Magnetna rezonancija

MR-snimka ljudskog koljena Parasagitalna MR-snimka glave (nos i elo djelomice "odrezani" lijevim rubom snimke) Magnetska ili magnetna rezonancija (MR) je naziv ureaja (u medicini) kojim se prikazuju slojevi ljudskog tijela. Oba naziva su ispravna[nedostaje izvor] u hrvatskom jeziku, dok je izraz magnetska rezonanca neispravan[nedostaje izvor], ali takoer proiren i potjee iz slovenskog jezika. Engleski naziv je magnetic resonance imaging).

Sadraj

1 Uvod 2 Podjela ureaja 3 Osnove 4 Naini snimanja o 4.1 Tehnike koritenjem samog spina o 4.2 Tehnike nastale koritenjem gradijenata o 4.3 Ostale, posebne tehnike 5 k-prostor (matrica) o 5.1 Cijena ureaja i pregleda o 5.2 Rizici po bolesnike i pravila ponaanja pri snimanju o 5.3 Hitnost pregleda 6 Izvori

Uvod
MR ureaji snimaju signale koji potiu iz jezgri vodika (protona) koje se nalaze u molekulama ljudskog tijela koje je postavljeno u snano, homogeno magnetsko polje. Magnetsko polje se oznaava jedinicom tesla (T). Dobiveni signal se snima u matricu nazvanu k-prostor (eng. k-space), analizira raunalom i preraunava u snimku koja odgovara malenom volumenu tkiva (engl. voxel).

Kako se prilikom snimanja koriste jako magnetsko polje i radiovalovi, snimanje je nekodljivo za razliku od radiolokih metoda pri emu se koriste rentgenske zrake (x-zrake) jer kod MR ne dolazi do ionizacije tkiva. Ipak dio energije se prenese u tkivo to se naziva SAR (od engl. specific absorption rate) i obiljeava energiju koja se preda kao u zagrijavanje tkiva. Jedinica je mW/kg. Posebna briga je potrebna kod trudnica jer iako nije dokazano tetno djelovanje samog MR snimanja, kontrast koji sadri metal gadolinij prolazi kroz placentu u plod i postoji sumnja da ga moe otetiti. Stoga ene kod kojih postoji mogunost trudnoe trebaju to napomenuti prije snimanja.

Podjela ureaja
Prema jakosti magnetskog polja ureaje za MR snimanje djelimo na:

Niske jakosti polja - do 0.5 T Srednje jakosti polja - 0.5 T do 1 T Visoke jakosti polja - 1 T i vie (1.5 T, 2 T, 3 T, 7 T, ...)

Za usporedbu, zemljino magnetsko polje je 50 T (0.000 05 T). Prema vrsti magneta ureaje dijelimo na:

Rezistivne (otpornike) magnete - polje se dobiva proticanjem jakih struja kroz posebne zavojnice. Ovi ureaji se zbog niza problema u konstrukciji i korienju vie ne koriste i ne proizvode. Permanentne magnete - magnet je graen od posebnog oblika eljezne praine feromagneta. Kod ovih je ureaja vrlo teko (zbog karakteristika samog materijala) postii dovoljno homogena polja jaa od 0.4 T. Ipak vrlo su dugotrajni, jeftini za koritenje, pouzdani i danas sa dobrim svojstvima. Vrlo su tihi i udobni za pacijente (nazivaju se i "otvoreni"). Posebno su poznati kao pogodni za intervencijske zahvate. Magnetsko polje kod njih nije mogue iskljuiti. Supravodljivi magneti - podobni za postizanje vrlo jakih i homogenih polja (i do 9 T) pa su uprkos visokoj cijeni (nabave i odravanja) vrlo popularni i esti. Polje se postie projtecanjem struje kroz zavojnicu supravodljivog materijala na vrlo niskim temperaturama, npr. uronjenu u tekui helij. Zbog jakog polja proizvode dosta buke prilikom snimanja, a uvijeti snimanja i rada su im neto stroi nego kod permanentnih.

