Hrvatski studiji

Sveuilite u zagrebu
Studij psihologije
Kolegij: Politika psihologija

Autoritarnost pojedinca ili autoritarnost drutva?

(Tumaenja drutvene i individualne uvjetovanosti autoritarnosti)

Ksenija Burja

Uvod

Kako mnogi autori navode, koncept autoritarnosti je prije svega razvijen kao pokuaj
objanjavanja psiholokih korijena fenomena faizma i antisemitizma (iber, 2000), kojim su
se u ranim 40-im godinama 20-og stoljea pokuala protumaiti i dogaanja u tadanjoj
Europi, posebice zamah nacistike politike orijentacije (orkalo, Kamenov i Tadinac-Babi,
2000).
Otkako je, prije pola stoljea objavljena ''Autoritarna linost'', knjiga Theodora W. Adorna i
suradnika (1950, prema Butler, 2000), ideja da se socijalna i politika uvjerenja mogu
objasniti u terminima temeljnih osobina linosti, zaintrigirala je psihologe. U originalu,
''Autoritarna linost'' se poziva na neto ranije objavljeno djelo: ''Antidemokratska linost'',
kojom se nastojalo otkriti psiholoke korijene socijalne intolerancije, autora FrenkelBrunswik, Lewinson, & Stanford (1947, prema Napier i Jost, 2008). Primarnom hipotezom
ovih autora, koja se inae pokazala otpornom na vrijeme, a ak i neophodnom u objanjenju
autoritarnosti, se pretpostavljalo da e pojedinac biti najvie prijemiv na one politike
ideologije koje doputaju da njegova cjelokupna struktura linosti najbolje doe do izraaja
(Frenkel-Brunswik i sur, 1947, prema Napier i sur, 2008). Od tada do danas, za autoritarnu
osobu je potvreno da je ona konvencionalna, submisivna prema autoritetu, agresivna prema
devijantnim lanovima drutva, te prema manjinskim skupinama (Altemeyer, 1981, prema
Butler, 2000). Tako je konceptualiziran sindrom linosti koji je podloan prihvaanju desnih,
odnosno, konzervativistikih ideologija, a cijela stvar se moe razmatrati i u politikim
terminima. Nastanak takve crte linosti autori su pripisali, s jedne strane politikim i
socioekonomskim prilikama, s druge obiteljskim prilikama, odnosno, nainu odgoja, dok
neki predispoziciju za autoritarnost vide u latentnim strukturama linosti. Pa tako u
istraivanjima postoje uglavnom dva pristupa uvjetovanosti autoritarnosti: drutvena i
individualna uvjetovanost, te se nastoji nai odgovor na pitanje je li autoritarnost osobina
linosti koja se manifestira neovisno o socijalnom sadraju, ili je pak rije o klasteru stavova
prema sasvim odreenim socijalnim sadrajima (Milburn, 1991, prema orkalo i sur., 2000).
Prema orkalo i sur. (2000), u tom je smislu vrlo zanimljiva Altmeyerova (1988) definicija
koja autoritarnost opisuje kao ''crtu linosti koja dovodi do toga da je potreban vrlo mali
drutveni pritisak kako bi se pojedinac podvrgnuo autoritetu'' (str. 3; orkalo i sur., 2000).
Najranije (psihodinamske) teorije su autoritarnost pokuale objasniti Freudovim konceptom
libidnog impulsa, tvrdei da je autoritarna linost nita drugo no slabi ego koji nije u stanju
1

izraziti te iste impulse (Butler, 2000). No, poboljanjem

metodologije i teorijskih

mehanizama koji nisu vezani uz psihodinamske teorije linosti, nastala je i skala desno
orijentirane autoritarnosti (the Right-Wing Authorianism Scale) (Altemeyer, 1996, prema
Butler, 2000), pomou koje se konstrukt autoritarnosti moe mjeriti, a temeljne karakteristike
autoritarnog sindroma linosti operacionalizirati. Za razliku od Adornove F-skale, gdje je
pobrojano devet dimenzija autoritarnosti (Adorno i sur., 1950; prema Napier i Jost, 2008),
Altemeyer (1996) istie da bi se autoritarnost trebala promatrati u terminima agresije,
submisivnosti i konvencionalizma (Napier i Jost, 2008).

