HISTOLOGIJA

Tkivo je skupina stanica povezanih staničnim stijenkama, a međusobno su organizirane u strukturalnu i

funkcionalnu cjelinu . Biljno tkivo se može sastojati od istovrsnih ili raznovrsnih stanica sastavnica

Vrste tkiva razlikuju se po: obliku, sadržaju te svojstvima stijenke staničnih elemenata . Što je biljka na
višem stupnju organizacije to ima više vrsta tkiva!

Postoje dvije temeljne skupine tkiva: Tvorna ili meristemska tkiva , Trajna tkiva

TVORNA ILI MERISTEMSKA TKIVA- Meristemske stanice (grč. meristos- dijeliti se, stema- tkivo) .
Stanice izodijametričnog oblika s tankom staničnom stijenkom građenom od pektina i hemiceluloza;
bogate su citoplazmom, imaju veliku jezgru i više manjih vakuola razasutih po stanici; imaju proplastide

Sposobnost mitotskog dijeljenja -Nakon diobe, jedna stanica zadržava meristemske karakteristike (tzv.
inicijalna stanica), a druga se procesom diferencijacije transformira u neki tip trajne stanice . Ponekad se
podijeli još nekoliko puta, prije nego što započne proces citološke diferencijacije

S obzirom na vrijeme postanka meristema razlikuju se: - Primarni meristemi (prameristemi ili
promeristemi) – nastaju neposredno od embrionalnih stanica - smješteni su u tjemeništima stabljike i
korijena

Sekundarni meristemi –mogu nastati dvojako: - diferencijacijom trajnih tkiva, koja ponovno započinju s
diobenom aktivnošću ili nastaju iz primarnog meristema nakon prolaznog razdoblja mirovanja (tzv.
meristemoidi)

S obizrom na položaj u biljnom tijelu, meristemi mogu biti: Apikalni ili vršni – nalaze se na vršnim
dijelovima stabljike i korijena . Djelovanjem apikalnog meristema biljka raste u duljinu

Lateralni ili postrani – meristemi cilindričnog oblika - Nalaze se u korijenu i stabljici drvenastih
biljaka ,pomoću lateralnog meristema biljka raste u širinu (sekundarni rast)

Interkalarni ili umetnuti – nalaze se između područja trajnih tkiva , Traumatični – nastaju na mjestu
ranjavanja biljke

apikalni meristemi-Zameću se još u klici iz staničja koje zovemo prameristem ili promeristem . U
odrasle biljke meristemske se stanice nalaze na vršnim dijelovima biljke:  na vrhu stabljike (vegetacijski
vrh stabljike)  na vrhu korijena (vegetacijski vrh korijena)

vegetacijski vrh stabljike-Vegetacijski vrh jest struktura konusnog oblika . Iz njega se razvijaju stabljika i
listovi . Konusna tvorba duga od oko 90 µm do - 3,5 mm

Histološki, vegetacijski vrh izgrađuju dvije zone: Tunica (periblem) Corpus (plerom) . Periblem je
izgrađen od jednog, dva ili više slojeva stanica . Nastaje antiklinskim ili dilatacijskim diobama – diobe čija
je ravnina okomita na površinu organa
Plerom čini osnovnu masu apikalnog meristema . Nalazi se ispod periblema , Nastaje antiklinskim i
periklinskim ili tangencijalnim diobama – diobe čija je ravnina paralelna s površinom organa .Stanice
pleroma su izduljene i nepravilnog rasporeda

Listovi nastaju iz lisnih zametaka ili primordija .Imaju oblik izbočina . Zameću se periklinskim diobama,
nakon čega se diferenciraju u mlade listove koji obavijaju vegetacijski vršak, formirajući pup

tjemenice-Njenom diobom nastaju stanice koje zovemo segmenti . Tjemenice mogu biti: Jednorezne –
segmenti nastaju samo u jednom smjeru , Dvorezne – dva smjera (lijevo i desno) ,Trorezne – tri smjera
(lijevo i desno i unazad)

vegetacijski vrh korijena-Služi rastu korijena u dubinu Obavijen je korijenovom kapom – kaliptrom –
koja ima zaštitnu ulogu – štiti meristem od mehaničkih oštećenja prilikom prodiranja korijena u tlo
Kaliptra je građena od rahlog parenhimskog staničja koje sadrži mnogo intercelulara (međustaničnih
prostora)

