You are on page 1of 18

Društveni odnosi i grupe: klasa,

stratifikacija i nejednakost
• društveni odnosi su posredne ili neposredne veze među ljudima koji sudjeluju u
nekom djelovanju
• društvene grupe su sačinjene od manjeg ili većeg broja međusobno povezanih
pojedinaca, trajnim ili privremenim odnosima, do kojih dolazi zbog udruženog i
povezanog zadovoljavanja pojedinih potreba, realizacije vrijednosti, normi i
interesa
• svaka društvena djelatnost nužno je praćena određenim odnosima i grupama
• većina odnosa i grupa nije spontana nego zatečena
• odnosi i grupe se razlikuju prema sadržaju (zajedničke djelatnosti, porijekla, istog ili
sličnog ponašanja), obliku (kooperacije, natjecanja, konflikata, adaptacije,
asimilacije) i subjektu odnosa (primarni i sekundarni)
DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA odnosi se na nejednakosti među pojedincima i skupinama
u ljudskom društvu. Temelji se najčešće na posjedovanju i vlasništvu, društvenoj moći,
društvenom ugledu, ali i na spolu, dobi, vjerskoj i etničkoj pripadnosti itd.
STRATIFIKACIJA – strukturna nejednakost između različitih grupacija u društvu.
Zašto dolazi do stratifikacije?

• Ljudi u društvu nisu jednaki po društvenome položaju, kao ni po pravima i


mogućnostima koje iz njega proizlaze

Zašto ljudi žive u društvu?


- Interes – za sigurnošću, karijerom, obrazovanjem, ... , pripadanjem (naciji, vjeri,
sportskom udruženju, ...)
- Ekonomija – tržište – najizraženiji primjer potrebe za “drugima”

• Društvena nejednakost – povijesno stvorena u svim oblicima društvenog života


• Društvo generira stratifikaciju: postojanje uočljivih društvenih skupina koje su
rangirane jedna iznad druge na temelju razlika u bogatstvu, ugledu i moći
• Povijesno su postojala 4 osnovna sustava stratifikacije u ljudskim društvima:

1. ropstvo (ekstremni oblik nejednakosti u kojem pojednici posjeduju druge, kao vlasništvo.)
2. kaste (povezuje se s kulturama indijskog supkontinenta i hinduističkim vjerovanjem u
ponovno rođenje)
3. staleži (pojavljivali su se u tradicionalnim civilizacijama, uključujući europski feudalizam.
Uključivali su slojeve s različitim obavezama i pravima jednih prema drugima. U Europi
najviši slojevi su bili aristokracija i plemstvo, svećenstvo je bilo poseban stalež, a građani –
trgovci, zanatlije, sluge, tvorili su tzv. treći stalež. Najniži stalež odnosio se na seljake ili
kmetove.)
4. klase (velike grupacije ljudi koje dijele zajedničke ekonomske resurse koji utječu na njihov
način života. Vlasništvo nad bogatstvom, kao i zanimanje, temelj je klasnih razlika.)

• Klase – dominantna forma stratifikacije u kapitalizmu


1. Nisu ustanovljene pravnim ili vjerskim odredbama
2. Pripadnost klasi je (barem djelomice) stečena
3. Ovise o ekonomskim razlikama
4. Očituju se u impersonalnim vezama velikih razmjera
Teorije klase i stratifikacije

1. Karl Marx
- klasne razlike su ekonomske naravi, nejednakost prema sredstvima za proizvodnju
- oni koji su vlasnici (buržoazija) i oni koji prodaju svoj rad (proletarijat)
- stvara se višak vrijednosti koje buržoazija koristi za sebe
- izvor eksploatacije manje je očit nego u starijim društvenim uređenjima (radnička
klasa u apsolutnom smislu postaje bogatija)
2. Max Weber

- uvodi trokomponentnu teoriju stratifikacije u kojoj se


razlike temelje na KLASI, STATUSU I STRANCI
- status se odnosi na razlike između društvenih skupina
u društvenoj časti ili ugledu koji im pripisuju drugi
(izražava se životnim stilom - markeri i statusni simboli,
zanimanje, način govora, ponašanje, odjeća, …)
- stranka definira skupinu ljudi koji rade zajedno zato što
imaju slične ciljeve ili interese. One uključuju političku
dimenziju
- razrađenija teorija stratifikacije od krutog binarnog
sustava

