ULTRAZVUK

PRIMJENA U MEDICINI

ULTRAZVUK
Ultrazvuk su zvučni valovi kojima je frekvencija veća od gornje granice
osjetljivosti čovječjeg uha, to jest veća od približno 20 000 Hz. Kada je
frekvencija zvučnog vala veća od 109 Hz, govori se o hiperzvuku. Valne
duljine ultrazvučnih valova u zraku iznose do 0,5 μm, a u tekućinama i
čvrstim tijelima veće su oko 4 do 12 puta, zbog veće brzine širenja
ultrazvuka. U prirodi se ultrazvuk pojavljuje uz zvučne valove, a umjetno
se može proizvesti ultrazvučnim generatorima, odnosno pretvaračima
drugih oblika energije u energiju ultrazvučnih valova.
Ultrazvučni valovi su u većini slučajeva longitudinalni valovi. Najčešća
frekvencijska područja uporabe ultrazvuka su između 20 kHz i 10 MHz, a
kod testiranja materijala najčešće se koriste frekvencije između 50 kHz i
10 MHz . Ultrazvuk se kroz određeni medij može širiti na dva osnovna
načina - kao longitudinalni ili kao transverzalni val.

Neke životinje (na primjer psi, dupini, šišmiši, miševi) mogu čuti ultrazvuk
jer imaju višu gornju graničnu frekvenciju od čovjeka. Mlađe osobe, a
posebno djeca, mogu čuti neke zvukove visokih frekvencija. Što je
čovjek stariji, gornja granica čujnosti mu pada, što znači da sve slabije
čuje zvukove visokih frekvencija. Visoke zvučne frekvencije sastavni su
dio spektra frekvencija koje proizvodi neki izvor zvuka, a spektar zvučnih
frekvencija čini boju zvuka. Najpoznatija primjena ultrazvuka je u
medicini - ultrazvučna dijagnostika (na primjer transkranijalni dopler), no
koristi se i u mnoge druge svrhe (otkrivanje jata riba i podmornica,
takozvani sonar). Princip korištenja je vrlo jednostavan: odašilje se
ultrazvučni val, koji se odbija od prepreke te se prema vremenu
potrebnom da se val vrati određuje udaljenost i oblik tijela.

Izvori ultrazvuka
Važni izvori ultrazvuka dobivaju se pretvaranjem električnih oscilacija u
mehaničke. Takva pretvorba postiže se posredovanjem piezoelektričnih
ili magnetostrikcijskih svojstava materije.
Piezoelektričnost
Piezoelektrični efekt je pojava stvaranja električnog naboja na površini
kristala koji je elastično deformiran utjecajem vanjske, mehaničke, sile te
se može koristiti za mjerenje tlaka. 1880. godine Pierre i Jacque Curie
otkrili su da se u nekim kristalima pojavljuje električna polarizacija kao
posljedica mehaničke deformacije što je direktni piezoelektrični efekt.
Godinu dana nakon toga G. Lippmann pronašao je inverzni
piezoelektrični efekt : djelovanjem električnog polja na piezoelektrične
kristale dolazi do deformacije. Inverzni piezoelektrični efekt omogućuje
dobivanje vibracija kristala u ultrazvučnom i zvučnom području, a
pomoću direktnog piezoelektričnog efekta može se detektirati ultrazvuk.

Magnetostrikcija
Ultrazvuk se pomoću ove metode dobiva djelovanjem magnetnog polja
nekih materijala (kobalt, nikal, željezo). Feromagnetski materijali pod
utjecajem magnetskog polja mijenjaju svoje dimenzije što nazivamo
efekt magnetostrikcije. Magnetsko polje koje djeluje na šipku
feromagnetika proizvedeno je prolazom električne struje kroz zavojnicu.
Promjena duljine šipke 14 ovisna je o jakosti magnetskog polja, a
 proporcionalna je toj jakosti samo u relativno malom intervalu. Iz tog
razloga magnetostrikcijski izvori ultrazvuka uzbuđivani su određenom
stalnom strujom koja je modulirana izmjeničnom strujom. To omogućuje
odabiranje najpovoljnijeg područja rada magnetostrikcijske šipke.

PRIMJENA U MEDICINI

Što je viša frekvencija, valna duljina je kraca. Intenzitet ultrazvuka je

mjera gustoce energije koja protice kroz jedinicnu površinu u jedinicnom
vremenu i mjeri se u W / m2 . U dijagnostici se upotrebljavaju prosjecni
intenziteti reda velicine nekoliko milivata po kvadratnom centimetru.
Dosad nije dokazana štetnost takvih intenziteta na sisavce. U
medicinskoj ultrazvucnoj dijagnostici se upotrebljavaju kratki impulsi
ultrazvuka, koji u sebi sadrže cijeli spektar frekvencija, dok se pod
radnom frekvencijom podrazumijeva centralna frekvencija tog spektra.
Ljudska tkiva nisu jednolicna u pogledu širenja ultrazvucnih valova, pa
pri prolazu tih valova kroz tkiva dolazi do loma, refleksije, raspršenja, te
apsorpcije energije. Refleksija ovisi o odnosu karakteristicnih akusticnih
impedancija sredstava na cijoj se granici ultrazvuk reflektira.
Karakteristicna akusticka impedancija je definirana kao odnos trenutnog
zvucnog tlaka i brzine titranja cestica koje taj tlak izaziva. Kut loma
valova na granici sredstava ovisi o odnosu brzina širenja u tim
sredstvima. Medu mekim tkivima razlike impedancija i brzina su malene,
ali dovoljne da omogucuju upotrebu odjeka za medicinsku dijagnostiku.
Karakteristicna akusticka impedancija kostiju je dva do cetiri puta veca, a
u plinovima nekoliko redova velicine manja nego u mekim tkivima.
Brzina ultrazvuka u kostima je dva do tri puta veca nego u mekim
tkivima, dok je u plinovima pet puta manja. Prigušenje ultrazvuka je oko
deset puta vece u kostima i plucima (ispunjenim zrakom) nego u mekim
tkivima. Sve to bitno utjece na prikaz kosti i organa u kojima ima plina.
Opcenito se može reci da se mogu prikazivati konture kosti i hrskavica,
ali ne i unutrašnjost kosti. Naime, refleksivnost neke granice tkiva ovisi o
razlici impedancija tih tkiva. Ako je ta razlika velika, onda se vecina
energije odbije i ostane vrlo malo za prikaz unutrašnjosti kosti, a i taj se
ostatak vrlo brzo prigušuje i nema dovoljno energije za povrat do sonde.
 U današnjim medicinskim ultrazvucnim uredajima upotrebljavaju se
informacije o vremenu i smjeru povratka ultrazvuka i amplitudi
reflektiranog ultrazvuka. Ostali
podaci, poput faze i kuta raspršenja se ne upotrebljavaju , iako su U
svijetu u tijeku
istraživanja mogucnosti da se ta svojstva upotrebe za karakterizaciju
tkiva.