- lat. socius – društven; grč.

logos – poredak, zakon

- znanost koja proučava cjelinu društva
- u svim svojim značenjima sociologija se bavi različitim društvenim pojavama i
procesima
o ponašanje pojedinca u obitelji
o politički izbori
o razlika između amreičkog i japanskog društva

SOCIOLOGIJA
- znanost koja proučava društvo i načine na koje ta društva oblikuju ponašanja, vjerovanja
i identitet ljudi
- znanost koja proučava društvo u cjelini i zato je najobuhvatnija društvena znanost

Sociologija i svakodnevno iskustvo

Za mnoge laike sociologija se svodi na kategorizirano iskustvo, tj. zdravi razum koji
nam donosi svakodnevni život. Međutim, za razliku od zdravog razuma sociologija kao znanost
privaća strogoću logičke provjere tvrdnje.
Zdravorazumski pogled na život-stvari su onakve kakve nam se čine na prvi pogled.
Sociološki pogled na stvarnost – sociolog prodire dublje u bit stvari, traži uzrok neke
posljedice i pita se jesu li stavri baš onakve kakve nam se čine na prvi pogled. To je sposobnost
shvaćanja odnosa između čovjeka i društva.Tu sposobnost zovemo sociološka imaginacija.

Specifičnost društvenog gledišta

Za sociologiju su bitna ona ponašanja koja povezuju ljude i njihovi međusobni odnosi
pa da bi lakše razumjeli te povezanosti, u sociologiji se koriste sljedeći pojmovi:
a) DRUŠTVENO DJELOVANJE (SOC. AKCIJA) – djelovanje gdje nosilac radnje
pridaje značenje svom djelovanju i uzima u obzir djelovanje drugih

b) DRUŠTVENI USTROJ (SOC. STRUKTURA) – lat. struere – graditi; relativno

stabilan, trajan i uređen skup odnosa među ljudima, u tom smislu svaka grupa ima svoju
strukturu
o OBITELJ → roditelji i djeca
o ŠKOLA → ravnatelj, profesori, osoblje, učenici

 Prema njem. sociologu MAXU WEBERU društveno djelovanje jest takvo ponašanje s
kojim onaj koji djeluje pridaje neko subjektivno značenje

1
 manifestne ≠ latentne funkcije

- Robert Merton 1950.g. (SAD) – proveo istraživanje

MANIFESTNE FUNKCIJE – očite i objektne posljedice koje pojedinci u svom djelovanju

namjeravaju i priznaju
LATENTNE FUNKCIJE – skrivene i nenamjerne funkcije
DISFUNKCIJA – negativno obilježje neke pojave

makrosociologija i mikrosociologija

MAKROSOCIOLOGIJA – vrsta sociologije koja proučava odnose u većim društvenim

grupama, institucijama i društvenim sustavima
 država, kultura, religija, rasizam, siromaštvo

MIKROSOCIOLOGIJA – vrsta sociologije koja proučava ljudsko ponašanje izbliza i

međuljudsku interakciju „licem u lice“ (razgovor)
 podvrsta sociologije koja proučava neposredne odnose među ljudima

Sociološka pitanja

1. ČINJENIČNA pitanja koja se odnose na činjenice u sociološkim procesima i pojavama

(najčešće radi statistike) (Koliko je prosjek alkoholičara u Hrv.? Koliko
Ljudi neposjećuje nogometne utakmice?)
2. KOMPARAKTIVNA ili USPOREĐUJUĆA pitanja radi usporedbe, da bi smo neke
društvene pojave mogli poopćiti/generalizirati i svrstati u kategorije
(Koliko je ljudi zrele dobi u Hrv., a koliko u Njemačkoj?)
3. RAZVOJNA pitanja koja služe za određivanje opsega i smjera društvenih promijena
(Koliko je nezaposlenih bilo 1990., a koliko 2000.g.?)
4. TEORIJSKA– služe za objašnjenje empirijski dobivenih činjenica

1. SOCIOLOGIJA – FILOZOFIJA

- Sociologija se razvila iz dviju filozofskih disciplina:

o FILOZOFIJA POLITIKE
o FILOZOFIJA PRAVA
- Grčki filozofi Platon i Aristotel izučavali su odnose u državi, političku borbu i vrste
društvenog uređenja propitivanjem različitih društvenih uređenja
o Pokušavali su odrediti uvjete sretnog života u zajednici kao i oblike dobre i loše
vladavine
- Danas povezanost sociologije i filozofije slabi iako se ponekad makrosociološke teorije
oslanjaju na filozofske teorije
o Glavni nedostatak – prevelika apstraktnost

2
 2. SOCIOLOGIJA – POVIJEST

POVIJEST – proučava prošla društva, njihovu organizaciju i promjene

- Povijest daje sociologiji činjenice koje sociologija HISTORIJSKO –

KOMPARATIVNOM MEDTODOM obrađuje da bi došla do nekih zakonitosti ili
teorija
- Sociologija daje povijesti određena teorijska tumačenja neke društveno-povijesne epohe

3. SOCIOLOGIJA – ETNOLOGIJA → SOCIJALNA ANTROPOLOGIJA

ETNOLOGIJA – znanost koja pručava narod na primitivnijem stupnju razvoja (običaji, jezik,
kultura, jezik, itd.)
 Narod u ovom smislu nema politično značenje

- spoj sociologije i etnologije čini SOCIJALNU ANTROPOLOGIJU koja funkcionira

kao sociološka disciplina, a istražuje način života različitim kulturama

4. SOCIOLOGIJA – DEMOGRAFIJA

DEMOGRAFIJA – znanost koja proučava kvantitativno kretanje stanovništva prema nekim

parametrima kao što su dob, spol, stručna sprema, zaposlenost, uvjeti života, prihodi, itd.

- Da bi sociološka istraživanja bila potpunija (kvalitetnija) sociolozi se oslanjaju na

demogragiju

5. SOCIOLOGIJA – PSIHOLOGIJA

- Psihologija kao iskustvena znanost pomaže sociologiji u razumjevanju psihičkih stanja

čovjeka i utjecaja tih stanja na ponašanje u društvu

- Sociologija daje psihologiji odgovor na pitanje u kojoj će mjeri društvo utjecati na

formiranje ličnosti pojedinca i kakvo se ponašanje kod njega zbog toga može očekivati

- SOCIJALNA PSIHOLOGIJA – je socijalna teorija u psihologiji, nastala 1908.g. –

McDougall i Ross su objavili tu teoriju

- Veza sociologije i psihologije posebno stoji preko METODOLOGIJE

 Sociologija je preuzela neke metode istraživanja od psihologije (metoda
promatranja i eksperimentiranja)

6. SOCIOLOGIJA – POLITIČKA EKONOMIJA

POLITIČKA EKONOMIJA – znanost koja proučava ekonomsku strukturu društva, a nju čini
sistem proizvodnje i potrošnje, razmjene i raspodjele u društvu.

3
  Čini anatomiju nekog društva zato jer se ne može poznavati neko društvo bez
poznavanja njezinih ekonomskih odnosa

Filozofsko shvaćanje društva

- Thomas Hobbes – čovjek je po prirodi egoističan i nemoralan.
- John Locke – čovjek je slobodan raspolagati svojim vlasništvom.
- Jean-Jaques Rousseau – čovjek je po prirodi dobar, ali su ga pokvarile civilizacija i kultura.

- Hobbesova teorija društvenog ugovora – čovjek je po prirodi nemoralan i teži samoodržanju.

Budući da su svi ljudi jednaki i imaju jednaka prava, među njima dolazi do sukoba. Čovjekovo
prirodno stanje je rat svih protiv sviju. To stanje se prevladava prirodnim zakonom kojima se
ograničava sloboda pojedinca, te se stvara država – umjetna tvorevina koja nastaje na osnovi
ugovora kojim svi stanovnici nekog područja prenose na jednog pojedinca/skupinu dio svojih
prirodnih prava, s time da im taj pojedinac/skupina osigurava miran život. Hobbes tvrdi da su
loše posljedice koje proizvodi vlast mnogo manje od onih koje proizvodi prirodno stanje.
- Charles Montesquieu (17.-18.st)- Ispod naizgled kaotične slike društva stoji struktura društva
sastavljena od pravila, zakona i institucija.Društvo je sustav u kojem su svi dijelovi međusobno
povezani. Osnovu društva čini fizički okoliš, a politička nadgradnja i kultura izražavaju duh cjeline.
- Adam Ferguson – čovjekova priroda ovisi o značajkama društva u kojem živi. Čovjekova priroda je
proizvod društva. Društvo 'proizvodi’ čovjeka.
Tvrdi da postoje dva tipa odnosa među ljudima – one koji pospješuju privrženost i one zasnovane na
odnosima i neprijateljstvu. Dijeli društva na dva tipa: neotesana, ( jednostavna, nerazvijena ) u kojima su
ličnosti manje razvijene, a njihove odnose karakteriziraju intenzivniji osjećaji, te izbrušena ( složena,
civilizirana ), u kojima je intenzitet interakcija manji.

Društvene i povijesne okolnosti nastanka sociologije

- Sociologija kao posebna znanstvena disciplina razvija se u prvoj polovici 19.st., a njezin je razvoj
povezan s društvenim procesima koji se odvijaju od kraja 18. do početka 20.st.

- Sociologija se razvija s razvojem modernih i industrijaliziranih društva

POVIJESNI PREDUVJETI NASTANKA SOCIOLOGIJE:

1. MODERNOST
= Pojava u kojoj se isprepliću kultura društvena struktura i ljudsko djelovanje.
Kao kulturna ideja – modernost=sposobnost društva da protumači sâmo sebe i na osnovi
toga se mijenja.
Kao društveni aspekt – odnosi se na društvene promjene.
Kao politički pojam – modernost= težnja za samostalnošću u različitim područjima
društvenog života (ekonomija, politika, umjetnost, znanost = funkcioniraju samostalno
po vlastitim pravilima).

2. PROSVJETITELJSTVO
= filozofski i kulturno politički pokret tijekom 18. st. čija je osnovna ideja vjera u moć
ljudskog razuma i borba protiv autoriteta koji osporavaju čovjeku samostalnost odlučivanja o
svojoj sudbini.

4
 = opsjednuto traženjem zakona ( priroda i društvo se ponašaju prema istim
zakonima).Karakteristike: optimizam, modrenost, vjera u razum, progres( duštveni napredak),
politički liberalizam (autonomije i slobode čovjeka).

3. ROMANTIZAM
=reakcija na prosvjetiteljstvo. Javlja se krajem 18. i početkom 18.st.
Osporava optimizam i racionalizam prosvjetiteljstva.
Društvo je temeljeno na duhu i ima svoje zakone, ne može se stoga izučavati isto kao i priroda.
(čovjekova priroda ima iracionalnu jezgru).
Kritizira vjeru u razum. Ljudska je priroda stvaralačka mašta osjećajna i emotivna.
Romantizam visoko vrednuje tradiciju, povijest, narodne predaje, običaje i mitove, etniči
identitet.
Romantizam=konzervativan (tradicija i moralnost=temelji dr. poretka)

4. INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA – Engleska 1789.g.

 izum parnog stroja – 1769.g.

- rezultati:
o preobrazba poljoprivrednih društava u industrijski način proizvodnje
o industrija postaje tehnološki sve razvijenija
o javlja se masovna proizvodnja
o razmjena i raspodjela dobara odvija se na tržištu, što dovodi do nastanka malog broja
bogatih i velikog broja siromašnih, a to uzrokuje reakciju radničke klase

5. NASTANAK SOCIJALIZMA
- Da bi se riješili društveni problemi izazvani kapitalističkim i industrijskim načinom proizvodnje
javljaju se socijalističke ideje koje predvodi Karl Marx (njem. političar)
o traži društvenu i socijalnu jednakost

6. URBANIZACIJA
- Proces masovnog preseljenja stanovnika iz sela u gradove tijekom 19.st. i početkom 20.st.
izazvano industrijskom revolucijom
- Značilo je i prilagodbu na nov način života, ali ina negativne činjenice (prenapučenost,
zagađenje, buka, itd.)
o „Čikaška škola“ – Chicago – oko 1920.g.
 Bavila se problemima urbanizacije i gradskog načina života

- Npr. London - 1700.g. – 500 000 stanovnika

1900.g. – 6 500 000 stanovnika 13 ×

7. POLITIČKE REVOLUCIJE
- započinju s Francuskom revolucijom kada se ruši feudalni poredak i monarhija, a uspostavlja se
1. republika u Europi – 1789.g.
o 1. republika u svijetu 1776.g. – SAD
- Traju kroz cijelo 18.st.
- političke revolucije su dovele do nastanka građanske klase koja je imala određene političke
zahtjeve:
o pravo na slobodu
o jednakost – ravnopravnost
o ljudska prava
veza između industrijske i političke revolucije:
- promjena cjelokupne strukture stanovništva
- nastanak građanske klase
- poboljšava se životni standard

5
 7. RELIGIJSKE PROMJENE
- nastaju uslijed industrijske revolucije i urbanizm
- događaju se određene promjene u shvaćanju religije
o gubi na važnosti!!!

- Neki sociolozi su htjeli religiju zamjeniti sociologijom kao znanstveno utemeljenim načinom
poboljšanja društvenog života
o Drugi sociolozi smatraju religiju kao izvorom društvenog morala i vrijednosti u
modernom društvu

8. RAZVOJ ZNANOSTI
- industrijski način proizvodnje povezan je s razvojem znanosti
- u 18.st. nastaju kemija, fizika, biologija iz kojih nastaju novi izumi i otkrića koji su unaprijedili
industrijski način proizvodnje i način života

O s n i v a č i s o c i o l o g i j e:

o 1789. – 1857.g.
o Djelo: „Tečaj pozitivne filozofije“
o „otac sociologije“
 Najprije je razvio „socijalnu fiziku“ koju je kasnije nazvao sociologijom u svom djelu
1840.g.
Socijalna fizika se treba baviti:
SOCIJALNOM STATIKOM – bavi sepostojećim društvenim poretkom i strukturom.
SOCIJALNOM DINAMIKOM – bavi se društvenim promjenama i razvojem

o Utemeljitelj POZITIVIZMA → gledišta koje smatra da se društvene činjenice mogu proučavati

na iste načine kao i prirodne činjenice
 Društvo se može proučavati na iste načine kao i priroda jer njima vladaju isti
zakoni
o Za Comtea sociologija treba poslužiti kao osnova za stvaranje boljeg društva, a njezin glavni
moto je: „Znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo.“

o Glavnu stanicu društva ne čini pojedinac, nego obielj u kojem se discipliniraju pojedinačni
interesi za društvene svrhe
Obitelj → pleme → nacija

ZAKON O 3 STADIJA RAZVITKA DRUŠTVA (dio njegova učenja):

a) TEOLOŠKI STADIJ – do 1300.g.

o Dominira religija tj. vjera da su natprirodne sile osnova svega; društvom vladaju ratnici,
a vode ga proroci

6
 b) METAFIZIČKI STADIJ – od 1300.g. do 1800.g.
o Sve se nastoji objasniti apstraktnim silama; u tom razdoblju dominiraju svećenici i
pravnici

c) POZITIVNI STADIJ – od 1800.g.

o Nastupa vjera u znanost; vladaju znanstvenici i industrijalci

EVOLUCIONIST = Comte navodi znanosti prema složenosti (klasifikaciji znanosti), od jednostavnijih

do složenijih:
 Matematika, astronomija, fizika, kemija, biologija → sociologija

 Predmet sociologije je najsloženija znanost, jer svaka sljedeća znanost proizlazi iz

prethodne (jednostavnije)
 Nema psihologije jer psihologija proučava pojedinca, a odnos prema pojedincu je
zanemariv
SCIJENTIST = znanost može riješiti sve društvene probleme.
ANTIINDIVIDUALIST = Zajednica je važnija od pojedinca.
KONZERVATIVIST= protivnik prosvjetiteljstva i Franc.revolucije jer smatra da napad na tradiciju
ugrožava integraciju društva

- 1820. – 1903.g. → doba Darwinove teorije evolucije

- Djela: „Socijalna statika“ i „Principi sociologije“

- Smatra se začetnikom BIOLOGIZMA → uspoređuje ljudsko društvo sa živim organizmom što

je i ujedno i nedostatak biologizma

- Spencer tvrdi da je društvo superorganizam, tj. cjelina koja se sastoji od dijelova, tj. institucija
kao što su obitelj, religija, država, ekonomija, obrazovanje, itd.

- POZITIVIST – smatrao je da su prirodni i društveni zakoni jednaki

PITANJE RAZVOJA DRUŠTVA

o PRINCIP EVOLUCIJE DRUŠTVA
 Od jednostavnijih homogenih prema složenim heterogenim oblicima
 Prva zajednica je bila homogena, ali nepovezana
 Svi rade isti posao i imaju status jednakih članova

 Evolucijom struktura društva postaje sve složenija, sve je teže uskladiti međuovisne dijelove pa
se javlja potreba za unutarnjom regulacijom i socijalnom kontrolom

o PREMA TIPU UNUTARNJE REGULACIJE razlikuje 2 tipa društva:

o MILITARISTIČKO – zasnovano je na:
 sili
 centraliziranoj državi
 podčinjavaju pojedinca državi, zatvorenosti i neprijateljstvu prema drugim
državama (društvima)
o INDUSTRIJSKO – zasnovano je na:
 Dobrovoljnoj suradnji

7
  Decentraliziranoj vlasti
 Državi koja postoji radi dobrobiti pojedinca i ekonomskoj međuovisnosti,
otvorenosti prema drugim državama (društvima)

- bio je utemeljitelj SOCIJALNOG DARVINIZMA → pravac u sociologiji koji se zasniva na

ideji da su rat i borbe među narodima i rasama glavni pokretač društvenog razvoja
-

- 1818. – 1883.g. – filozof

- Djelo: „Kapital“ (nedovršeno)

- Temelj njegove teorije čini materijalističko shvaćanje povijesti (pravac u filozofiji →

HISTORIJSKI MATERIJALIZAM)
- Marx je smatrao da pokretačka snaga u povijesti nisu vrijednosti i ideje, nego način na koji se
ljudi odnose u proizvodnji svog materijalnog života
o Da bi zadovoljili svoje egzistencijalne potrebe ljudi se moraju organizirati i udružiti.
o Tako nastaje podjela rada koja vodi nastanku suprostavljenih društvenih klasa
(npr. kapitalisti i radnici)
- Za Marxa je čitava povijest – povijest klasnih sukoba

- Povijest čovječanstva za Marxa ima 2 aspekta:

o Kontrola čovjeka nad prirodom
o Rastuće otuđenje čovjeka (od sebe samog)

- OTUĐENJE (ALIJENACIJA) – situacija u kojoj ljudima vladaju sile što su ih oni sami
stvorili i suprostavljaju im se kao tuđe
- Sve glavne institucije u kapitalističkom društvu karakterizira otuđenje (politika, religija i država)
- Izvor općeg otuđenja je OTUĐENI LJUDSKI RAD
- Čovjek je stvaralačko (kreativno) biće

MARXOVO SHVAĆANJE DRUŠTVA:

- Društvo je složeni sistem koji se sastoji od 2 dijela:
o Baza (osovica) → čini gospodarstvo
o Nadogradnja (superstruktura) → čine svi oblici
društvene svijesti, tj. sve društvene ideje

MARXOVO SHVAĆANJE ČOVJEKA:

- promatra čovjeka istovremeno kao proizvođača i kao proizvod
društva
o čovjek je proizvođač jer svojim djelovanjem stvara društvo
iz samog sebe
o čovjek je proizvod društva zato što je društveno biće

MARXOVO SHVAĆANJE DRUŠTVENIH PROMJENA:

- osim zajednice koje su se temeljile na primitivnom komunizmu (zajedništvu) dobara, povijesna
društva bila su podijeljena na društvene skupine, tj. klase
- tijekom čitave povijesti suprostavljene klase stajale su jedna nasuprot drugoj i vodili čas
otvorenu, čas prikrivenu borbu koja je završavala revolucionarnom rekonstrukcijom društva ili
zajedničkim propadanjem zaraćenih strana

8
 Za MATURU:
Objasnimo Marxa
 KLASA
 Ljudi su prije svega društvena bića; društvo se ne sastoji od pojedinaca, nego je zbroj međusobnih odnosa u kojima se
ti pojedinci nalaze
 Sva društva podjeljena su na društvene skupine- klase
 RAZLIKUJEMO:
 VLADAJUĆU KLASU- manjina koja posjeduje sredstva za rad
 PODČINJENU KLASU- većina koja se bavi proizvodnim radom

Temeljni sukob interesa između dviju klasa potječe od činjenice da proizvodni rad koji obavlja podčinjena klasa, donosi
veliko bogatstvo vladajućoj klasi.
KLASA PO SEBI- odnosi se na pripadnike društva kojima je zajednički isti objektivni odnos prema
sredstvima za proizvodnju. Pr. najamni radnici,pripadnici proleterijata čine klasu po sebi

KLASA ZA SEBE- klasa postaje klasom za sebe tek kad su njezini članovi potpuno svjesni prave naravi svoje situacije,svjesni
zajedničkih interesa i zajedničkog neprijatelja. Kad klasa postane klasom za sebe, okončava se proturječje između svijesti
njezinih pripadnika i stvarnosti svoje situacije.
FEUDALIZAM  KAPITALIZAM
Industrijskom kapitalizmu je bio potreban slobodan radnik koji će se moći po volji unajmljivati i otpuštati
Najamni radnik slobodan je prodavati svoju radnu snagu onom koji ponudi najviše.
KAPITALIZAM  KOMUNIZAM
Razlika između bogatstva buržoazije i proleterijata će se povećati kako akumulacija kapitala bude rasla. Konkurencija će
potisnuti srednje slojeve u redove proleterijata, kapital će se koncentrirati u sve manje ruku, što će uzrokovati polarizacijom
dviju glavnih klasa
 Njegove ideje su i danas žive i relevantne. Mnogi njegovi kritičari tvrdili su da povijest nije potvrdila Marxove
poglede na pravac društvene promjene. Oni ne vide indikacije koje bi upućivale da proleterijat postaje klasa za
sebe. U komunističkim režimima postoje značajne društvene nejednakosti i malo je znakova kretanja prema
jednakosti. Premda uspješna revolucija ovisi konačno o ekonomskoj situaciji, ona zahtjeva ljudsku inicijativu.
Ljudi moraju samo stvoriti svoju utopiju

 1858. – 1917.g.
 Jedan od tvoraca moderne sociologije
 Djela: „Pravila sociološke metode“, „O društvenoj podjeli rada“,
„Samoubojstvo“, „Elementarni oblici religijskog života“

 1902.g. Durkheim se zaposlio na Sarboni

 1913.g. – uveden je kolegij sociologije
 1906.g. – na Pravnom fakultetu u Zagrebu, prof. Ernst Miller

 Krajem 19.st. vlada veliko nezadovoljstvo u Francuskoj

 Uzrok: gubitak rata protiv Pruske
 „Društvom su zavladali individualistički porivi koji se oslabili duh zajedništva“ – Durkheim
 Smatra da sociologija ima spasonosnu ulogu za društvo i društvenu svijest ljudi

 Utemeljitelj SOCIOLOGIZMA – pravca koji se temelji na tezi „sve je sociologija“ → znači da

sve društvene znanosti čine corpus sociologije
 POZITIVIST – smatra da su predmet izučvanja sociologije drušvene činjenice koje postoje
neovisno o ljudskoj svijesti i volji kao izvanjske i prinudne, a treba ih proučavati kao prirodne
činjenice

 Društvene činjenice → objašnjavamo pomoću drugih društvenih činjenica; one postoje

samostalno izvan pojedinca, ali utječu na pojedinca

9
  Postavio je ideju KOLEKTIVNE SVIJESTI → zajednički (kolekitvni) način razmišljanja i
djelovanja

 „Društvo je skup ideja, vjerovanja i osjećanja koji se ostvaruju preko pojedinca“

 U svom djelu o društvenoj podjeli rada, Durkheim govori o odnosu između podjele rada i
moralne vrijednosti koje pridonose integraciji društva; te moralne vrijednosti i zajedništvo
nazvao je – DRUŠTVENA SOLIDARNOST

2 TIPA DRUŠTVENE SOLIDARNOSTI:

MEHANIČKA
 Nalazimo u društvima sa slabo razvijenom podjelom rada (prvobitne zajednice, arhaična
društva)
 Solidarnost se temelji na sličnosti (svi rade sve)
 Ljudi imaju jak osjećaj pripadnosti zajednici i kontrola što društvo ima nad pojedincima
proizlazi iz njihove sličnosti

ORGANSKA
 Nalazimo u društvima sa razvijenom podjelom rada (moderna društva)
 Svatko obavlja svoj posao pa je ovisan o drugima u zadovoljenju svojih egzistencijalnih potreba
 Moralna kontrola društva nad pojedincima više nije stroga, jer se solidarnost temelji na
međuovisnosti

ZAKLJUČAK:
- društvo postoji samostalno, ono je iznad pojedinca, jer je pojedinac samo proizvod društva
(sistema) i dok postoji ta suglasnost onda je to zdravo društvo i pojedinac je tu funkcionalan
- međutim kada prestanu vrijediti društvena pravila, društvo više ne utječe na pojedinca pa dolazi
do ANOMIJE (bezvlašće → an – ne; nomus – zakon, ime)

ANOMIJA – stanje u kojem idividualne želje više nisu regulirane zajedničkim normama, a pojedinci su
bez moralnih smjernica (putokaza), dolazi kod brzih društvenih promjena (ratovi, gospodarske i
političke krize)

RELIGIJA je izvor morala u društvu, u njoj je i izvor znanstvenog mišljenja i društvenih institucija.
Religija je društvena pojava. Važno je u njoj razlikovati sveto i profano:
PROFANO – ono što je svakodnevno, obično i bez posebnog značenja (brašno o voda)
SVETO – ono čemu društvo pridaje značenje a izaziva strahopoštovanje i poniznost.(sv.hostija)
Poštovanje svetih simbola omogućuje društvenu integraciju.Za održavanje veze s društvom
potrebno je povremeno upriličiti rituale koji jačaju društvene veze( religijski, politički-
npr.poštivaje zastave)

10
 1864. – 1920.g.

