UMJETNA OPLODNJA

Mnogi parovi koji pokušavaju začeti često se pitaju kolika je vjerojatnost da će

oplodnja uspjeti i da će se naći na sretnom putu očekivanja prinove. U prosjeku,
vjerojatnost da će doći do začeća tijekom jednog mjeseca iznosi od 15 do 25 posto.
Vjerojatnost unutar prva tri mjeseca iznosi 40 posto, unutar šest mjeseci 70 posto, a
prosječna vjerojatnost da će do začeća doći unutar godinu dana iznosi 85 posto.

Naravno, postoje mnogi čimbenici koji mogu utjecati na navedene postotke. Prije
svega, to su godine starosti, budući da se nakon 30. godine života izgledi začeća
smanjuju, a još znatnije opadaju nakon 40. godine života. Na mogućnost začeća
mogu utjecati i nepravilni menstrualni ciklusi, učestalost spolnih odnosa, te bolesti
i medicinska stanja koja mogu utjecati na trudnoću.

Ako nakon godinu dana redovitih spolnih odnosa (2-3 puta tjedno) nije došlo do
začeća, preporučljivo je posjetiti liječnika i posavjetovati se o sljedećim koracima.
Liječnik će vjerojatno preporučiti određene pretrage kako bi se ustanovilo postoji li
opasnost od bračne neplodnosti.

Uzroci i dijagnoza neplodnosti

Neki od najčešćih uzroka neplodnosti kod žena predstavljaju: godine starosti:
plodnost žene najveća je od 20. do 30. godine života, smanjuje se nakon 30.
godine, a značajan pad bilježi nakon 40. godine života;

godine starosti: plodnost žene najveća je od 20. do 30. godine života, smanjuje se
nakon 30. godine, a značajan pad bilježi nakon 40. godine života;
oštećenja jajovoda i jajnika: prije svega valja spomenuti oštećenje tj.
neprohodbnost jajovoda nastalo kao posljedica klamidijske infekcije
problemi s ovulacijom: nepravilni menstrualni ciklusi krivci su za 30-40 posto svih
slučajeva neplodnosti (sindrom policističnih jajnika ujteče na hormonalnu
ravnotežu koja može spriječiti normalan rad jajnika);
endometrioza: pojava sluznice maternice (encdometrij) izvan šupljine maternice je
čest uzrok neplodnosti kod žena.
Kod muškaraca, najveće uzroke neplodnosti predstavljaju razne infekcije, bolesti
ili pak urođeni problemi zbog kojih dolazi do nedovoljne pokretljivosti, smanjenja
broja ili potpunog odsustva spermija u ejakulatu. Prije nego posjetite liječnika,
valja spomenuti kako se ničega ne trebate sramiti. Zapamtite da niste sami na
svijetu s ovim problemom i da neplodnost pogađa mnoge parove svih dobnih
skupina.

Tijekom liječničkog pregleda, liječnik će oba partnera pitati mnoga pitanja o

medicinskoj povijesti, kroničnim bolestima, konzumaciji alkohola, pušenju,
spolnim navikama, eventualnoj izloženosti kemikalijama ili otrovima kod kuće ili
na radnom mjestu, izboru donjeg rublja ako ste muškarac, dok će od žena zatražiti
ginekološku povijest itd. Iako ćete kod nekih pitanja možda osjećati neugodu zbog
razgovora o vlastitoj intimi, vrlo je važno detaljno procijeniti situaciju i temeljito
istražiti moguće uzroke, koji mogu biti kombinacija problema kod oba partnera.

Nakon razgovora, uslijedit će fizički pregledi i pretrage, prije svega ginekološki

pregled, papa-test, ultrazvučni pregled te krvne pretrage koje uključuju provjeru
razine hormona. U provjeri prohodnosti jajovoda koriste se kontrastne metode:
histerosalpingografija (HSG) i histerosalpingo-sonografija (HSSG). U oba slučaja
kontrastno sredstvo se ubrizgava u maternicu i jajovode, a prohodnost genitalnog
sustava ispituje rendgenskim slikanjem ili ultrazvučnim putem. Izvodi se u prvoj
fazi ciklusa, tj. neposredno nakon prestanka menstrualnog krvarenja.

