Teorije ličnosti, humanistički pristup

Sadržaj

1. Uvod
2. Razrada
Humanistička teorija ličnosti A. H. Maslowa
Samoaktualizacija – drugi naziv Maslowljeve teorije ličnosti
Čovjek kao stvaralačko biće
Maslowljeva hijerarhija motiva/potreba
Rezultati istraživanja i nalaza
Primjenjivost teorije u današnje doba
Kritički osvrt na teoriju
3. Zaključak
4. Popis literature

1
Maslowljeva hijerarhija motiva/potreba

Najvažniji dio Maslowljeve teorije ličnosti jest njegova teorija motivacije. Maslow je vjerovao
da svaki pojedinac u svom životu ima ciljeve koje želi postići, a postizanje kojih mu donosi
svojevrsne nagrade. Tvrdio je da je nakon svakog postignuća nekog cilja, zadovoljstvo čovjeka
kratkotrajno jer na mjesto postignutih ciljeva dolaze novi ciljevi. S obzirom na to da čovjek
uvijek nečemu teži i nešto želi, Maslow je želje okarakterizirao kao urođeno obilježje čovjeka.
No, vjerujući da nisu sve želje i sve potrebe čovjeka jednako važne, Maslow ih je organizirao
hijerarhijski, u 5 razina, što je opisao u svom djelu „Motivacija i ličnost“ 1954. godine. Na prvoj
se razini nalaze fiziološke potrebe koje su najvažnije u smislu prioriteta te one moraju biti prve
ispunjene. Nakon njih, na drugoj su razini potrebe za sigurnošću, zatim potrebe za pripadanjem,
dok su na četvrtoj razini potrebe za samopoštovanjem te na petoj, najvišoj razini, potrebe za
samoaktualizacijom.

Fulgosi je detaljno opisao karakteristike svake od potreba odnosno svaku razinu Maslowljeve
hijerarhije potreba/motiva (Fulgosi 1997). Prvu razinu čine fiziološke potrebe koje su osnovne
životne potrebe jer su vezane za biološko funkcioniranje čovjeka, poput potrebe za vodom,
hranom, kisikom, spavanjem i seksom. Zbog fiziologije čovjeka, one prve moraju biti
zadovoljene. S obzirom na stupanj razvoja društva u 21. stoljeću i činjenicu da ipak mnogi ljudi
zapadne civilizacije imaju zadovoljene te potrebe, mnogi teoretičari često umanjuju njihovu
važnost, no njihovo se prvo mjesto opravdava činjenicom što ako jedna od tih potreba nije
zadovoljena, ona u potpunosti zaokupira pojedinca i u tim trenucima sve ostale potrebe postaju
manje bitne.

Na drugoj se razini nalaze potrebe za sigurnošću i one se javljaju nakon što su zadovoljene
osnovne, fiziološke potrebe čovjeka. Tu drugu razinu čine potrebe za stabilnošću, redom,
poretkom, strukturom i predvidljivošću. Važnost tih potreba najlakše se uočava kod djece jer su
ona ovisna o odraslima te se najbolje osjećaju kada postoji red i stalni raspored, odnosno kada
mogu predvidjeti događaje zbog čega se osjećaju sigurno. Ako ove potrebe nisu zadovoljene kod
djeteta, njegov razvoj je usporen. Kod odraslih ljudi ove potrebe druge razine manifestiraju se
kroz potrebe za radnom i financijskom sigurnošću. Uočavajući da su neurotični pojedinci u

2
stalnoj potrazi za zaštitnikom, redom i sigurnošću, Maslow je smatrao da se kod čovjeka mogu
pojaviti različite neuroze ako ove potrebe nisu zadovoljene.

Treća se razina odnosi na potrebe za pripadanjem i ljubavlju koje se javljaju nakon što su
zadovoljene potrebe prve i druge razine. One se odnose na pripadanje nekoj grupi, odanost i
privrženost. Ako kod pojedinca nisu zadovoljene ove potrebe, on se ne osjeća prihvaćeno i
voljeno. Tvrdeći da je ljubav osnovni uvjet za zdravi razvoj pojedinca, Maslow ističe kako je za
ljubav važno međusobno poštovanje i divljenje, kao i davanje i primanje ljubavi. Za razliku od
Freuda, Maslow ne povezuje ljubav sa seksualnim nagonom (Fulgosi, 1997).