 Djela: „Privreda i društvo“, „Politika kao poziv“ i „Znanost kao poziv“

Sociologija je sveobuhvatna društvena znanost o DRUŠTVENOM DJELOVANJU (akciji).

Izučavajući ljudsko djelovanje , nastojimo razumjeti motive ljudi, ući u subjektivne aspekte djelovanja,
shvatiti značenja i motivacije.

 Da bi sociologija došla do općih zaključaka o društvu, Weber uvodi koncept

„IDEALNI TIP“ → misaona konstrukcija koja naglašava bitne karakteristike promatranih pojava,
naglašavajući pritom njihovu sličnost, a zanemarujući posebnosti i nebitne razlike → ono u stvarnosti ne
postoji, ali svaka konkretna pojava ima karakteristike koje idealni tip naglašava.

 Weber razlikuje 3 tipa legitimne vlasti:

o RACIONALNA–LEGALNA VLAST
 Vlast koja proizlazi iz zakona i postoji hijerarhija vlasti te podjela na privatni i javni
život
o TRADICIONALNA VLAST
 Vlast koja proizlazi iz običaja pa je stroga ona osobina nižeg razvoja ljudskog društva; u
ovom tipu vlasti ne postoji podjela na privatan i javni život; a birokraciju čine rođaci –
npr. monarhija (arapske zemlje, Engleska, itd.)
o KARIZMATSKA VLAST
 Vlast vođe koji ima određene sposobnosti kojima se je uspio nametnuti drugima pa
Weber kaže da on može biti prorok, heroj ili demagog (osoba koja jedno govori, drugo
misli, a treće radi)
o Birokracija je također zaseban tip vlasti

RAZVOJ KAPTALIZMA→ objašnjava u knjizi „Protestanska etika i duh kapitalizma“. Na Zapadu je

došlo do brzog razvoja kapitalizma zbog protestantske etike čije su vrijednosti marljivost, štedljivost, rad i
disciplina.

Prvi sociolog koji je jasno i precizno razgraničio prirodne i društvene znanosti:

o PRIRODNE ZNANOSTI – ponavljanje, zakonomjernost, objašnjenje (eksplikacija)
o DRUŠTVENE ZNANOSTI – jednokratnost, neponovljivost, razumijevanje („sociologija
razumijevanja“)

KRITIČAR POZITIVIZMA! → Društvene znanosti se ne mogu proučavati kao i prirodne jer je glavni
akter društvenih pojava čovjek sa svojom voljom i svijesti

RACIONALIZACIJA – proces u kojem sve više područja društvenog života biva podvrgnuto računanju
i predviđanju. Svijet gubi svoju čarobnost i sve više nalikuje predvidivom stroju.(npr. slobodno pjevanje –
uigrani orkestar).Nema slobode djelovanja.

11
 ZA MATURU
MODERNE TEORIJE DRUŠTVA I SOCIOLOGIJA MODERNOSTI
Postoje brojni sociolozi koji vjeruju da je moguće racionalno analizirati društveni svijet i intervenirati kako bismo ga poboljšali. Oni ujedno
poriču da su metapripovijesti1 opasne, da je zanje relativno i da je prosvjetiteljski pokret došao do kraja puta.

A. Giddens
- Odbacuje ideju da su zapadna društva ušla u razdoblje postmodernosti
- Tvrdi da društva karakterizira brža promjena
- Promjene naglo obuhvaćaju cijeli svijet
- Modernost se temelji na 4 ključne institucije:
1. KAPITALIZM- akumulacija kapitala u uvjetima konkurencije na tržištu rada i proizvodnje. Kapitalisti uvijek traže nova tržišta
i pokušavaju stvoriti nove proizvode kako bi stekli profit. To čini modernost za pojedinca izvorom nesigurnosi i dovodi do
procesa globalizacije
2. INDUSTRIJALIZACIJA- iskorištavanje neživih izvora u proizvodnji dobara, uloga strojeva u proizvodnom procesu stvara
golemo povećanje proizvodnosti ljudskog rada
3. NADZOR- nadgledavanje podčinjenog stanovništva u sferi politike, država stvara niz administrativnih sustava za motrenje
populacije kako bi se ponašanje ljudi moglo kontrolirati
4. VOJNA SILA- kontrola sredstava nasilja u kontekstu industrijalizacije rada
Giddens tvrdi da prilikom društvenog planiranja uvijek postoji element nesigurnosti i neizvjesnosti. To ne znači da je nemoguće barem ugrubo
pokušati kormilariti “molohom” modernosti u smjeru u kojem želimo ići. Posljedice intervencije mogu biti nepredvidive ali pomanjkanje bi
završilo nesrećom.
“Moloh”- podivljali stroj goleme snage kojim možemo upravljati do izvjesne mjere ali će se oteti kontroli
Giddens termin postmodernosti rabi kao razdoblje koje će nastupiti u budućnosti.
* 4 promjene koje će se zbivati u preobrazbi modernosti u postmodernost:
1. Kapitalizam će se formirati u sustav postoskudice- tržišta će i dalje postojati ali neće stvarati nejednakosti jer će za sve biti
dovoljno robe, to će se postići stalnim ekonomskim rastom a i smanjenjem aspiracija bogatog stanovništva. Bogati će morati
prihvatiti potrebu da dio svog bogatstva podijele siromašnima
2. Društva utemeljena na nadziranju stanovništva zamjenit će društva s višeslojnom demokratskom participacijom- ljudi sve
više traže pravo da o svim aspektima svojih života imaju pravo reći što misle.
3. Dominaciju vojne sile- zamjenit će demilitarizacija. Granice se sve više prihvaćaju, države će rado prihvatiti smanjenje
troškova za ratovanje.
4. Industrijalizaciju će prevladati humanizacija tehnologije. Ljudi su sve više svjesni potrebe da se tehnologija nadzire, kako bi
se izbjegle katastrofalne posljedice. Sve se više ljudi brine za kloniranje, presađivanje organa, genetski modificiranu hranu.
Brinu se da bi se mogle dogoditi ekološke katastrofe i ljudske tragedije.
- Giddensova je vizija prilično idealistična i apstraktna. Odbacuje tezu da smo ušli u razdoblje postmodernosti. Želimo li
kontrolirati rizike suvremenog društva i ostvariti potencijale za poboljšanje ljudskih života mogli bismo reći da je sociološka
imaginacija potrebnija nego ikad.

STRUKTURA I AKCIJA su dvije strane iste medalje, one ne mogu postojati jedna bez druge; one su blisko povezane.
o _ DRUŠTVENE AKCIJE stvaraju strukture i upravo se pomocu njih strukture reproduciraju kako bi preživjele duže
vrijeme.
o _ STRUKTURACIJA – odnos struktura i društvenih akcija kojim odredeni skup socijalnih odnosa preživljava u prostoru
i vremenu.
o _ Tzv. DVOJNOST STRUKTURE – subjekti svojim akcijama transformiraju i reproduciraju strukture.
TEORIJA REFLEKSIVNE MODERNIZACIJE
o _ Jedan od najutjecajnijih sociologa koji odbacuje tvrdnje postmodernizma i teorije
postmoderne.
o _ Ne prihvaca tvrdnju da sve prosvjetiteljsko mišljenje moramo odbaciti, kako je sve znanje relativno.
o _ Odbacuje ideju da su zapadna društva ušla u razdoblje postmodernosti, ona se nalaze u procesu stalne refleksivnosti –
preispitivanja i mijenjanja.
o _ U razdoblju modernosti dogodile su se važne promjene, postmodernost bi se tek mogla razviti u buducnosti.
o _ Moderna društva karakterizira brža promjena, veci razmjer promjena.
o _ U modernosti refleksivnost postaje institucionalizirana, ona je nacelo organizacije
institucija u modernom društvu.

12
 DJELO: Društvo rizika
 _ Prema U. Becku okvir u kojemu su ljudi živjeli i mislili u industrijskoj modernosti –
“cvrste tocke” poput rodnih uloga, obitelji, zanimanja, vjere u znanost i progres –
pocinje se urušavati i pojavljuju se obrisi novog tipa društva – društvo rizika.
 _ Glavne su znacajke modernih rizika:
o rizici su društveno proizvedeni (za razliku od opasnosti ili prirodnih nepogoda)
o Rizici su asptraktni i depersonalizirani (radioaktivnost, mikrobiološki organizmi, nisu pod kontrolom pojedinca)
o Rizk je globalan (svjetsko društvo rizika)
o Rizici su demokratski (prijete u istoj mjeri bogatima i siromašnima

«Informacijsko doba: ekonomija, društvo i kultura»

jedan od najvećih svjetskih autoriteta za suvremenu informacijsku revoluciju i njezin utjecaja na gospodarski i društveni razvitak
M. Castells već se više od dvadeset godina bavi proučavanjem razvitka informacijske tehnologije i njezinih ekonomskih i društvenih posljedica.
On sustavno istražuje i opisuje proces stvaranja informacijskog, globalnog i umreženog društva zasnovanoga na novoj informatičkoj tehnologiji
koja je omogućila oblikovanje sustava veza između svih elemenata, sudionika i područja gospodarskih i drugih djelatnosti, povezujući ih u
jedinstvenu, interaktivnu informacijsku mrežu.

- umjesto hijerarhijske organizacije poduzeća i društva stvara se umreženo

gospodarstvo
- Financijska tržišta postaju u koja se slijeva najveći dio ostvarenih profita
postaju, «stvarni kolektivni kapitalist».

- niz ideja kojima se želi objasniti i protumačiti ljudsko društvo; važne su jer mogu
poslužiti kao podloga za mijenjanje društva

- 3 glavne teorije:
o Funkcionalizam
o Konfliktne teorije
o Interakcionizam

FUNKCIONALIZAM
 Duga tradicija; začetnici u 19.st. u djelima osnivača sociologije (August Comte,
Herbert Spencer, Emile Durkheim)
 Kao cjelovita teorija, ona nastaje u Americi u prvoj polovici 20.st.; glavni predstavnik je
TALCOTT PARSONS
 Dominirala je do sredine 20 st. → uslijeđuju kritike

 Makroteorija koja proučava društvo kao složeni sistem sastavljen od pojedinih dijelova
koji su uklopljeni u cjelinu i ovise o njoj, a s druge strane, cjelina
 društva ovisi o svojim dijelovima i može funkcionirati samo ako su oni usklađeni;
poremećaj usklađenih dijelova dovodi do društvenih kriza, a može i do raspada samog
društva

13
  Pod pojmom „funkcija“ misli se na doprinos nekog dijela, a dijelovi društva su
društvene institucije, u održavanju, stabilizaciji i učvršćivanju sistema

GLAVNE DRUŠTVENE INSTITUCIJE:

 OBITELJ – glavna funkcija obitelji je održavanje kontinuiteta društva kroz
reprodukciju i socijalizaciju novih članova

 OBRAZOVNI SUSTAV– daljni nastavak socijalizacije započete u obitelji

 POLITIČKI SUSTAV funkcija politike i religije su učvršćivanje glavnih

 RELIGIJA vrijednosti društva (političke i religijske

KRITIKE:
1. smatraju da funkcionalisti ne mogu objasniti društvene promjene pa ona čini osnovu
konzervatizma u društvu
2. funkcionalisti zanemaruju pojedinca, a spominju samo društvo

KONFLIKTNE TEORIJE
 makroteorija koja daje naglasak na ideji društvenog razvoja i promjena kroz konflikte
(sukobe)
 utemeljitelj je Karl Marx, ali ova teorija nije nužno marksistička, naime dok se u
marksizam kao glavni problem uzima sukob klasa, moderni konfliktni teoretičari sukobe
vide i u drugim područjima života, npr. sukob generacija, rasni sukob, itd.
 proučavaju na koje načine grupe osvajaju moć i ostvaruju svoju volju u društvu; pri
tome je bitno tko dobiva, a tko gubi zbog načina na koje je društvo strukturirano

KARAKTERISTIKE:
- ova teorija naglašava sukobe kao izvor društvenih promjena
- ova teorija upozorava na suprostavljene interese koje uzrokuju podjelu u društvu
- konfliktne teorije zanimaju poremećaji i nestabilnosti u društvu
- smatraju da neke društvene institucije i odnosi nisu ni nužni ni opravdani (religija i
birokracija)

KONFLIKT – znači postojanje napetosti i neslaganja članova društva o vrijednostima i

ciljevima; ne mora nužno značiti nasilje

- posljedice konflikta ne moraju nužno biti štetne, već mogu dati pozitivne rezultate na
određenu duštvenu grupu ili društveni sustav u cjelini

POSLJEDICE:
a) na društvenu grupu – jača se svijest o interesima grupe
b) na društveni sustav u cjelini – društveni problemi izbijaju u prvi plan pa se ti problemi
rješavaju

NEDOSTACI TEORIJE:
- imaju problema u istraživanju društvenih dogovora, stabilnosti i integracije

INTERAKCIONIZAM
 začetnik je Max Weber (odredio je sociologiju kao društvenu znanost)

14
  glavni predstavnik: GEORGE HERBERT MEAD
 sadrži u sebi više pristupa → dramaturški pristup, teorija socijalne razmjene,
etnometodologija, a najpoznatiji je sibolički interakcionizam

USPOREDBA INTERAKCIONIZMA S OSTALIM TEORIJAMA:

 karakteristike funkcionalizma i konfliktne teorije:
 makroteorije
 sistemske teorije – zato što proučava društvo kao složeni sustav
 obje teorije polaze od objašnjavanja ljudskog ponašanja pomoću društva, s tim
što funkcionalisti smatraju da ljudskim ponašanjem upravljaju vrijednosti i
norme, a marksisti – ekonomska baza društva
o interakcionisti pobijaju te 2 tvrdnje

 karakteristike interakcionizma:
 mikroteorija – proučava interakcije u malim grupama (ne zanima ih društvo u
cjelini)
 odbacuje pojam društvenog sustava zbog čega ni ljudsko ponašanje ne
objašnjavaju reakcijom na društveni sistem
 da bi objasnili ljudsko ponašanje koriste „uloge“ ovaj su pojam uveli
funkcionalisti koji su smatrali da ih društveni sistem nameće, a pojedinac „igra“
svoju ulogu kao da čita neki scenarij s točno određenim uputama za djelovanje
 interakcionisti misle da su te uloge nejasne (neodređene) što ostavlja dovoljno
prostora za improvizaciju i kreativnost čovjeka
 žele otkriti koja značenja ljudi pridaju svojim aktivnostima jer to određuje
ponašanje i akciju pojedinaca
o na taj način interakcionisti mogu objasniti slobodu i kreativnost čovjeka
što drugima nije bilo moguće (u prethodnim teorijama)

KRITIKA:
- previše usmjerena na pojedinca i njegove odnose s drugima pa ne može objasniti društvo
u cjelini

15
Znanost
PROSVJETITELJSTVO- Znanost je stanje duha ili mentalitet koji bi trebao
obuhvatiti čitavo društvo, a ne ograničiti se na djelovanje neke iznimne skupine.
Osnovna značajka znanosti je “opovrgavanje i kritika predrasuda”( što bi trebalo
doprinjeti prosvjetljenju I oslobođenju ljudi).Užasavaju se nekritičnog prihvaćanja
tradicije

POZITIVISTI – Znanost je disciplinirano stanje duha profesionalnih istarživača. Oni

ističu izgradnju spoznaje kao potvrđivanje hipoteza na temelju pouzdanih činjenica i
logike, što treba doprinjeti društvenom skladu i konsenzusu.Užasavaju se kaosa i
nereda u mišljenju.

GRČKA – Znanost – geometrija→temelji se na pravilnom izvođenju zaključaka

iz premisa
Antiznanost - retorika→hrpa verbalnih trikova koji izmiču pravilima
logičkog zaključivanja.(Platon i Aristotel)
17. –znanstvene udruge→englesko Kraljevsko društvo(gentlemani)
19.st. – razna znanstvena otkrića.

Znanost – je poseban sustav znanja o nekom području koji se temelji na sustavnoj

upotrebi određenih metoda istraživanja, teorijskom mišljenju i logičkom
zaključivanju. ( objektivna, i sustavna, neovisna je o društvu u kojem
nastaje→tvrdnje i teorije joj počivaju na kriterijima logike).
- njome se bave ljudi, stoga ima određene vrijednosti i norme – to je etos.

Etos znanosti –skup vrijednosti i normi obvezujuće za svakoga tko se

bavi znanošću (zabrane,preporuke, dozvole moralnog
karaktera)
norme: univerzalizam-promatrati stvari intelektualno, hladno i
objektivno. priznanja znanstvenicima prema
talentu i kvaliteti rada
zajedništvo-(komunizam znanosti),dijeliti svoje spoznaje i
otkrića s drugima(u cilju znanosti zanemariti
autorsko pravo)
bezinteresnost- ne očekivati veliko bogatstvo, moć ili slavu
od svojeg rada
organizirani skepticizam – znanost ništa ne uzima zdravo za
gotovo, sve pažljivo razmatra i traži greške i

16
 propuste.Ništa nije “sveto” a da ne bi moglo.
postati predmetom kritike i istraživanja.

Razvoj znanosti – znanstvenici bi se trebali rukovoditi etosom znanosti. Međutim znanošću se

bave ljudi. U znanosti se događaju promjene kao znanstvene revolucije – nagle izmjene
vladajuće paradigme. Paradigma – svjetonazor neke znanosti.Ona određuje što će se izučavati
koja se pravila moraju poštovati. Postavlja se jasna ideja o tome što “vrijedi”, kao rješenje
nekog znanstvenog problema. Međutim broj problema raste pa nastupa kriza znanosti. Ona se
rješava pojavom nove paradigm koja raskida sa starim spoznajama i reorganizira naše
poimanje svijeta na nov način. (Poput religijskog obraćenja, nju prihvaćaju mladi znanstvenici)

Sociolozi koriste pojam paradigme u smislu postojanja više paradigmi:

 paradigma socijalnih činjenica
 paradigma socijalnih definicija
 paradigma socijalnog ponašanja
Svaka od njih ima specifično poimanje društva, kao i posebne metode koje se koriste u
istraživanju društvenih pojava.

Osnovni cilj svake znanosti je odrediti kako jedan dio stvarnosti utječe na drugi.
 KONCEPT – je apstraktna ideja koja označava neki dio stvarnosti, neizbježno u
ponešto idealnom i pojednostavljenom obliku.( koncept je npr.duštvo, religija,privreda,
spol, rasa....)
 GENERALIZACIJE – su iskazi ili tvrdnje koje opisuju odnos između dva ili više
koncepata.
1. empirijska generalizacija –tvrdnja koja se temelji na stvarnom opažanju.(npr.
stopa nataliteta opada s porastom industrijalizacije- valjana je jer je sukladna
činjenicama)
2. hipoteza – tvrdnja koja se temelji na pretpostavci

Kada su generalizacije potvrđene empirijskim podacima one se mogu povezati

u logički sklop tvrdnji koje čineTEORIJU.

 VARIJABLE – koncepti čije su vrijednosti promjenjive.

Varijable su u uzročno-posljedičnoj vezi. Uvijek je jedna
uzrok drugoj.(ako vozač puno pije onda je za pretpostaviti da
će posljedica biti izazivanje prometne nesreće )
1. nezavisna varijabla – uzročna (vozač puno pije)
2. zavisna varijabla – posljedica ( izazivanje prometne n.)
 KORELACIJA – odnos između varijabli koji se pravilno pojavljuje i
pokazuje da je promjena jedne varijable uvijek povezana s
promjenama druge varijable.
Visoka korelacija ne znači nužno i njihovu uzročno-
posljedičnu vezu (visoka je korelacija između smrtnosti
i boravka u bolnici.Mogli bismo krivo zaključiti da boravak
u bolnici uzrokuje smrtnost.Naime bolesnici u bolnici
boluju od težih bolesti nego ljudi izvan bolnice)
Utvrđivanje uzročno-posljedičnih veza vrlo je poželjno jer

17
 omogućava predviđanje kao važan cilj znanosti.

