SOCIOLOGIJA ( za ispit )

Sociologija se bavi društvenim životom, društvenim skupinama, društvom, našim

ponašanjem kao društvena bića.
- jedina se bavi pojmom društva i društvenim skupinama (bez pojedinca nema društvene
skupine)
- proširuje naš uobičajeni videokrug (Zašto smo takvi kakvi jesmo? Zašto radimo to što
radimo?).

- sociološki misliti, znači promatrati svijet iz šire perspektive

- mlada je znanost, ali ima dugu tradiciju iako je nastala je u 19. stoljeću, njeno porijeklo
doseže do antičkog vremena

- sociologija nije normativna znanost, (propisivanje pravila/normi) nego destruktivna, jer je

društvo opisuje, a ne određuje ništa, ne zapovijeda i ne propisuje pravne norme

- kao znanost ne postoji prije Comtea, prije njega je bila pretpovijesna faza (Aristotel, Platon)

Bitni čimbenici koji su važni za sociologiju su:

1. obilje materija
2. sve veći interes

Osnovne ideje sociologije su:

» zajednica
» društvo
» autoritet
» status
» klase
» religija itd.

Društvo je vrlo potrošačko, danas odlučuje o ponašanju djece.

Sociološka znanost o društvu, jest da svaki sociolog promatra svoje društvo i tako proširuje
svoj videokrug.

Sociološki misliti znači promatrati svijet iz šire perspektive.

Temeljna pitanja znanosti:

» Što je ljudska priroda?
» Zašto je društvo takvo kakvo jest?
» Zašto se i kako društvo mijenja?

Razlozi kasnog nastanka sociologije su:

1. prvobitno društvo je nerazvijeno, nepovezano i samodržačko
2. pogrešno izjednačavanje društva i države
3. do spoznaja o društvu se dolazilo u okvirima religije, filozofije, povijesti i
znanosti o politici
- među sociolozima, najznačajnije priloge znanstveno-filozofskome promišljanju društva i
i raznih društvenih fenomena su dali i sofisti, zatim Platon, Aristotel

Sofisti
- oni su: Pitagora, Trazimah, Alkidamant, Kalikleke
- sofisti su dali značajne priloge i mnoge misli o čovjeku i njegovu društvu

Ugovorna teorija o postanku društva, odnosno države i prava, je polazilo od toga da je

prvobitno prirodno stanje potpune slobode za svakog čovjeka.

PLATON (427.pr.Kr. – 347.pr.Kr.)

- veliki grčki filozof i socijalni mislilac

- njegova djela su: Zakoni i Država

Prvi ukazuje na klasni karakter društva, što uz sebe veže društvenu podjelu rada (uvodi
muško-ženske poslove).

Društvene bitne stvarnosti za njega su:

» brojnost stanovništva
» odgoj
» društvena svijest

Za Platona je država (politea):

- javni život u državi i upravljanje državom
- pravni sustav određene države, njeno građanstvo
- država u geografskom smislu riječi

Platonov ideal države (polisa) je:

» agrarna zajednica
» aristokratsko društvo
» s jakim obrazovanim elementima
»vladarom čija je glavna obveza čuvati obveze i Zakone

- po Platonu državom trebaju vladati najmudriji, najplemenitiji, hrabri, moćni, promišljeni i

pravedni

Razlikuje tri kaste u društvu:

1. kasta filozofa (umni, mudri ljudi)
2. kasta ratnik (heroji)
3. kasta obrtnik i trgovca (oni hrane prethodne dvije kaste)

Razlikuje i klasnu podjelu društva:

1. klasa siromašnih
2. klasa bogatih

= kastinska podjela se temelji po osnovi podjele rada, a klasna po osnovi imovinskog stanja
ARISTOTEL (384.pr.Kr. – 322.pr.Kr.)

- najveći filozof i znanstvenik

- oslovljava ga se s velikim slovom Filozof (samo njega)
- bio je Platonov učenik, ali je s vremenom izgradio vlastiti misaoni svijet („Drag mi je
Platon,
ali mi je još draža istina“)
- njegovo najvažnije djelo je Politika
↓
- u tom djelu je pisao da je svaka zajednica
nastala radi nekog dobra, a da je država takva
zajednica koja teži dobru najvišem od svih

- ukazao je na veliko značenje materijalnih procesa

- čovjeka je promatrao kao društveno, odnosno političko biće, zato što čovjek ne može živjeti
i opstati u ljudskom smislu izvan društva

Razlikovao je tri razine duše pri nastanku čovjeka:

» biljnu
» životinjsku
» razumsku

Vrsta vladavina po Aristotelu:

1. pozitivni oblici vlasti
- kraljevstvo (vlast pojedinca)
- aristokracija (vladavina skupine)
- politija (vladavina mnoštva)
2. negativni oblici vlasti
- tiranija (vlast samodršca)
- oligarhija (vlast bogatih)
- demokracija (vladavina siromašnih)

Za Aristotela je država:
» ona koja je sama sebi dovoljna
» prostorno ograničena
» utemeljena na pravednosti
» živi i razvija se u miru

Njegova tri dobra su: dobro, lijepo, uzvišeno.

Razlika između Platonove i Aristotelove slike

↓ ↓
ruka prema ruka prema
GORE DOLJE
SREDNJOVJEKOVNO UČENJE O DRUŠTVU
(Aurelije Augustin, Toma Akvinski i Ibn Khaldun)

- najznačajniji predstavnici tog razdoblja su: Aurelije Augustin, Toma Akvinski i Ibn
 Khaldun

Za početak srednjeg vijeka bile su važne dvije okolnosti, a to su:

» razvoj mnoštva na Zapadu
» porast moći i ugled Papinstva

Temeljne teze kršćanskog učenja o društvu su:

1. društvo je u skladu s Aristotelovim i stoičkim idejama „prirodni proizvod“
2. senekino „zlatno stanje prirode“ bez prisilne vlasti jednako je stanju čovjeka prije
prvoga grijeha
3. vlast države postala je nužna zbog „grijeha“
4. država je božanska institucija namijenjena za sprečavanje zla
5. podležna „nebeskom izvoru“

AURELIJE AUGUSTIN (354.g. – 430.g.)

- veliki je poznavatelj dotadašnje filozofske i teološke misli (Platon)

- najznačajnija djelo mu je: O državi Božjoj
- nasljednik je Platonove filozofije

- društvo/država su u okviru politike

↓
politika se brine za materijalno,
a vjera za nematerijalno

O političkom i društvenom životu:

- ne cijeni politiku, nije zaokruženi teoretičar politike
- politiku ubraja u područje „starog izvanjskog i zemaljskog“ čovjeka
- politika je vremenita djelatnost
- vezuje uz savjetovan život = proizlazi napast gospodarenja i politike

O državi:
- utemeljena je na duševnoj dispoziciji skupljanja sličnih u zajedništvo
- svrha: briga za mir i poredak
- cilj: usmjeravanje prema nadnaravnoj budućnosti
- država se ne smije miješati u vjeru
- rat: povređuje pravdu

Ukazuje na postojanje dviju država:

1. Država Božja
2. Država Đavolska

Država Božja VS. Država Đavolska

- u povijesti se trajno odvijala borba između zla i dobra
- sinonim dobra (Država Božja), sinonim zla (Država Đavolska)
- u političkoj/zemaljskoj državi ne vidi čovjekovo ispunjenje
- bit čovjeka može doći do punine samo i jedino u nebeskom Jeruzalemu

Implikacije Augustova učenja:

 - suprotstavljajući nebesko zemaljskom, umanjuje vrijednost ovog društva
- pripremio put tzv.religioznom dogmatizmu Srednjeg vijeka
- uvodi platonski dualizam u kršćansku teologiju
- etički diskus postaje dominantan u političkom govoru
TOMA AKVINSKI (1225.g. – 1274.g.)