Time je dobio mjeru desno-

orijentirane autoritarnosti, metrijski superiorniju svojim prethodnicama. A budui da estice

te skale imaju sociopolitiki sadraj, moe se rei da je mjera vie prikladna za ispitivanje
posljedica ideologija, nego psiholokih sklonosti koje lee u podlozi autoritarnosti.
U prvom dijelu ovog seminara biti e rijei o psiholokim karakteristikama koje pokuavaju
objasniti podlogu uvjetovanosti autoritarnosti, dok e se u drugom dijelu prikazati vienje
pojavnosti autoritarnosti kroz socijalne initelje. Kao i kod svih oblika ponaanja ovjeka,
teko je izolirati osobine linosti od situacijskih faktora. Pa je stoga mogue je da odreeni
situacijski faktori predstavljaju ''triger'' za aktivaciju pojedinih osobina linosti, to za
posljedicu dovodi do autoritarnosti, u odreenim drutvima i na kolektivnoj razini,. U
pokuaju razumijevanja onoga to se u odreenim drutvima zbiva, prema iber (2000) su
mogue barem tri vrste analiza: ''da se na temelju opih psiholokih i znanstvenih spoznaja
uoe kritike pojave i procesi u drutvu i na temelju toga pokuaju predvidjeti mogui ishodi;
zatim, da se na temelju sekundarnih analiza postojeih podataka istraivanja ustanove
odreeni trendovi i openito psiholoka stanja, te dominantni mentalni sklop populacije; te da
se neki problem analizira konkretnim istraivanjima u danom presjeku vremena'' (str. 102;
iber, 2000).

Rasprava
Osobine linosti kao podloga autoritarnosti
Neka istraivanja su pokazala da porijeklo autoritarnosti proizlazi iz nekoliko razliitih
izvora, ukljuujui genetiku, ivotna iskustva, a posebice ona za vrijeme adolescencije.
Mogue je i da tu spada i stupanj obrazovanja (Altemeyer, 1996, prema Butler, 2000). No,
budui ovi zakljuci dolaze iz socijalne perspektive, pitanje je to je ustvari autoritarna
linost? Prema McCraeovom peterofaktorskom modelu za koji se moe rei da opisuje
kompletnu sferu linosti, te pod pretpostavkom da, ako je autoritarni sindrom povezan sa
linou logino je pretpostaviti da on mora korelirati sa barem jednom od pet osobina
spomenutog modela.
Prema regresijskoj analizi Truskoskog i Vauxa iz 1997 (Butler, 2000), gdje se koristio NEO
FFI, dobiveno je da osobine otvorenost prema iskustvu i savjesnost objanjavaju 25%
varijance desno-orijentirane autoritarnosti (RWA). prema rezultatima dobivenim na
njemakim ispitanicima, gdje se koristila prevedena verzija NEO PI-R, naeno je da faktor
konzervatizma - vane karakteristike autoritarnosti - visoko korelira i sa otvorenou prema
iskustvu (r=0,50), i sa savjesnou (r=0,45), no ne i sa neuroticizmom, ekstraverzijom ili sa
dimenzijom ugodnosti (Riemann, Grubich, Hempel, Mergel i Richter, 1993; prema Butler,
2000). Dakle, jasno je da pojedinci zatvoreni prema iskustvu imaju predispoziciju za
autoritarnost, to je i logino budui da generalna zatvorenost prema alternativnim gleditima
na svijet onda rezultira prihvaanjem jedino onih dogmi koje odreena kultura ima, ili koje su
odredili autoriteti. Butler (2000) takoer navodi da takvi pojedinci imaju neaktivnu matu,
manje su receptivni za vlastite osjeaje, a ne preferiraju niti raznolikosti (meu ljudima). No
isti ti pojedinci su, unutar kruga obitelji i prijatelja, brini i prosocijalni kao i svi ostali.
Jedan drugi model linosti, odnosno Duckittov dvojno-procesni motivacijski model (DPM)
sugerira da je desno-orijentirana autoritarnost temeljna dimenzija socijalnih i ideolokih
stavova koji su motivirani ostvarenjem socijalne kohezije i kolektivne sigurnosti (Jugert,
Cohrs i Duckitt, 2009). Prema DPM modelu, predisponirajua osobina za autoritarnost je
socijalni konformizam, dakle suprotnog znaenja od nekakve osobne autonomije, a koja
opisuje spremnost pojedinca da se prikloni odreenim socijalnim normama i vrijednostima.
Dakle, za autoritarne pojedince se moe zakljuiti da kroz konformizam ubiti zadovljavaju
potrebe za socijalnom kontrolom, sigurnou i stabilnou. Prema (Jugert i sur, 2009), jo
vanija odrednica autoritarne ideologije je rigidan kognitivni stil. Ideja je da bi se
kompleksnim miljenjem zapravo dolo do zakljuka da su autoritarni ideoloki stavovi
3