Osnove

Precesija spina jezgre u magnetskom polju Jakost signala koji se odailje iz tkiva ovisi o nizu svojstava molekule koje sadre vodik i okolnih molekula unutar tkiva. Jezgre atoma s neparnim brojem protona i/ili neutrona rotiraju oko svoje osi. Ukoliko se takve jezgre dovedu u jako homogeno magnetsko polje, te im se dovede energija na rezonatnoj frekvenciji, one e odaslati slian, slabi signal. Signal se snima pomou zavojnica i niza pojaala te se digitalizira i obrauje raunalom. Jakost signala opada obrnuto proporcionalno sa kvadratom udaljenosti i vrlo je slab. Iako veina ureaja danas koriste etverostruke zavojnice, ureaju esto mogu koristiti i vie zavojnica odjednom ili imati vie samih zavojnica (32, 64, 128, 256, ...) postavljenih uz tkivo kako bi to vie signala snimile i na taj nain poboljale odnos signala i uma a time i kvalitetu snimka. Glavno magnetsko polje odreuje rezonantu frekveciju ali i visinu signala koji skoro linearno raste s porastom polja (u okviru vrijednosti koje se danas redovno koriste (0.2 do 3 T). to je polje jae (3 T i vie), takoer rastu i dielektriki efekti samog tkiva to oteava snimanje i uvodi nove artefakte. Ipak, poviena razina signala omoguava snimanje u veoj rezoluciji (vie detalja) i tanjih slojeva. Osnovni nain je spin-echo (SE), gdje se uvoenjem gradijenta osnovnog magnetskog polja samo dio tkiva dovodi u rezonanciju sa ureajem, nakon ega se odailje signal za pobudu na toj, karakteristinoj frekvenciji. Da bi sloj bio to bolje ocrtan, nuno je precizno i snano postavljanje gradijenata magnetskog polja. Kako bi snimanje bilo to bre, potrebno je da je postupak postavljanja tih gradijenata to bri. Zbog toga je jedna od vanijih karakteristika MR ureaja osim same jaine osnovnog polja jakost (mT/m) i brzina (mT/m/ms) gradijenata. Vrlo bitno svojstvo ureaja je i homogenost polja, posebice kod MR spektroskopije, a koja se oznaava sa ppm, npr. 4 ppm. Homogenost polja moe biti izraena u jednoj ravnini, u vie ravnina i u cijelom polju. Koliina eletromagnetske energije primjenjena na poetku snimanja sloja se obino izraava u stupnjevima (), gdje 180 oznaava energiju potrebnu za prekretanje spina u smjer suprotan od onog kojeg daje magnetsko polje ureaja. SE tehnike obino koriste tu energiju, ali dio tehnika koristi manje energije ime se smanjuje i vrijeme relaksacije - otputanja energije u obliku radiovala.

Naini snimanja
Za razliku od drugih radiolokih metoda (RTG, CT, UZ) u MR postoji niz naina snimanja tkiva. Proizvoai esto imaju svoje zatiene nazive raznih tehnika iako vrlo esto poivaju na istim ili vrlo slinim principima.

Tehnike koritenjem samog spina

SE - ve spomenut spin-echo je najjednsotavniji nain snimanja. Karakteristine snimke se nazivaju T1 (vrijeme kada je 33.33% protona relaksirano) i T2 (vrijeme kada je 66.66% protona relaksirano). T1 snimke daju visok signal masti, dok T2 snimke daju vrlo visok signal vode. Prema ovim snimkama se usporeuju sve ostale tehnike te se kae da je snimka T1-mjerena ili T2-mjerena. FSE - fast spin-echo ili turbo spin-echo ili slino je tehnika snimanja (obino T2 snimaka) kada se radi ubrzavanja snimanja dio k-prostora svakog sloja snima "prije" vremena. Na taj nain se dobiva manje ili vie artefakt "T1 snimke u T2 snimci", odnosno dio signala masti je takoer snimljen iako bi na snimci svijetli dijelovi biti samo od signala vode. Danas su sve T2 snimke snimane na taj nain jer bi obino snimanje SE T2 simke vrlo dugo i do 12 minuta na ureajima od 1 T! IR - inversion recovery - T1 tehnika snimanja gdje se tkivo daodatnim signalom "pripremi" prije samog snimanja sloja. Na taj nain se moe dobiti vei kontrast i razlikovanje tkiva prema raznim svojstvima, uglavnom koliini vode.

Snimka mozga FLAIR tehnikom

FLAIR - fluid attenuated inversion recovery je varijanta T1 IR snimanja kod koje se postie potiskivanje signala vode ali na drugaiji nain od "istih" T1 snimaka. Vrlo korisno za otkrivanje promjena u tkivu mozga (oiljci, demijelinizacija, otok tkiva, svjea krv, ...). STIR - short tau inversion recovery je posebna tehnika T1 snimaka kod kojih se signal masti potiskuje. Paradoksalno jer T1 snimke sadre uglavnom signal masti, zbog ega su slike vrlo tamne. Ba zbog toga su snimke vrlo korisne za prikazivanje otoka, metastaza, oiljka i slinih sukulentnih tkiva.

Tehnike nastale koritenjem gradijenata

GE - openiti naziv za tehnike kod kojih se pomou gradijenata primjenjenih na osnovno magnetsko polje mijenja dinamika relaksacije protona i time postie drugaija snimka i/ili se smanjuje vrijeme snimanja.

T2* - Vrsta T2 snimanja kod koje se snimanje vri kada je vie od 66% protona relaksirano. esto je rije o gradijentnoj tehnici snimanja. Koristi se danas uglanovm kod snimanja kostiju, zglobova i slino. CISS - steady-state gradijentne tehnike, vrlo brze tehnike snimaja pomou kojih je mogue snimati i vrlo brze kretnje, kao recimo kod srca.

