OVO SU NEKA RANDOM PITANJA NISU VJV SVA.

UZ OVU SKRIPTU PROĆI I

ONU OD 19str. MISLIM I VJERUJEM DA SE NEKA PITANJA PONAVLJAJU. NIJE
MI SE DALO GLEDATI. VEĆINA PODATAKA JE IZ MIHIĆEVE SKRIPTE.
PREDNOST OVE SKRIPTE JE ŠTO SAM I NADODAO NEKE CAKE KOJE ČESTO
ZAJEBAVA STUDENTE

OVA SKRIPTA SE PLAĆA KAVOM U GROFU, VIVI, PRINCU I CAMPUSU.

Program ranog otkrivanja tumora

Nacionalnim programom ranog otkrivanja raka dojke obuhvaćene su sve žene u RH u dobi od 50-69
godina. U okviru programa žene se pozivaju na besplatni mamografski pregled svake dvije godine.

Nacionalnim programom ranog otkrivanja raka debelog crijeva obuhvaćene su sve žene i muškarci u
RH u dobi od 50-74. godine. U okviru programa žene i muškarci se pozivaju da provedu testiranje na
nevidljivo krvarenje u stolici svake 2-3 godine, a pozitivne osobe se zatim pozivaju na kolonoskopski
pregled radi utvrđivanja uzroka krvarenja.

Nacionalnim programom ranog otkrivanja raka vrata maternice obuhvaćene su sve žene u RH u dobi
od 25-64. godine. U okviru programa žene se pozivaju na Papa test svake tri godine.

Nacionalni program za prevenciju raka pluća.Osobe koje imaju 50-75 godina, koje su aktivni pušači ili
su prestali pušiti unutar 15 godina prije probira uz pušački staž od minimalno 30 godina (30
pack/years), a bez obzira na komorbiditete i druge demografske ili anamnestičke osobitosti. Način
pregleda je niskodozni CT.

“Počeši s razlogom” – važnost samopregleda testisa

Epidemiologija, Učestalost tumora muškarci vs. Žene

Deskriptivna epidemiologija opsuje pojavnost nekog entiteta (raka) u populaciji: broj oboljelih, broj
umrlih te opsuje kako se rizik obolijevanja mijenja u vremenu. Pojmovi u deskriptivnoj epidemiologiji
jesu:

- incidencija: broj novoobljelih od raka u jednoj godini (računa se na određeni broj stanovnika,
obično 100 000),

- prevalencija: broj svih oboljelih od raka u određenom razdoblju u promatranoj populaciji,

- mortalitet: broj umrlih u određenom razdoblju u promatranoj populaciji,

- letalitet: broj umrlih od neke bolesti s obzirom na ukupni broj oboljelih u određenom
vremenu.

Analitička epidemiologija pokušava odgovoriti na pitanja zašto ima razlika u pojavnosti rizika u
vremenu, prostoru te različitim populacijama. Ona pokušava otkriti rizične faktore za razvoj raka.
Relativni rizik je parametar kojim opsujemo povezanost raka i rizičnog čimbenika (ako je relativni rizik
različit od 1 povezanost ne postoji, ako je manji od 1 povezanost je pozitivna, a veći od 1 negativna).

Eksperimentalna epidemiologija ne promatra niti analizira uvjete, nego ih osigurava. Može biti
klinička ili populacijska.

REGISTAR ZA RAK

Registra za rak je registar u kojemu se ubilježavaju imenom i prezimenom sve osobe koje
boluju ili su bolovale od raka zbog praćenja incidencije i distribucije raka unutar populacije te
praćenja preživljenja oboljelih.

KRETANJE RAKA U SVIJETU

Prema podacima SZO 1993. godine u svijetu je od raka oboljelo oko 9 milijuna ljudi, bolovalo
20 milijuna ljudi, a umrlo 6 milijuna. Treba iščekivati danje povećanje tih brojeva zbog trenda starenja
populacije. U razvijenim zemljama rak je drugi po uzroku smrti, odmah iza kardiovaskularnih bolesti.

Najveća je učestalost karcinoma bronha, iako se pokazuje blagi pad u razvijenim zemljama
(prestanak pušenja). Kod žena je na prvom mjestu rak dojke, a na drugom rak cerviksa iako je i on u
opadanju (dobra rana prevencija). Isto tako pokazuje se smanjenje učestalosti raka želuca, ali zato je
u porastu rak debelog crijeva. Incidnecija limfoma i leukemija je ostala ista ali se smanjuje mortalitet
zbog uspješnijeg liječenja. (nakraju caka ima najnovija incidencija)

Vrste terapija: Lokalno (radioterapija, kirurgija) i Sistemno (kemoterapija,

hormonska, personalizirana, imunomodulacijska), nuspojave hormonske,
kemoterapije i radioterapije
RADIOTERAPIJA

Radioterapija je vrsta liječenja tumora u kojemu se terapijski učinak postiže ionizirajućim

zračenjem. Uz kirurgiju, radioterapija je osnovni oblik lokalnog liječenja.

FIZIKALNE OSNOVE RADIOTERAPIJE

U radioterapiji koristimo se visokoenergijskim X-fotonima i gama-fotonima koji su dio

elektromagnetskog zračenja. Foton predstavlja kvant ili paket energije elektromagnestkog zračenja.

BIOLOŠKE OSNOVE RADIOTERAPIJE

Prolaskom X-zraka i gama-zraka kroz tkivo mogu se izazvati radiokemijska oštećenja molekule
DNA. Oštećenje može nastati direktnim putem (izravni sudari) i indirektnim putem (slobodni radikali).
Oštećenja se mogu očitovati kao oštećenja aminokisleina i jednostruki lom DNA koja se mogu
popraviti te kao dvostruki lom koji može rezultirati smrti stanice, mutacijama ili karcinogenezom.
 Učinak zračenja na normalna tkiva. Tkiva su različito osjetljiva na zračenje. Najosjetljiviji su
koštana srž i gonade. Tkiva se razlikuju i po vremenu manifestiranja oštećenja:

- rano odzivna tkiva (od nekoliko sati do nekoliko dana): koštana srž, gonade, limfni čvorovi,
slinovnice, sluiznica usne šupljine, jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo, grkljan, mokraćni mjehur;

- kasno odzivna tkiva (od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci): kosti, hrskavično tkivo,
tireoidna i paratireoidna žlijezde, gušterača, maternica i žučni kanalići.

Učinak zračenja na tumorsko tkivo. Neznatno se razlikuje od normalnog tkiva. Tumorske stanice
nešto su osjetljivije u istim fazama staničnog ciklusa.

4 R RADIOTERAPIJE

Radioterapija se provodi konvencionalnim frakcioniranjem (ukupna terapijska doza podijeli

se u veći broj istih doza koje se apliciraju svaki dan).

Osnovna radiobiološka načela (R):

1. repair – popravak ,

2. reassortment – prevrstavanje,

3. repopulation – repopulacija,

4. reoxygenation – reoksigenacija.

Popravak označava mogućnost poprvaka oštećenja tumorskih stanica nastala u procesu zračenja,
prevrstavanje označava pojavu sinkrone populacije tumorskih stanica (u istim staničnim ciklusima),
repopulacija jeste ponovni rast preživjelih stanica, a reoskigenacija predstavlja smanjeni zahtjev
tumorskih stranica za kisikom nakon zračenja.

Cilj frakcioniranja radioterapije je:

- onemogućiti popravak oštećenja,

- stvoriti ansikronu populaciju stanica,

- onemogućiti repopulaciju,

- onemogućiti reoksigenaciju.3

- oporvaka zdarvih tkiva

OBLICI RADIOTERAPIJE

U načelu razlikujemo dva oblika radioterapije:

- teleradioterapija – izvor zračenja je izvan tijela ( linearni akcelerator- ovdje spomenuti VMAT
jer se jako hvale s njime u KBC-u, kobaltna jedinica – stara napuštena metoda iako joj je prednost što
se ne kvari, gama knife- jedna točka zračenja kobaltne jedinice u polukrug posložene)

- brahiradioterapija – izvor zračenja aplicira se u tijelo.

