UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO ZDRAVSTVENI FAKULTET

SMJER: RADIOLOGIJA

-RADIOAKTIVNI IZOTOPISeminarski rad

Kandidat:
Dalida Skender
Broj indeksa:894/14

Mentor:
Prof.Ibrahimagi Asim

Travnik, 2014. godina

Sadraj :
Uvod....................................................................................................................3.
Historija izotopa ................................................................................................4.
Primjena radioizotopa u medicini ......................................................................5.
Primjena radioizotopa u industriji .....................................................................6.
Primjena radiozotopa u nauci ............................................................................7.
Zakljuak ...........................................................................................................9.
Literatura ..........................................................................................................10.

Uvod :
Izotopi rije nastala iz grke rijei isos isti, topos . mjesto. Izotopi su atomi istog
hemijskog elementa koji imaju isti broj protona (P) i elektrona (E), a razliit
broj neutrona (N), zbog ega imaju ista hemijska svojstva, ali razliiti atomski ili nukleonski
broj (A), to nije isto to i relativna atomska masa (Ar).
Izotopi mogu biti:

stabilni

nestabilni (radionuklidi ili radioizotopi)

Stabilnost, odnosno nestabilnost jezgre je uvjetovana omjerom protona i neutrona. Ako je

omjer optimalan, jezgra je stabilna. Npr. jezgra s 2 protona i 2 neutrona je stabilna jezgra.
Poto se protoni meusobno odbijaju dodaju se neutroni za ravnoteu.
Nestabilni izotopi, odnosno radioaktivni izotopi ili radionuklidi su atomi koji imamu omjer
protona i neutrona vei ili manji od omjera potrebnog za stabilnost. Nestabilni izotopi tee
stabilnosti, a to se postie radioaktivnim raspadom (radioaktivnost). Posljedice radioaktivnog
raspada je mijenjanje mase i/ili hemijskih svojstava radionuklida uz istodobno
emitiranje ionizirajueg zraenja. Svi elementi iznad rednog broja 82 (olovo) su nestabilni jer
odbojnim silama protona vie nisu dovoljni neutroni kao ravnotea. Naime, prevelika je
koncentracija protona na jednom mjestu.
Jezgra radionuklida se spontano raspada prelazei pri tome u neku drugu jezgru. Prilikom
raspada jezgra radionuklida emitira estice ili elektromagnetske zrake kratke valne duine.
Emitirane estice i elektromagnetske zrake se jednim imenom zovu jonizirajue zraenje. To
je pojava radioaktivnosti, a sam proces je transmutacija, tj. spontani prijelaz jedne jezgre u
drugu, to se naziva radioaktivni raspad.
Nuklid je atom hemijskog elementa za koji je tono poznat ne samo redni ili atomski broj Z,
ve i ukupan broj nukleona (protona i neutrona) u atomskoj jezgri. U prirodi postoji samo 92
hemijska elementa i jo 12 umjetno proizvedenih, a poznato je oko 3100 razliitih nuklida, od
kojih je 350 prirodnih i 2750 umjetnih. Veina nuklida je nestabilna (radioaktivna), oko 2800.
Pogodna kombinacija protona i neutrona ini atomsku jezgru stabilnom, im je drugaije
jezgra se nastoji izbacivanjem nukleona pribliiti stabilnoj konfiguraciji. Energijske razine u
jezgri se popunjavaju kako bi se dostigla konfiguracije minimalne energije tj. maksimalne
stabilnosti.
3

Historija izotopa
Historija znaajnije upotrebe izotopa u praksi poinje sa okriem tekog vodonika
(deuterijuma) koje je uio Juri 1932. Godine.enhajmer je u svojim pionirskim radovima
poeo koristiti stabilne izotope u biohemiji nedugo poslije jednog njegovog susreta sa
Jurijem.Poslije je Hevei svojim istraivanjim uveo u praksi upotrebu radioaktivnih
obiljeivae. to mu je donijelo Nobelovu nagradu za hemiju 1943. Godine.On se smatrao
ocem nuklearne medicine.Od prvog dana otkrica, pojava radioaktivnosti je nala prakticnu
primjenu.Novi elementi radija koristili se u pomadama za ensku ljepotu.Pored toga
radioaktivnost nala je niz praktinih primjena.Od 1950-1970. God. Upotreba izotopa, osobito
radioaktivnih, se naglo irila sa izgradnjom prvih akceleratora, a kasnije i nuklearnih reaktora,
zakvaljui emu je postala mogue napraviti vjetake radioizotope za skoro svaki element.