nekonzistentni i preplavljeni generalizacijama. U skladu s tim, moderni koncepti rigidnosti,

kao to su potreba za kognitivnom zatvorenou (need for cognitive closure-NFS) (Webster i
Kruglanski, 1994; Jugert i sur, 2009) i potreba za strukturiranou (personal need for
structure-PNS) (Neuberg i Newsom, 1993; Jugert i sur, 2009) se povezuju s desno
orijentiranom ideologijom i s autoritarnou. Dok su konformizam i potreba za
strukturiranou pojedinane osobine, otvorenost prema iskustvu im je nadreena osobina, te
se izmeu ova dva konstrukta nalaze negativne korelacije (Sibley i Duckitt, 2008: prema
Jugert i sur, 2009). Naime, prema peterofaktorskom modelu, i ovim autorima, otvorenost
prema iskustvu se moe gledati kao temeljna osobina, relativno stabilna u odrasloj dobi
(Mccrae, 1996; prema Jugert, 2009), koja je imuna na situacijske utjecaje, dok su konstrukti
socijalni konformizam i potreba za strukturiranou povrinske osobine i vie su zavisne od
konteksta. Pretpostavka ovih autora je da temeljna osobina otvorenost prema iskustvu na
autoritarnost djeluje putem povrinskih osobina kao to su socijalni konformizam i PNS, i to
tako da ova potonja izraava kognitivni nivo, dok je socijalni konformizam odraz nekakvog
socijalnog i interpersonalnog nivoa, to vodi do zakljuka da ove dvije osobine objanjavaju
drugaije aspekte autoritarnosti. Povrh toga, prema Jugert i sur. (2009), dvojno-procesni
motivacijski model pretpostavlja da e desno-orijentirana autoritarnost ovisiti o tome postoji
li kod pojedinca sklonost ka konformizmu, kao i o njegovim pogledima na svijet, koji su
osnovani na shemi da je svijet opasno i prijetee mjesto, a steeni putem socijalizacije i
izlaganjem utjecaju okoline. Iz toga proizlazi da desno-orijentirana autoritarnost zapravo nije
zasebna varijabla linosti, nego vie dimenzija socijalnog stava i vjerovanja na koju
podjednako utjeu i osobnost i kontekst (Duckitt, 2001; Pettigrew, 1999; prema Jugert, 2009).
O utjecaju konteksta na autoritarni sindrom, kako ga nazivaju Napier i Jost (2008; prema
Napier i Jost, 2008) biti e rijei u nastavku.
Autoritarnost u socijalnom kontekstu
Jedna od posljedica autoritarne dinamike je svakako prisutnost predrasuda i netolerancije
prema pripadnicima drugih skupina. U politikom smislu, konzervativizam, odnosno desno
politika orijentacija se povezuje sa otporom na promjene, te podravanjem statusa quo
uope, a pojedinci takvog gledita - motivirani autoritarnim impulsima, te posebno oni nieg
socioekonomskog statusa (Napier i Jost, 2008), su skloni ograniiti, ak i ukinuti slobode
onih pojedinaca koji pripadaju nekim drugim socijalnim, ili politikim skupinama. Prema
Napier i Jost (2008), osnovna zamjerka Adornove Autoritarne linosti (1950; Napier i Jost,
2008) jest ta to je po njihovom miljenju Adorno podcijenio negativnu korelaciju izmeu
socioekonomskog statusa i intolerancije (Brown, 1965/2004; Christie, 1954; prema Napier i
Jost, 2008). Brown i sur. (1965/2004; prema Napier i Jost, 2008) su u kasnijim istraivanjima
4