Na četvrtoj razini hijerarhije potreba nalaze se potrebe za samopoštovanjem, koje Maslow

svrstava zapravo u dvije skupine – potrebe za samopoštovanjem i potrebe za poštovanjem od
strane drugih ljudi. Potrebe za samopoštovanjem podrazumijevaju da se čovjek smatra
sposobnim nositi sa životnim izazovima te iz te potrebe proizlaze želje da bude kompetentan,
uspješan i nezavisan od drugih. Potrebe za poštovanjem od strane drugih ljudi podrazumijevaju
osjećaj pojedinca da drugi ljudi priznaju njegove sposobnosti, što pak pojačava njegov osjećaj
vlastite vrijednosti. Ako su ove potrebe nezadovoljene, čovjek se osjeća loše, bespomoćno i
obeshrabreno. Maslow ističe da je najzdraviji osjećaj samopoštovanja koji se zasniva na
uloženom naporu i vlastitom trudu da nešto postigne.

Peta razina obuhvaća potrebe za samoaktualizacijom odnosno zadovoljava se ostvarenjem

čovjekovih sposobnosti, talenata, vještina i potencijala, što je naravno različito kod različitih
ljudi. Maslow tumači da je samoaktualizirana ličnost ona ličnost koja je postala sve ono što je
mogla postati. Također, Maslow tvrdi da postoji mali broj ljudi koji su postigli potpunu
samoaktualizaciju, a glavni uzrok tome vidi u samom društvu, dok samoaktualizaciju ističe kao
najvažniju jer u krajnjoj konzekvenci pojedincu donosi životno zadovoljstvo, radost i ispunjenje
životnog smisla.

Maslow je tvrdio da se nakon zadovoljenja jedne potrebe, pojavljuje druga potreba i tek nakon
što su zadovoljene potrebe iz nižih razina mogu se pojaviti potrebe iz viših razina. Maslow je
smatrao da su ove potrebe karakteristične za ljudsku vrstu kao takvu. Prema njegovom mišljenju,

3
potrebe iz nižih razina sličnije su kod različitih ljudi, dok se potrebe u višim razinama sve više
razlikuju među ljudima. Također, ako su potrebe pojedinca više u hijerarhiji to znači da
pojedinac više izražava svoju individualnost (Fulgosi, 1997). Potrebe u višim razinama se više
razlikuju jer su karakteristične i različite za svakog pojedinca te vode k samoaktualizaciji.

Različiti su znanstvenici različito tumačili važnost tih potreba ili motiva. Tako, primjerice,
Fulgosi (1997) prve tri potrebe definira kao motive nedostatka ili deficijencije (tzv. D motive),
motive koji su karakteristični ljudskoj rasi, dok su preostale dvije potrebe motivi rasta ili
metapotrebe (tzv. B motivi), koji su karakteristični za pojedinca. Tako fiziološke potrebe,
potrebe za sigurnošću i pripadanjem, trebaju biti zadovoljene kako se ne bi razvile bolesti
organizma, a preostale dvije razine – potrebe za samopoštovanjem i za samoaktualizacijom,
predstavljaju zapravo udaljene ciljeve u životu čovjeka i obogaćuju iskustva pojedinca te ga čine
radosnim i ispunjenim. Sam Maslow pak drži da su obje vrste motiva urođene i instinktivne te
usko povezane sa psihološkim zdravljem čovjeka (Maslow, 1954).

