3.2.

UTEMELJITELJI SOCIOLOGIJE

Sociologija se kao zasebna znanstvena disciplina javlja tek u prvoj polovici 19.st.,a utemeljenje joj se
uglavnom veže za Augustea Comtea koji joj je i dao ime.Osim njega,bitan je i Saint-Simon od koga
potječe prvi jasno formuliran zahtjev za utemeljivanjem nove znanstvene discipline.No,tako mjesto još
više zaslužuju Karl Marx i Herbert.Isto tako,važni su i Max Weber i Emile Durkheim,koji su na prijelazu iz
19. u 20.st. dali doprinos konačnom definiranju sociologije kao znanstvene discipline (predmet i
metode).
3.2.1. SAINT-SIMON

Emil Durkheim ga smatra stvarnim utemeljiteljem sociologije,jer je postavio plan nove društvene znanosti i
pokušao ga realizirati.

Socijalna fiziologija

- znanost o globalnom društvu,a ne samo o njegovom jednom dijelu,ne zanima ju društveno biće kao
nešto stvoreno.

Predmet znanosti koji bi trebalo utemeljiti je ljudsko društvo,pa postavlja pitanje što je društvo?!Ono je
jedinstvo ljudi u kojem se oni posvećuju zajedničkim ciljevima i pridonose kretanju cjeline na različit
način.Rješava i pitanje društvene strukture.Tu značajnim smatra 2 skupine elemenata – prvu čine
vlasništvo,materijalna proizvodnja i podjela rada,pri čemu posebno naglašava značenje vlasništva bez čije
promjene nema ni promjene društvenog poretka.Drugu čine ideje -ideje filozofa upravljaju svijetom.

On društvo ne shvaća kao statičnu strukturu.Zakon progresa je zakon koji se javlja kao apsolutna nužnost
tijekom cijele društvene povijesti,no taj zakon nema obilježje kontinuiranog procesa,nego se odvija u smjeni 2
razvojne faze – organske (socijalno jedinstvo i relativna harmonija) i kritičke (rušilačka je,razjedinjenost i
sukobi,uvod u novu organsku fazu). Što je cilj progresivnog gibanja u povijesti -stvaranje društvenog sustava koji
će bit najpovoljniji za razvoj svih korisnih sposobnosti i društva u kojemu će uz ukidanje svakog oblika
eksploatacije biti omogućeno slobodno razvijanje duhovnih i materijalnih potencijala svakog čovjeka.Ali jedna
od pretpostavki toga je promjena vlasništva.Pa mu se postavilo dodatno pitanje kako i u kojem obliku izvršiti
promjenu vlasništva da bi se željena promjena u društvenom razvoju izazvala.Po njemu je taj odgovor
intelektualne prirode jer uključuje misao,odnosno ideju,pa se kao osnovna pokretačka snaga društvenog razvoja
javlja misao,a ne ekonomski činitelji.ODNOSNO,da bi se došlo do novog društva,zadaća socijalne teorije jeste da
izgradi ideologiju novog društva (on joj daje ime „novo kršćanstvo“).

3.2.2.AUGUSTE COMTE

Poziciju markantne ličnosti u sociologiji,zaslužio je zbog više razloga :

- on je tvorac imena nove znanstvene discipline – sociologija

- izvršio je klasifikaciju znanosti na temelju logike povezanosti i složenosti svake od njih,uvodi 6 disciplina
(matematika ,astronomija ,fizika, kemija, biologija,sociologija)
- pokušava preciznije odrediti predmet nove znanstvene discipline,i pri tome naglašava da je sociologija
znanost koja razmatra svaku pojavu s 2strukog aspekta,s aspekta njene harmonije s pojavama u čijem
sklopu egzistira,i s aspekta njezine povezanosti s ranijim i kasnijim stanjem ljudskog razvoja.Ona na oba
plana nastoji otkriti istinske opće odnose koji vežu sve društvene fenomene među sobom

Znanost dijeli na :

- socijalnu statiku – dio sociologije koji za predmet svog izučavanja ima zakone koegzistencije
(funkcionalnu povezanost različitih dijelova društva).Dakle,on polazi od teze da se u osnovi društvenog
poretka nalazi raspodjela funkcija kao stanje socijalnog reda,a to stanje određuju 3 načela :
1) načelo socijalne suglasnosti

1
 2) načelo spontanosti socijabiliteta socijalnog reda
3) načelo jedinstva i kooperacije

socijalnu dinamiku –dio sociologije u čijem je središtu interesa razvoj čovječanstva (zakoni društvenog
progresa).Na taj društveni progres utječu razni činitelji,ali njegov glavni pokretač jeste intelektualni razvoj.

Intelektualni razvoj prolazi kroz 3 etape :

1) teološka
2) metafizička
3) pozitivna

Progres uključuje 3 oblika svog ispoljavanja.Javlja se kao :

- intelektualni
- materijalni
- i moralni

3.2.3.HERBERT SPENCER

Razvio je ideju biologizma u objašnjavanju društva i društvenog razvoja.Taj se biologizam manifestira kroz 2
osnove :

1)teorija evolucije
2)organska teorija razvoja

Zakon evolucije - proces stalnog rađanja razvijenijeg društva,i umiranja primitivnijeg .Podrazumijeva stalno
povećanje raznolikosti,određenosti i povezanosti funkcija.Na temelju takvog djelovanja toga zakona,ljudsko
društvo je prošlo kroz 3 tipa razvoja :

a) horda
b) militaristički tip društva
c) industrijski tip društva

Organska teorija razvoja – mnogi ju smatraju važnijom od njegova evolucionizma – svodi se na izjednačavanje
društva i biološkog organizma. Između njih postoje sličnosti i razlike.

sličnosti :

- stalno povećavaju svoju masu i pokazuju porast tijekom svog razvoja

- tim fizičkim povećanjem povećava se i njihova kompleksnost strukture
- razvoj te strukture rezultira sve većom diferencijacijom funkcija
- život cjeline može biti uništen,ali jedinke kao njihovi dijelovi će nastaviti živjeti još neko vrijeme

3.2.4. KARL MARX

Dijalektika – preuzeo ju je od Hegela (borba ideja što rezultira promjenama),ali ju okreće i izbacuje iz nje ideju
kao temelj razvoja,a umjesto nje dijalektici udahnjuje materiju.Pa ju možemo definirati kao najopćenitije zakone
razvoja u prirodi i povijesti ljudskog društva,ali i samog mišljenja.Ti se zakoni svode na 3 temelja :

- zakon prelaska kvantitete u kvalitetu i obratno

- zakon jedinstva suprotnosti
- zakon o negaciji negacije

Historijski materijalizam – materijalističko shvaćanje povijesti – krajnji uzrok i pokretačka snaga svih važnih
povijesnih događanja vidi u ekonomskom razvoju,podijeli društva na klase i u klasnoj borbi

2
 3.2.5. EMILE DURKHEIM

- značaj za sociologiju : tražio je da se u sociologiju utope sve posebne društvene znanosti nastale prije
sociologije.One trebaju izgubiti karakter zasebnih disciplina i izgrađivati se kao zasebne grane jedne
znanosti-sociologije.
U skladu s tim pravi razliku između 3 specijalne grane sociologije :
a) društvena morfologija
b) fiziologija društva
c) kolektivna psihologija
- predmet sociologije prema njemu moraju biti društvene činjenice – načini djelovanja, mišljenja i
osjećanja koji su izvan pojedinca,a posjeduju moć prisile kojom mogu njime upravljati,koje treba tretirati
i koje su potrebne kao stvari
Dakle,društvena činjenica mora imat 2 bitne značajke :
- mora biti eksteriorna,neidentična u odnosu na ideju u svijesti znanstvenika,što potvrđuje da je društvo
realnost iznad i izvan pojedinca
- ona na znanstvenika vrši prinudu,jer posjeduje neovisne značajke koje nisu pod utjecajem njegove volje

dakle,ponašanjem pojedinca ne upravlja njegova individualna,nego kolektivna svijest,koju se ne može

smatrati zbrojem pojedinih svijesti,nego originalnom sintezom međusobnih akcija i reakcija tih svijesti,koja
postoji neovisno od njih i nameće im se u obliku moralnih,religioznih i drugih imperativa

kolektivna svijet i društvena podjela rada čine temelj društvene solidarnosti i društvene integracije

Društvena solidarnost se može pojaviti u 2 oblika :

Mehanička solidarnost – jeste odlika nerazvijenih društva gdje je društvena podjela rada slabije razvijena,koja
su izgrađena na zajedničkim moralnim vjerovanjima i na jedinstvenosti kolektivne svijesti.Dakle,postoji potpuna
kolektivna moralna i pravna odgovornost,i odstranjeni su svi elementi individualiteta.Tome je prilagođen i pravni
sustav,jer on sankcionira one koji krše kolektivnu volju, čime se održava uspostavljena ravnoteža stvorena na
elementima kolektivnog.

Organska solidarnost – jeste odlika razvijenih društava i predstavlja posljedicu veće složenosti društvene podjele
rada u kojoj pojedinci imaju različita iskustva i funkcije,te potrebu da se međusobno povezuju.Što to sve zapravo
znači – da organska solidarnost čovjeku vraća mjesto u društvu koje mu stvarno i pripada. Dakle,dominantno
moralno načelo je individualizam,no on nije shvaćen kao pravo pojedinca da neograničeno teži ostvarenju svojih
želja,nego kao obaveza da se individualizira specijalizacijom zbog osobnog doprinosa dobrobiti čitavog društva.

3.2.6. MAX WEBER

njegova važnost : nastojanje da odredi prirodi i zadatke sociologije,pri čemu polazi od teze da je njezina polazna
točka postojeća društvena stvarnost.Dakle,sociologija se,prema njemu,mora okrenuti proučavanju postojećeg
društvenog poretka kao globalnog društvenog oblika,ali joj pristup mora biti kompleksan,što znači da mora
objasniti i mehanizme njegova nastanka i održavanja,i označiti pravce njegova razvoja

prema njemu,metodologiju društvenih znanosti (posebno sociologije) čine 3 metodološka postulata :

1) kriterij odnosa prema vrijednostima

Služi samo za određenje predmeta znanstvenog interesa,a ne za vrijednosno procjenjivanje,što znači da
se sociologija kao znanost ne smije upuštati u vrijednosno rasuđivanje,jer mora biti vrijednosno
neutralna-objašnjavati stvarnost i držati se onoga što jeste
2) postulat razumijevanja

3
 Društvene pojave se ne mogu izučavati na jednak način kao i prirodne kroz traženje U-P odnosa među
njima,jer njih određuje čovjek sa sviješću i voljom,pa se na njih mora primijeniti načelo razumijevanja
njihova značenja,jer 2 naizgled iste društvene pojave mogu biti zapravo različite zbog različitog
značenja.Razumijevanje toga značenja ( po čemu je sociologija poznata kao razumijevajuća sociologija)
je glavni zadatak sociologije.
3) metoda idealnih tipova u izučavanju društvenih pojava
- sociologija da bi izučila društveni život i ono što se u društvu događa,mora konstruirati idealnotipske
slike koje ne postoje iz stvarnosti.To je dakle misaona konstrukcija modela ponašanja kako bi bilo kada
bi se rukovodili racionalnim motivima.Dakle,idealnotipske konstrukcije su očišćene od svih primjesa koje
postoje u stvarnosti.
- Prema njemu,postoje 3 idealnotipska oblika vlasti :
1) racionalna ili zakonska
- počiva na općim pravilima koja vrijede za sve članove društva bez obzira na njihov status i društvenu
ulogu.Odnosi se na suvremena društva.
2) tradicionalna
- određuje ju vjera u svetost tradicija koje oduvijek postoje,i u legitimitet osoba koje su na temelju njih
pozvane da uživaju autoritet
3) karizmatska
- temelji se na afektivnoj predanosti svetosti ili hedonizmu ili uzornim osobinama neke osobe ili poretku
koji je ta osoba stvorila ili otkrila. Dakle,na afektivnoj predanosti ličnosti vođe i njegovim božanskim
svojstvima ili karizmi

3.4.SUVREMENE TEORIJSKE PERSPEKTIVE

3 globalne teorijske perspektive u suvremenoj psihologiji :

- strukturalno funkcionalističke teorije

- marksizam i druge konfliktne teorije
- suvremeni psihologizam

3.4.1. STRUKTURALNO-FUNKCIONALISTIČKE TEORIJE

FUNKCIONALIZAM

Utemeljitelji su antropolog Branislav Malinowski i Alexander Radcliffe-Brown – polaze od teze da se društvo

može poistovjetiti s biološkim organizmom i da se tako može sagledati uloga pojedinih dijelova društva i njegove
funkcije.

Smatraju da se mogu izdvojiti 2 osnovna načela egzistencije i organizacije društva kao sustava

a) načelo funkcionalnog jedinstva

- znači da ni jedno društvo ne bi moglo egzistirati kao organizirani sustav odnosa kad ne bi bio ispunjen
uvjet da svi dijelovi društvenog sustava surađuju u dovoljnom stupnju harmonije i unutarnje
konzistencije
b) načelo univerzalne funkcionalnosti
- znači da svaki običaj,materijalni predmet,ideja ili vjerovanje ispunjava neku vitalnu funkciju za ukupan
društveni sustav

Temeljne odrednice funkcionalizma : društvo promatra kao sustav međusobno povezanih dijelova koje zajedno
tvore cjelinu.Njegova glavna okupacija je kako osigurati skladno funkcioniranje društvenog sustava.I polazi od
toga od toga da je društvo trajna i stabilna struktura u kojoj su njegovi dijelovi (obitelj,religija,školski i politički
sustav) povezani u skladnu cjelinu u kojoj svaki dio ima određenu funkciju,što znači da svaka daje doprinos

4
održavanju društvene cjeline u stanju harmonične ravnoteže.Osnovni uvjet da bi društvo kao cjelina moglo
funkcionirati kao sustav su zajedničke vrijednosti koje njezini članovi prihvaćaju.Dakle,usvajanje tih vrijednosti je
temelj integracije svih dijelova društva,te osiguravanje reda i stabilnosti,što je neophodno za održavanje i
funkcioniranje društvenog sustava.

.STRUKTURALIZAM

Taj sociološki pravac utemeljio francuski etnolog Claude Levi-Strauss .Nastao je kao reakcija na egzistencijalizam
Jean Paula Sartrea,koji ističe ideju o neograničenoj ljudskoj slobodi,pod utjecajem rata i potrebe za slobodom.S
obzirom da je vrijeme rata prošlo,strukturalisti smatraju nužnim pretpostavke koje traže mir,rad,red i
poredak,bez koji se ne može zamisliti visok stupanj organiziranosti suvremenog svijeta.Te se pretpostavke nalaze
u potenciranju neograničenog značenja strukture u odnosu na njezine dijelove.

Struktura je sve,ona određuje čovjeka koji je van nje bezvrijedan,nemoćan i nepriznat – čovjekova osobnost se
negira – posebno strukturalnom prisilom koja se na čovjeka vrši kroz razne strukture,poput
obitelji,stranke,crkve,države itd.Ona je i relativno stabilan element društvenog života.Društvene pojave nisu
rezultat ljudi,nego struktura u kojima su oni ujedinjeni.One nisu podložne dinamičkom gibanju i promjenama,što
društvenoj znanosti daje mogućnost istraživanja i objašnjavanja struktura po načelima rigoroznosti i
objektivnosti prirodnih znanosti.

SUVREMENI PSIHOLOGIZAM-INTERAKCIONIZAM

Radi se o više socioloških teorija kojima je zajedničko to da polaze od pojedinca kao temeljne jedinice sociološke
analize,a ne od velikih društvenih cjelina,a glavnom zadaćom sociologije smatraju izučavanje međusobnih
odnosa sa stajališta njihova utjecaja na pojedinca,pri čemu ponašanja pojedinca tretiraju kao reakcije na
društvena stanja

1) SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

Izrastao je na teorijskom opusu američkih sociologa Johna Deweya,Williama I.Thomasa,Georgea Herberta

Meada,Charlesa Cooleya i pripadnika čikaške sociološke škole.Zajedničko obilježje njihovih radova je bavljenje
situacijama u kojima se otkrivaju naličja društvenih grupa,pojedinaca i čitavog društvenog poretka.A da bi se to
otkrilo,potrebno je proučavati simboličku prirodu međuljudskog odnosa (prometa),poput jezika i njegove
izražajne nijanse.

George Herbert Mead - proučava pojedinačno ponašanje koje promatra kroz interakciju s drugima u koju stupa
putem simbola (prvo geste,pa govorni jezik,pa društvena pravila itd),ali da bi ona bila moguća nisu dovoljni samo
simboli,nego i interpretacija značenja i nakana drugih-što znači mislima se postaviti u položaj osobe s kojom smo
u interakciji,čime razvijamo pojam o sebi,jer promatramo sebe sa stajališta drugih i postajemo svjesni tuđih
mišljenja o sebi.Taj „drugi“ može biti i društvena zajednica u kojoj živimo.U tom slučaju pojam o sebi čini
ishodište da postanemo svjesni onoga što društvo očekuje od nas i da svoje ponašanje uskladimo sa zahtjevima
zajednice.I to sve ne bi bilo moguće bez općenja preko simbola,zbog čega oni ne samo da daju temelj interakciji
među ljudima,nego određuju i smisao života.

Dakle,simbolički interakcionizam,suprotno matičnoj sociologiji,akciju ne prikazuje kao reakciju na prisilu

sustava,nego kao stalan proces interakcija u kojima se akteri stalno prilagođavaju jedan drugome,i prisiljeni su
na stalnu interpretaciju situacije.

2) ETNOMETODOLOGIJA

Njezinim se utemeljiteljem smatra Harold Garfinkel.On etnometodologiju definira kao znanost o metodama i
postupcima kojima se pojedinci služe da bi napravili misaone konstrukcije svijeta koji ih okružuje,da bi ga
protumačili i dali mu smisao. Etnometodologija predstavlja reakciju na tradicionalnu sociologiju,koja društveni

5
svijet shvaća kao objektivnu datu stvarnost,neovisnu o bilo kakvim misaonim konstrukcijama i tumačenjima
njezinih članova,ali etnometodolozi polaze od suprotnog pristupa – društvo postoji samo ako njegovi članovi
percipiraju njegovo postojanje.Čovjekov društveni svijet je proizvod njegovih misaonih konstrukcija,tumačenja i
prosudbi,a zadatak sociologije je upravo u tome da objasni metode kojima se individue služe u konstruiranju i
tumačenju svoga društvenog svijeta.

DRUŠTVO
POJAM DRUŠTVA

Neovisno o tome kakve razlike postoje među društvima,svima su im zajednički neki činitelji :

- više/manje organiziran i reguliran život njihovih članova

- razlika u društvenim položajima koje njihovi članovi zauzimaju
- odgovarajuća društvena svijest
- materijalna proizvodnja radi zadovoljavanja uvjeta koji su neophodni za njihov životni opstanak

Definicija društva u sociološkom značenju :

Sustav međuljudskih veza,koji čine međusobno ovisni dijelovi,koje obilježava materijalna i duhovna
proizvodnja,određena svijest,unutarnja organizacija i integracija,zahvaljujući kojima je on sposoban za vlastitu
reprodukciju.Dakle, ono je samodovoljna cjelina,što ne znači da je cjelina koja nema nikakvih veza s drugim
cjelinama koje imaju odlike društva.

