UNIVERZITET U ZENICI

MEDICINSKI FAKULTET

ODSJEK: ZDRAVSTVENA NJEGA

Etički aspekt medicinski potpomognute oplodnje

(SEMINARSKI RAD)

MENTOR: STUDENTI:

Dr. Sc. Prim. Skender Uzgelender Huso Demirovic

SADRŽAJ:
 1. UVOD

1.1 Medicinski potpomognuta oplodnja

Medicinski potpomognuta oplodnja(MPO) je skup metoda liječenja dokazane

neplodnosti jednog ili oba partnera. Njima se uspješno liječi 70-80% svih uzroka
neplodnosti, ali primjenjuju se tek onda kada su sve ostale metode liječenja
ostale neuspješne.

Obrada neplodnosti uključuje istovremeno utvrđivanje plodnosti oba partnera.

Obaveza je da te aktivnosti vode kompetentni stručnjaci, a to su: ginekolog
specijalist, ginekolog subspecijalist humane reprodukcije, urolog ili
endokrinolog s iskustvom iz andrologije(muške neplodnosti).

Prema rezultatima obrade bira se način liječenja; kreće se od najmanje invazivne

metode, ujedno i najmanje rizično za pacijenticu i buduću djecu.
 2. Vrste MPO postupaka

Vrste MPO postupaka:

IUI (AIH) – Intrauterinainseminacija (Artificial insemination by hospant)

IVF – In vitro fertilizacija – Postupak izvantjelesne oplodnje
ICSI – Intracitoplazmatska injekcija spermija
PICSI
IMSI

2.1 IUI (AIH) – Intrauterinainseminacija (Artificial insemination by

hospant)

Intrauterina inseminacija prilično je jednostavna metoda potpomognute

oplodnje. Njome se prethodno pripremljena sperma unosi u maternicu u
vrijeme ovulacije i na taj se način pospješuje vjerojatnost oplodnje i začeća.
Koristi za parove s tzv. idiopatskom neplodnosti , problema s ovulacijom ili
lakših slučajeva muške neplodnosti. Osnovni preduvjet za primjenu ove
metode potpomognute oplodnje su prohodni jajovodi kod žene.

2.2. IVF – In vitro fertilizacija – Postupak izvantjelesne oplodnje

Izraz in vitro fertilizacija u doslovnom prijevodu znači oplodnja u

stakalcu (Petrijevoj zdjelici). To je najpopularnija metoda potpomognute
oplodnje i donosi nadu tisućama parova koji bez ovog postupka nikad ne
bi mogli doći do svoga djeteta.

Oplodnja se provodi tako što se jajne stanice izvade iz jajnika, oplode u

laboratorijskoj posudici i oplođene stave izravno u maternicu.
Izvantjelesna oplodnja koristi se najčešće kod žena s neprohodnim
jajovodima, nakon neuspjelih pokušaja drugih metoda potpomognute
oplodnje, primjerice IUI, kod loših nalaza spermiograma i kod parova s
idiopatskom neplodnosti.
2.3. ICSI - intracitoplazmatska injekcija spermija

Ova metoda potpomognute oplodnje najčešće se koristi u slučajevima

teške muške neplodnosti. Primjenjuje se od ranih 90-tih, a sastoji se od
injektiranja (umetanja) jednog spermija u citoplazmu jajne stanice. Nakon
oplodnje stanice, prenosi se u maternicu kao i kod klasičnog IVF
postupka.

2.4. PICSI

Način izbora spermija za postupak mikromanipulacije, temelji se na

sposobnosti vezivanja zrelih spermija za hijaluronan.

Na dno zdjelice u kojoj ćemo napraviti ICSI nanesen je hijaluronan,

molekula koju stvaraju granuloza stanice kumulusa ooforusa koji u tijelu
okružuje, hrani i štiti jajnu stanicu. Među vezanim spermijima (zrelim i
spremnim za oplodnju) odaberu se morfološki najbolji i napravi se ICSI.
Kombinacija metoda MACs i PICSI daje izvrsne rezultate.

