UNIVERZITET U TRAVNIKU

Farmaceutsko-zdravstveni fakultet Travnik

ODSJEK: farmacija

TERATOLOGIJA, TERATOGENI FAKTORI

-seminarski rad-

Kandidat: Mentor:

Broj indexa:

Travnik, april 2020.godine

 SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. TERATOLOGIJA................................................................................................................4
3. TERATOGENI FAKTORI..................................................................................................5
3.1 Genetički teratogeni faktori.............................................................................................5
3.2 Teratogeni faktori iz životne sredine................................................................................9
4. TERATOGENA SREDSTVA............................................................................................10
4.1 Zarazni uzročnici............................................................................................................10
4.2 Fizički agensi..................................................................................................................10
4.3 Hemijska sredstva...........................................................................................................10
5. MAJČINSKI ZDRAVSTVENI PROBLEMI...................................................................15
6. PREVENCIJA I LIJEČENJE...........................................................................................16
7. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................17

2
1. UVOD
Teratologija je znanost o proučavanju urođenih mana i njihovoj etiologiji. Po rođenju,
incidencija urođenih malformacija iznosi 2-3%, međutim s istekom prve neonatalne godine
učestalost raste na oko 5%. 1 Na izlaganje toksičnom uzročniku, zametak u razvoju pokazat će
odgovor u rasponu od ničeg do teškog (tj. Smrti ili malformacije). Taj se odgovor u određenoj
doziranju ponekad definira kao teratogena (ili razvojno toksična) ozbiljnost i ovisi o uvjetima
izloženosti. Čimbenici koji potiču prirođene malformacije nazivaju se "teratogenim
čimbenicima"; oni uključuju zarazne, fizičke, kemijske, hormonske i čimbenike zdravlja
majke. Intrauterusna izloženost toksikantima, posebno u ranoj trudnoći, izaziva embrionalne i
fetalne promjene u rasponu od one do malformacija i mrtvorođenih. Teratogena sredstva
uključuju neke virusne, spirohetalne i protozoalne infekcije, fizikalne agense kao ionizirajuće
zračenje i prekomjernu toplinu, farmakološke lijekove kao talidomid, prekomjerni vitamin A,
kortikosteroide, antiepileptičke, antimalarijske, antileismanijoze i antihipertenzive,
industrijska onečišćenja kao toluen i kadmij, alkohol i zlouporaba pušenja i opojnih
droga. Majčinski zdravstveni problemi poput dijabetes melitusa, multiple skleroze i
reumatoidnog artritisa također se mogu dodati na popis etiologije teratogeneze. Pri
razmatranju potencijalnih teratogenih učinaka lijekova važno je zapamtiti da osjetljivost na
malformaciju uzrokovanu lijekovima ovisi o:
(1) genotipu konceptuusa
(2) fazi razvoja u kojem dolazi do izlaganja
(3) mehanizmima djelovanja lijeka
(4) pristup lijeka tkivima u razvoju
(5) doza lijeka.

3
2. TERATOLOGIJA
Teratologija je proučavanje abnormalnog razvoja embrija i uzroka urođenih malformacija ili
urođenih oštećenja. Te anatomske ili strukturne nepravilnosti prisutne su već pri rođenju, a
mogu se dijagnosticirati tek kasnije u životu. Mogu biti vidljive na površini tijela ili u
unutrašnjosti tijela. Kongenitalne malformacije predstavljaju otprilike 20% smrti u
perinatalnom razdoblju. Otprilike 3% novorođenčadi će imati velike malformacije, a još 3%
ćeimati malformacije otkrivene kasnije u životu.
Postoje razni uzroci urođenih malformacija, uključujući: 1) genetske faktore (hromosomske
nepravilnosti kao i oštećenja pojedinačnih gena); 2) čimbenici okoliša (lijekovi, toksini,
zarazne etiologije, mehaničke sile); i 3) multifaktorijalne etiologije, uključujući kombinaciju
okolišni i genetski faktori. Grafikon u nastavku (Sl. 1) dijeli ove etiologije u postocima.

Grafikon etiologije u postocima (Sl. 1)

Malformacije mogu biti pojedinačne ili višestruke i imaju veliki ili manji klinički značaj.
Manja oštećenja opažaju se u oko 14% novorođenčadi. Ove su malformacije
obično nema kliničkih posljedica i može uključivati značajke slične poput nabora ili
nedostatka dijela uha. Specifične manje malformacije sugeriraju mogućnost pridružene velike
malformacije. Na primjer, nalaz jedne pupčane arterije trebao bi sugerirati mogućnost
povezanog urođenog srcanog problema. Što je veći broj manjih malformacija, to je veća
vjerojatnost pridruženih većih malformacija. Što je teži i veći je broj većih malformacija, veća
je vjerojatnost spontanog pobačaja ili skraćenog životnog vijeka.

