You are on page 1of 22

tri RADIOTERAPIJSKI UREĐAJI

Konvencionalni simulator je izocentrično konfigurisani rtg aparat sa mogućnošću simulacije


geometrijskih i mehaničkih karakteristika tretmanskih aparata.

OSNOVNI DIJELOVI KONVEKCIONALNOG SIMULATORA SU:

1.GENTRI

Je mehanicka potpora za glavu aparata i sistem za generisanje radioloske slike(sadrze


sigurnosne prekidace koji sprecavaju mehanicku koliziju) koji su montirani na njegovim
suprotnim krajevima. Konvekcionalni simulator mora imati sposobnost standardnih
rotacionih translatornih kretnji, te mogucnost podizanja i spustanja glave gentrija radi
prilagodjavanja fokus- osa distance (FAD-fosa axis distance) i fokus-koza distance (SSD).

2.GLAVA APARATA

U glavi aparata je smjestena rtg cijev, sistem za kolimaciju zracnog snopa i opticki sistem.
Negativno naelektrisana katoda je dvostruko zavijena spiralna cijev od volframa koja se
zagrijava niskonaponskom strujom i proizvodi elektrone po principu termoelektronske
emisije, a putem struje visokog napona se elektroni fokusiraju prema pozitivno
naelektrisanoj anodi. A anoda je rotirajuci disk od molibdena sa cirkularnom metom od
legure 90%volframa i 10%renijuma. Ima dva fokusa: fini 0,4-0,6mm i grubi 0,8-1,2mm.
Molibdenski disk je povezan sa motorom i rotira se brzinom 10 000rpm. Podnosi temp. Do
1000 stepeni Celzijusa i sprečava provođenje toplote prema motoru. Katoda i anoda su
smjestene u vakuumiranu staklenu cijev koja se nalazi u zastitnom olovnom oklopu koji
sprecava curenje rasipnog zracenja, a ispunjena je mineralnim uljem koje omogucava brzo
hlađenje. Unutar oklopa je i ekspanziona dijafragma povezana sa mikroprekidacem koji
onemogucava ekspoziciju dok se cijev ne ohladi dovoljno. Sistem za kolimaciju zracnog snopa
ogranicava zracni snop na zeljenu velicinu. Sastoji se od dva para olovnih dijafragmi koje se
mogu neovisno pomjerati.

TRETMANSKO POLJE je definisano ortogonalnim setom paralelnih zica koje se mogu


neovisno pomjerati i projektuju se na rtg snimku i na kozi pacijenta.

3. SISTEM ZA GENERISANJE RADIOLOŠKE SLIKE

Na konvekcionalnim simulatorima dostupna su tri uređaja za generisanje radiološke slike:

A) Elektronski pojacivac slike- uglavnom dolazi u kombinaciji sa starijim


konvencionalnim simulatorima. To je vakuminirani cilindricni uredjaj koji se sastoji
od: -ulaznog ekrana, fotokatode, elektrona za ubrzavanje i fokusiranje snopa i
izlaznog ekrana.
Nakon prolaska kroz aluminijski ili titanijumski prozor x zraci padaju na ulazni ekran koji sa
vanjske strane ima sloj od fluoroscentnog materijala, ugl. Cezijum jodida gdje izazivaju efekat
scintilacije ekscitirajuci elektrone u valentnim vezama fluoroscentnog materijala na visi
energetski nivo. Kada se ovi ekscitirani elektroni vrate u stanje ravnoteze, oslobađa se
energija u formi fotona svjetlosti koji djeluju na fotokatodu koja apsorbuje emitovanu
svjetlost i putem fotoelektricnog efekta je konvertuje u fotoelektrone koji ulaze u
vakuuminirani cilindar gdje se elektroni fokusiraju i ubrzavaju prema manjem
fluoroscentnom ekranu gdje produkuju svjetlosnu sliku., a slika je 2500 puta intenzivnija, ali
dolazi i do smanjenja slike. Vizuelizacija i procesiranje slike dobijene na elektronskom
pojacivacu se obavlja pomocu CCTV lanca, a u novije vrijeme pomocu CCD kamere. CCD
kamera je integrisani uređaj koji producira sliku pohranom elektricnog naboja koji je
proporcionalan intezitetu svjetlosti. Prednost je geometrijska preciznost, uniformnost signala
i velicina slike. Sa vanjskim ekranom se moze povezati 1. SISTEMOM LECA I OGLEDALA sto
omogucava odvajanje od uredjaja i laku zamjenu, a nedostatak je slaba propusnost
svjetlosnog signala. 2. SISTEMOM OPTIČKIH VLAKANA koji je trajno integriran u uredjaj, ali
ima 60% bolju propusnost svjetlosti i bolji signal.

Za upotrebljivost ovako dobijene radioloske slike u planiranju radioterapijskog tretmana i


verifikaciji geometrijske preciznosti, neophodna je korekcija geometrijske distorzije slike koja
se djelomicno koriguje zakrivljenjem ulaznog ekrana elektronskog pojacivaca slike, ali je
neopohodna i softverska korekcija slike.

B) Direktna digitalna radiografija(DDR)

Savremeni simulatori su opremljeni detektorima sa ravnom plocom, FPD- flat panel


detectors. Koji omogucava radioskopiju, radiografiju i akviziciju tomografskog prikaza.
Njegova funkcija se zasniva na sposobnosti fotodioda da akumuliraju elektricni naboj, a
svaka od fotodioda ima kontrolni TFT(thin film transistor) prekidac.

Postoji indirektni i direktni nacin konverzije apsorbovanih x-zraka u elektricni naboj. Kod
direktnog nacina el.naboj se stvara kao posljedica direktnog djelovanja x- zraka na diode od
amorfnog silikona (debljine 10-20mm). Indirektni nacin se odvija u dvije faze. U prvoj fazi
pomocu scintilatora, x zraci se pretvaraju u vidljivu svjetlost koja se zatim konvertuje u
el.naboj unutar fotodioda.

Prednosti FPS (framerate per second) ima prednosti u odnosu na EPS, a to su: Velicina slike
do 40x40cm, povecana rezolucija, nema distorzije slike i mogucnost akvizicije tomografskog
prikaza.

C) Kompjuterizovana radiografija(CR)

CR kasete imaju identicne dimenzije kao i standardne i kompatibilne su sa standardnim


nosacima kaseta. Umjesto klasicnog rtg filma, ove kasete imaju ploce koje se sastoje od:
prednjeg zastitnog sloja, fluoroscentnog sloja, reflektivnog sloja, konduktivnog sloja koji
apsorbuje staticki elektricitet, suportivnog sloja koji obezbjedjuje cvrstinu ploce i straznjeg
zastitnog sloja.

Fluoroscentni sloj je funkcionalni sloj CR kasete u kojem se pohranjuje energija nastala


djelovanjem x zraka. Latentna slika pohranjujena na ovaj nacin se ocitava u CR citacu gdje se
ploca skenira tankim helij-neon laserom koji stimulira zarobljenje elektrone pri cemu se
oslobadja energija u formi vodljive plave ili zelene svjetlosti.Emitovana svjetlost se pomocu
fotomultiplikatora konvertuje u energetski signal.

D) Stol za pacijenta

Na konvekcionalnom simulatoru stol treba biti identican onom na tretmanskom uređaju.


Treba d aima ravnu povrsinu od karbonskih vlakana i mogucnost indeksiranja pozicije
imobilizacionih sredstava kako bi se obezbjedila njena reproducibilnost . Treba da ima visok
stepen stabilnosti i preciznosti mehaničkih kretnji radi preciznosti simulacije. Max
opterećenje stola je 200-250kg. Treba da ima mogucnost izocentricne rotacije od najmanje
95%. Komande se nalaze na daljinskom upravljacu i kontrolnom panelu stola, a pozeljan je i
Free Float- plutajuci stol.