Kod muškaraca, liječnik može savjetovati obavljanje spermiograma, odnosno

analize sjemene tekućine, kojom će provjeriti kvalitetu i količinu spermija u
ejakulatu, kao i njihovu pokretljivost. Spermiogramom se mogu otkriti mnogi
problemi, poput azoospermije (nepostojanja spermija u ejakulatu), oligospermije
(broj spermija u ejakulatu je manji od 20 milijuna po mililitru, što je granica
normalnog broja spermija prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji),
astenospermije (smanjene pokretljivosti) itd.
Metode umjetne oplodnje
Nakon dijagnoze neplodnosti, bilo od strane muškarca, žene ili oba partnera,
vjerojatno ćete biti suočeni s podvrgavanjem nekoj od metoda umjetne ili
potpomognute oplodnje. Ovisno o uzroku neplodnosti, prvi korak može biti
inseminacija.

Inseminacija
Ova vrsta oplodnje može se upotrijebiti kod mnogih oblika neplodnosti, aposebno
je popularna kao način oplodnje u slučajevima oligospermije i astenospermije.
Inseminacija je relativno jednostavna procedura koja uključuje ubrizgavanje
uzorka posebno pripremljene sperme muškog partnera neposredno u šupljinu
maternice tijekom ovulacije. Ova vrsta oplodnje može se upotrijebiti kod mnogih
oblika neplodnosti, aposebno je popularna kao način oplodnje u slučajevima
oligospermije i astenospermije.

Prije nego pristupite inseminaciji, liječnik će obaviti pretrage kako bi bio siguran
da je ovulacija u tijeku. Nakon toga zatražit će od muškog partnera uzorak
sjemena. Vrlo je vjerojatno da će prethodno od njega zahtijevati apstinenciju od
spolnih odnosa u trajanju od nekoliko dana kako bi se osigurao veći broj spermija
u ejakulatu. Unutar jednog sata nakon ejakulacije, sjeme mora biti posebno
pripremljeno u laboratoriju.kako bi se poboljšala kvaliteta sjemena. Procesom
pripreme ejakulata povećavaju se izgledi za začeće.

Tako pripremljeni spermiji stavljaju se u kateter te se kroz rodnicu i grlo maternice

uštrcavaju u šupljinu maternice. Ovakav oblik umjetne oplodnje je bezbolna
procedura. Nakon uštrcavanja sjemena, morat ćete ležati između 15 i 45 minuta a
nakon toga možete se vratiti svakodnevnim aktivnostima.
Uspješnost inseminacije ovisi o nekoliko čimbenika koji mogu smanjiti izglede za
uspješnu oplodnju. Prije svega ti čimbenici uključuju životnu dob, lošu kvalitetu
spermija ili jajašaca, ozbiljne slučajeve endometrioze ili teška oštećenja ili
kronične upale jajovoda. Inseminacija neće biti uspješna kod svih parova. Kod
nekih parova može doći do začeća već nakon jedne procedure, nekima će biti
potrebno više posjeta liječniku, dok kod nekih uopće neće doći do začeća.

Prije nego vam liječnik savjetuje prelazak na druge metode umjetne oplodnje,
vjerojatno će obaviti najmanje tri do šest inseminacija. Ako ni tada ne bude
pozitivnih rezultata, ne treba očajavati.

Oplodnja in vitro
Za razliku od jednostavnije procedure inseminacije, u kojoj se spermiji ubrizgavaju
unutar maternice i zatim nastupa prirodna oplodnja, oplodnja in vitro uključuje
kombiniranje spermija i jajne stanice izvan maternice, u laboratoriju.
Postoje druge metode umjetne oplodnje koje možete pokušati, a to su oplodnja in
vitro, GIFT i ZIFT. Oplodnja in vitro danas je vrlo poznat termin, a često možemo
čuti kako se za ovu proceduru koristi i izraz "dijete iz epruvete". Izraz "in vitro"
znači "u staklu", a predstavlja uzgajanje stanica, tkiva ili embrijskih osnova organa
u kulturi, odnosno posudi s hranjivim medijem. Jednostavno objašnjeno, oplodnja
in vitro predstavlja začeće izvan majčine maternice.

