Teorije ličnosti, humanistički pristup

Sadržaj

1. Uvod
2. Razrada
Humanistička teorija ličnosti A. H. Maslowa
Samoaktualizacija – drugi naziv Maslowljeve teorije ličnosti
Čovjek kao stvaralačko biće
Maslowljeva hijerarhija motiva/potreba
Rezultati istraživanja i nalaza
Primjenjivost teorije u današnje doba
Kritički osvrt na teoriju
3. Zaključak
4. Popis literature

1
Primjenjivost teorije u današnje doba

Važno empirijsko istraživanje Grahama i Ballouna, iako provedeno 1973. godine, može nam dati
odgovor na pitanje koliko je Maslowljeva teorija ličnosti primjenjiva i danas (Fulgosi, str. 170-
172). Njihovo se istraživanje odnosilo na hijerarhijsku organizaciju potreba, pri čemu su oni
postavili dvije hipoteze. Prva hipoteza govori „da razina zadovoljenja svake potrebe stoji u
negativnoj korelaciji s intenzitetom želje da se ta potreba zadovolji“ (Fulgosi, str. 171), što znači
da što je potreba bolje zadovoljena, to je ona slabije izražena. Duga hipoteza govori da je
zadovoljenje potrebe nižeg reda puno veće i snažnije nego zadovoljenje potrebe na višoj razini.

Graham i Balloun su u istraživanje uključili tridesetsedam ispitanika reprezentativnih po dobi,

obrazovanju i prihodima te su od njih tražili da napišu koja je najvažnija stvar u njihovom životu.
Na osnovi analize njihovih odgovora, utvrđeno je da postoji četiri vrste potreba – fiziološke,
sigurnosne, socijalne i potrebe za samoostvarenjem. Uz to, u istraživanje su uključili i
kvantitativno obilježje jer su za svaku od tih potreba postavili skalu od pet intenziteta vrijednosti
odnosno pet razina zadovoljenja potreba – pri čemu je broj 1 označavao da je potreba malo
zadovoljena, a broj 5 se odnosio na visoku ispunjenost određene potrebe.

Nakon što su na osnovi tih podataka izračunati koeficijenti korelacija, potvrđena je njihova prva
hipoteza koja tvrdi da je slabije izražena ona potreba koja je više zadovoljena, kao i druga
hipoteza prema kojoj se prvo trebaju zadovoljiti potrebe niže razine, a onda potrebe više razine.
Prema tome možemo zaključiti da su rezultati empirijskih istraživanja potvrdili Maslowljevu
teoriju ličnosti koja se temelji na hijerarhiji ljudskih potreba grupiranih u četiri osnovne vrste
potreba (fiziološke, sigurnosne, socijalne i potrebe za ostvarenjem), u kojoj su najnižoj razini
fiziološke potrebe, dok se potrebe za samoaktualizacijom nalaze na najvišoj razini.

Kritički osvrt na teoriju

2
Društvene promjene i političke prilike u drugoj polovici 20. stoljeća, posebice revolucionarna
nastojanja i borbe za rasnu i spolnu jednakost 60-ih i 70-ih godina, popularizirali su Maslowljevu
teoriju, kao i humanistički pokret u psihologiji. Štoviše, humanistička psihologija i Maslow kao
jedan od njezinih najpoznatijih predstavnika iznimno su jako utjecali na današnje shvaćanje
psihologije čovjeka i svojim su utjecajima proizveli mnoge promjene u shvaćanju i pristupu
obrazovanju i psihološkom savjetovanju.

Humanistička psihologija izazvala je i velike kritike nekih autora (primjerice Vitza, 2003), koji
su je smatrali prijetnjom tradicionalnim obiteljskim vrijednostima, ali i psihološkim pristupom
koji potiče kult sebičnosti i moralni relativizam.

U suprotnosti sa svim kritikama, utjecaj humanističke psihologije i Maslowljeve teorije iznimno

je jak i danas te je prisutan prvenstveno u pozitivnoj psihologiji i pristupima kojima je primarni
cilj poboljšanje svakodnevnog života i mogućnost postizanja sretnog i ispunjenog života svakog
pojedinca. U tom smislu, svaki pojedinac ima mogućnost razvijati vlastite potencijale ako se
posveti onome što mu je važno i u čemu može biti uspješan. No, u tom procesu, naravno,
moramo zadovoljiti i osigurati prvi uvjet – zadovoljavanje hijerarhijski nižih potreba.