dokazali da su autoritarne forme predrasuda ustvari dosta povezane sa socioekonomskim

indikatorima, osobito sa niim stupnjem obrazovanja. Zbog takvih saznanja moe se postaviti
pitanje proizlazi li netolerancija, a time i autoritarnost, iz dinamike linosti, ili je jednostavno
rezultat niske, ili nikakve naobrazbe? ini se da odgovor na to pitanje nije jednoznaan, te su
ovi autori u svom istraivanju, u 19 demokratskih zemalja, pokazali da je problem
autoritarnosti, prikazan kroz svoja etiri psihologijska aspekta, osobito prisutan meu ljudima
niskog obrazovanja i niskih primanja, to je povezano sa netolerancijom prema drugima
(Napier i Jost, 2008). Pokazalo se da su sva etiri psihologijska aspekta autoritarnosti:
konvencionalizam, moralni apsolutizam, poslunost autoritetu i cinizam, povezani sa
moralnom i etnikom netolerancijom, te da su najvie prevalentni kod onih sa niskim
socioekonomskim statusom. Takoer, pokazalo se da isti ti ljudi esto podravaju desnoorijentirane politike lidere, iako im to, ini se, poveava ansu da situacija ostane ista, ili
ak, da se pogora. Mogue je da je takav izbor politike ideologije motiviran tenjom da se
minimiziraju strah i nesigurnosti, to moe biti znaajka konzervativizma. Tako primjeuje i
Stenner (2005, prema Napier i Jost, 2008), sugerirajui da konzervativizam i autoritarnost
dijele nekoliko istih psiholokih korelata, ukljuujui ''averziju prema novitetima,
nepoznatost i nesigurnost'' (str. 173; prema Napier i Jost, 2008), nedostatak otvorenosti i
kognitivne kompleksnosti, te opreznost i poslunost (Jost, 2006; prema Napier i Jost, 2008).
Prema istraivanjima, strah poveava i politiki konzervativizam i autoritarnost (Feldman i
Stenner, 2003; prema Napier i Jost, 2008). Pritom se misli na vrstu interpersonalnog straha
kao to je strah od toga da netko bude prevaren, ili da mu se u bilo kojem smislu oduzme
prednost, sa ime se pripadnici ekonomski nazadnih grupa esto susreu. Zbog toga to su
pripadnici ''radnike klase'' ranjivi na iskoritavanje i gubitke u ekonomskom smislu, mogue
je da to doprinosi njihovim desno-orijentiranim stavovima.
to se tie aspekta poslunosti, Stenner (2005) je nala da su niski prihodi i obrazovanje
povezani sa nainom odgoja djece tendencijom tih pojedinaca da djeci odgojem ''usade''
poslunost kao vrednotu (Napier i Jost, 2008).
Visoka razina netolerancije meu ''radnikom klasom'' prema drugima moe biti posljedica
psiholokih napora pojedinaca da se nose sa ekonomskom sigurnou, pa moda nedostaje
kapaciteta, te dovodi do koritenja mentalnih preaca u razmiljanju, kad su u pitanju
apstraktni pojmovi kao to su jednaka prava za sve, liberalizam itd, to dakako moe dovesti
do predrasuda, pa i onih etnikih. No, ''Teoretska podjela izmeu osobe i situacije nigdje nije
toliko oita kao to je u podruju istraivanja o predrasudama'' (str. 1, Eckehamamar, Akrami
i Yang-Wallentin, 2009).
5