4
3. TERATOGENI FAKTORI
Teratogeni faktori se mogu podeliti u dve kategorije po njihovoj etiologiji, na genetičke i
agense iz životne sredine. Svaka od ovih kategorija koristi različite patološke procese koji
mogu da proizvedu embriopatologiju.

3.1 Genetički teratogeni faktori

Genetički faktori su najčešći uzroci urođenih malformacija i predstavljaju otprilike četvrtinu

svih urođenih malformacija. Hromosomske nepravilnosti, uključujući numeričke
i strukturne nepravilnosti, čest su uzrok prirođenih malformacija. Specifični genetski
sindromi su povezani najčešće sa hromosomskim oštećenjima. Trisomija 21 se naziva
Downovim sindromom i karakteristike su crte lica, urođena srčana bolest, usporavanje rasta i
mentalna retardacija. Monozomija X-kromosoma naziva se Turnerovim sindromom i
povezana je sa spojenim vratom, limfedemom ruku i nogu, a kasnije u životu kratkog stasa i
neplodnosti. Trisomija 13 povezana je s oštećenjima srednje linije uključujući
rascjep usne i rascjep nepca, malformacije središnjeg živčanog sistema, mikroftalmija i
urođenesrčane bolesti. Dojenčad s ovim poremećajem rijetko žive nakon prve godine života.
Trisomija 18 jepovezana s intrauterinim ograničenjem rasta, stisnutim rukama, potkošnim
nogama i urođenomsrčanom bolesti. Slično trisomiji 13, i djeca sa sindromom rijetko žive
nakon prve godineživota. Ostale hromosomske nepravilnosti, uključujući međuprostorne
delecije, međuprostorne duplikacije, i neuravnotežene translokacije često su povezane s
kongenitalnim anomalijama. Najčešćidelecije su imenovale kliničke sindrome s kojima su
povezane.Pored grubih hromosomskih poremećaja, mogu se rezultirati višestrukim
oštećenjima pojedinačnih gena kod urođenih malformacija. Mnogi od tih gena uključuju
razvojno važnu transkripcijufaktora i geni važni u posredničkom metabolizmu.
Teratogeni uzročnici uzrokuju otprilike 7% urođenih malformacija. Teratogeno sredstvo je
hemijski, infektivni uzročnik, fizičko stanje ili nedostatak koji, nakon izloženosti fetusa, može
promijeniti plodu morfologiju ili naknadnu funkciju. Teratogenost ovisi o sposobnosti agensa
da prođe kroz posteljicu. Određeni lijekovi poput heparina ne mogu preći preko placente zbog
visoke molekularne težine i stoga nisu teratogeni. Embrio je najosjetljiviji na teratogeno
sredstvotijekom razdoblja brze diferencijacije. Stepen razvoja embrija određuje osjetljivost
na teratogene. Najkritičnije razdoblje u razvoju embrija ili u rastu određenog organa je u
vrijeme najbrže diobe stanica. Kritično je razdoblje za svaki organna slici ispod (Sl.2). Na
primjer, kritično je razdoblje za rast i razvoj mozgaod tri do 16 tjedana. Međutim,