- vrhunac srednjovjekovne filozofske – teološke misli („Doctor angelicus“)

↓
anđeoski naručitelj
- veliki je poznavatelj Aristotelove misli

- za razliku od platonističko-augustinovske tradicije, svijet gleda kao Božje stvaralačko djelo

- bavio se promišljanjem biti države i prava
- bio je naklonjen obrani ropstva

Čovjek kao društveno biće

- društveni život za čovjeka je nužnost naravi
- razumska obilježja čovjeka:
» hrana
» instiktivna sigurnost
» podjela rada
» komunikacija itd.
- iz društvenosti proizlazi politički autoritet
↓
podložan je nepromjenjivim,
apsolutnim zakonima

O društvu/državi
- slijedi Aristotela + kršćanstvo
- nužna je organizacija društva
- manje skupine ulaze u šire društvo (obitelj, zavičaj, stalež…)
- neizbježna podjela rada
- država funkcionira ako osigurava napredak naravi
- svako društvo stvara vlastitu kulturu

Njegov smisao države

- smisao je u dobru svih građana, a opće dobro podrazumijeva:
1. brigu za unutarnji mir
2. ujedinjenje djelovanja građana na dobro
3. adekvatnu brigu za nužna životna sredstva
4. odstranjivanje vanjskih i unutarnjih zapreka i opasnosti

NOVOVJEKOVNO UČENJE O DRUŠTVU

(Niccolo Machiavelli, Thomas Hobbes, Jean-Jacques Rosseau, Montesquieu, Malthus)

Srednji vijek Novi vijek

↓ ↓
- dominantan odnos prema - humanizam i renesansa = čovjek
postaje
nadnaravnome dominantna tema
- znanost = tehnologija i filozofija - razvoj društvenih znanosti (prava
politika)
(skolastika) - znanje počiva na razumu
- znanje počiva na autoritetu - stvaranje građanskog sloja
- svećeništvo = intektualci (osnivači
sveučilišta)

Rađanje novog vijeka

- želja čovjeka (pa tako i društva) da sebe i svijet promatra vlastitim očima
- svijet se želi razumjeti vlastitim razumom
- cilj: donošenje kritičkog suda
- glavna odlika novovjekovnog čovjeka/društva: metodička sumnja i donošenje vlastitog
suda

Otac realizma→ Decartes (Rasprava o metodi)

Novovjekovno učenje o društvu

- ovdje dominiraju tzv.socijal – utopistička učenja (Hobbes, Rosseau)
- temeljne pretpostavke su:
= opća dobrobit
= utilitaristička osnova
= jednakost

Glavne teme novovjekovnog promišljanja o društvu

1. mjesto i uloga države u društvu
2. koje su to pokretačke snage društvenog razvitka tim pitanjima se sociologija bavi i
danas
3. pitanje progresa i napretka
4. o zakonitosti društvenog kretanja

- preteče: Francuski materijalisti, Prosvjetitelji, filozofi povijesti, socijalutopisti…

THOMAS HOBBES (1588.g. – 1679.)

- eng.filozof, emperist
- predstavnik tzv. „teorije društvenog ugovora“
- teoretičar „monarhijskog suvereniteta“

Vrijeme:
- robna proizvodnja dovodi do antagonizna između privatnih interesa
↓
u takvim uvjetima se „Zakoni tržišta“ izražavaju kao „Zakoni džungle“ (opstaju
najsposobniji)

Hobbesova teorija Društvenog ugovora

= u tom ugovoru je tvrdio da se vratimo u prvobitno stanje, te da država ne smije
ograničavati slobodu
- prirodno stanje čovjeka/društva
 - način na koji ljudi mogu osigurati vlastito samoodržanje i zadovoljavajući živote
društvenim ugovorom

JEAN – JACQUES ROUSSEAU (1712.g. – 1778.g.)

- prvi od značajnijih kritičara privatnog vlasništva

- pristaša tzv. „teorije društvenog ugovora“
- njegova djela su:
» Društveni ugovor
» Rasprava o porijeklu i osnovama nejednakosti među ljudima

- tvrdio je da je čovjek plemenito biće, neiskvareno (ali kvari ga društvo)

Njegova teorija Društveni ugovora

= govori o kvarenju pojedinca, kvari ga društvo
= delegitimira sve postojeće oblike vladavina
DESPOT – onaj koji se stavlja iznad samih zakona

Odakle kreće Rosseau?

- početna točka → ideja prirodnog stanja
- zamišlja ga kao stanje čovjekove slobode i nejednakosti
- temeljno pitanje:
Kako ljudi nakon što se podvrgnu vlasti
države mogu ostati tako slobodni kao i
u prirodnom stanju?

THOMAS R. MALTHUS ( 1766.g. – 1834.g.)

- najpoznatiji je po eseju stanovništva

→ 1798.g. „Esej o načelu stanovništva“
- prethodnik je tzv. „ekoloških ekonomista“

Smatra:
- da stanovništvo raste geometrijski, a hrana aritmetički
- broj stanovnika je veći, a prehranjivanje (hrana) manje

MONTESQUIEU (1689.g. – 1755.g.)

- poznat je teoretičar prava

- njegovo značajnije djelo: O duhu zakona
↓
u tom djelu je pokušao objasniti razvitak
društva, kao zakonomjerni proces

- prema njegovom mišljenju, na razvoj ljudskog društva djeluju brojni čimbenici

Socijalno-utopistička razmišljanja o društvu dio su pregleda novovjekovnih učenja koja su
prethodila nastanku sociologije.

POSTANAK SOCIOLOGIJE
(Saint-Simon, Auguste Comte, Karl Marx)

Društvena kriza = stvorila je sociologiju kao znanost

↓
potreba za izučavanje
- nastanak sociologije povezan je s nastankom modernoga građanskog društva

Glavna zadaća sociologije

- otkrivanje zakonitosti društvenog razvoja = temeljna pitanja
Kamo idemo?
Kamo napredak vodi čovjeka?
Ide li napredak u smjeru mojih ideala i želja?
SAINT – SIMON (1760.g. – 1825.g.)

- preteča Comta
- zaslužan je za razvitak društvene misli
- osnivač francuskog socijalizma i sociologije
- rabi izraz „socijalna fizika“
↓
da se društvo razvija kao
biološki organizam

- prvi uveo pojam fiziologije → znanost koja se bavi proučavanjem funkcija organizma s
naglaskom na mehanizme koji nadziru i reguliraju životne
procese

- tri faze povijesti/mišljenja društva:

1. politeizam/ropstvo
2. teizam/feudalizam
3. pozitivizam/industrijalizam

AUGUSTE COMTE (1798.g. – 1857.g.)

(čit. Ougustin Kont)

- francuski je mislilac
- utemeljitelj sociologije, prvi je upotrijebio taj naziv
- najznačajniji je za razvoj sociologije

= teorija društva → kritičko propitkivanje postojećeg društva

- najvažnije djelo mu je: „Tečaj pozitivne filozofije“

- osnovna znanstvena teza = Teorija + empirija

Tri problema u njegovom dijelu:

1. razviti sociološku misaonu i znanstvenu teoriju
2. povezati odnos triju najvažnijih znanstvenih grupa (fiziološke, biološke i sociološke)
3. stvoriti relativnu anatomiju sociologije u odnos spram fizike i biologije

Poticaj (za nastanak novih znanosti):

- velika Francuska revolucija
- sukobi društvenih klasa nakon Revolucije

Njegove zasluge su:

- nastanak pozitivističkog smjera u filozofiji
- stvaranje imena za novu društvenu znanost = sociologija

Njegova klasifikacija (razlika) znanosti, razlikovao je:

- matematika
- astronomija
- fizika
- kemija
- biologija
- sociologija

- dijeli sociologiju na:

= socijalnu statiku (red)
= socijalnu dinamiku (progres)

Socijalna statika (Statika – ono što društvo čini stabilnim)

