UNIVERZITET U TRAVNIKU

Farmaceutsko-zdravstveni fakultet Travnik

ODSJEK: Farmacija

ŽIVA U OKOLIŠU I ŽIVOTNIM NAMIRNICAMA

TOKSIKOLOŠKA HEMIJA
-seminarski rad-

Kandidat: Mentor:

Broj indexa:

Travnik, novembar 2022. godine

 SADRŽAJ

1. UVOD..............................................................................................................................1

2. ŽIVA................................................................................................................................2

3. ŽIVINI SPOJEVI............................................................................................................3

4. UPOTREBA, GLAVNI IZVORI EMISIJE I ZASTUPLJENOST ŽIVE U OKOLIŠU 4

5. METIL ŽIVA..................................................................................................................6

5.1. Metil živa u ribama...................................................................................................6

5.2. Metil živa u divljini...................................................................................................6

6. TROVANJE ŽIVOM......................................................................................................8

7. ZAKLJUČAK..................................................................................................................9

8. LITERATURA..............................................................................................................10
1. UVOD
Živa se prirodno nalazi u okolišu, no obično je sadržavaju minerali u bezopasnim količinama te
ne predstavlja značajan rizik. Problem proizlazi iz ljudskog djelovanja zbog kojega se znatne
količine žive ispuštaju u okoliš, a ta se živa potom u njemu zadržava slobodno kružeći hiljadama
godina. Živa u vodi i sedimentu glavni je razlog za zabrinutost jer se ondje nalazi u iznimno
toksičnom obliku, a životinje je tim putem lako mogu unijeti u organizam i na taj je način uvesti
u ljudski prehrambeni lanac. Svjetska zdravstvena organizacija istaknula je 10 hemikalija koje su
velika prijetnja za javno zdravstvo, od kojih su četiri teški metali: kadmij, živa, olovo i arsen.
Sagorijevanje krutih goriva kao što su ugljen, lignit, treset i drvo u industriji i kućanstvima
predstavljaju jedan od najvećih izvora onečišćenja živom u Europi i drugdje. Navedena goriva
sadržavaju male količine žive i ispuštaju je u okoliš pri sagorijevanju. Ta su ispuštanja glavni
izvor emisije žive u Europi i uključuju aktivnosti kao što su proizvodnja električne energije,
cementa i metala. Najznačajniji put izloženosti ljudi  živi jest putem morskih plodova. Kad
morske životinje unesu živu, ona uglavnom ostaje u njihovu organizmu i s vremenom se
nakuplja. Veće ribe grabežljivice uglavnom sadržavaju veće koncentracije žive jer konzumiraju
manje životinje koje su već u organizam unijele nešto žive. Stoga će konzumacija većih riba
grabežljivica, kao što su tuna ili sabljarka, obično dovesti do većeg unosa žive u odnosu na
konzumaciju manjih riba koje su niže u prehrambenom lancu. Utjecaji na zdravlje povezani su s
doziranjem, no glavni je problem utjecaj žive na nerođenu i mlađu djecu. Do izloženosti živi
može doći već u utrobi zbog majčine konzumacije morskih plodova. To može imati znatan i
doživotan učinak na mozak u razvoju i živčani sustav djeteta te utjecati na pamćenje, jezične
sposobnosti, moć opažanja i druge vještine. Procjenjuje se da se samo u Europi svake godine
rađa 1,8 milijuna djece s većom količinom žive od preporučene sigurnosne granice.
2. ŽIVA
Živa ( slika 1) je poznata od davnih vremena (~ 1500. godine prije Krista). Ime je dobio od
latinske riječi hydrargyrum što znači tekuće srebro. To je sjajni, srebrno bijeli metal. Prvi pisani
dokaz o živi potječe od Aristotela, a prema ostacima nađenim u egipatskim grobnicama
pretpostavlja se da su već Egipćani u 6. stoljeću pr. Kr.  poznavali postupak dobivanja žive i
njezinu sposobnost amalgiranja. Od prvog stoljeća živa se počela upotrebljavati u medicinske
svrhe, a Paracelsus je uveo liječenje sifilisa živom. Pri sobnoj temperaturi je tekućina. Loše vodi
toplinu i električnu struju. Stabilna je na zraku. Ne reagira s lužinama i većinom kiselina. Otapa
se samo u oksidirajućim kiselinama. Tekuća živa otapa mnoge metale dajući amalgame. Ovisno
o količini otopljenog metala, amalgami mogu biti tekući ili čvrsti. Živine pare su vrlo otrovne.
Lako se resorbira čak i preko nepokrivenih dijelova kože. Imaju kronični kumulativni efekt.
Organski spojevi žive, kao što je metil-živa, su također jaki otrovi. U prirodi žive ima dvadesetak
puta više nego kadmija. Može se pronaći samorodna dispergirana u obliku sitnih kapljica u
kamenju i stijenama. Male količine žive nalaze se i u sastavu granita (0,25 ppm), bazalta (0,11
ppm), pijeska (0,03 ppm) i u sastavu mora (2×10−4 ppm). Ipak se najveće količine žive nalaze u
spojevima. Nalazi se u obliku minerala cinabarit (HgS) i u obliku levingstonita. Klor-alkalne
elektrolize su najveći potrošač žive. Upotrebljava se kao katoda kod elektrolize, zbog velikog
prenapona vodika na njoj i stvaranja amalgama s produktom. Sa živom se pune toplomjeri,
tlakomjeri, baterije ili se izrađuju svjetiljke koje isijavaju svjetlost bogatu ultraljubičastim
zrakama. Cijena redestilirane metalne žive čistoće 99,998% iznosi 54,90 € za 450 g. U većini
spojeva je jednovalentna ili dvovalentna te posjeduje najveću napetost površine što uvjetuje da
će se, ako je to moguće, elementarna živa nalaziti u obliku pravilnih kuglica.1