E) Transformator

Sastoji se od metalnog jezgra i dva kalema bakarne zice. Primarni kalem je spojen na struju
gradske mreze i izoliran od sekundarnog koji je spojen na rtg cijev. Njegova funkcija se
temelji na zakonima elektromagnetne indukcije. Naizmjenicna struja koja prolazi kroz
primarni kalem stvara magnetno polje koje indukuje pojavu naizmjenicne struje u
sekundarnom kalemu. Smješteni su u uzemljenu metalnu kutiju i izolirani su uljem.

Postoje dva tipa transformatora: Visokonaponski i Niskonaponski.

Visokonaponski transformator ima primarni kalem sa manjim brojem namotaja deblje zice i
sekuntarni kalem sa vecim brojem namotaja tanje žice. On proizvodi razliku potencijala u rtg
cijevi u rasponu od 40-150kV.

Niskonaponski transformator proizvodi struju zagrijavanja katode inteziteta 3-5 A i napona


10V.

F) Kontrolna konzola

Standardno sadrzi panel sa komandama za kondicioniranje parametara zracnog snopa kao


sto su napon i jacina struje, panel sa komandama za upravljanje mehanickim komandala
gentrija, stola i kolimatora, indikator prisustva zračnog snopa i sigurnosni prekidači. Ona
omogućava automatsko podesavanje simulatora prema prethodno definisanim parametrima
za pojedine simulacione procedure i tretmanske aparate.

G) Laserski sistem za pozicioniranje pacijenta


Sluzi za markiranje referentnih tačaka na kozi pacijenta ili na imobilizacionom sredstvu
prilikom planiranja radioterapijskog tretmana i njihovu preciznu reprodukciju pri
pozicioniranju pacijenta za tretman.

Sastoji se od tri lasera: vertikalnog, horizontalnog i sagitalnog koji se proiciraju ortogonalno


jedan u odnosu na drugi i sijeku u izocentru.

H) Dodatna oprema ukljucuje uglavnom :

-nosače blokova,-aplikatore za elektronsko zracenje koji omogucavaju direktnu stimulaciju


tretmana elektronskim zračnim snopovima, -mehaničke pointere koji su alternativa
optickom indikatoru distance i mogu se koristiti u testovima kontrole kvalitete.

Mogućnost savremenih digitalnih simulatora- Integrisanost savremenih simulatora u


radioterapijskom okruzenju putem DICOM RT protokola, omogućava:

- Importovanje demografskih podataka iz PACS-a, RIS-a ili HIS-a u formi radnih listi.
- Importovanje parametara radioterapijskog plana iz kompjuterskog sistema za
planiranje radioterapije( Tretment Planing System)
- Printanje slika i radioterapijskog plana.

U kolimator digitalnog simulatora inkorporiran je uređaj koji se zasniva na LCD tehnologiji


koji omogućava projekciju zračnog snopa definisanog blokovima ili lamelama MLC-a(Multi
leaf collimator) na koži pacijenta.

CT SIMULATOR

Ct simulator je konvencionalni simulator koji omogucava akviziciju tomografskog prikaza.


Razlikujemo dvije generacije ct simulator aparata.

1) PRVA GENERACIJA SIMULATOR CT APARATA

Omogucava dobijanje prikaza koji je slican tomografskom pomocu lepezastog zracnog snopa
i elektronskog pojacivaca slike. Tj jednu akviziciju po revoluciji gentrija od 360 stepeni. Da bi
mogao simulator da producira tomografski prikaz potrebno je da posjeduje:

-Mogucnost proizvodnje tankog snopa x zraka kolimiran na 4-7mm, sto se postize


instalacijom prekolimacijskog uređaja u glavi aparata i postkolimacijskog uređaja iznad EPS
umjesto nosaca kasete.

-Poseban softver koji ce iz dobijenih podataka rekonstruisati CT-prikaz.

EPS prilikom akvizicije tomografskog prikaza treba da bude u ofsetu 15cm lateralno na
distanci od 50cm od izocentra gdje u akviziciji i rekonstrukciji ucestvuje samo pola lepezastog
snopa i x-zraka.
2) DRUGA GENERACIJA SIMULATOR CT APARATA

CBCT omogucava dobijanje veceg broja kvalitetnijih snimaka i bolju pokrivenost anatomske
regije od interesa. Koristi konusni snop koji se projicira na FPD i stvara seriju
dvodimenzionalnih radioskopskih prikaza u razlicitim tačkama tokom revolucije gentrija od
360 stepeni. Za rekonstrukciju slike kod CBCT koristi se adaptirana verzija Feldkampovog
algoritma sa eliminacijom veceg broja artefakata. Oni mogu napraviti akviziciju i
rekonstrukciju 300-900 projekcija po rotaciji. Smanjenjem broja projekcija smanjuje se doza
zracenja i ubrzava akvizicija i rekonstrukcija podataka i omjer, ali se povecava kontrast/šum
omjer što utiče na uniformnost HU i rezultira prstenastim artefaktima.

REKONSTRUKCIJA CT SLIKE je kalkulacija linearnih koeficijenata atenuacije x zraka iz


projekcionih podataka. SINOGRAM je kompletan set linijskih integrala baziran na svim
projekcijama unutar 360*.

CT SLIKA predstavlja distribuciju linearnih koeficijenata atenuacije unutar odgovarajuceg


aksijalnog presjeka. HU omogucava kvantitativno poredjenje snimaka napravljenih na
razlicitim ct skenerima. Hounsfildova skala se sastoji od 4096 vrijednosti, a ljudsko oko
razlikuje manje od 100 nijansi sive skale jedno podrucje skale je mapirano na vidljive
vrijednosti dok se ostale prikazuju kao crne ili bijele. Ovo podrucje je definisano sa dva
parametra: center i widght(sirina). C-w/2 vrijednosti se prikazuju crno, C+w/2 se prikazuju
bijelo.

KVALITET CT SLIKE

Da bi ct slika bila upotrebljiva u planiranju radioterapije ona mora imati odgovarajucu


prostornu i kontrastnu rezoluciju, šum slike mora biti sveden na minimum i kvalitet slike ne
smije biti degradiran artefaktima.

PROSTORNA REZOLUCIJA je sposobnost ct skenera da jasno producira male objekte u


razmaku od dva dijametra. Izrazava se kao velicina najmanjeg objekta koji moze biti
diferenciran. Najvisa rezolucija kod danasnjih ct skenera je 0,3mm. Filter kernel je najvazniji
parametar koji utice na prostornu rezoluciju.

KONTRASTNA REZOLUCIJA je sposobnost ct skenera da jasno diferencira objekt od okoline


pri maloj razlici u gustini. Izrazava se kao minimalna velicina objekta odredjene gustine koji
moze biti diferenciran od svoje okoline.

ŠUM SLIKE je devijacija stvarne CT slike koja nastaje zbog slabog kvaliteta elektronskog
signala, softverskih gresaka u rekonstrukciji Ct slike i determinaciji razlika u gustini. Zavisi od
napona rtg cijevi, debljine sloja i trajanja akvizicije podataka.

