MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA „TRAVNIK“

MEDICINSKA ŠKOLA

MALIGNI TUMOR DOJKE

MATURSKI RAD

Travnik, maj/svibanj 2018.

 MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA ,,TRAVNIK“

MEDICINSKA ŠKOLA

MATURSKI RAD

MALIGNI TUMORI DOJKE

Predmet: Hirurgija

Travnik, maj/svibanj 2018.

SADRŽAJ
UVOD....................................................................................................................................2

1.MALIGNI TUMOR DOJKE..............................................................................................3

1.1.Promjena na dojkama.......................................................................................................3

1.2.Faktori rizika....................................................................................................................4

1.3.Pretrage............................................................................................................................5

1.4.Simptomi..........................................................................................................................6

1.5. Stadij malignog tmora.....................................................................................................6

2.LIJEČENJE........................................................................................................................7

2.1.Operativni zhvat...............................................................................................................7

2.2.Druge vrste liječenja.........................................................................................................8

3.PREVENCIJA....................................................................................................................9

4.KOMPLIKACIJE...............................................................................................................9

ZAKLJUCAK.......................................................................................................................10

LITERATURA.....................................................................................................................11
 UVOD

Rak dojke dijeli se prema vrsti tkiva od kojeg je nastao i prema proširenosti. Rak može
započeti u mliječnim žlijezdama, mliječnim kanalićima, masnom tkivu ili vezivnom tkivu.
Različite vrste raka dojke ponašaju se različito. Općenitosti o pojedinim vrstama osnivaju se
na sličnosti prilikom otkrivanja, načinu napredovanja i načinu liječenja. Neki rastu vrlo sporo
i šire se u ostale dijelove tijela (metastaziraju) tek kada postanu veliki. Drugi su agresivniji,
rastući i šireći se brzo. Međutim, ista vrsta raka može se kod različitih žena ponašati različito.
Samo onaj ljekar koji je ženu pregledao i zna njezinu povijest bolesti može s njome
raspravljati o različitim osobinama raka dojke koje se odnose upravo na nju.Svaka dojka ima
15 do 20 režnjeva, koji imaju manje odsječke, lobule. Tanke cijevi nazvane duktusi povezuju
režnjeve i lobule. Najčešći tip zloćudnog tumora dojke je duktalni zloćudni tumor. Nalazimo
ga u duktalnim stanicama. Zloćudni tumor koji nastaje u režnjevima ili lobulima naziva se
lobularni zloćudni tumor. Lobularni zloćudni tumor češće nalazimo u obje dojke nego je to
slučaj u drugih vrsta zloćudnih tumora dojke. Inflamatorni zloćudni tumor dojke je najrjeđa
vrsta zloćudnog tumora dojke. Kod ove bolesti dojka je topla, crvena i natečena. Nasljedni
zloćudni tumor dojke čini otprilike 5 do 10 posto svih zloćudnih tumora dojke. Geni u
stanicama nose informaciju koja je primljena od roditelja oboljele osobe. Ustanovljeno je da
postoji nekoliko promijenjenih gena kod nekih od bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke.
Rođaci bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke koji su nosioci ovih promijenjenih gena imaju
veću mogućnost da se kod njih razvije zloćudni tumor dojke ili ovarija. Razvijeni su testovi
koji mogu odrediti tko ima tu genetsku promjenu mnogo prije nego se zloćudni tumor pojavi.