5
diferencijacija mozga se nastavlja širiti u novorođenčeta. Teratogeni mogu proizvesti
mentalnu retardaciju tijekom embrionalnog i fetalnog razdoblja (Sl.2).Specifične vrste glavnih
malformacija i razdoblja razvoja koja su obično povezana s izlaganjem teratogenom sredstvu
prikazana su u donjoj tablici (Sl.3).
Svaki organ embrija ima kritično razdoblje tijekom kojeg njegov razvoj može biti poremećen.
Vrsta kongenitalne malformacije nastale izlaganjem ovisi o tome koji je organ najosjetljiviji u
vrijeme teratogene izloženosti. Na primjer, visoka razina zračenja proizvodi abnormalnosti
središnjeg živčanog sistema i očiju posebno u osam do 16 sedmica nakon oplodnje.
Embriološki redovi kao što je onaj gore korisni su za proučavanje etiologije
čovjekovemalformacije. Međutim, pogrešno je pretpostaviti da su malformacije uvijek
rezultat jednog događaja koji se pojavljuju tijekom jednog kritično osjetljivog razdoblja ili se
može utvrditi točan dan kada je nastala malformacija. Teratogen je svako sredstvo koje može
izazvati ili povećati učestalost urođene malformacije.
Prepoznavanje humanih teratogena nudi mogućnost sprječavanja izloženosti u kritičnim
razdobljima i sprečavanje određenih vrsta urođenih malformacija.
Općenito, lijekovi, aditivi za hranu i pesticidi testiraju se kako bi se utvrdila njihova
teratogenost kako bi se smanjila izloženost trudnica na teratogeno sredstvo. Dokazati da je
specifično sredstvo teratogeno znači dokazati daučestalost prirođenih malformacija kod žena
izloženih uzročniku je potencijalno veća odpozadinskih učestalosti u općoj populaciji. Ti
podaci često nisu dostupniljudima i stoga se ne mogu odrediti nepristrano. Stoga se testiranje
često obavlja uživotinjskim modelima i često puta primijenjeuju u većim od uobičajenih
terapijskih doza. Tamo sujasno vidljive razlike između teratogenih učinaka, ograničavajući
ovo testiranje na životinjama. Temeljem bilo anegdotskih podataka o izloženosti na ljudima ili
na temelju ispitivanja na životinjama, lijekovi su razvrstani po svom teratogenom potencijalu.
Trebanaglasiti da je manje od 2% kongenitalnih malformacije su uzrokovane lijekovima ili
hemikalijama.

6
 Prikaz rizičnosti tokom embrionalnog i fetalnog razdoblja (Sl.2)

Temeljem anegdotskih podataka o izloženosti na ljudima ili na temelju ispitivanja na

životinjama, lijekovi su razvrstani po svom teratogenom potencijalu. Treba naglasiti da je
manje od 2% kongenitalnih malformacije su uzrokovane lijekovima ili hemikalijama.
Mali je broj lijekova koji su bili pozitivno uključen kao teratogeno sredstvo koje treba
izbjegavati za vrijeme ili prije začeća. Međutim, zbog nepoznatih, suptilnih učinaka mnogih
uzročnika, žene se pripremaju za začeće ili se već trudne suzdržavaju se od uzimanja bilo
kakvih lijekova koji nisu apsolutno potrebni.
Posebno se preporučuje ženama da izbjegavaju korištenje svih lijekova tijekom prvih 8
sedmica nakon začeća osim ako nema jakog medicinskog razloga. Učinci teratogenova
tijekom ovog razvojnog razdoblja često puta rezultira „svim ili nikakvim učinkom“. Odnosno,
učinak teratogena, ako ga ima će biti toliko dubok da može izazvati spontani pobačaj.

7
 Specifične vrste glavnih malformacija i razdoblja razvoja (Sl.3)

3.2 Teratogeni faktori iz životne sredine

Aproksimativno 10% ljudskih malformacija koje se jave tokom prve godine života su
uzrokovane faktorima životne sredine, koji imaju nekoliko zajediničkih karakteristika.

 Sensitivnost etape - Postoje tri etape ljudskog embrionskog razvoja: oplođavanje &
implantacija, organogeneza i fetalni period. Podložnost embriona, kao i stepen
nepoželjnog dejstva uzrokovanog agensom, zavise od etape u kojoj je došlo do izlaganja.
8
 Odnosi doze i odgovora - Postoji kvantitativna korelacija između magnitude
embriopatskih dejstava i doze teratogenog agensa. Što je viša doza, to su ozbiljnije
posljedice.
 Efekti praga osetljivosti - Odnosi se na nivo izlaganja ispod kog pojava malformacija ili
smrtnost nisu statistički veći od kontrolnog uzorka.
 Genetička varijabilnost - Razlike u materičnom transportu, metabolizmu, apsorpciji i
distribuciji agensa u slučaju sisara se moraju uzeti u obzir pri vršenju ekstrapolacija
između vrsta.
 Infekcije – Doza i vreme izlaganja se ne mogu demonstrirati za replikacine teratogene
agense.

Širok opseg različitih hemikalija i faktora životne sredine su bilo mogući ili poznati teratogeni
kod ljudi i životinja.

4. TERATOGENA SREDSTVA

4.1 Zarazni uzročnici

Neke infekcije tijekom trudnoće su teratogene poput virusnih infekcija (npr. rubeola, herpes
simpleks i citomegalovirus), spiroketalne infekcije (npr. sifilis) i protozoalne infestacije (npr.
toksoplazmoza). Izvješćuje se da je izloženost majčinskoj gripi prvog tromjesečja povezana s

9
povećanim rizikom za brojne nehromosomske urođene anomalije, uključujući oštećenja
živčane cijevi, hidrocefalus, kongenitalne srčane anomalije, rascjep usne, abnormalnosti
probavnog sustava i oštećenja udova. 