TIPOVI DRUŠTVA

1) razlikovanje između krvnosrodničkih i teritorijalnih društava

- određeno je time jesu li unutarnje integrativne društvene veze utemeljene na krvnom srodstvu ili je
određeni teritorij zamišljen kao okvir društvene integracije.Krvosrodnička društva : horda i rod.
Teritorijalna društva : narod i nacija.A pleme je prijelazni oblik koji ima odlike i jednog i
drugog.Krvnosrodnička i teritorijalna društva se razlikuju i po brojnosti i razvijenosti.Krvnosrodnička su
malobrojna i nerazvijena,a teritorijalna veća i razvijenija.
2) razlikovanje između klasnih i besklasnih društava
- određeno je na temelju elementu klasne stratificiranosti
- karakteristično je za sociologe marksističke orijentacije,koji ovu podjelu proširuju razlikom između
pretklasnih (društva prvobitnih zajednica), klasnih (robovlasništvo,feudalizam i kapitalizam) i besklasnog
(komunističkog) društva.Socijalizam se u toj klasifikaciji tretira kao društvo prijelaznog perioda s
obilježjima i klasnog i novog besklasnog društva.
3) razlikovanje između tradicionalnih i modernih društava
- tradicionalna društva : sva predindustrijska društva.Američki sociolozi Hess,Markson i Stein razlikuju 4
tipa : horda,pleme,poglavarstvo i rane države,i među njima uočavaju značajne razlike,prvenstveno u
načinu privređivanja i podijeli rada,zatim u stupnju jednakosti,tj.nejednakosti – hordu karakterizira
sakupljačka privreda,neznatna podjela rada i jednakost,pleme lov,prirodna podjela rada po spolu i dobi i
prvi znaci nejednakosti,poglavarstvo poljoprivreda i razvijenija podjela rada,a radne države poljoprivreda
i profesionalni obrt,razvijenija podjela rada i nejednakost koja se tu uobličava u političke i ekonomske
klase.
Razlike postoje i u analizi integrativnih procesa.Integracija se u hordi temelji na srodstvu,u plemenu na
prebivalištu,u poglavarstvu je vezana za centralizirano vodstvo poglavice,a u prvim državama za
monopol sile političkih i religijskih vođa i birokracije.
-
- moderna društva : 2 tipa –industrijska i postindustrijska

6
  industrijska
- proizvod su industrijske revolucije,tj.električne energije i strojne tehnologije u procesu proizvodnje,što
uvjetuje 3 bitna društvena procesa:
a) modernizacija društva,koja društvenu strukturu čini sve složenijom i dinamičnijom
b) urbanizacija,koja rezultira velikim gradovima i usložnjavanjem njihove socijalne strukture
c) sekularizacija ili posvjetovljenje društvenog života,kao posljedica dominacije znanosti

 postindustrijska
- najnoviji oblik manifestacije modernog društva,proizvod informacijske revolucije,koji svoju moć temelji
na znanju,automatizaciji i kibernetici
-

POJAM DRUŠTVENE STRUKTURE

Ima puno pristupa njenom određenju,ali neovisno o tome koji se pristup o društvenoj strukturi prihvati,u
svakom od njih postoje 3 skupine zajedničkih elemenata :

1) ljudi kao osnovna pretpostavka svakog društva – oni su sa svojim osobinama i aktivnostima kojima je cilj
zadovoljavanje različitih protreba,najbitnija društvena jedinica,a njegove različite aktivnosti i kvalitete
(biološke,fizičke,moralne itd) se ispoljavaju kao razni oblici struktura-starosna,spolna,profesionalna itd
2) raznovrsne društvene grupacije,socijalne tvorevine i institucije
3) parcijalne cjeline šire shvaćenog društvenog totaliteta

I pri tome ne treba zaboraviti da su sastavio dio društvene strukture :

- različiti društveni odnosi u koje čovjek stupa

- društvene uloge koje u društvu obavljaju
- društveni položaj kao pretpostavka određene društvene uloge
- društvene grupe
- društvene institucije

što znači da dio društvene strukture i ukupnu strukturu društvene pokretljivosti,tj.društvenu stratifikaciju čini i
ukupni sustav socijalne diferencijacije,bez obzira u kojem se obliku ona pojavljivala

Ljudske akcije i njihovi međusobni odnosi su podložni pravilnostima,a te su pravilnosti zapravo elementi kostura
društva,tj.socijalne strukture,iz čega proizlazi da socijalna struktura usmjerava,regulira i ograničava djelovanje i
ponašanje ljudi u društvu.Sa stajališta pojedinca socijalna se struktura pojavljuje kao nešto izvanjsko i dano što
posjeduje vlastitu egzistenciju neovisnu o pojedincu.I usprkos tome što se u svkom društvu rađaju i umiru
njegovi članovi,socijalna struktura se ne mijenja,ili se ne mijenja tako brzo.

DRUŠTVENE GRUPE

POJAM DRUŠTVENIH GRUPA

Postoje različiti uzroci socijalnog okupljanja :

a) srodstvo - najstariji uzrok,na kojemu je utemeljena obitelj i neki širi oblici socijalnog okupljanja,poput
roda i plemena
b) odanost ideji – razlog nastajanja nekih oblika socijalnog okupljanja,poput vjerske zajednice,ali i politički
pokreti i stranke

7
 c) trajni zajednički interes – razlog nastajanja velikog broja raznih oblika socijalnog okupljanja,i na tom
načelu nastaju svi oblici profesionalnog okupljanja,različiti oblici društava i udruženja –od lovačkog i
planinarskog,do društva inženjera i znanstvenih radnika
d) specifične situacije i interesi – različite prosvjedne akcije,realizacije poslova koji traže privremeno
okupljanje itd.A mogu biti i razlog raznih
oblika socijalnog okupljanja
e) ad hoc okupljanje – okupljanja na sportskim priredbama,nogometnoj ili košarkaškoj utakmici i drugi
slični tipovi okupljanja koji su vjerojatno po mogućim oblicima pojavljivanja i najmnogobrojniji
f) statističko okupljanje – okupljanje koje nije ni fizičko ni stvarno,nego se pretpostavlja radi prikupljanja
izvjesnih statističkih podataka.Takva je npr.statistika o spolnim,dobnim,profesionalnim i drugim
skupinama. Dakle,ti oblici ne postoje u stvarnosti,nego samo u statistici,ali mogu se pojaviti i u životu
ako ih proizvede neki specifični ili trajni interes

Postoje mnoge definicije,ali bez obzira na razlike koje postoje među definicijama ,u svima postoje neki zajednički
elementi :

1) ljudi,kao osnovni element bez kojega ne može egzistirati ni jedan tip društvene grupe,potrebne su
najmanje 2 osobe da bi se grupa mogla konstituirati (gornja granica nije određena)
2) odnosi interakcije,koji se uspostavljaju među ljudima kao članovima grupe,i koji razvijaju i osjećaje
pripadanja grupi,a ti osjećaji proizvode unutarnju koheziju koja grupu drži na okupu,i pokazatelj je
njezine čvrstine
3) sustav normi i pravila ponašanja unutar grupe i grupe prema vani
Norme i pravila ponašanja proizvode nekoliko važnih posljedica :
- formiranje zasebnog,grupnog sustava vrijednosti i kulture
- uobličavanje grupe kao zatvorenog sustava koji pravi precizno razdvajanje na one koji se nalaze unutar
sustava i one koji su izvan njega
- doprinos održavanju grupe kao zasebnog socijalnog realiteta
4) unutarnja strukturiranost grupe koja proizlazi iz društvene podjele rada, tj.uloga,koja se ne može
zaobići ni u jednoj grupi,i u svakoj od njih članovi obavljaju razne društvene uloge na temelju kojih
zauzimaju različite pozicije u strukturi grupe.No,te pozicije nisu zauvijek dane,jer je za društvene grupe
značajan manji ili veći stupanj socijalne mobilnosti (pokretljivosti),a time i promjenjivosti položaja
pojedinaca ili užih skupina u sastavu grupe kao društvene cjeline

no,ne treba zaboraviti još neka obilježja :

- svaka grupa je na određeni način izdvojena i prepoznatljiva u odnosu na druge,i ima svoj centar
okupljanja
- među njezinim članovima se ostvaruje međusobna komunikacija
- članovi su joj povezani i prostorno i vremenski,vrše određene funkcije i sudjeluju u ostvarivanju njezinih
zadaća i zajedničkih ciljeva,a zajedništvo ciljeva rezultira unutarnjom kooperativnošću i solidarnošću
njezinih članova prema vani

Na temelju svih tih elemenata,primjereno je ovo određenje društvene grupe :

- kohezivna,strukturirana,dinamična i relativno trajna povezanost 2 ili više osoba,koje ostvaruju odnose

međusobne interakcije,imaju zajednički sustav unutarnjih normi,vrijednosti i osjećaje zajedničkog
pripadanja

ako se pođe od te definicije,jasno je da svaki oblik socijalnog okupljanja nema i karakter društvene grupe
(npr.glazbeni koncert,nogometna utakmica itd,nisu društvene grupe,nego socijalni agregat,skupina ljudi,jer ju ne
povezuje nikakav element unutarnje kohezije,ona se slučajno formirala i vjerojatno se više nikada neće naći u
istom sastavu) - dakle,karakter grupe imaju samo oni oblici socijalnog okupljanja koji na elementima

8
određenih normi i unutarnjih vrijednosti osiguravaju trajne odnose interakcije,relativno čvrstu unutarnju
koheziju i osjećaje međusobnog pripadanja

Uz razlike među društvenim grupama,postoje i sličnosti :

- ne može egzistirati bez najmanje 2 osobe koje stvaraju međusobni

odnos,a gornja granica se ne može postaviti,iako je G.C.Homans povlači na „broj pojedinaca koji
međusobno komuniciraju ne preko posrednika,nego izravno licem u lice“
- organizirana je i ima izgrađenu unutarnju strukturu s izgrađenim unutargrupnim položajima i ulogama
- determinirana je određenim standardima,pravilima egzistiranja,ciljevima i svrhom svoga postojanja i
zajedništvom zadataka
- određuju ju zajedništvo interesa,ideala i vrijednosti njezinih članova i osjećaj zajedničkog pripadanja,koji
osiguravaju i sličnosti,ali i kontinuitet ponašanja u grupi

TIPOVI DRUŠTVENIH GRUPA

Za pravilno i cjelovito shvaćanje društvenih grupa,posebnu pozornost treba usmjeriti prema 4 kriterija
klasifikacije :

1) stupanj intimnosti među članovima grupe i jačina unutargrupnih veza

2) načelo organizacije kao određujuće načelo grupe
3) struktura članstva grupe
4) funkcionalni kriterij,izgrađen na temelju razlikovanja obavljaju li se unutar grupe sve funkcije,svi životni
procesi na danom stupnju razvijenosti ili samo dio tih funkcija

1) INTIMNOST ČLANOVA I JAČINA UNUTARGRUPNIH

VEZA KAO NAČELA KLASIFIKACIJE

Aamerički sociolog Charles Horton Cooley prvi uvodi podjelu na primarne i sekundarne grupe. Danas su tome
pridodana još 2 tipa,referentne i terapijske grupe.

Primarne grupe karakterizira :

- prisno (neposredno) udruživanje i suradnja njihovih pripadnika

- mali broj članova i visok stupanj njihove međusobne intimnosti,
povjerenja,pomoći,razumijevanja,ljubavi i poštovanja
- trajnost,kontinuirana i intenzivna interakcija njihovih članova
- sustav neformalno uspostavljenih ograničenja unutar njih

obitelj,susjedstvo u tradicionalnom značenju,dječje grupe u stalnoj zajedničkoj igri,radna grupa,grupa

prijatelja itd

Sekundarne grupe su širi društveni organizmi koji se temelje na suprotnim načelima od onih kod primarnih
grupa,identični Toenniesovom društvu.Glavni motiv njihova stvaranja su zajednički interesi,potrebe i isti ciljevi
svih njezinih članova,pa se često naziva interesnom grupom

- odnosi među članovima nisu intimni ,nego strogo hijerarhizirani,formalni i impersonalni

- atmosfera među članovima hladnija
- veća brojnost
- trajnost manja

dominira suvremenim društvom,od škole i korporacije,preko društva i udruženja,do političkih stranaka i

sindikalnih organizacija

9
Terapijske grupe,karakteristične su za suvremeno društvo,nastaju iz zajedničke potrebe njezinih članova da
rješavaju neke osobne probleme (npr.udruženja liječenih alkoholičara,liječenih ovisnika od droge,skupine za
meditaciju itd)

- intimnost,povjerenje ,pomoć i razumijevanje (kao primarne grupe)

Referentne grupe,grupe s kojima se pojedinac uspoređuje nastojeći odrediti i svoje mjesto u njihovoj
hijerarhiji.Takva usporedba pojedinca s grupom može biti pozitivna (ako se s njom identificira,pa prihvaća
njihove norme,standarde i mjerila vrijednosti) i negativna (ako odbija identificiranje s njom,i ne prihvaća njezina
načela,norme i sustav vrijednosti zbog mišljenja da je takva grupa neprimjerena njegovu statusu)

2) ORGANIZIRANOST KAO KRITERIJ KLASIFIKACIJE GRUPA

Organizirane grupe karakterizira strogo utvrđena društvena podjela rada i točno utvrđeni organi,koji određenu
vrstu poslova obavljaju za čitavu grupu (sve sekundarne grupe)

Neorganizirane grupe karakterizira odsustvo društvene podjele rada i unutarnje organizacij

Mogu se identificirati 3 elementa po kojima se organizirane grupe razlikuju od neorganiziranih :

1) određena specifična namjena,neovisno je li dobra ili loša,kao nužan uvjet za formiranje bilo koje
organizirane grupe,dok je neorganiziranim grupama pojam specifične namjene potpuno stran
2) organizirane grupe obilježava određeni tip vlasti,a ovisno o tom tipu vlasti one se mogu pojaviti u 3
oblika :
- autoritarne (apsolutna podređenost člana središnjoj vlasti)
- laissezfaire/lese-fer (potpuna sloboda njezinih članova)
- grupe s demokratskim ustrojem (isprepliću se i dopunjavaju slobodna inicijativa članova i autoritet
središnje vlasti)

A vlast kao kategorija nije uopće svojstvena neorganiziranim grupama

3) organizirane grupe nisu apsolutno otvorene,podrazumijevaju instituciju prijama novih članova,koja

uključuje i ispunjavanje određenih uvjeta koji su neophodni za prijam,npr. prihvaćanje statuta grupe
itd.Takve institucije su potpuno strane neorganiziranim grupama

3) STRUKTURA ČLANSTVA KAO KRITERIJ KLASIFIKACIJE GRUPA

Vertikalne grupe,članstvo im potječe iz različitih društvenih slojeva i klasa. Npr.vjerska zajednica,nacija,sportska

društva,ekološka udruženja,udruge liječenih alkoholičara itd (razni oblici društva i udruženja)

Horizontalne grupe,čine ih pripadnici samo jednog društvenog sloja,što znači da je pripadnost toj grupi
povezano s društvenim položajem pojedinca.Npr. profesionalna društva i udruženja

4) KLASIFIKACIJA DRUŠTVENIH GRUPA PREMA BROJU I VRSTI

FUNKCIJA KOJE SE U GRUPI OBAVLJAJU

Parcijalne grupe,grupe u kojima se vrši samo dio društvenih funkcija(društvenih procesa) neophodnih za njihovo
egzistiranje.A da bi uopće egzistirale nužna je pretpostavka djelatnost drugih grupa
(obitelj,klase,kaste,staleži,birokracija, država,političke stranke,kulturne,edukativne i religiozne grupe

Globalne grupe,grupe u kojima se obavljaju sve funkcije,tj.svi životni procesi kojima se proizvode prijeko
potrebna sredstva za njihov opstanak,pa se često zovu i društva,a Fiamengo razlikuje hordu,rod,pleme,narod i
naciju kao posebne oblike njihova ispoljavanja.Hordu,rod i pleme svrstava u primitivne,a narod i naciju u
razvijene globalne grupe ili društva.

10
 GRUPNA DINAMIKA

Socijalne grupe nisu statične i nepromjenjive, nego su podložne dinamičnim procesima,interakcijama i odnosima
koji nastaju unutar grupa i između njih.Svi ti procesi,interakcije i odnosi,zovu se grupna dinamika.

RUKOVOĐENJE GRUPOM

Rukovođenje je uglavnom obilježje društvenih grupa.Može se izbjeći jedini kod jako malih grupa i grupa
privremenog karaktera,koje se mogu održati na načelu samoorganizacije,ali kod svih drugih grupa ono je nužan
uvjet njihove egzistencije i funkcioniranja.

Podjela na autoritarne,laissez-faire i grupe s demokratskim ustrojstvom, izvršena je upravo prema tipu

rukovođenja.Što određuje svaki od ta 3 tipa rukovođenja?

Autoritarni tip rukovođenja – značajan za autoritarne grupe,obilježava potpuni autoritet,odgovornost i potpunu

vlas vođe u odnosu na ostale članove grupe koji su mu podređeni.On ima apsolutne ovlasti u raspoređivanju
zadaća na pojedine članove,a komunikacija u grupi je jednosmjerna,uvijek ide od gore prema dolje,tj.od vođe
prema članovima grupe

Laissez-faire rukovođenje – isključuje autoritet vođe unutar grupe,jer on članovima grupe ostavlja slobodu da
djeluju po svojoj volji,što se manifestira i u obavljaju posebnih grupnih zadaća u čemu nema nikakvih utvrđenih
pravila, nego se članovi koriste metodama koje smatraju najprikladnijih za pojedine zadatke,a komunikacija
među članovima je horizontalna,tj.komunikacija jednakih.

Demokratski tip rukovođenja – srednja vrijednost 2 krajnosti u rukovođenju. Autoritet vođe je delegiran i
ograničen kontrolom grupe,što usmjerava njegovu odgovornost,a članovi grupe su i osnovni subjekti u raspodjeli
poslova na pojedince na temelju participirajućeg procesa odlučivanja.Komunikacija je 2-smjerna i ide od gore
prema dolje i obratno.

svaki od tih tipovi ima svoje prednosti.Autoritarni osigurava brzinu,urednost i predvidljivost u rukovođenju,
Laissez-faire osigurava visoko-motiviranim članovima da rade i djeluju bez vanjskih pritisaka,a Demokratski
usklađuje individualnost s participacijom u suradnjom

ima i nedostataka.Autoritarni guši individualnost članova i njihovu inicijativu, s Laissez-faire zbog odsutnosti
usmjeravanja može susresti besciljno djelovanje čitave grupe,a je u Demokratskom glavni problem sporost zbog
karaktera procedure i podjele unutar grupe

UNUTARGRUPNE INTERAKCIJE I INTERAKCIJE IZMEĐU GRUPA

INTERAKCIJA MEĐU DRUŠTVENIM GRUPAMA

Međugrupna interakcija ,temelji se na odnosima suradnje,solidarnosti i spajanja,i može se manifestirati u 3

elementarna oblika :

- kooperacija (suradnja)
- akomodacija (prilagođavanje)
- asimilacija (stapanje)

Kooperacija – oblik interakcije bez kojega čovječanstvo ne bi moglo egzistirati. Može se uočiti na različitim
razinama,kako između dijelova jedne proizvodne grupe,tako i u odnosima među različitim stratifikacijskim
slojevima društva, među različitim nacionalnim zajednicama.Njezino je značenje u izravnoj vezi s razinom
složenosti društvene podjele rada,tj.ako je društvena podjela rada razvijenija,to je i ona značajnija,i obratno

Akomodacija – interakcijski odnos u kojemu se 2 grupe na temelju međusobne suradnje prilagođavaju jedna
drugoj.Moguć je i odnos u kojemu se društvena grupa mora prilagoditi novoj sredini prihvaćajući njezine norme i

11
vrijednosti. Primjer.Radnici hrvatske,srpske ili bošnjačke zajednice koji rade u prostorima ZE,moraju se tamo
prilagoditi njihovim normama i vrijednostima da bi bili prihvaćeni,i da bi mogli živjeti i raditi

Asimilacija – dublji interakcijski odnos 2 društvene grupe,koji je proizašao iz suradnje i prilagođavanja

društvenih grupa,i koji se prema tome ispoljava kao nova društvena grupa nastala stapanjem ranije 2
grupe.Može se ispoljavati i kao oblik potpune identifikacije jedne socijalne grupe s novom sredinom, tj.stapanja
s njenim vrijednostima,pri čem nova sredina može i sama poticati procese takvog tipa.Za primjer se mogu uzeti
ekonomski migranti ili jedna nacionalna grupa na državnom prostoru druge

Međutim,interakcija između grupa se može temeljiti i na odnosima rastavljanja,suprotnosti i

sukoba.Najzaoštreniji oblik ispoljavanja takvih interakcijskih odnosa među grupama je sukob različite oštrine i
vremena trajanja.Rat je najradikalniji primjer tog konflikta,ali postoje i manje radikalniji oblici tog ispoljavanja-
neki od njih nisu u funkciji razdvajanja,nego naprotiv,oni mogu biti u isto vrijeme i instrument spajanja.Razni
oblici sportskog natjecanja su najtipičniji primjer takvog interakcijskog odnosa.