Slika br. 1: Živa ( web) 1

1
https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDiva
3. ŽIVINI SPOJEVI
1. Živini(I) halogenidi su Hg2Br2, Hg2F2, Hg2I2 i Hg2Cl2. Svi halogenidi osim
Hg2F2 netopljivi su u vodi. Živin(I)-klorid poznat je pod imenom kalomel i koristi se u
medicini kao purgativ te kao insekticid. Dobiva se precipitacijom iz otopine klorida kao
bijeli kristal.

2. Živini(II) halogenidi su HgBr2, HgF2, HgI2 i HgCl2. Živin(II)-jodid otapanjem u višku

jodidnih iona daje stabilan tetreajodmerkurat(II)-ion HgI2-4 koji se kao zalužena otopina
naziva Nesslerov reagens i upotrebljava se za dokazivanje i određivanje amonijaka.

3. Živin(II) oksid (HgO) dobiva se kao narančastožut prah dodatkom NaOH otopini s

Hg2+ ionima. Zagrijavanjem se raspada na elementarne sastojke.

4. Živin(II) sulfid (HgS) javlja se u dvije modifikacije, crvenoj koja se u prirodi nalazi kao
crveni mineral cinabarit i crnoj.

5. Živin(II) sulfat (HgSO4) sa sulfatima alkalijskih metala stvara dvosoli.

6. Živin(II) fulminat (Hg(OCN)2) široko je upotrebljivani detonator za eksplozive.

7. Živin(II) klorid, korozivna je bijela, kristalna i sublimirajuća, vrlo otrovna tvar, koja se
ranije često rabila kao baktericid i fungicid.[3]

