UNIVERZITET U TRAVNIKU

Farmaceutsko-zdravstveni fakultet Travnik

ODSJEK: radiologija

ULOGA RADIOTERAPIJE U LIJEČENJU TUMORA MOZGA-

RADIOTERAPIJA

-seminarski rad-

Kandidat: Mentor:

Broj indexa:

Travnik, juni 2021. godine

1. UVOD

Zračenje ili radioterapija je grana medicine koja se bavi liječenjem bolesti primjenom
ionizirajućeg zračenja. Primjenjuje se kod radioosjetljivih tumora. Zračenjem tumor je
moguće uništiti, smanjiti ili se mogu ukloniti neugodne pojave koje su posljedica pritiska
tumora (bol, oteklina). Terapija zračenjem može se koristiti samostalno ili u kombinaciji sa
operacijom i / ili hemoterapijom u liječenju primarnih ili metastatskih karcinoma mozga, koji
se nazivaju i tumorima mozga. Vanjska zračna terapija zračenjem (EBRT) je uobičajena
tehnika za primjenu terapije zračenjem na mozgu, ali stereotaktička radiohirurgija je također
postala standardni tretman. Najnoviji napredak u zračenju tumora mozga je tehnika
brahiterapije koja se naziva sistem radioterapije GliaSite, koja uključuje postavljanje balona u
ili u blizini tumora tokom operacije, a zatim propuštanje radioaktivnog materijala u balon za
liječenje. Slijedi opći pregled zračenja za tumore mozga. U nekim slučajevima učešće u
kliničkom ispitivanju koje koristi nove, inovativne tehnike zračenja može pružiti tretman koji
najviše obećava. Potencijalne koristi kombiniranog liječenja, sudjelovanja u kliničkom
ispitivanju ili standardnog liječenja moraju se pažljivo uravnotežiti s potencijalnim rizicima.
2. TEHNIKE RADIOTERAPIJE TUMORA MOZGA

Postoje tri osnovne tehnike za pružanje terapije zračenjem - vanjska, unutrašnja i

stereotaktička - svaka je evaluirana u liječenju pacijenata s tumorima mozga i mogu se
koristiti u različitim okolnostima. Iako je EBRT uobičajeni tretman tumora na mozgu, SRT je
također postao standardni postupak. SRT se koristi u liječenju mnogih vrsta tumora na mozgu
i dokazano je učinkovit u liječenju metastaza na mozgu. Nedavni napredak u brahiterapiji
uključuje sistem zračenja GliaSite® koji je odobrila FDA i uključuje propuštanje
radioaktivnog materijala u implantirani balon.

2.1. Vanjska zračna radioterapija / External Beam Radiation Therapy (EBRT)

EBRT uključuje usmjeravanje zraka zračenja izvan tijela u tumor. Mašine nazvane linearni
akceleratori (Sl. 1) proizvode zrake visoke energije zračenja koji prodiru u tkiva i dovode
dozu zračenja direktno u rak. Ove moderne mašine i druge najsavremenije tehnike omogućile
su onkolozima zračenja da značajno smanje neželjene efekte, istovremeno poboljšavajući
sposobnost zračenja direktno na tumor. EBRT se obično isporučuje kao ambulantni postupak
tokom otprilike šest do osam sedmica. EBRT započinje sesijom planiranja ili simulacijom,
tokom koje onkolog za zračenje postavlja tragove na tijelo i vrši mjerenja kako bi snop
zračenja poredao u pravilan položaj za svaki tretman. Za vrijeme liječenja pacijent leži na
stolu, a zračenje se isporučuje iz više pravaca. Stvarno područje na kojem se vrši zračenje
može biti veliko ili malo, ovisno o karakteristikama karcinoma. Zračenje se može isporučiti
na jedno određeno područje ili obuhvatiti okolna tkiva, uključujući limfne čvorove. Nedavne
studije pokazale su da je terapija zračenjem cijelog mozga (WBRT) povezana s većim
neželjenim efektima bez poboljšanja u kontroli raka u odnosu na SRT kod osoba s
ograničenim metastatskim karcinomom u mozgu. Kognitivni pad bio je češći kod tretmana
WBRT-SRT u poređenju sa samo SRT bez odgovarajućeg poboljšanja u kontroli karcinoma
ili ukupnog preživljavanja. Iako bi WBRT mogao biti potreban za rašireni rak u mozgu,
ciljaniji pristupi izgledaju superiorniji kada se mogu na odgovarajući način iskoristiti.
 Slika 1. Stroj za vanjsku radioterapiju mozga