Moe se rei da etnike predrasude i netolerancija - u ijoj podlozi stoji autoritarnost, postoje
i u demokratskim, i u nedemokratskim drutvima. Da je tome tako, upozoravaju Napier i Jost,
(2008), istiui da s porastom broja imigranata diljem Europe (posebice onih iz islamskih
zemalja), politika snaga desnih stranaka raste, ak i u liberalnim, socijal-demokratskim
zemljama kao to su Francuska i Nizozemska (Cowell, 2002; prema Napier i Jost, 2008).
Prema Sciolino (2007), u vicarskoj je, nakon anti-imigracijske kampanje koja je prikazivala
logo u kojoj tri bijele ovce udaraju crnu, ekstremna desnica dobila veinu u parlamentu
( Napier i Jost, 2008). Jasno je da su ovakva saznanja razoaravajua, a sama situacija
prilino nazadna.
U svom osnovnom smislu, demokracija ovisi o sposobnosti i motivaciji obinih ljudi da
internaliziraju demokratski vrijednosti, i da toleriraju one sa drugaijim kulturnom, etnikom,
socijalnom i ideolokom pozadinom. Meutim, razumljivo je da su neki ideoloki aspekti
povijesno i kulturoloki uvjetovani vie od drugih, i da njihova povezanost sa latentnim
strukturama linosti kao to je autoritarnost moe varirati kroz vrijeme i prostor.
Kao to je ve spomenuto u uvodu, koncepcija autoritarne strukture linosti (Adorno i sur.,
1950; prema iber, 2000), nastala je kao posljedica ''alosne empirijske injenice da je
ideja nacizma zahvatila najire mase njemake populacije, te da je ta bolesna ideja rezultirala
s desecima milijuna civilnih rtava'' (str. 100; iber, 2000).
Sa politiko-psiholokog stajalita, i kao to je to bio sluaj u navedenom primjeru, neuspjeh
jednog politikog modela i odgovarajueg vrijednosnog sustava dovodi do neusklaenosti
mentalnog sklopa ljudi i konkretnih zbivanja. Vjerovanja, miljenja i osjeaji postaju
neusklaeni zbog briga, tenji i frustracija. Pojedinac poinje preispitivati postojee norme i
vrijednosti, uoava da se njegovi osobni standardi prosuivanja razlikuju od onih drutvenih.
Tada on postaje ''podloan novim standardima i novom vodstvu'' (str. 102; iber, 2000).
Kako je navedeno u uvodu, u takvim uvjetima, i uz odgovarajue osobine linosti, potreban
vrlo mali drutveni pritisak kako bi se pojedinac podvrgnuo autoritetu'' (orkalo i sur., 2000).
Drugim rijeima, u situacijama krize, drutvenih promjena, naglih lomova kad se gube
uporita i politikog sustava, i cjelokupnog vrijednosnog sustava, do izraaja dolaze dublje i
trajnije osobine pojedinca i ukupne populacije, koje usmjeravaju politiko ponaanje i naine
njegovih manifestacija (iber, 2000). Jedna takva politika promjena (iz socijalizma u
demokratski politiki sustav) dogodila se i na naim prostorima, uz dobro poznate posljedice
Domovinskog rata koji je netom uslijedio.
Stoga, za primjer povezanosti percepcije demokracije i autoritarnosti kao crte linosti, se
moe uzeti i Hrvatska (uz njenu dobro poznatu politiku situaciju 90-tih), gdje se
istraivanjem na uzorku studenata potvrdilo da su autoritarniji ispitanici demokratski ustroj
6