INTERAKCIJA UNUTAR DRUŠTVENIH GRUPA

Svaka društvena grupa je sastavljena od pojedinaca,pa je logično da se unutar nje izgrađuju razne vrste
interakcijskih odnosa,kako između pojedinaca,tako i između pojedinca i društvene grupe kojoj pripada.Ovi drugi
su sociološki značajniji,i mogu se ispoljiti u 2 glavna oblika :

- kao proces socijalizacije,tj.spajanja a društvenom grupom kojoj pojedinac pripada

- kao proces individualne dezorganizacije,tj.rastavljanja pojedinca od društvene grupe kojoj pripada

DRUŠTVENE ORGANIZACIJE I INSTITUCIJE

POJAM I VRSTE DRUŠTVENIH ORGANIZACIJA

Definicija : grupe ljudi organiziranih radi ostvarivanja ograničenih i jasno definiranih ciljeva,koji su međusobno
povezani na temelju formalno utvrđenih uloga i međusobnih odnosa,zasnovanih na načelu hijerarhijske
ustrojenosti i suradnje

Iz te definicije proizlaze najmanje 3 činitelja koja određuju pojam društvene organizacije :

1) ljudi – kao temeljni razlog postojanja svake društvene organizacije,oni ih stvaraju i određuju svoje ciljeve
i ponašanje,od čega ovisi uspješnost i djelotvornost organizacije,a s druge strane,organizacije služe
ljudima i njihovim potrebama s dugoročnim interesima i ciljevima
2) struktura organizacije – uloge koje pojedinci ili grupe njih obavljaju u društvenoj organizaciji,i odnose
koji se među pojedincima uspostavljaju i koji su formalni propisani i obavezni.Neki sociolozi smatraju da
ta struktura obuhvaća i neformalne grupe i norme koje se uspostavljaju u svim organizacijama izvan
formalno propisanih odnosa i uloga,koje mogu povećati organizacijsku djelotvornost.Npr.smatra se da
se formalnim pravilima ne može sve predvidjeti i da ne mogu osigurati maximalnu djelotvornost
organizacije .Problemi koji iskrsnu,a nisu propisani pravilima organizacije,rješavaju se u okviru
neformalnih normi pojedinih namještenika,i time se krši osnovno načelo organizacije da se mora
postupati po propisanim pravilima,ali se povećava djelotvornost organizacije.Stoga se i za neformalna
struktura može smatrati stvarnim diijelom ukupne organizacijske strukture
3) upravljanje i odlučivanje – američki sociolog Frederick W.Taylor smatra da svaka organizacija da bi
mogla funkcionirati,mora imati 2 grupe zadataka :
I. izvršni poslovi koji se povjeravaju radnicima,i ne predstavljaju značajan problem
II. zadaci mentalne prirode,tj.poslovi odlučivanja i upravljanja koji se povjeravaju profesionalnim
upravljačima.Oni u svako vrijeme donose odluke koje su najbolje za organizaciju,i primjenom
znanstvenih metoda otkrivaju najbolji način za obavljanje svakog zadatka

12
U teoriji organizacije govori se o 2 idealna tipa organizacije :

organski tip organizacije - nema krute hijerarhije i razvijene specijalizacije u podjeli rada,jer pojedinac sve svoje
sposobnosti podređuje ciljevima organizacije,a umjesto zapovijedanja postoji dogovaranje,pa ovaj tip
karakterizira visok stupanj fleksibilnosti i mogućnosti brzog prilagođavanja izmijenjenim uvjetima djelovanja,pa
je pogodan u nestabilnim situacijama poput nagle promjene na tržištu itd

mehanički tip organizacije – specijalizacija u podjeli rada koja se koordinira strogo hijerarhijski,a komunikacija se
vrši zapovjedanjem.Dakle,ona je vetikalna,tj.pojedinac je odgovoran samo za svoju operaciju.Može se primijeniti
u stabilnim uvjetima djelovanja kada nema velikih poremećaja.Blizak je modelu birokracije Maxa Webera

birokracije prema weberu :

hijerarhijska organizacija s ciljem da koordinira rad mnogih pojedinaca u rješavanju administrativnih zadaća i
organizacijskih ciljeva (upravljanje i u državi u gospodarstvu).Karakterizira ju posjedovanje vlasti,tj.mogućnost
samostalnog odlučivanja i provođenje odluka putem sile

pa Weber navodi 6 elemenata koji birokraciju čini prepoznatljivom u odnosu na druge oblike organizacije :

a)načelo nadležnosti :
III. raspodjela redovitih djelatnosti kao službenih dužnosti
IV. stroga raspodjela vlasti i zapovijedanja i njezino ograničavanje pravilima
V. postavljanje osoba s propisanim školskim kvalifikacijama za obavljanje određenih djelatnosti
b)načelo hijerarhije položaja – podređenost nižih ureda višima i pravo njihove kontrole nad nižima
c)formalistička impersonalnost u obavljaju službenih djelatnosti – isključivanje osobnog odnosa prema
stranci,i isključivanje mržnje ili strasti u obavljanju službene dužnosti
d) temeljito školovanje – stručna znanja i kvalifikacije
e) angažiranje čitave radne sposobnosti čovjeka – kao pretpostavka kvalitetnog obavljanja službene
dužnosti,neovisno o tome da radno vrijeme može biti ograničeno

DRUŠTVENE INSTITUCIJE

Definicija : sustav pravila,normi,običaja i konvencija,na kojima su utemeljene aktivnosti koje se formiraju oko
svakog značajnijeg središta društvenih potreba i interesa

Osim normativnog sadražaj,one podrazumijevaju i materijalna sredstva,kojima se ostvaruju potrebe,interesi i

ciljevi (zgrade,uređaji,instrumenti)

Postoje 2 osnovna tipa društvenih institucija :

a) regulativne – strateški su značajne u datom socijalnom sustavu,jer imaju ulogu u održavanju i razvijanju
određenog tipa društvene organizacije (obrazovne institucije,obitelji,institucije javne vlasti itd)
b) operativne (sekundarne) – njihove su funkcije uvijek ograničene na određene grupe u datom trenutku
(dobrotvorne ustanove,javne knjižnice itd)

13
 SOCIJALNA STRATIFIKACIJA
POJAM I POSLJEDICE SOCIJALNE STRATIFIKACIJE

RAZLIKE IZMEĐU STRATIFIKACIJE I SOCIJALNE DIFERENCIJACIJE

Društvena diferencija (nejednakost pojedinaca)

U svakom društvu nužno postoji neki oblik društvene nejednakosti,s tim da njezini pojedini dijelovi mogu biti
različiti.Društvene nejednakosti mogu postojati kao posljedica osobnih odlika pojedinaca (vještina,talent,
inteligencija),a mogu proizlaziti i iz karaktera društvene podjele rada,koja pojedincima dodjeljuje
funkcije,društvene uloge i položaje.Iz toga proizlazi i različita razina moći i društvenog ugleda.Za njezino
postojanje nije potrebna slojevitost društva.

Društvena stratifikacija (drugi tip društvene nejednakosti)

Strukturirana,stabilna i trajna nejednakost među grupama ljudi u nekom društvu,koje su na temelju moći,ugleda
i bogatstva njihovih članova,rangirane jedna iznad druge.Ona određuje nekoliko elemenata :

1) ona nije oblik društvene nejednakosti između pojedinaca,nego između društvenih grupa
2) počiva na moći,ugledu i bogatstvu koje imaju društvene grupe i njeni članovi
3) postojanje zajedničke društvene svijesti o zajedničkom identitetu i zajedničkim ili sličnim interesima
njihovih članova,što odlikuje društvene grupe
4) članovi društvenih grupa imaju i sličan način života,uživaju u nejednakoj društveni raspodjeli
ugleda,moći i bogatstva ili zbog njih trpe,i po tome se razlikuju od drugih grupa
5) svaka društvena grupa unutar društvene stratifikacije nastoji razviti norme,stavove i vrijednosti koji su
za nju specifični i po kojima se razlikuje od drugih društvenih grupa,što se označava terminom
supkultura društvene grupe
6) društvena stratifikacija označava društvenu nejednakost koja je po svom karakteru i stabilna i trajna

POSLJEDICE DRUŠTVENE STRATIFIKACIJE

Proizvodi niz posljedica koje se odražavaju na život čovjeka.Prvenstveno se odražava u formi određenog utjecaja
na životne šanse pojedinca u 2 pravca : da ih povećava i čini realnijim,te da ih umanjuje,čini skromnijim i
irealnijim.

Životne šanse

Vjerojatnost da će pojedinac u životu dobiti sve što smatra društveno poželjnim,a izbjeći suprotno.Konkretno,
znači vjerojatnost da će novorođenče preživjeti 1.godinu života :

1) razina te vjerojatnosti i stupanj njezine utemeljenosti ovisi o položaju djetetovih roditelja u sustavu
društvene stratifikacije (smrtnost veća kod crnih beba,nego bijelih;kod obitelji s manjim primanjima ,pa
čak i manja obrazovanost čovjeka itd)
2) vjerojatnost da se novorođenče normalno razvija,očuva zdravlje i ima mogućnost pravovremenog
liječenja,što istovremeno podrazumijeva i vjerojatnost da ne postane delikventa osoba.I za sve je to
bitan položaj njegovog roditelja u sustavu stratifikacije (više oboljevanja djece kod siromašnih i veći
stupanj maloljetničke delikvencije)
3) način na koji će dijete odrastati,hoće li biti upućeno u duhovne vrijednosti civilizacije,smisla za glazbu i
druge umjetnosti ili će ga obilježiti razvijanje nagona za samoodržanjem  razvijanje prvog kompleksa
vrijednosti (upućivanje u sve dimenzije duhovnosti) naglašenije je kod djece roditelja višeg položaja,a
drugi kompleks vrijednosti (nagon za preživljavanjem) je veći kod djece roditelja niskog položaja i ugleda
4) mogućnost završavanja srednjeg,višeg ili visokog obrazovanja,i te su mogućnosti limitirane materijalnom
moći roditelja,društvenim položajem i ugledom koji imaju (visok stupanj korelacije)

14
 5) način života u braku,hoće li biti skladan ili ne/društveni status odrasloga čovjeka,hoće li prihvaćati
društvene vrijednosti i živjeti kao lojalan građanin ili ne (viša razina moći i ugleda znači i veći vjerojatnost
lojalnosti,skladnog braka itd)

Osim na životne šanse,ona utječe i na stil čovjekova života.Stil života-društvo u kojemu će se čovjek
kretati,vrijednosti koje će preferirati ,način na koji će se pojedinac odijevati i hoće li biti zadovoljan npr.stanom
na 16.katu ili će težiti kući na periferiji s bazenima itd

POVIJESNI OBLICI DRUŠTVENE STRATIFIKACIJE

- kaste
- staleži
- klase

Kaste

Stratifikacijski sustav koji se temelji na vjeri,kojeg karakterizira zatvorenost (nemogućnost prelaska iz jedne kaste
u drugu,posebna religiozna svijest,religijski i pravni propisi i endogamija),zasnovanost na društvenoj podjeli rada
čime je društveni položaj pojedinaca čvrsto određen,a društvene funkcije su doživotne i nasljedne.Obavljanje
istog zanimanja se često prenosi na nekoliko generacija iste obitelji.To su bili Perzijanci,Egipćani i Grci,a ostaci
takve organizacije se danas mogu pronaći kod nekih polinezijskih grupa.Ali najpoznatiji primjer je indijski sustav
kasti,a na indijskom potkontinentu se danas zadržalo više tisuća slojeva kasti unatoč naporima da se to
iskorjeni.Dijelilo se na 4 kaste : brahmani (svečenici),kšatrije-radnici,vajšije-stočari,zemljoradnici,trgovci i šudre-
sluge (najniži sloj koji obavlja sve ponižavajuće poslove i odvojeni su od ostalih članova sustava,a ostali su
rangirani na ritualnoj čistoći,najviši su brahmani kao oličenje svetosti,istine i znanja,pa vrše najvažnije vjerske
obrede i čuvaju zakon,pa imaju društveni ugled i moć).

Staleži

Danas – profesionalne grupe čiji pripadnici obavljaju ista ili srodna zanimanja,imaju slične interese i sličan način
života i stvaraju osjećaj staleške pripadnosti.Weber koristi termine staleški položaj i stalež. Prvo je pozitivno ili
negativno privilegiranje zasnovano ili na formalnom načinu obrazovanja ili na prestižu zbog porijekla ili
zanimanja,može se temeljiti i na klasnom položaju i biti njime određen.Drugo je mnoštvo ljudi koji u jednoj
organiziranoj grupi uspješno ostvaruju svoj zahtjev za uživanjem posebnog staleškog ugleda i monopola.Vidi 3
mogućnosti nastajanja staleža :

1) staleški način života (vrste zanimanja)

2) staleško porijeklo
3) staleškom aproprijacijom političke ili hijerarhijske vlasti kao monopola

Pa razlikuje 3 staleža : profesionalni,nasljedni i politički (hijerarhijski)

Oni su zatvorene grupe sa stratifikacijskim sustavom srednjeg vijeka, raspodjela društvenog ugleda i
časti,određeni stil života i društvene privilegije-mogu se pronaći i danas (VB).Staleška pripadnost je određena
rođenjem,a društvene su funkcije nasljedne i doživotne,a njihova zatvorenost se manifestira kao rijetkost i
društvena nepoželjnost bračnih veza između pripadnika različitih staleža (endogamija).

Poznata je i podjela na gornje(više) i donje(niže) staleže,pri čemu više staleže čini plemstvo,vlastela i svećenstvo
(vladajuća feudalna klasa,privilegirana manjina,staleški ugled i počasna prava).Pripadnici plemstva su poznati
pod imenima baruni, kneževi, vojvode,grofovi itd.A niže staleže čine kmetovi,zanatlije i trgovci,različite
društvene klase sa zajedničkim obaveznim davanjima.

Sličnost kasti i staleža

- oblik društvene stratificiranosti,društvena podjela rada, zatvorenost

15
Razlike

- kaste : religiozni oblici prinude,zatvorenost naglašena

- staleži : pravo i norme kao regulacija društvenog položaja, zatvorenost nije toliko naglašena

Klase

Velike društvene grupe koje karakterizira industrijsko društvo.Postoje različiti pristupi određenja nastanka-
prema aristotelu su nastale kao rezultat prirodnih nejednakosti,prema drugima je to krađa zajedničke imovine,a
prema trećima posljedica rada,štedljivosti i poslovne sposobnosti.No,zanimljiva je marksistička teorija,prema
kojoj klase čine temelj socijalne stratifikacije i društvenog razvoja.Pravi razliku između 2 osnovne klase : 1)
vlasnici sredstava za proizvodnju 2) oni koji to ne posjeduju ekonomističko shvaćanje na kojem se temelji
njegova teorija o klasnim borbama i revolucija kao posljedica toga.

Značajan je i Weber koji pravi razliku između 3 tipa klasa : 1) vlasničke 2) poslovne i 3) društvene.Dakle,prihvaća
Marxovu tezu o vlasništvu nad sredstvima,ali smatra da se ekonomske razlike mogu stvoriti i zahvaljujući drugim
neekonomskim elementima vezanim za pojedince i grupe (vještine,obrazovanje,kvalifikacije),što ga dovodi u
povoljniji ili ne povoljniji položaj,pa iako nitko nije vlasnik nad sredstvima imat će različiti klasni
položaj.Dalje,politička moć ne proizlazi nužno iz ekonome moći,klasna struktura se ne pojednostavljuje,nego
usložanjava,i proleterska revolucija nije neminovnost društvenog razvoja industrijskih društava.

Elementi koji određuju klasu u odnosu na staleže :

1) oboje su zatvorene grupe koje svoj položaj zahvaljuju religijskim,pravnim i običajnim normama,ali klase
nemaju normativne osnove svoje egzistencije,pripadanje njima nije propisano ni zaštićeno,pa su ipak
otvorenije i dinamičnije
2) za oboje su važni neekonomski činitelji (religija,društveni ugled),ali klase se temelje na ekonomskoj
nejednakosti,pa imaju ekonomsku moć
3) društveni se položaj naslijeđuj, zadržava cijeli život i zaštićen je,ali klasni položaj je djelomično
naslijeđen,a dijelom ovisi o osobnom dostignuću i dozvoljena je mogućnost vertikalne pokretljivosti
prema gore i prema dolje

razlike u tumačenju klasa u stratifikacijskom sustavu :

- za neke odnose među klasama obilježava stalni sukob suprotstavljenih interesa i klasna borba,za druge
suradnja u ostvarivanju zajedničkih vrijednosti,pa klasna stratificiranost nije uzrok stalnih društvenih
promjena,nego stabilnosti društva.
- razlike postoje i u tumačenju brojnosti i uloge pojedinih klasa. Neki polaze od podjele na 2 klase :
vlasnička i nevlasnička (bez ekonomske moći),a sve sporedne klase koje se nalaze između imaju
tendenciju pomjeranja prema jednom od ta dva.Prema drugima se struktura klasne stratificirnosti ne
može svesti na takvu bipolarnu podijeljenost,jer je složenija i ima tendenciju još složenijeg razvoja

SOCIJALNA MOBILNOST

Društvena pokretljivost – svako mijenjanje socioekonomskog položaja pojedinca ili grupa,kretanje iz jednog
društvenog sloja u drugi.Ako su te promjene češće i brojnije,onda je društvena pokretljivost dinamičnija,i
obratno.

Sva se društva mogu podijeliti u 2 skupine :

1) otvorena društva –mogućnost manje ili više intenzivne mobilnosti iz jednog socijalnog sloja u drugi,i
takva mogućnost postoji samo u društvima čiji se stratifikacijski sustav izgrađuje na ekonomskim

16
 nejednakostima,jer se u njima status sve rjeđe propisuje,a sve češće postiže,pa na njega utječu
karakterne crte pojedinca (talent i sposobnost),te ambicije i marljivost.
- industrijsko društvo
2) zatvorena društva – stratifikacijski sustav ne nudi mogućnost socijalne pokretljivosti ili su te mogućnosti
jako male.Status je naslijeđen,pa se ne dopušta promjena kastinske ili staleške pripadnosti.Ta se
zatvorenost čuva religijskim i pravnim normama
- predindustrijska društva (kaste,staleži)

Oblici društvene pokretljivosti :

1) vertikalna – znatno poboljšanje ili pogoršanje socioekonomskog položaja pojedinca,tj.on će se pomjerati

od nižih prema višim slojevima ili suprotno.Karakteristično za suvremeno industrijsko društvo.
Naglašena je pojava da djeca manuelnih radnika završe školu i poboljšaju svoj položaj u odnosu na
roditelje,i tako će se uklapati u socijalne slojeve koji su više rangirani
2) horizontalna – svaki prijelaz pojedinca iz jedne u drugu društvenu djelatnost praćen promjenom vrste
zanimanja,ali novo zanimanje ostaje na istoj socijalnoj razini kao i prethodno (prijelaz industrijskog
radnika u državnog službenika).Podrazumijeva i migratorna pomjeranja,tj. prostornu
pokretljivost.Zanimljiva je za moderna društva iz više razloga :
- suvremena proizvodnja zahtjeva veliku pokretljivost radne snage,česte promjene mjesta boravka,što za
posljedicu ima prostorno kretanje čitave obitelji,a sociološki je to bitno i zbog svih drugih promjena koje
takvim pomjeranjem nastaju
- horizontalnu mobilnost intenziviraju i promjene u suvremenoj obitelji.Naime,moderna društva
karakterizira nuklearna obitelj – cijepanje ranijih obiteljskih jezgri,novo stanovanje za novu
obitelj(prostorno pomicanje).Ta su kretanja raznovrsna.Novoformirana obitelj često završi u drugom
gradu zbog posla ili drugih razloga (u drugoj regiji,drugoj državi)
3) unutargeneracijska mobilnost – pokretljivost unutar jedne generacije, tj.promjene socioekonomskog
položaja čovjeka za njegova života.Nerijetki su slučajevi da čovjek svoj vijek počne kao manuelni
radnik,ali radeći taj posao završio je školu čime je promijenio zanimanje,i došao do složenijih poslova,čak
poslova direktora,državnog profesionalca,političara
- život svakog društva i grupe
4) međugeneracijska mobilnost – promjene u sociekonomskom položaju što su nastale kod djeteta u
odnosu na roditelja (ako je roditelj nekvalificirani manuelni radnik,a dijete inženjer,tehničar,prosvjetni
radnik itd).Posebno je intenzivan onaj njegov dio koji završava pomicanjem od nižih prema višim
stratifikacijskim grupama
- moderna društva

OBITELJ
POJAM OBITELJI

Univerzalna obilježja :

1) zajednica različitih spolova i djece kao rezultat te veze,iako mogu biti i posvojena
2) ako se u obitelji razvija i ličnost djeteta,onda je i ona primarna zajednica
3) istovremeno je i ekonomska zajednica i zajednica stanovanja
4) osigurava psihosocijalnu povezanost svojih članova

Po tome bi se mogla dati definicija :

Primarna društvena grupa koja uključuje odrasle oba spola od kojih najmanje dvoje održavaju odobrenu spolnu
vezu,i jedno ili više njihove djece (svoje ili usvojene),koju karakterizira zajedničko prebivanje,ekonomska
suradnja i razmnožavanje,srodstvo i psihosocijalna povezanost njenih članova

17
POJAM SRODSTVA

Običaj ili pravo priznati obiteljski odnos ili skup,ekonomskih,moralnih, religioznih,krvnih itd odnosa između 2 ili
više lica.

Uključuje širi okvir od obitelji i braka,uključuje sve oni koji su povezani porijeklom,brakom ili usvajanjem,i na
druge načine (srodstvo po krštenju,po mlijeku itd).

Nekoliko vrsta srodstava :

1) krvno srodstvo – objektivno i najraširenije,odnos zasnovan na prirodnoj krvnoj vezi,a ostvaruje se

prirodnim putem (rađanjem) u braku ili izvan njega
2) srodstvo po tazbini – odnos jednog bračnog druga i srodnika drugog bračnog druga.Dakle,osnovica je
brak,jer se može pojaviti samo zaključivanjem braka
3) srodstvo po usvojenju – nastaje umjetnim putem,ne rađanjem nego usvajanjem tuđeg maloljetnog
djeteta
4) srodstvo po krštenju ili kumstvu – temelji se na vjerskom činu krštenja,a uspostavlja se kao odnos
između kuma s jedne strane,i krštenog i njegova potomstva s druge strane

pojam braka

OBLICI BRAKA

Monogamija

Brak jednog M i jedne Ž,oblik čvrste bračne veze,a prema nekim sociolozima i prvotni oblik braka,postoji
oduvijek,nije karakteristično za modernoga čovjeka. Prema njima,ostale oblike braka ne smatraju zasebnim
povijesnim fazama u njegovu razvoju,nego devijacijama koje su se javile unutar i oko monogamnog braka,ali bi
se na temelju katoličkog određenja povijesti braka (brak malo pomalo postaje veza jednog M i jedne Ž) moglo bi
se reći da se drugi oblici braka priznaju kao posebne razvojne faze koje su egzistirale paralelno s
monogamijom,ali su od njih potiskivane.

Kao povijesna forma monogamije može se izdvojiti brak parova - također brak između muškarca i žene,ali
eventualna poligamija i nevjerstvo su pravo muškarca,dok se žene za isto to strogo kažnjavaju,i ta se bračna veza
vrlo brzo raskida,a u međuvremenu se od žene traži stroga vjernost (na prostorima Amerike).

