Sunce je daleko najvei izvor energije u solarnom sustavu.

Koliina solarne energije koja svake minute stie na Zemlju dovoljna je da zadovolji godinje energetske potrebe ovjeanstva u trenutnoj fazi razvoja. Usprkos ogromnom potencijalu, iskoritavanjem solarne energije trenutno se pokriva vrlo mali postotak energetskih potreba ovjeanstva. Fotonaponska ploa ili solarni panel se sastoji od grupe sunevih elija (fotonaponska elija), kojih je najee oko 36, serijski povezanih, stvarajui module nominalnog napona od 12 V. Svaki pojefini fotoelektrini lanak ima maksimalni izlazni napon od 600 do 700 mV, pa se fotoelektrini lanci serijski povezuje stvarajui module nominalnog napona od 12 V. Snaga koju proizvodi jedan fotonaponski lanak je relativno mali, pa se u praksi vie lanaka povezuju u grupu ime se formira fotonaponska elija, a vie fotonaponskih elija ini jedan fotonaponski modul ili solarni panel ili fotonaponsku plou. Kada se povee vie sunevih panela dobije se polje fotonaponskih ploa, koji je dio solarne fotonaponske elektrane. Energija Sunevog zraenja koja dospije na Zemlju 10 000 puta je vea od energije potrebne da zadovolji potrebe oveanstva, u razdoblju od jedne godine. Kada bi se promatralo da na jednom etvornom metru dospije 100 kWh godinje, bilo bi potrebno prekriti povrinu od 150 x 150 km2 da bi se dobila energija jednaka potronji za godinu dana (podatak iz 2001.). Danas se sve vie poinje sa primjenom sunevih fotonaponskih elektrana u industrijske svrhe, ak i u onim dravama koje su bogate naftom. ak je i Vatikan ugradio 2400 - 2700 fotonaponskih ploa na svojim krovovima, pri emu e sprijeiti emisiju CO2 od 210 tona ili potronju 70 tona lo ulja za samo dvije nedelje potronje. Fotonaponske elije se sastoje od dva razliito nabijena poluvodia izmeu kojih, kada su izloeni Sunevom svijetlu, tee elektrina struja. Zatvorimo li strujni krug izmeu fotonaponske ploe i nekog potroaa, npr. elektrine arulje, elektrina struja e potei i potroa e biti opskrbljen elektrinom energijom, odosno arulja e zasvijetliti. Fotonaponske ploe su zapravo poluvodiki elementi koji direktno pretvaraju energiju suneva zraenja u elektrinu energiju Rad solarne elije odvija se u tri koraka: 1. Fotoni iz suneve svjetlosti udaraju u solarni panel i poluvodiki materijali poput silicija ih apsorbiraju. 2. Elektroni (negativno nabijeni) se izbijaju iz atoma i postaju slobodni, te mogu slobodno tei materijalom kako bi stvorili struju. Zbog posebne grae solarnih elija, elektroni se mogu gibati samo u jednom smjeru. 3. Polje solarnih elija pretvara energiju sunca u upotrebljivu koliinu istosmjerne struje (DC).

Monokristalne Si ploe
Ovaj tip ploe moe pretvoriti 1000 W/m2 sunevog zraenja u 140 W elektrine energije, s povrinom ploe od 1 m2. Za proizvodnju monokristalnih Si elija potreban je apsolutno isti poluvodiki materijal. Monokristalni tapii se izvade iz rastaljenog silicija i reu na tanke ploice. Takav nain izrade omoguuje relativno visoki stupanj iskoritenja. [5]

Polikristalne Si ploe
Ovaj tip ploe moe pretvoriti 1000 W/m2 sunevog zraenja u 130 W elektrine energije s

povrinom ploe od 1 m2. Proizvodnja ovih ploa je ekonomski efikasnija u odnosu na monokristalne. Tekui silicij se ulijeva u blokove koji se zatim reu u ploe. Tijekom skruivanja materijala stvaraju se kristalne strukture razliitih veliina, na ijim granicama se pojavljuju greke, pa zbog tog razloga suneva fotonaponska elija ima manji stupanj iskoritenja.

