OTVORENI UNIVERZITET TRAVNIK

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE TRAVNIK

NASILJE U PORODICI
SEMINARSKI RAD

PREDMET: SOCIOLOGIJA

PROFESOR: PROF. DR. ZORAN ARSOVIĆ

ASISTENT: DRAGAN SOKANOVIĆ

STUDENT:AJLA ŠVRAKA
SMJER:MENADŽMENT JAVNOG SEKTORA I UPRAVE
BR.INDEKSA:0022-09/RJU
SEMESTAR: I

OKTOBAR,2009

1
 SADRŽAJ

1. UVOD........................................................................................................................................3
2.RAZRADA TEME......................................................................................................................4
2. 1. Nasilje u porodici...............................................................................................................4
2.2.Oblici nasilja u porodici :.....................................................................................................4
2.3.Žrtve nasilja u porodici:.......................................................................................................5
3. NASILJE U PORODICI I DRUŠTVO.....................................................................................9
3.1. Nasilje u porodici kao društveni fenomen...........................................................................9
3.2.Zaštita od nasilja.................................................................................................................10
4.ODNOS DRŽAVE PREMA NASILJU U PORODICI............................................................11
4.1. Ustav Federacije BiH........................................................................................................11
4.2. Ostale zakonske odredbe...................................................................................................11
4.3. Definicija nasilja u porodici u postojećim zakonima BiH................................................12
4.4. Mjere socijalne i zdrastvene zaštite..................................................................................13
5.Z A K LJ U Č A K....................................................................................................................14
6.LITERATURA..........................................................................................................................16

2
 1. UVOD

Svakodnevno na stranicama crnih hronika možemo pronaći članke o kriminalnim

slučajevima i potresnim ispovijestima, a koji su posljedica ovog nasilja. Nasilje u
porodici još uvijek je nedovoljno istražena pojava čiji se uzroci i stvarne posljedice sa
sigurnošću ne mogu protumačiti. Ono je danas posebno zanimljivo, jer je sakriveno od
pogleda javnosti, ali ipak smo redovno putem medija obaviješteni o njegovom postojanju.
Zbog načina današnjeg življenja u urbanim sredinama, gdje su ljudi međusobno otuđeni i
nepovezani, normalan, ali moralno neprihvatljiv modus operandi je indiferentnost. Pod
geslom „ne zabadaj nos u tuđe stvari“ ostajemo pasivni na viku i plač iz susjednog stana, a
iz poštovanja prema susjedima nećemo obavijestiti policiju o brutalnom činu kojem smo
možda svijedoci. No, je li moralno uplitati se u tuđe živote i kakve posljedice može
ostaviti uplitanje vlasti i društva?
Upravo ta ravnodušnost i neljudsko držanje koje se može uočiti kod nekih zdrastvenih i
socijalnih radnika, pobudilo je u meni interes za ovu temu.