Najcesce se javljaju artefakti koji nastaju usljed prisustva metala, usljed razlika u tvrdoci
zracnog snopa i artefakti pokreta.
AKTUELNI RAZVOJ CT TEHNOLOGIJE

Narocito interesantna podrucja: kompjuterska rekonstrukcija slike, produkcija i detekcija x


zraka.
Rekonstrukcija slike i njena brzina moraju da prate brzinu skeniranja, Rekonstrukcijski
algoritmi moraju u obzir uzeti i ugao konusnog zracenog snopa. Danas se koriste Feldkampov
algoritam i modificirani ASSR (advanced single slice rebinning) algoritam. Skracenje vremena
skeniranja zahtjeva vece povecanje snage rtg cijevi, te se ona pregrijava a to je moguce
izbjeci time sto ona mora da ima visoki kapacitet provođenja toplote i efikasno hlađenje.

Kod ct-a razlikujemo dva tipa konfiguracije detektora: - fiksni i varijabilni. Kod fiksnog tipa svi
detektori imaju jednake dimenzije po Z osi u cijelom podrucju, dok su kod varijabilnog tipa
tanji detektori smjesteni u centralnom ddijelu, a širi periferno.

Doznu efikasnost detekttora predstavljaju parametri visoke osjetljivost na signal, dobra


apsorbcija i brza konverzija signala.

CT SIMULATOR

To je ct skener posebnih tehnickih karakteristika sa dodatkom ravnog stola za pacijenta,


laserskog sistema za pozicioniranje i najmanje jedne radne stanice, kompjuterskog sistema
za planiranje radioterapijskog tretmana.

GLAVNE KOMPONENTE CT SIMULATORA:

- Gentri, -stol za pacijenta,-laserski sistem za pozicioniranje pacijenta,-kontrolna


konzola,-visokonaponski generator,-radne stanice za planiranje radioterapijskog
tretmana.

GENTRI je bazicna jedinica svakog ct aparata u kojoj su smjesteni rtg cijev i detektori sa
sistemom rotacije, hladjenja i prijenosa signala. Rtg cijev je posebne konstrukcije,
pripremljena za velika opterecenja i dugotrajne ekspozicije. Napon rtg cijevi je od 80-140kV,
a struja zagrijavanja katode je 33-600mA. Kod spiralnog skeniranja, rtg cijev u toku jedne
ekspozicije akumulira preko 1,5MJ toplote, te mora imati efikasan sistem hlađenja.

Dvije osnovne vrste detektora:

-GASNI detektori koji su najčešće xenon-kripton detektori u kojima x zraci izazivaju jonizaciju
gasa stavarajuci jonske parove fotoelektrona i jona. Jeftiniji su i kompaktniji pa se vise
koriste, ali imaju nizu efikasnost detekcije.

-KRISTALNI detektori se sastoje od scintilirajuceg kristala i fotodioda. Najcesce su izradjeni od


kadmijum volframa ili keramickog materijala napravljenog od oksida elemenata „rijetkih
zemalja“.Prednost im je konstantna osjetljivost u detekciji x zraka.
APERTURA GENTRIJA

Maksimalni promjer aperture je 70 cm kod dijagnostickih ct skenera, podrucje rekonstrukcije


do 50cm, a danas je u upotrebi i promjer aperture 85cm (big bore, large bore) koji
omogucava skeniranje u optimalnoj tretmanskoj poziciji sa odgovarajucim imobilizacionim
sredstvima.

Rekonstrukcijski algoritmi omogucavaju prosirenje podrucja rekonstrukcije do velicine


aperture sto moze dovesti do redukcije kontrasta i povecanja kolicine šuma, sto je
neznacajno u odnosu na prednosti koje donosi.

STOL ZA PACIJENTA

Mora biti ravan od karbonski vlakana(owerlay) koji se mogu lako i precizno montirati na sto
bilo kojeg ct skenera, te mora biti kompaktibilan sa stolom tretmanskog uredjaja. Nosivost je
200-250kg, a uzduzne kretnje se odvijaju uz maksimalnu defleksiju stola od 2mm.

LASERSKI SISTEM

Može se podjeliti na interne i eksterne lasere. Svi ct skeneri imaju jedan interni laser koji
identificira ravan skeniranja. Sistem eksternih lasera sastoji se od tri para lasera: vertikalnog,
horizontalnog i sagitalnog koji projiciraju ortogonalno jedan u odnosu na drugi i sijeku se u
izocentru. Ovaj sistem pripada tretmanskoj prostoriji i njime se upravlja pomocu posebne
kontrolne konzole koja komunicira direktno sa sistemom za planiaranje radioterapijskog
tretmana. Laseri se montiraju na distanci od 500mm od ravni skeniranja. Bocni se montiraju
na pod ili zidove, a sagitalni se montira na plafon prostorije. Laseri s emogu montirati i na
posebni pravougaoni nosac. Laserski sistem za pozicioniranje sluzi za markiranje referentnih
tacaka na kozi pacijenta ili na imobilizacionom sredstvu prilikom planiranja radioterapijskog
tretmana i njihovu preciznu reprodukciju pri pozicioniranju pacijenta za tretman. Ovo su sve
laseri drugog nivoa koji se generiraju putem plazma cijevi. Maksimalna debljina lasera je
2mm. Koriste se crveni i zeleni laseri koji su precizni, finansijski dostupni i jednostavni za
koristenje, samo se zeleni bolje vide u tamnom okruzenju.

KONTROLNA KONZOLA

Sastoji se od: -kompjuterskog sistema, panela za kontrolu skeniranja, interkom uređaja,


uređaja za pohranu podataka.

Kompjuterski sistem se sastoji od standardnog kompjutera sa operativnim sistemom(HOST) i


sistema za rekonstrukciju slike (CIRS). Obicno ima monitor visoke rezolucije 1280x1024.
Savremeni MSCT imaju tzv. Dualni monitor gdje se operacije ct skenera prikazuju na lijevom,
a postprocesing na desnom monitoru.Kontrola CT skeniranja se odvija pomocu Scan control
box-a koji ima panele sa komandama za upravljanje stolom i gentrijem, komandama za
kontrolu zračnog snopa, komandama interkoma, Emergency tastera i ključ za pokretanje
gentrija. Interkom uređaj se sastoji od zvucnika i mikrofona koji su smjesteni unutr gentrija i
uređaja za kontrolu skeniranja. Na Hard disku se pohranjuje operativni sistem, kalibracijski
podaci, Raw data i Ct skenovi. Za pohranu DICOM podataka se mogu koristiti cd pisač ili
opticki uredjaj sa posebnim memorijskim ketridzima.

VISOKONAPONSKI GENERATOR prima naizmjenicnu elektricnu energiju iz gradske mreze i


transformira je u jednosmjernu struju visokog napona koja je potrebna za rad rtg cijevi
napona 80-140kV.

RADNA STANICA ZA CT STIMULACIJU

Ct simulator mora biti umrežen sa jednom ili više radnih stanica kompjuterskog sistema za
planiranje radioterapijskog tretmana. Mora imati veliki kapacitet memorije za obavljanje
trenutnih funkcija i pohranu podataka kao sto su ct snimke, podaci o pacijentu, planiranom
zracnom snopu i DRR-u.

Podaci o anatomskim strukturama i geometriji zračnog snopa mogu simultano prikazivati se


u vise ravni i u vise projekcija: BEV ( beam's eye view), DRR, OEV(observers eye view) i
REV(rooms eye view).

KILOVOLTAŽNI TRETMANSKI APARATI

Bili su dominantni u radioterapiji do prve pojave telekobalt aparata i Linac-a. Zahvaljujuci


svojoj jednostavnoj kontrukciji i odrzavanju, relativno niskim zracnim energijama oni su se
zadrzali kao korisno rjesenje u tretmanu povrsno smjestenih tumora i pojedinih benignih
oboljenja. S obzirom na zracnu energiju i fokusno koznu distancu (SSD), dijele u cetiri grupe:

-aparati za kontaktnu radioterapiju, napon 15-50kV i SSD 0,5-5cm. Koriste se kod malih lezija
na povrsini koze, usne, uške i sluznica vagine i rektuma.