Ostale, posebne tehnike

fMRI mozga

DWI - diffusion weighted imaging - tehnika snimanja kod koje se ponitava sav signal iz tkiva, tako da jedino signal onih molekula koje se kreu zbog difuzije biva prikazan. Tehnika je vrlo zahtjevna za ureaj i samo ureaji sa dobrim, jakim i brzin gradijentima mogu dovoljno ponititi signal da se ne vidi "prosvjetljavanje T2 snimke" koje se i kod jakih ureaja moe naslutiti. Ove snimke se svakodnevno koriste za pronalaenje modanog tkiva koje je doivjelo ishemiju, odnosno inzult. Eksperimentalni modeli su pokazali da je ovim snimanjem mogue otkriti odumiranje stanica svega nekoliko (78) minuta nakon poetka ishemije, odnosno nekoliko minuta nakon teoretskog odumiranja stanica. DTI - diffusion tenzor imaging - tehnika snimanja difuzije du vlakana neurona, ime se dobivaju korisni podatci o toku snopova neurona u mozgu to je korisno kod nekih operativnih zahvata ali i kod analiza nekih bolesti i stanja. Ne primjenjuje se rutniski. MRS - MR spektroskopija - iz odabranih dijelova tkiva mozga i patoloki promjenjena tkiva se dobijaju spektri/signali pomou kojih se moe, kao i kod obine sporektroskopije zakljuiti o molekulama koje se nalaze u tkivu.

MRCP snimak proirenih unih vodova, vidljiv i dio dvanaesnika Iako ponegdje rutinska metoda ipak se rijetko koristi.

fMRI - funkcionalna magnetska rezonancija, mogue je ponavljanim snimanjem tkiva dobiti razliku u signalu koja je posljedica promjene u tkivu koja nastaje njegovim koritenjem. Kako je obino rije o snimanju mozga, ovim snimanjem je mogue pokazati aktivnost dijelova mozga pri izvravanju nekih zadataka. Nije rutinska metoda. MRA - MR angiografija - iako postoji nekoliko tehnika (phase contrast, time of flight, ...) ove metode na dananjim ureajim uspjeno mogu zamjeniti prikaz krvnih ila mozga i vrata klasinom i DSA angiografijom, kod ureaja sa jaim poljem i odlinim gradijentima mogu se snimati krvne ile svih dijelova tijela. MRCP - (od engl. magnetic resonance cholecysto-pancreatography) prikaz unih vodova iztazito T2 mjerenom tehnikom. Tekuima (u i slino) unutar vodova se moe prikazati na nekoliko naina, dok je brz i dobar nain prikaza MRCP tehnika. Iako je prikaz slian invazivnoj metodi ERCP, esto se je samo dio pregleda.

MR snimak prijeloma kalkaneusa T2* tehnikom (dio stopala) uz potiskivanje signala masti. Slomljena kost je arena dok su ostale kosti crne

Potiskivanje signala masti ili vode - Mjenjanjem razmaka (vremena) izmeu signala kojima se pobuuje dio tkiva, mogue je dobiti promjene u fazi signala masti i vode te zatim izraunati razne uinke na sliku, kao to su: poklapanje signala masti i vode. Drugi nain je da se mijenjanjem tih razmaka signali masti ili vode sasvim potisnu to daje jo vie podataka o samom tkivu koje se snima.

Sephadex is a trademark for cross-linked dextran gel used for gel filtration. It was launched by Pharmacia in 1959, after development work by Jerker Porath and Per Flodin.[1][2] The name is derived from separation Pharmacia dextran. It is normally manufactured in a bead form and most commonly used for gel filtration columns. By varying the degree of cross-linking, the fractionation properties of the gel can be altered. These highly specialized gel filtration and chromatographic media are composed of macroscopic beads synthetically derived from the polysaccharide, dextran. The organic chains are cross-linked to give a three dimensional network having functional ionic groups attached by ether linkages to glucose units of the polysaccharide chains. Available forms include anion and cation exchangers, as well as gel filtration resins, with varying degrees of porosity; bead sizes fall in discrete ranges between 20 and 300 m.

Contents

1 Applications 2 Fractionation 3 References 4 See also

Applications
Sephadex is used to separate low and high molecular weight molecules. Sephadex is a faster alternative to dialysis (de-salting), requiring a low dilution factor (as little as 1.4:1), with high activity recoveries. Sephadex is also used for buffer exchange and the removal of small molecules during the preparation of large biomolecules, such as ampholytes, detergents, radioactive or fluorescent labels, and phenol (during DNA purification).

Fractionation
Fractionation Range[citation needed] of Globular Proteins (Da) Gel Type Fractionation Range G-10 700 G-15 1500 G-25 10005000 G-50 150030,000 G-75 300080,000 G-100 4000150,000 G-150 5000300,000 G-200 5000600,000