresa. Radi se o specifičnoj stresnoj reakciji, prvobitno uočenoj
kod zdravstvenih radnika (psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, med. sestre),
profesionalnih spasilaca (vatrogasci, službe hitne pomoći, policijske ekipe) ili
volontera koji su radili sa žrtvama masovnih nesreća, traumatizovanim osobama,
žrtvama i svjedocima nasilja. Čak su i laici svjesni rizičnosti ovih poslova po
psihofizičko zdravlje pomagača: pitanje kako uspijevaju izaći na kraj sa stalnom
izloženošću intenzivnoj patnji i bespomoćnosti klijenata, postavljeno je mnogo
prije nego što su sami profesionalci počeli ozbiljnije razmišljati o prevenciji
posljedica profesionalnog stresa.

Sagorijevanje uključuje stanje fizičke, emocionalne i mentalne iscrpljenosti koji

se javlja kod visoko motivisanih, poslu posvećenih pojedinaca, nakon
dugotrajnog, napornog, emocionalno zahtijevnog rada. Pod najvećim rizikom su
osoblje psihijatrijskih klinika, centara za intervenciju u krizi, centara za socijalni
rad, domova za nezbrinutu djecu i sl. u kojima se očekuje pružanje psihološke
pomoći ozbiljno traumatizovanim, oštećenim, višestruko ugroženim klijentima,
često lišenim pažnje i razumijevanja od djetinjstva. Ovi poslovi podrazumijevaju
intenzivno lično angažovanje, u kome je teško, a ponekad i nemoguće održati
poziciju adekvatne empatije i distancirane brige.

Izloženost sekundarnoj traumatizaciji i dugotrajno empatijsko prenaprezanje

postepeno može kod pomagača dovesti do razvoja psihičkih tegoba, koje su
sažete u uobičajenoj rečenici: «Ne mogu ovo više izdržati. Svako traži komadić
mene. A toliko je mnogo onih koji traže.» Klijentela centara za socijalni rad često
je emocionalno veoma zahtijevna, iznevjerena u odnosima tokom djetinjstva, sa
doživljajem da im cijeli svijet nešto duguje. Nesklad između nezadovoljnih
potreba klijenata, pritiska sopstvenih ili organizacijskih očekivanja i stvarne
limitiranosti vremena i energije – svakodnevnica je pomagačkih profesija. Pod
posebnim rizikom sagorijevanja su mlađi stručnjaci, koji su zbog idealiziranja
profesije, u nedostatku iskustva, kompetencije i supervizije, pod velikim pritiskom
tuđih ili sopstvenih očekivanja, nakon faze idealizma zapadaju u defetizam,
frustrirani nesrazmjerom između količine uloženog truda i vidljivih rezultata. Do
sagorijevanja može doći i kod iskusnijih profesionalaca koji, poneseni uspjehom,
često zaboravljaju ili svjesno ignorišu dugotrajne posljedice pretjeranog
izlaganja.

Ombudsmen RS 25
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

Sindrom izgaranja ima tri osnovna simptoma:

• Emocionalna iscrpljenost, koja često ima tjelesne ekvivalente u

vidu lakog zamaranja, glavobolje, bolova, nesanice, smanjenog
apetita. Uobičajen je doživljaj «istrošenosti», nedostatka energije,
jutarnjeg neraspoloženja, doživljaj izmučenosti u suočavanju sa
novim radnim danom. Prisutan je i napor pri radu, odsustvo radosti,
burne reakcije u susretanju s problemima.

• Depersonalizacija klijenata u vidu emocionalnog i fizičkog

distanciranja, dehumanizacije, intelektualiziranja, stereotipnog
procjenjivanja klijenata, cinizma, pesimizma, negativizma, gubitka
zainteresovanosti i osjećaja brige o klijentima.

• Izmjenjena percepcija radnih sposobnosti često se ogleda u

nerealističnom doživljaju profesionalne neuspješnosti, smanjene
efikasnosti, bespomoćnosti, negativnoj procjeni sopstvene ličnosti,
doživljaju nedostatka kontrole nad obavezama i porastu tendencija
negativističkog mišljenja. Takvi doživljaji često vode zakašnjavanju,
apsentizmu pa i napuštanju posla ili promjeni profesije.