-aparati za površinsku radioterapiju imaju napon 50-120kV i SSD 15-30xm. Koriste se u


radioterapiji povrsinskih tumora do 2cm dubine.

-aparati za srednjeduboku radioterapiju imaju napon 120-140kV i SSD 30-50cm, koristi se za


radioterapiju malih lezija smjestenih u dubljim slojevima kože i potkoznog tkiva.

-aparati za duboku radioterapiju imaju napon 140-500kV i SSD 40-70cm.

Sastoje se od : generatora, kontrolne konzole, stativa, rtg cijevi, sistema za hlađenje, uređaji
za kolimaciju.

GENERATOR transformiše struju gradske mreze na napon koji je potreban rtg cijevi za
proizvodnju x zraka. Omogucava stabilno napajanje rtg cijevi. Niskoenergetske cijevi
kilovoltaznih tretmanskih aparata daju negativan potencijal katodi, a anoda je uvijek na
nultom potencijalu.Rtg cijevi sa ovakvim nacinom napajanja su unipolarne. Za hlađenje se
upotrebljava voda.

Visokoenergetske rtg cijevi kilovoltaznih tretmanskih aparata imaju dva generatora od kojih
jedan daje negativan potencijal katodi, a drugi pozitivan potencijal anodi. Ovakav nacin
napajanja je sigurniji i ovakve rtg cijevi su bipolarne. Za hlađenje se koristi ulje koje se zatim
hladi zrakom ili vodom.

KONTROLNA KONZOLA kilovoltaznih aparata omogucava kondicioniranje tehnickih


parametara tretmana i njihov back up radi sigurnosti. Parametri tretmana tu su:
doza/vrijeme zracenja, brzina doze, filter, aplikator, napon, jacina struje itd.

STATIV kilovoltaznog aparata je neizocentrican, a nalazi se na podu ili plafonu. Omogucava


transverzalne, longitudinalne i vertikalne kretnje rtg cijevi i njenu rotaciju. Koristi
elektromagnetne kočnice.

RTG CIJEV razlikuje se od standardnih cijevi dijagnostickih aparata. Katoda im je zapravo


spirala od volframa koja je od metalnog oklopa izolirana keramičkim nosačem. Smještena je
unutar negativno naelektrisanog bloka za fokusiranje el.snopa koji sprecava sirenje
elektronskog bloka za fokusira elektrone u uzak snop. Stacionarna anoda je od bakra sa
umetnutom metom od volframa. Meta je pod uglom od 30* sto utice na snop x zraka tako
što stvara veci stvarni fokus i vecu penumbru(koriguje se kolimacijom), a reducira efekat
atenuacije elektrona unutar mete.

SISTEM ZA HLAĐENJE

Vecina toplote se kod stacionarnih cijevi odvodi kondukcijom sa mete. Kapacitet termalne
provodljivosti mete zavisi od materijala, površine poprečnog presjeka, duzine i rezlike u
temperaturi.

UREĐAJI ZA KOLIMACIJU

Zračni snop se kolimira primjenom aplikatora koji određuje oblik i dimenzije polja,
orjentaciju zračnog snopa i SSD. Aplikatori se sastoje od cvrste osnovne ploce preko koje se
aplikator konektuje na aparat. Unutar osnovne ploce je olovni sloj sa otvorom na sredini koji
kolimira snop na zeljenu velicinu. Stijenka aplikatora je od čelika ili bakra. A funkcija stijenke
je apsorbcija rasipnog zracenja. Imaju plasticni zavrsetak koji moze biti otvoren i zatvoren.

FILTERI

Služe za unapređivanje kvaliteta snopa x zraka, apsorbuju mene x zrake velike talasne duzine
i homogeniziraju zračni snop. Od debljine filtera i materijala zavisi apsorbcija zračenja.
Ortovoltazni tretmanski aparati koriste kompozitne filtere koji se sastoje od tri sloja
materijala.
Nosač za filtere se nalazi ispod primarnog kolimatora, a koriste se i warm up filteri koji su
napravljeni od olova ili mesinga.

Interakcija kilovoltažnog zračnog snopa sa tkivom se dešava kao kombinacija fotoelektričnog


i Comptonovog efekta.

LINAC (Linear particle accelerator)

Razlikujemo dva osnovna tipa akceleratora čestica:

1.Elektrostatski i

2.Ciklični

Kod elektrostatskog se čestice ubrzavajz primjenom konstantnog el. Polja čija razlika
potencijala određuje krajnju energiju akceleriranih čestica. Primjeri elektrostatskog
akceleratora su: Ortovoltažni rtg uređaji, van de Graaffov generator, neutronski generator.

Ciklični akceleratori koriste varijabilno električno polje zajedno sa varijabilnim


elektromagnetnim poljem u akceleratorskoj strukturi u kojoj čestice više puta prelaze jedan
te isti put i tako bivaju akcelerirane. Primjer ovakvih akceleratorskih struktura su zakrivljene
(betatron, Ciklotron, Mikroton i Sinkroton) ili ravne (linearni akcelerator).

Prvi medicinski linearni akcelerator su razvili Kaplan i Ginzton 1952.g. Instaliran je u


Standford Hospital u San Francisku.

Medicinski linearni akceleratori ubrzavaju elektrone do energija 4-25 MeV u RF poljima čija
je frekvencija 10(3)- 10(4).

U praksi se koriste dvije vrste linac-a:

-monoenergetski (proizvodi fotonsko zračenje u području niskih energija 4-6MV) i

-polienergetski (proizvodi dvije energije fotonskog zračenja(6-18MV) i nekoliko energija


elektronskog zračenja(4,6,10,12,15MeV).

GENERACIJE LINEARNIH AKCELERATORA

U proteklih 50 godina linearni akceleratori su prošli kroz pet generacija sa sljedećim


karakteristikama:

1. Fotonske energije 4-8 MV. Eksterni klinovi, simetrična kolimacija, fiksni filter za
izravnavanje zračnog snopa, jedna transmisijska jonizaciona komora i izocentrična
geometrija.

2. Fotonske energije 10-15 MV i nekoliko elektronskih energija, savijeni zračni snop,


pomična meta i filter za izravnavanje zračnog snopa, dualna transmisiona jonizaciona
komora i rasipna folija.
3. Visokoenergetski fotoni 18-25 MV i elektroni, dualne fotonske i multiple elektronske
energije, ahromatski magenti za savijanje zračnog snopa, dualne rasipne folije,
motorizovani klinovi.

4. Visokoenergetskifotoni i elektroni, kompjuterska kontrola, dinamički klinovi, EPID

sistem, multilamelarni kolimator.

5. Visokoenergetski fotoni i elektroni, modulacija inteziteta snopa pomoću MLC-a.

KONFIGURACIJA LINEARNOG AKCELERATORA

Linac se sastoji od 5 glavnih sekcija:

 Gentri

 Stativ ili bubanj

 Kabinet

 Kontrolna konzola

 Tretmanski stol.

Konstruisani su izocentrično, tako da se gentri, kolimator i tretmanski stol rotiraju oko tri
ose: vertikalne, horizontalne i sagitalne koje se sijeku u jednoj tački tzv. Izocentru.