CILJ RADIOTERAPIJE

Prema terapijskom cilju razlikujemo kurativnu i palijativnu radioterapiju.

Kurativna radioterapija provodi se primjenom radikalnih doza zračenja u liječenju, a može biti:

- neoadjuvantna: zračenje prije operacijskog postupka s ciljem smanjenja tumorske mase u

lokalno uznapredovalim tumorima,

- adjuvantna: pridružena, primjenjuje se nakon prethodno provedenog oblika liječenja,

najčešće nakon kirurškog zahvata;

- primarna: primjenjuje se kada je radioterapija jedini mod liječenja.

Palijativna radioterapija se primjenjuje u svrhu smanjenja simptoma, ali ne utječe znatnije na ishod
bolesti (najčešće kod koštanih i visceralnih metastaza).

NEŽELJENE POSLJEDICE RADIOTERAPIJE

Kožne reakcije.

Rane (akutne) kožne reakcije:

- eritem: posljedica kongestije, javlja se unutar 24 sata, nakon dan do dva se povlači te se
ponovno javlja u drugom tjednu radijacije;

- suha deskvamacija: ljuštenje kože, posljedica umnožavanja stanica geminativnog sloja i

nadomještanja oštećenih,

- vlažna deskvamacija: javlja se kod uništenja bazalnog sloja te dermis secernira serum,

Kasne (kronične) kožne reakcije:

- pojačana pigmntacija kao odraz pojačanog stvaranja melanina,

- gubitak adneksa kože,

- epilacija,

- teleangiektazije,

- fibrozna induracija.

Središnji živčani sustav.

Nastaju uslijed zračenja primarnih ili sekundarnih tumora mozga.Dijelimo ih u tri skupine:

- akutne: moždani edem i povišenje intrakranijskog tlaka koje se javlja za vrijeme radioterapije,
potrebna je antiedematozna terapija;

- rano odgođene: mučnina, povraćanje, disartrija, ataksija, nistagmus, obično su prolazne i ne

zahtijevaju liječenje;

- kasno odgođene: atrofija i glioza mozga.

Nuspojave pri zračenju glave i vrata: deskvamacija epitela usne šupljine, ždrijela i grkljana, mukozitis
(najčešće mikotične etiologije), kserostomija, zubni karijes i sl.

Nuspojave pri zračenju abdomena: akutni radijacijski enteritis (proljev, povraćanje, boli, terapija
simptomatska) te kronični radijacijski enteritis (nakon 6 do 18 mjeseci, mogući razvoj fistula, stenoza i
ileusa).

Nuspojave pri zračenju toraksa: radijacijski ezofagitis, strikture, adhezije i fistulacije.

KEMOTERAPIJA

Kemoterapija je osnovni oblik sistemnog liječenja onkoloških bolesnika. Lijekove koje

koristimo u ovom obliku liječenja nazivamo citostatici. Razlikujemo tri vrte kemoterapije:

- adjuvantna: nakon provedenog lokalnog oblika liječenja, cilj je uništenje mikrometastaza,

- neoadjuvantna: početni oblik liječenja, cilj je tumor učiniti operabilnim,

- primarna: primjenjuje se kao jedina opcija liječenja kod diseminiranih bolesti, kada je
nemoguća lokalna terapija.

PODJELA CITOSTATIKA

Prema mehanizmu djelovanja i kemijskom sastavu citostatici se dijele u nekoliko skupina:

1. alkilirajući spojevi,(ciklofosfamid, cisplatin, karboplatin)

2. antimetaboliti,(metotreksat, 5-fluorouracil)

3. antitumorski antibiotici, (doksorubicin, epirubicin)

4. mitotički inhibitori, (vinkristin, paklitaksel)

5. inhibitori topoizomeraze,(etopozod)

6. ostali.

POLIKEMOTERAPIJA

Svrha kombiniranja citostatika je postizanje sinergističkog ili manje aditivnog učinka uz

prihvatljivu toksičnost. Obično se kombiniraju citostatici čiji se mahnizmi djelovanja i nuspojave ne
preklapaju.

REZISTENCIJA NA KEMOTERAPEUTIKE

Rezistencija može biti urođena (od početka tumor nije reagirao na lijek) i stečena (tumor je
prestao reagirati na lijek nakon uspješnog početka). Razni su mehanizmi rezsitencije na citostatike:

- smanjeno djelovanje enzima koji aktiviraju lijek,

- pojačano djelovanje enzima koji inaktiviraju lijek,

- mutacije u ciljnim molekulama,

- povećanje popravka DNA,

- povećano izbacivanje lijeka iz stanice.

NEŽELJENE POSLJEDICE KEMOTERAPIJE

Nuspojave nastaju zbog neselektivnog djelovanja citostatika i na zdrave stanice. Njih je

potrebno poznavati zbog planiranja (eventualna premedikacija) i tijeka polikemoterapije. One ovise o
vrsti liejka, načinu apliciranja, bolesnikovoj predispoziciji i sl. Dijele se na rane i kasne.

Najčešće su mijelosupresija, mučnina i povraćanje, stomatitis, proljev, alergisjke reakcije,

ispadanje kose, kardiotiksičnost, pulmotoksičnost, nefrotoksičnost, neurotoksičnost i drugi.
Mijeloična leukemija je najčešća sekundarna indukcija tumora

IMUNOTERAPIJA

Imunoterapija je metoda u liječenju onkoloških pacijenata koja se temelji na činjenici da

tumorske stanice izražavaju na svojoj površini antigene koji mogu potaknuti imunološku reakciju te
uzrokovat lizu takve stanice.

Antigene koje tumorske stanice eksprimiraju nazivamo tumorskim biljezima i dijelimo ih u

dvije skupine: tumor-specifični biljezi (koje posjeduju samo tumosrek stanice) i tumoru-pridruženi
biljezi(koje nalazimo i na zdravim stanicama).

Imunoterapija može biti aktivna (specifična-cijepljenje i nespecifična- primjena

imunomodulatora(interferon, interleukin,BCG kod površinskog karcinoma mjehura)) te pasivna-
monoklonska protutijela

Trastuzumab(Herceptin) primjer kod raka dojke – blokira HER-2 receptore

Adoptivna imunoterapija – limfokinima aktivirane stanice ubojice i tumor infiltrirajući

limfociti

HORMONSKA TERAPIJA

Hormonska terapija koristi se u liječenju tumora koji nastaju iz hormonski ovish tkiva
(dojka, endometrij, prostata).

60% karcinoma dojke je hormonski ovisno. Estrogen, vezivajući se za receptor potiče staničnu
proliferaciju. To postiže jer uzrokuje povećano oslobađanje faktora rasta (TGF-alfa) te smanjuje
oslobađanja inhibitora rasta (TGF-beta).

Vrste hormonske terapije karcinoma dojke:

- ablativna terapija, (kirurška ili kemijska kastracija)

- kompetitivna terapija, (antiestrogena – tamoksifen)

- terapija inhibitorima sinteze,(inhibitori aromataze)

- aditivna terapija.(gestageni, smanjenje LH i FSH te pretvorba estradiola u estriol=

Oko 80% adenokarcinoma prostate ima receptore za androgene u svojim tumorskim

stanicama

Metode hormonskog liječenja karcinoma prostate:

- bilateralna orhidektomija – dovodi do brzog pada testosterona i povlačenja

simptoma kod raširene bolesti;

- antiandrigeni – natječu se za vezanje na specifične receptore;

- LHRH agonisti – kemijska kastracija (mehanizam kao i kod žena),,

 - potpuna androgenska blokada – zasniva se na činjenici da se testosteron osim u
testisima stvara i u drugim tkivima i da za optimalnu terapiju treba blokirati učinak i tih androgena, pa
se obično provodi kombinacija bilateralne orhidektomije i antiandrogena ili LHRH agonista i
antiandrogena.