MODEL ZNANSTVENOG ISTRAŽIVANJA I NJEGOVE FAZE

klasični proces znanstvenog istraživanja uključuje nekoliko faza:

1. definirati problem istraživanja - cijeli niz zanimljivih pitanjakojima se često bavi i javnost
neiscrpan izvor sociološke mašte iistraživanja
2. proučiti već postojeću literaturu ili istraživanja o toj temi (da neponavljamo tuđe pogreške ili
dokaze)
3. izraditi nekoliko preciznih hipoteza (informiranih nagađanja otome što bi moglo povezivati
fenomene koje želimo objasniti) -formiranje "nulte" hipoteze - znanstveno je pretpostaviti
suprotnood onog što mislimo da je istina
4. izrada plana istraživanja (kako ćemo sakupljati podatke, kojomćemo se metodom istraživanja
koristiti...) - bitno uključiti izradupilot-istraživanja
5. izvedba samog istraživanja6. tumačenje rezultata (ovisi o jasnoći postavljenog
ciljaistraživanja, o pravilnosti izabranog uzorka...)
7. rezultati se objavljuju u časopisima, knjigama... (drugi istraživačikritički razmatraju)
8. to može biti početak nekog novog, preciznijeg istraživanja

metoda=način, put, postupak kojim znanstvenik upotrebljava kako bi istražio neki znanstveni
problem
tehnika je vještina primjene raznih znanja i umijeda istraživanja
Razlikujemo
KVANTITATIVNI=temelji se na brojkama,mjerenjima, te statističkim i matematičkim
metodama I
KVALITATIVNI PRISTUP=usmjeren na značenja koja ljudi pridaju pojavama
(subjektivni opis i interpretacija)
METODE:
ANKETA-
postavljamo određena pitanja i bilježimo odgovore putem upitnika; telefonski i
poštanski,više zatvorenih pitanja(kvantitativna m.)
važan je uzorak koji mora biti reprezentativan (ispitanici moraju biti odraz cjelokupne
populacije koja se istražuje);
ovisi o načinu na koji je uzorak odabran i njegovoj veličini
uzorak= manji broj ispitanika izdvojenih iz populacije koja se želi istraživati
kvotni uzorak=zadana vrsta i broj ispitanika prema određenim karakteristikama
pilot studija ili „prvi pokušaj“ ispitivanja; testiranje metodološkog aparata

18
INTERVJU=kvalitativna m.; manji broj ispitanika, važnost postavljanja pitanja;
strukturirani inestrukturirani

PROMATRANJE
a) uz sudjelovanje istraživača-
terenski rad; studija slučaja ili case study(npr. E.Goffman istraživač u duševnim
bolnicama,radio kao bolničar) ;
karakteristike: za manje skupine,ovisi o sposobnosti istraživača da se uklopi u
novu sredinu, pitanje objektivnosti
b) bez sudjelovanja istraživača
“pravi se da nije tu”, etičko pitanje, subjektivnost(Hawthorneški učinak-krivi
rezultati)
c) neutralni vanjski promatrač – psihološka istraživanja, istraživač se skriva iza
jednosmjerno providnog ogledala)

EKSPERIMENT-
istražuje uzročno-posljedične odnose u kontroliranim uvjetima:
- u laboratoriju (ne koristi se u sociologiji)
- terenski eksperiment(Hawthorne učinak)
ograničen,
razlikujemo eksperimentalnu i kontrolnu grupa
stvaranje umjetne situacije- dovodi do krivih rezultata (svjetlo; Hawthorneški
efekt)

ANALIZA POSTOJEĆIH PODATAKA

a) sekundarna analiza-analiza podataka koje su prikupili drugi npr. podaci
državnog zavoda zastatistiku
b) analiza povijesnih dokumenata-usredotočuje se na informacije sadržane u
povijesnim zapisima,pismima, dnevnicima…
(poznata studija Poljski seljaci u Europi i Americi-W. I. Thomas i Florian
Znaniecki)
c) analiza sadržaja-
koristi se za istraživanje tekstova i ostalih simboličkih materijala (knjige,novine,
filmovi,TV program… pomoću ANALITIČKE MATRICE =skup kriterija koji
određuju što ikako ćemo istraživati; što je rečeno,kako je rečeno

19
- kultura – cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi; naučeni obrasci mišljenja,
djelovanja, osjećanja i ponašanja neke grupe/zajednice/društva; izrazi tih obrazaca u
materijalnim objektima.
- 3 kulturna fenomena – oruđe i tehnika;
obrasci ponašanja;
zajedničke vrijednosti, vjerovanja i pravila.
NEMATERIJALNA KULTURA – naučeni i zajednički obrasci društvenog života; norme,
vrijednosti, simboli itd.
MATERIJALNA KULTURA – fizički proizvodi i objekti proizvedeni ljudskom rukom;
posuđe, oruđe, zgrade itd.

OPĆE ZNAČAJKE I SASTAVNICE (KOMPONENTE) KULTURE:

Opće značajke kulture

 kultura je temeljena na simbolima
 kultura je naučena i prenosi se procesom socijalizacije
 kultura je zajednička članovima neke grupe
 kultura je kumulativna – usmjerena prema neprestanom širenju i dodavanju novih
elemenata
 kultura se neprestano mijenja

Sastavnice (komponente) kulture

 simboli – simbol je bilo koji fenomen kojem je društveno pripisano određeno značenje,
koje se može mijenjati.
 znakovi – zatvoreni, neproduktivni mehanizmi komunikacije, ne može im se dodati
novo značenje.
 jezik – društveno strukturiran sustav zvučnih obrazaca sa specifičnim i proizvoljnim
značenjima.
 norme – precizna pravila o ponašanju u najrazličitijim situacijama.

1. folkways - običajne norme kojima društvo pridaje manju važnost(npr. rukovanje pri
upoznavanju,pokrivanje usta pri zijevanju)
2. mores - pravila kojima se pridaje velik značaj, te su moralno
obvezujuća(krađe,ubojstva..)
3. tabui – zabrane ( tabu kanibalizma, tabu incesta)
4. zakoni – formalizirane društvene norme čije poštivanje i provođenje osiguravaju
posebne društvene grupe i institucije – sudstvo i policija.

20
  vrijednosti – apstraktne ideje o tome što je dobro, ispravno i poželjno(jednakost,
solidarnost, dobrota, iskrenost, poštenje.....)
 rituali – načini izražavanja središnjih vrijednosti i bitnih tema nekog kolektiva ili grupe.
Postoje rituali solidarnosti (dan zahvalnosti...) i rituali prijelaza (matura,vjenčanje,....)

- 3 procesa kulturne promjene –

 inovacija – otkrića i izumi. Otkrića – uspostavljanje novih činjenica i odnosa među

njima. Izumi – nova kombinacija poznatih elemenata.
 difuzija – proces kojim se nove ideje ponašanja, tehnologije i vjerovanja prenose.
 gubljenje kulturnih obrazaca

JEDINSTVO I MNOGOSTRUKOST KULTURE (1)

JEDINSTVENA- sve sastavnice su u jedinstvu

MNOGOSTRUKA- sastoji se od različitih komponenata (mnogo elemenata)

UNIVERZALIJE- kulturne univerzalije su sveopčenitostiorganizirani i trajni obrasci

društvenoga života koji postoji u svim kulturama. Antropolog GEORGE MURDOCK sastavio
80 kulturnih univerzalija (obilježja koja nalazimo u svim kulturama-umjetnost, religija, ples,
pogrebi...)

KULTURNA INTEGRACIJA- sastavnice neke kulture koje su međusobno ovisne

Različite komponente kulture su povezane u jedinstvenu cjelinu (ne mogu se presađivati
iz jedne kulture u drugu) npr. vjerovanja, običaji su međusobno isprepleteni; ako jedan element
promjenimo on utječe na promjenu cjeline-RAZLIČITE SASTAVNICE KULTURE ČINE
INTEGRIRANU CJELINU

ETNOCENTRIZAM- Stav o samorazumljivosti vlastite kulture kao osnovnoga motrišta za

razumjevanje pojava drugih kultura
Jedan narod i jedna kultura u središtu
Iz nje se razvio KULTURNOCENTRIZAM
KRAJNJI OBLIK CENTRIZMA-NACIZAM

KULTURNI RELATIVIZAM- promatranje dijela kulture sa njenog stajališta a ne sa stajališta

vlastite kulture.

PODKULTURA I KONTRAKULTURA
U nekom društvu postoji vladajuča kultura(dominantna) i PODKULTURA/SUBKULTURA

PODKULTURA (SUBKULTURA)- skup normi, vrijednosti i obrazaca koji razlikuju neku

skupinu ljudi u društvu od ostalih članova (npr. Amiš)

21
KONTRAKULTURA- (u sukobu s vladajućom)- stil života i normi koje su u protivljenju s
većinskom društvenom zajednicom u kojoj obitavaju, mogu se suprotstaviti milom ili silom npr.
HIPPY, PUNKER ili SKINHEAD

ETNIČKE SKUPINE- su društvene skupine koje se međusobno razlikuju u kulturnim

značajkama -jezik, religija, povijest

NAROD- stabilna posebna globalna zajednica koja sebe konstutuira kao politički postojan i
suveren narod (teritorij, zasebne kultura i autonoman gospodarski život)

NACIJA- narod koji ima svoju državu(ekonomija, politika i kultura u vlastitim granicama, na
svome području)

MANJINE- manjinska skupina- skupina koju čini manji dio stanovništva u određenom društvu
a njezini su pripadnici zbog svojih kulturnih i prirodnih značajaka u nepovoljnom položaju (jer
su izvrgnuti diskriminaciji) zato pripadnici manjiina imaju jači osječaj solidarnosti (npr hrvati
van domovine), pripadnice manjine su društveno izolirane od šire zajednice

3 načina rješavanja međuetničkih odnosa

ASIMILACIJA- KULTURNI PLURALUZAM-

LONAC ZA istodobno postojanje i jednako
proces kulturne
adaptacije TALJENJE-melting vrednovanje različitih podkultura uz
etničke manjine pot- prisilno miješanje snažnu zakonsku zaštitu ( Švicarska)
od strane različitih kultura pri
dominantne čemu nastaje novi
kulture kulturni obrazac
SAD,SSSR,SFRJ

KULTURA I MJENA

DRUŠTVO-organizacija koja se stalno mjena

KULTURA-sinonim za društvo (nema kulture bez društva)

Kultura je izložena mjenama i promjenama najviše utječu:

1.) INOVACIJE  IZUMI (ostvarenje neke nove ideje)

OTKRIĆA (odnose se na pojavu koja je i prije postojala ali se za
nju nije znalo (kontinenti))
2.)DIFUZIJA je posuđivanje kulturnih elemenata-širenje izuma (druge kulture
prihvate tuđi izum (npr. kravata))
3.)KULTURNI GUBITAK je temeljna mjena u kulturi gdje se gubi neki element
kulture (npr. Irci-ukraden im je jezik)

22
 4.)AKULTURACIJA je temeljna mjena kada dolazi do izravnih dodira različitih
kultura (SAD-kineska+japanska+europska)

TRADICIJSKO-TRADICIONALNA-MODERNA

TRADICIONALNA-100-1000 g bez bitnih promjena (Egipat)

MODERNA-kultura suvremenog društva koja se jednim djelom temelji na tradicionalnoj a
jednim dijelom prihvača najnovije tehnološke izume
TRADICIJSKA- i moderna i tradicionalna su tradicijske. Tradicionalna je potpuno tradicijska a
Moderna samo onim djelom koji im se temelji na tradicionalnoj

MASOVNA I ELITNA

MASOVNA (mnoštvena) ELITNA

Je izraz za osebujnu kulturu modernoga Odnosi se na manji broj visokoobrazovanih
društva koja se prenosi velikim masama ljudi ljudi koji prate ono najbolje što se događa u
iz posebnih malobrojnih središta putem (religijama, glazbi, kulturnim djelatnostima)
masovnih sredstava komunikacije (tisak, Koje su bitne za neko društvo
radio, film)
kultura osrednjih (netrebaju posebni
intelektualni kapaciteti)

ELITA-„krema društva“
tal. WILFREDO PARETTO“kruženje elita“nije krema nego se društvo sastoji
od više različitih elita (iz jedne u drugu se prelazi ženidbom, zaradom)

DRUŠTVO je apstraktna cjelina veza među pojedincima ili sustav veza koji čine međusobno ovisni
dijelovi, a koji je sposoban za vlastitu reprodukciju.
Reproducira se zahvaljujući ovim uvjetima:
- adaptaciji
- integraciji ( skup običaja i normi)
- uobličavanju hijerarhije društvenih ciljeva ( uspostavlja ih autoritet)
- održavanju vrijednosti
DRUŠTVENA STRUKTURA (structura – sastav građa) je relativno trajan, stabilan i uređen skup
odnosa među ljudima. To je statična slika društvenog poretka.
DRUŠTVENI POREDAK je proces neprestane reprodukcije i transformacije-
Osnovni elementi svakog društva (društv. strukture) su:

1. Društveni položaji i uloge

2. Društvene grupe
3. institucije

23
4. organizacije

DRUŠTVENI POLOŽAJ – mjesto koje pojedinac ima u socijalnoj strukturi.

Pojedinac može imati više društvenih položaja (sin,otac,liječnik,susjed....)
Položaji mogu biti različito rangirani – DRUŠTVENI STATUS
Razlikujemo:
- PRIPISANI (askribirani) društveni položaj – onaj koji je društvo dodijelio pojedincu, bez
obzira na njegov napor, izbor ili rezultate (spol,dob,rasna ili vjerska pripadnost)
- POSTIGNUTI društveni položaj – rezultat je osobnih talenata, znanja, upornosti ili izbora
( liječnik, sportaš, pijanist...)
DRUŠTVENE ULOGE – niz normi, kulturno i socijalno definirana prava i obveze koje se odnose na
neki društveni položaj.
Svaki društv. položaj popraćen je društv. ulogom.
Položaj je statičan a uloga je dinamična (izvodi se)
Razlikujemo IDEALNU(skup normi) i ZBILJSKU ULOGU( aktualno ponašanje)

- Postoji razlika između onoga što bi ljudi trebali činiti i onoga što stvarno čine
- Društvo relativno fleksibilno omogućuje izvođenje uloga jer se ne može od ljudi
očekivati da se ponašamo kao roboti, međutim fleksibilnost postoji unutar granica – ako
se one prijeđu slijede sankcije (formalne ili neformalne)

2. SKUP ULOGA
- Jedan društveni položan povezan je s više uloga koje onda čine skup
- Npr. položaj pacijenta
o Uloga bolesnika
o Uloga rođaka ili prijatelja kojeg posjećujemo
o Uloga potrošača kad kupuje novine na bolničkom kiosku

3. PROBLEM U IZVOĐENJU ULOGA

- Odstupanje u prikladnom izvođenju uloga
- KONFLIKT ULOGA → situacija kada se pojedinac susreće s ispunjavanjem
proturječnih zahtjeva uloge (liječnik privatne prakse, vojni kapelan, učitelj predaje
svojoj djeci)
o Rješenje → precizno definiranje uloga, određivanje prioriteta uloge, razdvajanje
potencijalno konfliktnih uloga
- Uloga je nedovoljno ili nejasno definirana
o Pojedinac neće znati kako se treba ponašati
o Npr. adolescenti – ne znaju jesu li djeca ili odrasli
o Postoje rituali prijelaza: matura, vjenčanje
o Ali kada sve to prođemo, društvo nas može i ne mora priznati

- skupine ljudi koji dijele osjećaje međusobnog pripadanja i nalaze se u stalnoj i redovitoj
interakciji
- karakteristike:
a) ima svoje granice zbog razlikovanja unutar grupe od onih izvan nje

24
 b) društveno stvoreni realitet često postoji više izmišljeno nego stvarno → članovi
ne moraju biti u trajnim međusobnim odonosima, ali sebe doživljavaju kao da
pripadaju jedni drugima
c) svaka grupa posjeduje određen sustav vrijednosti i normi
d) svaka grupa ima i razvija osjećaj grupne pripadnosti

OBLICI DRUŠTVENIH OKUPLJANJA (nisu društvene grupe!)

1. SOCIJALNI AGREGAT – skup anonimnih osoba koje se slučajno nalaze na istom
mjestu u isto vrijeme (koncert, dućan, itd.)
o Interakcija među ljudima ne postoji ili je slaba i neredovita

2. SOCIJALNA KATEGORIJA – statističko grupiranje kojim se označava zamišljeno

grupiranje osoba ili karakteristika, npr. iste dobi, razine obrazovanja, profesije...
o Ti nam podaci pomažu u sociol. istraživanjima i za donošenje bitnih odluka

PRIMARNE (lat. primarius – prvi)

- odlikuje visok stupanj intimnosti među članovima → ljubav, poštovanje, povjerenje
(obitelj, prijatelji, vršnjaci)

SEKUNDARNE (lat.secundus – drugi)

- zasnivaju se na zajedničkim interesima, npr. političke stranke, profesion. udruženja,
sportski klub

TERAPIJSKE (grč. θεραπεύω – liječim)

- grupe za liječenje ovisnosti → nalikuju odnosima u primarnim grupama

REFERENTNE (lat. reffere – izdati dokument?)

- pojedinci se u pozitivnom ili negativnom smislu uspoređuju
o pozitivne – uzor; negativne – niže od nas
- uspostavljaju kriterije ponašanja i stilove života
- ako smo mi članovi neke grupe koja ne zadovoljava kriterije referentne grupe kojoj
težimo, javlja se osjećaj relativne deprivacije
- RELATIVNA DEPRIVACIJA – nezadovoljstvo zbog sukoba između onoga što imamo
u grupi kojoj pripadamo i onoga što smatramo da bismo trebali imati na osn. mjerila
referentne grupe
o Dovodi do osjećaja društvenog otuđenja (npr. imigranti koji su se asimilirali)
Karakteristični procesi u društvenim grupama:

1. RUKOVOĐENJE U GRUPI
- javlja se kada grupa ima svoj poseban sadržaj ili postane prevelika za spontanu (samo-
regulaciju) samoorganizaciju
- rukovodi vođa koji ima autoritet, organizacijske sposobnosti i donosi odluke

2. GRUPNI STAVOVI (MIŠLJENJE)

- svatko podržava, štiti i širi stavove grupe kao vlastite stavove

25
 - dovodi do gubitka kritičnosti zbog želje da se grupa održi pod svaku cijenu

3. KOMFORMIRANJE S GRUPOM
- prilagodba člana grupnom ponašanju i grupnim moralnim i kulturnim normama
- može doći do gubitka vlastite osobnosti

GRUPNA DINAMIKA

Njemacki sociolog Georg Simmel usredotocio se na istraživanje dinamike u najmanjoj ljudskoj

grupi dijadi – društvenoj grupi sa dva clana. Ljubavna veza, brak ili prijateljstvo tipicni su
primjeri dijada.
Dijada ima nekoliko bitnih znacajki: krhka je i nestabilna, ima intenzivnu interakciju, najdublju
povezanost. Dodavanjem treceg clana nastaje trijada, cime se grupna dinamika uvelike
mijenja. Umjesto jednog odnosa imamo tri moguca odnosa. U pravilu je stabilnija od dijade.
- Društvene grupe s više od tri clana obicno su stabilnije od manjih. Obicno razvijaju formalnu
strukturu – položaje, uloge, pravila kojima stabiliziraju svoje djelovanje.
- Idealna velicina grupe? Istraživanja pokazuju kako grupa od pet clanova pruža clanovima
najviše zadovoljstva. Manje grupe zahtijevaju od clanova mnogo više napora, dok su vece
obicno previše impersonalne.

Nastanak i razvoj organizacija usko je povezan sa sve većom podjelom rada, razvojem novčane
privrede i poreznog sustava te modernih sredstava komunikacije

- naše društvo je → ORGANIZACIJSKO DRUŠTVO!!!

- Grupe ljudi koji su međusobno povezane formaliziranim odnosima nadređenosti,
podređenosti i suradnje na obavljanju zajedničkih poslova i ostvarenju zajedničkog cilja
- Karakteristike:
o Specifičan cilj, definirano članstvo, pravila ponašanja, odnosi autoriteta

TIPOVI (napravio podjelu Etzioni):

- PRINUDNE (npr. zatvor, mentalne bolnice, logori)
o Zadržati štićenike silom ili prijetnjom sile, štićenici su otuđeni od org. i ne
podržavaju njezine ciljeve
- UTILITARISTIČKE (npr. banke, tvornice, privredne organizacije)
o Viši član takvih organizacija raznim materijalnim nagradama potiču niže članove
da ostvare ciljeve organizacije
o Što su nagrade veće, to će niži članovi proračunato biti vezaniji za organizaciju
- NORMATIVNE (npr. političke stranke, crkve, dobrotvorne i ratne udruge)
o Dobrovoljne udruge
o Imaju moć nad svojim članovima na temelju uvjerenja, upozorenja, društvenog
pritiska ili javnog priznanja
o Članovi žele biti u takvim organizacijama i odani su njihovim ciljevima

BIROKRACIJA

26
 - prvi oblik organ. društva u kojem se upravlja i usmjerava određenom djelatnošću iz
centralnog ureda
- birokracijom se bavio Weber

Weberova analiza birokracije – dominantna organ. modernog društva, naime ona predstavlja
racionalno djelovanje u institucionalnom obliku

IDEALNI TIP WEBEROVE BIROKRACIJE

Elementi:
1. Precizna podjela rada → postoje strogo organizirane obveze i odgovornosti
2. Hijerarhija autoriteta → niži se nalaze pod upravom viših
3. Sustav pisanih pravila i propisa → za svaki oblik birokracije potrebno je očuvanje
dokumenata
4. Naobrazba ili stručnost službenika → službeno se imenuju na temelju svog stručnog
znanja i kvalifikacija, a nj. se zaposlenje smatra karijerom
5. Administracija (znači strogo odvajanje privatnog od služb. prihv.) → službenici ne
posjeduju niti jedan dio organizacije za koju radi, niti se smije koristiti svojim
položajem za vlastitu korist
6. Impersonalnost i objektivnost → službenici se prema svojem klijentu odnose kao
prema predmetima; osobni osjećaji su isključeni i ne utječu na odluke

Nedostaci birokracije:
1. Izokrenuta racionalnost → danas postoji mnogo birokratskih organizacija s različitim
nadležnostima, a odluke jedne od njih mogu uzrokovati posve suprotne učinke;
npr.strogi propisi o gradnji kuća mogu poskupjeti stambeni prostor
2. Nesposobnost djelovanja u promjenjenim okolnostima → Efikasnost birokracije
temelji se na rješavanju tipičnih slučajeva identičnim postupcima; tijekom brzih
društvenih promjena birokracija često djeluje kruto i neučinkovito
3. Samodovoljnost birokracije → otuđenje od osnovnog cilja zbog kojeg je org. nastala
radi održavanja same organizacije; organizacija može veoma lako postati sama sebi
svrhom
4. Parkinsonov zakon → „Opseg posla povećava se kako bi se ispunilo vrijeme potrebno
za njegovo obavljanje“; Parkinson smatra da birokracija buja jer službenici žele imati
što više podređenih; ti podređeni si međusobno stvaraju posao, a koordinacija njihova
rada zahtijeva opet nove službenike
5. Oligarhija → Oligarhija je vladavina nekolicine koji svoje položaje rabe u vlastitu
korist; što organizacija postaje veća i birokratiziranija – veća je koncentracija moći u
rukama manjine na visokim položajima

-trajni skup kulturnih obrazaca i društvenih odnosa koji ispunjavaju funkcije bitne za
grupu ili društvo u cjelini.

27
 To su: - obitelj – služe za zadovoljavanje potreba ljudi, reprodukciju, socijalizaciju, podizanje
potomstva
- ekonomske – služe za proizvodnju i distribuciju dobara i usluga
- političke – služe za zaštitu građana
- rligijske – služe za zadovoljavanje religijskih potreba ljudi
- obrazovne – služe za prenošenje kulturnog i socijalnog nasljeđa

OSNOVNE ZNAČAJKE:
1. propisuju postupke za postizanje ciljeva
2. osiguravaju izvođenje tog postupka
3. jamče postizanje određenih ciljeva
4. nagrađuju i kažnjavaju pojedince za izvršeni zadatak
5. ograničavaju samovolju pojedinca i jamče slobode pojedincima

Institucije znače uspostavljene načine ponašanja

i u tome su slične s društvenim ulogama,ali institucije su obuhvatnije i uključuju mnogo toga
Npr. škola kao institucija obuhvaća puno uloga (učenik, nastavnik, ravnatelj, roditelj, prosvjetni
savjetnik....)
-reguliraju se pomoću normi i imaju veliku važnost za socijalnu strukturu

Tipologiju društva rsdimo na temelju načina osiguravanja sredstava za život.