Postoje dvije osnovne konfiguracije linearnog akceleratora:

1. Linearni akcelerator sa stativom

2. Linearni akcelerator sa bubnjem

Unutar glavnih sekcija smještene su funkcionalne komponente linearnog akceleratora koje


se mogu grupisati u nekoliko sistema:

1. Sistem za generisanje i transport zračnog snopa,

2. Sistem za produkciju i transmisiju RF talasa,

3. Pomoćni sistem,

4. Sistem za oblikovanje i monitoring zračnog snopa,

5. Optički sistem,

6. Kontrolni sistem.
SISTEM ZA GENERISASNJE I TRANSPORT ZRAČNOG SNOPA

Sastoji se od:

a) Elektronskog topa (koji injicira elektrone u akceleratorsku strukturu. Postoji diodni i

triodni el.top. Oba imaju katodu i perforiranu uzemljenu anodu. Energija elektrona na izlazu
iz topa je oko 15 keV. Katoda je od volframa i barijum oksida, a anoda je na nultom
potencijalu).

b) Akceleratorske strukture ( koja čini osnovu linaca i sastoji se od cilindričnih


rezonantnih šupljina koje skupljaju i distribuiraju Rf impulse i obezbjeđuju el.polje za
ubrzanje elektrona. Postoje dvije vrste: TRAVELING WAVE i STANDING WAVE).

Traveling Wave se sastoji od sakupljacke i uniformne sekcije. Sakupljacka(buncher) je mjesto


faze elektromagnetnih talasa i elektora. Standing wave ubrzavaju elektrone kao i traveling
wave samo elektricno polje ostaje stacionarno.

c) Sistem za transport zračnog snopa ( Sastoji se od vakumiranog tubusa sa namotajima za


fokusiranje el.snopa i magneta za savijanje el.snopa-bending magnet. Postoje 3 vrste
magneta za savijanje zračnog snopa: Hromatski 90, Ahromatski 270*i Slalom bending112,5*)

SISTEM ZA PRODUKCIJU I TRANSMISIJU RF TALASA

Izvor RF talasa

Rf talasi su neophodni za ubrzavanje elektrona unutar akceleratorske strukture. Izvor RF


talasa je magneton ili klistron. Magnetron je izvor dok je klistron pojačivač slabih Rf impulsa
proizvedenih u Rf oscilatoru.

Magnetron

Ima cilindričnu konstrukciju, sastoji se od katode i anode te 12 rezonantnih šupljina.


Magnetron generira RF talase frekvenzije oko 3000MHz u pulsevima od nekoliko
mikrosekundi. Jeftiniji je i nestabilniji izvor od klistrona.

Klistron

Predstavlja uređaj za pojačavanje RF impulsa. Sastoji se od negativne katode koja je izvor


elektrona.Smjesten je u stativu gentrija ili modulator kabinetu. Dugacak je oko 1m., napon
katode klistrona je 120kV.

Talasovod je sistem bakrenih cijevi koji sluzi za prenos RF impulsa od magretona ili klistrona
do akceleratorske strukture. Tok talasovoda moze biti ravan, savijen ili torkviran. Ispunjen je
dielektričnim gasom.
Cirkulator se nalazi između RF izvora i talasovoda i prenosi impulse od rf generatora do
talasovoda,a i izolator je.

Modulator se sastoji od Pulse forming networka i prekidača koji se naziva Thyratron.


Proizvodi impulse visokog napona u trajanju nekoliko mikrosekundi za Rf izvor i simultano za
elektronski top.

POMOĆNI SISTEM

Sastoji se od komponenti koje nisu direktno povezane sa proizvodnjom, transportom i


akceleracijom elektrona, ali su veoma bitne za održavanje linac-a.

Čine ga:

 Vakuumski sistem (obezbjeđuje ekstremno nizak pritisak za elektronski top,


akceleratorsku strukturu i magnet za zakretanje zračnog snopa)

 Gasni sistem i

 Sistem za vodeno hlađenje(održava konstantnu radnu temperaturu akceleratorske


strukture, RF generatora i mete).

SISTEM ZA OBLIKOVANJE I MONITORING ZRAČNOG SNOPA

Smješten je u glavi linearnog akceleratora i sadrži komponente koje utiču na produkciju,


oblikovanje i monitoring zračnog snopa:

o Meta

o Primarni kolimator

o Filter za izravnavanje snopa ili rasipna folija

o Jonizaciona komora

o Sekundardni kolimator

o Optički indikator zračnog snopa i distance

o Klin i

o Multilamelarni kolimator

Svaki fotonski zračni snop ima vlastitu kombinaciju mete i filtera za izravnavanje snopa.

META

Medicinski linearni akceleratori koriste transmisione mete, zbog visoke energije fotona.Meta
određuje smijer snopa, energetski spektar i angularnu distribuciju. Meta se sastoji od dva
sloja: sloj sa visokim atomskim brojem od volframa ili zlata i sloj sa niskim atomskim brojem
od bakra ili aluminija.

PRIMARNI KOLIMATOR

Definira najveću moguću veličinu polja. Blok od volframa koji se konusno otvara počevši od
dijela bloka koji je okrenut prema meti. Debljina bloka mora biti tolika da apsorbuje zračenje
tako da maksimalna transmisija zračenja ne bude veće od 0,2 %.

FILTER ZA IZRAVNAVANJE ZRAČNOG SNOPA

Uređaj konusnog oblika sa različitim stepenom apsorpcije elektrona od centra prema


periferiji i obezbjeđuje uniformnu distrubuciju doze kroz čitavo zračno polje napravljen od
olova, čelika ili bakra, u zavisnosti od zračne energije.

JONIZACIONA KOMORA

Uređaj koji se koristi za monitoring zračnog snopaprilikom iradijacije pacijenta. Smještena


između filtera za izravnavanje zračnog snopa i sekundarnog kolimatora. Ne utiče na kvalitet
zračnog snopa. Funkcija: praćenje vrijednosti isporučene doze, brzine doze i praćenje ravnine
i simetrije zračnog snopa.

SEKUNDARNI KOLIMATOR je uređaj prilagodljivog oblika koji se sastoji od dva para


dijafragmi smještenih jedan iznad drugog. Dijafragme se pomijeraju tako da su rubovi koji
definišu zračni snop tangencijalno u odnosu na zračni snop. Napravljen od volframa, tako da
limitira transmisiju na 0,5-1%. Sekundarni kolimator se sastoji od četiri bloka, dva gornja i
dva donja koji tvore četvrtasto polje maksimalnih dimenzija 40x40 cm.

MULTILAMELARNI KOLIMATOR je uređaj za oblikovanje zračnog snopa koji se sastoji od dva


opozitna reda lamela koji se kreću neovisno jedna od druge. Razlikujemo dva osnovna tipa
MLC-a:

-MLC integrisan u glavi linearnog akceleratora

-MLC koji se pomoću nosača montira na glavu linearnog akceleratora.

Lamele su izrađene od volframa, a broj lamela se krece od 2x40 do 2x120. Svaku lamelu
zasebno pokrece electromotor. Pozicija lamella se kontrolise na dva nacina: linearnim
enkodiranjem I optickom detekcijom. MLC moze imati dva operativna moda: staticki(steep
and shoot) I dinamicki(sliding window).

Konfiguracije MLC:-zamjena gornjeg para dijafragmi lamelama MLC(elekta), -zamjena donjeg


para dijafragmi lamelama MLC(Siemens) I –tercijarna konfiguracija(Varian).
Interdigitacija lamela je sposobnost susjednih al opozitnih lamela da se susrecu ali bez
kolizije tj dodira. Nije toliko bitna za obicnu 3d crt, al je bitna za imrt i nepravilne volumene.
Preciznost pozicioniranja lamela za izvođenje ove tehnike treba biti unutar 0,5mm.

