UNIVERZITET U TUZLI

MEDICINSKI FAKULTET

OPŠTI STUDIJ

PREDMET: SOCIJALNA MEDICINA

JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT MALIGNIH NEOPLAZMI

-seminarski rad-

MENTOR: Prof.dr. Maida Mulić

STUDENTI: Husejnefendić Begajeta, Huskić Selma, Jahić Emina, Jokić Kristina, Jerkić Jasna,
Jamaković Ajna, Isić Benjamin, Husić Nermin.

Tuzla, decembar, 2021.

SADRŽAJ

1. UVOD..........................................................................................................................................1

2. JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT MALIGNIH NEOPLAZMI...............................................2

2.1. Novotvorevina/neoplazma....................................................................................................2
2.1.1. Podjela neoplazmi..........................................................................................................2
2.1.2. Zloćudne neoplazme.......................................................................................................3
2.2. Epidemiologija zloćudnih neoplazmi....................................................................................4

3. FAKTORI RIZIKA I PREVENCIJA MALIGNIH NEOPLAZMI.............................................7

3.1. Rano otkrivanjie i prevencija karcinoma dojke....................................................................8

3.2. Rano otkrivanje i prevencija karcinoma debelog crijeva....................................................11
3.3. Rano otkrivanje i prevencija karcinoma prostate................................................................12
3.4. Rano otkrivanje i prevencija carcinoma grlića maternice...................................................13

4. ZAKLJUČAK............................................................................................................................14

4. LITERATURA..........................................................................................................................15
1. UVOD

Pojam "neoplazma" označava novonastalu tvorbu u organizmu koja je nastala kao posljedica
različitih unutrašnjih i vanjskih faktora koji djeluju na organizam. U osnovi, novotvorine
nastaju kad se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama rasta ćelija. Neoplazme se
dijele na dobroćudne i zloćudne.

Rak je značajan zdravstveni problem stanovništva FBiH. Drugi je najvažniji uzrok smrti, pa je
vrlo važno raspolagati odgovarajućim podacima koji će pomoći u izradi strategije za prevenciju
i odgovarajuću onkološku zaštitu. Samo dobro organizirana registracija raka može omogućiti
dobivanje takvih podataka.

Javnozdravstveni značaj malignih neoplazmi, faktori rizika te prevencija su predmet ovog

seminarskog rada.

1
2. JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT MALIGNIH NEOPLAZMI

2.1. Novotvorevina/neoplazma

Novotvorina, neoplazma (grč. neos - nov, plasia - rast) ili tumor patološka je tvorba nastala kao
posljedica prekomjernog umnažanja abnormalnih stanica (1). Rast novotvorine nadmašuje rast
normalnih tkiva, biološki je nesvrhovit, nepravilan i neorganiziran.

U osnovi, novotvorine nastaju kad se izgubi normalna fiziološka regulacija kontrolnih

mehanizama rasta stanice. Novonastale stanice se od polaznih stanica razlikuju i strukturno i
funkcionalno, ali se u većini slučajeva može prepoznati od koje vrste stanica ili tkiva je nastao
tumor. Tumorske bolesti imaju ozbiljnu prognozu, a neke su opasne po život te su danas
aktulana tema zbog traženja novih načina izlječenja. Znanost koja se bavi proučavanjem
novotvorina naziva se onkologija.

2.1.1. Podjela neoplazmi

Novotvorine mogu biti zloćudne (maligne) i dobroćudne (benigne) (1). Razlika između njih je
u agresivnosti rasta, te u tome što maligni daju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u
okolno tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno
zdravo tkivo, već ga potiskuju odnosno rastu ekspanzivno. Zloćudni oblik naziva se i rak.
Zloćudnost ili malignost nekog tumora odnosi se na svojstvo tog tumora da invadira i razara
okolno tkivo i da stvara udaljene metastaze u organizmu, te kao posljedica nastupa smrt.
Naravno, dijagnoza zloćudnog tumora ne podrazumijeva smrt. Pravodobnom dijagnozom, i
dobrim odabirom terapije izlječenje je kod nekih malignih tumora moguće.

