Srednja škola Pregrada

Medicinska sestra / Medicinski tehničar

RADIONUKLIDI U MEDICINI
Seminarski rad iz kemije

Izradila: Mentor:

Lana Horvatiček, 1.m. prof. Kristijan Čaran

Krapinske Toplice, studeni 2023.
SADRŽAJ
SAŽETAK
………………………………………………………………………………………………………… 3
UVOD…………………………………………………………………………………………………. 4
1.Radionuklidi ….
……………………………………………………………………………………………………….4
1.1.Radioaktivnost………………………………………………………………………………………5
1.2.Radioaktivno
zračenje………………………………………………………………………………………………….5
2.Dijagnostika…………………………………………………………………………………………...6
2.1.Dijagnostički
postupak…………………………………………………………………………………………………6
2.2.
Scintigrafija……………………………………………………………………………………………...7
2.2. PET
skeniranje………………………………………………………………………………………………..7
3.Terapija………………………………………………………………………………………………..8
3.1. Unutarnje
zračenje………………………………………………………………………………………………….8
3.2. Zračenje
izvana……………………………………………………………………………………………………8
4.In vivo
dijagnostika……………………………………………………………………………………………...9
4.1. In vitro
dijagnostika…………………………………………………………………………………………….10
5.
ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………………….11
6.Literatura……………………………………………………………………………………………..12
SAŽETAK
U ovom seminaru ćemo se detaljnije upoznati s primjenom radionuklida u medicini, rizicima i
prednostima korištenja te sa sigurnosnim protokolima koji se moraju slijediti kako bi se
osigurala sigurnost pacijenata i zdravstvenih djelatnika.
UVOD
Radionuklidi su atomske jezgre koje emitiraju zračenje, a njihova primjena u medicini je od
velike važnosti. Od otkrića rendgenskih zraka do danas, razvoj nuklearne medicine omogućio
je precizniju dijagnostiku i terapiju brojnih bolesti.
Primjena radionuklida u medicini se odnosi na upotrebu radioaktivnih tvari koje se koriste za
dijagnostičke i terapijske svrhe. Te tvari se udišu, ubrizgavaju ili unose na druge načine u
tijelo pacijenta. Nakon unošenja u tijelo pacijenta pratimo njihovo kretanje kroz tijelo putem
posebnih uređaja za snimanje .

Slika 1. – nuklearna medicina

Dijagnostičke tehnike koje koriste radionuklide, kao što su PET skeniranje i scintigrafija,
omogućuju otkrivanje tumora te drugih problema u organima, a terapija koja sadrži
radionuklide se koristi za ciljanu eliminaciju stanica tumora te raznih drugih bolesti.

Slika 2.- scintigrafija

Radioaktivnost
Radioaktivnost je spontani proces pri kojem neki atomi emitiraju karakterističnu česticu ili
zračenje iz jezgre. Tijekom procesa prirodne radioaktivnosti iz jezgre izlaze alfa-čestice i
beta-čestice i gama-zračenje. Pri emisiji alfa i beta-čestica nastaju nove vrste atoma. Alfa-
čestice su jezgre helijevih atoma te imaju dva pozitivna naboja, a maseni im je broj četiri.
Beta-čestice su elektroni koji nastaju u jezgri raspadom neutrona na proton,elektron i neutron.
Osim prirodnih, danas postoji čitav niz umjetno proizvedenih radionuklida. Oni se proizvode
u nuklearnom reaktoru ozračivanjem neradioaktivnog materijala neutronima. Za razliku od
prirodnih radionuklida, emitiraju uglavnom elektrone ili pozitrone. Svaka vrsta radionuklida
raspada se za njega karakterističnom brzinom zato ima karakteristično vrijeme poluraspada, t
½. Vrijeme poluraspada, t ½ , vrijeme je potrebno da se brojnost radioaktivnih atoma u
uzorku smanji polovinu.