Integrisani MLCi ima max velicinu polja do 40x40 cm dok mikro MLC imaju max velicinu pola
10x10. Vecina MLC-a ima sirinu lamela od 10mm, a komercijalno su dostupni i od 5mm.
Maksimalni otklon lamele je maksimalni domet lamela u odnosu na centralnu liniju MLC-a.
Znacajan je u oblikovanju nepravilnih zracnih snopova, narocito u IMRT-u.

Prostorna rezolucija MLC-a je 1-2mm u pravcu kretanja lamela i 0,5-1cm u suprotnom


pravcu.

Fokusiranje i veličina penumbre, transmisija i curenje zračenja su najvaznije dozimetrijske


karakteristike koje uticu na performanse MLC-a.

KLIN je trougaoni olovni blok koji služi za prilagođavanje distibucije doze zračenja različitim
konturama i gustini tkiva. Može biti integrisan u glavi linearnog akceleratora, a može se i
montirati na glavu linearnog akceleratora u formi tercijarnog klina. Savremeni linearni
akceleratori imaju moguđnost proizvodnje virtuelnog klina, koji se dobija tako što se jedna
blenda sekundarnog kolimatora pomijera počevši od opozitne blende prema perifernom
dijelu polja. Prednost virtuelnog klina je što omogućava postizanje bilo kojeg ugla.

ZAŠTITNI BLOKOVI se izrađuju od takozvane Lajpicove legure koja se sastoji od olova,


bizmuta, kalaja i bizmuta. Moguce ih je oblikovati prema obliku ciljnog volumena. Debeli su
8cm, a fiksiraju se za glavu LINACA.

ABSORBER reducira intezitet izlaznog zracnog snopa. Tj. Beam Stopper. Konstruisan od čelika
i betona apsorbuje 99,9% izlaznog zračnog snopa, a debljina zidova mora biti 1m. Otezava
pristup pacijentu i komandama stola jer reducira radni prostor.

APLIKATORI ZA KOLIMACIJU ELEKTRONSKIH SNOPOVA

Dvije tehnike proizvodnje elektronskih snopova:

-Pencil Beam Scattering, koji se izvodi pozicioniranjem tankih olovnih folija unutar snopa na
mjestu gdje se nalazi flattening filter. -Pencil Beam Scanning koristi se rjeđe i podrazumijeva
uporabu dva kompjuterski kontrolisana magneta koji razvlače snop u dvije ortogonalne
ravni.

OPTIČKI SISTEM čine:

Optički indikator zračnog snopa simulira zračni snop. Svjetlosni snop. Kao i zračni podliježe
uticaju uređaja za definisanje snopa i osvjetljava područje koje će biti iradirano, što značajno
olakšava pozicioniranje pacijenta za tretman.
Optički indikator distance predstavlja numeričku skalu koja pokazuje distancu od izvora
zračenja do kože pacijenta.

Laserski sistem se sastoji od tri para lasera: vertikalnog horizontalnog i sagitalnog koji
prijiciraju ortogonalno jedan u odnosu na drugi i sijeku se u izocentru. Laserski sistem je
neovisan od linearnog akceleratora i pripada tretmanskoj prostoriji.

KONTROLNI SISTEM - Kontrolna konzola predstavlja centralnu lokaciju za kontrolu i


monitoring radalinearnog akceleratora. Linearni akcelerator je opremljen sigurnosnim
prekidačima koji štite pacijenta i uređaj od mehaničke kolizije.

TRETMANSKI STO linearnog akceleratora ima mogućnost translatornih kretnji u sva tri
pravca, kao i mogućnost izocentrične i neizocentrične rotacije. Sto ima visok stepen
osjetljivosti i preciznosti mehaničkih kretnji.

SREDSTVA ZA POZICIONIRANJE I IMOBILIZACIJU

Glava i vrat

Standardni sistem sastoji se od osnovne ploče, podloška za glavu, termoplastičnog uloška i


okvira pomocu kojeg se termoplastični uložak spaja sa osnovnom pločom. Koriste se i
dodatna sredstva za imobilizaciju.

Osnovna ploča(base plate) je napravljena od akrila ili karbonskih vlakana. Montira se


pomocu fiksacionih sina ili kao ekstenzija ravnog stola. Pojedini modeli imaju retraktore za
ramena.

Podmetač za glavu su od poliuretanske pjene ili tanke providne plastike. Trebaju imat glatku
povrsinu i izdrzljivost, te visoke postranične rubove. Za pozicioniranje u pronaciji se koriste
posebni podmetaci sa uporištem za čelo i bradu.

Termoplastične maske se koriste pri iradijaciji ciljnih volumena u podrucju glave i vrata.
Mogu biti solidne ili perforirane, kombinovane. Moraju da budu: komformne, lake za
modeliranje i da imaju dobru manipulativnost tokom izrade i tretmana, rigidne i stalne zbog
preciznog repozicioniranja, lake za postavljanje markera, mogucnost visestruke uporabe, te
prihvatljivu cijenu. Tope se u vodenom kupatilu na temperaturi 68*-72*.nakon 3-5min
omekšaju i postupno se moduliranju prema anatomskim konturama pacijenta. Koriste se
dvije vrste: maske za glavu i vrat i maske za glavu, vrat, ramena. One imaju vezu sa
osnovnom plocom preko veznog elementa koji moze biti jednodjelni u obliku slova U(za
glavvu i vrat,a za vrat glavu i ramena, oblik dvostrukog slova „S“) ili visedjelni. Visedjelni ima
tri vezna elementa za glavu i vrat, a za glavu, vrat i ramena pet veznih elemenata. Vezni
elementi mogu biti jednokratni ili visekratni. Osim termoplasticnih, mogu se koristiti i maske
od ciste plastike(PETG). Zagrijava se dok maska ne postane mekana i onda se pomocu
vakuuma modelira na osnovu otiska anatomskih kontura pacijenta u plaster masi.
Nedostatak je cijena.

Ugrizni blokovi(bite block) se koriste pri radioterapijskom tretmanu u podrucju glave i vrata
kod kojih je potrebno da usta budu otvorena, a jezik potisnut nadole. Prave se od dentalnog
voska koji se topi sve dok ne postane pogodan za modeliranje.

Dentalni absorberi se koriste kako bi se sluznica usta postedila od sekundarnog zracenja


nastalog od metalnih plombi. Retraktori ramena su sastavni dio osnovne ploce, sluze za
povlacenje ramena u distalnom pravcu, a koriste se i elasticne trake fiksirane za plocu u
podrucju stopala pacijenta.

GRUDNI KOŠ

Imobilizacija podrazumijeva pozicioniranje pacijenta u komformnu poziciju pomocu klinastih


podmetaca od poliuretanske pjene presvucenih vjestackom kozom. Kod komplikovanije
tehnike iradijacije koristi se sistem za pozicioniranje grudnog koša na ravnoj podlozi koji se
sastoji od osnovne ploce koja je na lateralnim stranama savijena u obliku krila (wing
board)koja daje osnolac za ruke u elevaciji. Na sredini ploce je podmetac za glavu.