3
 2.RAZRADA TEME

2. 1. Nasilje u porodici

Nasilje u porodici je ponašanje kojim jedan član porodice ugrožava tjelesni integritet, duševno
zdravlje ili spokojstvo drugog člana porodice.Nasilje u porodici je pojam koji se obično odnosi
na nasilje između supružnika ili supružničko zlostavljanje, ali takođe može da se odnosi i na
nevjenčane intimne partnere ili jednostavno ljude koji žive zajedno. Nasilje u porodici je
fenomen koji je prisutan u svim zemljama svijeta i u svim kulturama; ljudi svih
rasa,vjerskih,političkih i seksualnih opredjeljenja, društvenih i kulturnih nivoa i polova mogu
biti počinitelji nasilja u porodici.
Skretanje pažnje javnosti na nasilje u porodici otpočelo je sa pojavom ženskog pokreta, naročito
feminizma i pokreta za ženska prava nastalih sedamdesetih godina 20. vijeka, čija je glavna
preokupacija bila riješavanje problema pretučenih žena čiji su agresori bili njihovi muževi.
Svijest o nasilju u porodici kao i shvatanje i dokumentovanost ovog prestupa razlikuju se od
zemlje do zemlje. Procjenjuje se da je u SAD i Velikoj Britaniji samo trećina slučaja nasilja u
porodici prijavljena policiji. Prema podacima Viktimološkog društva Srbije, svaka četvrta žena
na Balkanu trpi nasilje u porodici..Nasilje u porodici predstavlja izrazito štetnu, vrlo raširenu i
slabo poznatu i neistraženu negativnu društvenu pojavu.Nasilje u porodici je dio vrlo raširenog
nasilja u današnjem svijetu. Žrtve rijetko protestuju jer, ili ne poznaju svoja prava, ili se
prepuštaju svojoj sudbini ili ovisnosti. Država i društvo snažno uvažavaju intimnost porodice
sve dok se u njoj ne pojavi nasilje nad nekim članom porodice. Treće osobe, pa i profesionalci
(liječnici), izbjegavaju izvještavati o pojavama nasilja za koja imaju saznanja. Socijalne službe
ne interveniraju, u pravilu, dok ih se ne obavijesti. Nasilju mogu biti izloženi svi članovi
porodice, ali su to najčešće žene i djeca.

2.2.Oblici nasilja u porodici :

Nasilje u porodici pojavljuje se u različitim oblicima i uključuje fizičko nasilje,

seksualno nasilje, psihičko nasilje i ekonomsko nasilje.

4
  Fizičko nasilje uključuje batinjanje, udaranje po glavi i tijelu, čupanje kose, povrede
oštrim i tupim predmetima, šutiranje, davljenje, bacanje na zid ili pod, nanošenje
opekotina, itd.
 Seksualno nasilje podrazumijeva svaku povredu polne slobode i polnog morala, svaki
vid degradiranja i ponižavanja na seksualnoj osnovi, »klasično« silovanje, svaki vid
prisiljavanja na seksualni odnos.
 Psihičko nasilje se odnosi na zastrašivanje, potcjenjivanje, emocionalne prijetnje i
optužbe, emocionalno ucjenjivanje, stvaranje konfuzije i nesigurnosti kod žrtve,
posesivno ponašanje, postavljanje nerealnih i neostvarivih očekivanja u odnosu na žrtvu,
verbalno zlostavljanje, izlaganje žrtve pritisku, nepoštovanje žrtve, zloupotreba
povjerenja, neispunjavanje obećanja, minimiziranje, poricanje i prebacivanje krivice za
nasilje, izolacija, uznemiravanje i maltretiranje.
 Ekonomsko nasilje podrazumijeva nasilno oduzimanje novca i vrijednih stvari,
kontrolisanje zarade i primanja, trošenje novca isključivo za zadovoljenje sopstvenih
potreba, neispunjavanje obaveze , zabrana članu porodice da raspolaže sopstvenim,
odnosno zajedničkim prihodima, zabrana članu porodice da se zaposli i ostvari
sopstvene prihode, oduzimanje sredstava rada, nametanje obaveze stalnog podnošenja
detaljnih izveštaja o trošenju novca i dr.

Takođe je važno pomenuti pasivno zlostavljanje, jedan poseban vid nasilja u porodici koji nije
lako uočiti, a koji obično vodi u fizičko nasilje. Ovaj vid nasilja vrlo je suptilan i uključuje
viktimizaciju, dvosmislenosti, zapostavljanje, duhovno i intelektualno zlostavljanje.
Nasilje u porodici ima nekoliko dimenzija:
1. Modalitet: fizičko, psihičko, seksualno ili/i ekonomsko.
2. Učestalost: povremeno, hronično
3. Ozbiljnost: kako kod psihičkog tako i kod fizičkog zlostavljanja zavisi on stepena
povrede i potrebe za liječenjem.
4. Prolazna ili trajna povreda: blaga, umjerena, teška, itd. Najviši stepen je ubistvo.