Grupni brak

Kolektivni oblik braka,gdje je određeni broj M oženjen određenim brojem Ž.Ne postoji ni jedan sigurni
antropološki dokaz koji bi tu vrstu braka potvrđivao,pa Glenn Vernon smatra da je on samo teorijska mogućnost
,a ne stvarna praksa bilo koje grupe.U njemu je razvijena teorija u marksističkom sociološkom krugu,pa sociolozi
te orijentacije razlikuju :

- endogamiju : niži oblik njegova pojavljivanja koji odgovara najprimitivnijim društvenim

zajednicama.Bračna zajednica više M i Ž iste generacije jedne krvnosrodničke skupine (spolni odnosi
ograničeni na M i Ž iste generacije bez obzira na stupanj srodstva među njima),pa mogu sudjelovati u
tome i braća i sestre,što znači slobodu incesta.
Jednim je dijelom prisutno i danas u modernim društvima (ograničenje u izboru bračnog partnera,otpor
među pripadnicama višeg sloja u sklapanju braka s nižim slojevima,ili crna rasa ili nacionalnosti itd)
- egzogamija : braća jedne i sestre druge krvnosrodničke skupine,oblik grupnog braka u kojemu je
zabranjen incest.Danas se smatra kao zabrana spolnih odnosa među krvnim srodnicima
- poligamija,koja se javlja u 2 oblika :
1) poliginija
- 1 M i više Ž (islam,Kuran-4 žene,Muhamedova iskustva-nakon smrti žene oženio se s 2 žene u jednoj
godini)

18
 - šerijatsko bračno pravo (islamska zajednica u Kraljevini Jugoslaviji) – sklapanje braka s više žena,najviše
4-i danas se primjenjuje u nekim islamskim zemljama
2) poliandrija
- 1 Ž i više M,rjeđi oblik,a danas se može sresti u Tibetu i nekim dijelovima Južne Indije,no dijelom je
ograničeno time da može sklopiti brak samo s više braće (razlog je u vezi s utvrđivanjem očinstva djeteta

SUVREMENE ALTERNATIVE TRADICIONALNOM BRAKU

Izvanbračna zajednica

Raširena u visokorazvijenim zapadnim zemljama.Uzroci se trebaju tražiti u reakciji na način življenja i

posljedicama koje brak nosi za partnere,posebno na ženu,koja je svedena na kućanicu i nije joj omogućeno
jednako napredovanje u profesiji i pretvara se u oblik vlasništva,što je pokrenilo feminističke pokrete još
1970.godine.Stoga su iskustvo,ali i ti feministički pokreti djelovali na oprez u odnosu na tradicionalni brak.

Ima sve oblike braka zajednica M i Ž izgrađena na ljubavi,pravilima i obavezama,zajedno stanuju,stječu

imovinu i formiraju obitelj.Razlika je što osim ljubavi ne postoji drugi instrument njena održavanja.Odnosi nisu
regulirani zakonom koji bi ih sputavao.To može voditi u 3 pravca :

- da se zbog pozitivnog iskustva odluče i na zakonsko reguliranje svoje bračne veze

- da zbog straha od negativnoga ako dođe do zakonskog reguliranja,ostanu ipak u izvanbračnom odnosu
- da se zbog nemogućnosti da se prilagode na zajednički život raziđu

Zajednica života homoseksualnih parova

Zajednica pripadnika istog spola utemeljena na spolnim i osjećajnim odnosima, nije novijeg datuma,jer se
spominje (prosuđuje) u Bibliji,a spominje ju i Platon, društveno su priznate kod nekih afričkih i indijskih
plemena.No,ona se u mnogim definicijama smatra nastranošću i bolešću zbog čega su takve osobe izopčavane iz
nekih vidova društvenog života,a i takve su veze zakonom zabranjene,egzistirale su kao ilegalne,pa su se ti
odnosi čuvali u tajnosti.Danas su ipak zabilježene promjene.Na Zapadu je sve manje negativnog odnosa prema
tome,prestaje biti tabu i sve su češća pojava,a odnos države prema njima je sve liberalniji .U nekim zapadnim
zemljama je dozvoljen i zakonska verifikacija takve zajednice,a i sve su naglašeniji zahtjevi da ih se uključi
ravnopravno u svakodnevni društveni život (služenje vojnog roka itd)

SLOM BRAKA

Do njega može doći na 3 načina :

1) praznim brakom
- brak formalno egzistira,ali ne funkcionira,a razlog egzistiranja su djeca, socijalna sredina ili materijalna
nesigurnost
2) rastava
- fizičko razdvajanje,ali brak nije formalno razveden
3) razvod
- najkarakterističniji oblik sloma braka koji se može statistički pratiti i koji je najpogodniji za sociološke
analize.
Zakonski pred braka odlukom ovlaštenog državnog organa zbog uzroka koje zakon predviđa

Različita rješenja razvoda braka koja se kreću između 2 stava :

a) stav o nerazrješivosti braka koji potječe iz kanonskog prava katoličke crkve (danas u
Čileu,Argentini,Paragvaju,Monaku,Kolumbiji,Irskoj itd)
b) stav o potpunoj slobodi braka – stav o slobodnom razvodu,tamo gdje se brak tretira kao privatna stvar i
zasniva se na pristanku partnera bez sudjelovanja državnog ili društvenog organa (Stara Grčka,rimsko

19
 pravo,a danas tamo gdje je prisutno šerijatsko pravo,tj. u zemljama s većinskim stanovništvom islamske
vjeroispovjesti

U suvremenom pravu egzistiraju 2 oblika razvoda :

1) zasniva se na načelu krivice,a razvod se ograničava samo na kršenje bračnih dužnosti,pa razvod nastupa
kao kazna onome koji ih krši
2) zasniva se na načelu teške poremećenosti bračnih odnosa,a ne krivice,pa je brak oblik lijeka protiv
neuspjelog braka (suvremeni pravni sustavi)

Industrijski razvoj povećava stopu razvoda materijalna neovisnost,viša uloga žene u društvu,liberalnije
zakonodavstvo,stroža mjerila vrednovanja braka, pojačan proces sekularizacije suvremenih društava koji
pojedinca sve više stavlja pred pitanje da li je razvod bolji postupak od njegove potrebe,veća fleksibilnost nekih
nekatoličkih religija prema razvodu itd.

OBLICI OBITELJSKE STRUKTURE

2 globalna pristupa :

1) polazi od inokosne obitelji sastavljene od muža,žene i njihove maloljetne djece kao univerzalne
društvene grupacije,koja snažno egzistira u svakom društvu i čini temelj svakog budućeg društvenog
razvoja.N negira se postojanje drugih tipova obiteljske strukture,ali se onda polazi od teze da inokosna
obitelj čini temelj svake od njih
2) polazi od evolucionističko-materijalističkih teorijskih postulata,a on se izgrađuje na tezi da povijesni
razvoj obitelji u potpunosti prati putanju sužavanja brače zajednice od grupe do para.Takvo sužavanje se
na obitelji odražava kao zakonomjeran proces u kojem razvoj obitelji ide od velikih obiteljskih grupa
prema monogamnoj inokosnoj obitelji.Daljnje reduciranje se ne može teorijski pretpostaviti što znači da
inokosna obitelj ostaje temelj društvenog razvoja i u budućnosti,što ne znači da neće doživljavati
određene promjene zbog gubljenja tradicionalnih obiteljskih funkcija i izgrađivanju novih

PROŠIRENE OBITELJSKE STRUKTURE

Proširena obitelj :

Svaka grupacija koja je šira od inokosne obitelji,a povezana je rođenjem, brakom ili usvajanjem

Koji su mogući pojavni oblici proširivanja inokosne obitelji

2 oblika proširivanja :

1) po vertikali – dodavanje pripadnika koji ne pripadaju istoj generaciji (roditelji supružnika)

2) po horizontali – dodavanje pripadnika iste generacije (braća ili sestre supružnika)
3) modificirana proširena obitelj – Eugene Litwak - tipično za moderno industrijsko društvo – prema
njemu,nije oblik čvrsto strukturirane jedinice,nego koalicija inokosnih obitelji koje su međusobno
djelomično ovisne,što znači da se potpomažu,ali i dalje zadržavaju svoju autonomiju
4) povijesni tipovi proširene obitelji – ne predstavljaju koaliciju inokosnih obitelji,nego čvrsto strukturirane
jedinice koje su u većini slučajeva nastale vertikalnim ili horizontalnim proširivanjem inokosne obitelji

3 tipa klasifikacije proširenih obitelji :

1) totemski klan – najstariji oblik obiteljskog života koji danas postoji kod nekih australskih
plemena.Karakterizira ga zajedničko ime (obično prema nekoj životinji) i zajednički grb preko kojega se
to ime ispoljava, vjerovanje u zajedničko porijeklo svih članova i računanje potomstva po materinskoj
liniji
2) velika obitelj ili kućna zajednica – karakterizirala je indoeuropske narode,a danas se može sresti u formi
ostataka.Može se javiti u 3 oblika :

20
 - materinsko pravna,tj.matrijarhalna obitelj (starješina obitelji je žena)
- očinsko pravna,tj.patrijarhalna obitelj
- velika obitelj bilaterarnog srodstva (majka i otac ravnopravni u ulozi,pa se i potomstvo određuje i po
ženskoj i po muškoj liniji)
3) monogamna patrijarhalna obitelj – stara rimska familija,donedavno i Kina.Čine ju otac i majka,sinovi do
očeve smrti i kćerke do udaje,štićenici i robovi.Njezina struktura upućuje na prijelaz prema inokosnoj
obitelji

INOKOSNA (NUKLEARNA) OBITELJ

Vladajući tip obitelji u svijetu,i ne treba ga izjednačavati s monogamnom obitelji,jer ona je bračna veza između 1
M i 1 Ž,a tako definirana može biti i proširena i inokosna,a svaka proširena obitelj je ona koja osim roditelja i
djece uključuje djeda,baku ili druge srodnike oba supružnika.Dok inokosna obitelj obuhvaća roditelje i njihovu
djecu dok ne stupe u brak,i ne uključuje one koji su se ekonomski osamostalili,samo maloljetnu djecu.

Po 2 elementa se razlikuje od drugih oblika proširene obitelji :

1) nije priznata samo društvo,nego i pravno (vjenčanje)

2) relativno je kratkog vijeka i podložna je destrukciji (dok se proširena obitelj stalno obnavlja) jer već
smrću jednog supružnika dolazi do njenog osakaćivanja

FUNKCIJA OBITELJI

Raznovrsne,ali se mogu podijeliti u 2 skupine :

1) temeljne funkcije,koje se mogu pronaći u svim fazama povijesnog razvoja obitelji,pa se nazivaju i
univerzalnim
2) izvedene funkcije,koje obitelj s vremenom razvija mijenjajući odnos među svojim članovima,i svoj odnos
prema društvu

6 temeljnih funkcija :

1) seksualno-reproduktivna funkcija
- najprimarnija od svih ostalih temeljnih funkcija,ona čini bit obitelji i pretpostavku opstanka ljudskog
roda.Dakle,radi se o 2 dimenzije te funkcije :
a) seksualna dimenzija
- regulira odnos supružnika,i njihovo pravo na međusobno spolno zadovoljavanje koje istovremeno
učvršćuje i obitelj,pa neki sociolozi smatraju brak polaznom točkom i najopćenitijom funkcijom obitelji
b) reproduktivna dimenzija
- osiguravanje potomstva,intenzitet njezina ostvarivanja je različit u različitim društvima i
sociokulturalnim sredinama.No,općedruštveni razvoj smanjuje natalitet,što može ugroziti temelje samog
društva,pa je društvo uvijek poduzimalo mjere kako bi se ova funkcija obitelji ostvarivala na društveno
zadovoljavajući način.U modernim društvima se koriste razni oblici intervencije države za stimuliranje
većeg nataliteta
2) ekonomska funkcija
- omogućila je prvu podjelu rada,koja M i Ž specijalizira za određene poslove.Ima 2 strane ispoljavanja :
a) proizvođačku
b) potrošačku

Industrijalizacija u velikoj mjeri mijenja ove funkcije.Obitelj sve manje egzistira kao proizvođačka
zajednica,a njezini članovi rade izvan obitelji. Ostaje samo njena potrošačka komponenta-obitelj više
funkcionira kao potrošačka zajednica.Dok je u predindustrijskim društvima obitelj spajaka obje funkcije.

3) odgojno-socijalizatorska funkcija

21
 - manifestira se uspostavljanjem veza između pojedinca i društva. Pojedinac u obitelji stječe prva znanja o
društvu i pravila društvenog ponašanja,izgrađuje karakterne crte o kojima ovisi način uključivanja u
društveni život.Ako je obiteljski život sagrađen na slijepoj poslušnosti i ako se djeca odgajaju u duhu
bezrezervne obaveze pokoravanja roditelju,onda se stvara mentalni sklop izgrađen na poslušnosti
prema autoritetu,i obratno.Bitna funckija pripada i instituciji religije,jer se njene vrijednosti unose u
obitelj na svakog člana i tako oblikuje unutarobiteljske odnose.
4) religijska funkcija
- stara koliko i sama obitelj,i razvijala se sukladno razvoju religije,na slavljenju zajedničkog
pretka,izgrađivanju kulta obiteljskog božanstva itd. No,i tu nastupaju promjene u suvremenom
društvu,jer se javlja institucija crkve i crkvenih obreda,koji također preuzimaju dio ovih religijskih
funkcija,ali obitelj i dalje zadržava značajan dio te funkcije (molitve,svetkovine).
Roditelji žele u djecu usaditi ono što smatraju najboljim načinom života,pa nastoje prenijeti i ovu
funkciju i ugraditi im religijske vrijednosti.
5) zaštitna funkcija
- stalna briga za zdravlje,izdržavanje i zastupanje svojih članova.Posebno je razvijena kod patrijarhalnih
tipa obitelji,jer u njoj članovi nalaze fizičku i psihičku sigurnost.Ali u suvremenom društvu se mijenja,jer
ima puno socijalnih ustanova,zdravstvena zaštita,mirovinski fondovi,starački domovi itd,što obitelj
oslobađa te zadaće,ali time ne nestaje zaštitna funkcija obitelji,bitna je u pogledu psihičkog života
6) emotivno-psihološka funkcija
- uključuje 2 strane odnosa u obiteljskog krugu :
a) odnosi između roditelja i djece,stvara se osjećaj roditeljske ljubavi prema djeci i osjećaj zajedničke
dužnosti obaveza svih članova prema svima.Članovi očekuju da im obitelj pruži moralne i emotivnu
potporu,da ih podupire u krizi i da s njima dijeli radost i tugu
b) obitelj oplemenjuje i bračne odnose,spolni nagon pretvara u erotični nakon i u individualnu spolnu
ljubav ,a nju u emotivno-psihološku zajednicu

NASTANAK SUVREMENE INOKOSNE OBITELJI

Moderna društva obilježava dominacija inokosne obitelji.Ona se izdvojila iz proširene obitelji,jer je oblikovana
tako da odgovara zahtjevima privrednog sustava industrijskog društva-nepostojanje čvrstih obaveza prema široj
rodbini i odlike velike prostorne pokretljivosti.

Industrijska društva su stvarala razloge za izdvajanje inokosne obitelji.Ne mogu se zaobići ova 4 :

1) smanjenje potreba za uzajamnom pomoći zbog materijalne ovisnosti zbog materijalne ovisnosti,jer
dolazi do materijalnog osamostaljivanja ,i to smanjuje potrebu za čvršćim međusobnim vezama,pa
utječe na njihovo labavljenje i anuliranje,pa omogućava stvaranje inokosne obitelji
2) visok stupanj geografske pokretljivosti,koji utječe na smanjivanje intenziteta i prisnosti komunikacije
među rodbinskom mrežom (mladi par koji se seli u dalje mjesto,prekida veze s rodbinskom mrežom)
3) dolazi do redukcije obiteljskih funkcija,jer funkcije koje su vršile proširene obitelji,preuzimaju društvene
ustanove,čime je smanjena ovisnost o članovima te proširene obitelji
4) viši stupanj društvene pokretljivosti,u industrijskim društvima status se stječe,više nego što se
nasljeđuje,što omogućuje čest prelazak pojedinca i njegove obitelji iz nižeg u viši društveni sloj,a time
popuštaju i veze s rodbinom

OBILJEŽJA SUVREMENE OBITELJI

U odnosu na druge tipove obitelji,inokosna proživljava važne mijene,3 su najrelevantnije

1) redukcija funkcija
- suvremena inokosna obitelj gubi dio svojih funkcija koje preuzimaju društvene institucije.S industrijskom
proizvodnjom i zapošljavanjem izvan kuče,obitelj iz proizvođačko-potrošačke pretvara u potrošaču
zajednicu.Dakle,reducira se ekonomski sadržaj obitelji, a jača njezina moralno-psihološka dimenzija.Isto

22
 tako zapošljavanje žene što mijenja njemu funkciju u obitelji,postaje ravnopravan član,muževi se više
uključuju u kućanske poslove,a supružničke funkcije i i uloge postaju povezanije,i slobodno vrijeme
provode zajedno.
Reducirana je i odgojno-socijalizacijska funkcija,jer se javlja čitav niz institucija koje preuzimaju tu ulogu
(škola,vrtić,udruženja).A slično je i s ostalim funkcijama.Na značenju dobivaju jedino emotivno-
psihološke funkcije.
Kako redukcija tih funkcija utječe na obitelj???Obitelj ne gubi na svoje značenju,ne nestaju toplina i
prisni unutarobiteljski odnosi,jer redukcijom ostalih funkcija i pojačavanjem emotivno-psihološke
funkcije,pojačava se emotivna potpora koju osiguravaju upravo obiteljski odnosi
2) planiranje obitelji
- određeno je na 2 načina :
a) kao pospješivanje rađanja,porast nataliteta i povećanje obitelji
b) kao način da se začeće i rađanje tretiraju kao osnovno ljudsko pravo prepušteno svakom pojedincu

Jedna od bitnih odrednica suvremene obitelji je smanjivanje broja djece.Zašto??Raspadanje proširene

obitelji,zapošljavanje žene,naglašenija geografska pokretljivost obitelji,njezina nedovoljna materijalna sigurnost
itd

Opravdano je pretpostaviti da će otklanjanje negativnog utjecaja raznih činitelja u budućnosti reafirmirati 2

vrijednosti :

a) proširivati obitelj u obliku modificirane proširene obitelji

b) povećavati natalitet (broj inokosne obitelji)

Na planiranje obitelji i kontrolu rađanja utječe i religija.Npr.katolici preferiraju veliku obitelj i protive se
neprirodnoj kontroli rađanja.

3) institucija krnje obitelji

- karakteristično za suvremena društva,i javlja se u 2 oblika :
a) institucija samohranih roditelja – uzroci samohranosti mogu biti različiti (smrt partnera,razvod
braka,rađanje izvan bračne zajednice)-i u svim tim slučajevima se radi o obitelji kao jedinici života
kojoj nedostaje jedan od bitnih članova.Ispitivanja pokazuju da je to najčešće otac.
b) brak bez djece – uzroci su dvojake naravi :
- biološka nesposobnost jednog od partnera
- ili njihova želja da žive bez djece

Neki sociolozi taj tip ni ne svode u obitelj.

DRUŠTVENE NORME
POJAM I VRSTE NORMI

Definicija : pravila,upute,propisi za ponašanje i djelovanje ljudi u društvu,koja su upućena na volju i svijest

ljudi,a u društveno datoj stvarnosti ih postavlja samo društvo kako bi tu istu stvarnost mijenjalo prema
društveno željenom stanju

Norme su upućene na volju i svijest ljudi,što znači potrebu da svoje članove motivira na njihovo izvršenje.Ali
mora imati mjere kojim će tu motivaciju osigurati.To može biti odgoj ili primjena nekih nagrada,ali najčešće
sredstvo su odgovarajuće prinudne mjere i kazne,čime se osigurava vršenje dozvoljenih i korisnih,i sprječava i
kažnjava vršenje zabranjenih radnji.Takve su mjere poznate kao sankcije.Ako se one primjenjuju svaki put kad se
vrše nedozvoljene radnje,onda nakon određenog vremena izazivaju adekvatne reakcije i u svijesti čovjeka da su
radnje koje se kažnjavaju loše i zle i da ih zbog toga ne treba činiti,dok o onima koje su dozvoljene razvija

23
pozitivan sud,tj.javlja se osjećaj dužnosti koji prelazi u osjećaj savjesti da se dozvoljene radnje vrše jer su dobre i
da se izbjegavaju one koje su zabranjene jer su loše.

Sankcije se mogu pojaviti u 2 osnovna oblika,a koji će od njih biti primijenjen ovisi o tipu društvene norme koja
je prekršena :

1) sankcija koju povlači kršenje običajnih i moralnih normi.Nju provodi čitava društvena grupa na koju se
norma odnosi,a ne organ vlasti ili posebna organizacija za izvršenje sankcija,pa može podrazumijevati
sve oblike kažnjavanja do primjene fizičke sile (od negodovanja,govorkanja i prijekora do
prijezira,okretanja glave i isključivanje iz društvene grupe)
2) sankcije koje se primjenjuju za nepoštivanje pravnih normi.Njih provodi poseban za to specijaliziran
organ koji se koristi i prisilom (od novčane do smrtne kazne)

Od osobitog značenja su običaji,moral i pravo.