8. Millonova baza (Hg2N)OH kao reagens se upotrebljava za dokazivanje bjelančevina.2

2
https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDiva
4. UPOTREBA, GLAVNI IZVORI EMISIJE I ZASTUPLJENOST ŽIVE U OKOLIŠU
Trenutna upotreba žive razlikuje se diljem svijeta kao i potencijalni izvori emisija žive (slika 2).
U Europi je upotreba žive vrlo ograničena, a glavna će primjena žive tijekom nadolazećih godina
biti za zubne ispune, budući da je njezina upotreba u industriji zabranjena. U drugim dijelovima
svijeta živa se još uvijek više koristi u industrijskim djelatnostima, a u rudnicima zlata u manjoj
mjeri. Sagorijevanje krutih goriva kao što su ugljen, lignit, treset i drvo u industriji i kućanstvima
predstavljaju jedan od najvećih izvora onečišćenja živom u Europi i općenito u svijetu.
Navedena goriva sadržavaju male količine žive i ispuštaju je u okoliš pri sagorijevanju. Ta su
ispuštanja glavni izvor emisije žive u Europi i uključuju aktivnosti kao što su proizvodnja
električne energije, cementa i metala. Posljedično dugotrajnoj uporabi, hiljade tona žive
ispuštene su u okoliš. Trenutno su količine ispuštene žive u atmosferi do 500% iznad prirodne
zastupljene količine, a u oceanima je koncentracija približno 200% iznad prirodno zastupljene
količine.3

Slika br. 2: Glavni potencijalni izvori emisije žive na globalnoj razini ( web)4

Osoba može biti izložena živi udisanjem kontaminiranog zraka, uzimanjem kontaminirane vode i
hrane ili zbog kontakta kože sa živom. Svi oblici žive ne ovisi o načinu izloženosti i kemijskom
obliku unutar kojih se razlikuje akutno i kronično trovanje i djelovanje na različite organe i
3
Pacyna EG, Pacyna JM, Sundseth K, Munthe J, Kindbom K, Wilson S. Steenhuisen F. Maxson P Global emission of
mercury to the atmosphere from anthropogenic sources in 20 05 and projections to 2020. Atmospheric
Environment 2010; 44: 2487-2499

4
https://www.canada.ca/en/environment-climate-change/services/pollutants/mercury-environment/health-
concerns/food-chain.html
sustave. Živa djeluje izrazito neurotoksično te je naročito važno izbjeći izloženost u prenatalno
doba i u doba razvoja neurološkog sustava. Najznačajniji put izloženosti živi je konzumacija
morskih plodova. Kad morske životinje unesu živu u sebe, ona uglavnom ostaje u njihovu
organizmu i s vremenom se nakuplja ( slika 3). Veće ribe grabežljivice uglavnom sadržavaju
veće koncentracije žive, jer konzumiraju manje životinje koje su već u organizam unijele nešto
žive. Stoga konzumacija većih riba grabežljivica, kao što su tuna ili sabljarka, obično dovodi do
većeg unosa žive u odnosu na konzumaciju manjih riba koje su pozicionirane niže u
prehrambenom lancu. Utjecaji na zdravlje povezani su koncentracijskom dozom izloženosti, no
daleko veći problem je utjecaj žive na još nerođenu i malu djecu. Do izloženosti živi može doći
već u utrobi zbog majčine konzumacije morskih plodova koji u sebi sadrže živu. Anorganski i
organski živini spojevi se izlučuju u mlijeko, pa predstavljaju i potencijalnu opasnost za djecu
tijekom dojenja. To može imati znatan i doživotan učinak na mozak u razvoju i živčani sustav
djeteta te utjecati na pamćenje, jezične sposobnosti, moć opažanja i druge životno važne vještine.
Procjenjuje se da se samo u Europi svake godine rađa 1,8 milijuna djece s većom količinom žive
od preporučene sigurnosne granice.5