2.5. IMSI

Na povećanju 200 do 400 puta (povećanja pri kojima se najčešće izvodi

ICSI) može se prepoznati većina anomalija spermija koje su vidljive na
konvencionalnim fiksiranim i obojenim preparatima a temelje se na
uočavanju nepravilnosti glave, vrata i repa.

Nažalost, ovo povećanje ne dopušta prepoznavanje manjih nepravilnosti

pa se događa da naizgled normalni spermiji imaju strukturalne promjene
koje je nemoguće uočiti na povećanjima 200 ili 400 puta, a koje mogu
utjecati na ishod postupka.

Da bi se spriječio izbor spermija potencijalno neprikladnih za oplodnju i

pravilan embrionalni razvoj potrebno je primijeniti metodu MSOME
(motile sperm organelle morphology examination), pri čemu se spermije
promatra na povećanju od 6.600 do 13.000 puta.
 Kako se radi o neobojanom preparatu, te živim i pokretnim spermijima
primjena ove metode u klinici dovela je do razvoja modificirane varijante
ICSI-ja nazvane IMSI (intracitoplasmic morphologically selected sperm
injection) pomoću koje prilikom izvođenja ICSI-ja odabiremo morfološki
najbolje spermije.

Kombinacija metoda PICSI i IMSI daje najbolje rezultate u slučajevima

bračne neplodnosti uzrokovane muškim čimbenikom.

3. STAVOVI RELIGIJA PREMA MPO

3.1. Budizam

Budistički mislioci i znanstvenici još nemaju određen stav prema

potpomognutoj reprodukciji. Međutim, osnovno budističko shvaćanje jeste
etički pristup odgovornosti prema ljudskoj neprovredivosti, oslobođenju od
patnji, strasti i reinkarnaciji. Budistički mislioci uvjereni su da je nevažno kako
su deca došla na svijet, pa je nastanak djeteta IVF-om, čak i kloniranjem, samo
jedna od metoda prokreacije. Novi život se treba tako dugo stvarati dok žena i
muž žele djecu i dok im to ne donosi patnje i bol. Budistčki mislioci stalno
ponavljaju da je karma - slučajnost da je netko rođen kao čovjek, rijetka i
daleka. Prema učenju Buddhe (tzv. dharma) svaki je oblik reprodukcije vrijedan.
Za budiste su promjene u prirodi realnost, a za njihovog duhovnog vođu Dalaj
Lamu, potpomognuta reprodukcija bi mogla olakšati nanovo rađanje i
oslobađanje duše.

3.2. Islam

Islam ne prihvaća ni pomisao o pobačaju, jer je život od boga, svet, i mora se

čuvati od samog početka, kroz čitavo vrijeme intrauterina i kasnijeg života. Što
se tiče medicinski potpomognute trudnoće, islam uvažava praktičnu stranu tog
postupka, uz osiguranje genetičkog identiteta oba roditelja, ali ne prihvaća u tom
postupku nikako niti darovanje sperme, niti jajašca, a ne prihvaća ni surogatno
materinstvo. Pitanje vezano uz problem višestrukih trudnoća kod IVF-a i
moguću embrijsku redukcijsku kirurgiju još nije u islamu formalno riješeno.

3.3. Kršćanstvo

Iako vrlo sličnih stavova, što su pokazale na sastancima vezanim za

Ujedinjene nacije, kršćanske crkve su gotovo jedinstvene u pristupu prema
FIVET-u. Budući da je u Hrvatskoj većina katoličkih vjernika, dat ću ukratko
stav Katoličke crkve prema medicinski potpomognutoj trudnoći. Reč je o
dokumentu katoličkih etičara i teoretičara ,,Dar života":

,,Od prvog postojanja, tj. uobličenja zigote, plod ljudskog rađanja

zahtijeva bezuvjetno poštovanje koje dugujemo ljudskom biću u
njegovoj tjelesnoj i duhovnoj cjelokupnosti... Ljudsko biće se mora
poštivati i s njime valja postupati kao sa osobom od samog njegovog
začeća, pa mu se stoga od toga časa moraju priznavati prava osobe,
među kojima je prije svega nepovredivo pravo svakog nevinog
ljudskog bića na život"