Hrvatske (koji je tada bio na niskim razinama razvoja) bili skloniji percipirati uspjenije
realiziranim, od onih manje autoritarnih (orkalo, Stanokovi, 1999). Rezultati su dobiveni
slaganjem visoko autoritarnih ispitanika sa tvrdnjama o tome ''da su izbori poteni, zakoni
pravedni, da je sudska vlast neovisna, dravna televizija objektivna, da postoji sloboda
izraavanja politikih stavova, da tijela uprave postupaju po zakonu i da su ljudi na vlasti
odgovorni'' (str. 77; orkalo, Stanokovi, 1999), a to su sve obiljeja demokracije. Takvi
rezultati su u skladu sa Altemeyerovom teorijom o autoritarnoj linosti, koja se usmjerava na
pojedinevu percepciju vrijednosti to ih zagovaraju autoriteti (Altemeyer, 1981, prema
Butler, 2000). Kako navodi iber (2000), ako sadraj dolazi iz izvora koji se doivljava
legitimnim i pouzdanim, svaki sadraj se nekritino prihvaa, bez obzira o emu se radi.
Rezultati jednog slinog istraivanja kod nas (orkalo, Kamenov i Tadinac-Babi, 2000),
ukazuju i na vanost sociodemografskih varijabli, poput vjere, za koju se pokazalo da je
takoer povezana sa autoritarnou. Naime, prema tom istraivanju se pokazalo (orkalo i
sur., 2000) da su ispitanici koji pridaju veliku vanost vjeri autoritarni, desno politiki
orijentirani, nisko kritini prema ondanjem stanju demokracije u Hrvatskoj, te da preferiraju
konzervativni drutveno-ekonomski razvoj. Sline rezultate na studentskom uzorku su dobili
Tarra i Lorra (1991; prema orkalo i sur., 2000), gdje je naena visoka povezanost
autoritarnosti sa konformizmom i socijalno-politikim konzervativizmom.
Imajui na umu da se komunistiki poreci prije svega uspostavljali u zemljama bez tradicije
graanskog drutva, preteno agrarnog, tradicionalnog drutva, autoritarnost tih drutava je
svakako predstavljala osnovicu za autoritarni poredak, isto kao to je i autoritarni poredak sa
svoje strane jaao autoritarnu strukturu svijesti, to je sve skupa podloga za jaanje novih
oblika totalitarizma, a najprije onih koji se zasnivaju na homogenizaciji vlastite nacije u
suprotstavljanju drugima (iber, 2000).
Ako se ve nisu mogli izbjei neki globalni traumatski dogaaji (poput onih navedenih u
ovom radu), postavlja se pitanje to se moe uiniti da se takvi dogaaji vie ne ponove, te
kako da se zatvorene i netolerantne psiholoke strukture pojedinaca i totalitaristike politike
strukture unaprijede u liberalne i socijalno tolerantne? Moda odgovor lei u intelektualnom
razvoju.

Zakljuak
Veina radova koritena u ovom radu, ini mi se, ostavlja mnoga otvorena pitanja, od kojih je
moda najvanije zapitati se jesu li se neke katastrofalne drutvene posljedice, kojima je
prethodila autoritarnost, mogle predvidjeti i izbjei na temelju znanstvenih materijala koji je
7

