Stanična patologija

Studentice: Neira Velić, Ajla Kazaz i Amela Durić

Odsijek: Sestrinstvo
• Pod pojmom ćelija podrazumijeva se jedinica žive
materije sposobne za biosintezu, skreciju, apsorpciju,
respiraciju, reprodukciju, nadražljivost, kontraktilnost,
rast, pokretanje i drugo.

• Normalna stanica je nemiran pulzirajući mikrokozmos

koji svoju građu i funkciju stalno prilagođava
promjenljivim zahtjevima i oštećenjima.

• Sve dok ta oštećenja ne postanu prejaka, stanice

nastoje održati točan opseg strukture i funkcije koji se
označava kao normalna homeostaza.
Slika 1. Prikaz normalne stanice
Slika 2. Svjetlosnomikroskopska snimka
bubrežnih stanica u kulturi prikazanih
bojom akridin-oranž. Pod
fluorescencijskim mikroskopom DNA u
jezgrima odašilje žuto, a RNA u
citoplazmi crvenkasto ili narančasto
svjetlo. (Ljubaznošću A. Geraldes i
J.M.V. Costa.).
Slika 3. Elektronskomikroskopska snimka koja prikazuje
rez acinusne stanice gušterače koji je inkubiran s
protutijelom protiv amilaze i obojen zlatnim česticama
vezanima za protein A. Protein A ima jak afinitet prema
molekulama protutijela. Čestice zlata vide se kao vrlo
malene crne točkice iznad zrelih sekretnih zrnaca te
nezrelih zrnaca u Golgijevu kompleksu. Veliko
povećanje. (Ljubaznošću M. Bendayan).
 Slika 4. Svjetlosno mikroskopska snimka dijela
sluznice želudca. U citoplazmi obložnih stanica vidi
se mnogo okruglih i zduljenih mitohondrija. Jasno se
vidi jezgra u sredini stanice. Veliko povećanje.
Slika 5. Elektronskomikroskopska snimka dijela površine epitelne stanice na
kojoj se vidi jedinična membrana s dva tamna i jednim svijetlim, središnjim
slojem. Sloj zrnate tvari na površini membrane je glikokaliks.
x 100 000.
 Uzročnici oštećenja stanica
Mnoge vrste štetnih utjecaja mogu se podijeliti u ove
skupine:
1. Hipoksija (hypoxia),
2. Kemikalije i lijekovi,
3. Fizikalni uzroci,
4. Mikrobiološki uzroci,
5. Imunološki mehanizmi,
6. Genetski nedostatici,
7. Poremećaji prehrane,
8. Starenje.
Mehanizmi staničnog oštećenja
Dokazano je da je problem redosljeda biokemijskih
zbivanja odgovornih za oštećenje stanice beskrajno
složen.

Oštećenje stanice može imati mnoge uzroke i vjerovatno

ne postoji zajednički krajnji način smrti stanice.

Mnogi makromolekularni, enzimski, biokemijski sustavi i

organele unutar stanice toliko su međuovisni da je
primarno mjesto oštećenja teško razlikovati od valova
sekundarnih posljedica.
Važna uloga kisika u
oštećenju stanice.
Ishemija uzrokuje
oštećenje stanice
smanjujući staničnu
opskrbu kisikom, a
drugi podražaji, kao
što je radijacija,
uzrokuju oštećenje
preko toksično
aktiviranih oblika
kisika.
Slika 6. Oštećenje stanice
 Reverzibilno oštećenje Ireverzibilno oštećenje
stanice stanice
Na površini stanice mogu se Postoji trajan gubitak proteina,
stvarati mjehurići. esencijalnih koenzima i
ribonukleinskih kiselina kroz
hiperpermeabilne
Unutar i izvan stanice mogu membrane.
se vidjeti ''mijelinske Stanice također mogu izgubiti
figure'' (koncentrično metabolite koji su nužni za
poredane lamele) koje obnavljanje ATP-a, što dalje
nastaju od stanične iscrpljuje mrežu
membrane te od unutarstaničnih
membrana organela. visokoenergetskih fosfata.
Morfologija oštećenja stanica
Morfološke promjene u stanicama koje su
uzrokovane različitim djelovanjem mogu se
podijeliti u oblike akutnog oštećenja stanice koji
su već razmotreni u reverzibilnom i ireverzibilno
staničnom oštećenju koje uzrokuje nekrozu ili
apoptozu, supcelularna oštećenja koja većina
nastaju kao odgovor na kronične ili perzistentnije
štetne utjecaje i intracelularna nakupljanja
brojnih tvari - lipida, ugljikohidrata, proteina - kao
rezultat poremećaja staničnog metabolizma ili
prekomjerna nagomilavanja.
Nekroza
• Smrt stanice može se
prepoznati svjetlosnim
mikroskopom tek kad one
prođu određeni slijed
morfoloških promjena.
Najčešći (i do nedavno jedini)
oblik stanične smrti koji se
zapaža jest nekroza, koja je
uzrokovana progresivnim
razarajućim djelovanjem
enzima na letalno oštećenu
stanicu. Dva procesa dovode
do nekrotičnih promjena a to
su enzimsko probavljanje
stanice i denaturacija
proteina.
Apoptoza
• Ona obićno zahvaća pojedine
stanice ili grupe stanica koje u
preparatima bojenim
hematoksilinom i eozinom (H i
E) izgledaju poput okruglih ili
ovalnih masa intenzivno
eozinofilne citoplazme u kojoj
se nalaze fragmenti zgusnuta
jezgra kromatina. Tri pojave
karakteriziraju stanice koje
podliježu apoptozi a to su
zgusnuće kromatina i stvaranje
mjehurića u membranama,
fragmentacija DNK u komadiće
veličine nukleosoma i potreba
za sintezom RNK i proteina.
• Može biti patološka i
potaknuta.
Slika 7. Nekroza tkiva

Slika 8. Prikaz procesa apoptoze i nekroze

 Kemijsko oštećenje stanica

• Neke kemikalije mogu djelovati direktno vezujući se za

neke kritične dijelove molekule ili za stanične organele.