Prvo takvo dijete začeto je u Engleskoj 1978. godine. Za razliku od jednostavnije

procedure inseminacije, u kojoj se spermiji ubrizgavaju unutar maternice i zatim
nastupa prirodna oplodnja, oplodnja in vitro uključuje kombiniranje spermija i
jajne stanice izvan maternice, u laboratoriju. Nakon što se u takvom, izoliranom
okružju formira embrij, stavlja se unutar maternice gdje nastavlja svoj razvoj.

Oplodnja in vitro je vrlo složena i skupa procedura. Upravo veliki troškovi razlog
su što se malo parova odlučuje na ovakvu metodu oplodnje.
Oplodnja in vitro stoga nikada nije prvi korak u liječenju neplodnosti, već se
preporučuje tek onda kada su iscrpljene druge metode liječenja, poput lijekova,
kirurških zahvata ili inseminacije. Procedura in vitro uključuje ubrizgavanje
hormona koji potiču stvaranje više jajnih stanica umjesto samo jedne. Nakon što
liječnik utvrdi da je žena spremna za uzimanje jajne stanice, dat će joj injekcije
koje će potaknuti proces ovulacije. Jajašca je potrebno uzeti neposredno prije nego
izađu iz folikula u jajnicima. U slučaju preranog ili prekasnog uzimanja jajnih
stanica, one se neće pravilno razviti.

Procedura izvlačenja jajnih stanica traje oko 30 minuta. Odmah nakon uzimanja
jajnih stanica, one se u laboratoriju oplođuju partnerovom spermom, koju je
partner donirao istoga dana. Takva, oplođena jaja zatim se čuvaju u laboratorijskoj
okolini kako bi se osigurao pravilan rast embrija. Nakon što se razvije embrij, za
što je ovisno o klinici potrebno i do pet dana, potrebno ga je, jednoga ili više njih,
vratiti u maternicu. Ovo je lakša procedura i slična onoj kod inseminacije. Embriji
se kroz rodnicu i vrat maternice uvode u maternicu.

Mnogi stručnjaci preporučuju uvođenje tri ili četiri embrija, kako bi se povećali
izgledi za trudnoću. S druge strane to povećava mogućnost višestruke trudnoće.
Ako nakon prvog pokušaja oplodnje in vitro ostane višak embrija, klinika ih može
zamrznuti za eventualne sljedeće pokušaje. Ako to ne želite, možete ih donirati
nekom drugom neplodnom paru ili ih uništiti. Klinika ne smije s vašim embrijima
učiniti ništa bez dopuštenja oba partnera.

Uspješnost oplodnje in vitro također ovisi o mnogim čimbenicima. Prema nekim

studijama, uspješna trudnoća postignuta je u 30 do 35 posto slučajeva. Životna dob
žene od velike je važnosti za uspjeh oplodnje in vitro. Nakon 40. godine života,
izgledi su tek 15-ak posto.

Metode GIFT i ZIFT

Metode umjetne oplodnje GIFT i ZIFT predstavljaju modificirane oblike oplodnje
in vitro, koje se također baziraju na izvlačenju jajnih stanica i unošenju embrija u
maternicu. GIFT (od engl. Gamete Intrafallopian Transfer) i ZIFT (od engl. Zygote
Intrafallopian Transfer), međutim, su znatno kraće procedure. Dok se kod oplodnje
in vitro, prije unosa u maternicu, provodi promatranje razvoja embrija u trajanju od
tri do pet dana, kod ZIFT-metode se oplođene jajne stanice (zigote) unose u
jajovode unutar 24 sata, dok se kod GIFT-metode spermiji i jajne stanice samo
pomiješaju i unose unutar jajovoda.

Ovisno o tome je li procedura bila uspješna ili ne, doći će do oplodnje jedne jajne
stanice unutar jajovoda. Oba oblika in vitro oplodnje koriste se vrlo rijetko,
posebice GIFT-metoda, jer je potreban laparoskopski, znači kirurški zahvat. Jedan
od uvjeta za ove metode su i potpuno zdravi jajovodi.