2.3.Žrtve nasilja u porodici:

 Nasilje nad djecom

Idilični nadzori o porodičnoj, urođenoj ljubavi i brizi roditelja prema djeci često
su vrlo daleko od stvarnosti i načela o posebnoj društvenoj zaštiti djece. Danas se
sve više susrećemo s porodicama u kojima su odnosi poremećeni i neskladni,
djeca zbog svoje ranjive dobi postaju najugroženiji subjekti. Zbog prirode
roditeljskog odnosa nadređenosti i ovisnosti djece o njima, kada roditelji zataje,
žrtve su njihova djeca. Istraživanja su pokazala da između 40% i 60% muškaraca
i žena koji zlostavljaju odrasle takođe zlostavljaju i svoju djecu. Djevojčice čiji
očevi zlostavljaju njihove majke su 6,5 puta vjerovatnije žrtve svojih očeva nego

5
one koje imaju nenasilne očeve. Ovisno o težini učinjenog čina, nasilje nad
djecom može se podijeliti na tri grupe:
a) Sedamdesetih godina 20. stoljeća UNESCO uvodi pojam filicid, kojim
označava ubistvo djeteta od strane jednog od roditelja. Istraživanja su
omogućila da se izdvoje neki osnovni motivi koji navode roditelja na jedan
ovako rigorozan čin. Kao osnovni motivi izdvajaju se sukob između
roditelja, bolesti ili neke anomalije djeteta, neželjena ili izvanbračna djeca i
psihička poremećenost jednog od roditelja. Ovakvi primjeri su rijetki, ali
ipak postoje.

b) Seksualno zlostavljanje može uključivati spolni odnos, milovanje, oralni

ili analni seks ili izlaganje djece pornografskom materijalu. Seksualno
zlostavljanje najčešće počinje u dobi od 4-8 godina. Zlostavljaći ne koriste
uvijek silu, nego nagovaranje, prijetnje i potkupljivanje. Istraživanja su
pokazala da je od porodica gdje se javio neki od oblika ovakvog nasilja,
bilo čak 36% porodica, dok su ostale bile različitih položaja, uključujući
porodice s maćehom ili očuhom i porodice s jednim roditeljem. To može
potvrditi tezu da se seksualna zloupotreba javlja u onim porodicama, gdje
postoje neslaganja, razvodi ili nebiološki roditelji
c)Kao poseban oblik nasilja nad djecom smatra se zapostavljanje,
napuštenje djece, te fizičko kažnjavanje. Teške posljedice ostavljaju
verbalni konflikti i emocionalni nesporazumi koje malo dijete još ne
razumije, ali je zbog tih sukoba njemu uskraćeno ono bitno za psihički
razvoj, a to su roditeljska ljubav i pažnja. Ovakvi primjeri su česti kod
roditelja koji su previše zaokupljeni svojim poslovima i problemima.
Danas je još uvijek najčešći oblik nasilja nad djetetom, jer se smatra
krajnjom odgojnom mjerom. Ovakav oblik nasilja nad djetetom čest je u
porodicama u kojima je prisutan alkoholizam.

 Nasilje među supružnicima

6
Nema nikakve dvojbe da je žena češći objekt nasilja, ali nikako i jedini. Jedna od
značajki nasilja u porodici, u kojem dominira nasilje nad ženom i djetetom je
njegova dugotrajnost. Žrtve kao da se mire sa svojom ulogom, jer slabo i nerado
komuniciraju s vanjskim svijetom, s policijom i drugim organima društvene
kontrole. Unatoč nasilju kojem su izložene, žene će i dalje ostati u takvoj
porodici iz nekoliko razloga;
- osjećaja manje vrijednosti,
- materijalne ovisnosti,
- iz uvjerenja da će se suprug promijeniti,
- ekonomska ovisnost nje i djece o mužu, te
- kruta realnost.
Žene žrtve nasilja osjećaju beznadnost, bespomoćnost, ostavljenost, depresiju,
tešku izolaciju, odgovornost, nizak osjećaj samopoštovanja, nesposobnost.
Obuzete osjećajem sputanosti ne napuštaju bračnu zajednicu, uvjerene da ne bi
same uspjele u životu.
Usprkos nasilju i nemogućoj zajednici, mnoge žene smatraju da je djetetu
potreban otac, čak i ako je nasilan. Na mnoge se vrši pritisak konzervativne
porodice i sredine, naročito u tzv. boljim brakovima, koji ne prihvaćaju rastavu ni
pod kojim uvjetom.