Nouveau Riche
Viša klasa – najbogatiji

- viša klasa se ugrubo može definirati kao 1% najbogatijih ljudi. Ispod njih je mali
postotak populacije koju čine stručnjaci, direktori (menadžeri) i vrhunski upravitelji
- bogati nisu homogena skupina ni statična kategorija
- u bogate danas sve više ubrajamo one koji su sami stvorili svoje bogatstvo
(pjevačke i glumačke zvijezde, sportaši, predstavnici „nove elite” koji su se obogatili
novim medijima), no i dalje veliki broj onih kod kojih je bogatstvo naslijeđeno
- više žena uključeno nego prije
- više mladih dobnih skupina nego prije
- više etnički raznolika nego prije
- ipak ako pogledamo popis 10 najbogatijih ljudi uočava se homogenost u smislu
spola, rase, etničke pripadnosti
- viša klasa sastoji se od veoma rijetkih pojedinaca koji imaju bogatstvo i moć i u
stanju su prenijeti privilegije na svoju djecu
1. Elon Musk: mobility industry on Earth and in space (Tesla and SpaceX)
2. Bernard Arnault & Family: business empire of more than 70 companies, including Louis Vuitton and Sephora
3. Gautam Adani: corporate empire that deals with energy, logistics, aerospace, agriculture, and other areas
4. Jeff Bezos: the founder and CEO of Amazon
5. Bill Gates: the creator of the Bill & Melinda Gates Foundation (the largest charitable foundation in the world), co-founder of the
Microsoft.
6. Larry Ellison: co-founder of Oracle, the software development company.
7. Warren Buffett: CEO of Berkshire Hathaway, oversees over 60 companies (Geico insurance, Duracell, and Dairy Queen dining
establishments)
8. Mukesh Ambani: chairman and managing director of Reliance Industries Ltd. (RIL), and a Fortune Global 500 company
9. Larry Page: the co-founder of Google
10. Sergey Brin: the co-founder of Google
Srednja klasa

• širok raspon ljudi koji rade u mnogim različitim profesijama


• obuhvaća većinu stanovništva industrijaliziranih zemalja
• srednja klasa ima labav sastav zbog raznolikosti njenih
pripadnika i njihovih različitih interesa, njihovih različitih socijalnih porijekla i kulturnih
pogleda
• stručna, menadžerska i administrativna zanimanja najčešće se povezuju sa srednjom
klasom
• zapošljavanje na temelju kvalifikacija
• relativno sigurni i dobro plaćeni poslovi
• profesionalizacija pojedinih zanimanja kako bi zaštitili društveni položaj i osigurali visoke
materijalne dobitke (liječnici npr.: ulazak u zanimanje ograničen onima koji zadovoljavaju
stroge kriterije, strukovna udruga nadzire rad svojih pripadnika, samo pripadnici struke
kvalificirani su baviti se medicinom)
Radnička klasa
• sve više se smanjuje (Marx?)
• imaju bolji životni standard – životni standard srednje klase na temelju dohotka i
posjedovanja potrošnih dobara

• ALI na rad gledaju kao na sredstvo za zaraditi plaću,


nisu usmjereni na mogućnost napredovanja i na
zadovoljstvo radom
• rad je rutinski i nezanimljiv, a oni se nisu vezali za
njega
• u pogledu normi i vrijednosti ne kreću se prema
srednjoj klasi

Goldthorpe i sur., Studija o imućnim radnicima, 1968.-1969.


KLASA I ŽIVOTNI STIL

• klasa bi se trebala promatrati i u odnosu na čimbenike kulture: životni stil


(odijevanje, hrana, briga o tijelu, provođenje slobodnog vremena, uzorci potrošnje,
…)
• PIERRE BOURDIEU – kulturni, društveni i ekonomski kapital