Rezultati istraživanja i nalaza

Teorije u znanosti smatraju se određenim polazištima i pojmovnim okvirima odnosno hipotezom

koju tek treba znanstveno ispitati i dokazati. S obzirom na to da su u psihologiji ličnosti teorije i
istraživanja međusobno vrlo usko povezani i međuovisni, više nego u ijednom drugom području
psihologije, važno je teorijske postavke potvrditi i znanstvenim metodama istraživanja doći do
utvrđenih činjenica, kako bi takva teorija mogla postati dio znanosti. Znanstvena verifikacija
određene teorije obuhvaća testiranje glavnih hipoteza, empirijsko testiranje i provjeru, uz
korištenje znanstvenih metoda (eksperimenta i sustavnog promatranja ili opažanja), a sama
teorija tim procesom postaje objektivno provjerena odnosno objektivno dokazana. Kao i
psihoanalitička, ali i druge teorije, i Maslowljeva teorija ličnosti počiva na njegovom
subjektivnom uvjerenju i mišljenjima, posebno kada govori o ljudskoj prirodi i potrebama
čovjeka, no kasnije je i empirijski potvrđena brojnim empirijskim istraživanjima.

4
Svjestan važnosti znanstvene provjere svake teorije, Maslow je i sam pokrenuo neka istraživanja
svoje teorije (Fulgosi, str. 168). Rezultate jednog od njih objavio je 1950. godine. Maslow je u
sklopu tog istraživanja htio istražiti osobe koje su postigle vrlo visok ili najviši stupanj
samoaktualizacije, naravno, po njegovoj osobnoj procjeni, pokušavajući utvrditi karakteristike
ličnosti takvih osoba, pri tom posebno adresirajući pojam psihološkog zdravlja kojega je smatrao
iznimno važnim.

Maslow je odabrao četrdesetdevet poznatih ljudi koji su, po njegovom mišljenju, bili vrlo blizu
ideala psihološkog zdravlja odnosno na vrlo visokom stupnju aktualiziranosti (Fulgosi, str. 170).
U grupu tih ispitanika uključio je i priznate stvaraoce, svoje prijatelje i poznanike, i žive osobe i
poznate osobe koje su već preminule, a svi oni su prema konvencionalnim standardima bili
priznati u svojim područjima, živjeli su ispunjenim životom te nisu imali neuroze, psihoze niti
veće psihološke probleme. S obzirom na stupanj njihove aktualizacije, Maslow ih je podijelio u
tri kategorije – od potpuno sigurnih slučajeva samoaktualizacije (Einstein, Eleanor Roosevelt,
Lincoln, Spinoza i Jefferson), slučajeva djelomične aktualizacije (u tu je grupu uključio pet
svojih suvremenika) do treće kategorije u koju su se ubrajali potencijalni slučajevi, pojedinci koji
su težili samoaktualizaciji, ali je nisu postigli (između ostalih, Renoir, Whitman, Franklin i dr.).

U procesu tog istraživanja, za svakog ispitanika prikupljeni su podaci o njegovom razvoju,

biografski podaci te podaci putem različitih upitnika i testova, za živuće sudionike. Naravno,
osnovni preduvjet je bio da su potrebe nižih razina u Maslowljevoj hijerarhiji potreba
zadovoljene. Maslow je napravio kvalitativnu analizu, na temelju koje je izdvojio i opisao
petnaest važnih karakteristika ličnosti samoaktualiziranih i psihološki zdravih osoba: efikasna
percepcija realnosti, prihvaćanje sebe, drugih i prirode, spontanost, jednostavnost i prirodnost,
usredotočenost na probleme, potreba za samoćom i privatnošću, nezavisnost od kulture i okoline
u kojoj žive, stalna svježina zamjećivanja, oceanski/vrhunski doživljaji, izvorna želja za
pomaganjem ljudskom rodu, duboke veze s malim brojem pojedinaca, sklonost demokraciji,
sposobnost oštrog razlikovanja sredstava od ciljeva, smisao za filozofski humor, stvaralaštvo i
odolijevanje kulturi u kojoj žive.