Primjena radiozotopa
Nezavisno od tog da li su izotopi stabilni ili radioaktivni, njihove upotrebe se mogu podjeliti u
dvije glavne grupe :
1. Oblast za koju postojanje izotopskih efekata nije bitna, a gdje uglavnom spadaju dvije
podgrupe :
a) upotreba izotopa za izotopske obiljeivae, to se koristi u mnogim procesima u
industriji, laboratoriji, medicini itd.
b) upotreba izotopa analitike svrhe (npr. Metode izotopskog razblaavanja, aktivaciona
analiza itd.)
2. Oblast za koju su izotopski efekti od znaaja, a to uglavnom podrazumijeva :
a) mjerenje ravnotenih efekata, to ima znaajne primjene u izuavanju prirodnih procesa,
bio-sistem itd.
b) mjerenje kinetikih efekata u cilju odreivanja mehanizama hemijskih reakcija i slino.
Izotopi se dns rutinski koriste u mnogim oblastima, negdje manje, negdje vie i to ne samo za
nauna istraivanja ve i u svakodnevnom ivotu. Osnovne oblasti primjene su :
-proizvodnja hrane ( praenje efekata ubriva na razvoj itarica, ubrzavanje mutacija u cilju
efikasnije dobivanja novih vrsta..)
-zatita zdravlja (nuklearna medicina,radiofarmacija,junizirajue zraenje),
-industrija (praenje razliitih tehnolokih procesa pomou izotopskih indikatora,
radiozotopskih instrumenata, npr. Radiografiju)
-hidrologija (podzemne vode-starost,distribucija, koliina,obnavljanje, povrinske
vode,mjerenje pranjenja rijeka..),
4

-geologija (fizika i hemija tla, prospekcija nalazita mnogih minerala, nafte itd.),
-zatita okoline (tano odreivanje koliina i poloaja zagaivaa, zagaivanje..);
-nauna istraivanja us svim nevedenim ali i u mnogim drugim oblastima.

Primjena radioizotopa u medicini

Nuklearna je medicina odjel na kojem se koriste radioizotopi, najee u neinvazivnim
dijagnostikim postupcima kao i u radiofarmaceutske svrhe (radioaktivni lijekovi za lijeenje
nekih tumora) takoer se koristi za razliite vrste istraivanja. U praksi, nuklearna medicina
postoji tek nekih pedesetak godina i vrlo se brzo razvija kao moderna
neinvazivna dijagnostika grana u medicini.
Radioaktivni izotopi pojedinih elmenata nemuju stabilno jezgro, nego se oni transmutiraju i
reelaksiraju.Uz emisiju radioaktivnog zracenja imamo alfa, beta estice ili fotona estice.U
dijagnostici su u upotrebi najvie radioaktivni izotopi koji emitiraju fotona estice.
Radioizotopi su, ipak radioaktivne estice, ipak smiju se unositi u organizam bolesnika
gotovo bez tetnosti po zdravlje. Obino je to radioaktivna tekuina koja se unosi u organizam
injekcijom u venu na ruci. Upravo to da se pri takvim dijagnostikim pretragama daje samo
jedna mala injekcija, i to je sve to moe biti neugodno tijekom cijelog ispitivanja,
svrstava nuklearnu medicinu u neinvazivnu dijagnostiku. Zraenje bolesnika pri ispitivanju
vrlo je malo, ali ipak postoji.
Unesena radioaktivna tekuina rasprostranjuje se po cijelom organizmu i ne izaziva alergijske
reakcije. U ovisnosti o hemijskom sastavu, u pojedinim se organima due zadrava ili
nakuplja te se na taj nain dokazuju ili iskljuuju razliite bolesti. Znaajan dio radioaktivne
tvari se, ubrzo nakon injiciranja, izlui mokraom. Zbog toga je vano da bolesnik, prije
ispitivanja i nakon njega, pije dosta tekuine kako bi im prije ispraznio radioizotop koji se
skuplja u mokranom mjehuru.
Za razliku od drugih ureaja koji koriste zraenje, u dijagnostikim postupcima u nuklearnoj
medicini izvor zraenja je, barem neko vrijeme, radioaktivna tekuina (radioizotop) koja se
rabi do injiciranja. Nakon injiciranja izvor zraenja postaje ovjek pacijent. Zato koritenje
radioizotopa u medicini nazivamo otvorenim izvorima zraenja. Sreom, zraenje je
relativno malo i relativno brzo prestaje. Vano je takoer znati da najee rabljeni
radioizotopi, raspadanjem ili gaenjem, postaju potpuno neradioaktivni unutar nekoliko sati
ili jednog dana. Da bi se moglo vidjeti kako se ponaa radioizotop u organizmu, rabe se
osjetljivi detektori zraenja, ureaji koji se nazivaju gama-kamere.