Tailor terapija
Personalizirana medicina

može se opisati kao:

„Pravi lijek za pravoga bolesnika

u pravo vrijeme.“
Personalizirana medicina rezultat je istraživačkih napora u razumijevanju složenosti raka tijekom
posljednjih 20 do 30 godina. Tumorsko tkivo je Fortunato Ciardiello Predsjedavajući ESMO
Personalised Medicine Task Force Što je personalizirana medicina? 9 izrazito heterogeno ne samo u
različitih vrsta tumora i njihovih sijela već i u istom tipu tumora. Stoga će rezultat pristupa davanja
iste vrste terapije bolesnicima samo zato što njihovi tumori nastaju u istom organu – dojci, plućima,
prostati ili bilo čemu drugom – biti općenito učinkovit, ali nažalost neće biti djelotvoran za sve. U
posljednjih pet do deset godina naučili smo da u određenom tipu tumora, zahvaljujući razlici u
molekularnim biomarkerima ili genetičkim promjenama, možemo stratificirati različite grupe
bolesnika i njihovih bolesti. Na primjer, identificirali smo podskupinu bolesnika s karcinomom dojke
koji imaju povećan broj gena (amplifikaciju) i prekomjernu ekspresiju gena HER2, a za koju postoje
učinkovite terapije. Međutim, ovo je samo prvi korak u potrazi za personaliziranom medicinom.
Trenutno smo u području istraživanja mutacije i analize genske ekspresije, dok pomoću danas
dostupnih tehnologija možemo otići još dublje u razumijevanje, primjerice, zašto nažalost samo
trećina do polovina žena s karcinomom dojke pozitivnih na HER2 reagiraju na anti-HER2 terapije ili
zašto se na navedenu terapiju razvija rezistencija. Dakle, cilj personalizacije medicine je bolje
razumijevanje biologije i patologije tumora svakog pojedinog bolesnika. Ključna je činjenica da
polazeći od bolesti organa (rak dojke) preko stratificirane bolesti (HER2-pozitivan ili HER2-negativan
tumor) dolazimo do HER2-pozitivnog raka dojke bolesnice sa svim karakteristikama aktivacije gena,
što nam može pomoći da odaberemo najučinkovitiju terapijsku strategiju te vidimo imamo li na
raspolaganju lijekove za takvo liječenje. (Malo inspiracije za srati na ovo pitanje)

Simptomatska i suportivna terapija (čudan odgovor se navodi u cakama)

BOLOVI

Vrlo često onkološki bolesnik umre uz bolove

Ne štediti na lijekovima protiv boli zbog navodne pojave ovisnosti

Dati onoliko veliku dozu lijekova koja je potrebna da se bol ukloni ili barem bude podnošljiva

KAHEKSIJA

Gotovo 35% onkoloških pacijneta u hr umire ne od raka već od gladi neishranjenosti

Pratiti tt i udio podkožnog masnog tkiva

Davati izbalansirane tvorničke preparate za dodatke prehrani

 Davati vitamina ne uskraćivati pojedine namirnice( nisu razlog bolesti )

PSIHA

Vrlo je važno održavati optimistično raspoloženje pacijenta

Ne kukati zajedno sa pacijentom

Ne govoriti pred pacijentom da se ništa ne može i ne zna

Zabranjeno je davanje i preporučivanje alternativnih preparata ili dodataka

Razuvjeravati pacijenta da će kojekakvim čudotvornim sredstvima ozdraviti napuštajući službenu

medicinu

Karcinom testisa i nacionalni program za rano otkrivanje (počeši s razlogom),

metastaze kancera testisa i liječenje
RAK TESTISA

Epidemiologija i etiologija

- Rak testisa čini 1% malignih tumora u muškaraca , u zadnje vrijeme uočen porast učestalosti

- Etiološki faktori:

o Kriptorhizam (10xveći rizik, orhidopeksija ne uklanja rizik)

o Disgeneza gonada (poremećaj razvoja testisa)

Neoplazme testisa:

o Tumori spolnih stanica (seminom, neseminomski tumori spolnih stanica, teratom,

spermatocitički seminom)

o Tumori specijaliziranih stroma stanica (tumori Leydigovih i sertolijevih stanica)

o Metastatski tumori

Klinička slika

- Bezbolna oteklina, u jedne trećine bol u skrotumu;

- 10% bolesnika ima simptome vezane za metastaze: bol u leđima, dispneja, hemoptiza,
ginekomastija

Dijagnoza

- Anamneza, klinički pregled,

- Laboratorijski nalazi: AFP, betaHCG, PLAP (plaventalna alkalna fosfataza)

- UZV testisa, biopsija

- Utvrđivanje raširenosti: RTG pluća, CT pluća, abdomena i zdjelice

Liječenje

- Ingvinalna orhidektomija kod svih, a onda ovisno o vrsti odlučiti se za danju terapiju

- Liječenje seminoma:

o Tumor ograničen samo na testis (gr. I): zračenje retroperitonelanih l.č.

o Metastaze u retroperitonealne l.č. (gr. II): zračenje retroperitonelanih i ipsilteralnih zdjeličnih

l.č.

o Kemoterapija: ako su l.č. veći od 5 cm, tumor se raširio izvan retroperitonealnih l.č. (gr. III)

- Liječenje neseminomskih tumora:

o bitno je postoji li limfovaskularna invazija tumora;

▪ stadij I sa invazijom - kemoterapija (cisplatin, etopozid)

▪ stadij I bez invazije - samo praćenje

▪ stadiji II i III - kemoterapija i eventualna resekcija rezidualnih masa u plućima i

retreoperitonealnom području

- Prognoza

o kod seminoma: 90-98% izlječenje

o kod neseminoma: 50-98% izlječenje

Tumori pluća
RAK PLUĆA

Epidemiologija

- Drugi po incidenciji u oba spola, prvi po smrtnosti

- Uočava se pad učestalosti kod muškaraca i povećanje kod žena (navike u pušenju)

Etiologija

- Pušenje (cigarete, cigare, lule, pasivno) – spoj 3,4 benzopiren može uzrokovati mutacije

- Inhalacijski karcinogeni

- Izloženost azbestu, nikalu, aresnu, radioaktivnim spojevima

Patogeneza – genetske promjene

- Delecija kratkog kraka kromosoma 3 u 50% bolesnika sa karcinom nemalih i 100% u

karcinoma malih stanica (tamo se nalazi tumor-supresorski gen)

- Ostalo: mutacije p53, pojačana ekspresija K-ras

Patologija
- Makroskopski: centralni, periferni, difuzno-alveolarni

- Mikroskopski (histološki)

o Planocelularni karcinom

o Adenokarcinom (mlađi, nepušači)

o Krupnostanični (makrocelularni) karcinom

o Sitnostanični (mikrocelularni) karcinom (najčešće u pušača)

- Obično ih dijelimo zbog karakteristika u dvije skupine: karcinomi malih stanica i karcinomi
nemalih stanica (adenokarcinom, palnocelularni, makrocelularni)

Klinička slika

- Dugo asimptomatski

- Kašalj, hemoptiza, dispneja, bol u prsima

- Kasnije opći simptomi – gubitak na težini, anoreksija, anemija

- Uznapredovala faza: kompresivni sindromi, Pancostov sindrom, Hornerov sindrom,

aspiracijska pneumonija, kaheksija, paraneopasltički sindromi (ektopično lučenje ACTH) i dr.