5
Pri tome, unatoč samoaktualizaciji i psihičkom zdravlju tih sudionika, Maslow je utvrdio da te i
takve osobe mogu imati nedostatke i manjkavosti, ističući da i oni mogu biti sebični, depresivni,
tvrdoglavi, preponosni, sumnjičavi, agresivni, no kao glavnu razliku je navodio da su takva
stanja kod tih ljudi mnogo rjeđa i nisu spriječila njihov cjelokupni razvoj. Naglašavajući da je to
istraživanje pokazalo da je očito da se čovjek može oduprijeti nedostacima i ograničenjima
društva, Maslow se ipak pitao koliko je uopće moguće postati zdrava ličnost u jednom
nesavršenom društvu odnosno koliko društvo dozvoljava čovjeku da postane dobar.

Maslowljevo istraživanje kao znanstveno istraživanje ima priličan broj metodoloških nedostataka
te su mnogi drugi znanstvenici isticali njegove metodološke upitnosti, poput uzorka sudionika
istraživanja (Fulgosi, 170-171., 269). Primjerice, Smith (1973) smatra Maslowljev izbor
pojedinaca potpuno subjektivnim, jer je sudionike istraživanja izabrao na temelju vlastitog
sustava vrijednosti i vlastite prosudbe o stupnju aktualizacije pojedine osobe. Drugi se prigovori
odnose na načine proučavanja sudionika jer se proučavanje zasnivalo na promatranjima, a ne
eksperimentima. Tako Cofer i Appley (1964) naglašavaju da je Maslowljeva studija samo
deskriptivna, ali ne i eksplanatorna. No, Fulgosi ističe vrijednost Maslowljevog istraživanja kroz
činjenicu da se Maslow vodio premisom da ako želimo istraživati samoaktualizaciju, moramo
istraživati one pojedince koji su joj se približili ili ju ostvarili, baš kao što je sam Maslow
objasnio da ako želimo odgovoriti na pitanja koliko brzo ljudi mogu trčati, moramo proučavati
one najbrže u populaciji, a ne prosječne ljude.

Uz brojna istraživanja Maslowljeve teorije, postoje i empirijska istraživanja koja preispituju, ali i
dokazuju Maslowljevu tvrdnju o hijerarhijskom odnosu ljudskih potreba odnosno o dvije glavne
grupe motiva. Fulgosi (1997) je ustvrdio da većina empirijskih istraživanja (istraživanja
McGregora iz 1960. i Portera iz 1961. godine) potvrđuje da su motivi nedostatka ili deficijencije,
odnosno D motivi primarniji u odnosu na motive rasta ili metapotrebe, odnosno B motive te da
na ponašanje čovjeka više utječu D motivi (potrebe nižeg reda, fiziološke potrebe i potrebe za
sigurnošću). U suprotnosti s primjerice Porterovim zaključcima, Maddi i Costa (1972.) smatraju
da se definitivan dokaz o hijerarhijskoj razini potreba iznad razine potreba za sigurnošću može
postići jedino longitudinalnim istraživanjima, istraživanjima sudionika u različitim periodima
njihovog života i razvoja, a takva istraživanja još nisu pokrenuta (Fulgosi, str. 171).

6
Maslowljeva teorija ličnosti temeljena na hijerarhiji ljudskih potreba posebno se pokazala
utemeljenom nakon što je znanstvenik Shostrom 1965. i 1966. godine osmislio Upitnik o
osobnoj orijentaciji (UOO), koji je postao zapravo prvim pouzdanim i valjanim instrumentom za
mjerenje samoaktualizacije (Fulgosi, str. 271-272). Upitnik o osobnoj orijentaciji sastoji se od
150 parova vrijednosnih tvrdnji, u kojima ispitanik mora izabrati onu tvrdnju koja se odnosi na
njega, i to na temelju deset podljestvica koje mjere različite aspekte samoaktualizacije: vrijednost
samoaktualizacije, egzistencijalnost, osjećaj reaktivnosti, spontanosti, samopoštovanje,
zadovoljstvo samim sobom, priroda čovjeka, sinergija, prihvaćanje agresivnosti i sposobnost za
bliski kontakt. Upravo je taj Upitnik znanstvenik McClain nakon svog istraživanja 1970. godine
označio pokazateljem mentalnog zdravlja ispitanika jer se pokazalo da je samoaktualizacija
povezana s mnogim pozitivnim i poželjnim životnim ishodima – emocionalnim zdravljem,
akademskim postignućem, rasnom tolerancijom i dr.