Prema istom dokumentu, začeće in vitro nije nikakav terapijski zahvat, nego
je surogat za prirodni bračni čin. Negativna ocjena dana homolognoj IVF još
je teža kad se tiče heteroinseminacije bilo jajašca ili spermija. Nikako se ne
prihvata ni ideja o surogat majci, tako da, prema katoličanstvu, bračni par
može samo po bračnom činu postati suradnik s Bogom darujući život novoj
ljudskoj jedinki (Zbor za nauk vjere, 1977).
 4. RAZVOJ MPO

Prvo dijete začeto inseminacijom rođeno je 1839. jednoj grofici, a rezultat je u

medicinskoj literaturi objavio francuski doktor Girault. [1]
Od prve uspješne oplodnje jajne stanice izvan ljudskog tijela 1963. do rođenja
prve „bebe iz epruvete“, Louise Brown, 1978. prošlo je 15 godina. Stopa
uspjeha, odnosno broj trudnoća po postupku, bila je na početku vrlo niska.
Poboljšana je uvođenjem kontrolirane stimulacije jajnika kojom se umjesto
jedne jajne stanice prosječno proizvede njih desetak. Iako se oplodnjom više
jajnih stanica može dobiti više zametaka nego je moguće odjednom vratiti ženi,
ostali zameci mogu se zamrznuti za prijenos u slučaju neuspješnog postupka ili
nakon uspješne trudnoće. Manji broj postupaka ima dovoljno zametaka za
zamrzavanje – primjerice, samo 30% postupaka u Španjolskoj imalo je dovoljno
zametaka za zamrzavanje. [2] Zameci koji se zamrznu ne mogu biti stariji od 5
dana starosti jer tada počinje prirodno ugnježđivanje u maternicu (implantacija).
Zametak tada ima oko stotinjak stanica i promjera je oko 0.1mm. Razlog zašto
mnogo zametaka spontano umre je što mnogi zameci, bilo oni začeti spontano ili
u laboratoriju, imaju kromosomske greške (aneuploidije). Primjerice, tek 30%
spontano začetih zametaka kod zdravih parova na kraju završi rođenjem bebe, a
kod neplodnih parova taj postotak može biti i manji. [3]Većina aneuploidija
izgleda potiče već od jajne stanice, a manji dio od spermija, međutim to nije
vidljivo niti mikroskopom i genetska nepravilnost može se utvrditi tek nakon što
zametak počne proizvoditi vlastite proteine i prestati pratiti programirane stope u
razvoju. Smatra se da oko 50% spontanih pobačaja ima kromosomske uzroke
kod utvrđenih trudnoća. Što je trudnoća više poodmakla, ima manje spontanih
pobačaja. Dakle, može se logično zaključiti da su spontani pobačaji najčešći
prije nego što se trudnoća može utvrditi, odnosno prva dva tjedna nakon
oplodnje. Znanstvene studije to potvrđuju.
U samo 30 godina uz pomoć ove tehnologije rođeno je u svijetu oko tri milijuna
djece, od čega pola milijuna iz odmrznutih zametaka. U Hrvatskoj je oko 20,000
djece rođeno ovim metodama. Pregled stopa trudnoća po transferu pojedinog
postupka 2005. u Europi je u sljedećoj tablici: metoda stopa trudnoća
inseminacija (Europa)[4] 13% IVF (Europa) 30% ICSI (Europa) 31% FET
(Europa) 20% IVF kod optimalne grupe pacijenata (Maribor) preko 50%
prirodni IVF (s 1 jajnom stanicom) (Maribor)[5] 9% transfer 2 odlična zametka
kod žena 25-35 godina[6] 40% transfer 2 suboptimalna zametka kod žena 25-35
godina 20% transfer 2 odlična zametka kod žena 40-44 godina 17% transfer 1
zametka kod žena ispod 30 godina 20% transfer 1 zametka kod žena iznad 40
godina 6%
5. ZAKLJUČAK
6. LITERATURA