- Hematogena diseminacija: jedra, nadbubrežna žlijezda, kosti, mozak

Dijagnoza

- Anamneza, klinički nalaz

- RTG srce/pluća, osnove laboratorija

- CT prsnog koša

- Citološka obrada sputuma

- Bronhoskopija (biopsija, citiološki pregled BAL)

- Transtoralna punkcija

- Eksplorativna torakotomija

- Detekcija metastaza (CT abdomena i mozga, scintigrafija skeleta, PET)

Staging

- Proširenost se određuje u TNM klasifikaciji

- Kod mikrocelularnog karcinoma pacijente svrstavamo u dvije grupe:

o Ograničnema bolest pri dijagnozi (unutar ipsilateralnog hemitoraksa)

o Proširena bolest pri dijagnozi (izvan ispsilateralnog hemitoraksa)

Liječenje

- Karcinom nemalih stanica

o Kirurški zahvat (kod kardiorespiratorno kompenziranih, dobro opće stanje)

o Adjeuvnatna kemoterapija u svih

o Adjuvantna radioterapija (kod pozitivnih rubova, zahvaćanja medijastinalnih čvorova)

o Inoperabilni: kemoradioterapija ili samo radioterapija

o Diseminiranu bolest tretiramo kemoterapijom

- Karcinom malih stanica

o Ograničena bolest: ako je moguće provesti kirurki zahvat, adjuvantna kemoterapija i

radioterapije

o Proširena bolest: kemoterapija osnova liječenja, radioterapija u palijativne svrhe

Prognoza

- Petogodišnje preživljenje u 7-20%

- Procječno preživljenje kod makrocelularnih karcinoma 8-10 mjeseci

- Prosječno preživljenje kod mikrocelularnoh karcinoma: ogrančenih (16-24 mjeseca) i

proširenih (6-12 )

Meduloblastom
Jedan od češćih primarnih tumora mozga. Najčešći zloćudni tumor središnjeg živčanog sustava

Embrionalni tumor

nastaju u dječjoj dobi (3-5 god.) u malom mozgu, liječenje potpunom kirurškom resekcijom, zatim
cerebrosplinalnom radijacijom 36 Gy, uz boost na stražnju lubanjsku jamu 55 Gy, te kemoterapijom

Glioblastom
Spada u skupinu astrocitoma

Glioblastom, također poznat kao glioblastoma multiforme (GBM), je najagresivniji tip raka koji
počinje unutar mozga. [6] U početku, znaci i simptomi glioblastoma su nespecifični.[1] Mogu
uključivati simptome kao što su glavobolja, promjene ličnosti, mučnina i simptome slične onima kod
moždanog udara.[1] Simptomi se često brzo pogoršavaju i mogu napredovati do nesvjesti.[2]

Liječenje obično uključuje operaciju, nakon čega se koriste kemoterapija i radioterapija.[3] U okviru
kemoterapija često se primjenjuje liječenje temozolomidom .[4] Visoke doze steroida mogu se
koristiti za smanjenje otoka i smanjenje simptoma.[1] Kirurško uklanjanje (dekompresija) tumora je
povezano sa povećanim preživljavanjem, ali samo za nekoliko mjeseci.[14]

Iako Gugić navodi da kirurška operacija nije uvijek izbor jer se tumor infiltrira u tkivo kao s krakovima
hobotnice.

Astrocitomi – 80% glioma, G1 i G2 se liječe kirurški i radioterapijom, kod G3 se dodaje i kemoterapija,

a kod G4 liječi se svime, ali je preživljenje do 12 mjeseci

Karcinom bubrega liječenje, metastaze

RAK BUBREGA

Epidemiologija i etiologija

- Incedencija je 9/100 000; češće u muškaraca

- Etiologija:

o pušenje, kamenci, kronična upala, fenacetin, kadmij

o potkovasti bubreg, adultni oblik policističnih bubrega, von Hipell Lindauov sindrom

Histološki tipovi

- Adenokarcinom (85%) iz stanica proksimalnih tubula

- Ostali: onkocitom, angiomiolipom, sarkomi

Klinička slika

- Trijas simptoma: bol u slabinama, hematurija, palpabilna masa u slabinama

- Paraneoplastični simptomi: hiperkalcijemija, hipoglikemija, produljeno PV, Cushingov

sindrom

- Lokalno se širi u donju šuplju venu, a metastaze daje u pluća, jetrz, limfne čvorove, kosti i
nadbubrežne žlijezde

Dijagnoza

- Anamneza, klinički nalaz,

- UZV, intravenska urografija, CT, MRI,

- Punkcija ili biopsija lezija

Terapija

- Do T3N0 liječe se radikalnom nefrektomijom (iznad toga samo u slučaju krvarenja i boli)

- Otporan na kemoterapiju i na zračenje

- Metastatska bolest: imunoterapija (interferon-alfa, IL-2)

Prognoza

- Petogodišnje godišnje preživljenje za lokaliziranu bolest je 85-95%, a za uznapredovalu

bolest manje od 15%

Ca hipofarinksa(jbg dodao sam i glave)

U tumore glave i vrata ubrajamo:

- Tumori usne šupljine

- Tumori orofraniksa

- Tumori nazofarinksa

- Tumori hipofarniksa
- Tumori larinksa

- Tumori nosa i paranazalnih šupljina

- Tumori slinovnica

Epidemiologija

- Spol: čeće u muškaraca

- Dob: incidencija raste sa dobi (najčešće između 50 i 70 godina)

- Geografska rasprostranjenost: endemska područja nazofaingealnog karcinoma (južna Kina,

sjeverna Afrika)

Etiologija – rizični faktori

- Pušenje cigareta: povećava rizik 5-35 puta

- Prekomjerna konzumacija alkohola: u SAD je odgovoran za 80% karcinoma usne šupljine i

larinksa

- Oslabeljeni imunološki odgovor (imunodeficijencije)

- Virusi (EBV, HPV)

- Ekspozicija UV zarakama (karcinom usne šupljine)

- Profesionalna izloženost (prašina drveta, nikal, azbest)

Patologija

- Planocelularni karcinom (90% slučajeva)

o Morfološki: endofitični, egzofitični, difuzno infiltartivni

o Histološki: dobro, umjereno i slabo diferencirani u ovisnosti o stupnju keratinizacije

o Premaligne lezije: luukoplakija i eritroplakija (veći maligni potencijal)

- Ostali histološki tipovi

o Srakomi, limfomi, adenokarcinomi, melanomi

o Tumori slinovnica: pleomorfni adenom, cistadenom, maligni tumor mixtus, adenokarcinom

Klinička slika

- Tumor nazofarinksa

o Gubitak sluha, šum u uhuh, epistaksa, limfadenopatija vrata, glavobolja, pareza kranijalnih
živaca, gubitak tjelesne mase
- Tumor usne šupljine

o Oteklina ili ulceracija koje se ne povlače, krvarenje, dentalna bol kod invazije kosti, infiltracija
kože

- Tumor larinksa (glotis)

o Promuklost, dispneja, stridor, palpabilna masa na vratu

- Tumor orofarinksa, hipofarniksa i subglotičkog larinksa

o Disfagija, odinofagija, dispneja, stridor, limfadenopatija, gubitak na tjelesnoj masi

Dijagnoza

- Anamneza, fiziklani pregled (inspekcija, palpacija)

- Indirektna ili direktna larnigoskopija

- Moguća panendoskopija u općoj anesteziji sa biospijom

- CT, MR, UZV vrata

- Rtg pluća i osnove laboratorija zbog uvida u eventualnu diseminaciju

Klasifikacija

- Koristi se TNM klasifikacija

- Kod lokalizacije limfnih čvorova vrata razlikujemo 5 regija

Liječenje

- Kirurško liječenje

o Teži se operativnom odstranjenju tumora ako je moguće, istodobno se uradi i disekacija

vrata, bez obzira jeli je zahvaćen zbog oklutnih metastaza

o Nazofaringealni se nikada ne operira

- Radioterapija

o Adjeuvantna

o Manji tumori mogu se samo raditerapijski tretirati bez kirurško zahvata

o Ozrači se i vart

- Kemoterapija

o Neoadjuvantno

o Dobri rezultati ako se kombinira sa radioterapijom

- Nuspojave liječenja
o Problemi prehrane i mršavljenje, bol, mukositis, kserostmija, gastrezofagelani refluks,
ototoksičnost i nefrotoksičnost (citostatici)

o Kasnije: radionekroza, fibroza, hipotireoza

- Novije metode liječenja

o Radiofrekventivna termička ablacija, fotodinamička terapija, aplikacija kemoterapeutika u

arteriju hranilicu, intralezijska kemoterapija, inhibitori EGFR i druge

Prognoza:

- Petogodišnje preživljenje u stadiju I 80%, stadij IV 40%

- Kasna dijagnoza, postojanje metastaza – loša prognoza

- Česti recidivi (treba dobro pratiti)