4.2 Fizički agensi

Zračenje je teratogeno i njegov učinak je kumulativan. Međunarodna komisija za radiologiju
preporučuje probirne testove na trudnoću (sigurne i niske cijene) svim pacijenticama ženskog
uzrasta koje će proći radiološki postupak. Stupanj ionizirajućeg zračenja potreban za ove
postupke vrlo je blizu pragu teratogenosti, posebno u prvom tromjesečju kada se znakovi
trudnoće još ne očituju.Postoji osnovna pretpostavka da je predviđanje rizika za izloženost
ljudskom zračenju proporcionalno ukupnoj dozi zračenja. Međutim, postoji zabrinutost zbog
izvedivosti ograničenja doze za ljude koji mogu biti genetski skloni karcinomu. 

4.3 Hemijska sredstva

Postoje dokazi o povezanosti zdravstvene pismenosti i percepcije teratogenog rizika lijekova,

 

uvjerenja o lijekovima i pridržavanja ili nepoštivanja propisanih lijekova tijekom

trudnoće. Utvrđeno je da je zdravstvena pismenost značajno povezana s ponašanjem majke u
vezi s nepoštivanjem lijekova. Kliničari bi trebali posvetiti neko vrijeme ispitivanju
sposobnosti svojih pacijenata da razumiju zdravstvene informacije, percepciju i vjerovanja,
kako bi se potaknulo pridržavanje lijekova tijekom trudnoće. 

Proteini placentnog transportera uključeni su u farmakokinetiku lijekova i utječu na razinu

lijeka i izloženost fetusu. Postoji povezanost polimorfizma P-glikoproteina i rizika od
urođenih oštećenja fetusa izazvanih lijekovima tijekom trudnoće.Navodi se da su šest
osnovnih teratogenih mehanizama povezanih s primjenom lijekova. Uključuju antagonizam
folata, poremećaj neuronskih grebenih stanica, endokrini poremećaj, oksidativni stres,
vaskularni poremećaj i specifičnu teratogenezu posredovanu receptorima ili enzimima.Postoje
sjajni dokazi da individualna osjetljivost na teratogene lijekove varira od osobe do osobe, čak
i nakon identične izloženosti. Jedan od faktora koji mogu objasniti ove varijacije vezane uz
pojedinca je genetska struktura farmakokinetike i farmakodinamike lijekova. 

10
Antiepileptički lijekovi (AED) često se koriste za liječenje epilepsije, glavobolje i
psihijatrijskih poremećaja kod žena u rodnoj dobi. U mnogim su slučajevima kliničari dužni
prekinuti te lijekove ili prebaciti na drugu kategoriju lijekova. Prekid liječenja AED tijekom
trudnoće ne preporučuje se zbog rizika od napadaja koji mogu biti fatalni i za majku i za
plod. Teratogeni potencijal AED određuje se i kemijskim atributima molekule lijeka i
genetskim atributima domaćina. Jetreni mješoviti oksidazni sustav i ostali sustavi poput
epoksid hidrolaze, glutation-reduktaze i superoksid-dismutaze kao isredstva za uklanjanje
toksina važni su modifikatori koji smanjuju teratogeni rizik lijeka. 

Izloženost nekima s AED može dovesti do značajnih kognitivnih i bihevioralnih teratogenih

rizika za ishod fetusa. Valproate očito potiče oslabljen kognitivni razvoj i povećava rizik od
pojave autizma. Spominje se da je izloženost drugim AED-ima kao karbamazepin, lamotrigin,
levetiracetam ili fenitoin mono terapija povezana s povoljnijim kognitivnim i bihevioralnim
ishodima ploda od valproata.Svi stari generacija AED-a smatraju se teratogenima. U
Njemačkoj jedna od 200 trudnica (0,5%) prima AED zbog epilepsije. Stoga je rizik od većih
urođenih malformacija tijekom prvog tromjesečja dva do tri puta veći od stope prijavljene u
općoj populaciji (2-3%).Nekoliko studija izvijestilo je o teratogenim učincima natrijevog
fenitoina (PTH), uključujući malformacije nožnih prstiju, prstiju, bubrega i lica, kao i
oštećenja neuralne cijevi. Primijenjeni PTH u režimu stroge koncentracije doveo je do niže
stope oštećenja defekta neuralne cijevi od ranije prijavljene. Valproična kiselina (VPA) je
antikonvulzivno sredstvo i stabilizator raspoloženja koji se koristi za liječenje epilepsije,
bipolarnog poremećaja i migrene. Poznato je da kod ljudi inducira teratogenost u obliku
anomalija neuronskih cijevi.Teratogeni učinci VPA mogu uključivati izmijenjenu ekspresiju
mikro RNA.Različiti oblici VPA, i što je još važnije, novija generacija AED kao što su
lamotrigin, topiramat i gabapentin, pokazuju signale bilo za prirođenu čeljust ili za oralnu
malformaciju. 