Trodimenzionalna konformna terapija zračenjem (3D-CRT): EBRT se može preciznije

isporučiti uz pomoć specijalnog skeniranja i računara. Skeniranje se naziva računarska
tomografija (CT skeniranje) i koristi se za identifikaciju "cilja" karcinoma. Računar se koristi
za „prilagođavanje“ zračenja obliku tumora. Ova tehnika je poznata kao trodimenzionalna
konformna terapija zračenjem ili 3D-CRT. Čini se da upotreba 3D-CRT smanjuje mogućnost
ozljede obližnjih normalnih tkiva. Budući da 3D-CRT može bolje ciljati područje raka,
onkolozi za zračenje procjenjuju mogu li se veće doze zračenja dati sigurno i pružaju li više
šansi za izlječenje.Istraživači su procijenili 3D-CRT u liječenju pacijenata sa
visokokvalitetnim gliomima. U kliničkom ispitivanju koje je uključivalo 34 pacijenta liječenih
3D-CRT-om, pacijenti su živjeli u prosjeku 11,7 mjeseci. Gotovo polovina pacijenata živjela
je godinu dana ili više nakon liječenja, a približno 13% živjelo je dvije godine ili više.
Pokazalo se da visoke doze 3D-CRT povećavaju preživljavanje u odnosu na konvencionalnu
terapiju zračenjem. Japanski istraživači izvijestili su da konformna terapija zračenjem s
visokim dozama poboljšava preživljavanje pacijenata s anaplastičnim astrocitomom i
glioblastomom u poređenju sa standardnim dozama, bez povećanih smetnji povezanih s
zračenjem na mozak. Među 184 pacijenta koji su liječeni visokim dozama konformnog
zračenja, više od polovine (51%) preživjelo je pet godina ili više u odnosu na 15% pacijenata
koji su liječeni konvencionalnom zračnom terapijom. EBRT se može koristiti za pružanje
terapije zračenjem dijela mozga ili cijelog mozga. Terapija zračenjem cijelog mozga obično
se preporučuje kod velikog ili širenog tumora na mozgu.
Terapija protonskim zračenjem: Terapija protonskim zračenjem je oblik EBRT-a koji koristi
snop protona kao izvor zračenja, a ne X-zrake ili gama zrake. Protoni se oslobađaju od atoma
koristeći tehnologiju sličnu onoj koja se koristi u nuklearnim reaktorima. Kompjuterski
programirani blokovi su precizno postavljeni da usmjeravaju protonsku zraku prema tumoru i
prilagođavaju je obliku tumora. Kao izvor zračenja, protonske zrake nude neke prednosti.
Konkretno, protonski zrak isporučuje visoku dozu zračenja tumoru, ali vrlo malo zračenja
utiče na normalno tkivo ispred i pored tumora, a nikakvo zračenje se ne taloži u normalnom
tkivu iza tumora. Na taj način zdravo moždano tkivo pošteđeno je oštećenja od zračenja.
Standardne EBRT zrake mogu deponirati veći dio svoje doze u tkivima ispred tumora,
uzrokujući oštećenje normalnog tkiva i povezane nuspojave. Terapija protonskim zračenjem
može imati ulogu u liječenju tumora neobičnog oblika i malih tumora koji se nalaze duboko u
lobanji, poput tumora baze lubanje ili tumora hipofize. Terapija protonskim zračenjem
procijenjena je u liječenju meningioma i čini se efikasnom. U kliničkom ispitivanju u kojem
je sudjelovalo 16 pacijenata s intrakranijalnim meningeomima, preko 90% je preživjelo bez
progresije raka tri godine ili duže.