Moguće je očekivati promjene u socijalnom funkcionisanju u vidu povlačenja,

ćutljivosti, porasta otuđenosti u odnosima sa porodicom i prijateljima. Nisu rijetke
zloupotrebe supstancija (alkohola, sredstava za smirenje). Uobičajeni simptomi
stresa, anksioznost i depresivnost često prethode i prate sindrom sagorijevanja.

DEPRESIVNOST

Prisustvo najmanje 3 od sledećih simptoma tokom najmanje 2 godine ukazuje na

potrebu traženjem pomoći stručnjaka.

1. Nesanica, teškoće u spavanju ili prekomjerno spavanje

2. Nizak energetski nivo ili hroničan umor
3. Osjećanje neadekvatnosti, gubitak samopoštovanja ili samopotcjenjivanje
4. Pad efikasnosti na poslu i kod kuće
5. Oslabljena pažnja, koncentracija ili sposobnost jasnog mišljenja
6. Socijalno povlačenje
7. Gubitak interesovanja, uživanja u aktivnostima koje su inače izazivale
zadovoljstvo
8. Razdražljivost i napadi ljutnje
9. Nesposobnost da se doživi zadovoljstvo nagradom ili uspjehom
10. Manja aktivnost ili razgovorljivost od uobičajene, motorna usporenost i
psihomotorni nemir
11. Pesimistički stavovi prema budućnosti, traženje grešaka u prošlosti ili
samosažaljenje
12. Sniženo raspoloženje, plačljivost
13. Ponavljanje misli o samoubistvu

Ombudsmen RS 26
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

ANKSIOZNOST

1. Motorna napetost: tremor, podrhtavanje, bolovi u mišićima, nemogućnost

opuštanja, reakcije trzanja, nemir.

2. Autonomna hiperaktivnost: usporavanje ili ubrzanje srčanog ritma, vlažne

ruke, suva usta, parestezije, stomačna nervoza, osjećaj hladnoće ili
topline, učestalo mokrenje, diareja, napetost u stomaku, ubrzano disanje.

3. Strašljiva iščekivanja: anksioznost, zabrinutost, strah, opsesivne misli,

predosjećanje lične nesreće ili neprijatnih događaja kod bliskih osoba

4. Pažnja: teškoće koncentracije, lako ometanje pažnje, nesanica,

razdražljivost, nestrpljenje.

FAKTORI RIZIKA

1. Karakteristike radne sredine i organizacijski faktori

• dugotrajan rad pod intenzivnim i neprekidnim pritiskom
• odsustvo timskog rada
• deficitarna podrška ili kritika rukovodioca i kolega
• odsustvo vremena i mogućnosti za relaksaciju, te kontakta sa
kolegama
• odsustvo kontinuiranog usavršavanja i supervizije
2. Odnos klijent – terapeut
• teško poremećeni ili bespomoćni klijenti, klijenti u ekstremno teškom
psihofizičkom stanju
• rad sa visoko emocionalnim materijalom
• rad sa visoko konfliktnim materijalom
3. Faktori ličnosti pomagača
• visoka motivisanost uz visoke profesionalne standarde, neusklađene
sa realnim mogućnostima
• sklonost da se greške pripišu sebi i otpišu okolnosti koje su van
kontrole
• perfekcionizam, potreba za kontrolom saradnika i nepovjerenje u
njihove mogućnosti, neuključivanje pomoćnika, teško tolerisanje
nemogućnosti donošenja odluke, neizvjesnosti i doživljaja
nedovoljne kompetencije.
• Idealizacija profesije, nerealna očekivanja od sebe i drugih,
neprihvatanje da je nekim osobama teško pomoći ili da su
mogućnosti promjene ograničene
• Nedostatak asertivnosti (samopouzdanja), nemogućnost da se kaže
NE dodatnim zahtjevima ili odgovornostima
• Konflikt uloga

Ombudsmen RS 27
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

• Nerazvijene vještine prevladavanja stresa vremenom povećavaju

ličnu ranjivost, dovode do sve manje otpornosti na dalji stres i
začaranog kruga sagorijevanja.