OBIČAJ

- nisu regulirani pravnim propisima,ali ih se ipak članovi društvene grupe pridržavaju i smatraju
obaveznim

Definicija : društvena pravila ili norme koji su postupno stvaraju u procesu društvenog života time što se
ponavljanjem određenih radnji,tj.ponašanja najprije stvaraju određene navike koje se daljnjim ponavljanjem
pretvaraju u običaje koji su nepisana pravila za ponašanje članova neke društvene zajednice

Na temelju :

1) nastajanje običaja nije čin,nego proces dugotrajnog ponavljanja jednog načina ponašanja zbog kojega se
on u svijesti članova društvene grupe oblikuje kao obvezan
2) za taj proces je karakteristično više razvojnih mijena.Jedan način ponašanja ne započinje kao bitna odlika
grupe,nego kao odlika individue kao navika,koja je ustaljeni obrazac ponašanja pojedinca u određenim
situacijama koji je zbog dužeg ponavljanja izgubio osobinu prolaznosti i postao njegova karakterna
crta,ona je relativno automatizirana reakcija koju pojedinac izvodi nesvjesno.
Dio tih navika se širi na društvenu grupu,pa svi pripadnici jedne grupe počinju slijediti jedan način
ponašanja.Dakle,time navika pojedinca poprima grupnu naviku,tj.narodni običaj.Članovi grupe te običaje
uče od rođenja kao jedino moguć i razuman način ponavljanja.Postaju očekivan i primjeren način
ponašanja,ali nemaju elemente obaveze ni sankcija koje su karakteristične za društvene norme,iako
snažno vladaju ponašanjem članova grupe.
No,ipak,putanja toga prijelaza,tj.taj dugotrajni proces ponavljanja, rezultira time da članovi to ponašanje
smatraju obaveznim,pa nepoštivanje običaja znači primjenu određenih sankcija-od društvene kritike i
podsmjeha do prezira društvene okoline,isključenja iz društvene grupe i smrti.Te sankcije ne provode
posebni organi,nego društvena okolina i njihova reakcija na kršenje običaja.A ako ih provode
specijalizirani državni organi,onda običaj postaje izvor prava i prestaje biti običaj.

Običaji ne postoje izolirani,nego su uglavnom međusobno isprepleteni. Npr.običaj bračnih odnosa s religioznim
ili običaja ponašanja s moralnim i religioznim.

MORAL

Definicija : vrijednosno procjenjivanje ljudskih postupaka i htjenja kao pozitivno ili negativno vrijednih ili ne
vrijednih,pri čemu se prvi odobravaju,žele, preporučuju i zapovijedaju,a drugi se ne odobravaju,kude,osuđuju i
zabranjuju. On podrazumijeva razlikovanje dobra i zla,a i odobravanje i zapovijedanje prvog i osudu
drugog.Javlja se kao regulator pojedinačnog i grupnog ponašanja,i koji na savjest pojedinaca i članova zajednice
utječe iznutra neovisno o vanjskim utjecajima.

24
Moralnu pojavu određuju 3 elementa :

a) moralna norma
b) moralni sud
c) moralna sankcija

Moralna norma

Već opisani zahtjevi,zapovjedi ili naredbe upućene pojedincu da čini ono što je dobro i dostojno čovjeka i
zabrana da se čini ono što je suprotno.No,ti zahtjevi ne dolaze izvana,nego dolaze kao glas savjesti iz čovjekove
nutrine,kao osjećaj obaveze ili dužnosti ponašanja u skladu s vladajućim sustavom vrijednosti.To znači da
društvo utječe na sustav vrijednosti,tj.moralne norme,pa promjene u društvu utječu na promjene u sustavu
vrijednosti,ali to važi samo za jedan dio moralnih vrijednosti,jer npr.sloboda,ljudski život,pravednost itd nisu
podložne promjenama bez obzira na promjene u društvu,univerzalne su i prihvaćaju ih različite društvene
grupe,svi tipovi društva i pojedinci

Moralni sud

Procjenjivanje o tome da li je konkretna nakana,htjenje ili izvršena radnja u suglasju s vladajućim sustavom
vrijednosti,predodžaba o dobru i zlu,dopuštenim i zabranjenim,ili im je suprotstavljena,u skladu s čime se one
odobravaju ili ne odobravaju.3 bitna zaključka :

1) subjekt i objekt prosuđivanja su u različitim osobama,pod povećalom je moralno prosuđivanje drugih,ali

se prosuđivanje može pojaviti i u formi savjesti u odnosu na vlastite nakane i postupke,pa se subjekt i
objekt suđenja prepliću u istoj osobi.Savjest pojedinca se javlja kao sudac da li je nakana koju je sam
izvršio u skladu s njegovim vlastitim moralnim vrijednostima
2) moralni sud u odnosu na nakanu može biti pozitivan ili negativan,a kakav će u nekoj situaciji biti ovisi o
tome da li je ta nakana postupak u suglasju s vladajućim društvenim sustavom vrijednosti i sustavom
vrijednosti svakog pojedinca
3) pod udarom moralnog suda nisu samo izvršene radnje,nego i nakane i motivi.Pri tome ovo drugo može
biti i prvo,jer ako se kod moralnog suda čin uzima sam za sebe,onda se može završiti u pogrešci,pa je
motiv (ono što je pojedinac htjeo učiniti,unutarnje stanje koje ga je pokrenilo na djelovanje) vrlo bitan za
ispravno moralno rasuđivanje,tim više što nakana i radnja mogu biti suprotstavljeni.Dobra nakana može
imati loš završetak,i obratno.

Moralna sankcija

Spontana reakcija društva ili pojedinca na njegove osobne postupke koji se odnose na moralne
vrijednosti.Dakle,može biti dvostruko usmjerena :

1) prema drugome u formi izbjegavanja,priklanjanja,kolektivnom preziru grupe itd za nakane ili radnje
koje nisu u suglasju s vladajućim sustavom vrijednosti društva
2) prema sebi za nakane ili radnje koje pojedinac sam čini.Ako se sankcija shvati u svome negativnom
značenju kao kazna za odstupanje od određene moralne norme,onda se ovaj tip sankcije javlja kao
osjećaj grižnje savjesti za neku nakanu ili radnju (pojedinac osjeća nelagodu zbog nakane ili radnje,a
unutarnje proganjanje može završiti samoubojstvom)

25
 KULTURA
POJAM KULTURE

Sve poznate definicije kulture se mogu svesti u 2 velike skupine :

1) kulturalističke definicije
- sva određenja koja kulturu reduciraju na jedan ili više njezinih duhovnih elemenata (Nietzsche,Max
Scheler,Herbert Marcuse)
2) integralistički pristup
- inkorporiranje u pojam kulture njezinih duhovnih i materijalnih elemenata,tj.društvenog naslijeđa koje
se prenosi s generacije na generaciju ,koje pojedinac učenjem preuzima od skupine.Uključuje
norme,vrijednosti,načine mišljenja i osjećanja,dostignuća duhovnog stvaralaštva i materijalne proizvode
jednog društva i jednog vremena, tehnička sredstva,način odijevanja,ishrane itd

Definicija : ukupnost duhovnih i tjelesnih reakcija koje označavaju kolektivno i pojedinačno ponašanje osoba
koje tvore društvenu grupu,u odnosu na njihovu prirodnu okolinu,druge grupe,članove vlastite grupe i prema
samom sebi

Značajke svih poznatih,živih i izumrlih kultura :

1) priroda je preoblikovana tehničkim sredstvima da bi se zadovoljile biološke potrebe

2) postoji simboličko mišljenje,simbolički glasovni govor,glasovne tvorevine s određenim trajnim
značenjem
3) propisana pravila M i Ž ponašanja u odgoju i podizanju djece i podjeli rada
4) nagon za umjetničkim izrazom u glazbi,pjesništvu,slikarstvu itd povezan s određenim estetskim
mjerilima
5) predodžba o poretku o životu u grupi,norme o dobru i zlu,i potreba uzajamlja i interakcije
6) odnos prema transcedenciji,bez obzira kakav on bio

2 aspekta u integralističkog pristupa u određenju kulture :

a) materijalna kultura
- svi materijalni proizvodi koje je čovjek svojom rukom stvorio (strojevi, ceste,mostovi,odjeća,namještaj)
b) duhovna ili nematerijalna kultura
- ukupnost ideja,normi i vrijednosti,tj.život,misli i osjećaji ljudi-moral, umjetnost,pravo i
običaji,jezik,znanje,vjerovanje,zabava,sport,društveni život

Kultura u užem smislu

Poistovjećuje se s pojmom duhovne kulture.Ukupna duhovna dimenzija čovjekovog individualnog i društvenog

života,književnost,umjetnost,glazba, sustav vjerovanja,normi itd.

Kultura u širem smislu

Ukupnost čovjekova duhovnog i materijalnog stvaralaštva,ideja,normi i vrijednosti,fizičkih artefakata

proizvedenih ljudskom rukom.Sjedinjuje duhovnu i materijalnu kulturu.

Opća svojstva kulture

1) nema genetsku pozadinu,ne ovisi o biološkom naslijeđu,ona je naučena,a učenje koje rezultira kulturom
ima obilježje procesa-socijalizacija-koja se realizira kroz razne oblike.Npr.dijete u obitelji oponaša
roditelje i reagira na njihova odobravanja ili neodobravanja i tako uči jezik,ali i druge kulturne kodove
svog društva.U tom smisli važni su i vršnjaci s kojima kroz igru uči običaje i pravila društvenog

26
 života.Zatim škola. No, socijalizacija se ne tu ne završava.Ona traje cijeli život i ispoljava se kroz razne
oblike
2) ona je zajednička-isti kulturni kodovi,ideje,norme ,vrijednosti,načine ponašanja,koje prihvaća većina
članova društva,ali ne svi,i ne svi u istoj mjeri.Ali donja granica prihvaćanja se osigurava različitim
instrumentarijima socijalne kontrole.Ali te zajedničke norme i vrijednosti se mijenjaju od društva do
društva,što omogućuje da sustavi vrijednosti i načina ponašanja 2 društva budu u opreci i rezultiraju
raznim nesporazumima i sukobima
3) kulturna dinamika-kultura nije statična,nego je podložna stalnim promjenama,ali tu postoje razni
pristupi.Npr.funkcionalisti polaze od teze da je svaka kulturna posebnost rezultat potrebe čovjeka (jezik,
odijevanje,ishrana),pa neki kulturni sadržaj postoji samo dok ima funkciju zadovoljavanja neke potrebe,a
onda prestaje postojati.A sociolozi i kulturolozi marksističke orjentacije polaze od teze da su promjene u
kulturi samo specifične forme gibanja i mijena u društvu.
A i može se prihvatiti teza da su promjene u kulturi promjene u društvenoj okolini,počinju prihvaćanjem
nekog novog načina ponašanja kao novog kulturnog obrasca većine članova.

2 procesa bitna za shvaćanje kulturnih promjena :

a) proces akulturacije
- interakcija 2 ili više kultura različitih društvenih grupa,u kojoj se jedna ili druga grupa,ili obje javljaju kao
primatelji vrijednosti one druge grupe, tako da te primljene vrijednosti izazivaju određene promjene u
njenoj kulturi,promjene dublje unutarnje logike skupine primatelja,i pri tome se ne smiju zaboraviti 3
elementa :
- dodir i interakcija mogu biti usmjereni prema kulturi drugog susjednog naroda koji živi u istom
vremenu,i kada je interakcija svakodnevna i fizička,ali može biti i kultura prethodnih povijesnih društava
od kojih se može primiti kulturni utjecaj kao činitelj izazivanja promjena u vlastitoj kulturi
- akulturacija ne može biti posljedica jednokratnog čina,nego dugoročnog interakcijskog
djelovanja,primanja,davanja i usvajanja
- ona za posljedicu može imati spajanje 2 kulture,i to spajanje može poprimiti različite forme.Može
poništiti elemente kulturnog identiteta svih kultura koje se nalaze u interakciji i rezultirati novim tipom
kulture. No, može djelovati i razarajuće na samo jednu od kultura njenim dovođenjem na poziciju rubne
kulture ili potpunim izumiranjem zbog njenog asimiliranja u drugu kulturu
b) proces enkulturalizacije
- javlja se kao rezultat kulturne interakcije,ali interakcija se ne ostvaruje između društvenih grupa,nego
između pojedinaca i društvene grupe. Rezultati koje postiže također nisu 1-smjerni.Pojedinac se
uglavnom javlja kao primatelj novih kulturnih crta,a društvena grupa kao njihov odašiljatelj,ali nisu rijetki
ni obratni slučajevi da se pojedinac javlja kao odašiljatelj kulturnih vrijednosti kojima vrši utjecaj i izaziva
promjene u kulturnom biću društvene grupe,naroda,društvenog sloja itd

ELEMENTI I OBILJEŽJA RELIGIJE

4 osnovna elementa :

1) teorijska tumačenja (objašnjenja)

- dugo je egzistirala kao oblik društvene svijesti koji je u sebe inkorporirao religijske predodžbe o
čovjeku,društvu i prirodi,moralne norme, znanstvene sudove,filozofska promišljanja,specifična i
originalna teorijska tumačenja života i njegova smisla,i bez obzira koliko su sva ta područja bila
pokrivena,uvijek je ostalo veliko područje nepoznatog i neobjašnjenog dijela stvarnosti,u kojemu je
religija našla svoj misao i poticaj

2) vjerovanje

27
 - za razliku od znanosti koja propituje postojeće znanje,osnova religije je vjera u bezgranično,zagrobni
život itd,što je osnovica religiozne svijesti kao najbitnije odrednice religije.Svaka upitnost vjere implicira
sumnju,što je u suprotnosti sa smislom vjerovanja,pa je vjera sa sumnjom nespojiva
3) osjećajne predodžbe
- svaka religija čini sustav osjećajnih predodžbi,koji uključuje 3 osjećaja :
 strahopoštovanja i ovisnosti od božanskog
 pobožnosti kao izraza nesebičnog pripadanja vjeri i Bogu
 nade da je moguć spas i izbavljenje kao nagrada za način ovozemaljskog života
4) obredi kojima se iskazuje naklonost svetom
- svaka je vjera sustav različitih obreda (rituala),tj.propisanih pravila ponašanja za vršenje određenih
religijskih dijela,koji se najčešće izvode grupno,iako se neki mogu izvoditi individualno (molitve) u
crkvama, hramovima itd

DRUŠTVENE FUNKCIJE RELIGIJE

3 temeljne funkcije religije :

1) integrativna (funkcija socijalne integracije)

- Emile Durkheim objašnjava totemizam kao oblik religije australskih domorodaca,i to koristi za formiranje
općih sudova o funkciji religije. Zaključuje da je totem simbol i Boga i društva,što znači da je stvarni
predmet njihova obožavanja društvo i društveni život,pa je normalno da se religija usmjerava na
zajedničke vrijednosti i moralna uvjerenja,tj.na kolektivnu svijest kao uvjet društvenog života,a za tu
izgradnju važnost imaju kolektivni religijski obredi preko kojih članovi izražavaju svoju vjeru u zajedničke
vrijednosti i uvjerenja i tako proizvode i jačaju elemente društvene integracije
2) kontrolna (funkcija instrumenta socijalne kontrole)
- religija utječe na oblikovanje savjesti pojedinca i tako mu se nameće kao njegov nevidljivi unutarnji
element kontrole.Tako religija štiti instituciju braka,ali štiti ju i društvo,ali ono to čini zakonima,dok
religija to čini kao unutarnji kontrolni imperativ.Ona mu oblikuje savjest da brak ima karakter svetinje i
tako pomaže društvu u očuvanju institucije braka
3) funkcija izazivanja društvenih promjena
- Max Weber tvrdi kako se kapitalizam u ZE uspješno razvijao zahvaljujući karakteru
protestantizma,asketizma.Za razliku od drugih religija, protestantizam,posebno kalvinizam,čovjeku
nalaže poduzetništvo kao zadatak od Boga.Bog mu nalaže i asketizam-štedljivost kao opću vrijednost.A
bogatstvo koje se stvori se ne smije trošiti na luksuz,nego na stjecanje novog bogatstva.
Mnogi se protive toj tezi,ali ipak protestantizam je imao ulogu u formiranju nekih karakternih crta
čovjeka,kao što su radinost, poduzetnički duh i štedljivost

RELIGIJSKE ORGANIZACIJE

Za zajednice vjernika karakteristična su 4 osnovna tipa organizacije :

1) crkva
- velika,formalna vjerska organizacija sa strogo utvrđenom unutarnjom hijerarhijom,ali ipak centralizacija
rukovođenja i jednoglasje ne može biti dosljedno provedeno kao u drugim vjerskim organizacijama,no
unutar nje zbog svoje veličine se mogu tolerirati unutarnje razlike koje ju ne ugrožavaju.Obuhvaća širok
teritorij,nacionalni ili internacionalni,što znači da ima veliki broj članova
Njezini elementi :
- članstvo nije utemeljeno na emotivnoj vezanosti,nego se uspostavlja činom rođenja,automatski
- vjerske službe se održavaju na točno određenom mjestu (crkva, sinagoga, džamija itd)
- u načelu crkva prihvaća norme i vrijednosti države u kojoj djeluje,no može i težiti poziciji univerzalnog
suverena,dominantnog aspekta kulture čiji je dio,sa sekularnim vođama koji crkvu priznaju kao konačan
autoritet

28
 2) sekte
- razmjerno male,zatvorene i često unutar sebe prisne grupe,nastale na temelju odvajanja od neke crkve
ili odbacivanja normi i vrijednosti šireg društva na račun izgrađivanja vlastitih normi i vrijednosti

Pošto je odvajanje temelj njihova nastajanja,posljedica je uvijek njen sukob s crkvom od koje se odvojila.Ona je
neprijateljski raspoložena što proizlazi iz uvjerenja da su interpretacije drugih vjerskih organizacija zasnovane na
pogreškama i zloupotrebama,i da samo njeni članovi imaju božansku punomoć da uspostave istinu.S obzirom na
to,takav njihov odnos prema drugim religijskim organizacijama i svijetu,može se temeljiti na 2 načela :

- logika potpune odvojenosti i izgrađivanja svog svijeta neuprljanosti,što rezultira time da sekte ostaju na
margini društvenih zbivanja,bez utjecanja na promjene u svijetu koji ne prihvaćaju,i uglavnom je
osuđena na nestajanje
- borba da se ne izoliraju u odnosu na svijet koji ne prihvaćaju,nego da usvoji njegova pravila,inkorporira u
njegov život i pokušava ga mijenjati iznutra sredstvima koje im on sam daje na raspolaganje,znači
orjentiraju se na korištenje jezika tog svijeta u borbi protiv društvenih obrazaca svijeta u kojemu
živi,čime i sama postaje ovosvjetska i stječe uvjete za prelaženje u složeniji oblik religijskog
organiziranja,najčešće u denominaciju

7 bitnih obilježja sekte :

1) unutarnja solidarnost i kohezija

- zahvaljujući njima ima mogućnost da se održi,i oni se osiguravaju poštivanjem načela pokoravanja
članova vođi
2) načelo emotivne obaveze
- unutarnji odnosi nisu strukturirani i nije definiran status njenih članova,i jedino što ih povezuje je
odbacivanje vladajućih religijskih i životnih obrazaca i uvođenje novih,pa se život sekte osigurava na
jedan od 2 načina:
 karizmom vođe
 preko zajedničkih osjećaja koja se formiraju preobraćenjem,koja učvršćuju uvjerenje obraćenika da
je na pravom putu,i to preobraćenje traži zrelu osobu,pa su manje zainteresirani za djecu
3) članom se postaje dobrovoljno
- ne rođenjem kao kod crkve
4) ne poznaje i ne priznaje unutarnju birokratsku strukturu ni unutarnju hijerarhiju
- svi su članovi jednaki
5) uvjerenje članova da je jedino njima podareno božansko pravo na ispravnu interpretaciju svetih knjiga
ide zajedno s različitim ovozemaljskim zahtjevima
- zabrana pušenja,alkohola,nošenje oružja,narediti specifičan način oblačenja itd
6) članovi se regrutiraju iz nižih i siromašnijih društvenih slojeva
- Glenn Varnon smatra da uzroke treba tražiti u sustavu vrijednosti koje izgrađuje suvremeno društvo,koji
preferira akumuliranje bogatstva i uzlaznu socijalnu pokretljivost,u čemu siromašni ne uspjevaju,pa se
okreću oblicima religije koji te stratifikacijske obrasce potpuno okreću. Siromah postaje članom religijske
elite,a posjednik materijalnog izobilja ostaje grešan i nevrijedan,pa se uspostavlja
ravnoteža,istovrijednost.
No,ne znači da se regrutiraju samo siromašni,to mogu biti srednji društveni slojevi (sekta kršćanskih
scijentista),pa treba tražiti i druge uzroke
7) kratkog su vijeka
- najčešće su ograničene na jednu generaciju,a nastajanje je povezano s vremenima naglih društvenih
promjena kada nastupa kriza tradicionalnih vrijednosti,i s raznim oblicima kriza,posebno ekonomskih
3) denominacije
- tip religijske organizacije koji ispunjava prostor između sekte i crkve. Nastaje iz sekte tako da gubi neke
elemente svog ustroja (elitizam i zatvorenost),što znači da odustaje od sukoba s crkvom,društvom i

