UČESTALOST TUMORA

GENITALNIG ORGANA

Profesor: dr.Jasmina Osmančević-Muminović Učenik: Gutlić Mirza

Svaka maligna bolest koja počinje u nekim od organa ženskog reproduktivnog sustava
nazivamo ginekološkim karcinomom.U statistikama smrtnosti razvijenih
zemalja,neposredno nakon bolesti srca i krvnih žila,najviše problema uzrokuju
karcinomi.Najučinkovitiji način smanjivanja smrtnosti od malignih bolest je njihova
prevencija,rano otkrivanje i pravovremeno liječenje te rehabilitacija nakon
liječenja,odnosno edukacija bolesnika u cilju spriječavanja povrata bolesti i pravilnog
načina žiovta.
Podjela ginekoloških karcinoma prema mjestu pojavljivanja,ginekološke karcinome
možemo podijeliti na:
1. Karcinom stidnice (Carcinoma vulvae)
2. Karcinom rodnice (Carcinoma vaginae)
3. Karcinom grlića maternice (Carcinoma cervix uteri)
4. Karcinom tijela maternice (Carcinoma corpus uteri)
5. Karcinom jajanika (Carcinoma ovarium)
6. Karcinom jajovoda (Carcinoma tuba uterina)
Ovo su vrlo rijetki oblici ginekoloških karcinoma,njihova učestalost iznosi 1-3% svih
ginekoloških zloćudnih tumora.Najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi,između 70 i
60 g.života,a do 85% slučajeva nastajke nakon menopauze.Nemaju specifičnih ranih
simptoma i otkrivaju se tijekom redovnih ginekoloških pregleda.
 Čimbenici rizika i način prevencije:
Svaki od navedenih karcinoma ima svoje neke osobitosti.Ono što je zajedničko svima
kao i kod drugih malignih stanja izostanak simptoma u ranim fazama bolesti.Kad se
znakovi pojave,bolest je uglavnom već u domakloj fazi te je liječenje dugotrajnije i
prognoza lošija.
Među čimbenicima rizika na koje možemo utjecati ubrajamo: ponašanje,način
života,navike i prehrana.Kako bismo smanjili rizik nastanka karcinoma a prije svega
najčešćeg karcinoma cervixa, potrebno je spoznati važnost odgovornog spolnog
ponašanja,posebice adolescenata.Budući da je infekcija HPV virusom glavni uzročnik
nastanka ove maligne bolesti,ujedno i najraširenije spolne bolesti na svijetu.
Postoje čimbenici rizika na koje ne možemo utjecati te stoga moramo biti na oprezu
posebno s porastom životne dobi jer tada raste i sklonost pojavnosti karcinoma.
Genetski čimbenici na primjer,imaju bitnu ulogu u razvoju karcinoma endometrija i
jajnika kao i neplodnost,odnosno nerađanje.
 Simptomi:
Zloćudni tumori ženskog reproduktivnog sustava u svojoj naprednoj i najlakše
izlječivoj fazi u većini sličajeva ne uzrokuju nikakve simptome.Ukoliko se
pojave,najčešći simptomi su:stalni vaginalni iscjedak
(blijed,vodenast,rozi,smeđ,prošaran s krvlju,neugodnog mirisa),nenormalno
vaginalno krvarenje između redovnih mesntrualnih krvarenja,nakon odnosa te i nakon
menopauze.
Simptomi već uznapredovalog tumora mogu uključivati gubitak apetita,gubitak
težine,umor,mršavljenje,opću slabost,bol u zdjelici,leđima i nogama.
 Dijagnoza:
Za dijagnosti spomenutih tumora se koriste više vrsta pregleda i testova:ginekološki
pregled,HPV DNK test,mikrobiološki test,UZ,tumor markeri,punckija,vulvoskopija i
kolposkopija,biopsija.
Sastavni dio ginekološkog pregleda u cilju otkrivanja upalnih i prekanceroznih i
kanceroznih promjena je citološka analiza uzorka s vrta maternice,iz rodnice,odnosno
stidnice-PAPA test.Učinkovitost PAPA testa ovisi o redovitom praćenju,zbog toga što
ponkad jedan PAPA test neće pokazati abnormalne stanice čak i kad su displazija i
zloćudni tumori prisutni.
 Liječenje:
Ovisi o vrsti i lokalizaciji,stadiju i raširenosti,veličini i obliku tumora,starosnoj dobi i
općem stanju žene.Kod karcinoma cervixa u najranijem stadiju bolest je izlječiva
uklanjanjem ili uništavanjem prekarcinoznog i karcinoznog tkiva.Ono se može učiniti
bez uklanjanja uterusa tako da žena još uvijek sposobna imati djecu.U drugim
slučajevima,vrši se uklanjanje uterusa sa jajnicima.Kad je bolest uznapredovala može
se izvršiti radikalna histerektomija,gdje se uklanja uterus i dosta okolnog
tkiva,uključujući limfne čvorove.Kod najekstremnijeg kirurškog liječenja uklanjaju se
svi organi zdjelice,uključujući mokraćni mjehut i rektum.Pored kirurških metoda
koristi se i kemoterapija i radioterapija.
 Zaključak:
Unatoč razmjernoj,pouzdanoj dijagnostici ginekoloških karcinoma,posebice karcinoma
cervixa te odličnoj prognozi u slučaju ranog otkrivanja,još uvijek ne možemo biti
zadovoljni dosegnutom razinom znanja,posebice u maldih ljudi,o načinima prevencije i
mogućnosti ranog otkrivanja.Veliki naglasak je na redovite ginekološke preglede s
PAPA testom i UZ-om kao jedinog načina ranog otkrivanja i liječenja kako rizičnih
čimbenika tako i dijagnosticiranih ginekoloških karcinoma.