Prije otprilike pola stoljeća, talidomid je trudnicama općenito propisivan kao sedativ i anti-
mučninu, ali pokazao se da je teratogen, uzrokujući višestruke urođene oštećenja, posebno
malformacije udova. Talidomid se još uvijek koristi kao moćno liječenje lepre i multiplog
mijeloma. Međutim, njegova klinička upotreba ostaje ograničena zbog svojih teratogenih
svojstava. Mehanizmi koji stoje na osnovi teratogenih učinaka talidomida su
nesigurni. Zapaženi su anti-angiogeni, ali ne i protuupalni metaboliti / analozi talidomida koji
izazivaju defekte pilićevih zametaka. 

11
Sumporni senf (SM) korišten je kao kemijski otrovni agens, u Prvom svjetskom i Iračko-
iranskom ratu ranih 1980-ih. Ima lokalne i sistemske učinke koji ovise o uvjetima okoliša,
izloženim organima i opsegu i trajanju izloženosti. To je snažno alkilirajuće sredstvo s
poznatim mutagenim, kancerogenim učincima. Kraniofacijalni i septalni defekti kao i
nepravilnosti udova bili su najčešći tipovi urođenih mana sa SM. Te se nepravilnosti
postuliraju zbog nekontrolirane migracije stanica neuronskog grebena. 

U Kini je Lignosus rhinocerus (gljiva tigrastog mlijeka) skup tradicionalni lijek koji se koristi

za liječenje raka jetre, kroničnog hepatitisa i čir na želucu. U Maleziji je najpopularnija
ljekovita gljiva koju koriste domorodačke zajednice za ublažavanje vrućice, kašlja, astme,
raka, trovanja hranom i kao opći tonik. Ova gljiva se uzgaja u Južnoj Kini, Tajlandu, Maleziji,
Indoneziji, Filipinima i Papui Novoj Gvineji. Sklerotijum gljive je aktivni dio s ljekovitom
vrijednošću. Ispitivane različite oralne koncentracije ovog sklerocijalnog praha kod štakora
nisu pokazale nikakvu genotoksičnost kako se prethodno mislilo. 

Retinoična kiselina (RA) ili retinol aktivni su metabolit vitamina A i odgovoran je za svu
bioaktivnost povezanu s tim vitaminom. On igra bitnu signalnu ulogu u embriogenezi
sisavaca. Odavno je prepoznato da prekomjerna izloženost vitaminu A ili RA izazivaširoku
teratogenezu kod glodavaca i ljudi.

Enzimi RA katabolički CYP26 sprječavaju teratogeneposljedice uzrokovane nekontroliranom

 

raspodjelom RA posebno na tkiva osjetljiva na RA poput udova i testisa. 

Izotretinoin je vrlo učinkovit oralni lijek za liječenje teških akni. To je najčešće propisani
teratogeni lijek u SAD-u i Kanadi. Zbog svog štetnog učinka i potrebe za njegovom
dugotrajnom primjenom, većina pacijenata pokazuje neskladnost, a neki odbijaju uzimati
lijek. 

Meflokin (MQ) je moćan učinkovit antimalarijski lijek protiv Plasmodium

Falciparum. Sigurno je tijekom drugog i trećeg tromjesečja. U ranoj gestaciji kod štakora
Wistar, MQ je inducirao minimalno proširenje bočnih ventrikula mozga i bubrežne zdjelice,
zajedno s odgođenom okoštavanjem u ploda. Prenatalna izloženost MQ u ranoj trudnoći ne
smatra se smrtonosnom niti za teratogene. 