Dobroćudne novotvorevine su:

 Dobroćudni tumori vezivnog porijekla su fibromi sačinjeni od fibrocita, lipomi sačinjeni

od lipocita i hondromi sačinjeni od hondrocita.
 Hemangiomi i limfangiomi su tumori koji vuku porijeklo iz krvnih i limfnih žila.

2
  Leiomiomi su novotvorine kojima porijeklo čine glatke mišićne stanice, a rabdomiomi
vuku porijeklo od poprečnoprugastih mišićnig stanica.
 Adenomi su dobroćudni tumori epitelnog porijekla građeni od dobro diferenciranih
epitelnih stanica koje grade žljezdana tkiva vrlo slična normalnim egzokrinim ili
endokrinim žljezdanim strukturama.
 Cistadenomi su dobroćudne novotvorine žlijezdanog porijekla u kojima se nalaze
različito velike šupljine, a tipično se razvija u jajnicima. Ako u šupljinu strše papilarni
izdanci tumor se naziva cystadenoma papillare.
 Papilom je dobroćudna novotvorina koja raste sa površine epitela, a stvara
mikroskopski i makroskopski, duge i tanke izdanke te su resičastog oblika.
 Polip je novotvorina koja se izbočuje iznad površine sluznice, a sa peteljkom je
povezana sa samom sluznicom. Maligni potencijal češće imaju papilomi nego polipi.

2.1.2. Zloćudne neoplazme

Karcinomi su zloćudne novotvorine porijeklom iz epitelnih stanica, a mogu biti porijeklom iz

svih triju zametnih listića (1).

 Adenokarcinom označava tumor u kojem zloćudne tumorske stanice epitelnog porijekla

rastu stvarajući žlijezdane tvorbe.
 Planocelularni karcinom je karcinom nastao iz pločastog epitela.
 Hepatocelularni karcinom je karcinom nastao iz jetrenih stanica.
 Anaplastični karcinom je karcinom koji sadrži isključivo nediferencirane stanice.
 Carcinoma in situ (CIS) - tumorska tvorba mikroskopske debljine, koja se nalazi samo u
epitelnom sloju tkiva, i ne probija bazalnu membranu epitela. Ima potencijal probijanja
membrane i invazivnog rasta.
 Sarkomi su zloćudni tumori koji potječu iz mezenhima ili njegovih derivata
(liposarkom, fibrosarkom, leiomiosarkom, rabdomiosarkom).
 Leukemija je zloćudna bolest, a maligne stanice potječu iz stanica krvotvornih organa
koje cirkuliraju u krvi.

3
2.2. Epidemiologija zloćudnih neoplazmi

Rak je u svjetskim razmjerima vodeći javnoznanstveni problem. U razvijenim zemljama on je

po učestalosti drugi uzrok smrti, nakon kardiovaskularnih bolesti. Prema najnovijim
međunarodnim podacima godišnje se otkrije 12,7 miliona novih slučajeva, 7,6 miliona ljudi
umre od raka, a 28,0 miliona ljudi živi s rakom unutar 5 godina od postavljanja dijagnoze (2).

Epidemiologija malignih tumora je medicinska disciplina koja se bavi proučavanjem

rasprostranjenosti i učestalosti malignih tumora, identifikacijom i analizom faktora povezanih
sa nastankom i smrtnošću (3). Također, epidemiologija daje smjernice za procjenu rizika od
obolijevanja i smrti, te preporke za prevenciju i dijagnosticitranje malignih tumora.
Epidemiološka istraživanja imaju dugotrajan historijat. Naime, primijećeno je da maligni
tumori ne nastaju pukom slučajnošću, nego da se mnogobrojni faktori spoljašnje sredine, ali i
neke nasljedne karakteristike mogu smatrati da doprinose transformaciji stanica normalnih
tkiva u maligne. Tako su već ranih 50-ih godina istraživanja u SAD pokazala da se povećana
smrtnost od karcinoma pluća kod oko 40.000 zdravstvenih radnika mogu dovesti u vezu sa
pušenjem duhana.