Ekonomski kapital uključuje sve vrste materijalnih


resursa (npr. financijske resurse, vlasništvo nad
zemljištem ili imovinom).
Društveni kapital sastoji se od koristi koje proizlaze iz
odnosa na grupnoj (članstvo u obitelji ili školi) ili na
pojedinačnoj (poznavanje važnih ljudi) razini.
Pojedinci ih mogu mobilizirati kada su sami u potrebi
ili u ime njihovih bliskih odnosa / socijalnih
kontakata, u svrhu stjecanja ekonomskih resursa.
Kulturni kapital ima tri oblika:
–– Utjelovljeni kapital: tj. vještine, formalno znanje,
know-how, ukusi i ponašanja
–– Objektivirani kapital: tj. posjedovanje kulturnih
dobara (npr. knjiga, umjetnina)
–– Institucionalizirani kapital: tj. obrazovna
postignuća (legitimizirana diplomama i školskim
svjedodžbama)
• potklasa – dio populacije na samom dnu klasne strukture
• pripadnici potklase imaju znatno niži životni standard od ostatka društva i često su
marginalizirani i isključeni od načina života većine stanovnika
• u tu skupinu ubrajaju se beskućnici, ovisnici, deprivilegirane etničke manjine
(siromašni crnci u getima SAD-a), migranti, …
• definicija isključenosti: neuspjeh u više socijetalnih sustava (demokratsko-pravnom -
građanska integracija; radno-tržišnom - ekonomska integracija; sustav socijalne
dobrobiti - socijalna integracija; obiteljski sustav i lokalna zajednica - interpersonalna
integracija)
• Već prije 20 godina Adela Cortina skovala je pojam aporofobija u smislu odbacivanja siromašnih. Kraljevska
akademija španjolskog jezika (RAE) uključila ga je u svoj rječnik, a ubrzo nakon toga Fundéu BBVA zaklada izabrala ga
je za riječ godine 2017.
• Cortina je prof. emeritus Etike i političke filozofije na Sveučilištu u Valenciji. Novi pojam aporofobija označava i
definira odbacivanje siromašnog – „ne odbacuje se stranac, nego siromah”!
• UZROCI: Ideja meritokracije pridonosi povećanju marginalizacije siromašnih (polazi se od pretpostavke da je
siromaštvo dobrovoljno i povezano s osobnim stavom); težimo da budemo okruženi ljudima koji su „poput nas”
(kolektivni psihološki atavizam jer je čovjek kroz povijest uvijek bio dio neke zatvorene grupe koja je stajala nasuprot
drugoj neprijateljskoj, konkurentskoj zatvorenoj grupi); ljudi su „uzajamne životinje" koje funkcioniraju na temelju
odnosa „davanja i primanja” koji se temelji na sporazumu (pisanom ili nepisanom; duga je tradicija te teorije, a
razradili su je Hobbes, Locke i Rousseau)
• različitost postaje problematična: bilo spolna, nacionalna, vjerska, rodna, idejna, itd., a o siromaštvu kao
diskriminatornom faktoru uopće i ne razmišljamo
• siromaštvo nije samo ekonomsko pitanje. Indijski dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Amartya Sen definira
siromaštvo kao lišavanje od stjecanja temeljnih sposobnosti, a ne samo kao nedostatak određenih prihoda.
Lišavanje od stjecanja sposobnosti (od svega što bi netko mogao biti) puno je širi pojam koji uključuje i lišavanje
adekvatne mogućnosti obrazovanja i stjecanja određenih znanja i vještina
• tu spada i isključivanje velikog broja ljudi iz sustava zdravstvene zaštite pa tako i od očekivane duljine života, a da se
ne spominje lišavanje elementarnih preduvjeta života poput hrane, pitke vode, stanovanja…pored kojih se
sudjelovanje u političkim procesima, odlučivanjima i sl. doživljava kao apstrakcija
• UN izvještaj za 2022.: podaci pokazuju da 1,2 milijarde ljudi u 111 zemalja u razvoju živi u akutnom
višedimenzionalnom siromaštvu; prema granici od 1.90$ na dan 20 milijuna ljudi živi u ekstremnom siromaštvu
(granica se 2022. podignula na 2.15$)
• strah od gubljenja pozicije na socijalnoj ljestvici u razvijenim društvima; „novo strukturalno siromaštvo” jer se
pojavjuju „intraklase”, a siromaštvo se u velikom dijelu svijeta „feminizira”. I sama Europa govori o svojoj „novoj
sirotinji” u koju spadaju svi oni koji svoju poziciju u društvu doživljavaju kao položaj „ispod favoriziranih” dijelova
društva. „Siromaštvo razvijenih” se manifestira na poseban način, koji je drugačiji od siromaštva nerazvijenih,
budući da se tu radi o „konzumerističkom nezadovoljstvu”, a ne o egzistencijalnoj ugroženosti
Rod i stratifikacija
• rod je jedan od najdubljih primjera stratifikacije
• nema društva u kojem muškarci nisu, u nekom dijelu društvenog života, bogatiji ili
nemaju viši društveni položaj od žena
• sve više žena zauzima stručne i menadžerske položaje i vrlo dobro zarađuje
(„stakleni strop”)
• istraživanja pokazuju da žene koje dobro zarađuju većinom imaju muževe koji
dobro zarađuju te da supruge muškaraca na stručnim i menadžerskim položajima
zarađuju više od drugih zaposlenih žena
• brak stvara partnerstva u kojima su oba pojedinca relativno privilegirana ili
deprivilegirana u smislu profesionalnog postignuća
Društvena pokretljivost
• kretanje pojedinaca i skupina među različitim socio-ekonomskim položajima
• vertikalna pokretljivost (silazna ili uzlazna)
• lateralna pokretljivost (zemljopisno kretanje)
• unutargeneracijska pokretljivost (tijekom radnog života)
• međugeneracijska pokretljivost
Apsolutna mobilnost je u
porastu, tj. ukupna količina
društvene mobilnosti.

Relativna mobilnost, ona koja se
ne odnosi na količinu mobilnosti
već na usporedne mogućnosti
onih koji potiču iz različitih klasa
da postignu određene položaje
na socijalnoj ljestvici uspjeha
(srednje klase su najmobilnije).
Koliko je stvarno otvoreno suvremeno kapitalističko društvo, tj. je li ono
meritokracija?

• meritokratskim će se zvati ono društvo koje nagrađuje marljive i sposobne, društvo


u kojemu je individualni uspjeh rezultat individualnoga napora, a ne klasnoga
porijekla
• obrazovanje i uloženi trud postaju najtransparentniji način promjene položaja na
socijalnoj ljestvici uspjeha (tj. potvrda meritokracije)
• Michael Young u djelu Uspon meritokracije (The Rise of the Meritocracy, 1958.)
teoriju meritokracije obrazložio je formulom IQ + uloženi napor = vrijednost
• meritokracija kao tip vladavine uvjetovana je: sustavom školovanja svih, a ne samo
bogatih, sposobnih mladih ljudi; obvezatnim javnim natječajima za javne službe;
uspostavom formalnog i stvarnoga sustava upravljanja u kojem neće biti ometan
dolazak najsposobnijih ljudi na najodgovornija mjesta

You might also like