Miltefosin je lijek koji se koristi u liječenju visceralne lišmanijoze, ali njegova upotreba je
kočena zbog njegove potencijalne teratogenosti. Trajanje odgovarajuće kontracepcije nakon

12
liječenja kod žena nakon prestanka potencijalno teratogene terapije lijekovima predmet je
mnogih rasprava. Za režim miltefosina od 28 dana, kontracepcija nakon liječenja može se
produljiti na 4 mjeseca iako kraće režije od dva mjeseca mogu biti prikladne. 

Studija u SAD-u kvantificirala je koristi (dobitak očekivane životne dobi) i rizike

(teratogenost povezana sa efavirenzom) povezane s primjenom efavirenza u žena zaraženih
HIV-om u rodnoj dobi. Utvrđeno je da uporaba početne antiretrovirusne terapije koja se ne
temelji na efavirenzu može smanjiti dobitak životne dobi od antiretrovirusnog liječenja, a
također može spriječiti teratogene događaje. 

Ritodrin je lijek koji se koristi za zaustavljanje preranog porođaja, već je uklonjen s

američkog tržišta. Nifedipin (Adalat) koristi se za liječenje angine, hipertenzije, Raynaudovog
fenomena i preranog porođaja. Svaki od ova dva tokolitika eksperimentalno je korišten za
procjenu njegovog teratogenog potencijala u embriju žabe. Nifedipin je utvrđen da je
toksičniji i teratogeniji od ritodrina. Međutim, kombinacija ritodrin + nifedipin smanjila je
toksične i teratogene učinke samog nifedipina na embrije. 

Teratogeni zagađivači iz okoliša dovode do ozbiljnih urođenih oštećenja, ali temeljni biološki
mehanizmi tih poremećaja u razvoju ostaju nejasni. Otkrivena je veza između puta za odgovor
na okoliš na stres i ključnih razvojnih gena tijekom kraniofacijalnog razvoja kod
miševa.Toluen je organsko otapalo neophodno za industriju. Mnoge žene u rodnoj dobi sve su
više izložene toluenu u profesionalnim okruženjima (tj. Dugoročnoj izloženosti niskoj
koncentraciji) ili zlostavljanju inhalacijom (npr. epizodnim, izlaganjem visokim
koncentracijama). Spominje se da je izloženost zlostavljanju toluenu više teratogena, od
uobičajene profesionalne izloženosti, na razvoj fetusa. 

Kadmij (Cd) je zagađivač teških metala i teratogen. Teratogenost posredovana CD-om u

zametku pilića pojavila se zbog oslabljenog endogenog dušikovog oksida (NO), povećanog
oksidacijskog stresa i aktiviranih apoptotskih putova. Daljnjim dodavanjem egzogenog NO-a
ukinuli su ove Cd-posredovane efekte i zaštitili zametak u razvoju.

Toksičnost zagađivača Nonylphenol (NP), na uobičajenu južnoameričku žabu Rhinella

arenarum, zabilježena je kao stadija (zametak ili ličinka) i vremenski (akutno, kratkotrajno
kronično ili dugoročno kronično) ovisna. Ovaj eksperimentalni rad naglasio je važnost

13
produljenja vremena izlaganja i razmatranje najosjetljivije faze od presudne je važnosti za
obavljanje bioloških ispitivanja za kemijska teratogena sredstva. 

Ketokonazol (KT), kao snažno antimikotsko sredstvo, pokazuje svoje terapeutske učinke
interferirajući sa biosintezom steroida u gljivičnim zidovima. Za izvješćuje se da je
embriotoksičan i teratogen kada se primjenjuje u velikim dozama. Istodobna nadomjesna
terapija prednizonom otkrila je smanjenje incidencije skeniranih anomalija kranijalnih i
apendikularnih skeleta kao i Kft uzrokovanih KT pacovima. 

Prenatalni alkohol smatra se teratogenim sredstvom.Čini se da genetski čimbenici utječu na

poremećaj spektra fetalnog alkohola i kod ljudi i kod životinja. Mikro RNA i njihovi ciljni
geni uključeni su u patogenezu fetalnog alkoholnog sindroma.Neki faktori rizika od
socijalnog ponašanja (npr. Nizak socioekonomski status) dopuštaju fetalni alkoholni sindrom
(FAS). Ti permisivni faktori povezani su s biološkim čimbenicima (npr. Smanjenim
antioksidacijskim statusom) koji zajedno s alkoholom izazivaju urođene defekte povezane s
FAS / alkoholom (ARBD) kod ranjivih fetusa.Visoka učestalost nepravilnosti u očima,
nastalih oralnim unosom etanola u mišjem modelu, izvrsni su znakovi za korištenje u
eksperimentima koji uključuju faktore primijenjene na zametak koji mogu promijeniti
teratogenost etanola. 