I ako su danas vrlo jasna dostignuća u prevenciji, ranoj detekciji i tretmanu koji su rezultirali sa
padom stope mortalita od maligne bolesti, ove bolesti i dalje ostaju globalni zdravstveni
problem i izazov. 2011. godine u SAD je identifikovano gotovo 1,6 miliona novih slučajeva i
gotovo 572.000 umrlih. To znači da je maligna bolest odgovorna za 1 od 4 smrti u SAD.

Danas se u svijetu godišnje javi oko 12 miliona novih slučajeva raka, i umre oko 8 miliona
ljudi, a do 2020 godine očekuje se više od 15 miliona novih slučajeva godišnje. Ukupan broj
onkoloških pacijenata porašće za 55%. Stopa preživljenja za sve tumore će rasti, a više od 2/3
novodijagnosticiranih pacijenata živjeće najmanje 5 godinan (2).

Muškarci u BiH najviše su oboljevali od raka pluća, prostate, kolona i rektuma mokraćne
bešike, želuca i pankreasa. Kod muškaraca je prvi karcinom pluća ali ga slijedi prostata što
prati trened EU. U posljednje dvije decenije uočava se porast oboljevanja muškaraca od svih
vodećih lokalizacija raka.

4
Žene u BiH najviše oboljevale od raka dojke, kolona i rektuma, pluća, grlića materice, materice
i želuca. Na visokom 4. mjestu kod žena je karcinom grlića meterice koji je direktno vezan za
nedostatak skriniga za karcinom grlića materice i izostanak vakcincije za HPV. I kod žena se
uočava porast oboljevanja od svih vodećih lokalizacija raka (4):

U Evropi žene najčešće oboljevaju od raka dojke, kolona i rektuma, pluća, maternice, grlića
maternice i ovarijuma. U našoj regiji stope mortaliteta od raka dojke su porasle od 1970. godine
četiri puta, dok su se standardizovane stope povećale dva i po puta. Razlog tome je što se samo
kod 30% žena rak dojke otkrije dok je dimenzija raka do 2 cm, odnosno dok je lokalizovan i
bez metastaza u regionalnim limfnim čvorovima ili bez udaljenih metastaza. Razlog tome je
nedostatak skriniga u BiH čime se direktno utiče na slabije liječenje i goru prognoze.

Slika 1. Rak dojke- incidencija i mortalitet 1988-2012

Izvor: http://www.onkologija.hr/rak-dojke/rak-dojke-statistika/, 20.4.2021.

Porastu oboljevanja i umiranja od raka svakako doprinosi visoka zastupljenost faktora rizika u
opštoj populaciji. Pušenje i izloženost duvanskom dimu smatraju se odgovornim za svaki treći
slučaj raka, a u BIH puši 5 od 10 odraslih stanovnika (50%) i nešto više njih je izloženo
duvanskom dimu u svojoj kući (61,7%) (2). Gojaznost, nepravilna ishrana i fizička neaktivnost
su odgovorni za 1/3 slučajeva raka. U BiH je svaki treći odrasli stanovnik predgojazan (36,2%),
5
a svaki peti je gojazan (18,3%). Procjenjuje se da je pušenje odgovorno za smrt 22% svih
umrlih od raka i 71% umrlih od raka pluća, kao i da je na 2/3 faktora rizika moguće uticati i
eliminisati ih.