 Nasilje nad starijim i nemoćnim osobama

Starije i nemoćne osobe imaju ponešto zajedničko, ali kao kategorije nisu
izjednačene. Nemoćna osoba je ona koja nema mogućnost odbrane u opasnosti,
koja nema mogućnost pune zaštite vlastitog integriteta, koja usljed nekog
hendikepa ima poteškoće pri ostvarivanju vlastite egzistencije, prava, dužnosti i
uopće svoj socijalni i individualni status.Starije osobe mogu biti objekti istih
oblika nasilja kao i djeca odnosno žene. Međutim, uz to, oni su veoma često i
objekt finansijskih manipulacija osoba koje bi se o njima trebale brinuti, jer za
razliku od ostalih kategorija ćesto raspolažu određenim materijanim sredstvima.
Prema nekim istraživanjima, više od 50% nasilja nad starijim osobama

7
 predstavlja psihičko nasilje, verbalne prijetnje i nazivanje pogrdnim imenima.
Veoma je prisutno i ekonomsko nasilje, zloupotreba povjerenja, krađa imovine,
krivotvorenje oporuka, zanemarivanje i zapuštanje.
Starije osobe doživljavaju nasilje iz više razloga. Drušvo ih smatra nepotrebnima,
teretom koji više nije u mogućnosti ekonomski privređivati. Iako se ne radi o
problemu koji tako gorući kao nasilje nasilje nad djecom i ženama, ipak se radi o
nemoćnom dijelu populacije koji je svoj doprinos društvenom napretku već dao, i
koji sada ima pravo od društva očekivati zaštitu i pomoć. Stoga se u razvijenim
zemljama ljudima treće životne dobi posvećuje sve veća pažnja.

Sindrom babe robinje ...Početak 21. vijeka donio je jedan novi vid nasilja u porodici nad
starijim osobama koji se u psihologiji naziva „sindromom babe-robinje“. Radi se, naime, o
starijim ženama koje dobrovoljno podnose veliki teret u okviru svoje porodice koji sa godinama
postaje pretežak za njih. Ako žena sama ne iskaže da je krajnje iscrpljena, a njena djeca to ne
primjećuju, preopterećenost ovih osoba dovodi do pojave oboljenja na psihosomatičnom i
fizičkom nivou. Fizičke manifestacije ove bolesti su visok krvni pritisak, metabolički
poremećaji i dijabetes, srčane i respiratorne smetnje, utrnuće, nesvestice i druge parokistične
smetnje, hroničan umor, slabost i padovi. Na emotivnom planu, pojavljuje se opšta
neraspoloženost, nelagodnost, , nevoljnost, nedostatak motivacije, osećaj krivice zbog svog
lošeg stanja, i u izuzetno teškim slučajevima pomisao o samoubistvu kao jedinom izlazu.
Ovaj fenomen je novijeg datuma.Faktori koji utiču na pojavu ovog sindroma su obaveze koje
nemaju veze s poslom domaćice (čuvanje uničića), brojna porodica, članovi porodice koji su
invalidi ili bolesni i čiju brigu preuzimaju te žene, gomilanje obaveza i sl. Psihološki i društveni
profil žena podložnih ovom sindromu su srednjovječne žene bilo koje društvene klase sa
pretjeranim osećajem odgovornosti koje nemaju običaj da se žale na adekvatan način.