Najkoriteniji izotopi su :

jod-131 (otkriven 1938.), za provjeru funkcije titne lijezde,

kobalt-60 (otkriven 1937.), za prouavanje raznih anomalija krvi,

fosfor-32 (otkriven 1669.), za oboljenja kostiju66

tehnecij-99 (1938.), za dijagnosticiranje u radiologiji

cezij-137 (1941.).

Danas je tehnecij-99, s vremenom poluraspada od oko 6 sati, najkoriteniji u nuklearnoj

medicini.
Vrlo uinkovito je koritenje kratko-ivuih pozitronskih emitera, kao to su :
ugljik-11, duik-13, kisik-15,fluor-18 u procesu koji je nazvan pozitronska emisiona
tomografija ili PET (engl. Positron Emission Tomography). Ako se ugrade u hemijske
sastojke koji odlaze u specifine organe u tijelu, dijagnoza se odreuje detekcijom dviju
gama-zraka identinih energija kada se elektron i positron ponite i pretvore u energiju.
Detekcijom obiju gama-zraka (koje imaju tono suprotnu orijentaciju) moe se odrediti
mjesto gdje se dogodila reakcija. Ako se pozitronski emiter ugradi u glukozu, i tijelu ga
apsorbira, mogu se istraivati funkcije vitalnih organa, kao to je ljudski mozak (raunalna
tomografija).

Slika 2 : Ubrizgavanje tahnecija u medicinske svrhe

Primjena radiozotopa u industriji

Primjene radioizotopa u industriji su mnogobrojne. Kako s debljinom nekog materijala opada
koliina gama-zraenja, to je mogue odrediti debljinu materijala odreivanjem opadanja
gama zraenja. To se koristi u industriji kao to je:

- automobilska industrija, za testiranje kvaliteta elika i prikladne debljine aluminija i drugih

materijala,
- zrakoplovstvo, za testiranje mlaznih motora,
-konstrukciji, za odreivanje gustoe materijala cesta na povrini i ispod povrine,
-industriji nafte, plina i rudarstva,
- dizala i iare, testiranje kablova.
Izotop kalifornija 252 (neutronski emiter) koristi se za aktiviranje drugih izotopa
neutronima, kojim se provjerava prtljaga putnika u zrakoplovima na eventulne eksplozive.
Kontrola debljine zidova visokih pei. Kod visokih pei u crnoj metalurgji njgove obloge su
izloene postepenom troenju.Odreivanje preostale debljine zidova je prilino sloe zadatak,
koji se danas najee rjeava primjenom radiokobalta.Prilikom zidanja obloga, na odreenoj
dubini se ugrauje pastile od 60CO (t1/2 =5,27 god.) Kada se obloga stanji do te take, kobalt
se homogeno rastvara u istopljenom gvou.Nalazak zraenja u izlivnom proizvodu je tako
znak stanja obloge. Danas se radioaktivnost kobalta sree u praktino svim proizvodima crne
metalurgije.Nivo zraenja je minimalan i jedva primjetam, ali ipak gvoe iz tog razloga
nepogodno kao zatitna obloga brojaa niskog nivoa zraenja.Da bi se dobilo gvoe bez ove
radioaktivnosti pretapaju se proizvodi.
Mjerenje i kontrola debljine folija, limova, traka. Ova metoda se sastoji u mjerenju slabljenja
intenziteta radioaktivnog zraenja iz nekog izvora, koje je posljedica apsorpcije u materijalu
ije se debljina mjeri. Treba reci da se masena mo zaustavljanja nekog zraenja u datom
materijalu izraava kao odnos odgovarajue linearne moi i gustine materijala, a da linearna
mo predstavlja gubitak energije (slabljenje zraenja) po jedinici puta u materijalu. Iz
navedenih odnosa slijedi da je za mjerene debljine nekog materijala, neophodno izmjeriti
gubitak energije datog zraenja na datoj debljini, uz poznavanje masene moi zaustavljanja za
dati materijal.Smanjenje energije zraenja se odreuje iz razlike u brzinama brojanja
(implusi/vrijeme) mjernog i referentnog dektora.Za mjerenje debljine se obino koriste beta i
7