• Mnoge druge toksične kemikalije nisu biološki aktivne

dok ne budu pretvorene u reaktivne toksične metabolite,
obično djelovanjem P-450 oksidaza koje imaju mješovitu
funkciju u glatkome endoplazmatskom retikulu (GER)
jetre, koji onda djeluju na ciljane stanice.
Radijacijsko oštećenje
Ovo je oštećenje
posredovano radiolizom
vode pri kojemu nastaju Toksičnost kisika
slobodni radikali kao što su
Plućno tkivo može biti
OH., H., HOO..
oštećeno kada se izloži
Ti radikali mogu tada djelovati velikim koncentracijama
na membrane, nukleinske kisika.
kiseline ili na druge važne
Smatra se da stvaranje
elemente unutar stanice.
slobodnih radikala čini
Započinju autokatalitičke podlogu za ove plućne
reakcije koje konačno promjene označene kao
mogu rezultirati nastankom ''trovanje kisikom'' u
mutacija ili smrću stanice. bolesnika izloženih
udisanju čistog kisika.
 Starenje stanica
Ono započinje u času oplodnje, uključuje
diferencijaciju i sazrijevanje organizma i njegovih
stanica, koje u nekoj promjenjljivoj točki vremena
uzrokuje progresivan gubitak funkcionalnog
kapaciteta koje je značajka starosti i na kraju
završava smrću.
Starenjem progresivno slabe mnoge stanične funkcije.
Oksidativna se fosforilizacija smanjuje zbog starenja
mitohondrija, kao i sinteza strukturnih i enzimskih
proteina i staničnih receptora uz pomoć DNK i RNK.
Ostarijele stanice imaju smanjenu sposobnost
unošenja hrane i smanjenu sposobnost popravljanja
hromosomskih oštećenja.
Slika 9. Starenje stanice
 Intracelularna nakupljanja
U nekim okolnostima i normalne stanice mogu nakupljati
nenormalne količine različitih tvari. Te tvari se mogu nakupljati
prolazno ili stalno i mogu oslabiti stanice, a katkad one mogu
biti i teško oštećene.
Ima mnogo procesa koji uzrokuju intracelularna nakupljanja ali
se većina može podijeliti u tri glavne skupine:
1. Stvara se normalna endogena tvar u normalnoj ili povećanoj
količini, ali je razina metabolizma nedostatna da je odstrani.
Primjer za ovu vrstu procesa jeste masna promjena u jetri,
2. Nakupljaju se normalne ili abnormalne endogene tvari zbog
nemogućnosti da budu metabolizirane. Najčešći je uzrok
manjak nekog enzima što zaustavlja određeni metabolički put,
tako da neke vrste metabolita ne mogu biti iskorištene,
3. Odlažu se i nakupljaju abnormalne egzogene tvari zbog toga,
što stanica nema enzimsku mašineriju da razgradi te tvari ni
sposobnost da ih prenese na druga mjesta. Primjeri za ovaj
tip poremećaja jesu nakupljanja ugljenih čestica i takvih
neprobavljivih tvari kao što su čestice silicija.
Lipidi Kolesterol
Masna promjena označuje Prekomjerna nakrcavanja
bilo koje nenormalno triglicerida u hepatocitima
nakupljanje masti, u naziva se ''masna
parenhimnim stanicama. promjena''.
Fagocitične stanice mogu
Pojava masnih vakuola u se prenakrcati lipidima
stanicama, bilo da su one (trigliceridima,
male ili velike, odražava kolesterolom,
apsolutno povećanje kolesterolskim esterima) i
intracelularnih lipida. na potpuno drugačije
načine.
 Stanične prilagodbe na rast i
diferencijaciju
• Smanjenje veličine stanice zbog gubitka stanične tvari
poznato je kao atrofija. Ona je oblik adaptacijskog
odgovora. Kada je zahvaćen dovoljan broj stanica, cijelo
se tkivo ili organ smanji i postaje atrofičan. Uzroci atrofije
su: smanjena aktivnost, gubitak inervacije, smanjena
opskrba krvlju, nedovoljna prehrana, gubitak endokrine
stimulacije i starenje
• Hipertrofija označava povećanje veličine stanica, a
znog toga i porast veličine organa. Hipertrofija može biti
uzrokovana ili pojačanim funkcionalnim zahtjevima ili
specifičnom hormonskom stimulacijom a može se
susresti i u fiziološkim i u patološkim stanjima.
• Hiperplazija je povećanje broja stanica u nekom organu
ili tkivu. Hipertrofija i hiperplazija usko su povezane i
često nastaju istodobno u tkivima koja imaju sposobnost
stanične diobe, kao što je to epidermis.
• Metaplazija je reverzibilna promjena u kojoj se jedan
zreli oblik stanice (epitelne ili mezenhimne) nadomiješta
drugim zrelim tipom stanice. Ona je također prilagodbeni
nadomjestak za stanice koje su osjetljivije na stres od
drugih tipova stanica koje su sposobnije da podnesu
opterećenje okoliša.
HVALA NA PAŽNJI!