- opća teorija spontanog (prirodnog) reda u ljudskom društvu = „kako društvo djeluje?“
- otkrivanje Zakona osiguranja cjeline tj.onoga što društvo čini stabilnim
- traži sustav klasifikacije i veza sastavnih elemenata
→ proučava one sastojke društva koje nalazimo u svakom društvu, od kojih je društvo
sačinjeno i koje mu daje osobit karakter

Socijalna dinamika
- opća teorija prirodnog napretka = „kako se društvo mijenja“
- o društvenom progresu koja želi otkriti Zakone rada (i redoslijeda) u društvu
- analizira:
= različitosti
= različite aspekte implikacije društvenog progresa
Cilj → „otkrivati Zakone društvenog razvoja“

Razvitak društva Comte je razdvajao na tri doba:

1. Teološko doba
2. Metafizičko doba
3. Pozitivno doba
 1. Teološko doba ( I.faza razvoja čovječanstva)
- dominira religija i vjera
- odnos prema svetome = traga se za pravim uzrocima svega
- čovjek je usmjeren prema svetome, prema Božanstvu od kojeg traži
odgovore
- vladarska funkcija izvorište ima u nadnaravnome (Bog odabire vladara, Bog je
vladar)

2. Metafizičko doba (II.faza razvoja čovječanstva)

- ono nakon fizike
- dominiraju filozofija i pravo
- čovjek se postavlja na apstraktne stvari (pr.priroda)
- vladari su filozofi i pravnici

3. Pozitivno doba (III.faza razvoja čovječanstva, faza u kojoj mi živimo)

- društvo se razvija uz pomoć pozitivnih znanja i njihovih dostignuća
- početak mu seže u vrijeme „oca realizma“
- vladari su: znanstvenici, inženjeri, poduzetnici, industrijalci

KARL MARX (1818.g. – 1883.g.)

- njemački filozof, ekonomist i sociolog

- najvažnija djela su mu:
» Kritika političke ekonomija
» Kapital
» Kritika gotskog programa
» Njemačka ideologija

→ osobito važno djelo: Komunistički manifest iz 1848.g. (pisao s Engelsom)

- najveći doprinos je podjela društva na:

= društvenu osnovu
= društvenu nadgradnju

- važne teze:
klasni ustroj društva
klasne borbe
radnička klasa…

Pojam objektivne oskudice

- u središtu Marxove misli je definicija oskudice
- „čovjek će u kraljevstvu neimaštine živjeti još stoljećima“
- samo oskudica jamči zaradu

Glavni koncepti Marxove misli

- historijski materijalizam
- načini proizvodnje
- proizvodne snage i proizvodni odnosi
- ekonomska osnova i društvena nadgradnja
- klase
 - klasna svijest
- otuđenje
- fetišizam

Otuđenje (alijenacija)
- posljedica ljudskog djelovanja koje je u suprotnosti s ljudskom prirodom
- izvori otuđenje: privatno vlasništvo i proizvodnja za tržište
- aspekti otuđenja u kapitalističkom društvu:
= otuđenje od proizvoda rada
= otuđenje od samoga rada
= otuđenje od drugih ljudi
= otuđenje od sebe samog i svoje ljudske biti

Što Marx kritizira?

- ondašnje kapitalističko društvo i kapital
- težak položaj siromašnih slojeva
- privatno vlasništvo (stvara klase i klasnu podjelu unutar društva)

Marxov doprinos nastanku sociologije

- parcijalna učenja o pojedinim društvenim pojavama
- najvažniji doprinosi su:
= podjela društva na društvenu osnovu i društvenu nadogradnju
= važnost klasa i klasnih podjela u društvu
= odnos između rada i kapitala, te društvenih nepravdi zbog kapitala

DVOSMJERNI RAZVOJ SOCIOLOGIJE

- nakon Comtea sociologija nije imala jednosmjerni razvitak, nego društveno-povijesni,

teorijski i ideološki uvjeti doveli su do njezina dva smjera (građanski i marksistički)

Četiri razloga dvosmjernog razvoja sociologije:

1. podjele na dvije suprotstavljene klase – radničku i buržoasku
2. utjecaj ideoloških i političkih strujanja
3. isključivost i težnja pojedinih sociologa da budu orginalni (favoriziraju vlastiti stav)
4. različita metodologija istraživanja društva

Darvinistička varijanta naturalističkog smjera

- proizlazi od bioloških koncepcija i spoznaja biologa i prirodoslovca
Charlesa Darwina
↓
njegovo učenje o prirodi prenosi se na učenje o društvu

- osnovna teza je između individua i društvenih skupina, kao što su pojedine klase, države
ili cijela društva gdje se neprestano vodi borba, revolucije i ratovi u kojima pobjeđuju
i opstaju samo najsposobniji

Teorija elita građanske sociološke orijentacije

 - značajno mjesto zauzima škola
- predstavnici ove teorije najčešće su naklonjeni upravo onoj višoj elitnoj skupini

Teorija elita
- polazi od činjenica nejednakosti ljudi u društvu i podjeli tog društva na manjinu i
društvene mase
- u svakom društvu postoje elite (kao manjina izabranih) i mase, ali elite su sposobne
upravljati društvom, a masa to nije sposobna činiti
= vrste elita: lavovi (snagom)
lisice (lukavstvom)
- glavni predstavnik elita je Vilfredo Porečko

Pozitivizam
= to sociološki smjer koji metodološki nastoji sociologiju razviti kao pozitivnu znanost,
čije se spoznaje temelje na egzaktnim, pozitivno utvrđenim činjenicama
= započinje još kod Comtea, jer se njegova sociologija zasniva na metodi pozitivizma
MARKSIZAM I MARKSISTIČKO UČENJE

Doprinos klasika marksizma izučavanja društva:

- primarni cilj marksističkog poimanja društva je izgraditi novo socijalističko društvo
- uspostava novog političkog sustava utemeljenog na vlasti radničke klase
- glavna preokupacija je dolazak radničke klase na vlast

Proletarijat
- lat.proles = naraštaj
- jedna od dviju osnovnih klasa u kapitalističkom društvu
- nastaje tijekom industrijske revolucije 18.st.
- najrevolucionarnija

Tri bitna elementa Marksističke teorije:

1. jedinstvo teorije i metode
2. materijalistička koncepcija strukture i dinamike društva
3. dijalektičko kretanje društva

Prigovori marksističkom učenju su:

- favoriziranje marksizma kao univerzalno važeće filozofije, a dijalektičkog
materijalizma kao filozofskog temelja sociologije
- učenje o nužnosti i zakonitosti revolucije kao nasilnog oblika promjene postojećeg
društvenog odnosa
- shematizirana podjela društva na osnovnu i nadogradnju, te favoriziranje osnove
u odnosu na nadogradnju
- preuveličavanje primarnosti i značenja ekonomskog odnosa na sve druge činitelje
PREDMET I METODE SOCIOLOGIJE

- svaka znanost ima svoj objekt i metodu

- sve znanosti imaju vlastiti objekt studija (područje stvarnosti koje nastoje upoznati)

Četiri razine istraživačkih pitanja su:

1. činjenična
2. komparativna zajedno čine empirijsko istraživanje
3. razvojna
4. teorijska

Empirijsko istraživanje = usredotočeno je na opis i mjerenje pojedinih činjenica i događaja

Metodološko istraživanje = bavi samim istraživačkim postupkom i nastoji pronaći najbolje i

najtočnije načine, pravila i procedure, odnosno metode i
tehnike istraživanja činjenica

Dvije tradicije istraživanja u sociologiji:

1. kvantitativna
- promatranje društvenih činjenica, statistički podaci, korelacije, uzročnost
- najjednostavnija
2. kvalitativna
- proučavanje društva kroz kvalitativne podatke koji ostaju na opisu riječima

Sociologija i druge znanosti:

1. sociologija i filozofija (filoz. je imala veliki utjecaj na njezin razvitak, podjela u
filozofiji na
mislioce idealističke i materijalističke orijentacije)
2. sociologija i povijest (sličnost i bliskost između te dvije znanosti, jest ta da i povijest
spada u opće
znanosti o društvu)
3. sociologija i antropologija (razlika između te dvije znanosti je da je sociologija
znanost o
društvu, a antropologija znanost o čovjeku)
4. sociologija i psihologija (psihologija je opća znanost o psihičkim pojavama, a
sociologija znanost
o društvu i društvenim pojavama)
5. sociologija i etnologija (etnologija izučava samo narode i zakonitosti njihova
kulturnoga
razvitka)

OBILJEŽJA ZNANSTVENIH SPOZNAJA I METODA

Znanstvena spoznaja
- ona je složena, precizna, istinita i do nje se dolazi primjenom specifičnoga znanstvenoga
postupka
Znanstvena metoda
- to je sredstvo pomoću koga određena znanost prodire u dubinu prirodnog, društvenog ili
psihičkog zbivanja u dijelu koji je uzela za predmet vlastitog istraživanja

SOCIOLOŠKO ISTRAŽIVANJE

U istraživačkom projektu je potrebno unaprijed utvrditi sve relevantne činitelje koji mogu
utjecati na kvalitetu i kvantitetu podataka i na konačne rezultate istraživanja, a osobito:
1. predmet (ili sadržaj) istraživanja
2. svrhu istraživanja (zašto i u koje se svrhe poduzima istraživanje)
3. metodu istraživanja (kako istraživati i koji će istraživački postupci bit korišteni)

Dva dijela sociološkog istraživanja:

1. Teorijski dio
- uočiti istraživački problem
- pogledati (već postojeće) podatke
- odrediti problem = hipoteza (misaona pretpostavka ili niz pretpostavki postavljenih
kako
bi se empirijski testirale)
2. Praktični dio
- izraditi plan istraživanja
- provesti istraživanje
- protumačiti rezultate
- izvijestiti o rezultatima

Dva glavna zadatka sociološkog istraživanja su:

= teorijski promišljati
= utvrditi uzroke i posljedice određenih

Tipovi sociološkog istraživanja su: orijentacijska, deskriptivna, eksperimentalno istraživanje

Uzrok za istraživanje može biti:

= slučajni, namjerni, ciljani, kvotni, prigodni
= reprezentativan i nereprezetativan
= jednostavan ili stratificiran (prema tome da li uzrok razdvajamo prema određenom
obilježju na stratume)
UZROK – dio populacije osnovnog skupa na kojem se provodi istraživanje

OSNOVNE VRSTE ISTRAŽIVAČKIH METODA

Dvije vrste istraživačkih metoda:

1. metoda prikupljanja činjenica 2. posebne analitičke metode
- upitnik, intervju, anketa - povijesna metoda
- analiza sadržaja - statistička metoda
 - promatranje - poredbena ili komparativna metoda
- upit
- sociometrija
- studij slučaja
- ispitivanje javnog mijenja

→ dvije najstarije metode istraživanja su deduktivna i induktivna

Upitnik
= je tehničko sredstvo kojim prikupljamo podatke, mišljenja i stavove pojedinca o
određenim društvenim pojavama
= osnovni preduvjeti su precizna i jasna pitanja, bez sugestivne umjerenosti
= vrste upitnika su:
- s unaprijed danim odgovorima (zatvoreni)
- upitnik s potpunom slobodom (otvoreni)

Intervju
= planski razgovor između istraživača i ispitanika u kojem ispitanik iznosi svoja stajališta
o predmetu sociološkog istraživanja
= vrste intervjua su:
- strukturirani (činjenična pitanja)
- nestrukturirani (istraživanje stavova i mišljenja)
= može se provesti usmeno i pismeno

Anketa
= podrazumijeva anketno ispitivanje o pojedincima i skupinama putem intervjua ili
poštanskog upitnika, kako bi se informacije dobile izvorno, a rezultati interpretirali s
pomoću statističke analize
= svrha je deskripcija i kauzalna analiza
= najbolje ju je održati na cijeloj statističkoj masi.

Promatranje uz sudjelovanje
= promatrač do neke mjere sudjeluje u aktivnostima onih koje promatra
= preduvjet za uspjeh su:
- prihvaćenost od skupine koju želi proučavati
- minimalizirati utjecaj na promatranu skupinu
- steći povjerenje onih koje promatra
= jedna je od najsigurnijih metoda

Analiza sadržaja
= to je postupak u kojima se sadržaj sredstava za masovne komunikacije (novine, radio,
televizija), raščlanjuje prema unaprijed određenim kategorijama
= analiza se zasniva na određenim načelima:
 - objektivnost
- sustavnost
- kvantificiranost

Sociometrija
= to je tehnika istraživanja kojoj je cilj mjerenje društvene udaljenosti i popularnosti
pojedinca u skupinama
= utemeljitelj je Jacob Moreno

Studij slučaja
= to je detaljno ispitivanje samo jednog primjera nečega što se slučajno dogodilo i što se
možda više neće na isti način zadugo ili nikada ponoviti

Povijesna metoda
= njome se koristi kako bi se analizirali događaji iz prošlosti zbog njihove naknade
sociološke interpretacije ili objašnjenja njihova utjecaja na druge događaje

Statistička metoda
= to je kvantitativna metoda koja služi za prikupljanje, obradu i analizu podataka o
pojavama koje su promjenljive i imaju masovni karakter

Poredbena ili komparativna metoda

= postupak koji omogućuje da se podatci i pojave iste vrste međusobno uspoređuju

DRUŠTVENA STRUKTURA (i različita shvaćanja društvene strukture)

Značenje društvene strukture:

- društvena struktura u sociologiji je ukupnost društvenih karakteristika, društvenih
skupina i pojava
- društvo je složena stvarnost koja se ne da obuhvatiti, objasniti i shvatiti kao cjelina
- tu se društvo nužno dijeli na zasebne cjeline

Društvenu strukturu čine:

» društvene skupine
» društvene pojave

DRUŠTVENE SKUPINE

- društvena skupina, je skupina ljudi koji su povezani obavljanjem određenih društvenih

djelatnosti i procesa pomoću određenih sredstava zbog zadovoljenja svojih potreba
Bitni elementi definicije:
» mnoštvo ljudi
» međusobna povezanost tih ljudi
» zajednička djelatnost
» sredstva
» potrebe (zajednički ciljevi)

Odnosi društvenih skupina su:

1. odnosi suradnje
2. odnosi sukoba

Vrste društvenih skupina:

1. globalne (velike, brojne)
2. parcijalne (manje, manjeg obujma)

Globalne društvene skupine

= to su: horda
rod primitivne
pleme
narod moderne
nacija

- samostalno egzistiraju i zadovoljavaju potrebe svojih članova

- odvijaju se svi relativni procesi i djelatnost, što čini da su one relativno samodovoljne
- obilježja:
» relativna samodovoljnost
» u pravilu su velike
» raspolažu resursima i potrebama za zadovoljavanje svojih potreba
» funkcija zaštita članova

Horda je mala lutajuća skupina, nemaju stalno mjesto boravka

Rod - oni se bave organiziranjem života, upravljanjem radnim procesima i raspolaganjem

dobra
Pleme je zajednica koja čini prijelaz od krvno–srodničke ka teritorijalnoj zajednici

Narod je skupina ljudi koji čine jedno društvo i koja uživa određena pravila (narod kao
nositelj
suvereniteta države)

Nacija
= to je razvijeniji i viši oblik ljudske skupine koju karakteriziraju zajedničke posebnosti
njezinih pripadnika koji u svojoj ukupnosti formiraju nacionalni identitet
- razlozi postanka nacije su:
» ekonomski
» politički
» nastanak nacionalnih država
 - elementi nacije su:
» narod
» podjela rada
» kapitalizam
» teritorij
» jezik
» srodnost