Periferne stanice kaliptre, kao i epiderma korijena, proizvode velike količine sluzi . Sluz nastaje
raspadanjem središnjih lamela, a sadrži ugljikohidrate, organske kiseline, vitamine, enzime i
aminokiseline Uloga sluzi: omogućava lakše prodiranje korijena u tlo, čini kontinuitet između korijena i
vode iz tla, pospješuje apsorpciju nutrijenata

Kaliptra je građena od rahlog parenhimskog tkiva . Stanice sadrže škrobna zrnca koja u fiziološkom
pogledu predstavljaju posebnu vrstu škroba: tzv. statolitni škrob

spod kaliptre je smješten apikalni (vršni) meristem korijena . Unutar apikalnog meristema nalazi se
nekoliko skupina inicijalnih stanica. Unutar apikalnog meristema nalazi se tzv. centar mirovanja
(tjemenište) - On sadrži 500-1000 stanica koje se nalaze u G1 fazi staničnog ciklusa, a u diobu ulaze
svakih 15- 20 dana . Okolni meristem se za to vrijeme dijeli više nego jednom dnevno , Latentni
meristem: uloga: u slučaju ozljede nadomješta oštećeni meristem

Kod papratnjača (Pteridophyta) u vegetacijskom vrhu nalazi se samo jedna inicijalna stanica (tjemenica)
– ima oblik troslojne piramide - Ta je tjemenica četverorezna jer segmenti nastaju u lijevo,desno, u
nazad i naprijed , Iz njih nastaje kaliptra

interkalarni meristemi- Interkalarni (umetnuti) meristemi su ostatci primarnog meristema koji su

nastali prilikom tkivne diferencijacije, a zadržali su se između trajnih tkiva . Interkalarni meristemi imaju
embrionalni karakter i sposobnost diobe . Nalaze se kod trava (Poaceae) neposredno iznad nodija, u
sredini internodija (neke koprive – Urticaceae) , u gornjem dijelu internodija (neke usnačeLamiaceae)

lateralni meristemi- Lateralni (bočni) meristemi imaju oblik cilindra, a na poprečnom presjeku oblik
prstena - Može i ne mora biti isprekidan . U ovu skupinu se ubrajaju: - Žilni (vaskularni) kambij , Plutni
kambija (felogen) ,Sekundarni meristemi

žilni/vaskularni kambij-Sastoji se od jednog reda inicijalnih stanica i njihovih descendenata koji se još
neko vrijeme mogu dijeliti . Stanice žilnog kambija su jako vakuolizirane . Dva tipa kambijskih inicijalnih
stanica: -fuziformne I zrakaste
- Fuziformne- izduljene stanice; od njih nastaju ksilem i floem žele . Služe za provođenje vode i
otopljenih tvari longitudinalno - Zrakaste – male stanice, od njih nastaje zrakasti parenhim koji radijalno
širi stabljiku Služe za provođenje vode i otopljenih tvari radijalno

Aktivnošću žilnog kambija prema unutrašnjosti organa nastaje sekundarni ksilem, a prema van
sekundarni floem s pripadajućim zracima (sekundarna kora ili liko) . Na taj način stabljika i korijen rastu u
širinu