Društvene strukture i kulture, sociokulturnom evolucijom, postaju tijekom vremena sve
složenije. DRUŠTVA
JEDNOSTAVNA SLOŽENA

PRETPOVIJESNA POVIJESNA MODERNA

Sakupljačka Uzgajivačka: Poljoprivredna

pastirska Uzgajivač Industrijska
ka:
Lovačka hortikultu
rna

T R A D I C I O N A L N A M O D E R N A

TIPOVI DRUŠTVA:

1. Lovačka i sakupljačka

28
 - pokretljivi su, nejednakost među članovima je mala (po spolu i dobi), svi su srodnici,
preživljavaju lovom, ribolovom i sakupljanjem plodova.(25000 ljudi živi i danas u takvim
društvima-Brazil, Nova Gvineja)
2. Pastirska i poljoprivredna društva
- bave se uzgojem domaćih životinja i obrađivanjem zemlje.
Pastirska: - počinju razlike u moći i bogatstvu ( Mongoli , Arapi)
Poljoprivredna: - zemljoradnja – nastaju stalna naselja, stalna ekonomska i politička
veza među naseljima

3. Društva tradicionalnih država

- rast gradova, nejednakost u bogatstvu i moći kraljeva i careva
- razvoj pisma, znanosti i umjetnosti;Mezopotamija,Egipat, stara Kina, Grčka, Rimsko
carstvo, Inke, Maje, Azteci
4. Industrijska društva
- primjena znanstvenih spoznaja
- novi izvori energije (parni stroj, stroj sa unutarnjim izgaranjem, električna i nuklearna
energija)
- brz tehnološki razvoj
- rad u tvornicama, uredima, život u gradovima
-impersonalnost ( ljudi se ne poznaju), velike organizacije utječu na život pojedinca
- ideje racionalizma, slobode, jednakosti mijenjaju politički krajolik
- rađaju se demokratske institucije
5. Postindustrijsko društvo
- zapošljavanje u tercijarnom sektoru (područje usluga umjesto proizvodnje materijalnih dobara).
- automatizacija (CNC strojevi)-
- rad stvaranje, obrada i distribucija dobara intelektualizirani rad

- naziv za temeljnu promjenu obrazaca kulture i društvenog ponašanja u nekom razdoblju

IZVORI DRUŠTVENIH PROMJENA:

1) fizički okoliš -poplave,potresi
2) stanovništvo -broj,sastav,raspodjela,
3) Invazije i ratovi- čine prilagodbe na nova ponašanja i vjerovanja ili geografska preseljenja
4)Kulturni procesi- nastajanje i nestajanje nekih elemenata
- difuzija- dodir s pripadnicima drugih društava i preuzimanja
njihovih iskustava
-inovacija-nove ideje
5)strukturalni procesi - npr. klasna borba
- pokretači društvenih promjena -socijalizam(Marx)
6)Ideje- mogu biti pokretači društvenih promejna
-Weber- „Protestantska etika i duh kapitalizma“

29
TEORIJE DRUŠTVENIH PROMJENA:

1. CIKLIČKE
- civilizacije rastu i propadaju slično biološkom organizmu (faze
mladosti,zrelosti,propasti) Oswald Spengler- „Propast zapada“
- životni vijek civilizacije 1000 godina
Pitrim Sorokin -2 oblika kulture:
-ideacijski-cijeni se duhovnost
-osjetilni-cijeni se materijalizam

2.EVOLUCIONISTIČKE
- polaze od toga da se društva razvijaju od jednostavih ka složenima

3. FUNKCIONALISTIČKE
Društveni sustav teži ravnoteži, ali u stvarnosti on je u dinamičkoj ravnoteži (stalno je u
promjeni), stoga razni poremećaji tjeraju sustav na reakciju radi uspostave ravnoteže na
višoj razini.
Iako u neprestalnoj mjeni društvo se održava stabilnim, dostižući nove oblike integracije
- Talcot Parsons – gl. predstavnik
W.F.Ogburn – Teorija o kulturnom zaostajanju - Promjena dolazi iz materijalne kulture,
dok se nematerijalna mora prilagođavati tim promjenama i pri tome uvijek kasni.
4. KONFLIKTNE TEORIJE
Glavni izvori društvenih promjena su napetosti i sukobi među društvenim skupinama.
Marx – Čitava povijest je povijest klasnih borbi

- manje ili više trajan i organiziran napor velikog broja ljudi kojemu je cilj promicanje promjena
u društvuili otpor prema tim promjenama.
U povijesti to su: kršćanstvo, reformacija, prosvjetiteljstvo, pokret za ukidanje ropstva, fašizam
i komunizam...
U suvremenim društvima to su: pokret za zaštitu ljudskih prava, ekološki pokret, pokreti z
arvanopravnost žena, antiratni, antiglobalistički....
Tipovi :
1. Alternativni društveni pokreti – za ograničene promjene( prihvatiti alternativu)
npr. hrvatski populacijski pokret
2. Iskupiteljski ( spasiteljski) pokreti – radikalne, korjenite promjene
-fundamentalistički su – „ponovno rođenje“ i sl...
3. Reformski društveni pokreti:
progresivni – novi i moderni ciljevi ( feministički, pokret za lj. prava....)
konzervativni – povratak tradiciji („nova kršćanska desnica“, pokret za zabranu
pobačaja...)
4. Revolucionarni – teže korjenitim promjenama:
ideološki – teže određenim idejama – Rusija počekom 20.st, Jugoslavija 1945

30
 utopijski ciljevi - komunizam

Uvod u socijalizaciju
- vrlo bitna, označava središnji društveni proces i doslovno znači
„postati društven“
- proces oblikovanja ljudskog ponašanja pod utjecajem društvene okoline
o označava složen proces učenja kojim – interakcijom sa svojom društvenom
okolinom – usvajamo znanja, stavove, vrijednosti i ponašanja prijeko
potrebna za sudjelovanje u životu društva.
o počinje rođenjem, a traje koliko i ljudski život, a najvažnije su prve 3 godine
kada se usvajaju vrijednosti, norme i sustav vjerovanja
o bitna za pojedinca i društvo u cjelini, naime njome pojedinci postaju društvena
bića, a društvo svoje nasljeđe prenosi putem učenja i odgaja na slijedeće
naraštaje

POSLJEDICE:
 razvoj ličnosti → osobine ličnosti spoj su životnog iskustva svakog pojedinca i
zajedničkog iskustva socijalizacije u određenoj kulturi
 INTERNALIZACIJA → usvajanje društveno prikladnih i prihvaćenih načina
ponašanja kao prirodnih i normalnih bez vanjske prisile (npr. osobna higijena)
 Razvoj i izgradnja osobnog identiteta i drugih društvenih identiteta

KULTURA I BIOLOGIJA:

1. Biološki determinizam- (Nativizam – lat. natus = rođen) – koncepcija po kojoj su nasljedni

faktori odlučni u razvoju čovjeka. Nasljeđe determinira čovjekove sposobnosti, temperament i
sva ostala svojstva ličnosti, dok je okolina sasvim nebitna.
Socioboilogija zastupa taj stav.

2. Kulturni determinizam – (Empirizam – lat.empiria = iskustvo) – shvaćanje koje ulogu u

razvoju čovjeka pripisuje okolnim faktorima, društvenoj sredini u kojoj je pojedinac rastao.
J.Locke: Čovjek se rađa kao tabula rasa na kojoj okolina preko pojedinačnog iskustva zapisuje ono što hoće.
-pročitati - Margaret Mead: Spol i temperament u tri primitivna društva. str. 84.

31
TIPOVI SOCIJALIZACIJE:
a) PRIMARNA – ostvaruje se u prvim godinama života i vrlo je bitna
o Sastoji se od učenja govora, razvoju misaonih sposobnosti, internalizaciji
kulturnih vrijednosti i normi, emocionalnoj stabilizaciji te vrednovanju
stajališta
b) SEKUNDARNA – u kasnijem djetinjstvu, u interakciji s drugim ljudima, uvelike se
odvaja paralelno s školovanjem djeteta
o Širi spektar socijalnih vještina , usvajaju znanja o ulogama izvan obitelji
c) ANTICIPATIVNA – usmjeren na buduće uloge neke osobe, npr. dječje igre s lutkama
usmjerene su na učenje buduće uloge roditelja
d) RAZVOJNA – pojedinac se mora stalno prilagođavati novoj ulozi i okolnostima, npr.
tek vjenčani par (obredi prijelaza olakšavaju taj proces)
e) OBRNUTA – često se u modernim društvima kada se tradicionalna socijalizacija (od
starijih prema mlađima) mijenja u socijalizaciju od mlađih prema starijima – mladi uče
starije
f) RESOCIJALIZACIJA – preodgoj, kada promjene uloga zahtijevaju učenje potpuno
novih obrazaca ponašanja
o totalne institucije – štičenici podvrgnuti intenzivnim ili ponižavajućim
postupcima resocijalizacije

ČIMBENICI SOCIJALIZACIJE:
1. OBITELJ – najznačajniji čimbenik socijalizacije; izgrađuju se glavne crte osobnosti
2. ŠKOLA – ima ulogu podučavanja mladih određenim znanjima i vještinama
3. GRUPA VRŠNJAKA – osjećaj neovisnosti; dobivanje neformalnog znanja
4. MASOVNI MEDIJI – pružaju mnogo informacija; teško je odrediti koliki je socijalni
učinak
5. OSTALI – religijske organizacije, vojska, rekreacijski klubovi, društveni pokreti →
RAD

- obuhvaća pojmove vlastitog ja (osobnosti), osobni identitet i socijalni identitet → oni

čine društvene procese

značenje riječi identitet:

- dolazi od lat. idem = isto
- ima dva značenja:
o potpuno istost, istovjetnost (ovo je identično onom)
o osebujnost, osobitost (nekog ili nečeg) koja obuhvaća stalnost kroz vrijeme

glagol identificirati:
- klasificirati, svrstati ljude ili stvari

32
 - identificirati se = povezati ili poistovjetiti se s nekim ili nečim (npr. identificirati se s
filmskim junakom, ideologijom, grupom...)

SOCIJALNI IDENTITET
- predstavlja način na koji pojedinci i skupine uspostavljaju razliku u svojim odnosima
prema drugim pojedincima i skupinama
- obuhvaća i ono individualno (jedinstveno) i ono kolektivno (zajedničko) zato jer je
oboje socijalno
- individualni identitet – naglašava razliku u odnosu na druge pojedince, dok kolektivni
identitet naglašava sličnost među pojedincima

PRIMARNI I SEKUNDARNI IDENTITET

1. Primarni identitet – javlja se u toku primarne socijalizacije

tu ubrajamo:
- osobnost – osjećaj vlastitog „ja“, ljudskost koja se izgrađuje iznutra, u interakciji s
drugima
- rod (spol) – muški i ženski, pri čemu:
o SPOL – označava anatomske, biološke i tjelesne karakteristike muškaraca i žena, a
povezan je s biološkom reprodukcijom i spolnim ponašanjem
o ROD – kulturno određen, simbolički izraz te biološke razlike, odnosi se na razlike u
identitetu, stavovima i djelovanjima povezanim u društveno definiranim
shvaćanjima muškosti i ženskosti
- srodstvo – srodnička grupa smješta pojedinca u mrežu društvenih odnosa (davanje
imena, inden. pojedinca s obzirom na zajedničke pretke i sadašnje srodnike, određivanje
prava i dužnosti koje donosi pripadnost srodničkoj grupi)
- etnicitet – kolektivni identitet koji može imati veliki utjecaj na individualno iskustvo;
uključuje i rasnu pripadnost
o Naglašava kolektivne sličnosti u razlici prema drugim etničkim grupama

2. Sekundarni identitet – usvaja se tijekom sekundarne socijalizacije, izgrađuju se na

temeljima primarnog identiteta
- ubrajamo:
o ZANIMANJE (klasični id.) – zapošljavanjem ljudi zauzimaju klasičan položaj te
stječu određenu predodžbu o sebi
o IDENTITET povezan sa stilom života i potrošnje – određen medijima i reklamnim
porukama (npr. hip-hoperi, nogometni navijači)

3 RAZINE IDENTITETA:
Eng. sociologinja Harriet Bradley - „Razlomljeni identitet“
- PASIVNI IDENTITET → „potencijalni identitet“
o Oni proizlaze iz odnosa u društvenom životu (klasnih, rodnih...) u koji su ljudi
uključeni, ali nisu posebno svjesni tih identiteta, a niti ih aktivno izražavaju osim u
iznimnim situacijama (npr. pripadnost klasi)
- AKTIVNI IDENTITET → oni identiteti kojih su ljudi svjesni i koji čine temelj njihovih
akcija

33
 o to su pozitivni elementi za samoidentifikaciju pojedinca, premda nije nužno da o
sebi mislimo u okviru jednog identiteta
o aktivna identifikacija se često javlja kao obrambena reakcija na negativnu definiciju
ili diskriminaciju
- POLITIZIRANI IDENTITETI – oni koji čine stalniju osnovu za djelovanje i gdje ljudi
stalno misle o sebi u terminima nekog identiteta
o izgrađuju se političkim djelovanjem i daju osnovu za kolektivno djelovanje tj.
organiziranje usmjereno na obranu ili promicanje prava grupe

- DRUŠTVENO DJELOVANJE – ponašanje usmjereno prema drugim ljudima ili se odvija

pod utjecajem drugih ljudi.
- SOCIJALNA INTERAKCIJA – obostrano i uzajamno utjecanje dviju ili više osoba na
međusobno ponašanje. Sastoji se od međuigre naših vlastitih i akcija drugih ljudi.
- DEFINICIJA SITUACIJE – način na koji shvaćamo i interpretiramo neposredne okolnosti u
kojima se nalazimo. Definirati akciju znači dati joj ime (npr.rat, siromaštvo, pedofilija,
humanitarno djelo, štrajkanje, .........)

- TEORIJE SOCIJALNE INTERAKCIJE:

 SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM – temelji se na tome da ne reagiramo izravno

na slike, zvukove i druge osjete iz svoje fizičke okoline, nego ih interpretiramo,
pridajemo im značenje i ponašamo se na osnovi toga. Definicije koje dajemo se sastoje
od simbola. Smatra da pomoću tih definicija konstruiramo društvenu stvarnost, te da je
usklađeno djelovanje ljudi posljedica svjesnog napora sudionika interakcije.
 - Thomasov teorem – „Ako ljudi definiraju situaciju kao realnu, ona je realna u svojim
posljedicama“- to znači da ljudi reagiraju na simbol kao i na značenje koje on nosi.

 DRAMATURŠKI PRISTUP – začetnik mu je Goffman, koji promatra društveni svijet

kao neku vrstu prirodnog kazališta, u kojem smo svi istovremeno glumci i publika.
Redovita aktivnost u životu je predstavljanje sebe. Želeći da nas drugi vide u pozitivnom
svjetlu, nastojimo kontrolirati svoj izgled i ponašanje. Taj proces se zove upravljanje
dojmom o sebi. Goffman razlikuje prednji i stražnji plan. Prednji plan je pozornica, gdje
upravljamo dojmom o sebi, a u stražnjem planu se opuštamo i ponašamo suprotno
dojmu koji smo htjeli izazvati kod publike.
 ETNOMETODOLOGIJA – proučavanje načina i postupaka koje obični ljudi koriste u
svakodnevnom životu da bi dali smisao onom što drugi čine ili kažu. Temelji se na tome
da se mi u svakodnevnom životu ponašamo kao da je stvarnost nešto čvrsto, zadano i
jasno definirano, te da u pozadini naših interakcija stoji očekivanje da će drugi sudionici
poštovati nepisana pravila koja se podrazumijevaju.
 TEORIJA SOCIJALNE RAZMJENE - opisuje naše sudjelovanje u interakciji kao
neku vrstu socijalnog knjigovodstva kojim unosimo red u odnose s drugim ljudima
odmjeravajući troškove i profite. Za nagrade smo se spremni izvrći trošku, troškove
nastojimo izbjeći, a profiti su nagrade minus troškovi. Dokle god sudionici izvlače neki

34
 profit iz odnosa, odnos će se nastaviti. Ta socijalna razmjena pretpostavlja normu
recipročnosti – društveno pravilo koje tvrdi da trebamo pomoći onima koji nam pomažu.

– proces kojim ljudi jedni drugima prenose informacije, ideje, stavove i mentalna stanja.
Dijeli se na verbalnu i neverbalnu.

- verbalna: ljudski jezik, govor

- neverbalni komunikacijski sistemi –
 GOVOR TIJELA – pokreti ruku, osmijesi, grimase.
 PARAJEZIK – vokalne značajke govora – visina glasa, jačina, tempo.
 DODIR – fizički kontakt – dodir, lupkanje po ramenu, grljenje, rukovanje.

- poštivanje pravila i normi pretpostavka je uređenog društvenog života

- većina ljudi postupa u skladu s očekivanjima, zahtjevima i zabranama svog društva,
međutim kada se pojavi odstupanje od društvenih pravila, javljaju se mehanizmi
socijalne kontrole

- SOCIJALNA KONTROLA → skup sredstava kojima osiguravamo poštivanje normi

većine članova društva
- Naime, socijalizacija nije potpuna i savršena; znači da pojedinci na različite načine
interpretiraju norme tako da je potpuno konformiranje praktički nemoguće
- Kada dođe do prevelikog odstupanja od normi, onda društvo koristi sankcije
- SANKCIJE:
svaka reakcija drugih na ponašanje pojedinca ili grupe koja za cilj ima osiguranje
poštivanja normi:
o pozitivne (nagrade)
o negativne (kazne)
o formalne (nagrade ili kazne koje dodjeljuje neko službeno tijelo npr. dobivanje
diplome, ukor, otkaz...)
o neformalne (spontane, manje organizirane; npr. špotanje...)

- preveliko odstupanje od normi dovodi do devijantnog ponašanja (lat. de...via – put)

o u svakodnevnom govoru devijantnost znači skretanje s prihvaćenog puta
- DEVIJANTNOST – ona djela koja ne podliježu normama i očekivanjima članova
nekog određenog društva

35
 o Ponašanje koje preko prihvatljive mjere odstupa od normi što ih većina
članova prihvaća
o Činjenica je da takvo ponašanje izaziva neprijateljske reakcije i negativno se
vrednuje
o Devijantnost je ipak relativan pojam, što će reći da su postupci devijantni
samo u odnosu na norme nekog određenog društva i nekog trenutka u povijesti

TIPOVI DEVIJANTNOSTI:
1. zločin i maloljetna delikvencija
2. ilegalna uporaba droga
3. prostitucija
4. samoubojstvo (suicid)
5. alkoholizam
6. duševne bolesti
7. homoseksualizam

Društvene funkcije devijantnosti (97.str)

POZITIVNE FUNKCIJE DEVIJANTNOSTI ZA DRUŠTVO –

 devijantnost može služiti promicanju društvene konformnosti
 svaki put kad ljudi osude devijantnost, pojašnjavaju i učvršćuju neku društvenu normu
 grupa se osnažuje usmjeravanjem pažnje na devijantnost
 devijantnost može biti katalizator promjene

1. TEORIJA STRUKTURALNOG PRITISKA

 Robert Merton – američki sociolog
o Proučavao je američko društvo i uočio je da je za veliki broj Amerikanaca
materijalno bogatstvo postalo glavni kulturni cilj, međutim malobrojna su
dozvoljena sredstva kao npr. dobro obrazovanje pa dobro plaćen posao, opće
prihvaćeni za postizanje tog cilja

 Oni pojedinci koji su prihvatili novac kao glavno mjerilo životnog uspjeha, a nemaju
pristupa dozvoljenim sredstvima, osjećaju jak pritisak prema devijantnosti; oni ne mogu
postići kulturno prihvaćeni cilj kulturno prihvaćenim sredstvima

 5 tipova prilagodbi na anomiju:

o KONFORMNOST → ljudi prihvaćaju ciljeve i dozvoljena sredstva
o INOVACIJA → ljudi prihvaćaju ciljeve, ali odbacuju dozvoljena sredstva
o RITUALIZAM → ljudi odbacuju ciljeve, ali uporno ostaju pri postojećim
sredstvima (čest primjer - birokracija)

36
 o POVLAČENJE → ponašanje karakteristično za ljude koji su „ispali“ iz društva
(beskućnici, kriminalci...) – ljudi odbacuju ciljeve i sredstva
o POBUNA → ljudi odbacuju i ciljeve i sredstva, ali ih zamijenjuju novim
pravilima, normama, ciljevima – tu spadaju svi radikalni društveni pokreti

 Prema tome, Merton dokazuje da devijantnost ne potječe iz pataloške ličnosti nego iz

kulture i strukture samoga društva

2. TEORIJA KULTURNE TRANSMISIJE

- govori o tome što se uči i od koga se uči
- govori da postoji sličnost između načina na koji se uči normalno ponašanje i između
načina na koji se uči devijantno ponašanje.- taj se fenomen zove diferencijalna
asocijacija
-neke će društvene grupe podržavati devijantno ponašanje dok druge to neće činiti, tako
da se pojedinci identificiraju sa nositeljima kriminalnih normi(kriminalcima pa postaju i
sami kriminalci)

2. KONFLIKTNA TEORIJA DEVIJANTNOSTI

- Polazi od suprostavljenih interesa različitih društvenih grupa (klasnih, rasnih, vjerskih,
etničkih, spolnih) pa i velikih organizacija
- Govori nam da moćne društvene grupe kontroliraju zakone i nastoje vlastite vrijednosti i
norme nametnuti svima drugima (ostatku društva)
- U kapitalističkom društvu većina prekršaja zakona odnosi na povrede vlasništva npr.
pljačka, krađa, itd., dok je u manjoj mjeri zastupljen kriminal velikih organizacija
(poduzeća)
- Najčešća kazna za 1. vrstu prekršaja je zatvor, a za 2. vrstu češća je novčana kazna
- ZAKLJUČAK: Zakon očito nije jednak za sve, već promiče interese moćnih društvenih
grupa

3. TEORIJA ETIKETIRANJA
 Sa interakcionalističkog stajališta
 Po toj teoriji neki pojedinci bivaju označeni kao devijantnima, s vremenom se počnu
tako osjećati i ponašati
 KARAKTERISTIKE:
o Nijedan čin sam po sebi nije devijantan, već ono loše u nekom činu proizlazi iz
načina na koji ga drugi doživljavaju
o Svi se ljudi u manjoj ili većoj mjeri ponašaju devijantno, tako da ne postoji
podjela na dobre ili loše tj. normalne i devijantne
 PRIMARNA DEVIJANTNOST – pojava koja krši društvena pravila,
ali proizlazi nezapaženo od djelovanja socijalne kontreole
o Devijantnost ovisi o tome koja pravila društvo izabire, u kojim prigodbama i
prema kojim ljudima provodi (bogati → siromašnima; stariji → mlađima)

SEKUNDARNA DEVIJANTNOST – reakcija pojedinca ili grupe na

reakciju društva, pojedinac dobiva status devijantne osobe i onda se tako
ponaša
o Osobe etiketirane kao devijantne najčešće su odbačene i izolirane od ostatka
društva i tjera ih da potraži društvo sebi slično. Sudjelovanjem u devijantnoj
subkulturi oni rješavaju frustrirajuće situacije i pronalaze emocionalnu podršku,

37
 na taj način oni učvršćuju devijantnu sliku o sebi i oslabljuju veze s tzv.
normalnim dijelom društva

Ponašanje više osoba na istom mjestu i u isto vrijeme pri čemu ponašanje nije bilo unaprijed
planirano ni organizirano

KARAKTERISTIKE:
a) ograničena soc. interakcija – privremeno okupljanje
b) nejasne soc. granice – ljudi nemaju osjećaj pripadanja jedni drugima
c) nekonvencionalne i slabe norme – oblici kolektivnog ponašanja nastaju i nestaju bez
uspostavljanja čvršće strukture, a mogu poprimiti i posve nekonvencionalne norme (npr.
skupina navijača uništava imovinu...)