Karcinom želuca
TUMORI ŽELUCA

Podjela tumora želuca

- Dobroćudni: hiperplastični polip (nemaju maligni potencijal) i adenomatozni polip (imaju

maligni potencijal)

- Zolćudni: adenokarcinom (95%), ostalo limfomi, leomiosarkom, karcionidi, GIST

Epidemiologija

- Učestalost opada, češće u muškaraca

- Visoka učestalost u pojedinih naroda (Japan, Čile)

Faktori rizika

- Premaligne lezije (adenomatozni polipi, intestinalna metaplazija, žljezdana displazija, ulkusi)

- Genetski čimbenici (failijarna adenomatozna polipoza kolona, HNPCC, krva grupa A)

- Okolišni faktori (infekcije H. Pylori, prehrana – začinjena i dimljena hrana, socioekonomski

čimbenici – niže socioekonmsko stanje i češće na selu nego u gradu)

Patologija

- Adenokarcinom

o Rani (mukoza, submukoza) i uznapredovali

o Intestinalni i difuzni tip

o Endofitični, egzofitični, difuzno infiltarzivni (linitis plastica)

- Limfom

o MALT limfomi, difuzni B velikostanični limfomi

Klinička slika

- Mučnina, povraćanje, hematemeza, otežano gutanje, gađenje prema hrani (osobito mesu),
gubitak tjelesne mase, punoća i bol u epigastriju

- Paziti da se simptomi ne tumače kao ulkusna bolest

Dijagnoza

- Klinički nalaz – u uznapredovaloj fazi (palpabilna masa u gornjem abdomenu, povećani

supraklavikularni limfni čvorovi, ikterus)

- Endokopija je glavna dijagnostička metoda (vizualizacija, biopsija)

- CT, UZV, scintigrafija (utvrđivanje proširenosti i detekcija metastaza)

Liječenje

- Kirurška terapija

o Radikalni zahvati kod operabilnih (totalna ili subtotalna gasterktomija)

o Kod inoperabilni rade se razčite palijativne opseracije (gastrojejunostomija)

- Kemoterapija

o Adjuvantna indicirana u svih bolesnika kao i kod diseminacije bolesti

- Radioterapija kod inoperabilnih karcinoma

Prognoza

- Nakon radikalnog zahvata s negativnim čvorovima petogodišnje preživljenje je 50%, a s

pozitivnim čvorovima oko 20%

- Praćenje bolesnika: u prvoj godini tri puta; klinički pregled, endoskopija, CT torkasa i
jednjaka, tumorski markeri (CEA, CA19-9, CA72-4)

Karcinom prostate, Skala za rangiranje karcinoma prostate, režnjevi prostate

RAK PROSTATE

Epidemiologija i etiologija

- Najčešći maligni tumor u muškaraca, incidencija u RH je 53/100 000

- Pojavnost raste od 50 godine, a vrhunac je u osmom desteljeću

- Etiološki faktori:

o Dob, rasa (visoka incidencija u S Europi i S Americi, češće u crnaca),

o Genetički utjecaj i utjecaj androgena

o Izloženost kadmiju, prehrana bogata mastima i mesom, siromašna vitaminom A

Patohistologija

- Najčešće se radi o adenokarcinomu kojemu prethodi PIN (preinvazivna neoplazija)

- Ostali, rijetki: transiciocelularni, rabdomiosarkom, leomiosarkom

- Stupnj diferencijacije izražava se Gleason scoreom (1- dobro diferencirani do 5- slabo

diferencirani),

Klinička slika

- Dizurične tegobe: poremećaji mokrenja, često mokrenje, slab mlaz urina, nikturija, osjećaj
nepotpunog pražnjenja

- Lokalno se širi u mokraćni mjehur, uretru i sjemene mjehuriće: perinealna bol, tenezmi,
impotencija, inkontitencija, hematospermija

- Metastazira u opturatorne, hipogastrične, vanjske ilijakalne limfne čvorove i kosti (bol,

frakture, limfedem)

- Znakovi proširene bolesti su anemija, uremija, gubitak na težini i letargija

Dijagnoza

- Anamneza, klinički nalaz, digitorekatlni pregled

- Određivanje PSA

- Transrektalni ultrazvuk, biopsija

- CT, MRI, scintigrafija skeleta

Terapija

- U starijih osoba s dobro diferenciranim karcinomom u kojih je očekivano trajanje života kraće
od 10 godina prati se PSA bez ikakve terapije jer je stopa preživljenja 80-85%

- Radikalna prostatektomija (ali samo ako očekujemo izlječenje jer su česte nuspojave
impotencija i inkontinencija)

- Kod neprikladnih za kirurško liječenje, a očekuje se trajanje života više od 10 godina provodi
se radioterapija

- U obzir dolazi i brahiterapija radioaktivnim jodom ili paladijem

- Bolesnike s lokalnom uznepredovalom bolešću tretiramo hormonskom terapijom (blokira

učinak androgena na stanice raka) i to sama ili u kombinaciji s radikalnom prostatektomijom ili
zračenjem

o bilateralna orhidektomija, LHRH-analozi, antiandrogeni

- Metastaska bolest: rabe se citostatici (ciklofosfamid, metotreksat), koštane metastaze se

zrače

- Praćenje: PSA, laboratorij krvi, scintigrafija kod sumnje na koštane metastaze

- Prognoza- petogodišnje preživljenje je 60-80%

Karcinom dojke
RAK DOJKE

Defincija i epidemiologija

- Zloćudni epitelni tumor dojke

- Najčešći tumor u žena

- Incidencija u RH je 100/100 000

Etiologija – faktori rizika

- Dob: kontinuirani porast učestalosti od 35-40 godine

- Pozitivna obiteljska anamneza: 10% ovih tumora je gentski uvjetovano, poveziju se s

mutacijama BRCA-1 i BRCA-2 - tumor-supresorski geni, javljaju se u ranijoj dobi i često u obije dojke

- Starija životna dob pri prvom porodu: prvi porod iznad 35 godine povećava rizik u odnosu na
istu populaciju žena koje su rodile ranije

- Nerotkinje: imaju 4x veći rizik

- Rana menarhe i kasna menopauza: zbog duže izloženosti estrogenima

- Izloženost zračenju

- Debljina: pojačana produkacija estrogena u masnom tkivu

- Oralni kontraceptivi: slabije istraženo, veću ulogu ima ako se uzima u mlađoj dobi (prije 25
godna), a nema uzročno-posljedične veze u kasnijoj životnoj dobi (iznad 25 godina)

- Hormonska nadomjesna terapija: povećava rizik za 1,36x

- Bolesti dojke: atipična duktalna hiperplazija, adenoza, papilomi

Patološka podjela

- Neinvazivni karcinom dojke

o Duktalni karcinom in situ

o Lobularni karcinom in situ

- Invazivni karcinom dojke

o Duktalni invazivni karcinom (80%)

o Lobularni invazivni karcinom (10%)

o Ostali: Pagetova bolest, mucinozni karcinom, tubularni karcinom, invazivni papilarni

karcinom

Klinička slika

- Bezbolni čvor na dojci (u 30% je bolan)

- Smeđkasto-krvavi iscjedak

- Uvlačanje mamile, retrakcija kože

- Povećani limfni čvorovi u pazuhu i supraklavikularnoj regiji

- Upalne promjene: edem, crvenilo, bolnost

- U sapuštenim slučajevima egzulceracija, nekroza

Dijagnoza

- Anamneza, fizikalni nalaz (inspekcija i palpacija dojki)

- Mamografija (preporuča se učiniti prvi pregled u dobi od 45 godina ili 35 ako je opterćena
anamneza te kontrolirati 1x godišnje)

- Ultrazvuk dojki (pouzdanija u premenopauzalnih žena, jer u postmenopazualnoj dobi u

dojkama sepovećava količina masnog tkiva pa to otežava interperatciju)

- Citološka punkcija ili biopsija (nakon ustanovljenog čvora)