Ukoliko postoji više žila, razlikujemo dvije vrste žilnog kambija: fascikularni i interfascikularni kambij -
Fascikularni (žilni) kambij – nalazi se između ksilema i floema, nastaje od latentnog prokambija unutar
žile -Interfascikularni (međužilni) kambij – povezuje područja susjednih fascikularnih kambija i formira
zatvoreni kambijski cilindar; nastaje iz zrakastog parenhima

pluteni kambij-To je također lateralni (bočni) meristem cilindrična oblika . Nalazi se periferno u stabljici
i korijenu . Inicijacija felogena nastupa u subepidermalnom području . Prema van (centrifugalno) plutni
kambij stvara pluto ili felem, a prema unutra (centripetalno) felodermu

traumatični meristemi-Nastaju prilikom mehaničkih oštećenja biljke . Stanice koje su smještene uz

ozljedu, stvaraju nakupine parenhimskig tkiva – ozljedni kalus .Stanice kalusa rastu (hipertrofiraju) nakon
čega se počinju dijeliti (hiperplazija) . Time je omogućeno zarastanje ozljeda, spriječavanje isušivanja
unutrašnjih tkiva i prodor patogena

TRAJNA TKIVA- Sastoje se od diferenciranih stanica koje nemaju sposobnost mitotske diobe . Tu
spadaju: 1. osnovno ili parenhimsko tkivo 2. pokrovna ili kožna tkiva 3. mehanička tkiva 4. provodna
tkiva 5. tkiva za sekreciju i ekskreciju 6. spremišna tkiva

osnovno parenhimsko tkivo- Najrasprostranjenije i najraznolikije biljno tkivo u biljke . Većina

parenhimatskih stanica je izodijametrična (sličan promjer u svim smjerovima) . Tipična parenhimska
stanica ima tanke primarne stanične stijenke - pretežno su građene od celuloze i s manje više uočljivom
središnjom lamelom ,Karakteristična je prisutnost velikih vakuola

Protoplast je smješten uz staničnu stijenku - Može sadržavati leukoplaste, kloroplaste i kromoplaste ,

Između stanica u tom tkivu uvijek ima međustaničnih prostora ili intercelulara, ispunjenih zrakom

Intercelulari mogu nastati na tri načina: Shizogeno , Reksigeno ,Lizigeno

shizogeno (središnje lamele se razgrađuju na mjestima spajanja tri ili više stanica, obično su trokutastog
ili četvrtastog oblika, međusobno su povezani u sustav kanala)

lizogeno (nastaju razgradnjom stanica ili skupine stanica) , reksigeno (nastaju kidanjem ili razaranjem
čitavih nizova stanica,kao posljedica bržeg rasta perifernih stanica u odnosu prema središnjim tkivima,
imaju oblik kanala)

Prema ulozi koju imaju razlikujemo sljedeće tipove parenhima: Asimilacijski , Spremišni , Provodni ,
Parenhim za prozračivanje
Asimilacijski parenhim: To je zeleno lisno tkivo, koje ispunjava prostor između kožnog tkiva (epiderma) s
gornje i donje strane lista, kao i zeleno tkivo kore mnogih izdanaka , Glavna uloga jest fotosinteza ,
Bogato je intercelularima, što olakšava izmjenu plinova

Spremišni (pričuvni) parenhim -Ima ulogu skupljanja i pohranjivanja vode i organskih tvari ,Nalazi se u
pričuvnim organima (npr. gomoljima), u sjemenkama, te u srčiki i kori izdanka i korijena .Stanice
spremišnog parenhima su krupne, često loptaste, sadrže velike vakuole i leukoplaste .Mogu sadržavati i
kromoplaste (korijen mrkve)

Provodni parenhim -Služi za provođenje tvari ,Ulazi u sastav hadroma (traheidni elementi i pripadajući
parenhim ksilema) i leptoma (sitaste cijevi i pripadajući parenhim u floemu) Stanice provodnog
parenhima su izdužene u smjeru provođenja .Ponekad provodni parenhim može imati i ulogu
spremišnog

Parenhim za prozračivanje (aerenhim) -To je tkivo s velikim intercelularima ,Uloga – pospješivanje

izmjene plinova .Tanke stanične stijenke, najčešće su loptastog oblika, a mogu biti i nepravilne ili
izdužene

pokrovna ili kožna tkiva- Nalazi se na površini biljnog tijela: stabljike, listova i korijena , Uloga: štiti
unutarnja tkiva od: štetnih utjecaja vanjskih čimbenika, od prevelikog izlučivanja vode, mehaničkih
oštećenja, prekomjernog zagrijavanja i niskih temperatura, prodiranja parazita u unutrašnjost biljke