8
 3. NASILJE U PORODICI I DRUŠTVO

3.1. Nasilje u porodici kao društveni fenomen

Nasilje u porodici samo je jedan od oblika nasilja u savremenom svijetu.

U prošlosti, možemo naići na mnogo primjera, koji se u svoje doba i nisu
smatrali nekim osobitim prekršajem. Tako je na primjer, pater familias u
patrijarhalnoj rimskoj porodici imao neograničenu moć nad članovima svoje
porodice. Zatim, postojali su neki indijski rituali po kojima je živa udovica
morala biti spaljena zajedno s mrtvim tijelom svoga supruga. U ne tako davnoj
prošlosti muž je mogao istući ženu i djecu, i u ono doba to se nije smatralo
nasilničkim ponašanjem, već pravom domonantnog člana porodice.
Danas se situacija značajno izmijenila, pa su prethodno navedeni primjeri
zakonski kažnjivi. Ali ove promjene se najviše odnose na društveno razvijenije
zemlje, koje su nadišle patrijrhalno-ruralne nazore i shvaćanja. No, to ne znači
da nasilje ne možemo pronaći i u razvijenijim društvima.

Specifičnost nasilja u porodici krije se u činjenici da ne postoji društvo, država ili

klasa u kojoj ova pojava ne postoji. Osvrnemo li se na savremenu porodicu, koja
je sve više izolirana od patrijarhalnog morala i konzervativnog shvaćanja,
možemo primijetiti veliki broj razvoda, samohranih majki i delikventne djece kao
posljedicu nasilja u porodici.

Svi se sociolozi i psiholozi slažu da pojava nasilja u porodici vodi uništenju

porodice, a razorena porodica postaje i šire-društveni problem, kada pojedini
njeni članovi postanu društveno neprikladni, odnosno devijantni pojedinci.
Savremena porodica kao i sve društvene institucije trpi utjecaj socijalnih i
ekonomskih promjena. Te promjene su takve da oslabljuju porodicu kao „silu
društvene kontrole“. Pod utjecajem tih promjena npr., djeca su postala i postaju
nezavisnija

9
 u odnosu na ranije generacije. Roditeljima sve više izmiće mogućnost da svojom
roditeljskom ulogom nameću djeci modele ponašanja.

Neke porodice zbog nesređenih odnosa ili drugih opterećenja nisu u mogućnosti
da u novonastalim uvjetima ispunjavaju svoju funkciju. Usljed toga one postaju
pogodna sredina patološkog ponašanja. Time se naglašava da sve ono što se
događa porodici nije bez značaja za ponašanje njezinih članova. Savremena
istraživanja pokazuju, da značajan broj malodobnih devijanata dolazi iz
alternativnih porodica. Položaj porodice u društvu može značajno odrediti
ponašanje pojedinca. Dakle, u formiranju delikventa osim njega samoga, znčajnu
ulogu uz okolinu ima i porodica, odnosno odnosi među njenim članovima.

3.2.Zaštita od nasilja

Nasilje porodicama nanosi veliku štetu i prouzrokuje mnoge duševne i tjelesne tegobe. Ono
uništava porodicu tako da se ne može i ne smije tolerirati. Primjenjivanje nasilja je kažnjivo! U
Austriji i mnogim drugim zemljama, kao na primjer u Turskoj, proteklih su godina uvedeni novi
zakoni za zaštitu od nasilja. Takozvani Zakon o zaštiti od nasilja, koji je stupio na snagu u maju
1997., služi zaštiti žrtava nasilja, jer predviđa da se počinitelji mogu odmah odstraniti iz
zajedničkog stana. Policija nasilnoj osobi može na 10 dana zabraniti povratak u stan. Sud koji je
nadležan za porodično pravo ovu zabranu može produžiti na 3 mjeseca ili duže. Ako se
počinitelj ne pridržava propisane policijske mjere, svaki put mu prijeti kazna do 350€.
Zato imajte na umu: Nasilno ponašanje se ne isplati, jer se kažnjava, a zbog njega se može
izgubiti i vlastita porodica!