Metoda ICSI
Metoda ICSI koristi se u slučajevima teške muške neplodnosti, kada je broj
spermija u ejakulatu muškarca izrazito nizak.
Metoda ICSI (od engl. Intracytoplasmic Sperm Injection) koristi se u slučajevima
teške muške neplodnosti, kada je broj spermija u ejakulatu muškarca izrazito nizak.
Ovom procedurom spermiji se uzimaju iz ejakulata ili direktno iz testisa te se zatim
mikroinjekcijom samo jedan spermij uvodi izravno unutar jajne stanice, koja se
nakon inkubacije, kao i kod in vitro metode, vraća unutar maternice.

U slučaju kada parovi ne mogu postići trudnoću niti jednom metodom oplodnje in
vitro, mogu se odlučiti na uporabu doniranih jajnih stanica. Uporaba doniranih
jajnih stanica postaje sve zastupljenija u svijetu, posebice kod žena starijih od 40
godina, a ima veliki postotak uspješnosti. Većina donora jajnih stanica je
anonimno, no neki parovi žele poznavati donora.

Bilo da se radi o anonimnom ili poznatom donoru, vrlo je važno obaviti detaljne
pretrage i utvrditi postoje li bilo kakvi genetski poremećaji ili pak spolne bolesti,
poput AIDS-a. Uporaba doniranih jajnih stanica ponekad može prerasti u pravni
problem, pa je stoga važno prije oplodnje sastaviti ugovor kojim se donor odriče
svih roditeljskih prava na buduće dijete.
Umjetna oplodnja sa sociološkog i etičkog gledišta
Vjerojatno će uvijek postojati dva sukobljena pogleda na nova dostignuća u
potpomognutoj i umjetnoj oplodnji.
Nova medicinska dostignuća u reproduktivnoj medicini nerijetko izazivaju žestoke
rasprave, kako sa sociološkog, tako i s etičkog gledišta. Kontroverzne teme
zaokupljaju pozornost medija i javnosti. U današnjem razvijenom svijetu postoji
medicinska tehnologija i metodologija kojom se gotovo svakom paru može pomoći
u postizanju trudnoće, bez obzira na medicinski problem.

Odluka o pristanku na spomenute metode uglavnom je osobna odluka neplodnih

parova koji jedini mogu odlučiti žele li iskoristiti dostignuća znanosti ili ne. Kad
god se govori o umjetnoj oplodnji, govori se i o velikom broju pravnih ili drugih
problema, koji pak moraju biti regulirani od strane zakonodavstva pojedine države.

Neka od mnogih pitanja o kojima se danas raspravlja uključuju i vječna pitanja na

koja nema odgovora: kada počinje život? Koja su prava embrija? Mnogi smatraju
da istraživanja na embrijima ne smiju biti dopuštena, budući da je svaki embrij
potencijalno ljudsko biće. U Njemačkoj je, primjerice, zabranjeno svako
istraživanje na embrijima.

Vjerojatno će uvijek postojati dva sukobljena pogleda na nova dostignuća u

potpomognutoj i umjetnoj oplodnji. S jedne strane su ljudi koji se žestoko
suprotstavljaju toj tehnologiji budući da, po njihovom mišljenju, omogućava
manipuliranje prirodom. S druge su pak strane ljudi koji tehnologiju smatraju
ljudskim napretkom koji čovjeku omogućuje svladavanje prepreka koje je
postavila priroda.

Budući da vjerojatno nikada, ili barem u neko skorije vrijeme, neće doći do
dogovora dviju sukobljenih vjerovanja, odluka o umjetnoj oplodnji ne bi trebala
biti odluka moralista, filozofa, liječnika, političara ili vlada pojedinih država. Svaki
pojedini bračni par trebao bi odlučiti sam za sebe želi li pomoć napretka znanosti
ili ne. Naravno, u okvirima postojećih zakona.
 STAVOVI UCENJAKA O UMJETNOJ OPLODNJI
Prvo mišljenje: zabrana, a ovo zastupaju Es-Siddik Ed-Darir, Redžeb Et-Temimi,
Ahmed Bazi’u El-Jasin i drugi.