Kožna tkiva se dijele na: Primarno kožno tkivo: Nastaje od protoderma, a stvara vanjske i unutrašnje
prevlake, Sekundarno kožno tkivo: Nastaje djelovanjem plutnog kambija (sekundarni meristem)

Primarna kožna tkiva Epiderma (jednoslojna- obavija vanjske organe) Endoderma (jednoslojna – obavija
unutarnje organe) Hipoderma (višeslojno tkivo) Sekundarna kožna tkiva -Pluto ,- Mrtva kora

epiderma-Nastaje od vanjskog sloja prameristema (protoderm) Kod zeljastih biljaka epiderma trajno
prekriva listove i stabljiku .Kod drvenastih biljaka se nakon određenog vremena zamjeni plutom –
sekundarnim kožnim staničjem

Tvore je izodijametrične ili prozenhimske stanice, na poprečnom presjeku četverokutne ili eleiptične,
gusto smještene jedna uz drugu ,nema intercelulara, osim puči (stomata)

Sadrže leukoplaste; kloroplasta nema (osim u biljaka sjene i submerznih biljaka) . U epidermalnoj stanici
se nalazi velika vakuola, a u njoj antocijani i tanini . Stanična stijenka je tanka, građena od celuloze i
nejednako zadebljala

Kod vanjske stanične stijenke razlikujemo tri sloja: primarna stanična stijenka (građena od celuloze)
Kutinski sloj (građen od celuloze i pektina koji su impregnirani kutinom) Kutikula (građena od kutina
uklopljenog u vosak)

Vosak – izlučuje se na površini kutikule (glaka prevlaka, kristali, zrnca, štapići ili ljuskice) , Zaštitna uloga:
smanjenje transpiracije, smanjenje adhezije vodenih kapljica, spriječava klijanje spora

Kod većine biljaka epiderma je jednoslojna - Nastaje antiklinskim diobama

epidermalne tvorevine: Puči , Dlake ,Emergencije

puči: Jedini su intercelulari na epidermi , služe izmjeni plinova i izlučivanju vodene pare . Kroz puči: ulazi:
CO2 (fotosinteza) i O2 (disanje) izlazi: CO2 (nastao disanjem), O2 (nastao fotosintezom) te H2O u obliku
vodene pare

Građene su od stanica bubrežastog oblika (stanice zapornice) između kojih se nalazi otvor (porus ili
ostiolum) . Prostor koji se nalazi neposredno ispod puči – substomatalna šupljina

S obzirom na građu i smjer kretanja razlikujemo pet tipova puči: Amarilidejski (amaryllis) tip ,
Graminejski (gramineae) tip , Mnium tip , Helleborus tip , Puči u golosjemenjača

Amarilidejski tip puči: Stanice zapornice imaju bubrežasti oblik . Leđna stanična stijenka u cjelosti je
tanka, vanjska i unutrašnja su zadebljale, a trbušna je utanjena u središnjem dijelu

Graminejski tip puči: Nalazi se kod trava (Poaceae) i šaševa (Cyperaceae) . Stanice zapornice imaju
izduženi oblik . Prošireni krajevi imaju tanke stanične stijenke, a uski središnji dio koji spaja proširene
krajeve ima jako zadebljale gornje i donje stijenke

Mnium tip: Pojavljuje se u mahovina i papratnjača . Trbušna stijenka je tanka, a leđna je najčešće
zadebljala . Kad turgor u zapornicama poraste, vanjska i unutrašnja stijenka se razmaknu

Helleborus tip: Dolazi kod mnogih jednosupnica i dvosupnica, npr. kod kukurjeka (Helleborus sp) i
žabnjaka (Ranunculaceae) .Trbušna stijenka je zadebljala a leđna je tanka i elastična