OBLICI:
RASPRŠENO (DISPERZIVNO) – lat. dispergere
- obuhvaća događaje koji su relativno spontani, kratkotrajni, bez jasnog cilja i labavo
strukturirani

GLASINE
- neprovjerene informacije koje se prenose neformalno usmenim putem javljaju se u
neizvjesnim vremenima (kada nedostaje provjerene informacije); odnose se na teme od
širokog javnog interesa
o Trač se odnosi na privatni život nama poznatih osoba

MODA I MODNE LUDOSTI

- podrazumijeva široko prihvaćanje neke novosti u određenom području života (auti,
umjetnost, odjeća, ukrašavanje...); opća karakteristika modernih društva i njihovih
pojava sociolozi objašnjavaju s dva razloga:
o Moderna društva su orijentirana prema budućnosti
o Oznaka statusa i prestiža
- Moda se javlja na vrhu društvene ljestvice, postaje popularno gotovo cijelom društvu i
ubrzo biva zaboravljena
- Modne ludosti su kratkotrajno i odušev. prihvaćanje neke novosti; najpodložniji su
adolescenti → npr. piercing, tetovaža, Rubikova kocka

PANIKA i MASOVNA HISTERIJA

- oblici ponašanja s mogućim ozbiljnim posljedicama; iracionalno ponašanje povezano s
vjerovanjima, glasinama i strahovima

38
 Strahovi današnjice:
1. Svinjska gripa
2. Terorizam
3. Globalno zatopljenje
4. Ebola, Sars, Ptičja gripa
5. Hrana
6. Pretilost kod djece
7. SIDA
8. Tehničke katastrofe
9. Prirodne katastrofe
KONVERGIRAJUĆE 10. Zlostavljanje u obitelji
- GOMILA – privremeno okupljanje većeg broja
ljudi koji imaju zajedničko središte pozornosti i snažno uzajamno utječu jedni na druge

4 TIPA GOMILA, s obzirom na emocionalnu uključenost sudionika:

1. SLUČAJNA GOMILA → grupa ljudi koja se grupira radi nekog zajedničkog cilja (npr.
svjedoci prometne nesreće)
2. KONVENCIONALNA GOMILA → uz zajednički cilj ima i određena pravila
ponašanja (npr. publika, ljudi na pogrebu, studenti na predavanju)
3. EKSPRESIVNA GOMILA → nema vanjski cilj; već je smisao okupljanja je samo
okupljanje (npr. karneval)
4. AKTIVNA GOMILA → uz vanjski cilj ima i naglašenu akciju; često se gubi
samokritičnost i kontrola što dovodi do podčinjavanja pojedinca
o Reagiranje na temelju emocija

PODSKUPINA FLASH-MOB → gomila koja se okuplja bez najave, bez očitog razloga i
nakon što se izvede potpuno besmislen čin, razilaze se svatko na svoju stranu (nakon nekoliko
minuta)

Zajedničke karakteristike gomile:

a) sugestibilnost
b) deindividualizacija
c) osjećaj neranjivosti

DRUŠTVENI POLOŽAJI
- mjesto koje pojedinac ima u socijalnoj strukturi
- elementi od kojih se sastoji društvena struktura (npr. struktura moderne obitelji sastoji se
od položaja majke, oca i djece, ali isto i od položaja supružnika i braće, tj. sestara)
- pomažu nam da odredimo mjesto jedni drugih i uklopimo se na vlastito mjesto u društvu
- nisu svi položaji jednaki → onaj društveni položaj koji je vrednovan tj. rangiran više ili
niže na nekoj ljestvici vrijednsoti naziva se DRUŠTVENI ili SOCIJALNI STATUS
o status je jedan od glavnih elemenata društvene stratifikacije – u modernom
društvu, pojedinac ima status po zanimanju (odvjetnik, vozač), obiteljski status,
spolni status (M – Ž)
 status je definiran kulturom
 razlikujemo:

39
 1. pripisane (askirbirane)
2. postignute društvene položaje

1. PRIPISANI DRUŠTVENI POLOŽAJ

- Onaj koji društvo dodjeljuje pojedincu bez obzira na sposobnosti, napore, izbor ili
rezultate
- Obično je određen u trenutku rođenja
- Glavni kriteriji pripisivanja položaja su dob i spol, a ostali kriteriji su: etnička, vjerska
i rasna pripadnost te srodstvo i obiteljsko podrijetlo
- Pripirisvanje društvenih položaja → izvor društvenih nejednakosti (npr. Kastinski sustav
u Indiji i apartheid u Južnoafričkoj Republici)

2. POSTIGNUTI POLOŽAJ
- Rezultat je osobnih sposobnosti, talenta, znanja, upornosti ili izbora
- Glavni kriterij postizanja položaja → individualno postignuće
- U stvarnosti – postignuće nikad nije jedini kriterij za društveni položaj, jer je pristup
društveno poželjnim položajima vrlo često zasniva na pripisivanju
- S obzirom na zauzimanje društvenih položaja razlikujemo 2 tipa društva:
o STRATIFIKACIJSKI TIP – prevladavaju pripisani položaji koji određuju
funkciju koju će pojedinac obavljati npr. feudalno društvo s nasljednim
plemstvom
o FUNKCIONALNI TIP – prevladavaju postignuti položaji, funkcija koju
pojedinac obavlja određuje njegov društveni položaj, npr. moderna društva

2 oblika društvene nejednakosti:

1. DRUŠTVENA DIFERENCIJA
- oblik društvene nejednakosti koji nastaje iz toga što članovi društva obavljaju različite
djelatnosti i imaju različite uloge
- načelno ne postoji podjela na više i niže skupine već se ovdje radi o usporednom
postojanju različitih radnih i profesionalnih skupina
- naglašava različitost među ljudima, ali ne nejednakost
- društvena diferencija odnosi se na posve osobna obilježja tipa dob, spol, izgled, talent,
razina inteligencije...

2. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA (lat. stratum – sloj)

- definiramo kao strukturiranu, relativno stabilnu i trajnu nejednakost među skupinama
ljudi u društvu
- ovdje se radi o hijerarski – poredanim društvenim skupinama jedna iznad druge, obično
na temelju količine bogatstva, ugleda i moći
- karakteristike stratifikacije:
o društvena stratifikacija odnosi se na skupine ljudi, a ne na pojedince

40
 o strukturirani oblik nejednakosti = uređena (ustrojena) prema nekom obrascu
(vjerskom, etničkom...)
o relativno trajna nejednakost → vrlo se sporo i teško mijenja
o skup ideja koje objašnjavaju nejednakost

postoje 2 razlike između diferencijacije i stratifikacije:

 društvena stratifikacija nužno podrazumijeva i diferencijaciju, ali društvena
diferencijacija može postojati bez stratifikacije kao što je bio slučaj u prvim zajednicama
 društvena diferencijacija se odnosi na razlike među pojedincima, dok se stratifikacija
nužno odnosi na skupine

ROPSTVO – ekstremna nejednakost, pojedinci posjeduju druge ljude; uvjeti vlasništva nad
robovima razlikuju se tijekom povijesti

KASTE – na Indijskom potkontinentu

- 4 kategorije s različitim društvenim ugledom i na dnu „nedodirljivi“;
- povezano s hinduističkom religijom;
- brakovi između kasta su zabranjeni

STALEŽI – značajka europskog feudalizma; plemstvo → svećenstvo → kmetovi, seljaci,

obrtnici, trgovci
- nije tako strogo određeno kao kaste

KLASE – bitno različite od prije navedenih

a) nisu uspostavljene na religijskoj ili zakonskoj osnovi; granice između klasa nisu strogo
određene
b) pripadnost klasi moguće je individualno postići, moguć je prijelaz iz jedne u drugu
c) zasnivaju se na ekonomskim razlikama
d) nisu određene osobnim odnosima obveza i dužnosti nego neosobnim (impersonalnim)
odnosima kao što su novčani sistem ili različiti uvjeti rada

1. Funkcionalističke teorije stratifikacije

- bave se funkcijom društvene stratifikacije, njezinim doprinosom održavaju i dobrobit
društva
- stratifikacija nužna i univerzalna
- stratifikacijski sistem nastaje tako što društvo propisuje razne ciljeve za razne pojedince
i skupine ljudi
- u svakom društvu stoga postoje različiti društveni položaji pri čemu su neki važniji za
opstanak i očuvanje od drugih → iz raznih položaja slijede i nejednake nagrade (u

41
 protivnom, društvo bi bilo neuspješno i ne bi motiviralo najsposobnije da vrše
najvažnije poslove)
- moto: „Čini ono što se o tebe očekuje, pa ćeš steći položaj i privilegije.“

- Kritika:
o U modernom kapitalizmu ovaj pritisak društva vodi pojedinca do anomije
o Otvorenost društvenog sistema je lažna svijest jer nemaju svi iste šanse da
razviju svoje sposobnosti i steknu nagrade

2. Konfliktne teorije stratifikacije

- glavni kriterij stratifikacije, prema Marxu, je odnos prema sredstvima za proizvodnju i s
tim povezan način pripisivanja
- u kapitalističkom društvu Marx razlikuje 2 klase:
o kapitalisti – vlasnici sredstava za proizvodnju, koji prisvajaju profit
o proleterijat (radnička klasa) – njihovo jedino vlasništvo je radna snaga koju
moraju prodati da bi zaradili za život, a za svoj rad primaju nadnice
- te su 2 klase u neprestanom konfliktu, koju Marx naziva klasnom
borbom, zbog čega dolazi do eksploatacije radničke klase
- tijekom radnog dana, radnici proizvedu više nego što dobivaju zauzvrat u nadnici
- kapitalisti tako stječu dobit na štetu radničke klase jer prisvajaju dio vrijednosti bez
naknade. Taj višak vrijednosti (Razlika između vrijednosti robe i plaće) čini profit kojim
vlasnik raspolaže
- to proturječje kapitalizma čini klasnu borbu u kojoj proleterijat postaje sve svjesniji
svojih interesa, a to je ukidanje društvene nejednakosti i nepravde.

- Kritika:
o Marxu se zamjera ekonomski determinizam – objašnjenje društvene stratifikacije
isključivo iz ekonomskih razloga
o Odnosi se na promjene u klasnoj strukturi od Marxova vremena do danas –
srednji sloj porasta i danas postoji čitava ljestvica klasa
o Nastankom socijalističkih društava u 20.st. ostao je veliki stupanj nejednakosti
(zasnovanoj na političkoj moći)

2. Teorija stratifikacije Maxa Webera

- Polazi od Marxove teorije, ali je razrađuje
- 2 glavne razlike između Marxove i Weberove analize stratifikacije:
o u stvaranju klasa, bitni su i drugi činitelji, uz posjedovanje ili neposjedovanje
kapitala, a to su konačne razlike u ekonomskoj dobiti koje su dovoljne da
proizvedu razlike klase
 te se razlike odnose na vještine, kvalifikacije i obrazovanje
o uz ekonomsku postoje još 2 ravnopravne dimenzije stratifikacije – socijalna i
politička
 dakle kao oblici stratifikacije u modernim društvima uz klase, javljaju se
još i statusne grupe i političke stranke

Uzroci stratifikacije su: MATERIJANO BOGATSTVO, UGLED I MOĆ

42
 - Prema tim uzrocima Weber razlikuje 3 tipa društvenih poretka u kojima dolazi do
stratifikacije:
1. Ekonomski poredak (KLASE)
 Odnosi se na način raspodjele proizvoda i usluga u društvu
 Klasu čini skupina ljudi koji imaju sličan položaj u tržišnoj privredi, dobivaju slične
ekonomske nagrade i imaju slične životne šanse

2. Socijalni poredak (STATUSNE GRUPE)

 Odnosi se na način raspodjele društvenog ugleda ili statusa
 Razlike u statusu nisu nužno povezane s ralikom u ekonomskom položaju npr.
osiromašeni plemić može zadržati visok status, a novoobogaćeni skorojević ne mora ga
nikad steći, unatoč bogatstvu
3. Politički poredak (POLITIČKE STRANKE)
 Odnosi se na način raspodjele političke moći u društvu
 Stranka je društvena grupa usmjerena k stjecanju društvenih moći – članovi stranke
imaju zajedničke interese i ciljeve koje nasoje provesti unatoč otporu društvenih grupa

- Weberova teorija stratifikacije ublažava Marxov ekonomski determinizam i pokazuje da

je stratifikacija više dimenzionalna pojava

- Znači pomicanje grupa ili pojedinaca između različitih socioekonomskih položaja

2 su glavna oblika mobilnosti:

 VERTIKALNA MOBILNOST – znači pomicanje prema gore ili dolje na
stratifikacijskoj ljestvici (povećanjem, tj. smanjenjem bogatstva / prestiža / moći)
 HORIZONTALNA (lateralna) MOBILNOST – označava kretanje u prostoru npr.
selidbe u drugi grad ili regiju, ili migracije u inozemstvo

Ti se oblici mobilnosti često kombiniraju, npr. mladi nezaposleni stručnjak iz velikog grada
zapošljava se u malom mjestu

Razlikujemo 2 načina proučavanja socijalne mobilnosti:

 Unutargeneracijska (intragen.) mobilnost – proučava karijeru pojedinca tj. koliko se
on pomicao naviše ili na niže tijekom svog radnog vijeka
 Međugeneracijska (intergen.) mobilnost – uspoređuju društveni status roditelja i
djece, npr. u kojoj mjeri djeca imaju isti tip zanimanja kao njihovi roditelji

S obzirom na mogućnost mijenjanja društvenog položaja razlikujemo:

 Otvorena (meritokratska) društva – čine društva u kojima se položaji relativno lako
mijenjaju, tj. u kojima je mogućnost vertikalne mobilnosti dosta velika (npr. klasni
sustav ind. Društava)
 Zatvorena društva – otežavaju i ograničavaju mobilnost jer se društveni položaji
najčešće nasljeđuju (npr. Kastinski sustav u Indiji)

Socijalna mobilnost u modernim društvima:

43
 - veću mobilnost u modernim, industrijskim društvima uvjetuje prije svega, tehnološki
razvoj, zatim otvaranje novih radnih mjesta, različite stope fertiliteta u pojedinim
klasama, razvoj obrazovnog sustava dostupnog svima i smanjenje važnosti pripisanih
položaja
- ovdje, dakle stopa mobilnosti ovisi više o društvenim nego o individualnim činiteljima

STRUKTURALNA MOBILNOST – je naziv za mobilnost koja je ovisna o društvenim

činiteljima
- sa strukturalnom mobilnošću povezano je razlikovanje apsolutne i relativne mobilnosti
APSOLUTNA MOBILNOST – postotak je pojedinca u nekoj kategoriji koji su bili mobilni
(uzlazno ili silazno)
- posljedica je promjena u strukturi zanimanja modernih društava (npr. djeca nadilaze
svoje roditelje u obrazovanju, prestižu zanimanja i prihode)

RELATIVNA MOBILNOST – odnosi se na šanse za mobilnost jedne grupe u odnosu na

drugu
- izračunava se statistički kao koeficijent vjerojatnosti (kad je koeficijent „1“ imamo
perfektnu mobilnost tj. potpunu otvorenost – klasno polazište roditelja nema nikakvog
utjecaja na klasno odredište pojedinca)

OBITELJ
- sociologija obitelji ukazuje na značaj obitelji na društvo
- najstarija i najvažnija među društvenim institucijama i u svim vrstama društva
- ona čini osnovu društvenu jedinicu

u proučavanju obitelji razlikujemo 2 shvaćanja:

1. TRADICIONALNO SHVAĆANJE OBITELJI
- 2 karakteristike:
o Obitelj je univerzalna društvena institucija koja postoji u svim društvima
o Obitelj se smatra pozitivnom kako za pojedinca tako i za cjelinu

2. NOVA SHVAĆANJA OBITELJI

a) Obitelj nije neizbježna – društvo može biti bez obitelji, 2 primjera:
- 1. primjer – „Crna obitelj Novog svijeta“
 Centralna Amerika, Antili – MATRIFOKALNE obitelji (čini ju žena i o
njoj ovisna djeca, vlastita ili usvojena)
- 2. primjer – Izraelski kubici – oko 4 % Izraelaca živi u otprilike 240 kibuca
 SOCIJALNI ODNOSI – ravnopravnost spolova, roditelji i djeca žive
odvojeno – sva se djeca prihvaćaju i odgajaju kao djeca kibuca,
monogamni brakovi
 EKONOMSKI ODNOSI – glavna grana privrede – poljoprivreda;
članovi kibuca zajedno posjeduju kapital i imovinu, svaki supružnik radi
za kibuc kao cjelinu i dobiva svoj udio proizvedene robe i usluga
b) Kritiziraju instituciju obitelji – u toku 60-ih godina 20.st.. feminstički pokret osuđuje
ulogu žene u njoj (žena – majka, odgajateljica, kućanica, itd.)

44
Je li obitelj univerzalna?
- George Peter Murdock, američki antropolog, analizirao je instituciju obitelji u širokoj
skali društava – na uzorku od 250 tipova društava (od malih lovačkih i sakupljačkih
horda do industrijskih društava velikih razmjera)
- Zaključio je:
 Obitelj je prisutna u svim društvima, samo je njezina struktura drugačija
 Definirao je obitelj: „Obitelj je društvena skupina koju karakterizira
zajedničko prebivanje, ekonomska suradnja i reprodukcija. Ona
uključuje odrasle članove oba spola, od kojih najmanje dvoje, održavaju
društveno odobrenu spolnu vezu, i jedno ili više djece, vlastite ili
usvojene.“

- U hrvatskom jeziku – uz riječ obitelj postoji i riječ PORODICA

- Razliku u značenju možemo uspostaviti po tome što riječ obitelj dolazi od glagola
obitavati, tj. živjeti zajedno, dok se riječ „porodica“ odnosi na srodstvo

1. SASTAV OBITELJI
NUKLEARNA (atomska, inkosna) OBITELJ
- roditelji (biološki i socijalni) + djeca (biološka i posvojena)
- karakteristična za moderna industrijska društva
- 2 TIPA:
o Obitelj ORIJENTACIJE – ona u kojoj se rađamo
o Obitelj PROKREACIJE – ona koju stvaramo

PROŠIRENA OBITELJ
- od nekoliko generacija srodnika; povezano zajedničkim precima
- 2 TIPA:
o VERTIKALNA – „3. generacija“ (baka i djed)
o HORIZONTALNA – generacijska

MODIFICIRANO PROŠIRENA OBITELJ

- od srodnički povezanih obitelji koje međusobno surađuju, ali zadržavaju svoju
samostalnost. Taj srodnički život umanjuje osjećaj nesigurnosti; posebno u vezi s
egzistencijalnim momentima počevši od rođenja djeteta, vjenčanja, bolest, starost, smrt

2. NASLJEĐIVANJE
a) PATRILINEARNO – priznavanje podrijetla potomaka i nasljeđivanje imovine po
očevoj liniji
b) MATRILINEARNO – priznavanje potomaka i imovine po majčinoj liniji (npr. Židovi)
c) BILINEARNO – podjednako zastupljeno (majka/otac)

3. OBITAVANJE
a) PATRILOKALNO – par će živjeti kod obitelji mladoženje
b) MATRILOKALNO – par će živjeti kod obitelji nevjeste

45
 c) NEOLOKALNO – par će živjeti neovisno o rodbini i srodstvu, novi stan i mjesto
obitavanja (npr. „baka-servis“)

4. ODNOSI MOĆI
a) PATRIJARHALNA – autoritet (pravo donošenja najvažnijih odluka) ima otac, tj.
nastariji muškarac
b) MATRIJARHALNA – autoritet ima majka, kada umre otac ili kod razvoda braka
c) EGALITARNA – jednaka raspodjela moći (između oca i majke); posljedica većeg
stupnja obrazovanja žene i emancipacije tj. demokratskog ozračja (pristup tržištu rada)

46
1. REGULACIJA SPOLNOG PONAŠANJA
- izbjegavanje incesta, znači izbjegavnje spolnih odnosa među najbližim srodnicima, a
pogotovo unutar nuklearne obitelji
- kraljevski incest – među pripadnicima vladajuće grupe (u Egiptu, na Hawaima, kod
Inka)

postoje 3 objašnjenja zabrane incesta:

- SOCIO-KULTURNO OBJAŠNJENJE
o ponudio je antropolog Bronislav Malinowski
o takvi bi odnosi među članovima nuklearne obitelji izazvalo ljubomoru i kaos te
bi uništila temeljnu strukturu društva
o Claude Levy-Strauss [Levi-Štros] – zabrana znači prijelaz ljudkse vrste iz
prirode u kulturu; stvara veze i saveze između različitih ljudskih grupa (partneri
izvan obitelji)
- BIOLOŠKO OBJAŠNJENJE
o genetska malformacija vjerojatnije ako su roditelji u bliskom srodstvu
- PSIHOLOŠKO OBJAŠNJENJE
o Edward Westermarck – „nezainteresiranost zbog bliskosti“ jer su od najranijeg
djetinjstva odgajani zajedno
 Izraelski kibuci – potvrda teorije

- egzogamija – kulturno pravilo koje zabranjuje brak unutar srodničke grupe; bitno
svojstvo integracije društva

- endogamija – pojava sklapanja braka unutar pojedine grupe

o u Indiji unutar iste kaste; u Europi se aristokracija ženila unutar aristokratskih
krugova (same sebe)
o tipično za rasne, etničke, vjerske skupine; društvene klase

2. REPRODUKTIVNA FUNKCIJA OBITELJI

- najznačajnija i nezamjenjiva funkcija za održanje društva
- provodi se u skladu s populacijskom politikom
- Zakon o obitelji – regulira tu problematiku (populacijske ili depopulacijske mjere)

3. SOCIJALIZACIJSKA FUNKCIJA OBITELJI

- na taj način obitelj djeluje kao posrednik između pojedinca i šire društvene okoline
- u obitelji se uči i društveno prihvatljivo ponašanje (odnos prema starijima, odgovornost,
usponi i padovi...)
- odrastanjem, utjecaj na dijete dolazi sve više iz vanjskog kruga, što se može izraziti kao
sukob generacija

4. SKRB, ZAŠTITA I EMOCIONALNA POTPORA

- potomstvo ostaje na skrbi djeci

47
 - obitelj je glavno mjesto gdje se ta skrb ostvaruje, osim toga ljudi kao društvena bića
imaju emocionalne potrebe koje mogu zadovoljiti samo u interakciji s drugima – obitelj
– gl. mjesto za intimne odnose
- zdravi obiteljski odnosi → stabilnost

5. PRIDAVANJE DRUŠTVENOG POLOŽAJA

- svaka obitelj smješta svoje članove u određenu mrežu društvenih odnosa, tako
pripisujući svakom članu poseban društveni status
- tako se dijete uči odnosima s roditeljima, rođacima i prijateljima
- osim toga dijete postaje svjesno da pripada određenoj etničkoj, vjerskoj i rasnoj skupini
što onda utječe na njegovu daljnju socijalizaciju

- društveno odobrena spolna zajednica dviju ili više osoba

2 OBLIKA:
- MONOGAMIJA (1 muž i 1 žena)
o uzastopna monogamija .....
- POLIGAMIJA
o Poliginija (1 muž i 2 žene ili više žena)
o Poliandrija (1 žena i 2 ili više muževa) – Tibet, dijelovi Indije
o objašnjava se kao društvena nejednakost (0.5 %)

- sve promjene koje zahvaćaju globalno društvo odražavaju se i na obitelj (njezinu

strukturu, unutarnje odnose i oblik)

- Najvažnije promjene prisutne u razvijenim društvima Zapada su:

1. Proširene obitelji tradicionalnih društava se raspadaju i zamjenjuju se
nuklearnom obitelji
2. Učvršćuje se načelo slobodnog izbora bračnog partnera
3. Sve je više egalitarnih brakova, tj. sve se više priznaje ravnopravni položaj žene
u obitelji; posljedica je to sve veće ekonomske neovisnosti žena kao i prava na
raskid nezadovoljavajuće bračne veze
4. Povećava se stupanj spolne slobode u društvima koja su u tome bila vrlo
restriktivna (to su ona društva u kojima je romantična ljubav pretpostavljala
spolni odnos i brak)
5. Priznaju se prava djeteta – utvrđen je pravni okvir za zaštitu dječjih prava
(roditelji više nisu isključivi vlasnici svoje djece)

48
Položaj i uloga žena u društvu i obitelji
- u okviru ove teme raspravlja se o uzrocima rada prema spolu i neravnopravnosti između
muških i ženskih uloga
- postoje 2 glavna stajališta:
o BIOLOGISTIČKO stajalište – zastupa G. P. Murdock koji smatra da je ta
podjela prirodna, zasnovana na biološkim razlikama spolova. Muškarci su fizički
jači i predodređeni za obavljanje napornijih poslova, dok žene zbog svoje
biološke funkcije rađanja i dojenja, više su vezane uz kuću i manje naporne
poslove
o KULTUROLOŠKO stajalište – zastupaju feministikinje koje smatraju da su
uloge definirane kulturom
 U Murdockovom uzorku (od 250 društva) ima njih 14 gdje je sječa drva
isključivo ženski posao, 38 gdje je kuhanje zajednička aktivnost, žene
sudjeluju u vojsci, u Indiji 12 % radne snage na gradilištu su žene...