Amorfne Si ploe
Ovaj tip ploe moe pretvoriti 1000 W/m2 sunevog zraenja u 50 W elektrine energije s povrinom elija od 1 m2. Ukoliko se tanki film silicija stavi na staklo ili neku drugu podlogu, to se naziva amorfna ili tankoslojna elija. Debljina sloja iznosi manje od 1 m, stoga su trokovi proizvodnje manji u skladu sa niskom cijenom materijala. Meutim stupanj iskoritenja amorfnih elija je puno nia u usporedbi s drugim tipovima elija. Prvenstveno se koristi u opremi gdje je potrebna mala snaga (satovi, depna raunala) ili kao element fasade na zgradama Fotonaponski efekt otkrio je francuski fiziar Alexandre-Edmond Becquerel (1820-1891) 1839 godine. Fotonaponske elije izgraene su od dva sloja pozitivnog i negativnog, a razlika potencijala izmeu ta dva sloja ovisi o intenzitetu solarnog zraenja. Solarna energija stie na Zemlju u obliku fotona. Prilikom pada na povrinu solarne elije ti fotoni predaju svoju energiju panelu i na taj nain izbijaju negativno nabijene elektrone iz atoma. Izbijeni elektroni kreu se prema drugoj (negativnoj) strani panela i na taj nain dolazi do razlike potencijala, tj. generira se elektrina energija. Fotonaponske elije grade se od silicija, a silicij je jedan od najzastupljenijih elemenata na Zemlji. Prema kvantnoj fizici svjetlost ima dvojni karakter. Svjetlost je i estica i val. estice svjetlosti nazivaju se fotoni. Fotoni su estice bez mase i gibaju se brzinom svjetlosti. Energija fotona ovisi o njegovoj valnoj duljini odnosno o frekvenciji. Energiju fotona moemo izraunati Einsteinovim zakonom koji glasi:

gdje je: - Energija fotona - Planckova konstanta, iznosi - Frekvencija fotona

U metalima i openito u materiji, elektroni mogu postojati kao valentni ili slobodni. Valentni elektroni vezani su uz atom, dok se slobodni elektroni mogu slobodno gibati. Da bi od valentnog elektrona nastao slobodni, on mora dobiti energiju koja je vea ili jednaka energiji vezanja. Energija vezanja predstavlja energiju kojom je elektron vezan za atom u nekoj od atomskih veza. U sluaju fotoelektrinog efekta elektron potrebnu energiju dobiva od sudara sa fotonom. Dio energije fotona troi se da bi se elektron oslobodio od utjecaja atoma za koji je vezan, a preostali dio energije pretvara se u kinetiku energiju, sada ve slobodnog elektrona. Slobodni elektroni dobiveni fotoelektrinim efektom nazivaju se jo i fotoelektroni. Energija koja je potrebna da se valentni elektron oslobodi utjecaja atoma naziva se rad izlaza i ovisi o vrsti materijala u kojem se dogodio fotoelektrini efekt. Jednadba koja opisuje ovaj proces glasi:

gdje je: - Energija fotona - Rad izlaza

- Kinetika energija emitiranog elektrona Iz gornje jednadbe vidljivo je da se elektron nee moi osloboditi ako je energija fotona manja od rada izlaza. Proces konverzije je zasnovan na fotoelektrinom efektu kojeg je otkrio Heinrich Rudolf Hertz 1887. g., a prvi ga objasnio Albert Einstein 1905. za to je 1921. g. dobio Nobelovu nagradu.