Moderni način život, brzi razvoj tehnologije i utjecaj medija, danas nikako ne pridonose dobroj i
pozitivnoj osobnoj atmosferi i životu u kojemu bi se pojedinci mogli u potpunosti okrenuti svom
unutarnjem razvoju. Također, društvene okolnosti poput ekonomskih kriza ili ratova, uvelike
otežavaju okrenutost pojedinca samoostvarenju. I sam Maslow ističe da društvena ograničenja
uvelike utječu na mogućnost samoaktualizacije pojedinca jer osoba mora imati zajamčene
osnovne slobode poput slobode govora, samoizražavanja, dostupnosti informacija, pravednosti i
dr. Uz to, u procesu samoaktualizacije i ostvarenja vlastitih potencijala i talenata, nužan je
preduvjet osvještavanje samoga sebe, upoznavanje vlastitih osobina i mogućnosti. Zbog svih
navedenih preduvjeta, očito je da samo rijetki pojedinci mogu dostići visoku razinu
samoostvarenja.

3
Zaključak

U ovome radu predstavljena je humanistička teorija ličnosti A. H. Maslowa i njezini osnovni

koncepti, samoaktualizacija i hijerarhija potreba te rezultati empirijskih istraživanja i nalaza.
Također je analizirana primjenjivost ove teorije u današnje doba i napravljen kritički osvrt na
njezine osnovne postavke.

Maslowljeva teorija ličnosti empirijski je potvrđena brojnim znanstvenim istraživanjima

navedenima i objašnjenima u ovom radu. Rezultati tih empirijskih istraživanja potvrdili su značaj
i znanstvenu vrijednost njegove teorije ličnosti koja se temelji na hijerarhiji ljudskih potreba
grupiranih u četiri osnovne vrste potreba (fiziološke, sigurnosne, socijalne i potrebe za
ostvarenjem), fiziološke potrebe smještene na najnižoj razini, dok se potrebe za
samoaktualizacijom, u smislu razvoja vlastitih potencijala i sposobnosti, nalaze na najvišoj
razini.

Na temelju proučavanja različitih empirijskih istraživanja te uzimajući u obzir moderni način

život, brzi razvoj tehnologije i utjecaj medija, kao i društvene okolnosti poput ekonomskih kriza i
ratova, različita društvena ograničenja, mogućnost samoaktualizacije i danas je vrlo ograničena
te je očito da samo rijetki pojedinci mogu dostići visoku razinu samoostvarenja. Unatoč svemu
tome, istraživanja su pokazala da, iako se ne čine nužnima za preživljavanje, potrebe više razine i
njihovo zadovoljenje dovode do veće razine zadovoljstva samim životom, boljim emocionalnim
zdravljem čovjeka i osjećajem ispunjenosti i sreće.

4
Popis literature

Begić, D., Jukić V., Medved V. (ur.) (2015.). Psihijatrija. Zagreb: Medicinska naklada.

Bognar, B. (2010). Škola koja razvija kreativnost. Izvor s World Wide Web: zadnja posjeta 18.
travnja 2022. Dostupno na:
https://spomenkakocis.files.wordpress.com/2014/01/skola_koja_razvija_kreativnost-1.pdf

Eysenck, M. W. (1978). Levels of processing: A critique. British Journal of Psychology, 69 (2),

157-169.

Fulgosi, A. (1997.). Psihologija ličnosti, teorije i istraživanja. Zagreb: Školska knjiga.

Funder, D. C. (2001). Personality. Annual Review of Psychology, 52, 197-221.

Larsen, R. J. i Buss, D. M. (2008). Psihologija ličnosti. Zagreb: Naklada Slap.

Marčinko, D., Jakovljević, M., Rudan V. I sur. (2015). Poremećaji ličnosti: stvarni ljudi, stvarni
problemi. Zagreb: Medicinska naklada.

Maslow, A. H. (1943). A theory of human motivation. Psychological Review, 50 (4), 370-396.

Maslow, A. H. (1954). Motivation and Personality. New York: Harper & Row.

Vitz, P. C. (2003). Psihologija kao religija: Kult samoobožavanja. Split: Verbum.