Primjenjivost teorije u današnje doba

Važno empirijsko istraživanje Grahama i Ballouna, iako provedeno 1973. godine, može nam dati
odgovor na pitanje koliko je Maslowljeva teorija ličnosti primjenjiva i danas (Fulgosi, str. 170-
172). Njihovo se istraživanje odnosilo na hijerarhijsku organizaciju potreba, pri čemu su oni
postavili dvije hipoteze. Prva hipoteza govori „da razina zadovoljenja svake potrebe stoji u
negativnoj korelaciji s intenzitetom želje da se ta potreba zadovolji“ (Fulgosi, str. 171), što znači
da što je potreba bolje zadovoljena, to je ona slabije izražena. Duga hipoteza govori da je
zadovoljenje potrebe nižeg reda puno veće i snažnije nego zadovoljenje potrebe na višoj razini.

Graham i Balloun su u istraživanje uključili tridesetsedam ispitanika reprezentativnih po dobi,

obrazovanju i prihodima te su od njih tražili da napišu koja je najvažnija stvar u njihovom životu.
Na osnovi analize njihovih odgovora, utvrđeno je da postoji četiri vrste potreba – fiziološke,
sigurnosne, socijalne i potrebe za samoostvarenjem. Uz to, u istraživanje su uključili i
kvantitativno obilježje jer su za svaku od tih potreba postavili skalu od pet intenziteta vrijednosti

7
odnosno pet razina zadovoljenja potreba – pri čemu je broj 1 označavao da je potreba malo
zadovoljena, a broj 5 se odnosio na visoku ispunjenost određene potrebe.

Nakon što su na osnovi tih podataka izračunati koeficijenti korelacija, potvrđena je njihova prva
hipoteza koja tvrdi da je slabije izražena ona potreba koja je više zadovoljena, kao i druga
hipoteza prema kojoj se prvo trebaju zadovoljiti potrebe niže razine, a onda potrebe više razine.
Prema tome možemo zaključiti da su rezultati empirijskih istraživanja potvrdili Maslowljevu
teoriju ličnosti koja se temelji na hijerarhiji ljudskih potreba grupiranih u četiri osnovne vrste
potreba (fiziološke, sigurnosne, socijalne i potrebe za ostvarenjem), u kojoj su najnižoj razini
fiziološke potrebe, dok se potrebe za samoaktualizacijom nalaze na najvišoj razini.

Kritički osvrt na teoriju

Društvene promjene i političke prilike u drugoj polovici 20. stoljeća, posebice revolucionarna
nastojanja i borbe za rasnu i spolnu jednakost 60-ih i 70-ih godina, popularizirali su Maslowljevu
teoriju, kao i humanistički pokret u psihologiji. Štoviše, humanistička psihologija i Maslow kao
jedan od njezinih najpoznatijih predstavnika iznimno su jako utjecali na današnje shvaćanje
psihologije čovjeka i svojim su utjecajima proizveli mnoge promjene u shvaćanju i pristupu
obrazovanju i psihološkom savjetovanju.

Humanistička psihologija izazvala je i velike kritike nekih autora (primjerice Vitza, 2003), koji
su je smatrali prijetnjom tradicionalnim obiteljskim vrijednostima, ali i psihološkim pristupom
koji potiče kult sebičnosti i moralni relativizam.

U suprotnosti sa svim kritikama, utjecaj humanističke psihologije i Maslowljeve teorije iznimno

je jak i danas te je prisutan prvenstveno u pozitivnoj psihologiji i pristupima kojima je primarni
cilj poboljšanje svakodnevnog života i mogućnost postizanja sretnog i ispunjenog života svakog
pojedinca. U tom smislu, svaki pojedinac ima mogućnost razvijati vlastite potencijale ako se

8
posveti onome što mu je važno i u čemu može biti uspješan. No, u tom procesu, naravno,
moramo zadovoljiti i osigurati prvi uvjet – zadovoljavanje hijerarhijski nižih potreba.