Drugo mišljenje: dozvola, ovo zastupaju skoro svi fikhski kolegiji od kojih su
između ostalih: Kolegij islamskog prava pri Rabiti na svojoj petoj, sedmoj i osmoj
sjednici, Kolegij islamskog prava pri Islamskoj konfereciji n asvojo drudoj i trćoj
sjednici. Takođe ovo je stav većine savremenih islamskih učenjaka.

Treće mišljenje: da je ovo pitanje stvar nužnosti (darure) te se ne iznosi kao opća
fetva za sve ljude. Od najpoznatijih koji zastupaju ovaj stav je Bekir Ebu Zejd[15].

Dokazi onih koji smatraju da je rađanje djeteta iz epruvete (peta vrsta) zabranjeno
su isti dokazi spomenuti kod onih koji smatraju unutartjelesnu umjetnu oplodnju
zabranjenom, te nema potrebe da ih ponavljamo. Takođe, oni posebno daju akcenat
na mnoštvo šerijatsko spornih stvari od kojih su najveće: velika mogućnost
miješanja porijekla ljudi zbog rasprostranjene iskvarenosti ljudi, poigravanje sa
začetim plodovima i trgovina sa istim, osnivanje banki sperme, čuvanje začetih
plodova u zamrznutom stanju, povećan procenat deformisanosti embrija,
postojanje firmi koje se bave prodajom maternica, sperme i jajnih ćelija, otkrivanje
stidnih mjesta i mnoge druge stvari. A na ovo dodaju da je općeprihvaćeno
šerijatsko pravilo: “Ako se suprostave dvije štetne pojave vodi se računa o onoj
čija šteta je veća tako da se radi po onoj čija je šteta manja” i “Veća šteta se
otklanja radom po onoj koja donosi manju štetu”, pa je time rad po zabrani preči
jer je on u ovom slučaju manja šteta.

Oni koji dozvoljavaju postupak rađanja djece iz epruvete (peta vrsta) grupa njih
uslovljava ispunjenje određenih šartova, s tim da su se oni međusobno razišli oko
tih šartova. Pa su tako neki od njih uslovili samo dva šarta:

Prvi – da se dobro provjeri i ispita da li će novorođeno dijete imati tjelene

deformacije i psihičke devijacije (zbog toga što je rođeno iz epruvete).

Drugi – da taj postupak ne odvede u miješanje porijekla među ljudima, tj.

obezbjeđivanje svih garancija za valjano uzimanje sperme i jajne ćelije žene i
ubrizgavanje začetih plodova u maternicu.

Dok drugi učenjaci dodaju neke druge šartove:

Treći – da bude uz pristanak i muža i supruge.

Četvrti – da čitav postupak vodi pouzdana ljekarska komisija sa stručne i vjerske

strane i da se obavlja u državnim netrgovačkim bolničkim centrima.

Peti – da se ne otkrivaju stidna mjesta osim u velikoj nuždi.

Takođe postoje još neki šartovi koji se mogu vratiti u gore spomenuti samo je
razlika u opisu istih.
Argumenti kojima podupiru stav dozvole su otprilike isti dokazi spomenuti kod
kod onih koji smatraju unutartjelesnu umjetnu oplodnju dozvoljenom, te nema
potrebe da ih ponavljamo.

Oni koji zastupaju treće mišljenje smatraju da je postupak rađanja djeteta iz

epruvete zabranjen sa strane što je to put koji vodi u harame, tj. zbog toga što
sadrži mnoštvo opasnosti i šerijatsko-spornih momenata. A pošto nije haram sam
po sebi može se dozvoliti kada se za to ukaže potreba ili nužda, zbog toga je na
onom ko je iskušan problemima rađanja djeteta da pita učenjaka u čije znanje i
bogobojaznost ima povjerenja.

Radžih (odabrano) mišljenje je stav onih koji dozvoljavaju uz ispunjenje

spomenutih šartova, jer kada se ispune postavljeni šartovi otklanjaju se opasnosti
ovog postupka i sporni momenti sa strane Šerijata, a nakon toga nema prostora
onima koji zabranjuju rađanje djece putem umjetne oplodnje.