Nacionalizam je skup vjerovanja i simbola koji izražavaju identifikaciju s određenom

nacionalnom zajednicom.
→ polazište su mu nacionalna sloboda, vrijednost i interesi

Što su „Nacije bez države?“

- izvorište pojma: postojanje određenih etniciteta unutar etabiliranih nacija

Parcijalne društvene skupine

= dijele se na:
1. velike i male druš. skupine
- klase
- kaste, staleži, slojevi i profesije
- obitelj
2. teritorijalne i interesne skupine
- selo i grad
- birokracija i tehnokracija
3. proizvodne i neproizvodne
- proizvodne
- ne proizvodne

Obilježja sela:
- veća ovisnost o prirodnoj sredini
- veći stupanj religioznosti
- nizak stupanj podjele rada
- mali broj stanovnika
- veći stupanj međusobnog upoznavanja
- velika uloga tradicija i obilježja

Obilježja grada:
- manja međusobna solidarnost
- veća dinamika društvenog života
- veći stupanj formalne kontrole
DRUŠTVENE POJAVE

Društvene pojave
= su povezano ponašanje koje se ponavlja i uzrokuje određene društvene posljedice
- značajan su dio društvene strukture, ali i društvenog kretanja
Vrste društvenih pojava:
1. društveno korisne pojave 2. društveno štetne pojave
- biološka reprodukcija društva - društveni sukobi
- materijalna proizvodnja - kriminal

- odgoj - alkoholizam
- obrazovanje - prostitucija

- društvene tvorevine - narkomanija

- materijalno i duhovno stvaralaštvo

Društveno stvaralaštvo
= je stvaranje novih vrijednosti i novih tvorevina, kojem svaka individua i svaka
generacija ljudi daje svoj prilog ukupnom društvenom razvitku društva u
progresivnom smjeru
→ vrste društvenog stvaralaštva su: duhovno i materijalno
ODGOJ I OBRAZOVANJE

Odgoj je takav proces u kojem stariji svjesno utječu na mlađu generaciju kako bi prenijeli na
njih svoje iskustvo i znanje i time kod njih stvorili određene vještine i navike za
obrazovanje u životu.

Elementi odgoja:
» utjecaj starijih na mlađe
» svrha: prenošenje određenih načela važnih za zajednički i osobni život

Tri važna čimbenika odgoja:

» obitelj (primarna socijalizacija, prvi susret s kulturom, norme i pravila ponašanja)
» vršnjaci (sekundarna socijalizacija, vrtići)
» škola (odgojno-obrazovna ustanova: spoj iskustva i drugih generacija)

Obrazovanje je oblik institucionalnih prenošenja znanja na mlađe uz pomoć kulture.

Cilj procesa obrazovanja:

» prenositi, povezati se s tradicijom
» stjecanje znanja za obavljanje društvenih funkcija kojima će se netko baviti kao
svojom strukom
» podučavati i učiti

Obrazovanje pridonosi (sedam funkcija obrazovanja):

» odgoju, kultivaciji i socijalizaciji pojedinca
» priprema pojedinca za određeno zanimanje
» određuje status pojedinca
» društvenoj podjeli rada
» održavanju, prenošenju i razvijanju sustava društvenih vrijednosti
» razvijanju gospodarstva
OBITELJ

= obitelj je skupina ljudi izravno povezana srodničkim vezama, pri čemu odrasli pripadnici
preuzimaju odgovornost za djecu

- nastala je iz bračnog zajedništva muža i žene, oni zajedno čine jednu zajednicu
- to je zajednica ljudi koji su vezani brakom i imaju svoje potomke

Nukleusna obitelj
- to je grupa ljudi povezanih brakom, krvnim srodstvom
- konstituira jedno domaćinstvo i vrlo je bitna komunikacija

Proširena obitelj
= je kad bliski rođaci osim vjenčanog para i njihove djece, žive u istom kućanstvu ili u
bliskom i trajnom odnosu jedni s drugima
- razlikujemo:
» vertikalno proširena (s članovima trećeg koljena)
» horizontalno proširena (s pripadnicima iste generacije, stričevi, ujaci)

Po mjestu zasnivanja proširenu obitelj razlikujemo:

» patrilokalno (nukleusna obitelj, kada sin dolazi u očevu nukleusnu obitelj)
» matrilokalno (nukleusna obitelj, kada kćer dolazi u majčinu nukleusnu obitelj)
» bilokalno (nuklusne obitelji sinova ili kćeri ostaju u roditeljskoj kući)
» avunkulatsku (majčin brat – ujak sudjeluje u odgoju djece)

Rekonstruirana obitelj
= je obitelj u kojoj barem jedan od partnera ima djecu iz prethodnog braka ili veze
- karakteristike su:
» odvojenost djeteta od biološkog roditelja
» kooperacija između razvedenih roditelja najčešće se pogoršava pri stupanju u novi
brak
» spajanje djece različitog društvenog podrijetla i sredine
Fenomen odsutnih očeva
= pojam koji se danas odnosi na očeve koji zbog razdvojenog života ili razvoda
neredovito komuniciraju s djecom (tzv.smrt očeva i nestajanje ideje očeva)

Pet funkcija obitelji su:

» reprodukcijska
» odgojna-obrazovna
» ekonomska to su funkcije koje bi trebala vršiti svaka obitelj prema
društvu
» zaštitna
» religijska
Srodničke veze
- su veze između pojedinca, uspostavljene brakom ili srodničkim linijama koje povezuju
krune srodnika

BRAK
= društveno priznata i odobrena spolna zajednica dviju odraslih osoba
- Zakonom je uređena životna zajednica žene i muškarca

Razlozi razvoda su:

» brak više nema veze s očuvanjem imovine i statusa
» žene su ekonomski sve neovisnije
» razvod više nije signatiziran kao prije

Izvanbračne veze
= strah čovjeka od svega što je fiksno, postojano, stalno (fluidno društvo)

Oblici braka su:

1. poliandrija (jedna žena ima dva ili više muškaraca)
2. poliginija (jedan muškarac ima više žena)
- uz taj pojam se veže i konkubinat (muž dovodi u obitelj ženu s njezinom
djecom)

Alternative braka su:

1. kohabitacija
- par živi skupa u spolnoj vezi, a pri tome nije vjenčan
2. homoseksualne veze
- povezan s pojmom „obitelj po vlastitom izboru“ u kojoj žive pripadnici
istog spola
DRUŠTVENA POKRETLJIVOST

Znanstveni zakon
= je iskaz koji izražava odnosno iskazuje, utvrđuje objektivno postojeću vezu između
pojava

Tri bitna svojstva znanstvenog zakona:

» uopćenost (zakon važi za sve pojave iste vrste)
» stalnost (stalno djelovanje zakona)
» predvidljivosti (zakon objašnjava uzrok pojava)

Društvena pokretljivost (kretanje pojedinaca i skupina među različitim socioekonomskim

položajima):
» vertikalna pokretljivost
- prema gore ili prema dolje
- pr. ako je netko bio tajnik udruge, sada je dobio promaknuće i postao predsjednik
udruge
» lateralna pokretljivost
 - zemljopisno kretanje
- pr. gradovi, regije, županije

Oblici društvene pokretljivosti:

» društveni procesi
» društveni odnosi
» evolucija i revolucija

Društveni procesi
= su povezano djelovanje ljudi odnosno njihovih radnji, akata i ponašanja
- to je osnova na kojoj nastaju društvene pojave
- vrste društvenih procesa su:
» materijalni i idejni
» stvaralački i destruktivni
» procesi suradnje i sukoba
» jednostavni i složeni
» pojedinačni i skupni
» voljni i stihijski

Društveni odnosi
= povezano djelovanje ljudi, pri čemu se mijenja ponašanje svakog učesnika odnosa i
proizvodi neka promjena u svijetu
- nositelji društvenih odnosa su: ljudi kao pojedinci (tzv. individualni odnosi) i društvene
skupine (tzv. skupni odnosi)
- vrste društvenih odnosa su:
» neprijateljski i prijateljski
» skladni i poremećeni
» trajni i trenutni
» proizvodni i neproizvodni
» eksplatatorski i neeksplatatorski
» dopušteni i nedopušteni