Fotoelektrina konverzija u PN spoju Da bi dobili elektrinu energiju fotoelektrinim efektom trebamo imati usmjereno gibanje fotoelektrona, odnosno struju. Sve nabijene estice, a tako i fotoelektroni gibaju se usmjereno pod utjecajem elektrinog polja. Elektrino polje koje je ugraeno u sam materijal nalazi se u poluvodiima i to u osiromaenom podruju PN spoja (diode). Za poluvodie treba naglasiti da uz slobodne elektrone u njima postoje i upljine kao nosioci naboja koje su svojevrstan nusprodukt pri nastanku slobodnih elektrona. upljina nastaje svaki put kada od valentnog elektrona nastane slobodni elektron i taj proces naziva se generacija, dok se obrnuti proces, kada slobodni elektron popuni prazno mjesto - upljinu, zove rekombinacija. Ako parovi elektron-upljina nastanu daleko od osiromaenog podruja mogue je da rekombiniraju, prije nego to ih razdvoji elektrino polje. Parovi koji nastanu uz osiromaeno podruje ili u njemu bivaju privueni, i to upljine prema P strani poluvodia, te elektroni prema N strani poluvodia. Zbog toga se fotoelektroni i upljine u poluvodiima, nagomilavaju na suprotnim krajevima i na taj nain stvaraju elektromotornu silu. Ako na takav sustav spojimo troilo, potei e struja i dobiti emo elektrinu energiju. Na ovakav nain sunane elije proizvode napon oko 0.5-0.7 V uz gustou struje od oko nekoliko desetaka mA/cm2 ovisno o snazi sunevog zraenja, ali i o spektru zraenja. Korisnost fotonaponske solarne elije definira se kao omjer elektrine snage koju daje FN solarna elija i snage sunevog zraenja. Matematiki se to moe formulirati relacijom:

gdje je: Pel - Izlazna elektrina snaga Psol - Snaga zraenja (najee Sunevog) U - Efektivna vrijednost izlaznog napona I - Efektivna vrijednost izlazne struje E - Specifina snaga zraenja (npr. u W/m2) A - Povrina Korisnost FN solarnih elija kree se od svega nekoliko postotaka do etrdesetak posto. Ostala energija koja se ne pretvori u elektrinu uglavnom se pretvara u toplinsku i na taj nain grije eliju. Openito porast teperature solarne elije utjee na smanjene korisnosti FN elije.

U paniji je izgraena prva solarna elektrana koja radi i nou i u kino vreme. Zahvaljujui za sada jedinstvenoj tehnologiji prikupljanja toplote u skladitima sa istopljenim solima, elektrana moe da radi i 15 asova nakon to sunce zae. To omoguava da godinje radi tri puta vie sati od standardne solarne elektrane. Njena izgradnja kotala je 200 miliona evra, a kada se otplati kredit, to se oekuje za oko 18 godina, mogla bi da postane prava fabrika novca.

Elektrana Gemasolar je veoma upadljiva, pogotovo u okruenju andaluzijske doline na jugu panije. Ve sa autoputa izmeu Sevilje i Kordobe vidi se njen svetlei toranj. Ka njemu reflektuje toplotu 2.650 solarnih panela od po 120 kvadratnih metara, a cela instalacija zauzima 195 hektara. "Ovo je prva solarna elektrana koja radi non stop, danju i nou", neumorno ponavlja Santijago Arijas (Santiago Arias) tehniki direktor firme Toresol enerdi (Torresol), koja upravlja elektranom. Lako je objasniti kako elektrana funkcionie, istie on. Paneli sakupljaju sunevu energiju i odbijaju je ka tornju, prenosei mu 1.000 puta veu koncentraciju energije nego na zemlji. Energija se skladiti u tankeru sa istopljenim solima, na termeperaturi vioj od 500 stepeni Celzijusa. Isparavanje iz soli se koristi za pokretanje turbine i proizvodnju struje, kao u svakoj drugoj termosolarnoj elektrani. Posebna odlika Gemasolara je skladitenje energije. To omoguava da se struja proizvodi i nou zahvaljujui energiji koja se danju skladiti, kae Arijas. "Tako koristim energiju kako mi odgovara, a ne kako mi sunce nalae", istakao je on. Rezultati su zato dobri - proizvodi se, prema njegovim reima, 60% energije vie nego u centrali koja nema sistem za skladitenje. Elektrana, naime, moe da radi 6.400 sati godinje, u poreenju sa izmeu 1.000 i 2.000 sati koliko mogu da rade druga solarna postrojenja.