Tabela 1. Broj umrlih od malignih neoplazmi u FBiH u periodu 2005-2011

Izvor: Zavod za javno zdravstvo FBiH

Prema podacima hospitalnog registra za rak Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, najčešći
tumori u 2007. godini bili su kod muškaraca: rak pluća, debelog crijeva, prostate, grla,
mokraćne bešike, želuca, mozga, a kod žena rak dojke, endometrija, grlića materice, debelog
crijeva, pluća, jajnika, mozga.
Moramo naglasiti i značaj epidemioloških službi u prikupljanju podatka o zdravlju u BiH.
Nažalost zbog regionalanih, političkih i ekonomskih faktora postoje značajne opstrukcije ovog
procesa što nam onemogučava da na optimalan način radimo na planiranju i strukturiranju
6
zdravstvenog sistema. Na onkolškom planu nepostojanje odgovarajućeg registra za rak
predstavlja značajan problem. Postoje u zadnje vrijeme registri na nivou entiteta ali potrebno je
imati odgovrajuću metodologiju prikupljanja podataka prema modelima iz EU. Pred nama je
značajan posao na ovom pitanju u budućnosti.

3. FAKTORI RIZIKA I PREVENCIJA MALIGNIH NEOPLAZMI

Prevencija bolesti temelji se na pretpostavci da se neki faktori rizika mogu modificirati ili
kontrolirati. Faktori rizika od raka često se mjere na individualnoj razini, a mnogi pojedinačni
faktori rizika smatraju se fiksnim, a ne mijenjaju se. Faktori rizika koji se mogu modificirati ili
izbjeći obično su dihotomizirani kao način života ili okoliš. Način života često se koristi kao
pridjev za karakterizaciju pojedinačnih ponašanja, poput pušenja duhana, loše prehrane i
tjelesne neaktivnosti. Pojam životni stil podrazumijeva individualnu volju. Životna sredina
može imati mnogo značenja, ali faktor okolišnog rizika obično se odnosi na izloženost
kancerogenim supstancama i obično se shvaća kao nešto nad čime pojedinac nema malu
kontrolu.

Od 30-50% raka može se trenutno spriječiti. To se može postići izbjegavanjem faktora rizika i
provedbom postojećih strategija prevencije na temelju dokaza. Mnogi tumori imaju velike
šanse za izlječenje ako se rano dijagnosticiraju i odgovarajuće liječe.

Faktori rizika uključuju:

 upotreba cigareta, uključujući i duhan

 prekomjerna težina

 nezdrava prehrana s niskim udjelom voća i povrća

 nedostatak tjelesne aktivnosti

 upotreba alkohola

7
 spolno prenosive HPV infekcije

 infekcija hepatitisom ili drugim karceogenim infekcijama

 jonizirajuće i ultraljubičasto zračenje

 zagađenje zraka gradskog područja

 unutarnji dim iz kućne upotrabe krutih goriva (4).

Upotreba duhana je najvažniji faktor rizika za rak i odgovoran je za oko 22% globalnih smrti
povezanih s rakom. Strategije za sprječavanje, rano otkrivanje raka su elementi prevencije.
Rano otkrivanje raka može se smanjiti ako se slučajevi otkriju i liječe.
Postoje dvije komponente ranog otkrivanja: (4) 

1. Rana dijagnoza 

Kada se identificira rano, vjerojatnije je da će rak reagirati na učinkovito liječenje i može

rezultirati većom vjerojatnoćom preživljavanja, manjom stopom oboljevanja i manje skupog
liječenja. Značajna poboljšanja mogu se ostvariti u životima pacijenata oboljelih od raka
otkrivanjem ranog raka i izbjegavanjem kašnjenja u pružanju liječenja.

2. Screening

Screening ima za cilj prepoznati osobe s abnormalnostima koje upućuju na specifični rak ili
pre-kancerozno stanje koji nisu razvili nikakve simptome i odmah ih uputiti na dalju
dijagnostiku i liječenje. Programi probiranja mogu biti učinkoviti za pojedine vrste raka kada se
koriste odgovarajuće testovi, učinkovito se primjenjuju, povezani s drugim koracima u procesu
screeninga i kada je kvaliteta usluga osigurana.