gama emitatori, to zavisi od opsega debljina.Beta su dobri za manje debljine.

Primjer. Izotop 90Sr, koji je beta emiter sa maksimalnom energijom beta zraenja od 0,54
MeW, podesen je za mjerenje debljina opsega 60-500 mg/cm2. Kada treba izmjeriti vee
debljine koriste se gama zraci primjer. 60Co, ije zraenje moe da prodre i kroz elik debeo
150 mm.
Eliminisanje statickog elektriciteta. Kod mnogih procesa proizvodnje, na primjeru plastinih
folija ili tekstilnih vlakana, proizvod iz ureaja izlazi sa manjim ili veim statistikim
naelektrisanjem. Ponekad je vema vano sprijeiti pojavu varnienja, kao kod nitroceluloznih
folija ili baruta. Negativni elektricitet se moe lako neutralisati ako se nad nailazeom folijom
nalaze izvori alfa zraenja, a pozitvni beta emitatorima, najei izbor tritijuma. Ovo
omogucava veu brzinu protoka proizvoda.
Gama defektoskopija je motoda prozraivanja raznih materijala analogan prozraivanju xzracima.Prednosti ove metode su u tome to se moe odabrati gama emitator manje ili vee
prodornosti, kao i pokretljivosti samih izvora bez potrebe za izvorima struje.
slika 2 : defektoskop

Svjetlee brojke u radu s radioaktivnou bilo je zapaeno da fosfororescentne supstance

svijetle kada se smjetaju s alfa i beta emiterima.Koritenjem proizvoda raspada uranijuma ili
torijuma ovo je masovno koriteno za aktiviranje brojanih satova i drugih
instrumenata.Satovi su tako postali i prilio jaki emiteri gama zraenja. Danas se u tu svrhu
upotrebljavaju tritijum koji nema prateeg gama zraenja ali i manje trajan zbog svog
relativnog kratkog vremena poluraspada (12,33 god.)

Primjena radioizotopa u nauci

Pojava radioaktivnih elemenata i zraenja koja oni emituju su znatno doprinjeli razvoju
analitike hemije, posebno u domenu kvantitativne analize, kontrola drugih metoda analize i
kontrola estica komponenti smjese nakon razdvajanja.Radiohemijske metode analize su po
pravillu izrazito osjetljive i relativno jednostavne.Tri grupe metode koje imaju najiru
primjenu, to su : aktivaciona analiza, metoda izotopskog razblaenja i metoda odreivanja na
osnovu radioaktivnosti.

