Rendgen i primjena

rendgena u medicini
 Rendgensko zračenje
• Rendgensko zračenje, poznate i kao X-
zrake, rentgenske ili rendgenske zrake, područje
su elektromagnetskog zračenja s talasnim dužinama
između 10 i 0,01 nm, što približno odgovara području
između ultraljubičastog i gama zračenja. Najpoznatija
njihova primjena je u dijagnostičkoj
radiografiji i kristalografiji. Zbog svoje energije ubrajaju se
u jonizirajuće zračenje.
 Otkriće rendgenskih zraka
• Rendgenske zrake je otkrio njemački fizičar Rendgen i za
to je dobio Nobelovu nagradu 1901 god. On je zapazio da
katodni zraci koji se dobijaju u Kruksovoj cijevi uslovljavaju
sjaj njenih unutrašnjih zidova. Rendgen je želio ispitati
zašto sjaji zid Kruksove cijevi. Uvio je lampu crnom hartijom
pa je njene nevidljive zrake usmjerio ka ekranu
premazanom fluorescentnim materijalom: ekran je
zasvijetlio. Onda je stavio ruku između cijevi i ekrana i na
ekranu su se ocrtale njegove kosti, tamne na svijetloj
pozadini. Zatim je snimio kosti svoje žene i napravio prvi
rengden aparat.
Otkriće rendgenskih zraka
 Nastanak rendgenskih zraka
• Rendgensko zračenje nastaje kada elektroni velikom
brzinom udaraju u metal, pri čemu dolazi do njihovog
naglog usporavanja i izbijanja elektrona iz unutrašnjih
ljuski atoma metala. Usporavanjem se stvara
kontinuirani spektar zakočnog zračenja a popunjavanjem
mjesta sa kojih su izbijeni elektroni nastaju spektralne linije.
• Uobičajeni način dobijanja je u rendgenskoj cijevi. To
je vakuumska cijev u kojoj se s jedne strane nalazi anoda,
a s druge katoda uz koju se nalazi žarna nit. Katoda je na
visokom naponu u odnosu na anodu.  Kada žarnom niti
teče električna struja ona se užari pa katoda izbacuje
elektrone koji se ubrzavaju u električnom polju između
katode i anode. 
 Kako nastaje rendgenska slika?
• Pri prolazu rendgenskog zračenja kroz tvar, pa i kroz živu
tvar, apsorpcija uz mnoge druge faktore zavisi od gustoće i
sastava te tvari. U tvari različite gustoće (kosti, mišići,
tjelesne šupljine, ...) rendgensko zračenje različito se
apsorbuje. Dakle na izlazu iz objekta (pacijenta)
rendgensko zračenje nosi plošnu sliku intenziteta koji
odražavaju put kroz koji su prošli. Ako rendgensko zračenje
ozrači film ili zaslon na njima nastaje slika koja pokazuje
raspored većih ili manjih intenziteta zacrnjenja. Analizom tih
zacrnjenja mogu se razlučiti organi i tkiva i njihovo stanje.
Iskusan, vješt i sposoban radiolog će vidjeti razlike u
odnosu na snimku zdravog tkiva ili organa.
 Primjena u medicini
• Rendgenovim otkrićem X-zračenja, koje prodire kroz
ljudsko tijelo i ostavlja trag na filmu, davne 1895. godine,
započinje nova era u medicinskoj dijagnostici. Slijedi
eksplozivan razvoj rendgenskog snimanja različitih dijelova
tijela (radiografija) i promatranja pokreta organa pomoću
rendgenskog zračenja (dijaskopija, fluoroskopija). Primjena
jodnih kontrastnih sredstava omogućava prikaz organa koji
nemaju prirodni kontrast prema svojoj okolini.
Razvijaju se različite vrste rendgenskih uređaja koji trebaju
omogućiti primjenu jonizirajućeg X-zračenja u prikazu
organa i organskih sistema ljudskoga tijela u medicini (npr.
u veterinarstvu se snima životinjsko tijelo).
 Primjena u medicini
• Suvremena radiologija sve više koristi digitalne sisteme za
dobivanje slike ljudskog tijela koji postupno zamjenjuju
analogne uređaje u kliničkoj praksi. Digitalna tehnologija se
odavno primjenjuje kod slojevnog snimanja, a početak
takvog slikovnog zapisa se može pripisati računarskoj
tomografiji. Danas je većina ultrazvučnih skenera također
digitalizirana. Oslikavanje ljudskog tijela pomoću
magnetske rezonancije je nezamislivo bez digitalne
konverzije analognog signala.
• Računarska tomografija (CT) računarska je rekonstrukcija
tomografirane ravnine tijela. To je slikovna radiološka
metoda koja nam daje slojevit prikaz pregledavanog dijela
tijela, a za nastanak slike koristi se jonizirajuće zračenje.
 Primjena u medicini
• Pretrage barijem, pri kojima bolesnik guta barij, često se
izvode na jednjaku. Za takvo ispitivanje (zvano gutanje
barijeve kaše), doktori nastoje koristiti fluoroskopiju, trajnu
rendgensku tehniku koja omogućuje posmatranje ili slikanje
kako barij prolazi kroz jednjak. Fluoroskopija omogućava
doktoru da vidi stezanja jednjaka i bilo koju anatomsku
manu kao što su suženja ili rane. Često se ti prikazi
zabilježe na filmu ili video traci.
• Uz hirurške metode i hemoterapiju, radioterapija već dugi
niz godina zauzima važnu ulogu u liječenju raka. Prvi
poznati prirodni izvor radioaktivnog zračenja bio je radij, čija
svojstva su otkrili i opisali još 1898. Maria i Pierre Curie.
 Štetnost rendgenskog zračenja
• Danas radiološka dijagnostika predstavlja najveći umjetno
izvor zračenja prosječne populacije u medicini. Mjera
zaštite od jonizirajućeg zračenja mora se pridržavati
profesionalno osoblje koje to zračenje primjenjuje. Najbolja
zaštita za bolesnika je smanjivanje rendgenskih pretraga
na razumnu mjeru.
• Štetno djelovanje rendgenskog zračenja ne zavisi samo od
ukupne količine apsorbovane zračne energije, već i od
brzine tj. vremena za koje je apsorbovana količina
zračenja. Ako su velike doze raspoređene kroz vremenske
razmake, oštećenja će biti manja.
• Najosjetljivije tkivo na rendgen je hematopoetično tkivo:
mijeloidno tkivo, limfoglandule, leukociti i limfociti, dok su
eritrociti relativno rezistentni. Polne žlijezde su vrlo
osjetljive, fetus, timus i pljuvačne žlijezde, lojne i suzne
žlijezde, zatim ženske dojke su osjetljive u periodu
trudnoće i laktacije.
• Rendgenske preglede ne treba obavljati često kad je ista
osoba u pitanju, jer se primljene doze kumuliraju.