8
3.1. Rano otkrivanjie i prevencija karcinoma dojke

Rak dojke najčešće zahvaća žljezdane stanice dojke u kanalićima ili lobulima. Većina bolesnica
ima asimptomatsku kvržicu koja se otkriva tokom pregleda ili probirne mamografije. To je 2.
po redu vodeći uzrok smrti od raka u žena, sa oko 40.000 smrtnih slučajeva godišnje. Faktori
rizika za nastanak carcinoma su:

 pozitivna porodična anamneza;

 rana menarha;
 kasna menopauza;
 fibrocistična bolest;
 primjena oralnih kontraceptiva;
 postmenopauzalna upotreba hormona itd.

Česti nalaz prilikom tjelesnog pregleda je dominirajuća tvorba- kvržica različita od okolnog
tkiva dojke. Difuzne fibrotične promjene u kvadrantu dojke, obično gornjem vanjskom
kvadrantu, su tipičnije za dobroćudne poremećaje. Uznapredovaliji rak dojke obilježen je
fiksacijom kvržice za zid prsnog koša ili nadležeću kožu, satelitnim čvorovima ili ulceracijama
kože ili naglašenijim uobičajenim osobinama kože što nastaje zbog limfedema.

Mamografija je rendgensko snimanje dojki sa niskim dozama x-zraka i predstavlja zlatni

standard u otkrivanju raka dojke zbog jednostavnosti, cijene i korisnosti. Ovim snimanjem rak
se može otkriti u ranom stadiju, kada još nema znakova ni simptoma bolesti. Redovni
mamografski pregledi dokazano smanjuju smrtnost od raka dojke za 30% kod žena u dobi od
50 do 69 godina.

Ultrazvučni pregled je slikovna metoda za prikaz dojki. To je metoda izbora kod mlađih žena
(ispod 40-te godine), jer je kod njih tkivo dojke većinom jako zgusnuto. Iz tog razloga
apsorpcija rendgenskih zraka je visoka pa su mamogrami manje pouzdani. Kod žena iznad 40
godina nije dovoljan samo ovaj pregled nego se primjenjuje uz mamografiju te se tako
povećava tačnost otkrivanja sumnjivih promjena. Ultrazvučni pregled dojki trebalo bi obavljati
jednom godišnje nakon 35. godine.

9
 Slika 2. Lokalizacija karcinoma dojke

Izvor: https://www.cancerresearchuk.org/sites/default/files/cstream-
node/inc_anatomicalsite_breast_0.png.

10
3.2. Rano otkrivanje i prevencija karcinoma debelog crijeva

Kolorektalni karcinom je vrlo čest. U zapadnim zemljama na kolon i rektum otpada više novih
slučajeva karcinoma godišnje, nego na bilo koji tumor druge lokalizacije, izuzev pluća.
Incidencija počinje rasti u dobi od 40 godina a vršnu vrijednost dostiže u dobi od 60–75 godina.
Karcinom kolona je češći u žena, a rektuma kod muškaraca.

Desni kolon je većeg kalibra tako da opstrukcija nastaje kasnije. Krvarenje je obično skriveno.
Umor i slabost uzrokovani teškom anemijom mogu biti jedini simptomi. Lijevi kolon ima manji
lumen, stolica je polučvrsta, a rak pokazuje tendenciju da kružno zahvaća crijeva uzrokujući
izmjenjivanje opstipacije sa učestalijim stolicama ili proljevima. Može se očitovati
djelomičnom opstrukcijom sa abdominalnim bolovima tipa kolika ili potpunom opstrukcijom.

Slika 3. Epidemiologija karcinoma kolona

Izvor: https://media.springernature.com/m685/springer- static/image/art

%3A10.1038%2Fs41416-018-0264- x/MediaObjects/41416_2018_264_Fig1_HTML.png.