Slika br. 3:Biogeohemijski ciklus žive ( web)6

5
Sutlović D. Marušić J. Stipišić A, Poljak V. Laštre Primorac D, Majić Z, Luetić S, Knezović Z, Papić J, Zafran Novak J,
Fulgosi H, Pollak L, Žuntar I, Plavšić F. Toksikologija hrane. Sutlović, Davorka (ur.). Split Redak, 2011.
6
https://www.eea.europa.eu/hr/articles/ziva-trajna-prijetnja-za-okolis
5. METIL ŽIVA
U okolišu, posebno jezerima, vodenim putevima i močvarama, živa se može pretvoriti u visoko
toksično, organsko jedinjenje koje se zove metil živa kroz biogeohemijske interakcije. Metil
živa, koja se apsorbira u tijelo oko šest puta lakše od neorganske žive, može migrirati kroz ćelije
koje inače stvaraju barijeru za toksine. Može da prođe krvno-moždanu i placentnu barijeru,
omogućavajući joj da direktno reaguje sa ćelijama mozga i fetusa. Kontaminacija živom izaziva
širok spektar simptoma u organizmima, a posebno utiče na bubrege i neurološke sisteme. Iako
niske razine ne moraju biti direktno smrtonosne za pojedinačne organizme, toksikološki učinci
kao što su oštećena reprodukcija, rast, neuro-razvoj i sposobnost učenja, pored promjena u
ponašanju, mogu dovesti do povećanja smrtnosti i rizika od predatorstva za neke divlje
životinje.7

5.1. Metil živa u ribama

Metil živa se čvrsto drži za riblje proteine kada se apsorbira kroz škrge ili kada se jedu
kontaminirani izvori hrane. U nekim slučajevima, nivoi metil žive u ribama mesožderima, kao
što su slatkovodni brancin, sivka i štuka, i morska ajkula i sabljarka, bioakumuliraju se i do
milion puta više nego u okolnoj vodi. Iako se čini da su ribe tolerantne na velika opterećenja
tijela metilživom, bilo je ljudskih smrti u slučajevima teškog trovanja. Na primjer, 1950-ih,
Chisso Corporation u Minamati, Japan, ispuštala je netretiranu efluentnu vodu koja sadrži metil
živ hlorid u Minamata Bay. Jednom u sedimentima zaliva, živa je bila lako apsorbovana od
strane morskih vrsta, kontaminirajući ceo ekosistem. Riba koju su konzumirali lokalni stanovnici
dovela je do smrti više od 1000 osoba i ozbiljno je utjecala na razvoj fetusa trudnica.

Općenito, nivoi žive rastu s veličinom i starošću ribe, iako ne uvijek. Nivoi se također razlikuju
prema vrsti i lokaciji. Na bioakumulaciju u ribama utiče količina prisutne metil žive, na koju
zauzvrat utiču lokalni biogeohemijski procesi i unos žive iz atmosferskog zagađenja. Kako bi se
ograničila izloženost ljudi živi iz kontaminirane ribe, različita vladina odjela izdala su savjete o
potrošnji ribe za vodena tijela širom Kanade.8

7
. Clarkson TW, Magos L, Myers GJ. The Toxicology of Mercury --- Current Exposures and Clinical Manifestations. N
Engl J Med 2003;349:1731-7.

8
Risher JF, Amler SN. Mercury Exposure: Evaluation and Intervention The Inappropriate Use of Chelating Agents in
the Diagnosis and Treatment of Putative Mercury Poisoning. NeuroToxicology 2005, 26 691-699. 
5.2. Metil živa u divljini
Predatori koji se hrane ribom (ribožderi), kao što su lubenice, patke merganser, orlovi, čaplje i
vodeni ribari, općenito imaju vrlo visoke koncentracije žive. Živa je otkrivena kod običnih
lovaca od Aljaske do atlantske Kanade, a koncentracije u krvi su u korelaciji s razinama u
vrstama riba plijen. Nedavna anketa žive u lunama iz pet regija širom SAD-a i Kanade pokazala
je da su koncentracije žive u krvi porasle od zapada prema istoku, s najvišim nivoima u
jugoistočnoj Kanadi. Sumnja se da visoki nivoi žive narušavaju reproduktivni uspjeh lutalice,
kao i uzrokuju probleme vezane za rast. Ovi problemi neizbježno dovode do povećane stope
smrtnosti i smanjene stope nataliteta, što rezultira smanjenjem obilja prirodnih populacija.

Osim toga, živa je pronađena kod grabežljivih sisara kao što su vidre iz južnog centralnog
Ontarija. Smatra se da povišene razine žive u vidrama mogu uzrokovati ranu smrtnost zbog
toksičnosti i promjena u ponašanju. Dok na reprodukciju i ponašanje vrsta ptica generalno utiče
izlaganje metilživi, sisari najčešće trpe neurološke efekte. Ozbiljnost toksičnih efekata zavisiće
od stepena izloženosti i može se kretati od blagog oštećenja do reproduktivnog zastoja ili smrti.