- Prema tome, podaci iz niza različitih društva govore da ne postoje poslovi, osim rađanja
djece, koji su isključivo muški ili ženski
o Biološka svojstva ne isključuju žene iz pojedinih zanimanja

- najveće svjetske religije:

o Kršćanstvo, Judaizam, Islam, Hinduizam, Budizam i Taoizam, Šintoizam
(Japan), Kofucijonizam (Kina), itd.

Sociološko određenje religije

- Teško je definirati tako složenu i raznovrsnu društvenu pojavu
- Što religija NIJE?!
o Vjera u boga ili bogove – nije nužna karakteristika religije; u Melaneziji i
Polineziji → glavni religijski pojam je mana – apstraktna, nadnaravna sila koja
slobodno pluta i ulazi u ljude i stvari (ljudi koji imaju sreće u životu ispunjeni su
manom)
o Religiju ne bismo trebali izjednačavati sa sustavom moralnih pravila, jer
postoje društva u kojima su te dvije pojave potpuno neovisne (npr. u antičkoj
Grčkoj bogovi su nezainteresirani za ovozemaljske stvari)
o Religiju ne treba izjednačavati s vjerom u nadnaravno (npr. konfucijonizam –
usmjeren je na prihvaćanje sklada svijeta, a ne na traženje „onostranih“ istina)

- Općenito sve religije imaju neke zajedničke karakteristike → definicija religije:

- Religija sadrži skup simbola koji izazivaju osjećaje obožavanja ili strahopoštovanja, a
povezani su s ritualima (obredima, ceremonijama) u kojima sudjeluje zajednica vjernika

49
 o Rituali – formalna pravila ponašanja za obavljanje religijskog čina; kolektivan
su čin

- Sama riječ nastala je od latinske riječi ligare – povezati, svezati (Bog i čovjek su u
svezi)
- Sociološko izučavanje religije usmjereno je na spoznavanje društvene funkcije religije

- Sociologija religije kao posebna grana religije nastala je u 19.st. Proučavanje religije
počelo je s pojavom Darwinove knjige „O podrijetlu vrsta“ 1859.g. i njegovom
evolucionističkom teorijom (podrijetlo i razvoj vrsta)

- Razvoj religije – u 19. st. dominirala je evolucijska teorija koja tvrdi da se religija
razvijala postepeno s razvojem društva – od jednostavnih religija animizma do
suvremenih monotesitičkih religija.
o Kritika teorije – sve religije nisu nastale na isti način te su mnoga plemena imale
monoteističku religiju

RELIGIJA – MAGIJA
 Razlikujemo dvije koncepcije o moći, nepoznatim silama i onostranom biću – religijski i
magijski
 Religijski koncept ili odnos odgovara stavovima poniznosti, ljubavi i pokajanja;
religiozni ljudi nikad ne zapovijedaju Bogu da izvši njihovu želju, već se mole Bogu
kako bi isprosili njegov blagoslov i milost
 Magija, naprotiv, želi dominirati, gospodariti, manipulirati i u tom s smislu potpuno
protivi vjeri koja je ponizna. Njezina bit dada se sažeti u onu biblijsku rečenicu kojom je
zmija nagovorila ljude na grijeh: „Ne, nećete umrijeti! Bit ćete kao bogovi!“

VRSTE MAGIJE:
 IMITATIVNA MAGIJA – smatra da će ivođenjem određenih pokreta i čina postići
određeni cilj
 KONTAGIOZNA MAGIJA (magija po dodiru) – temelji se na uvjerenju da se
određenim radnjama koji se čine na jednom dijelu tijela ili pomoću jednog dijela koji je
ispao iz cjeline može djelovati na samu tu cjelinu (služi se noktima, kosom, slikom...)
 REPETITIVNA MAGIJA – ima svoj temelj u tome da ljudi primjerice povezuju svoju
nesreću s time da im je prethodno prošla crna mačka preko puta, kucaju po drvetu da se
ne ureknu, itd.
 S obzirom na cilj magija se dijeli na crnu i bijelu. Cilj crne magije je našteti i izazvati
zlo i nesreću drugima, dok je cilj bijele magije ukloniti učinke i djelovanja crne magije

50
CRKVA
 Velika, čvrsto institucionalizirana vjerska organizacija sa hijerarhijom službenika
(svećenici, časne sestre – koji su profesionalno školovani, te vjernici). To je obuhvatna
organizacija koja prihvaća ljude iz svih socijalnih slojeva, a njeni članovi su najčešće
rođeni kao članovi Crkve
 Prihvaća norme i vrijednosti društva, čuvar je utemeljenog društvenog poretka (zagovara
tradicionalne vrijednosti u skladu sa svetim spisima)
 Vjerski su obredi formalni i ne zahtijevaju posebno osobno sudjelovanje vjernika

SEKTA
- mala vjerska skupina. Njezini članovi obično potiču iz nižih slojeva iako ima iznimaka
(npr. kršćanski scijentisti)
- često odbacuju norme i vrijednosti šireg društva i zamjenjuju ih vlastitim vjerovanjima,
a posljedica toga je napetost između sekte i šireg društva te Crkve
- ulazi se dobrovoljno i na osnovi pripreme drugih članova sekte
- zahtjevaju duboko proživaljavanje religijskog iskustva i snažnu odanost grupi
- nema profesionalnog svećenstva već najčešće vođu
- zatvorena skupina koja nameće svoja pravila ponašanja članovima, a najčešće djeluje
bez plaćenih službenika (npr. Jehovini svjedoci, rastafarijanci, itd.)

DENOMINACIJE
 vjerske organizacije koje su izgubile prvobitne karakteristike sekte i umjesto
zatvorenosti odlikuju se masovnošću
 Članovi najčešće dolaze iz obitelji vjernika i odgajaju se na odgovarajući način od
rođenja
 Čini je pripadnici srednjih i viših drštvenih slojeva
 Ima profesionalno svećenstvo
 Prihvaćaju postojanje drugih religija i u suglasju su s društvenim vreijednostima
 Nalazimo isljučivo u SAD-u (baptisti, prezbitarijanci)

KULT
 Manja religijska skupina, slabije organizirana od sekte
 Ne zasniva se na nekoj razrađenoj doktrini i ne postavlja velike zahtjeve članovima – pa
čini labaviji i često vrlo kratkotrajan oblik religijske organizacije
 Naglašava se važnost individualnog iskustva i rade na individualnom usavršavanju
 Pojedinci se najčešće ne pridružuju formalno kultu, već slijede posebne teorije ili
propisane načine ponašanja učitelja (npr. astrologija, spiritualizam...)

51
SISTEMATIZACIJA RELIGIJE PO RONALDU MCGEE-U
o Jednostavni supernaturalizam: susrećemo ga u manjim jednostavnijim društvenim
zajednicama. Vjernici pripisuju prirodnim pojavama i predmetima difuzne, bezlične i
nadnaravne osobine.
o Animizam = vjerovanje u duhove ili druga ¨onostrana bića¨. Ljudi vjeruju da duhovi
borave u životinjama, biljkama, stijenama, zvijezdama i ponekad u drugim ljudima.
o Teizam znači vjeru u bogove. Postoji monoteizam odnosno vjera u jednog boga, te
politeizam ili mnogoboštvo. Judaizam lršćanstvo i islam su najutjecajnije monoteističke
religije u svjetskoj povijesti
o Sustav apstraktnih ideala = umjesto usmjerenosti na bogoštovlje, neke su religije
posvećene postizanju moralne i duhovne izvrsnosti, pa se ponekad nazivaju i etičkim
religijama. Takve su primjerice budizam, konfucijanizam i taoizam.
.

1. SOCIJALNA INTEGRACIJA
- Emile Durkheim u djelu „Elementarni oblici religijskog života“ izložio je najutjecajniju
interpretaciju religije s funkcionalističkog stajališta
- Svijet se dijeli u 2 kategorije:
o Sveto ili sakralno (simboli, sve što je iznimno, nesvakodnevno i tajnovito)
o Profano ili svjetovno (sve što je obično, svakodnevno i poznato)
- Proučavao je totemizam australskog plemena tvrdeći da je totemizam elementarni oblik
religioznosti na temelju kojeg možemo zaključiti i o religiji općenito → totem pretka
simbolizira samu zajednicu, tj. njezine središnje vrijednosti
- Zadaća religije je stvaranje i očuvanje društvene solidarnosti (osjećaj zajedništva
članova društva)
- Društveni život bio bi nemoguć bez zajedničkih vrijednosti i moralnih uvjerenja koji
tvore kolektivnu svijest, a religija jača kolektivnu svijet (npr. ritualima)
- Štovanje boga znači poštivanje središnjih društvenih vrijednosti što se stvara i jača
društvenu solidarnost, tj. socijalnu integraciju društva u cjelini. Kroz religiju društvo
obožava sebe, Bog je društvo.
- Danas, integracija društva ovisi o ritualima što ne moraju biti povezani s uobičajeno
shvaćenom religijom – „civilna religija“ → obožavanje zastave, himne i sličnih simbola;
svečane parade i ceremonije pripadaju takvim pojavama

2. SOCIJALNA KONTROLA
 Znači osigranje poštovanja društvenih normi
 Društvene norme i vrijednosti uskaleđen su s moralnim autoritetom relgije (npr.
institucija braka smatra se svetom i praćena je religijskom simbolikom)
 Takva socijalna kontrola ne utječe na pojedinca samo izvana, nego i iznutra, djelujući na
njegovu svijest

52
3. IDEOLOŠKE FUNKCIJE RELIGIJE
- prema konfliktnoj teoriji, religija je izvor društvenih sukoba te sredstvo pokoravanja i
obmanjivanja – glavni predstavnik takve kritike je Karl Marx
- Marx određuje religiju kao mistificirani oblik svijesti → „religija je opijum naroda“
- Ne bi postojala u komunističkoj utopiji, jer bi nestali uvjeti koji stvaraju religiju
- Religija je iluzija koja olakšava patnje izazvane izrabljivanjem → ona je niz mitova što
opravdavaju i ozakonjuju klasne odnose i eksploataciju → ne čini ništa da bi taj problem
riješila, već samo pokušaj da učini život podnošljivim
- Religija je otuđenje čovjeka od samoga sebe, jer sve što on ne može ostvariti pripisuje
Bogu
- Kada bi čovjek na zemlji stvorio idealne uvjete za život, ne bi trebao Boga
- Religiju su najprije prihvatili siromašni i potlačeni, dok kasnije – kada religija postane
mehanizam društvene kontrole, održavajući postojeći društveni sistem – prihvaćaju je i
bogati i privilegirani
- Marx – naglašava konzervativni aspekt religije → religiozna vjerovanja i ponašanja
nude neupitne istine što mogu biti preprekom novim oblicima mišljenja i ponašanja. No,
religija može biti podloga za društvene pokrete koji žele izmjeniti neke pojave u društvu
– npr. pokret za građanska prava Crnaca pod vodstvom Martina Luthera Kinga 60-ih i
70-ih godina 20-og stoljeća u SAD-u

RELIGIJA I DRUŠTVENE PROMJENE

 osim kao konzervativna snaga društva, religija može biti i važan činitelj društvenih
promjena
 tako Max Weber proučava svjetske religije kako bi utvrdio način na koji religijska etika
utječe na ponašanje ljudi
 društvena promjena koja Webera najviše zanima je nastanak i razvoj kapitalizma tj. kako
religijska uvjerenja utječu na ekonomske ponašanje nekog društva
 Weber zaključuje da su istočne religije postavile nepremostive prepreke razvoju
kapitalizma:
 u Indiji i Kini postoje društvene pretpostavke slične onima na zapadu (npr.
razvijena trgovina, obrt i gradski način života), no ipak glavne vrijednosti
hinduizma i konfucionizma usmjerene su odricanju od materijalnih dobara i
bijegu od ovoga svijeta
 kršćanstvo, naprotiv, naglašava aktivan odnos vjernika prema svijetu i potrebu
njegova mijenjanja

 takav odnos prema svijetu posebno je vidljiv u jednoj vrsti kršćanstva – protestantizmu
 protestantizam, a osobito kalvinizam, postavlja rad kao osnovnu vrlinu to je takozvana
etika poziva  svatko u svom životu ima određenu profesiju koju treba savjesno
obavljati  uvjet za ostvarenje raja na zemlji, a novac je mjerilo uspjeha (kroz
bogatstvo koje čovjek stječe, Bog pokazuje da li čovjek obavlja posao kako treba)
 tako prema uspjehu koji postiže u životu dobro obavljajući posao, čovjek može
ocijeniti stupanj božje milosti

 protestantsku etiku karakterizira asketizam (grč. askesis – vježba) – cijeni se naporan

rad, marljivost, štedljivost…

53
  takva samodisciplina i odlaganje zadovoljstva osobine su koje potiču da uvećaju kapital
i ekonomski uspijevaju
 prema tome za nastanak kapitalizma, bila je bitna određena vrsta religijske etike – u
Weberovu djelu „Protestantska etika i duh kapitalizma“ religija je ravnopravni činitelj
u društvenim procesima

SEKULARIZACIJA
 proces smanjivanja utjecaja religije u društvu, što ujedno znači i slabljenje društveno –
političkog položaja crkve
 u oblikovanju vrijednosti i normi modernog društva sve važniji postaju znanost,
tehnologija, materijalizam, dok religijske institucije gube na važnosti
 karakteristike:
a) slabljenje društvenog značenja religije – u modernom društvu umjesto
religijskih uvjerenja upravlja racionalno prosuđivanje, ujedno je došlo od
odvajanja Crkve od države (Crkva više nije zastupljena u političkim tijelima, a
njen utjecaj u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi je smanjen – te funkcije su
na sebe preuzele svjetovne organizacije pod kontrolom države)
b) proces masovnog otuđivanja ljudi od Crkve – sve manje ljudi redovito
odlazi u Crkvu te rjeđe obavlja vjerske dužnosti
c) proces vidljivih promjena u samoj religiji – u modernim društvima,
jednu Crkvu zamijenilo je više njih (sekte, kultovi i denominacije), prema tome
današnji vjerski pluralizam može se protumačiti kao dokaz sekularizacije

- spomenute postavke o sekularizaciji odnose se na institucionalizirano shvaćanje religije,

a manje govore o zbiljskoj religioznosti ljudi
- smanjenje institucionaliziranog religioznog sudjelovanja znači da se pojavljuju osobni
oblici religioznosti
- privatizacija religije je preobrazba iz javne u osobnu stvar – glavna pažnja pridaje se
osobnoj interpretaciji vjerskog učenja i izravnoj komunikaciji s bogom (biće ljubavi i
prijateljstva)

CIVILNA RELIGIJA
- Kvazireligiozna vezanost za simbole i institucije sekularnog društva.
- Skup vjerovanja, simbola i rituala koji se odnose na društveni poredak i proizvode
društvenu solidarnost, mobiliziraju građane na postizanje zajedničkih ciljeva.

Ideju o civilnoj religiji dao je Durkheim u knjizi Elementarni oblici religijskog života.
Američka civilna religija obuhvaća mnoge oblike rituala: prije utakmice se ustaje na himnu,
javne parade povodom nacionalnih i vjerskih praznika pobuđuju domoljubne osjećaje.

Ima nekoliko karakterističnih elemenata:

1. elemente kršćanske tradicije s naglaskom na individualizam i postignuće
2. elemente iz nacionalne povijesti(prvi naseljenici brodom
Mayflower,Lincolnova smrt..)

54
 3. sekularne vrijednosti američkog Ustava
4. sekularne rituale i simbole (zastave, Dan nezavisnosti...)

NOVA RELIGIOZNOST

Od 60-tih god. prošlog st. u zapadnom svijetu raste br. različitih vjerskih zajednica, sekti i
religijskih pokreta što se ponekad naziva nova religioznost.

Prema odnosu koji zagovaraju prema društvu u cjelini, nove religioznosti mogu se razvrstati u
tri tipa:
- religije koje se prilagođavaju svijetu:
- prihvaćaju svijet kakav jest
-kritiziraju uspostavljenu crkvu a ne društvo
-članovi teže izavnijem doživljaju svetog
-članovi se okupljaju na zajedničke molitve na kojima mrmljanjem nastoje doći do
prvobitnoga doživljaja svetoga.
- religije koje odbacuju svijet:
- odbacuju i niječu središnje vrijednosti i pretpostavke modernog društva
- navodno pridobivaju skljedbenike manipulacijom i pranjem mozga
(npr. Hare Krišna vjeruju da je svijet tako pokvaren da je jedini način postizanja
duhovnog mira izolacija vjernika od takvih društava.
- religije koje prihvaćaju svijet:
- ne suprotstavljaju se vrijednostima društva
-ne zahtijevaju od svojih članova stalnu angažiranost ali traže uplatu ili naknadu
doprinosa
- aktivnosti članova: meditacije, npr. TM

RELIGIJSKI FUNDAMENTALIZAM
- je konzervativno stajalište koje zagovara povratak temeljnim načelima religije i nastoji
obnoviti izvornu vjeru.
-Javlja se kao obnova tradicionalnih vjerovanja pred brzim društvenim
promjenama.Najpoznatiji su:
- kršćanski i islamski fundamentalizam.

Kršćanski fundamentalizam:
-doslovno tumačenje Biblije i vjerovanje da su liberelnije interpretacije pogrešne.
- netolerantni su prema raznolikosti i pluralizmu i smatraju da je jedino njihova vjera
prava. Naglašavaju osbni doživljaj vjere i zagovaraju rituale.
-„ponovno rođenje“ se mora vidjeti u svakodnevnom životu vjernika
- imaju neprijateljski odnos prema svijetu.
Islamski fundamentalizam:
-zagovara obnovu islamskih vjerovanja i vrijednosti

55
Što je ideologija?
- A.D. de Tracy, 18 st. – to je znanost o idejama, koja istražuje izvore i zakone koji
upravljaju formiranjem ideja.
- Osnova za političke, moralne i pedagoške reforme društva
- Za Napoleona ona je negativna

Definicija: Ideologija je skup ideja i vjerovanja o svijetu, čovjeku i društvu, usmjerenih na

održavanje ili na promjenu postojećeg stanja u društvu.
- Temelj su im filozofske i znanstvene spoznaje.
- Sadrže nazore na ljudsku prirodu ( egoističnu, kooperativnu, individualističku,
društvenu).
- Sadrže nazore na društvenu strukturu
- Sadrže nazore na političko vodstvo
- Usredotočene su na svjetovne stvari = osporavanje, održavanje, mijenjanje društvenih
pojava i odnosa

Funkcije:
a) Neutralno shvaćanje- skup ideja i vjerovanja
b) Kritičko shvaćanje – zabluda, lažna svijest, manipulacija, dominacija
Marx: „vladajuće ideje su ideje vladajuće klase“
c) Pozitivne funkcije – psihološke i socijalne
1) Simbolička orijentacija – pomažu pojedincima u orjentiranju u svijetu: Što
postoji? što je dobro? što je moguće?
2) Legitimacija – tumače se i opravdavaju društvene pojave
a) Sposobnost, spretnost, snalažljivost kao opravdano u
poštenoj utakmici.
b) Gubitnici-osporavaju postojanje pošene utakmice
3) Solidarnost – povezuje pojedince i povećava grupnu koheziju, svijest o
pripadnosti grupi
4) Identitet – „Mi“ i „Oni“ – razlikovati se od drugih

Glavne ideologije u suvremenom društvu:

a) Konzervativne – ( desne – za postojeće društvo – prošlost, tradicija, običaj, moral)
b) Radikalne - ( lijeve – za promjene – pravednost, jednakost, slobode...)
Lijevo – desno – potječe od 18 st. iz franc. Parlamenta – sjedili lijevo i desno od
predsjedavajućeg a suprotno jedni od drugih radi strastvenosti zastupanja stavova,
umjereni su u sredini

U političkom životu suvremenih društava najčešće susrećemo 4 velike ideologije

1. LIBERALIZAM – središnja vrijednost:
- individualizam ( politička i moralna doktrina koja zagovara vrijednost
pojedinog ljudskog bića)
- zalaže se za slobodu i jednaka prava pojedinaca
- u 20.-tom st. se mijenja: okreće se socijalnom individualizmu
- 80-tih god. 20-og st. – neoliberalizam: ekonomska teorija i ekonomska politika

56
 kojima je cilj deregulacija tržišta, privatizacija,
smanjivanje poreza, ukidanje socijalnih povlastica i
pomoći

2. KONZERVATIVIZAM:
a) tradicionalistički konzervativizam – zagovara običaje, tradicije
b) romantički konzervativizam – zagovara nostalgiju za idealiziranom
pastoralnom, seoskom prošlošću.
c) neokonzervativizam – ekonomski – slobodno tržište
- društveni – domoljublje, čistoća rase, prirodne
nejednakosti

3. SOCIJALIZAM– Karl Marx – pružio je obuhvatnu sintezu i uvjerljiva objašnjenja

društvenih pojava i procesa.
a) utopijski socijalizam – radikalne promjene u ekonomiji i odnosima vlasništva
svoga vremena
b) revolucionarni socijalizam – marksizam – ideja: u kapitalističkom sustavu 2
klase su u sukobu: proleterijat i buržoazija
c) reformski socijalizam – revizija marksističkih ideja i odbacivanje
revolucionarnih postavki, približavanje idejama
socijalnog liberalizma.
Osnovne vrijednosti socijalizma: egalitarizam, moralizam, racionalizam,
( egalitarizam = zagovaranje jednakosti među ljudima)
4. NACIONALIZAM – ideologija koja teži da nacionalna samosvijest i etički ili jezični
identitet dobiju svoj politički izraz.