Puči u golosjemenjača: Najčešće su uvučene ispod epiderme (Kserofitsko obilježje) . Stanice susjedice
djelomično nadvisuju zapornice stvarajući komoru koja se zasiti vodenom parom i inhibira transpiraciju
Stanične stijenke puči mogu biti djelomično liginficirane

Prema broju stanica susjedica i njihovoj građi razlikujemo 4 tipa puči:

Anomocitni tip: stanice zapornice okružene su s više stanica susjedica koje se ne razlikuju od ostalih
stanica epiderme

Anizocitni tip: stanice zapornice okružene su trima stanicama sujsedicama – jednom manjom i dvjema
većima

Diacitni tip: stanice zapornice okružene su dvjema stanicama susjedicama . Zajednička stanična stijenka
stanica susjedica pod pravim je kutom u odnosu na dulju os zapornica

Paracitni tip: svaka stanica zapornica okružena je jednom ili više stanica susjedica, čija je duža os
paralelna s dužom osi stanica zapornica i porusom

dlake-epidermalne izrasline . Nastaju od jedne inicijalne stanice koja ima sposobnost produženog rasta
prema van – epidermalni meristemoid . U početku su jednostanične, a kasnije mogu prijeći i u
višestanične - Tanke ili debele stijenke ,- Žive ili mrtve

Oblik dlaka je raznolik Taksonomsko svojstvo (Brassicaceae – zvjezdaste dlake) Veličina: od mikroskop.
pa do 5 mm Uloga: štite od insolacije, mehaničkih povreda, pomažu pri prianjanju, za zaštitu od životinja
i dr
emergencije-Tvorbe u čijoj izgradnji sudjeluju i dublji, subepidremalni slojevi ,Trnovi u ruža, malina,
kupina

rizoderma-Epiderma korijena , Nije kutinizirana, nije prevučena kutikulom, nema puči . Od stanica
rizoderme mogu se razviti korijenove dlačice . Cjevasto izbočene stanice s tankim stijenkama –
povećavaju površinu preko kojeg korijen prima vodu

endoderma- Kožno tkivo primarnog porijekla, najčešće jednoslojno . Nalazi se u korijenu, gdje odvaja
centralni cilindar od kore , U iglicama četinjača

Stanice endoderme su izdužene i imaju živi protoplast . U juvenilnom stadiju nisu oplutnjele . Kasnije, u
radijalnim stijenkama ulaže se plutu slična tvar (sadrži lignin) . Ima oblik neelastične vrpce i obavija
stanicu – Casparijeva pruga

U starijim stanicama endoderme dolazi do ulaganja suberina (često i lignina) sa svih strana . Nepropusne
za vodu i otopljene soli . Pojedine nezadebljale zone – stanice propusnice- preko njih ulazi voda u
centralni cilindar

pluto/felem-Pluto ili felem nastaje naknadno diobama plutnog kambija ili felogena (sek. meristema)

Na poprečnom presjeku stabljike, stanice pluta su najčešće pravokutne, suberiniziranih stijenki i

impregnirane voskom . Ne propuštaju vodu i plinove – vrlo brzo ugibaju . Zaštitna uloga: štiti unutrašnja
tkiva od isušivanja, mehaničkih ozljeda, nametnika

Pluto, felogen i feloderma zajednički čine peridermu (zaštitno kožno tkivo)

Lenticele (plutne bradavice) - Pluto je tkivo bez intercelulara i kroz njega nije moguća izmjena plinova
Lenticele – vretenasti ili okrugli otvori na peridermi – služe prozračivanju . Nastaju ispod puči tako što
felogen umjesto pluta stvara rahlo staničje koje izdigne epidermu i probije ju

mrtva kora-Sva tkiva koja se nalaze izvan posljednjeg felogena čine mrtvu koru , obuhvaća dijelove
primarnog korteksa, sekundarnog korteksa i peridermske slojeve

mehanička tkiva-Daju biljci čvrstoću i određeni oblik (viši stupanj organizacije biljke – potreba za
čvrstoćom je veća!) Čvrstoću može biljci dati i turgor, ali samo privremeno , Čvrstoću daje i napetost
tkiva – usljed razlike u sposobnosti rastezanja – npr. između vanjskih i unutarnjih tkiva