2.2 Stereotaktička terapija zračenjem / Stereotactic Radiation Therapy (Gamma Knife

Therapy)

Stereotaktička terapija zračenjem (SRT) neinvazivan je pristup liječenju tumora mozga koji
koristi zrake tanke olovke za liječenje samo tumora. SRT koristi tehnike snimanja -
uključujući CT skeniranje ili MRI - i posebno računarsko planiranje za precizno fokusiranje
velike doze zračenja na tumor na mozgu, istovremeno štedeći normalno tkivo. Ova fokusirana
tehnika omogućava da se zračenje isporučuje u područje mozga ili kičmene moždine koje se
može smatrati neoperabilnim, a može se isporučiti tumorima čiji je promjer jedan i pol inča ili
manji. Još jedna velika prednost SRT-a je ta što se zračenje vrši u jednoj seansi. SRT je
postao standardni tretman za primarne i metastatske tumore mozga i može se isporučiti kao:
Dodatak konvencionalnom EBRT-u, nazvanom lokalnim „pojačanim“ zračenjem, kada je
pacijent već primio maksimalnu sigurnu dozu konvencionalne terapije zračenjem, jedina
tehnika koja se koristi za terapiju zračenjem nekih tumora na mozgu, ili zamjena za operaciju
metastatskog tumora mozga ili benignog tumora (kao što su hipofiza, epifiza ili akustični
tumor). Prije SRT-a, pacijent je opremljen okvirom za glavu. CT i / ili MRI snimanja rade se s
postavljenim okvirom glave kako bi se locirao tumor i pribavile informacije potrebne za
računarsko planiranje liječenja. Liječenje je potpuno neinvazivno i bezbolno. Pacijenti
održavaju svoju normalnu funkciju i potpuno su budni i budni tijekom cijelog postupka.
Mogući neželjeni efekti SRT uključuju edeme (oticanje), povremene neurološke probleme i
zračnu nekrozu (nakupljanje mrtvih ćelija). Možda će biti potrebna druga operacija za
uklanjanje nakupina mrtvih ćelija tumora.

Gama nož ( Sl. 2 ) je instrument koji su razvili istraživači u Švedskoj prije skoro tri decenije.
Isporučuje 201 snop zračenja koji se fokusira na računaru tako da se presecaju na tačnoj
lokaciji karcinoma. Pacijent se stavi na kauč, a zatim se velika kaciga prikači na okvir glave.
Rupe na kacigi omogućuju da zrake odgovaraju izračunatom obliku tumora. Najčešća
upotreba gama noža bila je za male, benigne tumore, posebno akustične neurome,
meningiome i tumore hipofize. Kod većih tumora prvo će biti potrebno djelomično kirurško
uklanjanje. Gama nož se koristi i za liječenje usamljenih metastaza i malih malignih tumora s
dobro definiranim granicama.

Slika 2. Princip rada gama noža

2.3 Unutarnja radioterapija / Internal Radiation Therapy (Brachytherapy)

Brahiterapija je pružanje terapije zračenjem stavljanjem radioaktivnog materijala direktno u

ili blizu tumora na mozgu. Radioaktivni materijal se takođe može nazvati „implantati“ ili
„sjeme“. Dok standardno zračenje cilja zrake na tumor izvan tijela, brahiterapija napada
tumor iznutra. Prednosti interne isporuke zračenja su: Smanjena oštećenja normalnog tkiva, a
samim tim i smanjeni neželjeni efekti, koncentrisanije isporučivanje zračenja na područje u
kojem će se rak najčešće ponoviti, i smanjen rizik od oštećenja normalnog moždanog tkiva
čini brahiterapiju mogućom za pacijente sa rekurentnim tumorima koji su bili podvrgnuti
zračenju zbog ponavljajućih tumora mozga i možda neće moći tolerirati dodatni EBRT.

Brahiterapija se koristi u liječenju novootkrivenih ili ponovljenih tumora mozga. Može se

primijeniti kao primarna terapija zračenjem ili kao „pojačanje“ dodatnog zračenja koje se daje
prije ili nakon standardnog zračenja vanjskim snopom. Da bi poticajna terapija bila efikasna,
tumor na mozgu ne smije biti veći od 2 inča u promjeru i dostupan mu je operacijom. Većim
tumorima može biti potrebna operacija radi smanjenja veličine tumora prije implantacije
izvora zračenja. Brahiterapija je lokalna terapija; obično se ne koristi za široko rasprostranjene
ili višestruke tumore.