- Kod dokazanog karcinoma dojke učiniti kompletniju obradu (lab. krvi i urina, rtg pluća i uzv
abdomena, kod povišene AF naparviti i scintigrafiju skeleta)

- Histološki (biopsija, tkivo reseciranog tumora) mora se opisati i status esterogenskih i

progesteronskih receptora te status HER-2 receptora

TNM klasifikacija raka dojke

- Tis – krcinom in situ

- T1 – tumor do 2 cm u promjeru

- T2 – 2-5 cm

- T3 – veći od 5 cm

- T4 – zahvaća prsni koš ili kožu

- N1 – zahvaćeni aksilarni limfni čvorovi (1-3)

- N2 – zahvaćeni aksilarni limfni čvorovi (4-9)

- N3 – 10 i više aksilarnih limfnih čvorova ili pozirivbi mamilarni ili supraklavikularni čvorovi

- M1 – udaljene metastaze

Prognostički i prediktivni čimbenicip

- Prognostički čimbenici

o Veličina tumora (veći tumor, lošija prognoza)

o Stupanj zloćudnosti tumora (viši stupanj, lošija prognoza)

o Zahvaćenost aksilarnih limfonoda (pozitivnost, lošija prognoza)

o Status hormonskih receptora (negativnost, lošija prognoza)

o Dob bolesnice (mlađa dob, prije 35, lošija prognoza)

o HER-2 status (pozitivan, lošija prognoza)

- Prediktivni čimbenici

o Satus hormonskih receptora (negativni – neučinkovitost hormonske terapije)

o HER-2 status (pozitivan – manja učnkovitost hormonske terapije)

Liječenje

- Kirurško liječenje

o Resekcija cijelog tumora (mastektomija, segmentektomija, kavdrantektomija)

o Resekcija aksilarnih limfnih čvorova ako je sentinel čvor pozitivan (20k minuta prije operacije
se uštrcava radiofarmak, pomaže i njegova plava boja)

▪ U velikih centara takav se čvor daje patologu, a onda on prosljedi informaciju o invadiranju
tumorskim stanicama, ako je negativan PHD, čvorovi se ne diraju

▪ U manje iskusnim centrima profilaktički se evakuira aksila

- Adjuvantna radioterapija

o Uvijek nakon poštednih zahvata (segmentektomija, kvadrantektomija)

o Nekada i nakon mastektomije (veliki tumori – T3 ili T2 u manjim dojkama), zahvaćenosti više
limfnih čvorova

- Adjuvantna kemoterapija

o Kod svih žena sa srednjim i visokim rizikom

▪ Srednji rizk: tumor veći od 2 cm, hormosnki status pozitivan, stupanj zloćudnosti 1-2, bilo
koja dob

▪ Visok rizik: tumor veći od 2 cm, hormosnki status pozitivan, stupanj zloćudnosti 3, manje od
35 godina

o Kod 1 stupnja zloćudnosti nije indicirana

o Ako se provodi i radioterapija i hormonska, kemotrapija mora biti prva

- Hormonska terapija

o Kod svih sa poztivnim esterogenskim i/ili progesteronskim receptorima – tamoksifen

o Nakon radioterapije i kemoterapije (smanjuje njihov učinak), u trajanju od 5 godina

- Liječenje neoperabilnih tumora

o Provede se neoadjuvantna kemoterapija (radioterapija ili hormonska rijetko):

▪ Tumor se smanjio – mastektomija

▪ Tumor se nije smanjio – radioterapija

- Liječenje metastaske bolesti

o Kemoterapija, hormonska terapija

o Ako su HER- pozitivne ordinira se trastuzumab (blokira HER-2 receptore)

Praćenje bolesnica

- Klinički pregled, mamografija, ultrazvučni pregledi, laboratorij krvi (osobito AF) i druge (npr.
scintigrafija skeleta kod povišenja AF)

Prognoza:

- Ukupno petogodišnje preživljenje je 75-80%

- In situ oblici – 100% izlječivi

Karcinom jajnika
RAK JAJNIKA

Etiologija i epidemiologija

- Relativno rijedak tumor, najčešće u 5 i 6 desteljeću (tumori zametnog epitela u djevojaka)

- Etiološki faktori:

o Genetika (BRCA 1 i 2), starija životna dob, anamneza raka dojke ili HNPCC, nuliparitet

o Veći broj trundoća smanjuje rizik

Patologija (3 skupine tumora)

- Epitelni: serozni, mucinozni, endometrioidni, anaplastični, clear-cell

- Stromalni: androblastomski (Sertoli-Leydigovi), granuloza-stanični

- Tumori zametnih stanica: disgerminomi, embrionalni karcinom, teratomi, tumori

endodermalnog sinusa

- Širi se primarno abdominalno, perionealno i limfogeno, a tek kasnije u jetru, pluća, kosti i
mozak

Klinička slika

- Simptomi su nespecifični i pojavljuju se kasno: nelagoda u trbuhu, povećanje opsega trbuha,

pretakanje crijevnog sadržaja, bol, vaginalno krvarenje, simptomi probavnog i urinarnog trakta

- Kasnije opća slabost, kaheksija, anemija

- Kod stromalnih postoje poremećaji u produkciji spolnih hormona (promjene sek. spolnih
osobina)

- Tumori zametnog epitela prezentiraju se akutnom boli u maloj zdjelici (otkrivaju se rano)
zbog ekspanzivnog rasta

Dijagnoza

- Anamneza, status, ginekološki pregled, bimanualna palpacija

- Laboratorijsko određivanje CA125

- Utvrđiavnje raširenosti i metastaza

o UZV, CT abdomena, RTG pluća, KKS, DKS, biokemija

Liječenje:

- Citoreduktivni kirurški zahvat ili maksimalno radikalan zahvat (ovisno o općem stanju i
proširenosti) + adjuvantna kemoterapija (cisplatina i paklitaksel)

- Kod velikih tumora prvo provesti neoadjuvantnu kemoterapiju

- Palijativna radioterapija

- Tumori zametnog epitela i stromalni tumori izlječivi u više od 90%

- Petogodišnje preživljenje je oko 50%

Karcinom grlića maternice nuspojave brahiterapije kod raka grlica, suportivna

terapija
RAK VRATA MATERNICE

Epidemiologija i etiologija

- Etiološki faktori:

o Najčešće spominjani: HPV 16, 18, 31, 35 (više od 95%)

o Ostali: loši socijalno-ekonomski uvjeti, rano prvo seksualno iskustvo, promiskuitet, pušenje

- Javlja se u dobi oko 20.-30. god., te oko 40.-50. god.

- Napredak u ranom otkrivanju i prevenciji:

o PAPA-test: rano otkrivanje (u predinvazivnom stadiju) - gotovo 100% izlječivost; sve žene u
reproduktivnoj dobi jednom godišnje na kontrole

o drugo rješenje je cijepljenje protiv HPV

Patologija

- Makroskopski: egzofitični, endofitični

- Uglavnom planocelularni, rijetko adenokarcinomi

- Mikroskopski: keratinizirajući (dobro diferenciran), nekeratinozirajući (srednje diferenciran),

sitnostanični (slabo diferenciran)

- Patogeneza: cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN I, II, III) > CIS > invazivni karcinom

- Širenje: lokalna invazija, regionalni limfni čvorovi, hematogeno (kosti, jetra, pluća)

Klinička slika
- Preinvazivni i rani invazivni nema simptome (otkrivanje samo ginekološkim pregledom i
PAPA-testom)

- Prvi simptom invazivnog je nepravilno vaginalno krvarenje (postkoitalno)

- Uznapredovali stadiji: jači iscjedak neugodna mirisa, bol u zdjelici, anemija

o širenje na mokraćni mjehur > hematurija

o širenje na rektum > zatvor, proljev, melena

Dijagnoza

- Predinvazivni stadij: ginekološki pregled, PAPA-test

- Uznapredovali stadij: bimanualni ginekološki pregled , biopsija

- Kolposkopija: rani stadiji invazivnog

- Utvrđivanje raširenosti i metastaza:

o Rektoskopija, cistoskopija

o CT abdomena i zdjelice

o intravenska urografija (tumorom izazvana opstrukcija protoka mokraće)

o RTG pluća, KKS, DKS, biokemija (ureja, kreatinin, AP, AST, ALT, bilirubin, NA, K, Ca), klirens
kreatinina

Liječenje

- Kirurško liječenje

o kod početnih stadija, predinvazivnih radi se konizacija

o radikalna histerektomija s adneksetomijom i limfadenektomija kod invazivnih

- Konkomitantna radiokemoterapija kod lokalno uznapredovalih

- Konkomitantna brahiradiokemoterapija ( rane nuspojave su crvenilo i bol, moguć iscjedak,

vulva iritirana također, mučnina, proljev, iritacija mjehura, kasne nuspojave su vaginalna stenoza,
vaginalna suhoća, rektalno krvarenje).