Ideologija i masovni mediji

Razvoj medija, osobito elektronskih otvorio je nove mogućnosti manipulacije i dominacije nad ljudima.
Tehnološke inovacije omogućile su medijima da dosegnu sve veći broj ljudi. masovni mediji tako su
postali osnova za nastanak MASOVNE KULTURE, a neki su teoretičari govorili o masovnom društvu.
Marksistički teoretičari – dominantna ideologija koristi medije za širenje ideja vladajuće klase koja
dominira nad potčinjenima (kapitalistička klasa dominira ekonomski, politički i kulturno
Antonio Gramsci – vladajući blok nameće svoj autoritet uspostavom hegemonije – kulturna, politička i
ideološka dominacija vladajuće klase ( poziva na narodne interese , ona je narodna religija , uvukkla se u
narod)

MOĆ I VLAST
Weber – MOĆ je vjerojatnost da će pojedinac ili grupa uspjeti nametnuti i provesti svoju volju, čak i
usprkos otporu drugih.
- oslanja se na fizičku silu , bogatstvo, ugled, kulturnu i obrazovnu razinu, položaj, autoritet
- pojavljuje se kao: prinuda ( prijetnja fizičkom silom, iznuđivanje, ucjena ili zapljena)
utjecaj (racionalno uvjeravanje poštovanje i poslušnost, mito i korupcija)
Moć možemo shvatiti kao pozicajnu silu za ostvarenje najrazličitijih ciljeva: pojedinačnih ili
zajedničkih, materijalnih ili duhovnih, ciljeva koji potiču promjene u društvu ili ih spriječavaju.

- s obzirom na ciljeve i resurse razlikujemo tri vrste moći:

1. Politička moć – sposobnost pojedinaca da organiziraju i upravljaju drugim ljudima
2. Ekonomska moć – sposobnost je organiziranja i razvijanja proizvodnih resursa u društvu
3. Ideološka moć – sposobnost je opravdanja organizacije društva pomoću vjerovanja i sustava
vrijednosti

57
VLAST – vjerojatnost da će se određene osobe pokoriti naredbama koje dolaze iz određenog izvora
- pretpostavlja određen stupanj pokoravanja i pristanka
- da bi osigurala što veći stupanj (dobrovoljnog) pokoravanja , svaka vlast želi uvjeriti svoje podanike
da je legitimna (prihvaćena)

LEGITIMNOST - osnova na kojoj vlast opravdava svoj zahtjev za poslušnošću

- to je uvjeravanje ljudi da je vladavina ispravna, pa čak i ako je i ne volimo(ne
mora biti u skladu sa zakonima) (npr. „po rođenju“ pravo kralja da vlada)
LEGALNOST – postupanje vlasti u skladu sa zakonom (ljudi je čak mogu smatrati nelegitimnom)

TIPOVI LEGITIMNE VLASTI:

1. TRADICIONALNA – legitimnost joj se temelji na svetosti prastarih običaja i na nepisanim
pravilima. Poslušnost naroda osigurava se tradicijom i odanošću podanika vladaru. Upravni
aparat ćine vladarevi rođaci.
2. KARIZMATSKA – legitimnost se temelji na vjerovanju u iznimne i nadnaravne osobine
vođe. Riječ karizma znači Božji dar. Upravni aparat čine učenici i sljedbenici. Narod je odan
vođi a vlast mu je nestabilna i kratkotrajna. Nakon njegove smrti se gubi legitimnost.
3.RACIONALNO- LEGALNA VLAST – legitimnost se temelji se na pravilima i procedurama
koji određuju prava o obveze građana i osoba na vlasti. Građani su poslušni zakonu a ne
osobi.Zakon provodi upravni aparat – birokracija.

DRŽAVA I DRUŠTVO
Država je samo jedan oblik, forma društva, koja je nastala tako što se pojedinac odrekao izvjesne
slobode radi veće sigurnosti.
Društvo bez države može, a država bez društva ne može postojati.

Društvo (prirodno) – privatna stvar, stvarna nejednakost među ljudima,

čovjek je homo economicus/ PARTIKULARIZAM
Država (umjetna) – javna stvar, formalna nejednakost među državljanima
čovjek je homo politicus / UNIVERZALLIZAM

DRŽAVA – skup društvenih organizacija i institucija koje na određenom teritoriju posjeduju monopol
legitimne primjene sile ( M.Weber)

-tradicionalne države – osvajačke

-modernr države -16-21st- su nacije-države (monopol legitimne primjenae sile na određ.ter.)

značajke države:
 politički aparat vlasti – institucije poput parlamenta ili kongresa, te činovnike
javne uprave
 vlada na određenom teritoriju, ili polaže pravo na određeni teritorij – to se naziva
suverenitet
 vlada nad stanovništvom – podanicima, državljanima, građanima koji žive na tom
teritoriju

DRŽAVA I NACIJA-
- sve džave koje danas postoje su nacije-države
- moderne nacije-države imaju još neke značajke:

58
  Suverenitet. Teritorij tradicionalnih država nije bio strogo određen, nasuprot tome
suvremene nacije-države imaju točno određene granice unutar kojih polažu pravo na
vrhovnu vlast.
 Državljani. Suvremene nacije-države napučene su državljanima, koji imaju određene
obveze i prava te svijest o tome da pripadaju jednoj političkoj zajednici.
 Nacionalni identitet. Skup simbola i vjerovanja stanovnika o pripadnosti određenoj
kulturi i političkoj zajednici čini nacionalni identitet

CIVILNO DRUŠTVO
- je polje slobodnog izražavanja ekonomskih, političkih, kulturnih, religijskih, svjetonazorskih interesa
pojedinaca. u državi sudjelujemo kao državljani, što znači da imamo jednaka prava i obveze kao i svi
ostali državaljani.
Kao građani razlikujemo se u građanskom društvu, po svojim interesima, sposobnostima i
djelatnostima.
Danas se pod civinim društvom se podrazumijevaju javna djelovanje koja nisu pod izravnim nadzorom
države: javnost, dobrovoljne udruge, interesne skupine, političke stranke i društveni pokreti

TIPOVI POLITIČKIH POREDAKA

1. DEMOKRACIJA – „vladavina naroda od naroda za narod“ ( A.Lincoln)

Tipovi:
a) Predstavnička demokracija – znači da odluke donose zastupnici izabrani na
parlamentarnim izborima
b) Izravna (direktna) demokracija – odluje donose svi građani koji imaju pravo
sudjelovati u odlučivanju.(Referendum)

DRUŠTVENE I KULTURNE PRETPOSTAVKE DEMOKRACIJE

 Razina ekonomskog razvitka
 kontrola državne moći (zakoni koji ograničavaju moć države,slobodu
medija,odgovornost drćavnih dužnosnika)
 Nepostojanje temeljnih razdora ( prihvaćanje osnovnih „pravila idre“ i suglasje o
temeljnim vrijednostima društva.
 Dopuštanje kritike
 Pristup informacijama
 Podjela vlasti ( trodioba)

2. TOTALITARIZAM I AUTORITARIZAM
A) Totalitarizam – je tip političkog pokreta u kojem država teži kontroli svih dijelova
društva i nadzoru nad svim vidovima društvena života.
Značajke prema Carlu Friedrichu:
 totalitaristička ideologija
 jedna partija
 tajna policija
 potpuna kontrola nad ekonomijom, vojskom

B) Autoritarizam – je sustav vladavine u kojem se vlast obnaša s malo općenarodne

podrške.
Vlast obnaša jedna obitelj, mala skupina ljudi ili snažna politička

59
 stranka.
U autoritarizmu značajnu ulogu ima vojska. Promatra društvo kao
hijerarhijsku organizaciju s jasno linijom zapovijedanja od vladara ili
vladajuće grupe nadolje

MODELI MOĆI
-Tko uistinu vlada društvom? –odgovor daju:
a) Elitističke teorije (društvom vlada povlaštena manjina)
Vilfredo PARETO i Gaetano MOSCA – DRUŠTVOM VLADAJU ELITE a demokratska
procedura izbora samo je predstava koja pokriva stvarne odnose
 Elita (V.Pareto) – pojedinci iznimnih sposobnosti:
 vladajuća
 nevladajuća ( uspješni pojedinci, od znanstvenika do lopova)

- pripadnici elita i potomci opadaju u svojoj vladavini (dekadencija)

- smjenjuju ih drugi ( cirkulacija elita –„Povijest je groblje aristokracije“)
 G.Mosca: Elite – superiornost proizlazi iz njihove organiziranosti.Malobrojni su i
dobro organizirani. Oni su politička klasa.
Ovu teoriju je primjenio C.W.Mills (SAD) : elita – ekonomska, politička i
vojna→ imaju zajedničke interese, rodbinske veze i višestruke uloge.

b) Neomarksističke teorije – (država štiti one koji imaju najveću ekonomsku moć)
za to vrijedi izreka „ Ono štoje dobro za General Motors dobro je i za državu“
Mada državna politika pogoduje razvitku kapitalističkog poduzetništva ona mora
štititi i interese građana, brinuti se za društveni poredak pa ima zakonom
određenu politiku zapošljavanj, prava zaposlenih, prostorno planiranje, zaštitu
okoliša. To je državna autonomija nasuprot kapitalističke klase.

c) Pluralističke teorije ( Različiti politički interesi tvore mnoge grupe i organizacije

koje ograničavaju potpuni monopol jedne polit. stranke ili manjine)
- Moć je raspršena društvom
- Svaki pojedinac se udružuje sa svojim istomišljenicima koji kasnije tvore interesnu grupu
koja ima političku težinu ( dio su biračkog tijela koje može odlučiti o rezultatima izbora.

POLITIČKE STRANKE
- organizacija koja je usmjerena na osvajanje legitimne kontrole nad državnom vlasti, putem izbora.
- promiče ili zastupa interese određene društvene skupine u političkom životu.(ekonomski,
klasni,etnički,religijski,regionalni..npr.u Belgiji strnake na vjerskoj osnovi Parti Social Cretein i
Katholieke Volkspartij.....)
- ima svoj program ( ideologiju) kojom se predstavlja biračima.

Funkcije političkih stranaka su:

60
 1.Agregiranje interesa – okupljaju različite odvojene interese u širu političku organizaciju (npr.
F.Roosvelt okupio farmere, katolike, Židove, Crnce i sindikate u Demokratsku stranku- zauzvrat
je bio 4 puta biran na izborima
2. Integracija u politički sustav – polit. stranke okupljnjem različitih interesa uvlače u politički
sustav skupine koje su bile isključene iz političkog života. Bore se za glasače i prihvaćaju
politički sustav, obećavaju im ostvarivanje njihovih želja.
3. Politička socijalizacija- podučavaju članove pravilima političke igre, kako javno
govoriti kako voditi sastanke...
4. Mobilizacija glasača – privlačenje glasača promidžbom ( na jednostavan način shvatiti
složene teme za koje se trebaju odlučiti)
5. Organizacija vlasti – Pobjedom na izborima politička stranka dobiva ovlasti usmjeriti politiku
u pravcu koji smatra ispravnim.8 Npr. U SAD novoizabrani predsjednik
imenuje više od 3000 novih ljudi na odgovorna mjesta)

Radom se zadovoljavaju osnovne ljudske poterbe – hrana, odjeća, školovanje …

61
Ekonomske institucije (sustavi) su društvene institucije čija je funkcija raspodjela dobara i
usluga.
Što zanima sociologe? Njih zanimaju društveni aspekti ekonomije¨kako ljudi rade, kako posao
utječe na njihove živote?....

Industrijalizam i kapitalizam

Industrijskom revolucijom se naziva proces koji je počeo u engleskoj oko 1760. i trajao do
polovice 19. st. Taj je proces izmjenio ekonomske i društvene značajke zapadnih društava.
Industrijska revolucija značila je ponajprije zamjenu ljudskog rada strojevimy, primjenu
znanstvenih spoznaja u proizvodnji, razvoj prometa, prijelaz velikog broja stanovnnika iz
poljoprivrede u industriju.

Riječ industrijalizam označava nove metode organizacije proizvodnje koje su se u potpunosti

javile u 1. st. najvažniji vidovi te nove organizacije proizvodnje su bili koncentracija u sve
većim tvornicama, podjela rada u specijalizirane zadatke te koordinacija.

Govorimo o dvjema vrstama podjele rada:

 društvena – znači podjelu na sektore u proizvodnji

 tehnička – odnosi se na konkretnu podjelu radnih zadataka u proizvodnji

nekog proizvoda

Kapitalizam je ekonomski poredak temeljen na slobodnom tržištu i privatnom vlasništvu.

Prvu sustavnu analizu kapitalizma dao je Marx. U njoj je osobito značajno što je Marx
shvaćao kapitalizam kao ekonomski poredak, ali je istodobno smatrao da je to tip
društva. Kapitalizam je prema tome, u bitnom pogledu klasno društvo, a klasni odnosi
na kojima se to društvo zasniva su odnosi sukoba i borbe.
Socijalizam (etatizam) – se zasniva na društvenom planiranju u ekonomiji i to na javnom ili
državnom vlasništvu.

 usporedba kapitalizma i socijalizma pokazuje da je u socijalizmu vladala veća društvena

nejednakos, ali je životni standard u cjelini bio nizak. Kapitalizam pak stvara razlike u dohotku,
ali je opći standard viši.
kapitalizam industrijalizam
ekonomska djelatnost motivirana profitom strojevi pokretani izvanjskim izvorima
energije
privatno vlasništvo nad sredstvima za koncentracija proizvodnje
proizvodnju
zapošljavanje najamnih radnika sustavna podjela rada
vlasnik nadgleda proizvodnju specijalizirani menedžeti koordiniraju
proizvodnju
sukobi interesa kapitalista i radnika organizacija radnika u sindikate

Korporativni kapitalizam

U razvoju današnjih korporacija – glavnih subjekata suvremene kapitalističke ekonomije

razlikujemo 3 faze:

62
  obiteljski kapitalizam – značajka je 19.st. i početka 20.st., gdje gdje su čak i velike
tvrtke posjedovali i vodili članovi jedne obitelji.
 menedžerski kapitalizam – odvajanje vlasništva od upravljanja ( menedžeri dobivaju
sve važniju ulogu u vođenju velikih tvrtki tako da u odlučivanju i poslovanju potiskuju
vlasnike)
 institucionalni kapitalizam – korporacije a ne pojedinci su vlasnici dionica u drugim
tvrtkama
Industrijsko društvo
Kao alternativa marksističkom shvaćanju, teoretičari industrijskog društva smatraju da su
moderna društva industrijska, a ne kapitalistička
Postindustrijsko društvo
- ovaj pojam je prvi upotrijebio američki sociolog Bell, 70.-ih 20.st.
Značajke postindustrijskog društva:
 u sferi ekonomije to je preobrazba od proizvodnje dobara prema
uslužnoj ekonomiji.
 u strukturi zanimanja to je sve veći značaj profesionalaca
 orijentacija prema budućnosti, kontrola tehnologije
 odlučivanje: stvaranje novih intelektualnih tehnologija

- postindustrijsko društvo znači proizvodnju znanja i rast uslužnih djelatnosti.

Informacijsko društvo
M. Castells predlaže da se pojam postindustrijskog društva zamjeni pojmom
informacijskog društva jer se tako uzima u obzir izuzetan tujecaj novih informacijskih
tehnologija na društvo
Razlikuje način proizvodnje povezan s klasnom podjelom društva ( obuhvaća
proizvodnju i raspodjelu te određuje postojanje društvenih klasa) i način razvoja koji je povezan
sa tehn.promjenama.

Organizacija rada
Tiče se ponajprije težnje prema povećanju proizvodnosti rada te kontrole i displaniranja
radnika.

Dva su pristupa poznata u sociologiji organizacije:

1. znanstveno upravljanje ( tejlorizam)

Radnici su lijenčine koje sam proizvodni proces treba natjerati da rade više i bolje
Taylorove ideje:
- detaljna podjela rada
- Mjerenje izvedbe (preciznin pokreti i najkraće vrijeme)
- Selekcija i obuka
- Motiviranje i nagrade
- Individualizam (sindikati nepotrebni, radnik je motiviran vlastitim interesom)
Fordizam- po H.Fordu - masovna proizvodnja zahtijeva masovno tržište
ubrzala se proizvodnja
2. Humani odnosi

63
 Pristup upravljanju proizvodnjom sa stajališta međuljudskih odnosa. Radnike se
tretira kao ljudska bića.
3. Postfordizam
oznaka za novu organizaciju proizvodnje usmjerene na kvalitetu, raznolikost i
inovativnost

DOŽIVLJAJ RADA
Rad – ekonomska nužda, ljudska potreba ,mehanizam smještanja pojedinca na društvene
položaje.
- ima i tamniju starnu
Sociološke teorije o radu:
MARX I OTUĐENJE
Radnici se otuđuju :
a) od proizvoda svog rada
b) od procesa rada
c) od drugih radnika
d) od samog sebe
-Umjesto da rad bude kreativan, on postaje prinudna aktivnost

Otuđenje (alijenacija) .
U Marxovo vrijeme - Uvjeti rada su bili jako loši
Današnja istraživanja Roberta Blaunera : otuđenje ima 4 dimenzije:
- osjećaj bespomoćnosti
- besmislenost
- izolacija
- samootuđenje

BUDUĆNOST RADA

Neizvjesna budućnost , stalne promjene posla i nestalni prihodi.

Nastaje nova međunarodna podjela rada zahvaljujući brzim tehnološkim promjenama i snažnoj
međunarodnoj konkurenciji.
Transnacionalne kompanij(TNK) smanjuju troškove radne snage otvarajući pogone u zemljama s
niskom cijenom rada.
Ulrich Beck to novo društvo naziva „DRUŠTVO RIZIKA“ i govori o „brazilizaciji zapada“ – većina
zarađuje za život kao putujući trgovci, preprodavači tzv „ nomadi rada“.
Društvo rada u smislu stalnoga zaposlenja nestaje
„Politička ekonomija nesigurnosti“( Beck) ima 4 značajke:
 nova igra raspodjele moći između političara(vezani za teritorij) i ekonomista
(nisu vezani za teritorij)
 „Posao za čitav život“ nestaje. Tehnologija potiskuje ljude , sve većom
proizvodnjom uz manje ljudskog rada.
 Ugroženi su zajamčene mirovine, stalan posao, socijalna pomoć

64
  „Fleksibilnost tržišta rada“ – olakšano davanje otkaza radnicima
Manuel Castells novi oblik kapitalizma naziva „Informacijski kapitalizam“ – napuštanje
masovne zaposlenosti i okretanje novome radu:
- samoprogramirajući rad – podrazumijeva obrazovanost. Obrazovani sebe programira za
beskonačno promjenjive zadatke u proizvodnom procesu.

- generički rad - zamjenjen novim strojevima ili ljudima u nekom dijelu svijeta i po nižoj
cijeni.

GLOBALIZACIJA GOSPODARSTVA I NOVA PODJELA RADA

GLOBALIZACIJA – proces u kojem čitav svijet postaje jedinstvenim sustavom

Marshall McLuhan – „svijet je globalno selo“
Glavne promjene u gospodarstvu:
- širenje svjetske trgovine
- rast transnacionalnih korporacija
- nova međunarodna podjela rada
- razvoj novih tehnologija
- porast svjetskih financijski tržišta (burze), zahvaljujući razvoju informacijskih
tehnologija(računala)
Transnacionalne korporacije
 djeluju u više zemalja nastoje maksimalno iskoristiti razlike u troškovima
proizvodnje, plaćama radnika, tržišnim uvjetima i poreznoj politici zemalja u
kojima djeluju
 geografski su fleksibilne ( djeluju gdje im odgovara)
 financijski promet i razmjena proizvoda unutar TNT nego između drugih
kompanija ili privrede zemlje u kojoj djeluju
 Imaju ogroman ekonomski i socijani utjecaj na razini čitava svijeta

U njihovim je rukama ukupno 25% ukupne svjetske proizvodnje i 75% svjetske trgovine.
Posljedica njihova rsta jest NOVA MEĐUNARODNA PODJELA RADA - u najrazvijenijim
zemljama koncentrira se kapital i stručno znanje a u siromašnijim zemljama jeftina radna snaga.
Da bi privukli ulagače u svoje države vlade nekih azijskih zemalja upošljavaju žene i djecu.

Sa starogrčkog riječ „Škola“ prevodi se kao „slobodna upotreba duhovnih snaga“

OBRAZOVANJE je sustavno i formalizirano prenošenje znanja, vještina i vrijednosti

65
Škola je najvažniji agens socijalizacije – odnosno odgoj, poduka, znanja, vještine

POVIJESNI RAZVOJ OBRAZOVANJA

1. Obrazovanje za praktične vještine
- učenje vještina na smaome poslu. Naučnici uče kod iskusnih majstora (nema
svjedodžbi)
2. Obrazovanje za pripadnost statusnoj grupi
-obrazovanje je ceremonijalno, estetsko i odvojeno od praktičnih djelatnosti ( Oxford,
Cambridge)
3. Obrazovanje pod kontrolom birokracije
- podrazumijeva obrazovanje koje organizira i nadgleda državna birokracija.

ELITNO I DEMOKRATSKO OBRAZOVANJE

U Europi i japanu se dugo smatralo da je obrazovanje nakon osnovnog „pripremanje za

elitu“
SAD – obrazovanje služi javnim potrebama i općem dobru.
Velika Britanija je imala 11+ gdje se djeca nakon 11. godine usmjeravaju u strukovne ili
općeobrazovne školske „staze“
Ideologije obrazovanja:
Opća ideologija – aristokracija – široko opće obrazovanje
Specijalističke ideologije – obrazovanje za zanimanja i profesije
Demokratska ideologija – SAD, najkvalitetnije obrazovanje dostupno svima

SOCIOLOŠKE TEORIJE O OBRAZOVANJU

1. FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA NA OBRAZOVANJE

Dürkheim – razred je „društvo u malom“, a škola služi kao međustupanj između obitelji i
moralnog poretka u društvu. Učenje disciplini je najbitniji vid moralnosti u
razredu.
Talcott Parsons – škola je žarište socijalizacije
- omogućuje djeci da shvate razliku između partikularističkih i
univerzalističnih normi vrednovanja

Partikularističke norme – pojednostavljeno vrednovanje pojedinca s obzirom

na to što je, a ne tko je.(poput pripisanih položaja)
Univerzalističke norme – pojedinac je samo jedan od mnogih 8 jednakih)
T.Parsons, škola služi alokaciji i selekciji pojedinacana društvene položaje.
Stoga škola treba poštovati Meritokratska načela – prema zaslugama (oni koji
ulože više truda i postignu bolje rezultate treba nagraditi.
Selekcija – škola služi za izbor najsposobnijih koji će zauzeti najvažnije
položaje
Alokacija – škola služi za razmještaj ljudi u određ.profesionalne uloge
Integracija – škola pridonisi zajedništvu različitosti (npr. U SAD se uči što znači
biti amerikanac, a ne etnički ili rasno različit )

66
2. KONFLIKTNE TEORIJE O OBRAZOVANJU

Škola je društveni mehanizam održavanja postojećeg sustava socijalne

stratifikacije (K.Marx i Max Weber)
Škola je najvažniji ideološki aparat države u kapitalizmu.
Franc. filozof Louis Althuser: Država je važan čimbenik održanja postojećih
odnosa u društvu ( kapitalisti i radnici). Država to čini putem represivnih
(policije, vojske i sudstva) i ideoloških aparata ( obitelj , religija, mas-mediji..)
- u školi se ne uče samo znanja i vještine nego se prenosi ideologija.
Princip korespodencije – odnosi u školi su sukladni(korespodentni) odnosima
na radnom mjestu. Bowles i Gintis – učenike se priprema da budu poslušna
radna snaga. U školi se vrednuje marljivos, disciplina i podložnost.Uči se zbog
ocjena a ne radi znanja. Odrasli su motivirani jedino plaćom.
Skriveni nastavni program – neodređen skup vrijednosti, stavova i ponašanja-
suptilno oblikuje djecu u skladu sa zahtjevima vladajućih institucija.
Kredencijalizam – za određen posao potrebna je diploma. Randall
Collins:diploma služi kao mjerilo statusa (većina znanja se nauči na poslu).