Postupak implantacije: Da bi se implantirala energija zračenja u tumor, kateteri (epruvete) se

postavljaju u tumorski sloj pomoću hirurških tehnika kojima se upravljaju CT i MRI. Izvori
zračenja, obično u obliku peleta, smještaju se u katetere. Ovisno o korištenim izotopima,
implantat se uklanja ili nakon nekoliko dana, nakon nekoliko mjeseci ili se trajno ostavlja na
mjestu. Steroidi se obično koriste sa ovom terapijom za smanjenje otoka mozga. U rijetkim
slučajevima implantacija se može ponoviti. Implantati s brahiterapijom su obično privremeni i
uklanjaju se nakon završetka liječenja. U nekim slučajevima implantat može biti trajan.
Moguća komplikacija povezana s brahiterapijom je nakupljanje mrtvog tkiva. Zračenje koje
se emituje iz implantata ubija ćelije karcinoma, a u nekim slučajevima to može dovesti do
bržeg nakupljanja mrtvih ćelija nego što ih tijelo može ukloniti. Velike količine mrtvih
tumorskih ćelija mogu izazvati komplikacije. Nekim će pacijentima biti potrebna kontrolna
operacija za uklanjanje mrtvog tkiva.
3. POSTUPCI ZA PROVOĐENJE RADIOTERAPIJE TUMORA MOZGA

Terapija zračenjem često započinje tjedan ili dva nakon operacije ili čim operativna rana
zacijeli. Konvencionalni EBRT daje se obično u 30–40 doza tokom šest sedmica, pet dana u
sedmici. Brahiterapija se može primjenjivati samo nekoliko dana, nakon čega slijedi
uklanjanje radioaktivnog „sjemena“, a stereotaktička terapija zračenjem obično se provodi u
jednoj sesiji.

Kontrolni pregledi: Rezultati terapije možda neće biti očigledni nekoliko mjeseci ili duže.
Stanice tumora koje su oštećene zračenjem ne mogu se normalno razmnožavati i postepeno
umiru. Mozak čisti mrtve ćelije tumora, ali ovo je dugotrajan proces. Skeniranja napravljena
neposredno nakon terapije mogu biti zbunjujuća jer se otok i mrtve ćelije često čine većim od
originalnog tumora i mogu izazvati simptome slične tumoru. Potrebno je nekoliko mjeseci
dok skeniranja pokažu punu korist od zračenja.

Ponovni tretman zračenjem: Zračenje ubija normalne ćelije kao i tumorske ćelije. Budući da
se moždano tkivo ne može zamijeniti, efekti zračenja su kumulativni, što uzrokuje ozbiljne
nuspojave izvan određenog stepena izloženosti zračenju. Iz tog razloga, ponovni tretman
konvencionalnim frakcionisanim zračenjem se često ne preporučuje. Međutim, dodatno
zračenje je moguće u odabranim okolnostima, uključujući:

Lokacija tumora i njegov odnos prema kritičnom moždanom tkivu, kada je dato prethodno
zračenje, prvobitno data količina zračenja, tip tumora i starost pacijenta.

Brahiterapija i stereotaktička terapija zračenjem često se koriste za odabrane pacijente koji

mogu imati koristi od ponovnog liječenja zračenjem. Ovi pacijenti obično imaju ponavljajuće
maligne gliome ili metastatske tumore mozga i prethodno su prošli uobičajeni EBRT.
4. NEŽELJENI EFEKTI I KOMPLIKACIJE RADIOTERAPIJE

Terapija zračenjem obično je povezana sa nekim neželjenim efektima. Međutim, pacijenti

imaju nuspojave različitom brzinom i u različitom stepenu. Doza koja uzrokuje određenu
nelagodu kod jednog pacijenta kod drugog može uzrokovati neželjene efekte, a kod trećeg
može onesposobiti. Neželjeni efekti terapije zračenjem mogu se podijeliti u opće i one koji se
odnose na neurološke ili moždane funkcije. Opće nuspojave mogu uključivati:

Gubitak kose,

Nadraživanje kože,

Problemi sa sluhom,

Mučnina / povraćanje,

Promjene apetita,

Umor.