2.MALIGNI TUMOR DOJKE

 Karcinom ili rak dojke je najčešća maligna bolest kod žena širom sveta. Sa oko 4000
novih slučajeva obolevanja, karcinom dojke predstavlja najčešću malignu bolest žena i u
Srbiji.Najveća učestalost raka dojke je kod žena starijih od 65 godina (više od 50%), ali
značajan broj obolelih žena u trenutku postavljanja dijagnoze je mlađe od 35 godina.Sa
stalnim unapređenjem metoda dijagnostike i širenjem svesti o značaju preventivnih pregleda i
samopregleda dojke povećava se broj dijagnoza postavljenih u ranom stadijumu, kada su
mogućnosti za efikasno lečenje najveće. Mnogi se faktori rizika ne mogu kontrolisati, što
znači da primarna prevencija u ovom slučaju nije učinkovita. Međutim, sekundarna
prevencija, rano otkrivanje i odgovarajuće liječenje, može se provoditi kroz rutinski
samopregled dojke, počinjući nakon navršene dvadesete godine i podvrgavanjem mamografiji
nakon 40. godine života. Treba napomenuti da sadašnja istraživanja procjenjuju učinkovitost
lijeka tamoksifena u sprječavanju zloćudnih tumora dojke kod žena koje u porodičnoj
anamnezi imaju tu bolest. Trenutno se tamoksifen koristi za liječenje bolesnica sa zloćudnim
tumorom dojke.Čak i sa agresivnim i prikladnim liječenjima, rak dojke često metastazira na
udaljena mjesta kao što su pluća, jetra i kosti. Stopa lokalnog ponovnog izbivanja je oko 5
posto nakon totalne mastektomije i resekcije aksile kada se ustanovi da limfni čvorovi nisu
bili pozitivni tj. zahvaćeni. Stopa lokalnog recidiva je 25 posto kod onih sa sličnim liječenjem
kod kojih je ustanovljeno da su limfni čvorovi bili zahvaćeni.

1.1.Promjene na dojkama

U toku života jedne žene dolazi do više promena u izgledu dojke - u pubertetu, tokom
menstrualnog ciklusa, u trudnoći, za vreme dojenja, kod promene u težini ili usled starenja.Za
svaku ženu je bitno da bude upoznata sa normalnom anatomijom svojih grudi ( što se vidi
praćenjem promena u izgledu dojke i samopregledom opipavanjem).
Redovnim pregledom svojih dojki bićete u mogućnosti da prepoznate promene na njima, a
koje mogu biti znak da postoji rak dojke.Takve promene podrazumevaju
Sve ostalo što nije tipično u odnosu na ono što je žena navikla kada gleda svoje grudi.

3
Trebate biti svesne da neke od ovih simptoma mogu da se pojave i bez da postoji neko
ozbiljno oboljenje.Devet od deset promena na dojkama nisu kancerogene prirode.Bez obzira,
bilo kakva promena da postoji ona treba biti proverena od strane doktora za svaki slučaj.U
promjene spadaju: zadebljanje tkiva dojke, čvoriči, gnojni iscjedak, izvrnute ili uvucene
bradavice, bolno na dodir, promjena izgleda dojke.

1.2.Faktori rizika

-Menstruacije prije dvanaeste godine.

-Ulazak u menopauzu prije vremna.

-Unos alkohola

-Gojenje

Ako postoje neki od ovih faktora rizika to ne znači da se obavezno oboli od raka dojke.
Mnoge žene koje imaju rak dojke nisu imale ove nama poznate faktore rizika sem što su
starije po godinama. Potrebno je uraditi više istraživanja u vezi faktora rizika kako bismo
mogli sa sigurnošću da tvrdimo da određene stvari zaista potpadaju pod faktor rizika.
Kod muškaraca, glavni faktor rizika jeste abnormalni rast grudi (ginekomastija).Ova pojava
može da se javi usled uzimanja nekih lekova, hemijske ili hormonske terapije ili zbog
Klinevelterovog sindroma (poremećaj polnih hromozoma). Klinefelterov sindrom je
genetska nepravilnost zbog koje muškarac postaje neplodan već u vrijeme puberteta. Klinička
slika ovog sindroma nije posebno specifična, tako da se deca sa Klinefelterovim sindromom
retko otkrivaju u doba novorođenčeta i prvim godinama života. U periodu posle puberteta
razvijena klinička slika pokazuje: smanjene i tvrde testise, ginekomastiju (uvećanje mlečnih
žlezdi) u oko polovine slučajeva, preterano duge ekstremitete, znake evnuhoidizma
(smanjenje mišićne mase i snage kao i potkožnog masnog tkiva, tanka, suva, naborana koža,
odsustvo maljavosti muškog tipa). Penis je smanjen.