29
 drugim denominacijama,i prihvaća načelo koegzistencije,priznaje norme i vrijednosti društva i načela
njegova ustrojstva i dobiva na masovnosti, iako je i dalje manja od crkve.
Načelo njene otvorenosti podrazumijeva 2 stvari :
 njezinim članom se ne postaje preobraćenjem,nego rođenjem,što znači razvijanje cjelovitog
programa odgojnog djelovanja na novorođene članove s ciljem kad odrastu da budu pouzdani
sljedbenici
 otvorena je za sve društvene slojeve,iako su u većini zastupljeni viši slojevi
4) kult
- odsustvo svake forme,unutarnje strukture i pravila života,što znači da ne poznaje instituciju formalnog
članstva,jer se članom postaje prihvaćanjem vjerovanja u kult,i to je vjerovanje uglavnom vezano uz
jednu funkciju,npr.spiritualno liječenje
Npr. kultovi tereta-očekivanja dolaska mesije da ukloni bolesti i teret ravnomjerno raspodjeli među
ljude,odakle uvjerenje da svi ljudi pripadaju jednoj obitelji,da su svi jednaki,a podjele iz prošlosti su
proizvod greške koja se dogodila.Slično je i kod Teozofije-skupina različitih mističnih pokreta,mješavina
hinduizma,budizma i kršćanstva,a naglašava se reinkarnacija,besmrtnost i nazočnost boga u svim
stvarima.
Članstvo i vodstvo (koje se temelji na karizmi) je neformalno,a pristupanje je privremeno,kao posljedica
određene frustracije osoba iz urbanih sredina najčešće

TIPOVI I VRSTE RELIGIJE

1) prirodne religije
- nastaju prirodnim putem,dodirom čovjeka i prirode,bez posredovanja čovjekova nastojanja na
racionalno objasni smisao života i funkcioniranje svog prirodnog i društvenog okruženja.Tu spadaju
nerazvijeniji oblici religijske svijesti
a) animizam
- najstariji poznati oblik religije,vjerovanje u duše i duhove,u stvarima i iza stvari ljudi su vidjeli sile koje su
se mogle personificirati kao duhovi i božanstva.Teoriju animizma je prvi izložio eng.antropolog Edward
B.Tylor,koji je polazio od teze da je čovjek da si objasni neke pojave počeo vjerovati da postoji drugi
čovjekov životni element odvojen od njegova tijela,a to je njegova duša.Znači stvoren je dualizam
između čovjekova tijela i duše,koji se kasnije širio i na druga živa bića i neorgansku prirodu,pa duhovi
daju dušu životinjama,biljkama i nebeskim tijelima,a među duhovima se vrši selekcija na dobre i zle.
Dakle,animizam se temelji na vjerovanju da je priroda puna duhova koji imaju individualni karakter,koji
su smješteni u određenim predmetima i vezani su uz njih,a nekad ga mogu i napustiti i djelovati van
njega,ali se u njega moraju vratiti,kao što se duša mora vratiti u tijelo.A na višem stupnju
razvijenosti,duhovi i dalje imaju individualni karakter,ali napuštaju predmete i okupljaju se na nekom
zajedničkom čovjeku nepristupačnom mjestu (spilja,planine)
b) totemizam
- vjerovanje da se u životinjama,biljkama i predmetima (značajnim za rod ili pleme) nalaze duhovi predaka
tih zajednica,pa oni postaju zaštitni simbol,totem,te zajednice

 animističko-totemističke religije karakterizira jednakost duhova i nepostojanje unutarnje hijerarhijske

izdiferenciranosti

2) objavljene religije
- religije čiji se nastanak povezuje s rađanjem i življenjem proroka preko kojih Bog objavljuje određenu
religiju.
Sociolog religije,Jozef Keller koristi naziv „osnovane religije“-koje se ne ograničavaju na jedan
klan,pleme,narod ili državu.On kod svih religija nalazi zajedničke odlike.Prvo se javlja vođa koji ide iz
grada u grad i propovjeda,koji s vremenom okuplja grupu učenika,za koju je važan događaj smrt vođe,jer
ni jedan ne može da ga zamjeni,pa dolazi do reorganizacije grupe u pravcu stvaranja prvobitne

30
 općine,gdje prevladava karizmatički karakter,ali ne osobni,nego zvanični koji je vezan za vjersku
zajednicu u nastajanju.Kada se ta organizacija usavrši,prvobitna općina se pretvara u ustanovu-crkvu
a) monoteizam
- vjera u jednog boga,stroga unutarnja hijerarhija na vrhu s božanstvom koji ima neograničenu moć i koji
se apsolutni gospodar
b) politeizam
- između prirodnih i objavljenih religija (ima elemente i jednog i drugog),vjera u više bogova,postoje
božanstva,ali oni nisu apsolutni gospodari,nego vladaju pojedinim područjima života (sunce,zemlja,rat
itd),prisutnost unutarnje hijerarhijske izdiferenciranosti i značajniji stupanj spiritualizacije u odnosu na
prirodne religije,a manji u odnosu na monoteističke religije.Božanstva ne moraju biti ni dobra ni moralna
-
SEKULARIZACIJA

Posvjetovljenje,prevladavanje svjetovnog nad duhovnim,smanjivanje društvenog utjecaja crkve i

religije,proces kojim religiozno mišljenje,praksa i institucije gube svoje društveno značenje

Neki od sociologa govoreći o njoj kao značajki isključivo suvremenih industrijskih društava,polaze od toga da su
predindustrijska društva bila više integrirana jer su raspolagali samo jednom realnošću i jednim životnim
svijetom,zbog čega su bili istinski religiozni.Dok su suvremena industrijska društva puno više izdiferencirana,zbog
čega se nameće više životnih svjetova i više realnosti,što nužno vodi sekularizaciji.

A sociolozi antisekularisti,tezi da u suvremenim industrijskim društvima vlada proces

sekularizacije,suprotstavljaju mišljenje da se tu radi o određenoj krizi crkve i crkvene organizacije,a ne o
religijskom krizi mišljenja čovjeka i njegovim unutarnjih osjećaja,uvjerenja i doživljaja.

OBRAZOVANJE
DILEMA : ODGOJ ILI OBRAZOVANJE

Pitanjem obrazovanja se bave mnoge znanstvene discipline-pedagogija,

filozofija,didaktika,andragogija,sociologija,pravo,politologija i ekonomija-pri čemu postoji stalna dilema treba li
pod tim pojmom podrazumijevati samo proces stjecanja znanja,vještina i navika ili uključuje i proces formiranja
ličnosti i karaktera.

Vladimir Petz daje 4 skupine odgovora na tu dilemu :

1) čine ju svi oni koji odgoj smatraju širim,a obrazovanje užim pojmom,koji je u odgoj inkorporiran i
sastavni je dio odgojnog procesa.To proizlazi iz definicije enciklopedijskog rječnika pedagogije gdje se
pod obrazovanjem podrazumijeva stjecanje znanja,a pod odgojem svjesno i namjerno prenošenje
društveno-historijskog iskustva starijih generacija na mlađe sa svrhom da se saka generacija osposobi za
svoju društvenu ulogu i tako osigura kontinuitet društvenog života.Ali unutar te skupine shvaćanja
postoje neslaganje :
- prema jednima se radi o odgoju kao jedinstvenom procesu koji u sebe uključuje i obrazovanje kao uži
pojam
- drugi smatraju da treba govoriti o odgoju i obrazovanju koji se ne mogu poistovjetiti,iako su u bliskoj
vezi
2) oni koji smatraju da odgoj predstavlja ukupnost utjecaja,a da se obrazovanje javlja kao posljedica tih
utjecaja
3) oni za koje je osnovna pojmovna kategorija obrazovanje,dok se odgoj javlja tek u ulozi njegove pomoćne
funkcije (pedagozi)
4) oni koji odgoj i obrazovanje smatraju sinonimima,kojima žele označiti istu pojavu,a koji će od njih biti
rabljen ovisi od profesionalne orijentacije.Pedagozi svih orijentacija podjednako koriste oba termina,

31
 dok pedagozi koji se bave izučavanjem odgojnih pitanja preferiraju termin odgoj.A
didaktičari,androgozi,sociolozi,filozofi,politolozi itd česšće koriste termin obrazovanje.

Odgoj je sastavni dio obrazovanja,neovisno o tome gdje se ono realizira-obitelj, socijalna sredina ili u za to
sustavno predviđenoj instituciji,školi.

FUNKCIONALNO I INTENCIONALNO OBRAZOVANJE

Školsko,institucionalno,intencionalno obrazovanje je najznačajnije,namjerno je i isplanirano i utjecaj mu je

najsnažniji.Realizira se u za to predviđenim institucijama,školama,fakultetima itd.Dakle,podrazumijeva cjelovit
sustav obrazovanja,pa predstavlja najorganiziraniji oblik obrazovanja.

Funkcionalno obrazovanje koje se odvija izvan škole i fakulteta,a odvija se u obitelji,predškolskim

ustanovama,skupini vršnjaka,kinu,kazalištu,radnom mjestu,crkvi,masovnim medijem itd.

Pozornost treba obratiti na obitelj,jer je dječji razvoj rezultat sazrijevanja i društvenog utjecaja najviše u prve 3
godine života,kada dijete najviše vremena provodi u obitelji gdje uči prve radnje,i gdje je utjecaj na dječju ličnost
najznačajniji.No,to ovisi o tipu kulture,iako i unutar nje postoje razlike u djelovanju roditelja,odnosima u obitelji
itd.Osim obitelji značajan je i utjecaj dječjih vrtića gdje se formiraju oblici društvenosti koji se u obitelji ne mogu
izgraditi,omogućuju dodir i komunikaciju s drugom djecom što ga socijalizira. Važne su i dječje družine koje
utječu na osobnost,jer utjecaj roditelja postaje manji,a vršnjaka veći,iako utjecaj roditelja ostaje značajan u
smislu izbora s kime će se dijete družiti.Isto tako važne su i crkve,radne grupe i masovne medije,koji imaju ipak
slabiji utjecaj jer se pojavljuju u kasnijim godinama kada je dijete prevalilo većinski dio puta svoj razvoja

DEVIJANTNOST
Svako skretanje s društveno usvojenog puta kroz narušavanje normi i očekivanja određene društvene grupe ili
društva.Ponašanja koja prelaze granicu dopuštenog u kojoj ih ne tolerira ni društvena zajednica.Ponašanje koje
izaziva opću osudu određenog društva.

DEVIJANTNOST I SOCIJALNA KONTROLA

Norme i vrijednosti društva ne prihvaćaju baš svi članovi određenog društva,pa dolazi do ponašanja koja
odudaraju od tih normi i od društveno prihvaćenog načina ponašanja.Pa je bitno postojanje mehanizama zaštite
sustava normi i vrijednosti od njihova narušavanja –mehanizmi socijalne kontrole – koji motiviraju i prisiljavaju
pojedinca da se ponašaju sukladno vladajućem sustavu normi,očekivanjima i zahtjevima društva.Svako takvo
odstupanje aktivira te mehanizme u različitoj formi,dakle u njima postoje veće ili manje razlike,ali sve forme
njihove manifestacije bez obzira na razlike zovu se sankcije,koje mogu biti pozitivne i negativne.Pozitivne su
nagrade za ponašanje sukladno normama čime se želi stimulirati nastavak tog ponašanja.No,devijentnost je u
izravnoj vezi s negativnim sankcijama,jer one izazivaju pokretanje mehanizama socijalne kontrole,i mogu se
pojaviti u 2 oblika :

- neformalne : spontana reakcija okoline na devijantno ponašanje pojedinca ili grupe i mogu se pojaviti u
širokom rasponu,od prijekornog pogleda do prijetnji kaznom ili upotrebe sile.Najučinkovitiji je
mehanizam socijalne kontrole
- formalne :načini i mehanizmi kažnjavanja za odstupanje od društveno dopuštenog ponašanja.Striktno
zakonsko reguliranje nedopuštenog ponašanja,kazne za takvo ponašanje i ustanove
(policija,sudovi,zatvori)

32
 TEORIJE DEVIJANTNOSTI

1) NESOCIOLOŠKE TEORIJE

Fiziološke (biološke) teorije

Uvjerenje da su neki ljudi zbog svoje genske strukture skloniji devijantnom ponašanju.Cesare
Lombrosso,utemeljitelj ove teorije,smatra da se devijantne osobe mogu prepoznati po velikoj vilici i
ušima,nenormalnim zubima,viškom bradavica,viškom ili manjkom prstiju,neosjetljivosti na bol itd.Drugi navode
zdepaste i punašnije ljude koji su agresivniji,pa samim tim skloniji devijantnom ponašanju.Treći smatraju da se
radi o poremećaju određenog gena koji ometa prijenos električnih poruka u mozgu,čime se proizvodi nasilno
ponašanje. Četvrti navode nalaze istraživanja usvojenih dječaka koji će vjerojatnije biti zločinci ako su im očevi
zločinci,nego da nisu.Suvremeni zagovornici priznaju postojanje veze između genskih osobina i devijantnog
ponašanja,ali izbjegavaju radikalni pristup da se ta veza podrazumijeva sama po sebi,da se ne može izbjeći ni
ciljanim vanjskim utjecajima i da je čovjek rob svoji gena,pa zastupaju tezu da genetske predispozicije stvaraju
pretpostavke za devijantno ponašanje.Neki od njih kao novu varijablu uvode i djelovanje okoline u kojoj čovjek
živi.No,s okolinom ili ne,ako postoje genetske predispozicije,to ipak ne znači da se devijantno ponašanje mora
pojaviti.

Psihološke teorije devijantnosti

Psihološke/biološke :

Sličnosti – devijantne osobe se razliku od ostalog stanovništva,smatraju ih abnormalnim u normalnom

stanovništu,i prihvaćaju tezu da abnormalnu osobu abnormalnost čini predisponiranom za devijantnost

Razlike – biološke teorije izvor devijantnosti pronalaze u tjelesnim razlikama,a psihološke teorije u psihološkim
procesima

Počeci teorije se vežu za Hansa Eysenca,koji polazi od toga da pojedinci nasljeđuju određena svojstva ličnosti
koja ih predisponiraju za devijantno ponašanje.Ekstrovertnost je takva karakterna crta,jer takvi čeznu za rizikom,
uzbuđenjem,impulzivni su,više vole biti u pokretu,naginju agresivnosti,brzo gube živce i nisu pouzdani,pa je
prema njemu vrlo vjerojatno da će takvi biti osuđivani i uskraćeni za unutarnje norme (dokaz zatvori-više
ekstraverata).Dok su introverti mirni,povučeni,introspektivni,rezervirani,šutljivi,ne vole uzbuđenje,vole uređeni
način života,osjećaje drže pod kontrolom,rijetko se ponašaju agresivni i ne gube lako živce.

Kontrira mu Bowlby,koji smatra uzrok treba tražiti u procesu socijalizacije u kojem je nešto pošlo krivo u
djetinjstvu ili ranoj mladosti u odnosu s roditeljima,što dovodi do emocionalnih poremećaja i neprilagođene
ličnosti,što se odražava i na ponašanje.Nedostatak majčine ljubavi u prvim godinama života može rezultirati
impulzivnom psihopatskom ličnosti bez osjećaja krivnje i shvaćanja zatvora kao odgojne mjere.

Drugi navode problem u odnosu oca i sina u adolescenciji,jer ako imaju neprijateljski odnos rađa se
opterećenost i prenošenje tog odnosa na sve ostale.

Veže se i uz Sigmunda Freuda,pa se delikvenciju veže za slab superego, tj.savjest,kada dijete odrasta neosjetljivo
bez osjećaja za moral i osjećaj krivnje.Drugi se više koncentriraju na slab ego kao izraz nesposobnosti za
organiziranje nečijih aktivnosti

2) SOCIOLOŠKE TEORIJE

Naglašavaju utjecaj različitih društvenih faktora formiranja i razvijanja devijantnosti i devijantnog ponašanja kao
odrednice pojedinaca

33
Funkcionalističke teorije

Izvor devijantnog ponašanja traže u prirodi društva,a ne pojedinaca.Svako društvo počiva a sustavu normi i
vrijednosti,pa bi to po tome njihovo kršnje bilo devijantno,a devijantnost disfunkcionalna.Ali nije svaka
devijantnost negativna, jer može imati i pozitivnu funkciju u održavanju društva i njegovih vrijednosti.

Tako Durkheim smatra da svaka promjena u društvu počinje nekim oblikom devijantnosti.Funkcionalan može
biti i zločin,ali zločin u granicama dopuštenoga,jer je on integralni i neizbježan dio zdravih društava,jer ne mogu
svi biti jednako odani zajedničkim vrijednostima.Svaka promjena je zdrava,ali da bi nastala ono što se smatralo
devijantnim mora postati normalnim.Samim tim onda je i određena količina devijantnosti zdrava,jer bez nje
nema promjena ni društvenog napretka.

Albert Cohen smatra devijantnost u funkciji sigurnosnog ventila kojim se štiti određeni društveni poredak.

Robert Merton smatra da izvore devijantnosti treba tražiti u kulturi i strukturi društva.

Strukturalne teorije

Porijeklo devijantnosti traže u položaju pojedinca ili grupe u društvenoj strukturi.Cohen je predstavnik,i on
devijantnost shvaća kao kolektivnu reakciju na položaj u klasnoj strukturi,što pokazuje na primjeru devijantnog
ponašanja dječaka niže radničke klase,a razlog je neuspjeh te djece u školovanju,a ne neprihvaćanje sustava
vrijednosti,a uzroke tom neuspjehu treba tražiti u njihovom klasnom položaju u društvenoj strukturi,što znači
kulturnu deprivaciju od najranijeg djetinjstva,pa su im putevi uspjeha u startu blokirani,što kod njih izaziva
frustriranost tim svojim statusom,a posljedice te frustracije je upravo devijantno ponašanje.To ne znači
okretanje kriminalu,nego odbacivanje ciljeva uspjeha koji su značajni za društvo u kojem žive,kojima
pretpostavljaju druge norme,što bi se moglo označiti delikventnom potkulturom u kojoj se mogu
dokazivati.Dakle,nje smisao je da se matična kultura izokreće.Razlog njenom pridruživanju nije prkos na
negativnu reakciju društva koje im uskraćuje pravo na priliku,nego i stjecanje priznanja i ugleda u očima vršnjaka
koji u toj potkulturi uspješno funkcioniraju,čime se eliminira problem statusne frustracije

Teorije subkulturne devijantnosti

Tumačenje da je devijantnost proizvod subkulture,tj.potkulture određene društvene grupe koja stvara norme i
vrijednosti koje skreću od vladajućih normi društva u kojemu članovi te grupe žive.

Walter Miller smatra,ako se može govoriti o devijantnom ponašanju pripadnika niže klase,onda je ono samo
proizvod potkulture te klase-zasebni kulturni sustav koji uključuje niz žarišnih interesa (čvrstina,lukavost i
uzbuđenje).S druge strane mladi pripadaju svojoj generaciji u kojoj su dominantne potkulturne vrijednosti koji
određuje grupni status svakog od njih.Ako u tom sustavu čvrstina,lukavost i uzbuđenje čine one koji visoko
kotiraju,onda je logično da će ih svatko od tih mladih nastojati max razviti jer o tome ovisi reputacija u očima
njihovih prijatelja.Dakle,slijede norme devijantne potkulture koja egzistira unutar šireg društva,ali i zadržava
norme različite u odnosu na norme šireg društva-devijant se prilagođava devijantnoj kulturi.

Ta je teorija uzdrmana promjenama u suvremenom industrijskom društvu društvu,jer potreba za

nekvalificiranom radnom snagom ima tendenciju pada i stalno će se smanjivati.Ali objašnjenje održivosti te
teorije je dao C.Murray koji polazi od teze da se smanjivanjem broja pripadnika niže klase formira potklasa
sastavljena od nezaposlenih članova društva,koju obilježavaju vrijednosti drugačije od vrijednosti drugih članova
društva,a za produženje vijeka takvih vrijednosti je zaslužna socijalna država i njena socijalna davanja zbog kojih
mlade žene,rade ili ne,mogu odgajati dijete i bez muževa,a oni ne moraju slijediti ideju da je najvažnije imati
radno mjesto pa se mogu okrenuti suprotnim društvenim vrijednostima.

Interakcionističke teorije znanosti

Fokusiraju se na interakciju između devijanta i onih koji ga tako definiraju, tj.polaze od toga da je devijantnost
posljedica definiranja pojedinaca devijantnima.Jedna od najpoznatijih u ovom području je teorija etiketiranja

34
Howard S. Becker-koji smatra da društvene grupe stvaraju devijantnost tako što stvaraju pravila čije kršenje
stvara devijantnost,koja se primjenjuju na određene ljude i čine ih autsajderima.Dakle,devijant je osoba na koju
je etiketa uspješno primijenjena,a devijantno ponašanje ono koje ljudi takvim etiketiraju.

Znači,treba praviti razliku između određenog ponašanja i društvene reakcije na njega.Pojedinac postaje
devijantan tek onda kada ga drugi tako počnu definirati,što znači da se ista radnja kod 2 različite osobe ili grupe
može doživjeti različito.No,pravi problem izlazi iz posljedica takvog etiketiranja,jer ako se osoba etiketira
devijantnom,onda je i ponašanje prema njemu prilagođeno toj etiketi,a i sam pojedinac o sebi počinje razmišljati
u skladu s njom,što može poticati njegovu daljnju devijantnost,čime počima graditi devijantnu karijeru koja se
dovršava onda kada se priključi organiziranoj devijantnoj grupi koja mu daje potporu i u kojoj potvrđuje svoj
identitet.

Marksistička teorija

Postoje razlike u pristupu između tradicionalne marksističke misli i neomarksističkog shvaćanja devijantnosti.