UTICAJ SEKUNDARNE TRAUMATIZACIJE

Poznato je da ljudi mogu biti traumatizovani usljed direktne izloženosti traumi. Ali
i samo slušanje tuđeg iskustva, izloženost šokantnim slikama užasa i patnje
može biti traumatizirajuće. Tada se radi o sekundarnoj traumatizaciji koja vodi
sagorijevanju ukoliko traumatski materijal nije procesiran u memoriji, prorađen i
asimiliran. Sekundarnoj traumatizaciji su izloženi svi profesionalci koji
svakodnevno svjedoče nasilju u porodici, fizičkom, psihičkom, seksualnom
zlostavljanju, zanemarivanju i napuštanju, takođe i oni koji su u kontaktu sa
ratnim žrtvama, veteranima, silovanim osobama i sl. ova iskustva mijenjaju i
profesionalce, njihov doživljaj svijeta, sopstvene sigurnosti, ljudske dobrote,
poštovanja. Kao i posttraumatski stresni sindrom žrtvi, posttraumatski stres
profesionalaca podrazumijeva opšti porast anksioznosti, te postojanje simptoma
ponovnog doživljavanja, izbjegavanja i prenadraženosti.
Figli definiše sekundarni stresni sindrom kao ponašanja i emocije koje su
posljedica želje da se drugoj osobi pruži razumijevanje ili saznanje da je bliska
osoba doživjela traumu. Na poremećaj funkcionisanja profesionalaca ukazuju 3
grupe simptoma:

PREVENCIJA SINDROMA IZGARANJA

Da bi osoba mogla dugotrajno i adekvatno brinuti o emocionalnim potrebama

klijenata, prije svega mora naučiti da osvijesti, razumije i izrazi sopstvene
emocionalne reakcije i potrebe.
Preveniranje sindroma izgaranja uključuje:
1. stvaranje adekvatnih radnih uslova
2. razvijanje strategija i vještina samopomoći da se nakon rane identifikacije
simptoma izbjegne njihovo produbljivanje.
Kontinuitet edukacije i supervizije, te pripadanje mreži saradnika u kojoj se
dijele emocionalna iskustva je jedan od najboljih načina preveniranja
simptoma.

Efikasna prevencija podrazumijeva:

• Preispitajte količinu preuzetog posla
• Rasporedite vrijeme, odredite prioritete, postavite kratkoročne i
dugoročne ciljeve
• Vrednujte zahtjeve koji vam se postavljaju, razmislite koliko se oni
uklapaju u vaše ciljeve
• Identifikujte svoju sposobnost da se suočite sa ovim zahtjevima.
Obuzdajte svjesno ekstremna osjećanja (npr. nemoći / ili svemoći).
Pravite što realnije procjene.

Ombudsmen RS 28
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

• Ukoliko ste pretjerano uključeni, redukujte posvećivanja koja su

povezana sa stresom
• Ako ljudi zahtijevaju previše emocionalne energije, postanite
nedostupni i manje simpatišite. Postavite jasne granice i naučite reći
NE
• Uključite druge ljude u podržavajuću ulogu. Ovo ste dužni sami sebi
da biste izbjegli emocionalno isušivanje. Oformite tim kolega sa
kojima se možete dogovarati i o svemu razgovarati. Ukoliko to na
poslu nije izvodivo, povežite se sa kolegama iz drugih organizacija u
koje imate povjerenja, slične stavove i sa kojima ćete održavati
redovan kontakt.
• Insistirajte na redovnoj superviziji
• Prepoznajte pozitivne rezultate rada
• Naučite da kontinuirano pratite svoje misli, osjećanja, ponašanja i
tjelesne reakcije. Registrujte na vrijeme promjene u vama i podijelite
ponešto od toga sa kolegama na redovnim sastancima tima.
Planirajte vaš rad tako da uključi aktivnosti praćenja sopstvenog
stresa: broja radnih sati, uticaj rada na san, porodicu, seksualnu
aktivnost, konzumiranje alkohola, duvana, hrane, tableta, fizičko
stanje i bolesti, razdražljivost i eksplozivno ponašanje, tendencije
izolacije, bespomoćnost, depresiju, cinizam, negativizam.
• Jasno razdvojite radno od slobodnog vremena
• Naučite vještine upravljanja stresom
• Ispitajte druga područja vašeg života koja mogu generisati stres, kao
što su porodica, nastojte riješiti probleme i smanjiti stres.
• Tražite podršku prijatelja i porodice, posebno u teškim periodima
• Osigurajte zdrav životni stil:
- spavajte dovoljno i održite energetski nivo
- osigurajte zdravu ishranu, balansiran režim dijete
- redovno vježbajte
- smanjite unošenje kofeina i alkohola
• Razvijte alternativne aktivnosti poput relaksirajućeg hobija da biste
duh oslobodili problema
• Prepoznajte svoj humanizam: prisjetite se prava na zadovoljstvo i
prava na relaksaciju
• Upoznajte tehnike relaksacije (progresivna relaksacija, duboko
disanje, meditiranje, joga, autosugestija, vizuelna imaginacija, fizičke
vježbe)
• Upražnjavajte rekreativne aktivnosti (preusmjeravanje pažnje, šetnje,
humor i smjeh, grupna rekreacija)
• Redovni grupni sastanci