Radioaktivno zračenje
Radioaktivno zračenje je vrlo opasno za zdravlje ako mu se čovjek nekontrolirano izlaže.
Neprekidno djelovanje malih doza radioaktivnog zračenja može imati teške posljedice. To su
različite bolesti krvi, oštećenja kože sve do raka kože, zamućenje očne leće, oštećenja kostiju,
rak pluća i brojne druge bolesti. Tako svaki djelatnik koji radi s radioaktivnim izotopima mora
tijekom rada nositi dozimetar. Dozimetar je uređaj kojim se mjeri doza primljenog
radioaktivnog zračenja. Ako se izmjerena doza približi najvećoj dopuštenoj dozi, djelatnika se
mora na određeno vrijeme premjestiti na drugo radno mjesto na kojem neće biti izložen
zračenju.
U medicini se radionuklidi primjenjuju u dijagnostici i terapiji.

Slika 3.-znak za radioaktivnost

Dijagnostika
Jedna od najčešćih primjena radionuklida u medicini je u dijagnostici. Radi se o postupcima u
kojima se koriste izotopi koji se mogu pratiti u tijelu pacijenta kako bi se pronašao tumori ili
drugi problemi u organima.

Slika 4.-primjer izotopa

Dijagnostički postupak
Dijagnostički postupak je proces kojim se identificira bolest ili patološko stanje pacijenta, tj.
korak koji vodi do postavljanja dijagnoze . U ovom procesu liječnik analizira znakove bolesti
i simptome. Simptomi obuhvaćaju tegobe koje pacijent primjećuje, a liječnik prepoznaje
znakove bolesti promatranjem pacijenta. Takav postupak često se provodi unutar sistematskih
pregleda. Medicinska dijagnoza predstavlja proces bolesti ili stanje simptoma i znakova
prisutnih kod osobe. U medicinskom kontekstu često se koristi izraz "dijagnoza".

Slika 5.- dijagnostika

Scintigrafija
Najčešća dijagnostička tehnika je scintigrafija. Ova tehnika koristi radioaktivne tvari koje se
injiciraju u pacijentovo tijelo. Kada se tvari nakupljaju u određenom organu, koristi se
posebna kamera koja može otkriti zračenje koje izlazi iz pacijenta. Zračenje se može koristiti
za stvaranje slika organa te tako omogućiti dijagnostiku.

PET skeniranje
PET skeniranje je drugi način za dijagnosticiranje stanja u tijelu. PET skeniranje koristi
radioaktivne tvari koje emitiraju pozitroni, što su čestice koje se sudaraju s elektronima i
stvaraju gama zrake. Tijekom ove vrste zračenja računalo se koristi za stvaranje slike tijela.
PET skeniranje se koristi za otkrivanje tumora i praćenje kako se tumor širi.

Slika 6.- PET skener

Terapija
U terapiji se također koriste radionuklidi. Koriste se izotopi koji emitiraju zračenje koje ubija
stanice u tijelu. Dvije su vrste terapija koje koristimo u medicini: unutarnje zračenje i zračenje
izvana.

Unutarnje zračenje
Unutarnje zračenje se koristi za liječenje stanica koje su u tijelu . Tijekom ovog postupka se
koriste radioaktivni izotopi koji se ubrizgavaju u tijelo pacijenta. Izotopi se nakupljaju u
stanici koja treba biti liječena, a zračenje koje emitiraju ubija stanice. Primjer unutarnjeg
zračenja je terapija jodom-131 koja se koristi za liječenje.

Slika 7.-radioaktivni jod (J-131) u liječenju bolesti štitnjače

Zračenje izvana
Zračenje izvana se obično koristi za ubijanje stanica tumora. U postupku se koristi vanjski
izvor zračenja, kao što je rendgenski stroj kako bi se usmjerio zrak prema tumoru. Zračenje
izvana se koristi u kombinaciji s nekim drugim metodama liječenja, kao što su kirurgija i
kemoterapija.