Glavna nuspojava zračenja za tumore mozga je oštećenje normalnih moždanih tkiva, što može
dovesti do blagog, umjerenog ili ozbiljnog oštećenja mozga. Novije tehnike terapije
zračenjem mogu ograničiti ove efekte, ali ih ne moraju uvijek eliminirati. Neurološki
neželjeni efekti mogu se javiti neposredno nakon tretmana, nekoliko sedmica do nekoliko
mjeseci nakon završetka liječenja, ili se mogu javiti mjesecima ili godinama nakon liječenja i
trajati dugoročno.

Neposredno nakon tretmana: Akutne reakcije nastaju neposredno nakon tretmana i

uzrokovane su oticanjem mozga (edemom) izazvanim zračenjem. Simptomi mogu oponašati
simptome vašeg mozga, poput problema s govorom ili slabosti mišića ili povećanog
intrakranijalnog pritiska, poput glavobolje, mučnine ili dvostrukog vida. Akutni neželjeni
efekti obično su privremeni i mogu se ublažiti kortikosteroidima kao što je deksametazon.
Često se propisuje uzimanje steroida tokom cijelog liječenja kako bi se izbjegle ili svele na
minimum akutne nuspojave. Doza steroida se postepeno smanjuje i prekida po završetku
liječenja.

Tjedni ili mjeseci nakon tretmana: Takozvane „rano odgođene“ ili subakutne reakcije obično
se javljaju između jednog i tri mjeseca nakon tretmana. Simptomi uključuju gubitak apetita,
pospanost, nedostatak energije i povećanje već postojećih neuroloških simptoma. Smatra se
da su subakutne reakcije posljedica privremenih poremećaja u radu živčanih ovojnica. Ovi
simptomi su obično privremeni i traju oko šest tjedana, koliko je potrebno da se mijelin
obnovi. Međutim, u nekim slučajevima oporavak može potrajati nekoliko mjeseci.

Druga reakcija koja se može javiti nekoliko tjedana ili mjeseci nakon liječenja je oticanje kao
rezultat nakupljanja mrtvih ćelija tumora. Mozak nema efikasan limfni sistem, sistem čišćenja
tijela. Stoga se mrtve ćelije tumora uklanjaju vrlo sporo, a ćelijska smrt izazvana zračenjem
može uzrokovati brzu nakupinu mrtvih stanica. Oticanje koje se javlja kao rezultat mrtvih
ćelija može prouzrokovati povećanje neuroloških simptoma slično simptomima tumora na
mozgu.

Mjeseci ili godine nakon tretmana: Dugoročni efekti nastaju kao rezultat promjena u bijeloj
tvari u mozgu i smrti moždanog tkiva uzrokovane oštećenim radijacijom krvnih žila.
Simptomi se mogu javiti mjesecima ili godinama nakon završetka terapije. Ovi dugoročni
učinci su trajni i mogu biti progresivni. Simptomi se razlikuju od blagih do ozbiljnih i
uključuju: smanjeni intelekt, oštećenje pamćenja, konfuziju, promjene ličnosti i promjenu
normalne funkcije ozračenog područja.

Dugoročne učinke terapije zračenjem teško je razlikovati od rasta novog tumora. CT i MRI
snimanja nisu precizna, a PET skeniranje može biti korisno, ali nije ni potpuno precizno.
Možda će biti potrebno izvršiti biopsiju područja kako bi se utvrdilo ima li pacijent novi rast
tumora.