Evolucija
= evolucija je oblik društvenog kretanja kada se društvo razvija kroz postupne kvalitativne i
kvantitativne promjene u jednom dugom vremenskom razdoblju
- osnivač evolucionizma je Darwin, i on drži do toga da je ljudsko društvo nastalo u
procesu dugotrajne evolucije koju je karakterizirala stalna i surova borba za opstanak

Revolucija
= revolucija je kvalitativna promjena stanja nekog društva koja se događa u kratkom
vremenskom razdoblju
- postoji:
» politička revolucija (ako se radi o promjeni političke vlati i političkog sustava, s
vlati odlazi
jedna, a dolazi druga klasa)
» socijalna revolucija ( podrazumijeva dublje promjene samoga načina proizvodnje i
odnosa)
→ ta revolucija je najčešće nasilnog karaktera i plod su zaoštrenih suprotnosti:
u proizvodnim, ekonomskim i političkim odnosima
DRUŠTVENA INTERAKCIJA

Društvena interakcija
= to je proces u kojem djelujemo i reagiramo na ljude oko nas

Interakcija
= je međudjelovanje, međudonošenje pojedinca ili skupina u društvo
- ona se odnosi na:
» formalne situacije (npr. studentska dvorana)
» neformalne situacije (dvoje se sretnu na ulici)

Oblici interakcije prema Jhonu Thompsonu:

» licem u lice (razgovor na nekoj zabavi)
» posredovana interakcija (uporaba medijske tehnologije – telefon)
» posredovana kvanzunterakcija (društveni odnosi koji stvaraju masovni mediji –
TV)

Vrste interakcije:
1. individualna interakcija
- pojedinac se rađa i živi u stanovitoj skupini kakva je obitelj
- on se tijekom svog života učlanjuje u mnoge skupine, on utječe na skupinu, kao što
i skupina utječe na njega
2. skupna interakcija
- oblici skupne interakcije su:
» procesi suradnje (kooperacija, akomodacija, asimilacija)
» procesi sukoba (natjecanje, konflikti, rat)

Kooperacija
- je oblik suradnje na postizanju zajedničkoga cilja
- odvija se unutar određene skupine, između njezinih članova

Akomodacija
- to je takav oblik suradnje kada se jedna asocijalna skupina prilagođava drugoj

Asimilacija
- često se javlja kao produženje akomodacije, kada se prihvaćena skupina potpuno
identificira s novom sredinom, da prihvati nove uvjete i s vremenom gubi sva svoja
prvobitna obilježja

Natjecanje
- natjecanje je da se pokaže i dokaže superiornost jedne natjecateljske skupine u odnosu na
drugu
Konflikti
- mogu proizaći iz natjecanja, ako se pri njihovoj provedbi ne poštuju unaprijed prihvaćena
pravila igre

Rat
- to je društvena pojava koja se najčešće definira kao produženje državne politike drugim
 sredstvima
- ratovi se najčešće dijele na:
» pravedne i nepravedne
» obrambene i napadačke
» a mogu biti i lokalni, regionalni i svjetski ratovi

Socijalizacija
= proces uklapanja pojedinca u skupinu, njegovo prilagođavanje i identificiranje sa
skupinom

Bitni elementi socijalizma:

» psihofizičke karakteristike pojedinca
» društvene okolnosti

Bitni čimbenici socijalizacije:

» obitelj
» škola
» vršnjaci
» društvene skupine
» društvene zajednice

Neuspješna socijalizacija
- nesposobnost adaptacije vodi u konflikt na relaciji pojedinac-skupina-društvo

Cilj socijalizacije
- je stvaranje zdrave ljudske osobe integrirane u postojeće društvo

DRUŠTVENE DEVIJACIJE

Uzroci devijantnog ponašanja:

» prirodni (genetske osobine i sklonosti devijantnom ponašanju)
» društveni ( loši životni uvjeti, druženje s osobama sklonima devijantnom ponašanje)

Asocijalno ili devijantno ponašanje

= je djelovanje koje razorno djeluje na društvenu koheziju, jer predstavlja
odstupanje od normi koje ustanovljava društvena zajednica

Delinkvencija je pojam koji pokriva širok raspon kršenja pravila i društvenih normi od
nepristojna ponašanja do kriminalnih dijela

Društvena kontrola
= suzbijanje i sankcioniranje devijantnog ponašanja → društvene norme, društveni
dogovor

Vrste društvene kontrole:

» formalna (manje grupe, bez izrazitih pravila)
 neformalna (izražene norme u složenijim skupinama)
» pozitivna (odobravanje, nagrađivanje)
negativna (zapovijedi, prisile, prijetnje kaznom)
» skupna kontrola (skupina u kojoj se krećem ovrši kontrolu)
» institucionalna kontrola (institucije nas prisiljavaju na željeno ponašanje)

Sprečavanje devijantnog ponašanja:

» preventivno (sustav mjera kojima se unaprijed i nenasilnim putem djeluje
na pojedince i društvene skupine)
» represivno (asocijalnim osobama se izriču različite sankcije

Devijantnost VS. Zločin

- devijantno ponašanje nije ujedno i zločin
- devijantnost je puno širi pojam
- devijantnost je odstupanje od općeprihvaćenih društvenih normi, a zločin se definira
kao nekonformističko ponašanje koje krši Zakon

Teorija razbijenih prozora

Dopustimo li da jedan razbijeni prozor ostane nepopravljen negdje, šaljemo direktnu
poruku potencijalnim pristupnicima da nitko ne namjerava ništa poduzeti. S vremenom
će se razbijenom prozoru pridružiti drugi znakovi nereda.
→ to je poslužilo kao osnova tzv. politike nulte tolerancije

Zločin bijelih ovratnika ili Zločin moćnih

= to je iskorištavanje profesionalnog položaja ili položaja u srednjoj klasi
DRUŠTVENE PROMJENE

Društvene promjene su kristalizirani procesi koji održavaju trajni rezultat određenog

društvenog kretanja.
→ društvene promjene mogu biti rezultat svjesnih i planiranih procesa

Društveno kretanje dovodi do društvenih promjena.

Vrste društvenih promjena:

» poželjne (razvitak, modernizacija)
» nepoželjne (nezadovoljstvo, stagnacija, društvena kriza)

Tri glavna čimbenika koji utječu na društvene promjene:

» fizički okoliš
- često utječe na organizaciju društva
- najjasnije je vidljivo tamo gdje prevladavaju ekstermni prirodni uvjeti
- društva koja su razdvojena od drugih, planinskim lancima, prašumama,
pustinjama, često se ne mijenjaju dugo vremena
» politička organizacija
- u lovačkim i sakupljačkim društvima utjecaj ovih organizacija je minimalan,
jer u njima nema naglašenog političkog autoriteta
- postojanje izrazitih političara snažno utječe na razvoj društva
- važan utjecaj vrši i vojna moć
 » kulturni čimbenici
- podrazumijeva djelovanje religije, komunikacijskih sustava i vođa
- izum pisma = velika komunikacijska promjena
- individualne vođe snažno utječu na svjetsku povijest (Isus, Julije Cezar,
Newton)

Tri glavna čimbenika modernih promjena: (promjene u modernom dobu)

1. ekonomski utjecaji
- nekadašnja proizvodnja trebala je zadovoljiti uobičajene promjene
- kapitalizam = promiče stalne promjene
- uporaba tehničkih inovacija utječe na naše razmišljanje i doživljavanje svijeta
2. politički utjecaji
- borba za moć → poticaj promjene
- političke odluke promiču društvene promjene i upravljaju njima više nego prije
3. kulturni utjecaji
- razvoj znanosti i sekularizacija pridonijeli su kritičkom i inovativnom karakteru
- potaknuli su procese društvene i političke promjene

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA

Društvena stratifikacija
= je poseban oblik društvene nejednakosti između pojedinaca i društvenih skupina
rangiranih na temelju različitih sposobnosti, znanja, osobina, društvenog statusa,
moći, bogatstva i ugleda kojim raspolažu

Izvori nejednakosti u društvu:

» moć (nametanje volje drugima)
» prestiž (količina cijenjenosti ili časti)
» bogatstvo (vrijedni materijalni posjedi)

Oblici stratifikacije:
» ropstvo
» kaste
» staleži
» klase

Socijalni stratum
= je grupa pojedinaca kojeg karakteriziraju socijalni odnosi i interakcije pojedinca, pri
čemu oni oblikuju zbiljsku grupu koja egzistira, koja se reproducira
→ socijalna stratifikacija proizlazi od tzv. socijalnog stratuma
POLITIČKO UREĐENJE DRUŠTVA

Politika je metoda svjesnog i organiziranog usmjeravanja društvenog života i

razvitka u namjeri da se postignu unaprijed postavljeni politički ciljevi.