4
1.3.Pretrage

Liječnik može potvrditi prisustvo promjena na dojkama koje je zamijetila bolesnica.

Liječnik pažljivim opipavanjem (palpacijom) kvržice i tkiva koje je okružuje može donijeti
brojne zaključke vezane uz samu dijagnozu. Benigne kvržice često su drugačije na opip od
kanceroznih kvržica. Liječnik može sugerirati da se podvrgnete mamografiji. Mamogram je
poseban rendgenski pregled dojke koji može otkriti tumore koji su premali da bi se mogli
osjetiti opipom. Ako se pronađe kvržica u dojci, liječnik će možda trebati uzeti uzorak kvržice
i pogledati je pod mikroskopom kako bi ustanovio postoje li kancerozne stanice. Ovaj se
postupak naziva biopsija. Ponekad se biopsija vrši tako da se igla uvuče u dojku i iz nje se
izvadi nešto tkiva. Ako biopsija pokaže da zloćudni tumor postoji, važno je izvršiti neke
testove na stanicama samog tumora (to su tzv. testovi estrogenih i progesteronskih receptora).
Testovi estrogenih i progesteronskih receptora mogu uputiti na to imaju li hormoni utjecaj na
način rasta zloćudnih tumora. Oni također mogu pružiti informaciju o tome može li se tumor
ponoviti, recidivirati nakon liječenja. Rezultati pomažu liječniku kako bi odlučio da li koristiti
hormonsku terapiju za zaustavljanje rasta zloćudnih tumora. Tumorsko tkivo treba odnijeti u
laboratorij radi estrogenih i progesteronskih testova u vrijeme kada je izvršena biopsija zbog
toga što će možda biti teško dobiti dovoljno kanceroznih stanica kasnije, iako se novije
tehnike ispitivanja mogu primijeniti na tkivu koje nije svježe.Ultrazvuk Može pokazati je li
kvržica čvrsta ili je napunjena tekućinom.Termografija Pretraga bazirana na razlici u
temperaturi normalnog i kanceroznog tkiva. Aspiracijom ili biopsijom iglom same kvržice
dobit će se tekućina što će ukazati na cistu ili će se dokazati čvrsta nakupina koja može, ali i
ne mora biti zloćudni tumor. Biopsija izvršena iglom donosi stanice direktno iz tumorskog
tkiva radi evaluacije (može biti izvršena zajedno s aspiracijom pomoću igle). Dobiveni
materijal bit će poslan u laboratorij.

5
1.4.Simptomi

 kvržica ili veća masa u dojci primijećena kod samopregleda dojki, obično bezbolna,
čvrsta do tvrda sa nepravilnim rubovima,
 kvržica ili veća masa u pazušnoj jami,
 promjena u veličini ili obliku dojke,
 iscjedak iz bradavice, obično krvava ili bistra do žuta tekućina, može izgledati kao
gnoj,
 promjena boje ili opipa kože na dojci, uvučena bradavica ili areola, naborane ili
ljuskave, izgled narančine kore,
 crvenilo,
 pojačane/naglašene vene na površini dojke,
 moguća (kod uznapredovale bolesti) pojava ranica na koži,
 promjena u izgledu ili osjećaju bradavice, uvučena (retrakcija dojke), povećanje ili
svrbež,
 nelagodnost u dojci samo na jednoj strani,
 povećanje dojke samo na jednoj strani,
 bol u kostima,
 gubitak težine,
 nateknuće ruke,
 bol u dojci.

1.5. Stadij malignog tmora

 Stadij I- Promjer tumora manji od 2 cm, čvorići nisu involvirani, nema udaljenih
metastaza.

