CT je tehnika slojevnog snimanja koja

koristi sueni rendgenski snop usmjeren

okomito na uzdunu os tijela to rezultira
aksijalnim presjekom (presjek u
transverzalnoj ravnini) odabrane debljine
sloja.
Profil sloja (section profile) znacajno
utjece na kvalitetu slike presjeka kroz
tijelo
CT angiografija je revolucionarno
promijenila standardno oslikavanje krvnih
ila
Prednosti CTA pred DSA (dijagnostika) su
neinvazivnost, bolja podnoljivost, manje
izlaganje bolesnika ionizirajuem zraenju,
jeftinije, istovremen prikaz lumena i stijenke
krvne ile, mogucnost pregledavanja ila iz
bilo kojeg smjera nakon samo jednog
prikupljanja podataka. Kod prikaza vrlo
malih ila, DSA je superiornija tehnika zbog
jo uvijek bolje prostorne rezolucije.
CTA se temelji na spiralnom skeniranju uz
vrlo usku kolimaciju snopa i optimalnoj
vremenskoj procjeni pristizanja kontrasta
u lumen krvne ile.


Ako se sumnja na postojanje hematoma,
treba to podrucje skenirati nativno, prije
aplikacije kontrasta.
Duljina skena se odredjuje na
skenogramu (topogramu), takodjer prije
aplikacije kontrasta.
Zatim se aplicira test-bolus kontrasta da
bi se odredilo vrijeme potrebno da
kontrast ispuni ile koje se eli prikazati.
Bolus triggering je softeversko rjeenje
koje omoguuje prepoznavanje nailaska
kontrasta u odredjenu krvnu ilu, nakon
ega uredjaj sam zapoinje skeniranje.
Ako je dostupan bolus triggering, test-
bolus nije potreban.
Pacijent ne smije jesti nekoliko sati prije
pretrage.
Pozitivna oralna kontrastna sredstva se ne
smiju koristiti.
Kada se CTA pretragom skenira veci
volumen, primjerice kod CTA perifernih
krvnih ila, trajanje skeniranja se produuje
preko mogucnosti zaustavljanja disanja.
Stoga se zaustavljanje disanja koristi u
abdominalnom segmentu, a skeniranje sa
disanjem nastavlja kroz donje ekstremitete
Kvalitetna injekcija kontrasta je presudna
za uspjeh CTA. Bolja je rezolucija to je
smjer krvne ile okomitiji na ravninu
skeniranja. Standardni je kubitalni venski
pristup iglom ili kateterom.
Za angiografije torakalne regije bolje je
injicirati kontrast u desnu kubitalnu venu
da se izbjegnu artefakti zbog poprecnog
smjera lijeve brahiocefalicne vene.
Glavni cilj injiciranja kontrastnog sredstva
je osigurati postojanu i dovoljno dugu
kontrastnu opacifikaciju krvnih ila
tijekom prikupljanja podataka.
Kontrast koji se aplicira se trajno
razrjeduje na svom putu zahvaljujuci
pritocima neopacificirane krvne struje.
Dilucija je veca kod veceg udarnog
volumena, odnosno kod mladih i zdravih
ispitanika
U vecine standardnih indikacija koristi se
monofazna injekcija kontrasta.
Radioloki tehnolog mora odrediti ukupni
volumen kontrasta kojeg ce aplicirati,
brzinu utrcavanja, takoder i vrijeme
odgode skena.
Bifazicna aplikacija kontrasta
omogucuje homogeniju opacifikaciju
lumena
Boljoj vaskularnoj opacifikaciji pridonosi
utrcavanje fizioloke otopine nakon
aplikacije kontrasta cime se produuje
plato kontrasta u ilama, a takoder ispire
kontrast iz gornje uplje vene (smanjuju
se arefakti).
Bolus fizioloke otopine se utrcava
priblino istom brzinom i u neto manjoj
kolicini u odnosu na prethodno
kontrastno sredstvo
Uspjeh CTA ovisi o bolus triggeringu koji je
dostupan na suvremenim uredajima.
Radi se o ponavljanju istog presjeka kroz
tijelo koristeci manju dozu zracenja uz
mjerenje denziteta regije od interesa
(ROI).
ROI zadaje inenjer medicinske
radiologije prema regiji u kojoj se treba
uciniti CTA. Primjerice, za renalnu
angiografiju, ROI se postavlja u lumen
torakalne aorte.
Nakon to kontrast dosegne odredenu
koncentraciju i povisi HU preko granicne
vrijednosti, triger pokrece stol u pocetni
poloaj za skeniranje.
Kod vrlo brzih skenera, primjerice 16-
slojnih (posebice 64-slojnih), treba
povecati vrijeme odgode od postizanja
denziteta do pocetka skena u
protivnom skeniranje moe biti prebrzo,
prije dolaska kontrasta do ciljnog ilja