- kada se politika određuje kao umijeće mogućega, onda se misli na politički realizam, što
znači da politički ciljevi moraju biti realno odmjereni i postavljeni

- u političkom životu između naroda i politike javljaju se posrednici

↓
posrednici su: razne političke stranke,
organizacije, državna tijela, ustanove,
predstavnička tijela...
→ tako se formira jedan sloj koji nazivamo
birokracijom

Političke borbe
= vode se između različitih skupina: stranaka, slojeva, klasa, partija, frakcija, itd.
- one se najčešće vode oko osvajanja političke vlasti
- provode se različitim sredstvima, uključujući i oružanu borbu

Zadatak politike
= je usmjeravanje ponašanja pojedinca, društvenih skupina i političkog sustava u smjeru
koji vodi ka postizanju unaprijed postavljenih političkih ciljeva

Tri temeljna pojma političkog uređenja društva:

» vlast (svakodnevna provedba politike, odluka i državnih poslova)
» politika (sredstva koja se koriste moću kako bi utjecale na doseg i sadržaj aktivnosti
vlasti)
» moć (sposobnost provođenja vlastitih interesa ili ciljeva)

Tri glavne karakteristike modernih države:

» suverenitet
» građanstvo
» nacionalizam

Tipovi političke vladavine:

» monarhija (moć se prenosi s naraštaja na naraštaj unutar jedne obitelji)
» autoritativni sustavi (potrebe i interesi države su iznad prava pojedinaca)
» demokracija (politička jednakost, zaštita sloboda i neovisnost, opći interesi svih
građana)

POLITIKA I MOĆ

Moć je sposobnost pojedinca i skupina da provedu vlastite interese ili ciljeve, čak kad im se
drugi protive, a katkad uključuje uporabu sile.
- politička vlast je izvorište političke moći

Dva načina osvajanja političke vlasti:

» demokratskim putem
» nasilnim putem (državnim udarom, vojnim pučem, pobjedom u ratu...)

Političku moć ima samo ona politička stranka, grupacija ili pojedinac koji uživa na autoritet u
narodu.

Autoritet
- on je najveći u vrijeme dolaska na vlast, a s vremenom opada
- ovisi o tome koliko je utemeljen na izražavanju autohtone volje i interesa naroda u
političkim odlukama
Moderna državna vlast počiva na 3 autoriteta:
» legitimitet (određene institucije vlasti su prihvaćene od građana)
» legalitet (vlast izabrana na temelju Ustava i Zakona je legalna)
» lojalnost građana (iskazuje odnos prema postojećoj vlasti, građani se moraju
pridržavati i
ponašati u skladu sa Zakonom i Ustavom)

VLAST IZABRANA NA TEMELJU USTAVA I ZAKONA JE LEGALNA!!

Tri shvaćanja izvora legitimiteta po Maxu Weberu: (razlikuje)

» racionalna umjetnost
- temelji se na jednakim općim pravilima ponašanja za sve članove društva
i za sve predstavnike Vlade
» tradicionalna umjetnost
- vlast se ne osvaja na izborima, već koncenzusom
- primjeri su tzv. monarhije
» karizmatska umjetnost
- zasniva se na odanosti podanika vođi, za kojeg se vjeruje da posjeduje
iznimne sposobnosti
POLITIČKE STRANKE

Politička stranka
= je dobrovoljna organizacija ljudi jednake političke ideologije, ustrojenih po posebnim
načelima o cilju osvajanja političke vlasti, te zaštiti i realizacije svojih ukupnih
interesa

Bitni elementi definicije (političke stranke):

» dobrovoljna organizacija ljudi
» iste političke ideologije
» ustrojenih po posebnim načelima
» s ciljem osvajanja političke vlasti
» zaštite i realizacije svojih ukupnih interesa
Politička participacija = sudjelovanje građana u političkim procesima

Elementi političke stranke:

» organizacija
- sustav organizacijskih oblika i načela u cilju ostvarenja političke ideologije
» ideologija
- skup programskih načela, ideja i ciljeva za koje se pojedina stranka zalaže
» politička vlast
- cilj osvajanja političke stranke

Nastanak političkih stranaka

- zabilježen je još u srednjem vijeku i obilježje su modernog građanskog društva i
parlamentarnog demokratskog sustava
- nastale su kao oblici političke reprezentacije i uglavnom su pokretači svih političkih
aktivnosti
Vrste političkih stranaka:
1. prema članstvu
» kadrovske
- u sebi sakupljaju stranke istih kadrova
- tradicionalni tipovi kadrovskih stranaka su: konzervativne, liberalne i
radikalne europske
stranke
» masovne stranke
- dobile su ime prema velikom broju pristaša učlanjenih u stranku
- tipovi masovnih stranaka su: socijalističke, komunističke, fašističke i dr.
2. prema utemeljenosti političke ideologije
» religijske
» etničke
» regionalne
» ekološke i sl.

Političke stranke u Hrvatskoj

- ima 114 registriranih političkih stranaka u RH
- prve demokratske stranke su bile: HSLS, HDZ i HSS (1989.g)

Zakon o političkim strankama, čl.6

„Političku stranku može osnovati najmanje 100
punoljetnih, poslovno sposobnih državljana RH.“
ČOVJEK I EKOLOŠKA KRIZA

Tri krize:
» smanjenje neobnovljivih Zemljinih rezervi energije (nafta)
» opasno stvaranje plinova koji povisuju globalnu temperaturu
» postupno opadanje biološke raznolikosti
Četiri smjera čovjekove ekspanzije:
» u prirodni prostor (priroda kao neiscrpni resurs)
» u socijalni prostor (razvoj različitih kultura)
» u makroprostor (upoznavanje i upoznavanje svemira)
» u mikroprostor (genetički inžinjering, razvoj biotehnologiji)

Osnovni demografski pojmovi:

» stopa nataliteta (godišnji broj rođenih na 1000 stanovnika)
» fertilitet (prosječan broj rođenih na 1000 žena)
» reproduktivnost (broj djece koju žene mogu roditi)
» stopa mortaliteta godišnji broj umrlih na 1000 stanovnika)
» mortalitet (ukupni broj umrlih)
» infantilni mortalitet (broj umrle djece mlađe od 1.g. na 1000 stanovnika)
» očekivana životna dob (prosjek očekivanih godina)

Demografija je grana sociologije koja mjeri veličinu populacija, objašnjava rast ili smanjenje.