 Stadij II -Promjer tumora manji od 5 cm, čvorići nisu fiksirani, nema udaljenih
metastaza.
 Stadij III- Promjer tumora veći od 5 cm, invadira kožu ili je pričvršćen na stjenku
prsiju, ili primijećeni supraklavikularni (iznad ključne kosti) čvorići, bez udaljenih
metastaza.

6
 LIJEČENJE

Terapija izbora i sama prognoza bolesti ovise o stadiju zloćudnog tumora (je li on
samo u dojci ili se proširio i na druga mjesta u tijelu), vrsti zloćudnog tumora dojke, izvjesnim
karakteristikama tumorskih stanica i je li zloćudni tumor nađen i u drugoj dojci. Ženina dob,
težina, menopauzalni status (ima li žena još uvijek menstruaciju) i opće zdravstveno stanje
također mogu imati utjecaj na prognozu i izbor liječenja. Izbor početnog liječenja bazira se na
opsegu i agresivnosti bolesti. Trenutačno se na zloćudni tumor dojke gleda kao na sistemsku
bolest koja zahtijeva kako lokalno tako i sistematsko liječenje.

 Lokalno liječenje može uključivati uklanjanje kvržice (lumpektomija), mastektomiju

(djelomičnu, cjelokupnu ili radikalnu sa resekcijom aksila) i terapiju zračenjem, a sve
usmjereno na dojku i tkivo koje je neposredno okružuje.
 Sistematsko liječenje uključuje kemoterapiju i hormonsku terapiju, koja cirkulira
lijekove i hormone kroz cjelokupno tijelo u pokušaju da eliminira tumorske stanice
koje mogu biti prisutne u udaljenim dijelovima tijela.
 Većina žena podvrgnuta je kombinaciji liječenja koja uključuje kirurški zahvat,
zračenje, kemoterapiju i/ili hormonsku terapiju. Sadašnje preporuke za potencijalno
izlječiv zloćudni tumor dojke obično sugeriraju da je najbolje primarno liječenje
parcijalna mastektomija plus resekcija aksila i terapija zračenjem.

2.1.Operativni zahvat

 oštedni operativni zahvat sa ciljem očuvanja dojke;

 Lumpektomija/uklanjanje kvržice (nekad se naziva ekscizijska biopsija ili široka
ekscizija) je uklanjanje kvržice u dojci i odstranjenje nešto okolnog tkiva. Nakon operacije
obično slijedi terapija zračenjem preostalog dijela dojke. Većina liječnika obično uklanja i
neke od limfnih čvorića u pazušnoj jami.
 Djelomična ili segmentalna mastektomija je uklanjanje zloćudnih tumora kao i nešto tkiva
dojke oko tumora i unutrašnje stijenke grudnih mišića ispod tumora.

7
Obično se uklanjaju neki limfni čvorići u pazušnoj jami. U većini slučajeva nakon toga slijedi
terapija zračenjem.
 Sveukupna ili jednostavna mastektomija je uklanjanje kompletne dojke. Nekad se
uklanjaju i limfni čvorići ispod ruke.

 Modificirana radikalna mastektomija je uklanjanje dojke, mnogih limfnih čvorića ispod

ruke, unutrašnje stijenke na mišićima prsiju, a ponekad i dio mišića prsne stijenke. To je
najčešća operacija kod zloćudnih tumora dojke.
 Radikalna mastektomija (također se naziva Halstedova radikalna mastektomija) je
uklanjanje dojke, prsnih mišića i svih limfnih čvorića pod rukom. Tijekom mnogo godina ovo
je bila najviše korištena operacija, ali se sada koristi samo kad se tumor proširio na prsne
mišiće.

2.2.Druge vrste liječenja

• ZRAČENJE - koristi rendgenske zrake (radiaciju) da uništi sve preostale ćelije raka.
Žene koje su imale operaciju dojke - metodom očuvanja, često se podvrgavaju i
zračenju.Neželjeni efekti mogu biti: kratkotrajno crvenilo kože, koje izgleda kao opekotina ili
zadabljanje na koži.
• HEMOTERAPIJA - uzimanje lekova (citostatika) koji služe za uništavanje raka i
unose se intravenski u organizam (direktno u venu).Hemoterapija se može ponuditi ženama sa
početnim stadijumom raka dojke kao dodatni tretman nakon operacije, zračenja ili
oba.Hemoterapija ima neželjena dejstva, koja će zavisiti od vrste leka koji uzimate.
• HORMONSKA TERAPIJA - mnogi tipovi raka dojke mogu se pospešiti pod
uticajem hormona estrogena i progesterona.