10
 4.ODNOS DRŽAVE PREMA NASILJU U PORODICI

4.1. Ustav Federacije BiH

U Ustavu Federacije BiH u članu 2 su zagarantirana temeljna ljudska prava i

slobode: zabrana diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, spolu, jeziku,
religiji ili vjerovanju ili drugim uvjerenjima, nacionalnom i socijalnom porijeklu,
pravičan krivični postupak, zabrana mučenja, okrutnog i nehumanog postupanja
ili kažnjavanja, privatnost, sloboda kretanja, zaštita obitelji, djece i imovine. Ovaj
ustavni okvir u FBiH predstavlja temelj pravne zaštite žrtava od nasilja u
porodici, pogotovo u situaciji kada se posebnim zakonom ne osigurava uživanje
ovih prava, što je u BiH bio slučaj ranije.

4.2. Ostale zakonske odredbe

Bosna i Hercegovina je usvojila i zakon o ravnopravnosti spolova na državnoj

razini 2003. godine, koji u članu 1 garantira rodnu ravnopravnost, zabranu
diskriminacije na temelju spola i bilo koji oblik nasilja u javnoj i privatnoj sferi
djelovanja. U članu 17 ovog Zakona zabranjuje se svaki oblik nasilja u privatnom
i javnom životu po osnovu spola, što se procesuira po službenoj dužnosti.
Na nivou FBiH donesen je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici 2005. godine,
koji osigurava spriječavanje i suzbijanje ove vrste nasilja, zaštitu osobe izložene
nasilju i nesmetan pristup sudu za prekršaje bez bilo kakvih troškova i Porodični
zakon FBiH, koji djelimično regulira pitanje nasilja u porodici.
Na nivou FBiH, takođe, postoji i Krivični zakon donešen 2003. godine, koji
regulira pitanja ravnopravnosti (član 177) i nasilja protiv braka, porodice i
mladeži (članovi 214 i 224).1

1
Ibid

11
4.3. Definicija nasilja u porodici u postojećim zakonima BiH

U zakonima BiH postoji pet definicija nasilja u porodici:

a) Prvu definiciju nasilja u porodici nalazimo u Zakonu o ravnopravnosti spolova
BiH. U članu 4 tačka a) ovog zakona definirano je nasilje po osnovu spola kao
bilo koje djelo koje nanosi fizičku, mentalnu, seksualnu ili ekonomsku štetu, ili
patnju, kao i prijetnje takvim djelima koje ozbiljno sputavaju osobe da uživaju u
svojim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti spolova, u javnoj ili
privatnoj sferi života, uključujuću i trgovinu ljudima radi prisilnog rada, te
ograničenje ili proizvoljno lišenje slobode.2
b) Drugu definiciju nalazimo u Zakonu od nasilja u porodici FBiH koji je stupio
na snagu 2005. godine. Nasilje u porodici je bilo koje djelo koje nanosi fizičku,
psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i prijetnje takvim djelima
ili propuštanje dužeg činjenja i pažnje koje ozbiljno sputavaju članove porodice
da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti u javnoj i
privatnoj sferi života.

2
Ibid.

12
4.4. Mjere socijalne i zdrastvene zaštite

S obzirom na to da centri za socijalni rad nemaju uspostavljene mehanizme

zaštite žrtava nasilja u porodici, oni zbrinjavaju žrtve nasilja u porodici kao osobe
u stanju socijalne potrebe, ako prema kriterijima spadaju u tu kategoriju i pružaju
im pomoć u saradnji s nevladinim organizacijama i drugim institucijama. Centri
nemaju svoja skloništa, SOS telefone, niti mogu samostalno pružiti zaštitu
žrtvama, jer vladina politika djelovanja nije uključila ovu oblast u okvir svog
djelovanja, pa tako u budžetima nema stavki iz kojih bi se finansirala zaštita
žrtava.
Budući da zakonom nije posebno regulirana obaveza pružanja medicinske niti
psihološke pomoći žrtvama nasilja u porodici, takvi slučajevi se i ne evidentiraju
u zdrastvenim ustanovama, odnosno nevode se statistike na temelju kojih bi bilo
lakše procijeniti broj žrtava nasilja u porodici.
Medicinske usluge i psihološka pomoć za sada pružaju nevladine organizacije
koje imaju svoje timove ljekara, psihologa i socijalnih radnika zbog
interdisciplinarnog pristupa ovom pitanju.3