Jedan od glavnih, dugoročnih nuspojava radioterapije je razvoj drugog karcinoma, često u

području glave i vrata. To često traje godinama da bi se razvilo.
5. POBOLJŠANJE EFEKTA LIJEČENJA RADIOTERAPIJOM

Razvoj efikasnijeg liječenja raka zahtijeva procjenu novih i inovativnih terapija kod
pacijenata sa karcinomom. Klinička ispitivanja su studije koje procjenjuju efikasnost novih
strategija liječenja. Budući napredak u terapiji zračenjem tumora mozga rezultat će
kontinuirane evaluacije novih tretmana u kliničkim ispitivanjima. Sudjelovanje u kliničkom
ispitivanju može ponuditi pacijentima pristup boljim tretmanima i unaprijediti postojeće
znanje o liječenju ovog karcinoma. Pacijenti koji su zainteresirani za sudjelovanje u
kliničkom ispitivanju trebaju sa svojim ljekarom razgovarati o rizicima i koristima kliničkih
ispitivanja. Područja aktivnih istraga usmjerenih na poboljšanje zračenja liječenja tumora
mozga uključuju sljedeće:

Kombinovana terapija,

Terapija zračenjem modulirana intenzitetom (tomoterapija),

Radioaktivna monoklonska antitela,

Intraoperativna terapija zračenjem,

Terapija hvatanja bora neutronom (BNCT),

Hipertermija.

Kombinirana terapija: Kombinacija 2 ili više načina liječenja često pruža najbolju priliku za
produljenje preživljavanja pojedinca. Nedavna klinička ispitivanja pokazala su da kod
odabranih pacijenata sa anaplastičnim gliomom kombinacija zračenja praćena hemorapijom
Temador (temozolomid) poboljšava ishode u poređenju sa liječenjem samo zračenjem. Studija
CATON otkrila je da je petogodišnje opšte preživljenje poboljšano s adjuvansom Temador
koji se daje nakon zračenja, ali ne i tokom zračenja.

Terapija moduliranom intenzitetom (IMRT): IMRT je napredni oblik 3-D konformne terapije
zračenjem. IMRT, koja se naziva i tomoterapija, isporučuje rotirajućim uređajima različit
intenzitet zračenja. IMRT je sličan skeniranju računarskom tomografijom (CT). U CT-u se
zraka rotira oko pacijenta, stvarajući niz slika presjeka. IMRT takođe koristi rotirajuću zraku,
osim što zrači zračenjem. I poput CT-a, IMRT pruža tretman jedan po jedan presjek.
Intenzitet zračenja koje se isporučuje sa IMRT varira postavljanjem "lišća" između pacijenta i
uređaja za isporuku zračenja, koji ili blokiraju ili omogućavaju prolazak zračenja. Rotiranje
isporuke zračenja oko pacijenta omogućava preciznije ciljanje raka.
Radioaktivna monoklonska antitela: Monoklonska antitela su ciljane terapije koje mogu
locirati rak u telu na osnovu jedinstvenih proteina prisutnih na površini nekih ćelija
karcinoma. Radioaktivni materijal, poput joda 131, može biti vezan za monoklonsko
antitijelo. Rezultat je tretman u kojem antitijelo djeluje kao uređaj za usmjeravanje raka, a
radioaktivni jod 131 ubija ćelije raka.

Intraoperativna radioterapija (IORT): Intraoperativna radioterapija je tehnika za isporuku

velike, pojedinačne doze zračenja direktno na tumor u trenutku operacije. Provođenje zračne
terapije tokom operacije pruža prednost smanjenja oštećenja normalnog moždanog tkiva. Iako
istraživanje nije pokazalo da IORT poboljšava preživljavanje u odnosu na konvencionalni
EBRT, ishodi nisu lošiji s IORT-om. Kliničko ispitivanje koje je uključivalo pacijente sa
malignim gliomima nije pokazalo značajnu razliku u preživljavanju između 32 pacijenta koji
su primili IORT i slične grupe pacijenata koji su podvrgnuti EBRT-u.

Terapija hvatanja bornog neutrona (BNCT): BNCT kombinira poseban oblik zračenja s
lijekom koji se koncentrira u ćelijama tumora. Lijek, koji je spoj elementa bora, "hvata"
energiju zračenja, postaje nestabilan i raspada se. U ovom procesu se emituje zračenje koje
ubija ćelije. Uobičajeno tkivo je pošteđeno jer se lijek akumulira u ćelijama raka u većoj mjeri
nego u normalnom moždanom tkivu, a zračenje je bezopasno ukoliko ne reagira s borom.