U nedostatku kontinuirane edukacije i supervizije, moguće je primjeniti principe

samopomoći:
1. Razvijanje realističnih očekivanja od sebe i drugih
2. Nalaženje ravnoteže između profesionalnog i privatnog života

Ombudsmen RS 29
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

3. Razviti svijest o sopstvenim emocionalnim reakcijama

4. Dati sebi dozvolu da se u potpunosti doživi bilo koja emocionalna reakcija,
uz svijest da ona ima svoj početak, sredinu i kraj, prije nego što se uključe
neadaptivni mehanizmi odbrane
5. Pronaći nove načine podrške i njegovanja sebe
6. Prepoznati pozitivne aspekte sopstvenog rada:
• razvoj empatije i senzitivnosti, te doživljaja povezanosti sa drugima
• razvoj samopoštovanja baziranog na mogućnosti da se pomogne
• vjerovanje u sposobnost ljudskih bića da se razvijaju
• razvoj realističnog pogleda na svijet

FAKTORI ZAŠTITE OD SAGORIJEVANJA

SMISAO
• doživljaj pozitivnog uticaja na živote klijenata
• doživljaj društvene vrijednosti i smislenosti posla

BALANS
• ulaganje – zarada
• ulaganje – rezultati
• privatno – poslovno
• rad – relaksacija

AUTONOMIJA
• odlučivanje o rasporedu vremena i posla
• mogućnost stvaranja opuštene atmosfere pri radu

SOCIJALNA PODRŠKA
• rukovodilac
• kolege
• podrška tima
• podrška porodice i prijatelja

KOMPETENCIJA – KAPACITETI ZA RAD

• mogućnost da se shvate i dožive osjećanja klijenata
• distancirana briga za klijente umjesto pretjerane identifikacije
• kontinuitet edukacije
• kontinuirana supervizija

Ombudsmen RS 30
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

STRATEGIJE PREVLADAVANJA STRESA

POZITIVNE

STRATEGIJE ODVRAĆANJA PAŽNJE

BIJEG: Biti sam neko vrijeme. Gledati film. Sanjariti.

HOBI: Pisati. Slikati. Kreirati nešto.
UČENJE: Učlaniti se u neki klub.
MUZIKA: Svirati neki instrument. Pjevati. Slušati muziku.
ZABAVA: Igrati neku igru. Izaći vani s prijateljima.
RAD: Latiti se novog posla. Biti zauzet. Volontirati.

PORODIČNE STRATEGIJE

BALANSIRANJE: Ravnoteža vremena na poslu i u kući.

Prihvatanje i dobrog i lošeg.
RJEŠAVANJE KONFLIKATA: Tražiti poziciju u kojoj svi pobjeđuju. Spremno
opraštati.
IZGRAĐIVANJE POŠTOVANJA:Građenje dobrih porodičnih osjećanja.
Fokusiranje na lične snage.
FLEKSIBILNOST: Preuzimanje novih uloga u porodici. Otvorenost
za promjene.
IZGRADNJA MREŽE: Razvijanje prijateljstva sa drugim porodicama.
ZAJEDNIŠTVO: Provoditi vrijeme zajedno. Održavati porodičnu
tradiciju.
Izražavati uznemirenost.

