Empirijsko istraživanje

stratifikacije
Andrea Babić, prof.
 postavljaju se dva osnovna pitanja:
1. na osnovu kojih kriterija možemo odrediti tko pripada
kojoj klasi
2. je li opravdano nazvati klasom skup ljudi sličnog zanimanja,
obrazovanja i prihoda ako oni kao pojedinci nisu u interakciji i
nisu svjesni svoje pripadnosti klasi
 Marx – osnovni kriterij je odnos prema sredstvima za proizvodnju
 Weber – dodaje dimenzije tržišna, statusna i društvena moć
 u ‘mjerenju društvene klase’ rabimo tri metode

1. SUBJEKTIVNA METODA
 zasniva se na ispitanikovom osjećaju pripadnosti stratifikacijskoj grupi
 istraživanje se provodi tako što ispitanici odgovaraju na pitanje kojoj klasi
pripadaju (sami određuju vlastiti položaj)
2. REPUTACIJSKA METODA
 ispitanici klasificiraju druge
 ovu metodu razvio Lloyd Warner istražujući strukturu triju američkih gradića
 identificirao 6 klasa: višu, srednju i nižu (svaka još podijeljena na višu i nižu)

3. OBJEKTIVNA METODA
 pokazatelj pripadnosti klasi su prihodi, obrazovanje i zanimanje
 prednost – mjerljivost i primjenjivost
 pruža precizne statističke mjere za ispitivanje
 najjednostavnija i najjeftinija metoda

Tablica - Seks, brak i društvena klasa

Socijalna pokretljivost
(mobilnost)
 označava pomicanje grupa ili pojedinaca između različitih socioekonomskih
položaja

Vrste mobilnosti
1. VERTIKALNA MOBILNOST
 pomicanje prema gore ili dolje na stratifikacijskoj ljestvici

2. HORIZONTALNA MOBILNOST (lateralna)

 označava kretanje u prostoru (fizičke migracije)

Načini izučavanja socijalne mobilnosti

1. INTRAGENERACIJSKA (unutargeneracijska) mobilnost
 karijera pojedinca – koliko se pomicao naviše ili naniže tijekom radnog vijeka

2. INTERGENERACIJSKA (međugeneracijska) mobilnost

 uspoređuje se društveni status roditelja i djece