Koncept održivog razvoja

= zadovoljava potrebe sadašnjosti, a potom neugrožava sposobnost budućih
generacija da zadovolje svoje potrebe

Izvori prijetnji:
» onečišćenje zraka (vanjska industrija)
» onečišćenje voda (onečišćenje vode, bacanjem raznih kemikalija, neočišćene
kanalizacije..)
» čvrsti otpad (društvo koje baca otpad)
» iscrpljenje resursa (voda, degradacija tla, dezertifikacija)

Moguće posljedice globalnog zatopljenja

» podizanje razine mora
» dezirtifikacija (plodne zemlje u pustinji)
» širenje bolesti
» loše žetve

Ekologija je znanstvena disciplina koja proučava odnose koji se uspostavljaju između živih
bića kao vrsta i kao zajednica, uključujući ljudsko društvo, i prirodne sredine u
kojoj se nalaze i s kojom su egzistencijalno povezani.

Socijalna ekologija
- istražuje međusobne utjecaje društva i okoliša

Dva glavna obilježja ekološke krize:

» ona je globalna
» njezine posljedice su totalne

Ekološki pokreti
 - nastali su kao organiziran pokušaj organizacija društva i društvenih subjekata na
unutrašnjem i međunarodnom planu da se organizirano suprotstave negativnim
utjecajima i posljedicama koje moderna industrija ostavlja prirodnoj sredini i okolišu
- u svijetu su brojne društvene skupine kao pokreti zelenih i sl. koji se svim raspoloživim
sredstvima bore za zaštitu prirode
DRUŠTVENE NORME I PRAVILA

Dva oblika društvenih odnosa i procesa:

» konfliktni
» kooperativni

Društvena norma je pravilo, naputak, propis za ponašanje i djelovanje ljudi u društvu

i društvenim skupinama i skupinama između sebe.

Tri funkcije normi i pravila:

» zaštita sustava društvenih vrijednosti (najvećih vrijednosti određenog društva)
» održavanje društvenog poretka (štiti uređeni društveni poredak)
» omogućuju progresivan društveni razvitak (kriza morala, kriza je progresa)

Zaštita sustava društvenih vrijednosti ne bi bila moguća ukoliko društvo ne bi imalo

izgrađena pravila ponašanja kojima propisuje što nije dopušteno činiti i što čeka onoga
koji se ne ponaša u skladu s propisanim pravilima.

Održanje društvenog poretka

- ne bi bilo moguće bez sustava norma, sredstava i tijela koja štite poredak

Moral je sustav društvenih normi u kome su obuhvaćeni oni propisi društvenog

ponašanja koji određuju koja je vrsta ponašanja dobra i koja zla s gledišta dotične
društvene skupine.

Tri bitna elementa morala:

» moralna norma (pravilo kako se treba ponašati u skladu s postojećim moralom)
» moralni sud (prosudba nekog čina, zauzimanje pozitivnog ili negativnog stava o
tom činu)
» moralna sankcija (kazna koju društvo ili pojedinci izriču prekršitelju moralne norme)

Kriza morala
- kriza morala je kriza odnosa pojedinca prema moralnim normama
- uzroci moralnoj krizi su:
» opća kriza društva
» utilitarizam
» dvostruki moral
» odbacivanje starih i nepostojanje novih moralnih pravila
» propusti u odgojno-obrazovnom sustavu
Moralne činjenice
- su individualni i skupni stavovi o vrijednostima ili konkretnim događajima u društvu
- moralna činjenica je moralna istina, jer se činjenicom može zvati samo ono što je
istinito
Običaj je sustav normi dugotrajnog ponašanja ljudi koji se smatra obveznim u
određenim prilikama.

Izvori običaja:
» postojanje lokalnih normi
» dragovoljno prihvaćanje
» dugotrajno ponavljanje

Običaji se dijele na:

» opće (općih običaja se pridržavaju svi pripadnici neke cjelokupne društvene skupine)
» posebne (posebni običaji vladaju u pojedinim društvenim skupinama kao pravila
klasnog morala)

Običajno pravo
= skup običaja koji u nekom društvu ili sredini dobije pravnu snagu

Sankcije za odstupanje od običaja

- one u pravilu nisu stroge
- za odstupanje od običaja i kršenje običajnih normi obično je popraćeno ogovaranjem,
prijezirom, izbjegavanjem druženja i dr.

Navike
- karakteristične su za pojedinca
- nastaju dugotrajnim ponavljanjem
- kod navika nema obveza kao kod običaja (nema ni sankcija)

Pravo je sustav norma koje donosi, provodi i kontrolira država.

→ javlja se u dvostrukoj ulozi:
» s jedne strane regulira državu, njezine ovlasti, institucije i tijela
» s druge strane javlja se kao regulator složenih društvenih odnosa

Povreda
= pravda je pojam kojim se označuje opći cilj, što se u pravnome sustavu nekog društva
nastoji postići ostvarenjem pravnih propisa

Podrijetlo i bit prava:

» ugovorna teorija (pravo je rezultat društvenog ugovora)
» teološka teorija (pravo svoj izvor ima u nadnaravnome, u Bogu)
» realistička teorija (država pravom štiti interese svojih građana)
» moralistička teorija (moral određuje pravo)
 RAZLIKE

MORAL PRAVO
- sustav nepisanih pravila - sustav pisanih pravila
- moralne norme su nenametnute - pravo i pravni propisi su nametnuti od
od države strane države
- sankcije su osobnije naravi - sankcije su teže i kontrolirane od strane
države

KULTURA I DRUŠTVO

Kultura je složena cjelina koja obuhvaća znanja, vjerovanja, moral, umjetnost, pravo, običaje
i sve ostale sposobnosti i navike koje je čovjek stekao kao član društva.
→ dolazi od latinske riječi culture, što znači uzgajanje, njegovanje...

Kultura u užem smislu

- kultura u užem smislu je isključivo duhovna djelatnost

Kultura u širem smislu

- kultura u širem smislu podrazumijeva ukupnost cjelokupne interakcije čovjeka i društva u
prirodi, društvu i mišljenju, odnosno objektivno postojećoj stvarnosti

→ osnovni smisao kulture je olakšati održanje, produženje i napredak ljudskog društva

→ kultura pomaže lakšem održanju čovjeka i društva

Kultura sadrži:
» vrijednosti
» obrede to sve je karakteristično za određenu skupinu i čini kulturni
identitet skupine
» način života

Oblici kulture:
» opća kultura
» kultura rada
» politička kultura
» kultura govora
» zdravstvena kultura
» tjelesna kultura

Kultivacija je učenje kulturi, kulturnim sposobnostima i tradiciji, te konačnom prihvaćanju

date kulture i njezina sustava vrijednosti.
Civilizacija
- to je način života u društvu koje je dosegnulo određen stupanj razvitka na kojem dolaze
do izražaja humanistički stavovi

RELIGIJA

Religija je skup vjerovanja i kultnih čina kojima se izražava čovjekov odnos prema svetome
i božanskom.

Bitna obilježja i elementi religije:

» sustav teorijskih objašnjenja
» sustav vjerovanja
» cjelovit kompleks osjećajnih predodžaba (osjećaj ovisnosti, osjećaj straha zbog
počinjenih grijeha, osjećaj pobožnosti)
» sustav različitih praktičnih religijskih običaja
» sustav praktičnog i duhovnog djelovanja
» čitav je jedan nadsustav moralnih vrijednosti

Što je sociologija religije?

- to je grana sociologije koja izučava društvenu ulogu religije kao društvenog fenomena
- nastala je iz filozofske kritike religije 19.st
- najznačajniji predstavnici su:
» Karl Marx
» Emile Durkheim
» Max Weber

Ateizam
- predstavlja odsutnost vjere
- ateizam odbacuje religiju kao pogled na svijet i bilo kakvo vjerovanje u Boga i
nadnaravne sile
- zalaže se i za borbu protiv religije

Ateist niječe da Boga ima, angoist on ne može sa sigurnošću reći da vjeruje u Boga.

Vrste religije
1. po izvorištu
= prirodne (totemizam, animizam)
= objavljene religije (židovstvo, kršćanstvo, islam)
2. po objektu
= politeizam (mnogoboštvo)
= monoteizam (jednoboštvo)