Aktivaciona analiza je metoda kvantitativnog odreivanja sastava materijala putem

mjerenja radiaktivnosti jezgara aktiviranih u procesima ozraivanja.Ozraivanje se moe
izvesti razliitim esticama (neutroni, protoni, deutronima i alfa cesticama) ili tvrdim gama
zraenjem, pa se odgovarajui metod prema tome zove neutronskom aktivaciom analizom,
protonskom analizom i sl.Pri tome se element kojeg treba odrediti transforie u svoj
radioaktivni iztop ili radiaktivni izotop nekog od elemenata koji su ssjedi ovoga u Periodno
sistemu. Najjednostavniji sluaj je aktivacija jednoizotopskog uzroka (ako uzrok ima vie
izotopa datog elementa onda se analiza moe znatno komplikovati).
Pri aktivaciji ukupne brzine nastajanja radiaktivnih jezgara jednaka je razlici brzine stvaranja i
brzini raspadanja.Brzina stvaranje je odreena fluksom bombardujuih estica, efikasnim
presjekom za datu reakciju aktivacije i koncentracijom jezgra u meti, dok brzinu raspadanja
definie zakonom radiaktivnog raspada.Izraunavanjem preko raznih formula dobiju se
rezlutati.U neposrednoj upotrebi ove metode najee nije praktino raditi preko apsulutne
aktivnosti, jer se ona teko mjeri.Zato re koriste relativne metode u kojem se sadri elementa
odreuje u odnosu na neki poznati standard. Nepoznati uzorak i standard se ozrauju
jednovremeno i pri jednakim uslovima. Granica detekcije aktivacione analize su po pravilu
izuzetno niske.Zanimljivi primjeri primjene ove analize su : nedestruktivno odreivanje
sastava starog novca, razlikovanje slika iz prirode do 1850. Godine od kasnijih falsifikata (
ove slike se razlikuu po sastavu mikroelemenata u bojama, koje su se do tog perioda drugaije
pravile), odreivanje arsena u kosi (koji moe biti uzrok smrti) itd.

Metode izotopskog razblaenja Izotopsko razblaenje je relativno jednostavno i

pouzdano analitika metoda kojim se mogu odreivati elementi ili molekule u trgovini, mjeriti
nepoznate zapremine. Prvi je uveo Hevei koristei radiaktivne izotope, mada se on moe
postii i sa stabilnim.Osnovna predpostavka je metoda razblaenja je idealno mjeanje, to je
9

kod izotopskih supstanci obezbjeeno.Sastoji se u tome da se u uzorak smjea koji sadri

nepoznatu koliiu traene komponente dodaje poznata koliina te iste komponente obiljeene
radioizotopom.Aktivnost dodate komponente mora biti poznata.Poslije vremena koje je
dovoljno da se dodata koliina potpuno uzmjea sa analiziranim meterijalom pogodnim
hemijskim ili fizikohemijskim metodama odvija se dio materijalom koja se odreuje i
izmjeri njegova aktivnost. Primjene ove metode su raznovrsne.

10

Zakljuak :
Atomi koji imaju isti broj protona i elektrona, a razliit broj neutrona nazivaju se izotopi.
Stabilnost, odnosno nestabilnost jezgre je uvjetovana omjerom protona i neutrona. Ako je
omjer optimalan, jezgra je stabilna.Nestabilni ili radioaktivni izotopi (radioizotopi),
su atomi koji imamu omjer protona i neutrona vei ili manji od omjera potrebnog za
stabilnost. Nestabilni izotopi tee stabilnosti, to postiu radioaktivnim raspadom
(radioaktivnost). Posljedice radioaktivnog raspada je mijenjanje mase i/ili hemijskih svojstava
radionuklida uz istodobno emitiranje jonizirajueg zraenja. Nestabilni izotopi ili radioizotopi
iz dana u dan sve se vie koriste u razliitim oblastima ivota.Primjenjuju se u medicini za
mnoge radioloke odnosno dijagnostike svrhe, kao i u farmakoloke potrebe.esta i velika
primjena radioizotopa u industriji, za razliita mjerenja troenja odreenih materijala.Takoer,
radioizotopi se primjenjuju u nauci u razliitim oblastima nauka, za dobivanje razliitih
eksperimenata.U svijetu bez koritenja radioizotopa ne bi bilo mogue izvriti neke
eksperimente i metode.Tako da je sve vea primjena radioizotopa i ako su njihove primjene
oposne.

11

Literatura :
- Udbenik Nuklearne hemije, epan S. Miljani, Univerzitet Beogradu Fakultet za fiziku
hemiju, Beograd 2008,
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Izotop ,
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Nuklearna_medicina ,
- http://hr.wikipedia.org/wiki/Ioniziraju%C4%87e_zra%C4%8Denje ,
- http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28361 .

12