U prošlosti, strategije smanjenja rizika od žive bile su fokusirane na ograničavanje ljudske

potrošnje jako kontaminirane ribe kako bi se zaštitilo ljudsko zdravlje. Takva strategija očito nije
adekvatna za zaštitu divljih životinja. Vrste poput vidre i kune ne mogu se obazirati na
upozorenja ili savjete o konzumaciji ribe. Pošto je živa tako široko rasprostranjena u kanadskom
okruženju, njihov rizik je stvaran i neposredan, posebno kada se uzmu u obzir efekti kao što su
poremećeni rast i reprodukcija, neurološka oštećenja, oštećenje bubrega i gubitak težine, koji se
javljaju pri relativno niskim koncentracijama.9

9
Pirrone N, Cinnirella S, Feng X, Finkelman RB, Friedli HR, Leaner J. Mason R, Mukherjee Ab, Stracher GB, Streets
DG. Telmer K. Global mercury emissions to the atmosphere from anthropogenic and natural sources. Atoms.
Chem. Phys., 2010; 10, 5951-5964
6. TROVANJE ŽIVOM
Osobitosti otrovanja živom su različite ovisno o tome da li je izazvano elementamom,
anorganskom ili organskom živom, akutnom ili kroničnom izlaganju otrovu, količini unesene
žive i individualnoj reakciji bolesnika. Otrovanje živom se dokazuje laboratorijski mjerenjem
koncentracije u krvi, 24-satnom urinu i kosi. S obzirom da se metil-živa izlučuje putem žuči pri
otrovanju organskom živom nisu povišene vrijednosti u mokraći. Liječenje otrovanja živom je
potporno i simptomatsko, a u akutnom otrovanju mogu od koristi biti kelati dimercaprol (BAL)
koji se upotrebljava intramuskulamo i sukcimer (DMSA) koji je derivat BAL-a za peroralnu
upotrebu. Otrovanje organskom metil-živom se ne smije liječiti kelatima jer povećava
redistribuciju metil-žive u mozak i tako povećava neurotoksičnost. Otrovanje elementarnom
živom nastaje inhalacijom jer lako isparava i dobro se apsorbira u plućima te potom brzo
distribuira po organizmu i u centralni nervni sustav zbog visoke topivosti u mastima Izlučuje se
urinom, a poluvijek eliminacije je oko 60 dana. U slučaju da elementarna živa dospije u probavni
sustav nije opasna jer se veoma loše apsorbira iz crijeva. Danas su najčešći izvori intoksikacije
elementarnom živom razbijeni toplomjeri i drugi mjerni instrumenti, baterije, neke boje,
razbijene fluorescentne žarulje, izrada dentalnih amalganskih plombi, krematoriji, rudnici žive i
srebra te u nekim krajevima svijeta etnički i religijski obredi. Inhalacija elementarne žive može
izazvati akutne i kronične kliničke simptome intoksikacije. Simptomi su kašalj, dispneja, bol u
prsištu, povišena temperatura, zimica, glavobolja, tremor, ataksija, smetnje kordinacije,
polineuropatija, poremećaji perifernih refleksa, poremećaji vida, nesanica, lošije pamćenje,
promjena ponašanja, kožni simptomi poput simptoma acrodinije, edema ekstremiteta, eritema.
Ovisno o težini intoksikacije plućni simptomi mogu progredirati u nekrotizirajući bronhiolitis,
intersticijsku pneumoniju, plućni edem i smrt zbog plučnog zatajenja. Preživjeli mogu imati
različite stupnjeve oštečenja plućne funkcije. Oštećenja bubrežne funkcije se mogu javiti u
subakutnoj fazi otrovanja. Intenzitet kliničkih simptoma ne mora korelirati s razinom žive u
organizmu ili intenzitetu izloženosti otrovu. U radu s djecom bi trebalo ukloniti sve potencijalne
izvore otrovanja elementarnom živom Živine toplomjere, tlakomjere i druge instrumente trebaju
zamijeniti elektronski aparati. U slučaju da se razbije toplomjer potrebno je odmah otvoriti
prozore u prostoriji, izvesti djecu te potom pokušati skupiti razlivenu živu. Obično se zaboravi
da je osnovna opasnost otrovanja od razlivene žive po prostoriji udisanje para koji se oslobađaju
te potom inhaliraju.10