Tradicionalna marksistička misao – polazi od teze da je vlast u rukama onih koji posjeduju ili kontroliraju
materijalnu osnovu rada,tj.sredstva za proizvodnju,a kako bi ih zaštitili donose zakone koji štite njihove
interese,pri čemu se nastoji stvoriti privid da su ti zakoni u funkciji interesa pojedinca.Osim vladajuće klase u
funkciji te zaštite je i državna birokracija koja može donositi odluke koje ne moraju podržavati svi pripadnici
vladajuće klase,koje pridonose održavanju stabilnosti i kapitalističkog sustava i interesa vladajuće klase.Pa je
logično i da se devijantnost definira kao skretanje od normi koji su u funkciji zaštite interesa vladajućih.Kapitalisti
kontroliraju sredstva za proizvodnju pa imaju moć da aktivnost radniče klase koje su usmjerene protiv njihovih
interesa,definiraju kao devijantne i da ih zakonom,policijom itd kontroliraju i sankcioniraju.

Neomarksisti – prihvaćaju marksističke sudove o nejednakoj raspodjeli moći,kapitalističkom društvu i postojanju

sukoba interesa različitih društvenih grupa,ali ne prihvaćaju teze kako između društvene infrastrukture i
devijantnosti postoji izravan odnos.Neki od njih se kose Marxovom mišljenju da zločince na zločin tjera
siromaštvo koje je dao kapitalizam,i smatraju da zločinci svjesno odlučuju kršiti zakone,a uzrok tome ne treba
tražiti u biologiji, pripadanju potkulturi,siromaštvu itd,jer su zločini promišljena djela s političkim motivima kao
udarac nepravdama kapitalizama.No,ako su zločini motivirani preraspodjelom bogatstva,onda je krađa pomoć u
promjeni društva.Također smatraju da su sve postojeće teorije devijantnosti falične i nepotpune,pa zagovaraju
potpunu društvenu teoriju devijantnosti,koja mora poći od razumijevanja načina na koji su bogatstvo i moć u
društvu raspodijeljeni, razmotriti okolnosti zbog kojih pojedinac odlučuje počiniti neko devijantno djelo,i sam
devijantni čin kako bi se razumjelo njegovo značenje za osobu,zatim kako drugi članovi društva reagiraju na
devijantnost,te učinke etiketiranja osoba kao devijantnih.Isto tako naglašavaju slobodu,društvo u kojem se
tolerira ljudska raznolikost u kojoj se ne prepoznaje zločin,toleriraju hipiji,homoseksualci i sve ono što se danas
smatra devijantnim.

Teorija imitacije

Emile Durkheim je tu teoriju smatrao zabludom (kao i sve druge teorije devijantnosti),jer se imitacijom ili
„zarazom“ ne može objasniti samoubojstvo.Tu su argumentacijju kasnije prihvatili i ostali sociolozi,ali suvremeni
psiholozi smatraju da jedan primjer devijantnog ponašanja može imati značajan sugestivan utjecaj,tako da ga
drugi mogu oponašati (imitirati),pa je prema Davidu Philipsu moguće prognozirati i stupnjeve devijantnosti
znajući kakav je publicitet dodijeljen slučajevima koji drugima postaju model kojeg treba kopirati,i taj loš utjecaj
je označio terminom “Wertherov efekt“ - Goethe,novela o mladiću Wrtheru koji se ubio jer ga je zbog drugog
odbacila djevojka.Po uzoru na taj primjer mnogi su kasnije završili na isti način.Pokazao je (američka i britanska
izvješća) također da raste broj samoubojstava nakon što neko od njih bude javno objavljeno u medijima,kao što
je bilo nakon smrti M.Monroe.Slično je pokazao i svojim istraživanjem.Također ističe iznenađujući utjecaj
izmišljenih priča o nasilnom usmrćivanju,pa tvrdi da što je manji publicitet pridat toj vrsti priče,to je manje
povećavanje smrtnosti kao posljedica njih,i da takav tip „zaraza“ treba biti stavljen u neku vrstu karantene,da
nasilnim usmrćivanjima ne treba davati publicitet,jer to izaziva potrebu za oponašanjem.

35
 KOMUNIKACIJE
POJAM MASOVNE KOMUNIKACIJE

Komunikacijski oblici kod kojih se izjave javno prenose tehničkim distribucijskim sredstvima (medijima)
indirektno (uz prostornu,vremensku ili prostorno-vremensku distancu između partnera u komunikaciji) i
jednostrano (bez promjene uloga između onoga koji daje ulogu i onoga koji ju prima) disperziranoj publici (za
razliku od prisutne publike).

U procesu takve komunikacije proizvode se :

1) sadržaji predviđeni za kratkoročnu upotrebu (vijesti,zabava)

2) u formalnim organizacijama pomoću visoko razvijene tehnologije,te se
3) pomoću raznih tehnika (medija)
4) barem potencijalno istovremeno nude velikom broju ljudi (disperzirana publika) koji je anoniman za
komunikatora i to
5) javno bez ograničenja pristupa,na
6) jednostran (nema zamjene uloga između komunikatora i onoga koji prima informacije) i
7) indirektan način (bez direktne povratne sprege)
8) s određenom periodičnošću proizvodnje ,ali
9) kontinuirano

Dakle,masovne komunikacije nema bez sredstava komunikacije (medija),i večeg broja

ljudi,mase,publike,tj.konzumenata (čitatelja,slušatelja).Podrazumijeva postojanje najmanje 2 pretpostavke :

1) masovna publika - raspršena i amorfna masa koja je nevidljiva i apstraktna,sastavljena od pojedinaca i

disperzivna
2) masovna komunikacija – čine ju mediji masovne komunikacije (masovni medij),to su tehnička sredstva
koja služe za distribuciju sadržaja publici, pri čemu se ne misli samo na masovnu distribuciju
disperziranoj publici,jer razvoj pod utjecajem tzv.novih medija ide od masovne komunikacije prema
individualnoj.

Djelovanje masovnih medija se odvija kroz 3 osnovne funkcije :

1) imanentna
- unutar nje je važna informativna funkcija,čovjek prima informacije iz neposrednog okruženja,a masovni
mediji posreduju informacije iz različitih izvora korištenjem simbola stvarajući medijsku sliku stvarnosti.
2) socijalizirajuća
- realizira se kroz uključivanje čovjeka u socijalne grupe i sustave, njihova prilagodba društvenim
normama
3) funkcija društvene aktivnosti
- mediji potiči pojedinca,grupe i društvo u cjelini na aktivnosti kojima se stabilizira i mijenja određeni
sustav vrijednosti kojima se čovjek manifestira kao pripadnik određene zajednice

KLASIČNA SREDSTVA MASOVNE KUMUNIKACIJE

Tisak

- odnjegovan u Europi,ali mjesto njegova rođenja je Azija,a pradomovinom tiskarske tehnologije,tiska i

novinarstva danas se smatra Kina.Prvi list u njoj Ti Bao javlja se u 7 ili 8 stoljeću,no tisak se ipak u toj
zemlji sporo razvijao,a razlog treba tražiti u načinu proizvodnje i prometa roba i složenost kineskog

36
 pisma, pa se tisak u europskom značenju riječi na toj destinaciji pod utjecajem Europljana koji su tamo
stizali,javlja tek u 19.stoljeću.
Na sjevernoameričkom kontinentu prvo se javlja u Mexicu,u kojem se lokalne i političke vijesti na
tiskanicama javljaju početkom 19.st.,dok se na prvi dnevni list moralo čekati sve do prvih godina 19.st.
Odnjegovan je na europskom kontinentu,prvo se javlja u Belgiji i Nizozemskoj,zatim u
Njemačkoj,Austriji,Francuskoj,Švicarskoj, VB i Švedskoj.
No,dnevne novine u svom suvremenom obliku,kao medij masovne komunikacije,nastaju tek krajem
19.st.,prvo u SAD-u gdje se bulevarski tisak prodavan na ulici mogao jeftino kupiti.
Više od pola stoljeća egzistiraju kao glavno sredstvo masovnih komunikacija,tek sredinom 20.st. se
nalaze pod naletom drugih medija,prvenstveno radija i televizije,no danas su zahvaljujući tim i novim
medijima izgubljene,na što upućuju istraživanja i statistike.

Radio

- kao medij masovne komunikacije se javlja 20-ih godina 20.stoljeća,a u narednih 30ak godina osvojio je
svijet i postao najutjecajniji mas-medij,jer se pokazao kao najefikasnije sredstvo masovnog
komuniciranja i najbrže za posredovanje informacija.Njime se prvi put nakon antike ponovo afirmira
auditativni kanal za masovno posredovanje informacije.U kratkom vremenu postaje i najintimniji
čovjekov informator raznih zbivanja,te najrasprostranjeniji medij.Prednost pred televizijom i novinama
je njegova mogućnost 2-smjernog informiranja na razini komunikator-recipijent i obratno (npr.kontakt
emisije).Njegovo usavršavanje omogućuje novi komunikacijski fenomen vezan uz mas-medije.Prema
MacLuhanu je bio glavni uzročnik pojave Hitlera i fašizma,jer je omogućio političku propagandu koja
rezultira delirijem masa.

Televizija

- danas je najutjecajnija među medijima,što ponekad i zabrinjava. Posjeduje ju gotovo svako

domaćinstvo,prosječno dnevno uključena danas je dostigla 6 sati,a prosječna odrasla osoba pred njom
provede oko 3 i pol sata dnevno.Prema procjenama, ako se to nastavi,dijete će u trenutku stjecanja
svoje punoljetnosti provoditi više vremena pred televizorom nego u ostalim aktivnostima prije
spavanja.Anthony Giddens izdvaja 3 pitanja u vezi s društvenom utjecaju tog medija : utjecaj na
formiranje,sklonosti kriminalu i nasilju,prirodu njenih vijesti,te ulogu koja ima u društvenom i kulturom
životu

NOVI MEDIJI

Danas sve više nadopunjuju i zamjenjuju klasične medije.To su teletekst,videotekst,hipertekst,multimediji i

Internet.U njihovom pojavljivanju televizija ima veliko značenje.Bez nje se teletekst ne bi mogao pojaviti.

Teletekst

- tekuće elektroničke novine koje se zahvaljujući televiziji pojavljuje sredinom 20.st.Ukunio je troškove
dostave novina,ubrzao i osvježio sustav javnog informiranja

Videotekst

- oblik elektroničkih novina,ali za razliku od teleteksta informacije može prikazivati tekstualno i slikovito

Hipertekst

- „režija teksta“ zbog svojih mogućnosti da za razliku od videoteksta koji je baziran na linearnom
prikazivanju i čitanju informacija,predstavlja tehnologiju koja omogućava selektivno čitanje po ključnim
riječima i simbolima,što čovjeku omogućuje da brzo selekcionira informacije koje su mu zanimljive i
bitne
-

37
Multimedije

- u osnovi njegova razvoja leži digitalizacija putem koje se bilo koja informacija i slike mogu pretvoriti i
bitove i prenositi vrlo brzo.Zahvaljujući svojim odlikama,pretpostavka je svih globalističkih projekcija
razvoja i organizacije ljudskog društva,totalne organizacije čovječanstva u 21.stoljeću kao preduvjet
suzbijanja ratova,nemira, nesigurnosti,i otvaranja dugoročnog mirnog razvoja za sve ljude i sve dijelove
svijeta.Zbog njih bilo je moguće uvođenje pojma informacijska super-autostrada,kao vizije razvoja
budućnosti u kojoj se predviđa da su gotovo sva domaćinstva koja su danas opterećena raznim ulazima
za korištenje telefona,radija i televizije,međusobno povezana putem samo jednog optičkog kabla.

Internet

- prva baza podataka pristupačna svim ljudima,grupama i pojedincima,instrument koji omogućuje aktivni
dijalog/polilog uživo.Nastao je slučajno u vrijeme hladnog rata zbog potrebe američke vojske da
omogući međusobno komuniciranje i razmjenu iskustava američkih znanstvenika.Nekoliko godina je
ostao ograničen na svijet sveučilišta,ali je razvoj personalnih kompjutera omogućio njegovu
eksploziju.Najveći njegov dio danas je tzv.globalna mreža (globalna multimedijska biblioteka). Nema
pouzdanih podataka koliko je broj njegovih korisnika,ali godišnja stopa rasta njegova korištenja u zadnjih
20ak godina penje se iznad 200 posto
-

DISFUNKCIONALNE POSLJEDICE MASOVNIH MEDIJA

Masovni mediji u zemljama s nižom razinom razvijenosti njihovih proizvodnih potencijala,mogu proizvesti
negativne efekte (upravo zbog toga),jer u njima mogu promovirati vrijednosti života za koje u njima nema
materijalnih uvjeta,a idealna slika zapadnog blagostanja nameće kao model za vlastite zahtjeve-stvaraju se
potrebe,a da se na raspolaganje ne stavljaju sredstva koja te potrebe zadovoljavaju na društveno prihvatljiv
način.

U na prvom mjestu televizija utječe na podizanje tih zahtjeva i stvara frustracije i ravnanje svog društveno
položaja prema dohotku i blagostanju drugih osoba ili grupa,a ne prema objektivno postojećim. To bi mogao
postati globalni proces.Npr.filmovi iz zapadne europe i SAD-a i njihovo uvođenje u manje razvijene
zemlje,dovode po povećanja znanja o mogućnostima boljeg života što povećava očekivanja da je on moguć i u
uvjetima u kojima se živi bez da se povećava proizvodnja.Pa prema tome masovniji mediji postaju uzročnik
pogrešnog razvoja,jer ne šire vrijednosti orjentirane na proizvodnju (pozitivan stav prema
poduzetništvu,investicijama, štednji itd),nego samo one usmjerene prema potrošnji (Daniel Lerner),pa prema
njemu,ta povećana očekivanja koja su neostvarena izazivaju frustraciju,dovodi do regresije,tj.odvraćanja od
novih očekivanja,apatije i agresije koja može biti opasna za sustav.On prepoznaje 3 faze u djelovanju masovnih
medija u nerazvijenim zemljama :

- povećana očekivanja
- povećane frustracije
- preuzimanje vlasti od strane vojske

Dakle,oni pokreću revoluciju povećanih očekivanja,a nerijetko završavaju slomom sustava

38
 SELO,GRAD I RAZVOJ MODERNOG URBANIZMA
SELO I SELJAŠTVO KAO SASTAVNICA STRUKTURE

SUVREMENIH DRUŠTVA

3 temeljna tipa sela :

Tradicionalna sela

- popunjavaju u najvećem dijelu prostor između 40 stupnja S i 40 stupnja J paralele,u kojem žive oko ¾
svjetskog seljaštva,no ima ih i u drugim dijelovima svijeta,zbog čega ih se može smatrati problemom
svjetskog značaja.Karakteristična su po velikom utjecaju tradicije,a popunjavaju prostore nerazvijenih
zemalja i onih u razvoju-radi se o prostorima koji su ipak različiti u ekonomskom,socijalnom i ekološkom
smislu,a imali su i različite prošlosti.Neke od njih su kolijevke starih civilizacija,u nekima su procesi
urbanizacije i industrijalizacije uhvatili jače korjenje,a u nekima su tek uspostavljeni elementi
društvenosti. Dakle,tradicionalnim selima je zajednička crta nerazvijenost,no ipak postoje velike razlike-
prvenstveno u stupnju nerazvijenosti, a ovisno o kakvoj se razvijenosti radi,tradicionalna sela se mogu
podijeliti u 2 grupe :
- arhaična : još ih uvijek nije zahvatila civilizacija,glavna aktivnost stanovništva je usmjerena na
zadovoljavanje spolnih nagona,prehranjivanje i pronalazak mjesta za stanovanje,imaju mitološku
predstavu o svijetu,a osnove društvene organizacije su im primarne grupe (obitelj,rod i bratstvo)
- zaostala : nisu daleko od arhaičnih,ali su ipak evoluirala u odnosu na njih

Problem tradicionalnih sela je ekspanzija populacije,veća stopa nataliteta,nego u selima razvijenih zemalja,viša
stopa mortaliteta, nesrazmjerno veći udio djece u ukupnoj dobnoj strukturi stanovništva,nedovoljna i nepravilna
prehrana.Karakterizira ih opća nerazvijenost agrara,male obradive površine,slabi prinosi s njih,veliki utjecaj
religije i religijskih institucija i mitološki pogled na svijet

Sela bez seljaka

- sela u kojima nema seljaka,ljudi tradicionalno vezanih za zemlju, s karakterističnim načinom

oblačenja,običajima.Umjesto toga mogu se sresti gazdinstva-agrarna poduzeća u kojima se na
racionalan način proizvode ratarski i stočarski proizvodi s ciljem da se iznesu na nacionalno i
međunarodno tržište.Nastalo je na jedan od 2 načina :
1) posljedica razvoja kapitalizma u zemljama moderne kolonizacije (SAD,Kanada,Australija).Prvi
kolonisti u SAD-u su imali mogućnost zahvatiti zemlje koliko su htjeli jer je bila pusta i nevelika zbog
nerazvijenosti oruđa za obradu zemlje,ali razvoj kapitalizma je zemlju učinio prometnim dobrom,što
je rezultiralo raslojavanjem sela i pravljenje farmera od seljaka
2) primjer nastajanja : sela u Izraelu,posebno kibuci,čiji je glavni cilj formiranja bio povratak Židova
obradi zemlje i stvaranje pretpostavki za obnovu njihove države.Kibuc,obuhvaća jedno selo u kojem
je prostor podijeljen prema funkcijama na 4 dijela – ekonomsko dvorište sa stajama,zajedničke
prostorije (kuhinje,kupatila,čitaonice),zgrade za djecu i stambena zona. Zemlja je vlasništvo javnog
fonda,članovi ju dobivaju na obradu pod povoljnim uvjetima,a organizacija rada teži isključivanju
mogućnosti bilo kakve eksploatacije

Modernizirana sela

- prostor zapadne europe,ali i drugdje gdje je industrija uzela prvenstvo agrikulturi i gdje su sela
pretrpjela utjecaj grada. Dakle,seljaci su zbog agrarne revolucije izmijenili svoj položaj,povećali su
agrarnu proizvodnju, a viškove proizvoda su usmjerili prema tržištu,što ih je prisililo na specijalizaciju
njihovih gazdinstava za proizvodnju određenih proizvoda,na drugačiji način obrade zemlje,organizacije
prostora i izgleda sela

39
sastavnice ruralnosti :

a) zemlja – šume,oranice,voćnjaci,vinogradi,pašnjaci itd,kao glavno proizvodno sredstvo za prehranjivanje

b) poljoprivredna djelatnost – ovisno o tradiciji ruralne zajednice, organizacijom,vještinama i zemlji
(ratarstvo,stočarstvo itd)
c) ostale djelatnosti – politički ili gospodarski razlozi
d) seoski krajolik – korisnik prirode i njezin zaštitni

individualno društvena razina ruralnosti :

a) pojedinac – položaj na selu drugačiji,nego u gradu,u selu je prenositelj tradicionalnih vrijednosti

b) obitelj – najčešći nuklearni tip,ali razlika u odnosu na gradske obitelji,jako je vezana uz tradiciju,jak
utjecaj vjere,velika kohezija među članovima
c) seoska zajednica – nekada : cjelovita,zatvorena i samodovoljna,društvo u malom,u njene se odnose
država ne miješa,princip solidarnosti među članovima i visok stupanj socijalne kontrole,ali
industrijalizacija i urbanizacija dovode do promjena

SOCIOLOŠKE ZNAČAJKE SELA I SEOSKE ZAJEDNICE

sastavnice nove ruralnosti :

Seoski prostor

- zajednica seljana koji u međusobnoj suradnji rješavaju zajedničke probleme,obitelj i domaćinstvo kao
primarna socijalna i ekonomska zajednica.Život u njima,stanovnici danas sve više uspoređuje sa životom
u gradskim naseljima,s tim da kvaliteta i jednih i drugih mora biti mjerena jednakim pokazateljima-i za te
prostore se traži komunalna infrastruktura, te razvijenost socijalnih,obrazovnih i kulturnih aktivnosti
kojima stanovnici zadovoljavaju svoje potrebe (preuzimaju urbane obrasce življenja i odustaju od
tradicije)

Seoska zajednica

- dolazi do promjena temeljnih funkcija na kojima se organizira i do promjena institucija kojima regulira
život.Gubi joj se poljoprivredni karakter,kolektivni način rada, autonomija i tradicionalnost,transformira
se od ruralnog prema urbanom,od kolektivnog prema individualnom,od homogenog i kontroliranog
prema heterogenom i nekontroliranom

Seoska obitelj/domaćinstvo

- srodnički odnosi među njezinim članovima i dalje određuju socijalne odnose,prvenstveno solidarnost i
međusobna suradnja,ali događaju se i promjene-rad se organizira izvan obitelji i domaćinstva na
principima koji odudaraju od tradicionalnih obiteljskih odnosa seoske obitelji,koji utječu na promjenu tih
odnosa

novi koncepti ruralnosti kao okvira razvojne strategije

a) potreba očuvanja seoskog prostora i osiguranja prirodnih resursa,ali i potreba razvijanja ekološke svijesti
njegovih stanovnika
b) smanjivanjem udjela poljoprivrednika u seoskom prostoru poljoprivreda prestaje biti glavna
djelatnost,iako se većina stanovništva i dalje bavi proizvodnjom hrane
c) lokalna samouprava se temelji na osobnim kontaktima među seljanima,zbog čega je ona uspješnija,nego
ona u gradskim prostorima

ruralna društva karakterizira nekoliko temeljnih obrazaca ponašanja i mišljenja :

Tradicionalizam

40
 - vrlo čest obrazac ponašanja i mišljenja ruralnog društva.Temelji se na tradiciji,prenošenju
ideja,vjerovanja,principa i pravila, dakle svih oblika kulturnog i društvenog naslijeđa s jednog naraštaja
na drugi s ciljem uspostavljanja harmonije između živih ljudi i njihovih mrtvih predaka-znači,on je
obrazac ponašanja koji osnovnim zadatkom osnovni potomaka smatraju čuvanje tradicije i upravljanja
po njoj čak i ako to nije u suglasju s novim spoznajama.Kao takav,održava se kroz 2 osnovna kanala :
- folklor : narodno kulturno naslijeđe koje se prenosi tradicijom i čuva vjerovanjima,igrama,poslovicama i
glazbom,no razvoj društva ga izlaže udaru masovne kulture,ali se događa i suprotno-da masovna kultura
daje tehnike da bi se folklor održao i proširio
- mitovi : fantastične predstave o postanku svijeta,a osnova im je fantazija,želje i osjećaji onih koji ih
stvaraju.Sklonost njima je moguće naći u svim društvima,ali u zaostalim ruralnim društvima im je uloga
posebno naglašena

Religiozno ponašanje

- osnovu čini religijsko uvjerenje,i nije samo odlika ruralnih društava.Osim religijskih uvjerenja i
ponašanja,postoji i sklonost sujevjerju (magija,mistični i dogmatski mentalitet,vjerovanje o vezi čovjeka
i natprirodnih,tajanstvenih sila).Magijom čovjek ruralnih društava češće od ostalih nastoji uspostaviti
vezu sa natprirodnim silama i braniti se od njihova lošeg utjecaja,a da bi to bilo moguće potreban je i
sinkretizam-miješanje religijskih popisa i narodnih običaja,starih narodnih kultova i vjerovanja koja se
temelje na prinošenju žrtve

Ruralni mentalitet

- članovi nekog ruralnog kolektiva u sličnim situacijama isto ili slično reagiraju,što ne bi bilo moguće da ih
ne karakterizira identičnost mišljenja.Taj zajednički ili sličan način mišljenja i reagiranja se zove
mentalitet.Može se pojaviti kao individualan ili kolektivan.Za kolektivan mentalitet postoje različiti
pristupi klasifikaciji.Jedni prave razliku između arhaičnog i civiliziranog, drugi govore o
primitivnom,buržoaskom,proleterskom,a nerijetko su i oni koji sve vrste mentaliteta izvode iz 2 temelja :
- ruralnog
- urbanog
Ruralni mentalitet : promjene se ne primaju lako,odbojnost prema novome,težnja da se produži
ustaljeno mišljenje i ponašanje,dio tih težnji je u strahu da se ne poruše dostignuća do kojih se teško
došlo

GRAD I GRADSKA ZAJEDNICA

GRAD KAO SOCIOLOŠKI FENOMEN

Definicija grada

Naselje društvene zajednice s povezanim,kompaktnim i gusto naseljenim prostorom,čiji je broj stanovnika

relativno velik i podijeljen u društvene grupe koje se usred društvene podijele rada bave uglavnom sekundarnim
i tercijarnim djelatnostima.