ukazivao na mogue promjene i na kretanje tih promjena? Iako su znanstvenici dali jasnu
sliku o podlogama autoritarnosti i povezali ih sa drutvenim injenicama, problem
predvianja kompleksnih drutvenih procesa nije iskljuivo problem nekog prostora i
zbivanja, odnosno sposobnosti konkretnih istraivaa. Stvar je malo sloenija te izlazi iz
okvira same znanosti. Drugim rijeima, sistematizirana i argumentirana znanstvena spoznaja
teko da bi mogla utjecati na sam tok politikih procesa.
Znajui da su neke temeljne osobine linosti ovjeka relativno stabilne, no da su njihova
manifestacija i razvoj ipak pod utjecajem vanjskih faktora, nije dostatno traiti ''krivca'' za
nemile dogaaje poput II. svjetskog rata iskljuivo u konstruktima kao to je autoritarna
linost (Adorno 1950, prema Butler, 2000). Njima se fenomeni mogu registrirati i objasniti,
ali nakon to oni ve postoje. Potrebno je ukljuiti i razjasniti socioekonomske faktore koji
vode autoritarnu linost da se iz straha prema nepoznatom ponaa antidemokratski, kako bi
takvi nazadni mehanizmi otili u prolost, a drutvo postalo razvijenije u svakom smislu.
Naime, jednim od moda

najvrih nalaza u istraivanjima u socijalnoj psihologiji

potvrdila se jaka negativna povezanost izmeu mjera intelektualnog razvoja (obrazovanje i

akademsko postignue) i etnocentrizma te drugih formi socijalne netolerancije (Napier i Jost,
2008). U najmanju je ruku razumljivo da se obrazovani ljudi bolje od ostalih mogu izraziti po
pitanju socijalno poeljnih opcija, te da je njihov nivo tolerancije donekle vei. Prema
(Kelman i Barclay, 1963; Napier i Jost, 2008) obrazovanje daje ''iru perspektivu'', a
netolerancija je najzastupljenija kod onih koji nemaju prilike proiriti svoje svjetonazore.
Moda je to najbolje rekao Chinoy (1967), ukazujui da obrazovanje navodi ljude da cijene
''da je svako drutvo, sa svojim normama i vrijednostima, jedno od mnogih, i spremno za
mijenjanje u razliitim smjerovima i da je produkt ovjekovog truda da ivi u skladu sa
svijetom oko sebe i sa zahtjevima postojeeg socijalnog poretka. Svjesnost o kulturalnim
razliitostima je, stoga, antidota etnocentrizmu i temelj za potpunije razumijevanje
ovjeanstva, i humanosti uope'' (str. 600; Napier i Jost, 2008).

Literatura
Butler, J. C. (2000). Personality and Emotional Correlates of Right-Wing

Authoritarianism. Social Behavior and Personality, 28 (1), 1-14

orkalo, D., Kamenov, ., Tadinac-Babi, M. (2000). Autoritarnost, stav prema stanju
deokracije i percepcija razvojnih ciljeva Hrvatske. Filozofski fakultet, Zagreb,
316.64:321.7>(497.5), 1159-1177
8

orkalo, D., Stankovi, N. (1999). Autoritarnost i percepcija ostvarene demokracije u

Hrvatskoj: analiza odnosa na uzorku studenata. Filozofski fakultet, Zagreb, 159.923.2:

321.72(497.5) , 67-81
Ekehammar, B., Akrami, N. i Yang-Wallentin, F. (2009). Ethnic Prejudice: A
Combined Personality and Social Psychology Model. Individual Differences

Research. (Vol. 7, No. 4) , 255-264

Jugert, P., Cohrs, J. C. i Duckitt, J. (2009). Inter- and Intrapersonal Processes
Underlying Authoritarianism: The Role of Social Conformity and Personal Need for
Structure. European Journal of Personality. Eur. J. Pers. Wiley InterScience,

www.interscience.wiley.com 23: 607621

Napier, J. L. i Jost, J. T. (2008). The ''Antidemocratic Personality'' Revisited: A CrossNational Investigation of Working-Class Authoritarianism. Journal of Social Issues,

(Vol. 64, No. 3), 595-617

iber, I. (2000). Istraivanja i politike promjene jesu li se mogla predvidjeti
zbivanja 1990. godine? Istraivanja politikog ponaanja, Polit. misao (Vol.
XXXVII, br. 1), 99-114