10
Clarkson TW, Magos L, Myers GJ. The Toxicology of Mercury --- Current Exposures and Clinical Manifestations. N
Engl J Med 2003;349:1731-7.
7. ZAKLJUČAK
Živa je metal koji se ispušta u okoliš iz prirodnih i antropogenih izvora. Nakon oslobađanja, živa
prolazi kroz niz složenih transformacija i ciklusa između atmosfere, okeana i kopna. Od
hemijskih oblika žive, metil živa je daleko najčešći oblik u lancu ishrane. Kritična meta za
toksičnost je bubreg. Ostale mete uključuju jetru, nervni sistem, imuni sistem, reproduktivni i
razvojni sistem. Metil živa može ući u folikul dlake i proći kroz placentu, kao i krvno-moždanu i
krvno-cerebrospinalnu tečnu barijeru, omogućavajući akumulaciju u kosi, fetusu i mozgu. iba i
drugi plodovi mora, bezalkoholna pića i kompozitna hrana najvažniji su faktori koji doprinose
izloženosti neorganskoj živi u ishrani u evropskoj populaciji. Riblje meso je dominantan
doprinos izloženosti metilživi u ishrani za sve starosne kategorije, a slijede ga riblji proizvodi.
Sadržaj žive u ovim proizvodima uvelike varira među različitim vrstama ribe, a općenito je veći
u ribama grabežljivcima. Općenito, srednja izloženost ishrani ne prelazi podnošljivi sedmični
unos (TWI) za metil živu u svim starosnim grupama, sa izuzecima u svim starosnim grupama
koje su blizu ili iznad TWI. Visoki potrošači ribljeg mesa mogu premašiti TWI do približno šest
puta. Nerođena djeca čine najranjiviju skupinu za razvojne efekte izloženosti metal živi, a
trudnice mogu biti prisutne u grupi velikih i čestih konzumenata ribe.
8. LITERATURA
1. Sutlović D. Marušić J. Stipišić A, Poljak V. Laštre Primorac D, Majić Z, Luetić S, Knezović
Z, Papić J, Zafran Novak J, Fulgosi H, Pollak L, Žuntar I, Plavšić F. Toksikologija hrane.
Sutlović, Davorka (ur.). Split Redak, 2011.

2. Risher JF, Amler SN. Mercury Exposure: Evaluation and Intervention The Inappropriate Use
of Chelating Agents in the Diagnosis and Treatment of Putative Mercury Poisoning.
NeuroToxicology 2005, 26 691-699. 

3. Pacyna EG, Pacyna JM, Sundseth K, Munthe J, Kindbom K, Wilson S. Steenhuisen F.

Maxson P Global emission of mercury to the atmosphere from anthropogenic sources in 20 05
and projections to 2020. Atmospheric Environment 2010; 44: 2487-2499

4. Clarkson TW, Magos L, Myers GJ. The Toxicology of Mercury --- Current Exposures and
Clinical Manifestations. N Engl J Med 2003;349:1731-7.

5. Pirrone N, Cinnirella S, Feng X, Finkelman RB, Friedli HR, Leaner J. Mason R, Mukherjee
Ab, Stracher GB, Streets DG. Telmer K. Global mercury emissions to the atmosphere from
anthropogenic and natural sources. Atoms. Chem. Phys., 2010; 10, 5951-5964

WEB IZVORI:

1. https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDiva

2. https://www.canada.ca/en/environment-climate-change/services/pollutants/mercury-
environment/health-concerns/food-chain.html

3. https://www.eea.europa.eu/hr/articles/ziva-trajna-prijetnja-za-okolis