Moderni način život, brzi razvoj tehnologije i utjecaj medija, danas nikako ne pridonose dobroj i
pozitivnoj osobnoj atmosferi i životu u kojemu bi se pojedinci mogli u potpunosti okrenuti svom
unutarnjem razvoju. Također, društvene okolnosti poput ekonomskih kriza ili ratova, uvelike
otežavaju okrenutost pojedinca samoostvarenju. I sam Maslow ističe da društvena ograničenja
uvelike utječu na mogućnost samoaktualizacije pojedinca jer osoba mora imati zajamčene
osnovne slobode poput slobode govora, samoizražavanja, dostupnosti informacija, pravednosti i
dr. Uz to, u procesu samoaktualizacije i ostvarenja vlastitih potencijala i talenata, nužan je
preduvjet osvještavanje samoga sebe, upoznavanje vlastitih osobina i mogućnosti. Zbog svih
navedenih preduvjeta, očito je da samo rijetki pojedinci mogu dostići visoku razinu
samoostvarenja.

9
Zaključak

U ovome radu predstavljena je humanistička teorija ličnosti A. H. Maslowa i njezini osnovni

koncepti, samoaktualizacija i hijerarhija potreba te rezultati empirijskih istraživanja i nalaza.
Također je analizirana primjenjivost ove teorije u današnje doba i napravljen kritički osvrt na
njezine osnovne postavke.

Maslowljeva teorija ličnosti empirijski je potvrđena brojnim znanstvenim istraživanjima

navedenima i objašnjenima u ovom radu. Rezultati tih empirijskih istraživanja potvrdili su značaj
i znanstvenu vrijednost njegove teorije ličnosti koja se temelji na hijerarhiji ljudskih potreba
grupiranih u četiri osnovne vrste potreba (fiziološke, sigurnosne, socijalne i potrebe za
ostvarenjem), fiziološke potrebe smještene na najnižoj razini, dok se potrebe za
samoaktualizacijom, u smislu razvoja vlastitih potencijala i sposobnosti, nalaze na najvišoj
razini.

Na temelju proučavanja različitih empirijskih istraživanja te uzimajući u obzir moderni način

život, brzi razvoj tehnologije i utjecaj medija, kao i društvene okolnosti poput ekonomskih kriza i
ratova, različita društvena ograničenja, mogućnost samoaktualizacije i danas je vrlo ograničena
te je očito da samo rijetki pojedinci mogu dostići visoku razinu samoostvarenja. Unatoč svemu
tome, istraživanja su pokazala da, iako se ne čine nužnima za preživljavanje, potrebe više razine i
njihovo zadovoljenje dovode do veće razine zadovoljstva samim životom, boljim emocionalnim
zdravljem čovjeka i osjećajem ispunjenosti i sreće.

10
Popis literature

Begić, D., Jukić V., Medved V. (ur.) (2015.). Psihijatrija. Zagreb: Medicinska naklada.

Bognar, B. (2010). Škola koja razvija kreativnost. Izvor s World Wide Web: zadnja posjeta 18.
travnja 2022. Dostupno na:
https://spomenkakocis.files.wordpress.com/2014/01/skola_koja_razvija_kreativnost-1.pdf

Eysenck, M. W. (1978). Levels of processing: A critique. British Journal of Psychology, 69 (2),

157-169.

Fulgosi, A. (1997.). Psihologija ličnosti, teorije i istraživanja. Zagreb: Školska knjiga.

Funder, D. C. (2001). Personality. Annual Review of Psychology, 52, 197-221.

Larsen, R. J. i Buss, D. M. (2008). Psihologija ličnosti. Zagreb: Naklada Slap.

Marčinko, D., Jakovljević, M., Rudan V. I sur. (2015). Poremećaji ličnosti: stvarni ljudi, stvarni
problemi. Zagreb: Medicinska naklada.

Maslow, A. H. (1943). A theory of human motivation. Psychological Review, 50 (4), 370-396.

Maslow, A. H. (1954). Motivation and Personality. New York: Harper & Row.

Vitz, P. C. (2003). Psihologija kao religija: Kult samoobožavanja. Split: Verbum.

11