3. INTERAKCIONISTIČKE TEORIJE O OBRAZOVANJU

Usredotočuju se na svakodnevne interakcije između nastavnika i učenika.
Tipiziranje i etiketiranje:
tipiziranje: -spekulacija – učenike se tipizira na temelju izgleda, stava,
načina govora
- elaboracija – verifinje prvotnog ili zamjena novim
mišljenjem
- stabilizacija- vjeruje da zna učenika i kako se prema
njemu ponašati
etiketiranje: - negativno tipiziranje se može i ostvariti( a može
proizvesti i devijantnu supkulturu).

Teorija o samoisunjavajućem proročanstvu:

- nastavnikovo tipiziranje učenika kao pametnih ili tupih se može zaista i
ostvariti.
Učeničke strategije prilagodbe
Brit. sociolog Peter Woods primijenio je Mertonovu tipologiju adaptacije na
strukturalne pritiske i pokazao kako učenici koriste različite strategije za
prilagodbu zahtjevima škole.
8 tipova prilagodbe:
- ulagivanje
- poslušnost
- oportunizam- uč.prihvaćaju ciljeve i sredstva škole ali ponekad odustaju od njih
ne bi li dobili podršku grupe svojih vršnjaka
- ritualizam – marljivi
- uzmicanje (povlačenje)
- kolonizacija – ravnodušnost prema ciljevima i sredstvima škole, drijemaju,
zafrkavaju se
- nepopustljivost - ravnodušnost prema ciljevima škole, ometaju nastavu,
napadaju nastavnike, izdvajaju se izgledom odijevanjem, frizurom

67
 - pobuna – odbacuju ciljeve i sredstva škole i zamjenjuju ih drugim, npr. djevojke
koje dolaze u školu samo da bi se pokazale ili razgovarale o dečkima

OBRAZOVANJE I DRUŠTVENA NEJEDNAKOST

KLASNE SUPKULTURE I USPJEH U OBRAZOVANJU

Pripadnici radničke klase manje vrednuju obrazovanje nego pripadnici srednje klase.
JEZIČNI KODOVI
Sociolingvist Basil Bernstein tvrdi da djeca različita podrijetla u najranijoj dobi
usvajaju različite jezične kodove (oblike govora) koji kasnije utječu na njihov školski
uspjeh, OGRANIČENI KOD prisutan je kod djece iz nižih slojeva ( NPR.“Dosta
bombona!“), dok U RAZRAĐENOM KODU su izričaji detaljni i jasni ( nije dobro
jesti slatkiše zbog zdravlja zubi, debljine i sl.)
KULTURALNA REPRODUKCIJA
Reprodukcija kulture vladajućih klasa osnovna je funkcija školskog sustava ( Pierre
Bordieu).
Tu nametnutu kulturu zovemo kulturnim kapitalom, to je skup znanja i vještina koje
djeca primaju u najranijoj dobi.
POZICIJSKA TEORIJA
Obrazovno postignuće pojedinca ovisi o njegovu konkretnom položaju u društvenoj
strukturi. Npr. dijete liječnika ili odvjetnika ako želi postati mehaničar doživjet će
društvenu degradaciju dok dijete iz niže klase odabirom uglednog zanimanja doživljava
društveno napredovanje. (Raymond Boudon)

JEDNAKOST U OBRAZOVANJU
- može imati tri značenja:
1. jednakost šansi – svaki pojedinac ima isti pristup obrazovnim resursima,
svatko ima pravo na školovanje
2. Jednakost u obrazovnim rezultatima tj. svakoj grupi možemo ponuditi
nastavni program koji učenici mogu svladati.
3. Pozitivna diskriminacija – pridavanje posebne pozornosti učenicima koji nisu
imali mogućnosti steći vještinu i znanje.
4. Njima treba omogućiti nadoknadu vještina i znanja a to se zove
kompenzacijsko obrazovanje. Na taj se način pomaže djeci koja su nadarena,
a nisu imala mogućnosti stjecanja prikladnog obrazovanja radi socijalnog
podrijetla.
Na kraju možemo zaključiti da promjene u društvu znače i promjene u
obrazovanju . No bez znanja i vještina društvo ne bi izgledalo ovako kako izgleda
danas. Obrazovanje je vrlo bitna stvar za stvaranje zdravog društva.

MODERNOST I MODERNIZACIJA
Modernizacija – proces epohalne društvene promjene koje započinje u okviru „dviju velikih
revolucija“ – industrijske revolucije i demokratske rev.(američke i franc...)
Tonnies –to je slabljenje zajednice( Gemeinschaft), temelj joj je bliskost i pripadanje te

68
 - širenje društva (Gesellshaft), temelj: impersonalnost i racionalnost
E.Durkheim slično kao i Tonnies razlikuje: mehaničku: slabo razvijena podjela rada, snažna
moralna pravila,tradicija i organsku solidarnost: razvijena podjela rada, specijalizacija,
međuzavisnost pojedinaca.
Tonnies – misli negativno o prijelazu iz tradicije u modernost – gubitak zajednice,(nostalgija)
Durkheim – misli pozitivno na tu promjenu, promjena temelja zajednice (ekonomska
međuzavisnost)
K.Marx – modernost = razvoj kapitalizma(drži radnike pod kontrolom), ali modernizacija ide
u smjeru socijalizma koji će na human i progresivan način dati rezultate.
M.Weber – modernost=racionalizacija-gubitak čarobnog svijeta a nastanak svijeta računice

Demografske promjene
Demografija – znanost koja proučava veličinu , sastav, raspored i promjene u stanovništvu
(populaciji).
- popisi stanovništva (svakih 10 god),
Demografske promjene u nekom društvu ovise o tri čimbenika:
stopi nataliteta – broj živorođene djece na 1000 stanovnika
( na to utječu dohodak, tradicija, religija)
niže stope su u razvijenim industrijaliz. zemljama
stopa smrtnosti – broj umrlih na 1000 st.( u svijetu 11umr. na 1000 st.)
stopa smrtnosti novorođenčadi - br. djece koja umru
prije navršene godine života na 1000 živorođene
(kvaliteta življenja).
- Razlika između rođ. i umrlih čini prirodni prirast st.
( nizak u razvijenim, a u nekim čak i negativan=depopulacija, u
RH na otocima)
migracijski saldo – razlika između novouseljenih (imigranata) i iseljenih
(emigranata). Jedni potiču emigracije a drugi privlače
imigracije. Velika glad 1840., zaraza jadranskih
vinograda peronosporom tjera Irce i Hrvate na
migracijski val prema Americi

Stope nataliteta, mortaliteta i migracije utječu na brojnost stanovništva neke zemlje.

Sastav stanovništva : ( obrazovanje, zanimanje, nacionalnost, religija i sl.) ali i spolni i
dobni sastav. ( populacijska piramida = omjer novorođenih dječaka(105) i djevojčica(100),
npr.5% se više rađa dječaka nego djevojčica).Do 20 god starosti žene postaju brojnije, pa
nastaje manjak žena a to dovodi do manjka sklapanja brakova pa i do pada nataliteta.

Dobni sastav je pokazatelj starenja stanovništva – pad nataliteta = više starijih.

rast nataliteta =mlađe stanovn.(nerazvijenost i siromaštvo)

Demografska tranzicija = pojava kojom demografi žele objasniti demografske promjene u

povijestii danas. Tri su faze:

69
 1. visoki natalitet i visoki mortalitet (izjednačeni)
2. rano 19.st u Europi i SAD = pad mortaliteta i visoka stopa nataliteta ( brz porast stan.)
3. Pad nataliteta ( stabilizacija stanovništva) – razvijene zemlje

Modernizacija će usporiti rast stanovništva u nerazvijenim ( a neki tvrde da će se razvijeni

bogatiti a nerazvijeni i dalje biti prenapučeni i siromašni)

Urbanizacija
Prvi gradovi – neolit
URBANIZACIJA – proces porasta broja gradskog stanovništva, smanjivanje seoskog i
poljoprivrednog te nastanak specif. urbanog način aživota.
STUPANJ URBANIZACIJE = postotak stanovništva neke zemlje koji živi u gradovima i koji
je izravno povezan sa stupnjem industrijalizacije i ekonomskom razvijenošću.
Podatci Svjetske banke 2001. – zemlje s najnižim dohotkom – 22% urb. st.
- razvijene industr. zemlje = 77% urb. stanovn.
- početkom 19. st. manje od 1/5 Britanaca živjelo je u gradovima (London 1 mil.st)
- 1900. – ¼ britanaca u gradovima ( London – 7 mil stanovnika)

Gradovi tijekom povijesti

- prvi gradovi nastali su u antici u dolinama rijeka Nil, Eufrat, Tigris, Ind ili Jang ce. Maleni –
od 5 – 10 tisuća stanovnika.

Predindustrijski gradovi
Kreta prije 3500 g.
Nakon tog nastaju polisi – gradovi države.
Atena 5. st. pr Kr. 300 tisuća stanovnika
Rim 1. st po. Kr. 1 milijum st.

M.Weber:
srednjovjekovni gradovi su „spoj tržnice i utvrde“. U gradovima nastaju tržišta presudna
za razvoj kapitalizma. Gradovi su samoupravu i slobodu od lokalnih feudalaca. Pravne i
polit. institucije omogućavaju razvoj tržišta. Jača i raste nova građanska klasa =
buržoazija

Industrijski gradovi
Kapitalistička proizvodnja i industrijalizacije dovode do industrijskog tipa grada u 19. st.

Lewis Mumford:
kapitalistički grad je stvoren i stalno se stvara tržištem nekretnina.
Umjesto uskih grade se široke ulice radi bržeg transporta roba.
U modernim gradovima prevladava impersonalnost

70
Manuel Castells :
Kapitalizam može funkcionirati samo ako je poslodavcima na raspolaganju obrazovana,
zdrava radna snaga koja ima gdje stanovati. Ako žele profitirati kapitalisti ne bi mogli
podnijeti troškove škola, bolnica i stanogradnje. To plaća država a Castells to naziva –
kolektivna potrošnja ( te troškove osigurava država). To su postigli radnički pokreti.
A to je dovelo do krize i sukoba pa je tijekom 70-tih g. 20.stolj. država smanjila sredstva
za kolektivnu potrošnju (dolazi do sukoba). Castells ne vidi rješenja( smatra da je
kolektivna potrošnja bitna pretpostavka kapitalizma. No 80-tih naovamo privatiziraju se
javne služe (šk., bolnice...) potrošnja se individualizira.

Kritika: Castells je zanemario ulogu koju gradovi imaju u osiguranju javnih usluga, a
prenaglasio grad kao puko sredstvo kapitalizma za povećanje profita.

Globalni grad
Sjedišta moćnih transnacionalnih kompanija i financijskih institucija – NY, London, Tokio,
Pariz, Frankfurt, LA, Hong Kong, Sao Paolo, Sydney, Buenos Aires, MexicoCity. Nisu pod
kontrolom su svojih država. Funkcioniraju kao zasebne jedinice.
U suvremenom globaliziranom gospodarstvu proizvodnja dobara se seli u siromašnije zemlje.
Propadaju tradicionalni industrijski gradovi u razvijenim zemljama.
Rastu globalni gradovi zbog porasta dobro plaćenih zanimanja, od stručnjaka do čistača.

Grad ponovo stječe autonomiju koju je imao u povijesti. Razlog: Industrijski kapitalizam, klasni
sukobi i državna intervencija.

Urbanizacija u 20. stoljeću

- Urbanizacija postaje svjetski process, osobito u zemljama Trećeg svijeta. Urbano stanovnoštvo
raste mnogo brže od cjelokupnog svjetskog stanovništva:
 1975. g. 39% svjetskog stanovništva živjelo je u gradovima;
 1985. g. 47%
 procjena za 2025. g. = 63%
U zemljama Afrike, Azije i Južne Amerike taj broj raste dvostruko brže nego u razvijenim
zemljama.
 SUBURBANIZACIJA – je process u kojem se stanovnici grada sele u predgrađa jer je
tamo kvaliteta života bolja. Kako ta predgrađa rastu, gradovi se počinju međusobno
spajati pa za gradove koji se tako spoje koristimo naziv megapolisi. Primjer toga je
istočna obala SAD-a gdje su se spojili Boston i Washington, spoj tih dvaju gradova
naziva se Bowash.

Urbanizam kao način života

Tönniesovo razlikovanje Gemeinschafta i Gesselshaftaje zapravo razlika života u gradu. Život
na selu karakterizira snažna solidarnost utemeljena na tradiciji i osobnim vezama dok život u
gradu karakterizira slaba solidarnost, kulturni pluralizam i neosobni društveni odnosi.

71
Gemeinschaft ( zajednica ) – je tip društvene organizacije sa snažnim društvenim vezama,
solidarnosti temeljenim na tradiciji, osobnim odnosima i zajedničkim vjerovanjima.

Gesselshaft ( društvo ) – je tip društvene organizacije sa slabom solidarnošću, što je posljedica

kulturne raznolikosti i neosobnih društvenih odnosa.

Njemački sociolog Georg Simmel smatra da su stanovnici grada suočeni sa „ nervnom

stimulacijom“. Da bi mogli normalno funkcionirati gradski ljudi moraju zauzeti stav
ravnodušnosti, otupjelosti tj. moraju selektirati reakcije.

Pojedinac u gradu poznaje mnogo ljudi, ali ta su poznanstva površna i usputna. Odnosi među
stanovnicima grada usmjereni su na specifične uloge koje pojedinci imaju, a ne na čitavu
ličnost. Odnosi se zasnivaju na racionalnim interesima a ne na osjećajima i vjernosti. Dok je u
manjim zajednicama u predgrađima situacija upravo obrnuta, gdje pojedinac skoro svih poznaje
ali ima skupinu ljudi kojima vjeruje. Možda je pridošlici u grad teško upoznati ljude, ali će
pridošlica u malu seosku sredinu također doživjeti da ga suseljani također neće prihvatiti kao
„svojega“. Možda je u gradu teže steći prijatelje ali kad se jednnom nađe pravog prijatelja
, ta su prijateljstva čvrsta i ne ovise o tome tko je „naš“.
Herbert Gans smatra kako u središtu grada postoji više načina života, te ih je podijelio:
 KOZMOPOLITI: studenti, umjetnici, pisci, zabavljači i drugi intelektualci koji žive u
gradu zbog kulturnih i obrazovnih razloga
 NEOŽENJENI / NEUDANE I LJUDI BEZ DJECE: obično samo kraće vrijeme žive
u središtu grada pa nisu skloni stvaranju trajnih veza sa susjedima
 ETNIČKI „SELJACI“: tu spadaju ljudi istog etničkog podrijetla, snažno su povezani,
žive u svom svijetu u snažno integriranim zajednicama i slabo su uključeni u sekundarne
veze
 DEPRIVIRANI: siromašni, emocionalno poremećeni i hendikepirani, obitelj sa jednim
djetetom koji trpe rasnu diskriminaciju, žive u lošim djelovima grada, gdje su stanovi
jeftiniji i društveno su izlirani.
 LJUDI UHVAĆENI U ZAMKU: stari ljudi sa malim mirovinama ili ljudi koji
doživljavaju silaznu socijalnu mobilnost, takvi ljudi gube društvene veze i društveno su
izolirani

Moderan grad Postmoderan grad

Specijalizirane zone Dediferencijacija
Centralizam Decentarlizam
Proizvodnja dobara Simbolična ekonomija
Funkcija Stil
Bezlična arhitektura Pročelja fasade)
Identičnost Raznolikost
Kolektivna potrošnja Osobna potrošnja
Javni život Privatni život
Integracija Fragmentacija

Postmoderni grad
Grad postaje decentraliziran.
Proizvodnja dobara se seli iz grada u druge dijelove svojeta, pa tako nestaju industrijske zone i
zone stanovanja = DEDIFERENCIJACIJA.

72
Gospodarstvo u gradu se sve manje temelji na proizvodnji dobara a sve više na proizvodnji i
potrošnji kulture ( turizam = simbolička ekonomija - širenje imidža grada).
Gradovi koji žive od turizma( NY, Berlin,Pariz, Graz....)
Život u gradu se sve više privatizira.
Decentralizacija ne znači da nestaje centra, jer još uvijek postoje prometne gužve, ljudi iz
predgrađa idu na posao u centar grada. Postmoderni grad izrasta iz modernog grada.

DODATAK za MATURU:

Teoretičari "hiperglobalizacije" (kako ih naziva David Held) najavljuju smrt nacije i nacionalne
drţave u svjetskom gospodarstvu i društvu bez granica. Negroponte u djelu Biti digitalan
(1995.) slikovito izjavljuje: "Slično kao što kuglica protiv moljca prelazi iz krutog u plinovito
stanje, očekujem da će nacionalna drţava ishlapiti." Naissbit u djelu Globalni paradoks (1995.)
kaţe: "Nacionalna drţava je mrtva. Ne zato što se nacionalne drţave uklopljuju u superdrţave,
nego zato što se raspadaju u manje efikasnije dijelove - jednako kao i velike korporacije."
A. Giddens u knjizi Treći put (1998.) promjene vidi nijansiranije. Nacionalne države nastale
su onda kad su umjesto rasplinutih "graničnih područja" postavile jasne granice. Europske
države danas ponovo imaju granična područja umjesto granica, ali iz drugih razloga - zbog
svojih veza s drugim regijama i uključenosti u svakovrsne transnacionalne grupacije. Zato s
jedne strane jača stari ksenofobični nacionalizam (ograničavanje useljavanja, nacionalna čistoća
i homogenost), ali s druge strane dolazi do preispitivanja nacionalnog identiteta i promjene
njegova sadržaja, koji sada uključuje višeznačnost i viševrsnu pripadnost. Pojedinci su
istodobno Njemci, Europljani, a imaju i osjećaj da su građani svijeta. Za njih nacija teško više
može biti "jedna i nedjeljiva". Nacionalni se identitet oblikuje u suradničkom i natjecateljskom,
a ne u neprijateljskom ozračju. Teritorij više nije toliko važan kao prije. Znanje i konkurentnost
važniji su nego prirodni resursi, a suverenost je postala maglovitija ili višestruka. Europska
unija ima otvorene i "vanjske" granice, a multikulturalizam je dio kulturne politike cijelog
prostora. Giddens takav smjer mišljenja i ponašanja naziva "kozmopolitskim
nacionalizmom". Yael Tamir u knjizi Liberalni nacionalizam (1993.) zaključuje da u
globaliziranom svijetu, u kojem s jedne strane raste potrošački uniformizam i pritisak prema
asimilaciji u širu regionalnu kulturu, a s druge strane djeluje fanatični etnocentrički
nacionalizam, ne treba podleći iskušenju i prikloniti se utopijskom kozmopolitizmu, odustajući
od nacionalnog identiteta i nacionalizma. Upravo liberalni nacionalizam omogućuje očuvanje
nacionalnog identiteta, individualnih prava i poţeljne razine kulturne homogenosti. Pravi način
suprotstavljanjaetnocentričnom nacionalizmu nije u tome da se nacionalni interes u
potpunostiporekne, već da se ponudi alternativno nacionalno shvaćanje. Nacionalizam neće
naprosto nestati, pa ostaje otvoreno pitanje hoće li on biti u obliku otrovnog etnocentrizma ili
razumne vizije vođene poštovanjem liberalnih vrijednosti.

Ekološke promjene

- znanstveno proučavanje odnosa između živih organizama i njihovog okoliša.

Okoliš – ekosustav – je relativno stabilna skupina međuzavisnih organizama.
- ljudski organizam je dio ekosustava, jer jedino može prećivjeti
u biosferi koja je ugrožena
Sociologija prirode

73
a) priroda kao objektivna stvarnost ( ponaša se prema vlastitim zakonima)
b) priroda podložna “socijalnim konstrukcijama zbilje”

Odnos prema prirodi

- u povijesti – ona je majka
- u modernosti- I.Newton: priroda je raspoloživa za zadovoljavanje ljudskih potreba.
privatizira se, može ju se kupiti, trgovati...(protestantizam)
- u najnovije doba – postajemo svjesni dvojbi i nesigurnnosti glede prirode.Naše
materijalističke potrebe ju uništavaju.

Ekološki problem

Istrebljenje različitih vrsta biljaka i životinja, krčenje šuma, onečišćenje zraka, vode i zemlje.
Problem opskrbe vodom u velikim gradovima.
Velike količine otpada ( nerazgradiv biološki), otrovni otpad. Upotreba pesticida.Radioaktivna
onečišćenja (černobil).
Povećana emisija CO2 u atmosferi prijeti učinkom staklenika.
= EKOLOŠKA KRIZA: - porast broja stanovnika, nestašice hrane, energenata...onečišćenja
Američki sociolog Duncan : Ekosustav je međuodnos fizičkih, bioloških i socijalnih varijabli.
On to sve objedinjuje u akronim POET
P - populacija
O – organizacija
E – okoliš (engl. Enviroment)- zemljopisne značajke, klima, materijalni resursi,flora,fauna,prirodne katastr.
T - tehnologija
- ovi dijelovi utječu jedan na drugi

Vlade najrazvijenijih zemalja se ponašaju prema tzv NIMBY obrascu (engl. Not In My
Backyard) – kod kuće zagovaraju visoke ekološke standarde ali dopuštaju izvoz prljave i
zastarjele industrije i opasnog otpada u manje razvijene zemlje

Održivi razvoj
- taj je pojam ponudila 1987. g. Svjetska komisija za okoliš i razvoj ( WCED) u izvješću pod
naslovom „Naša zajednnička budućnost“
-mogućnost ekonomskog rasta temeljenog na održanju i širenju prirodne osnove
Načela te koncepcije:
1. bolji odnos prema okolišu – unijeti u sve ekonomske odluke
2. moralni poziv svima pojedincima i državama- odustati od rasipanja bogatstva (pogotovo
prirodnog)
3. smanjiti težnju prema povećanju materijalnog standarda a povećanju kvalitete života

OUN- 1992. – Summit planeta Zemlje u Rio de Janeiru ( sudjelovalo 178 državnih delegacija).
Kyoto – 1997. – Skup posvećen globalnom zatopljenju ( postignut sporazum o ograničenju
emisije tzv stakleničkih plinova) SAD odija to prihvatiti, i RH ( niska industr.proizv. zbog rata)

Ekološki pokreti

- REFORMSKI – umjerene ideologije liberalizma i demokratskog socijalizma.

-racionalno upravljati ekosustavima i društvom
- Koliko valja intervenirati u tržišnu privredu?

74
 - liberali: tržište će riješiti ekološke probleme
- Socijaldemokrati: predlažu ekološke poreze
- Konzervativci: očuvati prirodu pod svaku cijenu – prezervacionizam ( iskazuje se u NIMBY
sindromu)
- RADIKALNI – Ekološke probleme riješiti u korijenu preustojem kapitalizma.
Oslonac im se nalazi u romantizmu, anarhizmu i utopijskom socijalizmu.
„duboka ekologija“ – biocentrično stajalište, priroda ima ograničenu nosivost.
Ekosocijalizam – antropocentričan je – čovjek je u središtu, zalaže se za humanizami
socijalističku politiku

Ekologisti će prosvjedovati i protiviti se kapitalizmu ali će biti politički aktivni i pristajati na

kompromise. Bolje išta nego ništa. Stranke zelenih u Parlamentima, ili članovi Vlade (Njem.)

75