Hipertermija: Hipertermija je toplotna terapija. Cilj ove tehnike liječenja je zagrijavanje

područja na kojem je rak učiniti stanice raka ranjivijim na efekte liječenja raka. Stanice raka
imaju tendenciju da budu osjetljivije na toplinu zbog lošeg protoka krvi, smanjenog nivoa
kiseonika i kiselog okruženja. Postupak za hipertermiju uključuje pažljivo i jednolično
davanje toplote tumoru, istovremeno sprečavajući kontakt sa normalnim ćelijama i
potencijalno oštećenje. Tehnike koje se koriste za zagrijavanje tkiva uključuju usmjeravanje
različitih vrsta energetskih valova prema raku, kao što su radiofrekventni talasi, mikrotalasi i
ultrazvuk. Istraživači rade na utvrđivanju najefikasnijeg načina za postizanje hipertermije za
liječenje tumora na mozgu.
6. ZAKLJUČAK

Zračenje ili radioterapija je grana medicine koja se bavi liječenjem bolesti primjenom
ionizirajućeg zračenja. Primjenjuje se kod radioosjetljivih tumora. Zračenjem tumor je
moguće uništiti, smanjiti ili se mogu ukloniti neugodne pojave koje su posljedica pritiska
tumora (bol, oteklina). Zračenje se može primijeniti i u palijativne svrhe, tj. u
uznapredovalom stadiju bolesti, kako bi se ublažili ili spriječili simptomi (prvenstveno bol), a
time i poboljšala kvaliteta života. Radioterapija može se provoditi samostalno ili u
kombinaciji s drugim oblicima liječenja. Samostalno zračenje primjenjuje se kod tumora koji
su neoperabilni zbog svoje veličine, smještaja ili nekog drugog razloga. Postoperativno
zračenje primjenjuje se kod dobroćudnih tumora koji nisu u potpunosti odstranjeni ili tumora
niskog stupnja malignosti (gradus I, II). Na taj se način smanjuje vjerojatnost povrata bolesti
(ako je tumor potpuno uklonjen) odnosno vrijeme do progresije preostalog tumora. Kod
tumora viskog stupnja malignosti (gradus III, IV) radioterapija utječe na duljinu preživljenja.
Uređaj koji se pri tome najčešće koristi je linearni akcelerator.  U njemu nastaje zračenje i
snop nevidljivih zraka izvana se usmjeri preko kože u dubinu na sam tumor i nešto okolnog
tkiva. Terapijska doza određuje se ovisno o tipu tumora, njegovoj lokaciji i veličini te dobi
bolesnika. Terapija zračenjem može se provoditi bolnički i ambulantno. Najčešće se provodi
pet dana u tjednu kroz nekoliko sedmica.
7. LITERATURA

1) Damjanov I, Seiwerth S, Jukić S, Nola M. Patologija. 4. izd. Zagreb: Medicinska naklada;

2014. p. 795;831-40.

2) Brinar V. i suradnici. Neurologija za medicinare. 1. izd. Zagreb: Medicinska naklada;

2009. 215-33.

3) Paladino J. Kompendij neurokirurgije. 1. izd. Zagreb. Naklada Ljevak: 2004. 72-85.

4) Rotim K, Sajko T. Neurokirurgija. 1. izd. Zagreb. Zdravstveno veleučilište; 2010. 79- 92.

5) Kumar V, Abbas A.K, Aster J.C. Robbins Basic Pathology. 9. izd. Kanada: Elsevier
Sanders; 2013. 842-48.

6) Greenberg M.S, author; Hiscock T, editor. Handbook of Neurosurgery. [Internet]. 8th

edition. New York: Thieme; 2016. - [ažurirano 5. 2016; citirano 1.6.2019.] Dostupno na:
http://gynecology.sbmu.ac.ir/uploads/4_575973715896959714.pdf

7) Konja J. Neuroonkologija. U: Barišić N, i sur. Pedijatrijska neurologija. 1. izd. Zagreb.

Medicinska naklada; 2009. p. 633-70.