Konzumiranje nikotina u majci teratogeno je, što dovodi do povećane učestalosti poremećaja
hiperaktivnosti pažnje, većeg depresivnog poremećaja i zlouporabe supstanci kod izložene
djece i adolescenata. Da li su ovi sindromi uzrokovani samim izlaganjem nikotinu (dimu) ili
genetskim i psihosocijalnim mehanizmima, još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno.Studije su
pružile povezanost teratogenih učinaka alkohola i duhana te rizik od anorektalne
atrezije. Istraživanja na životinjama sugerirala su da kofein može pojačati teratogenost ovih
uzročnika. Zlouporaba kokaina značajno smanjuje težinu fetusa, povećava stopu malformacija
i povećava stopu mrtvorodjenosti zbog posteljice abruptio. Kokaetilena ili etilbenzoilekgonina
nastaje u jetri kada se kokain i alkohol istovremeno gutaju; svaki je moćan stimulans i
blokator unosa dopamina koji je toksičniji za stanice miokarda nego sam kokain. Dobra
prehrana vrlo je važna u sprečavanju urođenih anomalija i smrti fetusa. 

14
5. MAJČINSKI ZDRAVSTVENI PROBLEMI
Bolesti majki kao šećerna bolest vrlo su zabrinjavajuće tijekom trudnoće. Teratogeneza je
povezana s postojećim i gestacijskim dijabetesom. Rizik od urođenih anomalija povećava se u
potomstvu pretilih dijabetičara. Primjena biguanida može biti povezana s drugim nepovoljnim
perinatalnim ishodima. Primjena drugih oralnih antihiperglikemijskih sredstava ne
preporučuje se tijekom trudnoće. Zdrava prehrana i redovito vježbanje mogu pomoći u
optimiziranju tjelesne težine prije trudnoće i smanjenju rizika od urođenih anomalija. Žene sa
dijabetes melitusom moraju prisustvovati savjetovanju prije začeća s multidisciplinarnim
timom, optimizirati opće zdravstveno stanje i kontrolu glikemije i pregledati rizik od urođenih
anomalija.Oštećenja srčane i neuralne cijevi su najčešće malformacije koje su zabilježene kod
fetusa majki s dijabetesom prije trudnoće. 

Trudnice s multiplom sklerozom (MS) trebaju pažljivo razmotriti rizike i koristi kontinuirane
terapije za zdravlje majke i ploda. Imunosupresivni mitoksantron i fingolimod su teratogeni i
trebaju se propisati samo uz strogu učinkovitu kontracepciju. Upotreba Glatiramer acetata
(GA), interferona beta-1a (IFNβ-1a) i natalizumaba nije pokazala malformacije koje ukazuju
na teratogenost. 

Za trudnice koje pate od reumatoidnog artritisa (RA), uporaba lijekova koji moduliraju
imunološku zaštitu ima nizak rizik koji omogućava optimalne ishode. NSAID treba
izbjegavati u trećem tromjesečju. Kortikosteroidi u najnižoj učinkovitoj dozi mogli bi se
koristiti tijekom trudnoće. Antimalarijska sredstva, sulfasalazin i azatioprin sigurne su opcije
u ovom stanju. Metotreksat i leflunomid su kontraindicirani jer su teratogeni. 

Postoje dokazi o lagano povećanom riziku od urođene malformacije u djece rođene ženama s
astmom, iako se ne pripisuju lijekovima protiv astme. Često korišteni lijekovi protiv astme
općenito su sigurni. Prijavljen je umjereni teratogeni rizik od kromona. Otkriveno je da
prekomjerni deksametazon (Dex) primijenjen na trudničkim miševima tijekom razdoblja
palatalnog razvoja uzrokuje visoku učestalost rascjepa nepca. Izvještava se da vitamin B12
sprečava teratogeno djelovanje Dexa. 