Mehanička tikva mogu biti smještena: Na periferiji stabljike - da bi stabljika bila otporna na savijanje .
Kod korijena su smještena u sredini (otpor na poteg)

Mehanička tkiva se dijele na : Kolenhim , Sklerenhim -Sklereide , Sklerenhimska vlakanca

kolenhim-Stanice su prozenhimatske, imaju živi protoplast, a mogu sadržavati i kloroplaste .Stanične

stijenke su djelomično zadebljale, nisu lignificirane, izgrađene su od celuloze, pektina i hemiceluloza
Rijetko sadrži intercelulare

Vrste kolenhima: Zadebljanja mogu biti samo u uglovima– uglovni kolenhim ,Mogu biti uzduž
tangencijalnih stijenki – pločasti kolenhim ,Rastresiti– vrlo rijedak tip, zadebljali samo oni dijelovi koji
graniče sa intercelularima
Kolenhim se nalazi u mladim organima koji još rastu . Smješten je periferno (rubno) u stabljici,
peteljkama, te duž žila u listovima . Često se nalazi kod dvosupnica, rjeđe kod jednosupnica . Kolenhim
može prijeći u sekundarno tvorno tkivo – felogen

Sklerenhim: Najrasprostranjenije mehaničko tkivo . Dolazi kod onih biljaka koje su završile rast u dužinu
Preuzima funkciju koju je imao kolenhim za vrijeme dok su ti organi još rasli . Razlikujemo dva tipa
sklerenhimskog tkiva s obzirom na oblik stanica: Sklereide , Sklerenhimska vlakna

Sklereide: Izodijametrično-poliedarske stanice sa izrazito lignificiranim staničnim stijenkama i mnoštvom

jažica . Nastaju od parenhimskih stanica naknadnim zadebljanjem stijenki .Sklereide čine tkivo otpornim
na tlak

Postoji nekoliko tipova sklereida:Brahisklereide – izodijametrične, u skupini, Najčešće su u plodovima

Makrosklereide: štapićasto izduljene, cilindrične stanice . Nalaze se u sjemenoj lupini graha

Osteosklereide: izduljene cilindrične stanice, koje su na jednom ili oba kraja proširene ili razgranjene, a
pojavljuju se kao idioblasti , Asterosklereide: zvjezdasto razgranjene stanice . U drvetu, peteljkama i
listovima mnogih biljka

Sklerenhimska vlakna: Prozenhimske, vretenaste stanice sa ušiljenim krajevima . Stanične stijenke mogu
biti lignificirane i krute, ili nelignificirane i elastične . Jažica ima vrlo malo , Lumen je uzak, relativno su
dugačke stanice- u prosjeku 1-2 mm (iznimno: čak do 55 cm!) , Mehanički ovoji oko žila, u sastavu
floema (likovnice) i ksilema (libriform)

provodna tkiva-Služe provođenju asimilata silaznim putem i vode s otopljenim mineralnim tvarima iz tla
uzlaznim putem . Postanak žila kod biljaka vezan je uz prijelaz na kopneni način života . Čine kontinuirani
sustav koji se proteže kroz cijelu biljku

S obzirom na način postanka provodna tkiva dijelimo na: Primarna (diferenciraju se iz prokambija)
Sekundarna (nastaju djelovanjem vaskularnog kambija) Funkcionalno razlikujemo dvije vrste provodnih
tkiva: ksilem , floem

ksilem-Služi za provođenje vode s otopljenim solima od korijena prema listovima, a također daje
čvrstoću drvenastim biljkama . Tijekom diferencijacije prvo se oblikuje primarni ksilem (nastaje iz
prokambija) Postoje dvije vrste primarnog ksilema: Protoksilem (nataje prvi) Metaksilem (nastaje
nakon protoksilema)