DOJKA

Sistem za pozicioniranje grudnog kosa i dojke u inkliniranom polozaju (breast board) se


sastoji od osnovne ploce napravljene od poliakrila ili karbonskih vlakana. Na osnovnu plocu
su pricvrsceni podmetac za glavu i drzaci za podlakticu, nadlakticu i šake koji sluze za
evaluaciju ruke i njeno optimalno pozicioniranje zavisno od tehnike zracenja. Ispod osnovne
ploce je podmetac za gluteuse koji sprecava klizanje pacijentice niz inklaviranu plocu. U
kombinaciji sa Breast Board-om omogucena je i primjena termoplasticnih ulozaka koji
fiksiraju polozaj dojki u odnosu na grudni kos.

ABDOMEN I ZDJELICA

Koriste se podmetaci za koljena i stopala izrađeni od poliuretanske pjene ili karbonskih


vlakana cija pozicija se indeksira pomocu standardnog sistema cime se osigurava
komformniji poloza za lumbo-sakralni dio kicme. Moze se koristiti i Vac Loc podmetac
modeliran prema obliku tijela pacijenta.

EKSTREMITETI

Prilikom palijativne iradijacije koštanih metastaza koje su najcesca indikacija za iridaciju u


podrucju ekstremiteta, precizno pozicioniranje i imobilizacija nemaju veliki znacaj s obzirom
na cilj tretmana i izbjegavanje komplikacije. Za kompleksnije kurativne tretmane u području
ekstremiteta može se koristiti sistem sa osnovnom pločom i termoplasticnim uloscima koji se
preko posebnog veznog elementa pricvrscuju za plocu.Cesto se koriste Vac Loc sistemi koji
se modeliraju prema obliku tijela a prednost je preciznost u reproducibilnosti.
BOLUS sluzi za izvlacenje doze blize povrsini tijela. Napravljeni su od materijala gustine
ekvivalentne gustini tkiva. Mogu se oblikovati prema obliku deformacije u tkivu ili koristiti
preko citave velicine polja. Kao dobar materijal za bolus moze posluziti parafinski vosak
kojim se mogu ispuniti neravnine.

IGRT (Image guided radiation therapy)je pretretmansko snimanje pacijenta tokom citavog
radioterapijskog kursa u tretmanskoj poziciji i pod svim uslovima definisanim u
radioterapijskom tretmanu, praćenje promjena u obliku i polozaju ciljnog volumena, te
korekciju parametara tretmana u skladu sa tim polozajem. Dijele se na uređaje fizicki
povezane sa tretmanskim aparatom, periferne i integrisane.

EPID(Electronic portal imaging device) danas su bazirani na silicijskim fotodiodama sa


fosfornim ekranom koji konvertuje x zrake u svjetlost koja se zatim detektuje silikonskim
fotodiodama. Ovakav sistem ima vecu efektivnost u detektovanju signala, kvalitetniju sliku,
kompaktniji dizajn i bolju manipulativnost aparata. Prednosti su vjeran prikaz geometrijskih
parametara tretmana, brza detekcija gresaka itd. Omogucava brzu akviziciju, analozu i
pohranu snimaka. Pruza uvid u stanje u realnom vremenu. Ne omogucava 3D prikaz. Sto je
prevazidjeno Cone Beam Ct-om koji omogucava volumetrijski prikaz koji je ogranicen na
pretretmansko snimanje i bolju vizuelizaciju mekog tkiva nego EPID. Conbeam ct je
mehanicki nestabilan i zahtjeva korekciju rasipnog zracenja u postprocesingu.

IMRT (intezitet modulirana radioterapija) omogucava bolju kontrolu distribucije doze


zracenja formiranjem zracnih polja moduliranog inteziteta. Razlikujemo staticku IMRT,
Dinamicku IMRT, IMRT sa kompenzatorima.

Brahiterapija je tehnika iradijacije kod koje se radioaktivni izvor dovodi u bliski kontakt sa
tkivima, tj.na distancu manju od 5 cm ili se implantira direktno u tkivo. Može se koristiti
samostalno ili u kombinaciji sa teleterapijom. Zbog brzog pada doze zračenja,omogućava
isporuku visoke doze zračenja na tumor uz maksimalnu poštedu normalnog tkiva. Cilj
liječenja je da se maligni tumor, prethodno smanjen spoljašnjim zračenjem (sa dodatkom ili
bez hemioterapije), potpuno uništi ili maksimalno ošteti, uz istovremeno očuvanje okolnih
zdravih tkiva i organa. Radioaktivni izvori u brahiterapiji: Radijum (Ra226) Cezijum (Ce137),
Iridijum (Ir192), Kobalt 60 (Co60) Jod (J125)itd.

Kiritron – je razvijen u Francuskoj kao jedan od prvih aparata sa daljinskim naknadnim


punjenjem.Primarno je dizajniran za tretman ginekoloških karcinoma i njegova primjena je
uglavnom ograničena na ovo područje.On ima fleksibilne vodiče kroz koje se plasiraju nizovi
koji se sastoje od radioaktivnih izvora Cs 137 u kombinaciji sa lažnim izvorima koji prave
razmak između izvora.Odnos pravih i lažnih izvora je predefinisan u zavisnosti od potreba
tretmana.Stariji modeli su imali mogučnost plasmana tri,a noviji modeli četiri niza.Vrijeme
tretmana može se podesiti neovisno,moguć je prekid tretmana,pri čemu se nizovi smještaju
u sigurnosni kontejner unutar aparata.
Selectron–LDR/MDR – Primarno je dizajniran za tretmane ginekoloških karcinoma,ali se
koristio i za intraluminalne i površinske aplikacije.Dostupan je u verzijama sa 3 i 6 kanala što
omogućava simultani tretman dvije pacijentice.Selektron omogućava znatno veću
fleksibilnost u formiranju nizova prema individualnim potrebama tretmana.Selektor ima 48
radioaktivnih izvora Cs 137 promjera 2,5 mm i veliki broj neaktivnih izvora istih dimenzija koji
su pohranjeni u glavnom sigurnosnom spremištu.Moguć je prekid tretmana prilikom ulaska u
tretmansku prostoriju,vanrednih situacija i na kraju tretmana kada se izvori povlače u
intermedijalno spremište. Aplikatori su građeni od nehrđajućeg čelika vanjskog dijametra 6
mm,mehanički su kodirani tako da je nemoguće spajanje aplikatora na pogrešni vodič.
Niskodozni brahiterapijski aparati

Microselectron – LDR – omogućava simultani transfer do 18 radioaktivnih izvora u


tretmanske katetere.Uglavnom se koristi za intersticijalnu i površinsku brahiterapiju.Za
tretmane se koriste fleksibilni kateteri ili rigidne igle vanjskog promjera 2 mm.Transfer izvora
do katetera se vrši putem fleksibilnog vodiča pomoću mehaničkog mehanizma koji je
poseban za svaki izvor.Osnovni nedostatak mikroselektrona je relativno kratak period
poluraspada Iridijum192,što zahtijeva čestu pripremu žica određene dužine.Ovaj nedostatak
je prevaziđen uvođenjem minijaturnog Cs137 niza.Nedostatak oba tipa izvora je što je
uglavnom teško obezbijediti izvor potrebne dužine za sve tretmane.

Visokodozni brahiterapijski aparati

Osnovna prednost HDR brahiterapije je vrijeme tretmana koje se kreće do 15 min,tj. 2 sata
za izvođenje cijele procedure.Ovi aparati zahtijevaju bolju radiološku protekciju što
instalaciju HDR brahiterapijskih aparata čini znatno skupljim. Iridijum 192 može imati visoku
specifičnu aktivnost.To je dovelo do pojave savremenih sekvencionalnih brahiterapijskih
aparata kod kojih se jedan radioaktivni izvor pomoću kompjuterski kontrolisanog mehanizma
pomjera po različitim pozicijama unutar aplikatora. Kod ove tehnike nema potrebe za više
izvora ili nizova,jer jedan izvor može simulirati prisustvo serije izvora.