INTERPERSONALNE STRATEGIJE

POTVRĐIVANJE: Vjerovati u sebe. Vjerovati drugima. Dati komplimente.

ASERTIVNOST: Ostati pri svojim potrebama i željama. Reći NE sa
poštovanjem.
KONTAKT: Stvoriti nova prijateljstva. Stvarno slušati druge.
Dodirivati se.
IZRAŽAVANJA: Pokazati osjećanja. Dijeliti ih.
GRANICE: Prihvatiti tuđe veze. Prekinuti neka ukljičivanja.
POVEZIVANJE: Dijeliti probleme sa drugima. Tražiti podršku porodice i
prijatelja.

Ombudsmen RS 31
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

MENTALNE STRATEGIJE

IMAGINACIJA: Korištenje humora. Zamišljanje budućnosti.

PLANIRANJE: Postavljanje jasnih ciljeva. Planiranje
budućnosti.
ORGANIZOVANJE: Preuzimanje kontrole. Stvaranje reda.
Nedopuštanje da se problemi nagomilavaju

RJEŠAVANJE PROBLEMA: Samostalno rješavanje. Traženje podrške

spolja.
Hvatanje ukoštac s problemima.
PONOVNO DEFINISANJE: Mijenjanje perspektive. Nalaženje dobrih
momenata u lošoj situaciji.

ORGANIZOVANJE VREMENA: Fokusiranje na prioritete. Radite lukavije,

ne teže.

FIZIČKE STRATEGIJE

BIOFIDBEK: Slušati svoje tijelo. Poznavati svoje fizičke mogućnosti.

VJEŽBANJE: Fitnes. Džogiranje. Plivanje. Ples. Šetnja.
UMJERENOST: Zdrava hrana. Ograničenje upotrebe alkohola.
RELAKSACIJA: Napinjanje i opuštanje svakog mišića. Tople kupke. Duboko
disanje.
BRIGA O SEBI: Energiziranje rada i zabave.
OPUŠTANJE: Kratki prekidi za opuštanje tokom dana.

DUHOVNE STRATEGIJE

MIRENJE: Prihvatanje vrijednosti sudbine. Reći DA životu.

UVJERENJA: Nalaženje svrhe i smisla. Vjera u Boga.
SVEŠTENICI: Ispovjedanje. Traženje oproštaja. Praštanje drugima.
Zahvalnost.
Ostaviti probleme. Naučiti živjeti sa situacijom.
VREDNOVANJE: Odrediti prioritete. Biti dosljedni. Mudro trošiti vrijeme i
energiju.
Unijeti vjeru u akciju.

Ombudsmen RS 32
Projekat Zaštita prava djece
Nasilje nad djecom

NEGATIVNE STRATEGIJE

• ALKOHOL Piti da bi se promjnilo raspoloženje. Koristiti

alkohol kao prijatelja.
• DUVAN Pretjerano pušenje da bi se umanjila napetost.
• DROGE Prekomjerno korištenje kafe, aspirina, lijekova
za umirenje i drugih opojnih droga.
• JEDENJE Prekomjerno jedenje da bi se konsolidovali.
• PORICANJE Insistiranje da ništa nije loše,laganje.
Ignorisanje problema.
• SAMOOKRIVLJAVANJE
• BJEŽANJE U BOLEST Razvijanje glavobolje, stomačnih tegoba,
velikih bolesti.
Samopovrijeđivanje.
• OPTUŽIVANJE DRUGIH Kriticizam.
• PASIVNOST Obeshrabrenost, uvjerenje da neće biti bolje.
Odugovlačenje. Čekanje na srećan kraj.
• OSVETA Zluradost, sarkastičnost, planiranje osvete.
• TVRDOGLAVOST Rigidnost. Insistiranje na svom načinu.
Odbijanje da se može pogriješiti.
• BIJES Urlanje. Snuždenost. Psovanje. Opasna
vožnja.

Ombudsmen RS 33
Projekat Zaštita prava djece