Pod utjecajem žilnog kambija stvara se naknadno, sekundarni ksilem ili drvo . Sekundarni ksilem se
sastoji od živog i mrtvog dijela . Mrtvi dio čine traheide, traheje i stanice drvenčice .Živi dio su
parenhimske stanice i parenhimske zrake srčike

Traheide: primarne sastavnice za provođenje vode . Izdužene stanice (prosječno duge 1-4 mm) Imaju
lignificirane, lokalno zadebljale stanične stijenke i velik broj jažica kroz koje prolazi voda s otopljenim
solima . Na krajevima su ušiljene, a međusobno graniče kosim stijenkama

Lokalna zadebljanja stančnih stijenki spriječavaju da se traheide stisnu kad zbog jake transpiracije vlada
u njima podtlak . Četiri vrste zadebljanja: Prstenasta: - zadebljali prstenovi međusobno su odvojeni
nezadebljalim dijelom stjenke , Spiralna: zadebljali dijelovi imaju oblik trake koja se zavojito pruža
Mrežasta: zadebljali dijelovi formiraju trake koje su međusobno poprijeko povezane

Ljestvičasta ili stubasta zadebljanja: dolaze kod traheida koje imaju jažice . Stanična stijenka je potpuno
lignificirana, osim na mjestima gdje su jažice . Ukoliko su jažice raspoređene jedna iznad druge –
ljestvičasta zadebljanja

Tile (stanice punilice): Parenhimske stanice koje okružuju traheju, a kroz jažice urastu u njenu
unutrašnjost . Mjehurasto su proširene i zatvaraju lumen traheje . Kod starijeg drva ili usljed ozljeda, tile
zatvaraju traheje – spriječavanje prolaska vode i otopljenim solima kroz traheju

Libriform (stanice drvenčice): Zajedno s trahejama i traheidama čini mrtvi dio ksilema . Izdužena
skelerenhimska vlakna s jednostavnim jažicama – daju čvrstoću žili . Ukoliko nema libriforma – takav se
ksilem naziva hadrom

Parenhimske stanice ksilema: Uske, produžene stanice s nelignificiranim stijenkama . Okružuju traheje i
treheide , Pohranjivanje pričuvnih tvari , Sporedna uloga u provodnom tkivu, osim u razdoblju mirovanja
(dormancije) kada postaje primarna

floem: Služi za prijenos (transport) asimilata od listova do drugih dijelova biljke . Transport kroz floem
ide u silaznom smjeru . Tijekom diferencijacije prvo se oblikuje primarni floem (protofloem i metafloem)
koji nastaju iz prokambija . Pod utjecajem vaskularnog kambija stvara se, naknadno, sekundarni floem

Sekundarni floem se sastoji od: Sitastih cijevi , Stanica pratilica, Floemskog parenhima , Stanica
likovnica (lika) , Parenhimskih zraka kore

Sitaste cijevi: Nastale su od prozenhimatskih stanica poredanih u nizu koje se nazivaju člancima sitastih
cijevi . Imaju sitasto probušene, perforirane poprečne stanične stijenke – sitaste ploče

Stanice pratilice: Nalazimo ih samo kod kritosjemenjača , Sestrinske stanice sitastih cijevi . Imaju uži
lumen od sitastih cijevi, bogate su citoplazmon i sadrže velike poliploidne jezgre . Nemaju plastide, ali su
bogate mitohondrijima . Komuniciraju sa sitastim cijevima preko brojnih plazmodezmija

Floemski parenhim: Kratke stanice sa celuloznim stijenkama, okružuju sitaste cijevi . Vrlo često sadrže
ergastične tvari (škrob, tanine, različite kristale,...) Imaju spremišnu ulogu

provodni snopići- žile: Floem i ksielm su gotovo uvijek objedinjeni u provodne snopiće ili žile . Žile
primarno prolaze kroz stabljiku i korijen u smjeru uzdužne osi, ali su pomoću poprečnih spojeva
umrežani tako da čine sustav provodnih snopića. Ksilem je u stabljici uvjek usmjeren prema središtu, a
floem rubno (periferno) . U listu je ksilem orijentiran prema licu, a floem prema naličju