TELEKOBALT UREĐAJI

Kobalt daje dvije gama zrake srednje energije 1.25 MV,a mogu se dobiti specifične aktivnosti
100 puta veće od radija. Vrijeme poluraspada iznosti 5.27 godina. Prvi uređaj s kobaltom
napravljen je u Kanadi 1951. godine.

Telekobalt aparati su montirani izocentrično i sastoje se od sljedećih osnovnih komponenti :

-Stativ, Gentri

-Glava aparata u kojoj su smješteni :

- Radioaktivni izvor

- Nosač izvora
- Mehanizam za pokretanje izvora

- Sistem za kolimaciju

-Tretmanski sto

-Kontrolna konzola

Stativ predstavlja bazu i osnovni okvir na kojem je montiran gentri aparata. U stativu se
ujedno nalazi i kontrolni kabinet aparata. Gentri predstavlja mehaničku potporu za glavu
aparata i absorber koji su smješteni na suprotnim krajevima gentrija. Telekobalt aparat osim
standardnih translatornih i rotacionih kretnji ima i mogućnost neizocentrične rotacije glave
aparata. Kontrole kretnji se nalaze na kontrolnoj konzoli,kontrolnim panelima na stolu za
pacijenta i gentriju ili na posebnom panelu za daljinsku kontrolu. Očitanje mehaničkih kretnji
aparata se može vršiti pomoću mehaničkih skala i pointera na aparatu i elektronski na
kontrolnoj konzoli ili monitoru u tretmanskoj prostoriji.

Da bi radioaktivni izotop bio pogodan za upotrebu u radioterapiji mora zadovoljavati


osnovne uvjete :

- Da emituje ɣ-zrake visoke energije,

- Da ima visoku specifičnu aktivnost,

- Da ima dugo vrijeme poluraspada

Najpogodniji ɣ-emiteri u radioterapiji, s obzirom na zračnu energiju, specifičnu aktivnost,


vrijeme poluraspada i način proizvodnje je kobalt ( Co 60). Ranije su koristili cezijum ( Cs 137)
i radijum ( Ra 226) koji zbog loših karakteristika nisu našli širu primjenu u radioterapiji. Co 60
se proizvodi u reaktorima bombardovanjem stabilnog Co 59 neutronima.

Smješten je u dvostrukim cilindričnim hermetički zatvorenim kapsulama od nehrđajućeg


čelika kako bi se spriječilo curenje zračenja. -Dijametar kapsule je 1-2 cm,a visina je 2,5 cm.
Dimenzije izvora imaju negativan uticaj na geometriju zračnog snopa i širinu penumbre,ali je
proizvodnja manjeg izvora skuplja. Co 60 se dezintegriše do Ni 60 uz emisiju β-čestica
energije 0,31 MeV i ɣ-zraka dvije energije 1,17 MeV i 1,33 MeV. ɣ-zraci se koriste u
radioterapijskom tretmanu. β-čestice se absorbuju u kapsuli od nehrđajućeg čelika
rezultirajući pri tome x-zračenjem prosječne energije 0,2 MeV koje ne doprinosi dozi jer biva
absorbovano u kapsuli i radioaktivnom izvoru.. Prilikom interakcije ɣ-zračenja sa samim
izvorom, kapsulom,oklopom i sistemom za kolimaciju nastaje i rasipno ɣ-zračenje koje
značajno doprinosi ukupnom intenzitetu zračnog snopa (oko 10%). -Kao posljedica ovih
interakcija nastaje i elektronsko zračenje koje se naziva elektronska kontaminacija fotonskog
zračnog snopa. Prosječna aktivnost Co 60 je 5000 – 10000 Ci (185 – 370 TBq) koja
obezbjeđuje brzinu doze od 100 – 200 cGy/min na distanci od 80 cmIzvor se mijenja po
isteku prvog vremena poluraspada koje iznosi 5,25 godina.
NOSAČ IZVORA Izvor je smješten unutar čelične kapsule koja je ispunjena olovom radi
zaštite. Kada je izvor u sigurnoj poziciji nalazi se u dodatnoj zaštitnoj kapsuli od
osiromašenog uranija. I pored zaštitnih kapsula,dolazi do curenja zračenja od 0,01 mSv/h na
1 m od izvora. Prema međunarodnim standardima maksimalno dozvoljeno curenje je 0,02
mSv/h na 1 m od izvora.

Mehanizmi za pokretanje izvora:

A- klizni pneumatski mehanizam, B-rotirajući cilindar, C-dijafragma od teškog metala, D-


mehanizam sa živom.

SISTEM ZA KOLIMACIJU

Kolimator telekobalt aparata omogućava formiranje četverougaonih zračnih polja


dimenzija od 5x5 cm do 35x35 cm na 80 cm od izvora. Kolimator se obično sastoji od 2 para
olovnih blokova koje se nalaze u istoj ravni ili jedna iznad druge i mogu se neovisno
pomjerati. Postoje i kolimatori sa većim brojem blokova smještenih u više ravni . Ako je
unutrašnja strana blokova paralelna sa osom zračnog snopa ,zračenje će prolaziti kroz
rubove blokova i rezultirati pojavom koja se naziva transmisiona penumbra. Ova pojava će
biti izraženija na velikim zračnim snopovima zbog veće kosine zračnog snopa u odnosu na
rub bloka. Ovaj efekat se može minimizirati oblikovanjem blokova tako da je unutrašnja
strana bloka paralelna sa rubom zračnog snopa. Ovakvim dizajnom transmisiona penumbra
se može djelimično minimizirati.

Pored transmisione penumbre ,postoji i geometrijska penumbra koja predstavlja zonu na


rubu zračnog snopa u kojoj doza zračenja značajno varira u zavisnosti od distance od
centralne ose zračnog snopa.

Stereotaksija je radiološka tehnika koja se rabi za točnu lokalizaciju slike nepalpabilne


(nepipljive) tvorbe u dojci i time omogućuje preciznu biopsiju iglom ili točno plasiranje
metalnog sidra prije kirurškog uklanjanja nepalpabilne tvorbe otkrivene mamografski.(ako
koga zanima).

Gamma Knife je aparat za SRS dizajniran za potrebe visokopreciznog tretmana


intrakranijalnih ciljnih volumen.a Sastoji se od tri osnovne komponente: hemisferičnog
kućišta za izvor (sa 201 izvorom Co 60,sa kuglicama Co60 promjera 1mm inkapsulirane
unutar hermeticke čelične tube), četiri kolimatorske kacige i tretmanskog stola za pacijente.
Podrazumije upotrebu stereotaksičnog okvira koji se invazivno fiksira za glavu.

Cyber Knife je neizocentricno dizajniran aparat sa niskoenergetskim linearnim


akceleratorom zračne energije do 6MV montiranim na robotičku ruku koja se moze rotirati I
omogucava pristup zracnog snopa ciljnom volumenu sa 100 lokacija sa 12 traktorija za svaku
lokaciju bez potreba za mehanickim izocentrom.
Apsorbirana doza ili punim nazivom apsorbirana doza ionizirajućeg zračenja (skraćeno
doza; D) je količina energije ionizirajućeg zračenja koju apsorbira kemijska tvar na koju
zračenje djeluje. Apsorbirana doza se mjeri u Gy (grej; Gy = J/kg). Jedan grej (Gy) predstavlja
1 J (džul) energije koju je ionizirajuće zračenje predalo 1 kilogramu(kg) tvari.

MU (Monitorska jedinica)

You might also like