11
Prevencija raka debelog crijeva uključuje tri razine: primarnu, sekundarnu i tercijarnu
prevenciju. Primarna prevencija uključuje promjene stilova života koji su povezani s povećani
rizikom za obolijevanje od raka. Sekundarna prevencija se primjenjuje u
Nacionalnom programu ranog otkrivanja raka debelog crijeva gdje se pozivaju zdrave osobe na
testiranje stolice na oku nevidljivu krv te kolonoskopiju u slučaju pozitivnog nalaza testa.
Tercijarna prevencija je liječenje koje uključuje hirurške te onkološke metode i rehabilitacijske
postupke. Upravo one promjene koje se otkriju u stadiju polipa, mogu se u potpunosti odstraniti
tokom kolonoskopije, čime se sprječava zloćudna transformacija u karcinom. Te osobe i dalje
ostaju pod nadzorom doktora i obavljaju redovne kontrolne preglede.

3.3. Rano otkrivanje i prevencija karcinoma prostate

Adenokarcinom prostate je najčešći nedermatološki rak u muškaraca >50 god. Incidencija raste
sa dobi, a obdukcijski se nađe u 15–60% muškaraca starijih od 60–90 god. Prosječna dob pri
postavljanju dijagnoze je 72 god., a >75% se otkrije u osoba >65 god.

Rak prostate obično napreduje polahko i rijetko izaziva simptome, sve dok se potpuno ne
ekspandira. Tada se javlja hematurija i simptomi opstrukcije (npr. naprezanje, otežano
mokrenje, slab ili isprekidan mlaz mokraće, osjećaj nepotpunog pražnjenja, terminalno
kapanje). Bolovi u kostima posljedica je osteblastičnih metastaza (obično u zdjelicu, rebra i
trupove kralježaka).

Veliku nadu u budućim planovima prevencije karcinoma prostate pružaju upravo strategije u
smislu prevencije i liječenja upalnih bolesti prostate i spolno prenosivih bolesti. Novije
strategije koje proistječu iz ovih saznanja uključuju upotrebu antioksidansa i konzumiranje
hrane bogate antioksidansima, protuupalne lijekove te sprečavanje, otkrivanje i liječenje spolno
prenosivih bolesti i prostatitisa. Rano otkrivanje raka je danas moguće redovitim godišnjim
skriningom muškaraca između 40 i 50 godina digitorektalnim pregledom i određivanjem
vrijednosti PSA u krvi.

12
3.4. Rano otkrivanje i prevencija carcinoma grlića maternice

Rak vrata maternice je obično karcinom pločastih stanica koji je posljedica infekcije humanim
papilomavirusom ili adenokarcinoma. Rak vrata maternice je 3. najčešći ginekološki rak i 8. po
redu najčešći rak kod žena. Srednja dob u vrijeme postavljanja dijagnoze iznosi oko 50 god., ali
se rak može pojaviti i u 20–tim godinama.

Rak vrata maternice nastaje iz cervikalne intraepitelne neoplazije (CIN) za koju se čini kako je
povezana sa infekcijom HPV tipa 16, 18, 31, 33, 35 ili 39. Faktori rizika za razvoj raka cerviksa
uključuju mladu životnu dob u vrijeme prvog spolnog odnosa, veliki broj spolnih partnera
tokom života, te spolni odnos sa muškarcima čije su prethodne partnerice imale rak cerviksa.
Čini se da pridonose i ostali faktori, poput pušenja cigareta i imunodeficijencije.

Tabela br. 2. Kliničko stažiranje Ca cervixa

Izvor: Fatušić Zlatan. (2012). Ginekologija i akušerstvo. „PrintCom d.o.o.“ Tuzla.