- Kemoterapija za metastaze (cisplatina, doksorubicin)

- Palijativna radioterapija za koštane i moždane metastaze

Praćenje i prognoza

- Praćenje bolesnica nakon liječenja – 1. godina svaka 3 mjeseca, 2. godina svaka 4 mjeseca,
kasnije dvaput godišnje (ginekološki, biopsije, CT, KKS, DKS…)

- Početni stadiji su visoko izlječivi (100%), udaljene metastaze neizlječive

- Petogodišnje preživljenje 65%

Psihološka suportivna pomoć važna zbog posljedica bolesti i liječenja

Ca gušterače
TUMORI GUŠTERAČE

Epidemiologija i etiologija

- Podjednako u oba spola (60-80 godina)

- Čimbenici rizika: pušenje, alkohol, kronični pankreatitis, kemikalije (DDT), kofein

Patologija

- Lokalizacija: glava (60%), trup, rep

- Najčešće se radi o adenokarcinomu

Klinička slika

- bol u epigastriju, širi se u leđa, žutica, mučnina, gubitak teka i mase

- klinički se prije prezentira karcinom glave (pritisak na koledokus, pankreatikus, duodenum)

nego repa i trupa (širenje u retroperitoneum)

- zbog poremećaja koagulacije purpure i krvarenja, a zbog poremećaja egzokrine fukcije

steatoreja ili dijabetes

Dijagnoza

- Klinički nalaz: ikterus, ekskorijacije kod ikterusa, palpabilan tumor, bolna palpacija desnog
abdomena, hepatomegalija, distendiran i bolan žučni mjehur (Curvosierov znak)

- Laboratorijski nalazi (povišena AF, GGT, bilirubin, amilaze nekad povišene)

o Tumorski biljezi: CA 19-9, CA242, CEA

- UZV, CT, MR abdomena

- Endoskopski ultrazvuk i ERCP

- Laparoskopija, eksplorativna laparotomija

- kod sumnje na metastaze – RTG i CT pluća, CT jetre i abdomena

Liječenje i prognoza

- samo u 10% radikalan kirurški zahvat (Whippleova operacija), u većine je inoperabilno, pa se

rade palijativne operacije (bilijarne premosnice)

- lokalno zračenje protiv boli, kemoterapija samo kod uznapredovalih

- petogodišnje preživljenje manje od 10%

Metastaziranje
Metastaziranje je prijenos bolesti s jednog dijela tijela na drugi bez da su međusobno povezani.
Metastaziranje je složeni proces, a metastazirati mogu samo najmalignije stanice (one koje mogu
probiti bazalnu membranu, ući i održati se u cirkulaciji, izaći iz krvne žile i započeti diobu na nekom
drugom mjestu).
 Tumorska stanica može metastazirati na nekoliko načina:

- limfogeno (karcinomi, melanomi),

- hematogeno (sarkomi, uznapredovali karcinomi)

- metastaze implantacijom na površini tjelesnih šupljina (tumori jajnika ili probavnog sustava)

- transplantacijki (tijekom kirurških zahvata).

INVAZIVNOST

Inavzija prethodi metastaziranju, a označava prodor tumora u susjedna tkiva i izvanstaničnu

stromu. U tome su bitne međusobne veze između tumorskih stanica te veze između tumorski stanica
i strome (veliku ulogu igraju kadherini i integrini).

Prodor tumora kroz bazalnu membranu i invdiranje strome može se objasniti djelovanjem
više faktora (mnoge od njih luče i same tumorske stanice):

- utjecaj tlaka rastuće tumorske mase,

- enzimatska aktivnost (metaloproteinaze i urokinazni aktivator plazminogena imaju

sposobnost razgradnje kolagena tipa IV),

- inhibicija enzimastke aktivnosti (tkivnih inhibitori metaloproteinaza, inhibitori aktivatora

plazminogena),

- pokretljivost tumorskih stanica.

NASTANAK METASTAZA

Preduvjet za nastanak metastaza je ulazak tumorskih stanica u cirkulaciju. Ne znači da sam

ulazak odmah znači i pojavu metastaze, jer mnoge tumorske stanice bivaju uništene zbog samog toka
krvi (turbulencija) ili ih uništi imunološki sustav. Lakše prežive u cirkulaciji kao su u nakupinama.

Ekstravazacija tumorskih stanica posredovana je adhezijskim molekulama na površini

tumorske stanice i endotela. Mjesto metastaza najčešće je prva kapilarna mreža, ali postoje i iznimke
kao metastaza karcinoma dojke u jajnike (vjerojatno zbog uloge specifičnih adhezijskih molekula).

ANGIOGENEZA

Angiogeneza je proces stvaranja novih krvnih žila iz već postojećih. Ima presudnu ulogu u
rastu tumora. Tumor bez vlastitih krvnih žila može narasti od 0,2 do 2 mm (ovisi o vrste) jer se tada
može prehranjivati procesom difuzije. ako tada ne dođe do angiogeneze tumor ostaje u mirujućem
stanju (i dalje su prisutne diobe i proliferacijska aktivnost, ali je stvaranje novih stanica izjednačena
umiranjem starih).

Da bi uslijedila angiogeneza tumorska stanica mora zadobiti angiogenetski fenotip.

Angiogeneza započinje razgradnjom bazalne membrane kapilare i formiranja pupoljaka iz kojih
nastaju cijevi koje ulaze u tumorsko tkivo, a koje kasnije endoteliziraju. Ovaj proces je kontroliran
različitim faktorima (proangiogenetskim i antiangiogenetskim) koje luče tumorske stanice, endotelne
stanice i neke druge stanice (makrofazi, fibroblasti).
 Aktivatori angiogeneze su:

- faktor rasta fibroblasta (FGF) – potiče mitozu i migraciju endotelnih stanica, ali djeluje i kao
faktor rasta na druge stanice,

- vaskularni endotelni faktor rasta – specifično djeluje na mitozu i mobilnost endotelnih

stanica.

Inhibitori angiogeneze su:

- angiostatin (fragment plazminogena),

- endostatin (fragment kolagena).

HITNA STANJA U ONKOLOGIJI (PITAO NEKOLIKO STUDENATA

PROŠLE GODINE)
Hitna stanja u onkologiji su teške komplikacije zloćudne bolesti ili posljedica njihova liječenja.

HITNA STANJA UZROKOVANA ZLOĆUDNOM BOLESTI

Perikardijalni izljev

- uroci: diseminacija na perikard (nadražaj perikarda, produkcija serozne/hemoragične

tekućine)

- th: asimptomatski (ništa) / simptomatski (radioterapija/kemoterapija, aplikacija sklerozansa-

citostatika, perikardiektomija)

Opstukcija gornje šuplje vene

- uzoci: medijastinalna fibroza, kompresija ili invazija vene (radioterapija/kemoterapija),

tomboza (trombolitici, antikoagulansi)...