S obzirom na međusobni raspored ksilema i floema, postoji nekoliko tipova žila: Koncentrične ,
Kolateralne , Bikolateralne , Radijalne

Koncentrične žile: Na poprečnom presjeku su okrugle ili jajaste .Kod njih je ksilem u sredini, a floem
okolo ksilema i obratno .Postoje dvije vrste koncentričnih žila: Hadrocentrične (ksilem u sredini, a okolo
floem) Leptocentrične (u sredini je floem, a ksilem je okolo)

Hadrocentrična žila: Rjeđa je i zastupljena je kod nekih papratnjača

Leptocentrična: Češći tip žile . Svojstvena je podancima i nadzemnim stabljikama nekih jednosupnica
(đurđica)

Kolateralne žile: Najčešći tip žila u sjemenjača, a može biti i u preslica (Equisetaceae) . Na poprečnom
presjeku je okrugla, eliptična ili usko jajasta . Sadrži jedan ksilem i jedan floem .Postoje dva podtipa:
Zatvorene kolateralne žile ,Otvorene kolateralne žile

Zatvorene kolateralne žile: Sadrže samo ksilem i floem . Svojstvene su stabljici i listovima jednosupnica,
te listovima dvosupnica

Otvorene kolateralne žile: Između floema i ksilema nalazi se fascikularni ili žilni kambij . Svojstven je
stabljici dvosupnica

Bikolateralne žile: Ova žila ima jedan ksilem i dva floema . Floem koji je okrenut prema unutra naziva se
intraksilarni, a onaj okrenut prema van je ekstraksilarni .Između oba floema i ksilema nalazi se
fascikularni kambij (otvorena žila)

Radijalne žile: svojstven je korijenu (može biti i u stabljika nekih crvotočina, npr. rod Lycopodium) Takva
žila ima više odvojenih ksielma i floema, koji su na poprečnom presjeku poredani izmjenično . Ksielmi
oblikuju zvjezdastu strukturu, a floemi su utisnuti između njih . Međusobno su odvojeni provodnim
parenhimom

Jednosupnice: veći broj ksilema i floema , Dvosupnice: manji broj ksilema i floema

Svaka žila obavijena je ovojnicom Postoje tri vrste ovojnica: Škrobna – građena je od jednog ili više
slojeva parenhimskih stanica bogatih škrobnim zrncima, bez intercelulara , Mehanička – građena je od
skelrenhimskih vlakana , Endoderma – unutrašnje primarno kožno tkivo

tkiva za sekrecijsku I ekskreciju: Sastoje se od žljezdanih stanica koje izlučuju sekrete ili ekskrete -
Sekreti: korisni, ostaju u unutrašnjosti stanice (u vakuolama) - Ekskreti: beskorisni krajnji produkti
metabolizma

Mogu biti pojedinačne: idioblasti .Ukoliko se nalaze u grupi tada čine žljezdano tkivo . Prema tvarima
koje izlučuju dijele se na: Hidatode Probavne žlijezde Nektarije Žljezde koje izlučuju eterična ulja i smole
Mliječne cijevi

Hidatode: preko njih se odvija izlučivanje vode u obliku kapljica, gutacija

Nektariji: izlučuju vodu i šećere, aminokiseline i dr. , Privlače kukce , Floralni i ekstrafloralni nektariji

Probavne žlijezde: posjeduju ih kukcojedne ili insektivorne biljke . Sadrže proteolitičke encime i ljepljive
sluzi koje razlažu bjelančevine kukaca do aminokiselina

Žlijezde za izlučivanje eteričnih ulja i smole: Mogu biti vanjske i unutarnje , Mliječne cijevi: Cjevaste
tvorbe ispunjene staničnim sokom, tzv. lateksom, nalik na mlijeko