Slika 8.-tumor
In vivo dijagnostika
In vivo dijagnostika odnosi se na proučavanje i analizu bioloških procesa unutar živog
organizma. Ova metoda omogućuje medicinskim stručnjacima da istraže funkcije organate
tkiva ili sistema u stvarnom vremenu, koristeći različite tehnike i instrumente. Ovakva vrsta
dijagnostike omogućuje preciznije i direktnije informacije o zdravstvenom stanju pacijenta u
usporedbi s in vitro dijagnostičkim metodama koje se izvode izvan tijela, na uzorcima
tjelesnih tekućina, tkiva ili stanica. Ima nekoliko in vivo dijagnostičkih metoda: slikovne
metode koje obuhvaćaju magnetsku rezonancu, računalnu tomografiju i ultrazvuk ,
funkcionalne metode kao što su PET i SPECT, endoskopske metode ,a u to spada endoskopija
te biokemijske i genetske analize u što spada biopsija te genetska analiza. In vivo dijagnostika
ima ključnu ulogu u postavljanju dijagnoza, praćenju tijeka bolesti i planiranju odgovarajućeg
liječenja, jer omogućuje izravan uvid u stvarna fiziološka stanja pacijenta.

Slika 9.- in vivo

In vitro dijagnostika
In vitro dijagnostika odnosi se na medicinske testove i pretrage koje se izvode izvan
organizma, odnosno izvan živog organizma. To uključuje analizu uzoraka tjelesnih tekućina,
stanica ili tkiva kako bi se dobile informacije o zdravstvenom stanju pacijenta. Ovaj tip
dijagnostike ima ključnu ulogu u identifikaciji bolesti, praćenju tijeka liječenja i prevenciji
raznih zdravstvenih problema. In vitro dijagnostika obuhvaća različite metode, uključujući
laboratorijske testove, analize krvi, urina, biopsije i genetske analize. Primjeri in vitro metoda:
molekularna dijagnostika, laboratorijski testovi, imunološki testovi, hematološki te
biokemijski testovi. In vitro dijagnostika omogućuje brzu, preciznu i pouzdanu analizu
uzoraka, što pomaže medicinskim stručnjacima u postavljanju dijagnoza, praćenju tijeka
bolesti te planiranju odgovarajućeg liječenja. Ovakva vrsta dijagnostike često je neophodna u
medicinskoj praksi kako bi se osigurala adekvatna skrb pacijentima.

Slika 10.-primjer in vitro dijagnostike

ZAKLJUČAK
Radionuklidi su važan alat u medicini za dijagnostiku i terapiju raznih bolesti. Primjena
radionuklida omogućuje precizniju dijagnostiku i ciljanu terapiju, što poboljšava kvalitetu
života pacijenta te smanjuje rizik od raznih nuspojava. Dijagnostičke tehnike koje koriste
radionuklide, kao što su scintigrafija i PET skeniranje, omogućuju otkrivanje tumora i drugih
problema u organima te precizno praćenje stanja tijela. Terapija s radionuklidima se koristi za
ciljanu eliminaciju stanica tumora te raznih drugih bolesti, što može značajno potrebu za
kemoterapijama te raznim kirurškim zahvatima. Potrebno je pažljivo izvođenje i planiranje
postupaka s radionuklidima kako bi se osigurala sigurnost medicinskog osoblja, ali i
pacijenta. Radionuklidi se trebaju koristiti samo kada su drugi načini liječenja neuspješni ili
kada nisu dostupni te isključivo uz strogo pridržavanje propisanih protokola i svih
sigurnosnih mjera.
Radionuklidi će ostati važan alat u medicini za dijagnostiku i terapiju brojnih bolesti uz
pravilnu primjenu i nadzor.
Literatura

https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=51474

https://portalzdravlje.hr/nuklearna-medicina-sve-sira-primjena-u-buducnosti-objasnjava-doc-dr-sc-
kustic/

https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=1501

https://portalzdravlje.hr/nuklearna-medicina-sve-sira-primjena-u-buducnosti-objasnjava-doc-dr-sc-
kustic/