Pritisak na kralježničku moždinu

- uzroci: izravna kompresija, metastaze u epiduralni prostor, prijelomi kralješaka zbog

osteolitičkih metastaza

- th: radioterapija/ kemoterapija, kirurška stabilizacija kralježaka

Moždane metastaze

- najčešće u moždani parenhim

- th: radioterapija (kao adjuvantna th ili palijativno)/ kirurški (kod 1-2 metastaze)

Hiperkalcijemija

- uzroci: već proširena zloćudna bolesti, najčešće posredovana humoralnim čimbenicima

- th: obilne parenteralne hidracije, fursemid i kalcitonin (inhibiraju asorpciju/resorpciju kalcija),

bifosfonati, kortikosteroidi, liječenje prim.tumora
Hemoptoa

- najčešće karcinomi bronha

- th: radioterapija, bronhalna arter.embolizacija/koagulacija, kirurški

Opstrukcija velikih dišnih puteva (larinks, trahea, glavni bronhi)

- th: standars su kisik i parenteralno kortikosteroidi + spec. radioterapija/kemoterapija

Prijeteća frakture kostiju

- uzroci: metastaze u kosti (česta osteoliza)

- th: radioterapija/kirurška stabilizacija kosti

Urinarna opstrukcija

- uzroci: direktan pritisak izvana, prim.tumor urinarnog trakta

- th: perkutana drenaža, urinarni stent, radioterapija/kemoterapija, kirurški

GI opstrukcija/ perforacija

- uzroci: opstrukcije su pritisak izvana ili rast tumora u lumen

- uzroci: perforacije su posljedica nekroze prim.tumora ili metastaza

- th: kirurški- resekcije, formiranje stoma, te simptomatsko

Hiperviskozni sindrom (povećana viskoznost krvi)

- uzroci: povećano stvaranje imunoglobulina

- th: leukofereza/plazmafereza

HITNA STANJA UZROKOVANA ONKOLOŠKIM LIJEČENJEM

Neutopenija, febrilna neutropenija

- uzroci: najčešće kemoterapija, zatimradioterapija kostiju, tumorska infiltracija koštane srži

- u neutropeničnih bolesnika se kod pogoršanja mora pomisliti na sepsu

Sindrom lize tumora

- uzroci: kemoterapija (najčešće akutnih leukemija, limfoma...javi se nakon 24 h od

kemoterapije)

- th: prevencija obilnom hidraijom i alopurinolom

Trombocitopenija

- uzroci: oštećenje megakariocita kemoterapijom

- th: primjena koncetrata trombocita

Ekstravazacija citostatika
- uzroci: paravenska primjena (tkivna nekroza)

- th: prevencija (stručno osoblje), hladni oblozi, kirurško zbrinjavanje nastale nekroze

Cake
Što uzrokuje najviše mutacija – hrana i voda

Koliko posto tumora imamo dokazane mutacije - 76 posto, a lijekove samo za 11% tih s dokazanim
mutacijama

Ca hipofarinksa – kod radioterapije moramo štiti štitnjaču i kralj. Moždinu

Tumor hipofarinska - ne javljaju se kasno nego se pacijent javi kasno, TH: konkominantna,
radiokemoth, kirurgija

Radiologija zracenje kao se gura mis a kod onko kao da se gura slon

Kaheksija – 90% ljudi s ca pankreasa

30-40 posto svih onkoloških umire zbog kaheksije

Th kaheksije su tvornicki pripravci visokokalorijski i oreksigeni lijekovi koji stvaraju glad

Kaheksija nastaje zbog tog što je tumor metabolički jako aktivan i luči neke tvari koje smanjuju apetit

Simptimatska terapija - terapija boli, umora i visoke temperature koje nastaje jer se tumor raspada i
oslobađa se sve i svašta pa i neke pirogene tvari

Osobi s karcinomom testisa reći da zamrzne spermu

BCG u m mjehur To je imunoterapija - dogodi se upalna reakcija i oljušti površina i s njom i CA

Kod ca gusterace koje simptome ce imati osim boli koja se siri prema ledima i eventualno zutice htio
je odgovor gadenje na meso (isto kao kod ca zeluca), Koliko je 5 godisnje prezivljenje - 0%, I gdje voli
metastazirati - nigdje bas

Gdje se stvaraju estrogeni u menopauzi – androgeni se proizvode u nadbubrežnoj žlijezdi koji se onda
uz pomoć aromataze u masnom tkivu pretvaraju u estrogene(treba provjeriti ovaj odg na usmenom)

Glioblastom-kemo i radio skupa i bolesnici često završe na psihijatriji jer su dezorijentirani

Karcinom prostate i neke njegove ljestvice procjene, ne znam koje...i da karcinom prostate ne mogu
imati kastrati koji su cuvali sultanove zene, njih su kastrirali vec sa 9,10 godina

Mađarska ima najviše karcinoma ako netko želi riskirati (po podacima iz 2020 irska i danska imaju
najveću incidenciju, a veću smrtnost imaju poljska i rumunjska)

Koja je incidencija u hrvatskoj, koliko na 100 000 ljudi, je li u porastu – 566,6 na 100 000 sada nakon
pandemije očekujemo veliki rast

Liquid biopsy – spominjao na predavanju mogao bi pitati. Iz krvi se otkriva DNA karcinoma preko
kojeg se može odrediti terapija

Prva hormonska terapija - The role of oophorectomy in the treatment of breast cancer is known for
over 100 years. Thomas William Nunn was the first to report a relationship between ovarian function
and breast cancer when he described regression of breast cancer in a woman 6 months after she
attained menopause. Albert Schinzinger, a German surgeon was the first to propose oophorectomy
as a treatment for breast cancer but he never performed the surgery himself. George Thomas
Beatson was the first person to perform a bilateral oophorectomy on a woman with breast cancer in
1895. He reported on three patients in the Lancet in 1896. A subsequent report indicated that one
patient survived 4 years after the surgery. The procedure never became popular because of the
associated high morbidity in the early 20th century.

prvi kemoterapeutik - dušikov plikavac (iperit), uveden u uporabu nakon 1.svj rata jer je tamo
korišten kao bojni otrov pa je uočeno da ubija sve živo, pa ono ajmo probat ubit i stanice raka

karcinom dojke se može javiti i kod muškaraca i tad je hormonski puno ovisniji nego kod žena
(spominjalo se nekih 90%)

kemoradioterapija(dakle i jedno j drugo) i to se zove konkomitantna terapija

Biopsija kod dojke se radi iglom i zove se cor biopsija

Suportivna th je kaheksija, anoreksija i psihoterapija i nista drugo ne nabrajajte????!?!

Definitivnu dijagnozu daje patolog PHD, nije klinicka slika i ostalo

Patolog nam daje informaciju o velicini tumora,diferencijaciji i vazno je reci info o postojanju
estrogenskih receptora i HER2

Glioblastom je nepoznate etiologije i raste infiltrativno, tj prstenasto ili zvjezdoliko pa je tesko

operirati

podjela antiemetika(visoko,srednje i nisko emetogeni,bitno zbog premedikacije(ovo se valjda misli na

kemoterapiju?!?))

nacionalni program bitno da je to jeftino(jeftinije je lijeciti mali tumor)

na mamografiji se kacifikati zovu mikrokalcifkati

kod dojke estrogen potiče otpuštanje TGF alfa a betu smanjuje

Hondrosarkom, biopsija pa kirurgija ako je moguce, kemo i radiorezistentan, noga je otecena, bolna,
upaljena, tesko hoda

Trenutni podaci s onkologija.hr žene DOJKA 25% KOLON, REKTUM, REKTOSIGMA I ANUS 13%
TRAHEJA, BRONH I PLUĆA 9% TIJELO MATERNICE 7% muškarci PROSTATA 20% TRAHEJA, BRONH I
PLUĆA 17% KOLON, REKTUM, REKTOSIGMA I ANUS 16% MOKRAĆNI MJEHUR 5%

Bioloska terapija - genska, probamo popravit mutaciju koja se vec zbila

PAPA test -Izumio ga je grčki liječnik Georgios Papanikolaou. Slični test izumio je i rumunjski liječnik
Aurel Babeș, neovisno o Papanikolaou. Uočava se displazija I veća jezgra u stanicama ( pločaste
stanice inače imaju malu jezgru=
Za sve prepravke ili zaboravljene cake se slobodno javite da ih prepravim/nadodam