5.Z A K LJ U Č A K

3
http://www.d.scribd.com/docs/pdf
13
U prvom dijelu seminarskog rada, koji nosi naziv ovog rada, iznijeli smo
najčešće oblike nasilja u porodici. To su: nasilje nad djecom, između supružnika
(posebno nad ženama) i nasilje nad starijim članovima porodice.

U drugom dijelu pokušali smo objasniti kako se nasilje u porodici odražava na

društvo, te se porodično nasilje posmatra kao društveni fenomen. Ovo poglavlje
opisuje neke od mjera koje treba preduzeti u cilju prevencije nasilja u porodici.
Potom smo se osvrnuli na nasilje u porodici u uslovima tranzicije, te smo iznijeli
podatke o rasprostranjenosti nasilja u porodici u BiH, tamnoj brojci nasilja u
porodici i faktorima koji utiču na nasilje, te smo smatrala da je potrebno napisati
nešto, u najkračim crtama, o odnosu države prema nasilju u porodici, ustavnim i
drugim odredbama koje govore o gender ravnopravnosti, nediskriminaciji i
nasilju nad ženama, i o mjerama socijalne i zdrastvene zaštite. I, na kraju,
potrebno je napraviti mali rezime prethodno napisanog, odnosno, iznijeti
zaključak.

Sudskim i policijskim mjerama ne može se utjecti na bračno i porodično nasilje.

Javnim iznošenjem, predavanjima, skupovima i kongresima, istraživačkim
projektima, pisanjem knjiga ne može se puno učiniti. Porodice trebaju konkretnu
pomoć. One trebaju stručne institucije i uvijek dostupna mjesta, gdje mogu s
nekim razgovarati, posavjetovati se i nači podršku u svojoj borbi sa nasiljem u
kući. Bračni partneri trebaju stručnjake, koji će ih naučiti međusobnoj
konverzaciji i prilagođavanju. Dokle god ćemo se boriti protiv nasilja, a ne i
onoga što stoji iz njega, naš posao je gašenje vatre, a ne sprečavanje požara. I
zato treba forsirati bračna i porodična savjetovališta kao mjesta učenja i
održavanja kvalitetnog bračnog i porodičnog života, ne u smislu spašavanja
institucije braka i

porodice, nego ljudi u tim institucijama. Žalosno je, ali istinito, da su mnogi
brakovi i porodice postali mjesta ugroženosti čovjeka.

14
Ne zaboravimo, da na tom mjestu počinju život nejaka djeca, koja žele postati
odrasla, a često im to ne uspijeva. Porodica je još uvijek jedina i najbolja
„tvornica“ ljudi , ali nažalost iz nje sve više izlaze „poluproizvodi“, koje
dovršavaju oni koji im žele najmanje dobra i sreće. Nema demokratije u društvu
ako je ne osiguramo i za našu djecu.
Nikada se nećemo osloboditi nasilja u društvu, ako ga prvo ne uklonimo iz naših
porodica.

6.LITERATURA

15
 1. http://sr.wikipedia.org/sr-Nasilje u porodici(pristupljeno 20.10.2009.)
2.http://www.znanje.org/drustvo/porodica/01/nasilje_u_porodici.htm(pristupljen
o 26.10.2009.)
3. Studij o nasilju u porodici u Bosni i Hercegovini (2005). Dostupno na
http://www.d.scribd.com/docs/pdf (pristupljeno 26.10.2009.)

16