Klinički stadij
0 stadij CIS
I
Ia Dg samo mikroskopski
Ia1 Stromalna invazija do 1mm
Ia2 Invazija od 5 do 7 mm
Ib Lezija veća od 5x7mm
II
IIa Širenje na gornje 2/3 vagine
IIb Širenje na parametrij
III
IIIa Širenje na donju trećinu vagine
IIIb Infiltriran zid zdjelice
IV
IVa Infiltracija mokraćne bešike ili rektuma
IVb Metastaze

13
Rani rak cerviksa se obično manifestira u vidu nepravilnog krvarenja na rodnicu, a ono je
najčešće nakon spolnog odnosa ali se može javljati i spontano, između menzesa. Veća je
vjerojatnost kako će spontano krvariti veliki rak, a može izazvati i iscjedak neugodna mirisa ili
zdjeličnu bol. Rašireniji rak može izazvati opstruktivnu uropatiju, bol u leđima i oticanje nogu
uslijed opstrukcije limfnih putova, a pregledom se na cerviksu može otkriti egzofitični
nekrotični tumor.

Preporučuje se uvođenje rutinskog Papa testa jedanput godišnje, s tim da se test počinje vršiti u
godini prvog spolnog odnosa ili sa 18 godina. Papa test i testiranje na HPV može se izvesti
istodobno. Ako su oba nalaza uredna ili ako su tri nalaza Papa testa zaredom uredna, neki
ljekari test ponavljaju u razmacima od 2 do 3 godine. Pretraga se nastavlja sve dok bolesnice
nemaju 65 do 70 god, normalni nalaz u posljednjih 10 godina ili histerektomiju. Vakcina
dokazano štiti od infekcije HPV– om tipovima 16 i 18, koji su zajedno odgovorni za 70%
slučajeva raka grlića maternice. Spolno aktivnim ženama se savjetuje upotreba prezervativa
tokom spolnog odnosa kako bi se spriječilo širenje HPV–a.

14
4. ZAKLJUČAK

Karcinomi su u velikom broju slučajeva izlječivi ukoliko se otkriju na vrijeme, a 30 do 40 posto

slučajeva obolijevanja od karcinoma može se spriječiti uticajem na faktore rizika.

Novotvorine mogu biti zloćudne i dobroćudne. Uzrok najvećeg broja tumora nije poznat. Ipak
za određene faktore se danas pouzdano zna da su uzročnici stvaranja tumora, a to su, pušenje,
UV zračenje, određeni virusi. Sam proces nastanka tumora događa se već na molekulskoj
razini. Na području epidemiologije nezaraznih bolesti u BiH prati se kretanje malignih
neoplazmi (incidencija, mortalitet, preživljenje). 

Cijela onkološka zajednica na globalalnom nivou ima cilj da utiče na prevenciju malignih
bolesti i na rano otkrivanje. Osim ta dva, onkološka zajednica ima još dva važna cilja, a to je da
svi pacijenti kojima je bolest otkrivena u odmakloj fazi imaju jednake šanse za liječenje novim
ciljanim biološkim terapijama i da pacijenti koji su u završnoj fazi bolesti imaju adekvatnu
palijativnu njegu gdje god da se u svijetu nalaze.

15
4. LITERATURA

1) Damjanov I., Jukić S., Nola M. Patologija. Zagreb, Medicinska naklada, 2008.
2) Obralic N. i dr. Registar malignih neoplazmi Klinickog centra Univerziteta, u Sarajevu,
2003-2007. Analiza podataka za period 1998-2007. Institut za NIR KCUS, 2008.
3) Puntarić D. Opća epidemiologija. Medicinska naklada, Zagreb, 2004.
4) Dostupno na: https://www.zzjzfbih.ba/svjetzski-dan-prevencije-karcinoma/, pristupljeno
25.12.2021.
5) Fatušić Z. Ginekologija i akušerstvo. „PrintCom d.o.o.“ Tuzla, 2012.

15