• ALTERNATIVNA I KOMPLEMENTARNA (DOPUNSKA) TERAPIJA -

Alternativna i komplementarna medicina jesu nazivi koji se obično pridodaju onim
medicinskim i zdravstvenim sistemima, praksama i proizvodima za koje se trenutno ne smatra
da su delovi konvencionalne medicine. Kada se koriste zajedno sa konvencionalnim lečenjem
raka, neke od ovih terapija mogu pomoći da se osećate bolje i poboljšate svoj kvalitet života.

8
 PREVENCIJA

Mnogi se čimbenici rizika ne mogu kontrolirati, što znači da primarna prevencija u

ovom slučaju nije učinkovita. Međutim, sekundarna prevencija, rano otkrivanje i
odgovarajuće liječenje, može se provoditi kroz rutinski samopregled dojke, počinjući nakon
navršene dvadesete godine i podvrgavanjem mamografiji nakon 40. godine života. Treba
napomenuti da sadašnja istraživanja procjenjuju učinkovitost lijeka tamoksifena u
sprječavanju zloćudnih tumora dojke kod žena koje u obiteljskoj anamnezi imaju tu bolest.
Trenutno se tamoksifen koristi za liječenje bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke.

KOMPLIKACIJE

Čak i sa agresivnim i prikladnim liječenjima, rak dojke često metastazira na udaljena

mjesta kao što su pluća, jetra i kosti. Stopa lokalnog ponovnog izbivanja je oko 5 posto nakon
totalne mastektomije i resekcije aksile kada se ustanovi da limfni čvorovi nisu bili pozitivni tj.
zahvaćeni. Stopa lokalnog recidiva je 25 posto kod onih sa sličnim liječenjem kod kojih je
ustanovljeno da su limfni čvorovi bili zahvaćeni.

9
 ZAKLJUČAK

Zloćudni tumor koji nastaje u režnjevima ili lobulima naziva se lobularni zloćudni
tumor. Lobularni zloćudni tumor češće nalazimo u obje dojke nego je to slučaj u drugih vrsta
zloćudnih tumora dojke. Inflamatorni zloćudni tumor dojke je najrjeđa vrsta zloćudnog
tumora dojke. Kod ove bolesti dojka je topla, crvena i natečena. Nasljedni zloćudni tumor
dojke čini otprilike 5 do 10 posto svih zloćudnih tumora dojke. Geni u stanicama nose
informaciju koja je primljena od roditelja oboljele osobe. Liječnik može potvrditi prisustvo
promjena na dojkama koje je zamijetila bolesnica. Liječnik pažljivim opipavanjem
(palpacijom) kvržice i tkiva koje je okružuje može donijeti brojne zaključke vezane uz samu
dijagnozu.Lijecenje može biti operativno, zatim zračenje, hemoterapija , hormonsko i
alternativno.

10
 LITERATURA

1. Heljić.B. i suradnici Diabetes mellitus –klinički aspekti, Jež Sarajevo 2002.

2. Metelko T., Pavlić-Renar I, Ročić B, Prašek M, Rogić M, Profozić V, Roglić G.
Dijagnostika i liječenje inzulin neovisnog oblika šećerne bolesti. Medicus 1997;
6:157-75
3. Kovač T.Lepšanović L.Vodić kroz šečernu bolest ,Savremena administracija,Novi
Sad,1976
4. http://www.stetoskop.info/Diabetes-mellitus-Secerna-bolest , preuzeto 29.03.2017.

11
Bilješka:

_____________________
_____________________
_____________________