15
6.PREVENCIJA I LIJEČENJErudnoće i važnosti sprječavanjem ili ograničenjem
Prevencija abnormalnosti započinje od trenutka kada netko odluči imati dijete, nije važno je li
žena ili muškarac, u slučaju muškarca postoje neki čimbenici koji mogu stvoriti probleme u
genezi spermatozoida, na primjer, zračenje, lijekovi, prekomjerna vrućina itd., zato se
preporučuje raditi uzorke sjemena kako bi se procijenila kvaliteta spermatozoida. O ženi nešto
o čemu bi trebalo razmisliti je dob njezine dobi, bilo bi mnogo bolje da je prva trudnoća bila
pet godina nakon menarhe (prve menstruacije) i prije njezine trideset pete godine života, jer
su ovule koje su prisutne od trenutka kada se rodila, bili su u svojevrsnoj stanci u svojoj prvoj
mejotskoj podjeli i vremenom je vjerovatno greška tijekom prestanka te podjele, to je razlog
zašto su neki sindromi poput Down jednog , koja ima veću učestalost kod žena starijih od
trideset pet godina; ona bi također trebala izbjegavati zračenja, lijekove i kontakt s
kemikalijama; kao i gutanje folne kiseline tri mjeseca prije ande tri mjeseca tijekom trudnoće,
kao što je već spomenuto, također se preporučuje stroga kontrola s ginekologom opstetričara
kako bi se spriječili problemi tijekom trudnoće i tijekom začeća te održalo zdravlje majke i
dijete.

Načini liječenja ovise o vrsti abnormalnosti i njezinoj etiologiji (uzročno-posljedična pojava

ili porijeklo). Kemijske abnormalnosti, poput nedostatka enzima, mogu se kontrolirati samo
lijekovima ili posebnom prehranom, poput fenilketonurije (nedostatak hepatičke enzrime
fenilalanin hidroksilaze, neophodne za metabolizaciju aminokiseline fenilalanina). Tjelesne
abnormalnosti, napuštena usna i nepce, na primjer, mogu se popraviti plastičnom operacijom,
razvijeni su neki intrauterini postupci, imaju toliko bolje rezultate od uobičajenih postupaka,
jer ne ostavljaju vidljive znakove početnog problema niti bilo ožiljaka. Inače, neke
nepravilnosti povezane s genetskim čimbenicima ne mogu se popraviti, to je slučaj sa
Downovim sindromom, jer nakon što je fekundiranje učinjeno, nemoguće je suzbiti dodatni
kromosom koji je prisutan i neizbježno je imati dijete bez sindroma.

16
7. ZAKLJUČAK
Nauka koja proučava malformacije naziva se teratologija. Definisanjem pojma malformacija
bavi se opšta teratologija, i to proučavanjem uzroka i opšteg načina njihovog nastanka,
sistematizacijom malformacija, različitim problemima u manjoj ili većoj mjeri odnose se na
sve malformacije. Specijalna teratologija opisuje pojedine vrste malformacija i tumači način
njihovog nastanka.

Najčešće se malformacije definišu kao posljedice poremećaja embrionalnog razvitka usljed

djelovanja različitih endogenih i egzogenih faktora. Različite bolesti koje embrion ili fetus
dobije od majke prejko posteljice (tzv. embriopatije ili fetopatije), kao i bolesti koje se
javljaju nakon rođenja (rahitis), mogu također dovesti do promijena oblika i građe pojedinih
organa, ali se one sve ne ubrajaju u malformacije.

Svaki organ embrija ima kritično razdoblje tijekom kojeg njegov razvoj može biti
poremećen.Vrsta kongenitalne malformacije nastale izlaganjem ovisi o tome koji je organ
najosjetljiviji u vrijeme teratogene izloženosti. Prema svemu što smo ranije rekli, možemo
vidjeti da je teratologija zaista važna, da je povezana s većinom grana medicine, zbog
činjenice da je svaki organ sklon abnormalnom razvoju tijekom trudnoće i važnosti
sprječavanjem ili ograničenjem zdravstvenih problema koje abnormalnost može uzrokovati.
Zato je bitno pridržavati se, koliko god je u našoj moći, mjera opreza.

17
 LITERATURA

1. Sadler TW, Thomas W, medicinska embriologija Langmana J. Langmana . 11.

izd. Philadelphia: Wolters Kluwer, Lippincott Williams & Wilkins; 2010.
2.  LD. Numeričke procjene teratogene težine iz ispitivanja razvojne toksičnosti za
embrionalno-fetalni razvoj. Rođeni oštećenja Res B Dev Reprod Toxicol . 2016, 107
(1): 60-70.

3. Luteijn JM, Brown MJ, Dolk H. Gripa i kongenitalne anomalije: sustavni pregled i
meta-analiza. Hum Reprod. 2014. 29 (4): 809-823.
4. http://www.simptomi.rs/index.php/bolesti/12-pedijatrija-decje-i-urodjene-bolesti/
3622-teratogeni-agensi-agensi-koji-unistavaju-plod
5. http://www.columbia.edu/itc/hs/medical/humandev/2004/Chpt23-Teratogens.pdf

18