Komunalne,društvene i kulturne funkcije u njemu su određene strukturom i veličinom grada,i razlikuju se po

brojnosti i specifičnosti od seoskih i mješovitih naselja.A ono što ga sociološki karakterizira je činjenica da se u
njemu može identificirati mnogo životnih stilova,i to da ne proizvodi vlastitu hranu,zbog čega su uvijek ovisili o
okolnom području-bez viška hrane nema ni grada.

Razvoj grada u 20.stoljeću značajan je po nekoliko osnova :

- proces metropolizacije : neki od većih gradova su rasli takvim intenzitetom sa su u sebi sve objedinjavali
ili najznačajniji dio centralnih upravnih funkcija regije kojoj gravitiraju,a i države u kojoj se nalaze.Zbog

41
 toga postaju metropole-glavna središta, velegradovi okruženi manjim gradskim naseljima koja o njima
ovise ekonomski i upravno.
Taj je rast često praćen i uključivanjem (apsorbiranjem) manjih okolnih naselja u njih,i upravo se taj
proces apsorpcije koji omogućava širenje velikih gradova,označava se kao proces metropolizacije.Taj
proces nije krajnja točka širenja gradova,jer proces ide i dalje,jer je moguće da se metropolizirani
gradovi počinju dodirivati i praviti vrstu urbanog tkiva kojemu se ne znam ni početak ni kraj,a dijelovi tog
urbanog tkiva zadržavaju svoju individulanost.Takve urbane anglomeracije su čest slučaj u suvremenom
svijetu,i poznate su pod nazivom konurbacija.Ali ni ona nije krajnja točka širenja urbanih
anglomeracija.Na područjima SAD-a,zapadne europe i Japana danas se mogu identificirati kompleksnije
forme urbanih anglomeracija-megalopolisi-niz povezanih konurbacija koje se mogu prostirati i na dužini
od nekoliko stotina kilometara (Bowash-megalopolis koji se na dužini od 700 km prostire od Bostona do
Washingtona ili San-San u Kaliforniji,od San Diega do San Franciska itd)

URBANIZACIJA

Definicija : porast gradskog i istodobno smanjivanje seoskog i poljoprivrednog stanovništva,i širenje urbanog
načina života.

Dakle,radi se o porastu stanovništva koje živi u gradovima (većim od 2 000 stanovništva),pri čemu najmanje 2/3
njih nije zaposleno u poljoprivedi,i o smanjivanju stanovništva koje živi u ruralnim naseljima,selima,s manje od 2
000 stanovnika od kojih je najmanje 2/3 zaposleno u poljoprivredi.

Ona podrazumijeva i migratorno pomjeranje ljudi od seoskih prema gradskim naseljima,i stalno širenje gradskih
naselja izvan granica postojećih gradova.Zahvaljujući tome u suvremenim društvima je razina učešća urbanog
stanovništva u ukupnoj populaciji izrazito visoka i u direktnoj vezi sa stupnjem ukupne razvijenosti konkretnog
društva.

Udio urbanog u ukupnoj strukturi stanovništva označava se terminom stupanj urbanizacije-prema nekim
mišljenima,viši stupanj razvijenosti podrazumijeva i viši stupanj udjela urbanog stanovništva u strukturi ukupne
populacije jednog društva i jedne države.Prema tome najrazvijenija društva bi u strukturi svog stanovništva
morala imati i najveći dio urbane populacije.Ali statistički pokazatelji takve sudove stavljaju pod sumnju,jer npr.
preko 2/3 ukupne populacije južnoameričkog kontinenta danas živi u većim ili manjim gradovima, što je više
nego u zapadnoj europi,a te zemlje latinoameričkog kontinenta zaostaju u razvoju u odnosu na europski.

Uz fenomen urbanizacije vezan je proces suburbanizacije-napučivanje gradova nosi određene probleme :

- stanovanje,jer stambena gradnja ne može pratiti stopu priliva stanovništva,što rezultira šatorskim i
sličnim naseljima, uličarenjem i poremećajima u stanovanju.Također visok stupanj stambene potraže
rezultira nekvalitetnom stambenom gradnjom i kratak vijek izgrađenih stanova.Iz toga proizlaze drugi
problemi,poput nerazvijenosti infrastrukture,jer brzu stambenu gradnju ne prati isto intenzivna gradnja
vodovoda, kanalizacije,telefonskih i elektroinstalacija,ni razvijenost socijalnih ustanova,jer takav
intenzitet gradnje traži gradnju škola,vrtića,staračkih domova itd.To sve uzrokuje i rast kriminala i
delikvencije,i opći pad kvalitete življenja.A posljedica toga je da jedan broj stanovnika traži bolje uvjete
življenja pa se iseljavaju iz gradskih u seoske aglomeracije-i to je suburbanizacija (iz grada u selo).
Problem stanovanja rezultira različitim četvrtima gradskih aglomeracija među kojima su kontrasti često
takvi da ih je teško i misaono konstruirati.Latinoameričke metropole (od Mexico Citya i Rio de Janeira do
Buenos Airesa) primjeri su tog kontrasta.U elitnim dijelovima takvih gradova stanovnici imaju
respektabilne uvjete stanovanja,dok u drugim dijelova stanovnici žive bez
vode,struje,telefona,sanitarnih čvorova itd.Ti nejednaki uvjeti stanovanja povezani s različitim
položajem u sustavu,označavaju se terminom rezidencijalna segregacija.

Brzi rast velikih gradova ostavlja i socijalne posljedice-miješanje stanovništva u gradovima (različiti
socijalne, vjerske, nacionalne,rasne,kulturne itd tipovi pripadanja),što uzrokuje frustracije,netoleranciju i

42
 ksenofobiju,zatim čovjek gubi dio svog identiteta,komunikaciju koju je sa susjedima ostvarivao,javlja se
osjećaj anonimnosti i izgubljenosti,što omogućuje agresivna i asocijalna ponašanja,porast kriminalnih
radnji,ubojstava itd

DRUŠTVENE PROMJENE
Prepoznati značajnu promjenu znači utvrditi stupanj izmjena u osnovnoj strukturi nekog objekta ili neke situacije
u određenom vremenskom periodu.Kada je riječ o ljudskih društvima,ono što treba ustanoviti je stupanj
modifikacije osnovnih institucija u određenom vremenskom periodu.Pri tome se na promjene ljudskog društva
može gledati s 2 perspektive :

- promjene koje zahvaćaju samo dijelove ljudskog društva kao cjeline

- promjene globalnog karaktera koje se događaju istovremeno u mnogim dijelovima svijeta

Faktori društvenih promjena :

Fizičko okruženje

- posebno važno za način organiziranja društva,koji je zahvaljujući tom okruženju i činjenici da su potpuno
različiti klimatski uvjeti,potpuno različiti u polarnim dijelovima Zemlje u odnosu na one u
npr.Sredozemlju.No,taj utjecaj nije i presudan,jer su ljudi u mogućnosti stvoriti obilje i u fizički
nepovoljnom okruženju,a mogući su i primjeri da unatoč dobrim uvjetima se ne odriču starog način
života.Dakle,utjecaj fizičkog okruženja se ne može ignorirati,ali se ne može ni glorificirati.Ljudi se
prilagođavaju prostoru u kojem žive,ali su još više skloni njime ovladati i mijenjati ga prema svojim
potrebama

Političke organizacije

- karakter tih promjena je uvijek određivao karakter političkih činitelja koji su društvu u određenom
trenutku karakterizirali. One su ovisile o karakteru poglavice,plemića,kraljeva,vlada itd. No,tu postoje
razlike u određivanju odnosa između razvijenosti ekonomskih odnosa,i karaktera političkih institucija i
sustava.Za Marxa je značajan pristup da je karakter političkog sustava posljedica ekonomske
osnovice.Drugi ističu da je moguće da postoje različiti tipovi političkog poretka u društvima sa sličnim
sustavima proizvodnje

Elementi kulture

- religija,koja je bila kočnica društvenih promjena,iako su neki drugi oblici vjerskih uvjerenja djelovali kao
mobilizatori tih promjena.Društvene su promjene isprepletene i pojavom pisma jer je njegovo uvođenje
izmijenilo shvaćanje odnosa između prošlosti,sadašnjosti i budućnosti,omogućilo stvaranje osobne
povijesti itd.Važne su i povijesne ličnosti
-

RAT
Vrsta društvenog sukoba koji se nastoji riješiti upotrebom oružja,s ciljem da se druga strana uništi ili prisili na mir
pod diktiranim uvjetima.Kao takav,obilježava najznačajniji dio čovjekove povijesti,o čemu govore i mnogi
statistički pokazatelji.

Tijekom svoje povijesti mijenjao se u svojoj strukturi.Sve do francuske revolucije bio je problem vladara i
njihovih vojski,ali od tada postaje i problem naroda.Do te revolucije,bili su i relativno ograničeni po ciljevima i
angažmanu,ali oni koji su se njime vodili postali su zahtjevniji,a uništavajuća snaga postaje sve razornija.Često se

43
smatra i produživanje politike drugim sredstvima,a ono što bi moglo odlikovati svaki slijeći rat je totalno
uništenje ne samo protivnika,nego i susjeda,ali i ljudskog roda uopće.

1) Ograničeni ratovi
- ograničenost u izboru protivnika,ciljevima,prostoru djelovanja i sredstvima koja se primjenjuju.To nije
sukobu kojem sudjeluje cjelokupno stanovništvo niti mu je cilj uništenje protivnika. Primjer su ratovi u
srednjem vijeku.Cilj je zauzimanje prostora i dvoraca,a stanovništvo bi nastavilo služiti novim
gospodarima. Takve ograničene ciljeve imaju i kasniji kolonijalni ratovi,a ono što njih odlikuje je to da se
vode za tržišta,sirovine, komunikacijske puteve,daleko od metropola i stanovništva koje ih je napučivalo.
Ratovi mogu biti ograničeni i zbog ograničenosti po razmjerama vođenja,ciljevima i karakteru.Tu spadaju
ratovi nakon 2.s.r.pri čemu nije bitno jesu li u njima sudjelovale velike sile ili se vode između malih
zemalja,ali im je svaki put tendencija bila održavanje na određenom prostoru,postavljeni su kao pokušaj
realizacije ograničenih vanjskopolitičkih ciljeva i imaju točno fiksirane savjetnike.To vrijedi čak i za rat u
Vijetnamu i ratove na Bliskom Istoku,jer su imali ograničene ciljeve preko kojih nisu išle ni države u
sukobu,a ni velike sile koje su ih podržavale
2) Totalni ratovi
- angažman više međusobno antagonističkih zemalja,visok stupanj uključenosti njihove populacije i
mobilizacije svih privrednih kapaciteta.U određenim slučajevima cilj mu je potpuno uništenje
protivnika.Genocid je primjer za to.Hitlera nikakva ponuda Židova nije mogla zadovoljiti.Cilj mu je bio
jasan,a to je potpuno biološko uništenje.Slično je i kod sukoba proizašlih iz religijske ili društvene
motivacije jer kod njih su u prvom planu ideološka i svjetonazorska pitanja.Primjer su i ratovi u vrijeme
protestantizma ili stvaranja nacionalnih država gdje je intenzitet međusobnog uništavanja bio puno
veći.Npr. u 30-godišnjem ratu je stradalo oko 60-70% stanovništva zemalja koje su bile uključene.Odlike
totalnih ratova su imali i 1. i 2.s.r. gdje je u 2.s.r bio uključen najveći dio svijeta i odnio je preko 50
miliona žrtava.
Još uvijek nije zabilježen slučaj da,ako mu je cilj potpuno uništenje protivnika,sukob završi uništenjem
obiju strana,ali u uvjetima suvremene ratne tehnologije takvu mogućnost ne treba isključiti (nuklearni
rat-istrebljenje svih živih bića)
3) Unutarnji rat
- sukobi unutar jedne zemlje (pobune,revolucije,građanski ratovi).Kada najveća interesna grupa u nekom
društvu povuče svoju lojalnost prema vladajućem režimu,ona ako je dovoljno snažna,taj isti režim može
gurnuti u krizu legitimiteta.Takva kriza može završiti i u masovnoj pobuni s velikim brojem ljudi koji ne
podržavaju režim i postojeću vlast pokušavaju prisilno smijeniti.Pobune ili socijalni pokreti koji
rezultiraju stvarnom dugotrajnom socijalnom promjenom označavaju se revolucijom.Taj se termin može
koristiti i da bi se opisao mirni pokret (industrijska i seksualna revolucija),ali uglavnom se koristi za
političko nasilje usmjereno na promjenu režima.
4) Međunarodni ratovi
- nasilje između 2 ili više država ili društava,s tim da se neprijatelj nalazi izvan granice,čak i kada rat
uključuje invaziju ili prijelaze preko teritorija.Pitanjem takvih sukoba bavio se Lewis
Richardson.Statističkim praćenjem dokazuje da države koje graniče s više susjednih zemalja,više
sudjeluju u ratovima od onih koji imaju manje susjeda.Povod za rat mogu biti i duže granice i niz drugih
činitelja.

OBJAŠNJENJA LJUDSKE AGRESIJE

1) Biološko objašnjenje
- polaze od toga da je svatko u mogućnosti da bude agresivan,ali pitanje je jesmo li svi po prirodi
agresivni.Prema ovom objašnjenju moguće je govoriti o instinktu agresivnosti koji je imanentan ljudskoj
prirodi i nasljedan,jer čovjek je dio prirode,a njoj je taj instinkt imanentan.Takve su teze karakteristične
za Konrada Lorenza koji se bavi izučavanjem socijalnih instikata životinja,posebno agresivnim

44
 ponašanjem mužjaka zbog rivalstva za ženke ili teritorij.Ali postavlja se pitanje može li se organizirano
nasilje među ljudima objasniti istom tom vrstom instikata.Z mnoge to nije moguće,jer je ljudsko
ponašanje naučeno,čak i one forme ponašanje koje smatramo izrazitije instinktivnima
2) Psihološka tumačenja
- izvore čovjekove sklonosti nasilju i agresivnosti pronalaze u različitim psihološkim uzrocima.Mogu se
izdvojiti 3.Prva 2 se temelje na emocijama,a 3. na imitacijama :
a) frustracijsko-agresijska teorija - neprijateljstvo je uvijek praćeno nekim frustracijskim
iskustvom.Jedno od socioloških objašnjenja za to je Gurrovo objašnjenje civilnih sukoba u terminima
relativnog lišavanja,tj.razlike između onoga što ljudi misle koliko su ovlašteni i onoga što stvarno
dobijaju. Prema tom objašnjenju-više lišavanja nekog iskustva rezultira rastom frustracije i ljutnje,a
to dovodi do porasta agresivnosti.A kada je više pojedinaca isfrustrirano istovremeno to može
dovesti do agresivne gomile ili pobunjenika.Režim može imati dovoljno snage da te razjarene
građane primiri i obuzda njihovo nasilje,ali ako je ona nedovoljna,zbog uvjerenja građana da nisi
dobili ono što su zaslužili,puca socijalna kontrola i frustracija građana se izražava u formi
agresivnosti
b) strah kao izvor nasilja – kada životinje osjete prijetnju njihovo tijelo nagonski reagira za borbu ili
predaju,a slično se događa i kod čovjeka.Reakcija na prijetnju kod čovjeka može biti usmjerena i u
pravcu njezina izbjegavanja.Umjesto istog odgovora,zastrašivanja i prijetnji,čovjekov odgovor na
zastrašivanje i prijetnju može biti uvjeravanje agresivnog.Ali to je ipak u uvjetima straha teško
ostvarivo,jer ako nas netko zastraši,u krvotoku će nam se izazvati pojačana cirkulacija, organizam se
priprema na reakciju „borba ili bijeg“ i rijetko ćemo biti u situaciji da obratimo pažnju na uzročnika
našeg straha.S druge strane,ako nam je netko prijetnja,pitanje je koliko ga je uputno smirivati i
uvjeravati u suprotno,pa nam se u tom slučaju može dogoditi da budemo pregaženi
c) teorija socijalnog učenja koja ponašanje objašnjava imitacijom – prema A.Banduri ljudi kopiraju
jedni druge,svatko od nas stalno služi kao uzor za druge,ali i učeći od njihovih primjera sve
ponavljamo,što se posebno događa ako je nagrađeno.U dokazivanju ove teorije,pokazao je moćan
utjecaj na djecu kroz primjere koji im nameću drugi (osobe,televizija)
3) Kulturološka objašnjenja
- Predstavljaju razradu modela socijalnog učenja,a i sam fenomen kulture se objašnjavan psihološkim
jezikom terminima teorije socijalnog učenja.Objašnjenje polazi od teze da su neke društvene grupe
tradicionalno agresivnije od drugih,a ta se razlika objašnjava terminima neprestanih kulturnih
uzoraka,jer ljudi komuniciraju s drugim članovima svojih društvenih mreža i zahvaljujući tome njihove
mreže dostižu određene kulture. Suradnjom među članovima naše grupe jedni druge potičemo
primjerima.Govoriti i djelovati u prisustvu drugih znači oblikovanje svijeta kakav će izgledati u
budućnosti.Npr.nasilje potiče nasilje,a ljubaznost potiče ljubaznost.Postoje i rješenja između njih-
kulturni kompromisi-kao instrumenti rješavanja razmirica.No,objašnjenje nasilja se ne mora uvijek tražiti
u trenutnim frustracijama,jer objašnjenje može biti i u sjećanju na neke druge nasilne činove iz prošlosti.
4) Socijalno-strukturalna objašnjenja
- polaze od toga da postoje realna ograničenja za objašnjavanje agresivnosti u kulturnim terminima.Među
kulturama postoje razlike.One mogu pomoći u objašnjavanju različitih tendencija unutar pojedinih
kultura,ali ne i u objašnjavanju sličnih reakcija različitih kultura u sličnim situacijama.Ali pogrešno bi bilo
negirati mogućnost da neki izvori agresije i agresivnosti ne mogu biti specifični samo za pojedine
kulture.Njihovi dometi utjecaja su opći i univerzalni i odnose se na sve tipove kultura. Npr.često se može
naići na teze da je agresivnost odgovor svih društava na njihov problem porasta populacije.
Institucionalizacija nasilja ili čak sustavno ratovanje kojem pribjegavanju samo je odgovor na navedeni
rast i pokušaj da se uspostavi neka vrsta balansa između brojnosti stanovništva i raspoloživih
resursa.Takav odnos prema rastu populacije je odlika socijalno-strukturalnih teorija,i on minimizira
svako značenje razlika među kulturama

45
-

46
47