Sveuilite u Zagrebu

Filozofski fakultet
Odsjek za filozofiju

Teorija spoznaje
Socijalna epistemologija i ideologija

Dr.sc. Borislav Mikuli, red. prof.

Ak. god. 2014./2015.

Slaven Posavac

Socijalna epistemologija

Socijalna epistemologija se odnosi na irok spektar pristupa izuavanja znanja koje

konstruira ljudsko znanje kao kolektivni uspjeh. Takoer se moe definirati kao izuavanje
drutvenih dimenzija znanja. Problemi zapoinju s definiranjem rijei znanje i socijalno u
ovom kontekstu. Frederick Schmitt pod socijalnom epistemologijom shvaa:
stajalite prema kojemu su drutvene znaajke bitno ukljuene u uvjete spoznaje i
opravdanja.1
Prema njemu to nije teza o tome to je uzrono nuno za spoznaju; teza da spoznaja uzrono
ovisi o drutvenim fenomenima kao to su usvajanje jezika, obrazovanje i razni oblici
drutvene suradnje nije proturjena. Zapravo, uvjeti za opravdanje se odnose na
(podrazumijevaju) drutvene uvjete ili se ostvaruju pomou njih. To jest, kada je neko
vjerovanje opravdano, uvjeti koji ga ine takvim su drutveni uvjeti, to se suprotstavlja
individualizmu u epistemologiji.
Schmitt dalje tvrdi da je za socijalizam probni sluaj epistemologija svjedoanstva. Ako se
individualizam moe odrati, onda se spoznaju treba smatrati posve individualistikom. S
druge strane, nae spoznaje ovise o iskustvu na ovaj ili onaj nain i ako je opravdanje
drutveno, onda se i spoznaja mora smatrati drutvenom.
Ona verzija individualizma koja najvie dri vodu je ujedno i povijesno najistaknutija.
Prema njoj, svjedoanstvo je kauzalno orue koje se koristi za proirivanje spoznaje
pojedinca. To orue moe biti izvor spoznaje, ali samo ako se koristi precizno, prema tome
svjedoanstvo nije primarni izvor opravdanja nego ga treba obraniti pomou primarnih izvora
i prua opravdanje. No postavlja se pitanje koji je to primarni izvor opravdanja koji moe
obraniti pouzdanost svjedoanstva? Spominje se primjer vozaa taksija ije svjedoanstvo
moe pruiti spoznaju o lokacijama ulica, ali samo ako mi moemo utvrditi pouzdanost te
informacije putem induktivnog dokaza koji e pokazati da je taksistovo svjedoanstvo
openito pouzdano. To se pak stajalite kosi sa socijalistikim koje tvrdi da se svjedodbena
spoznaja javlja putem odreenog niza drutvenih uvjeta. Individualist mora razjasniti
svjedodbenu spoznaju zasnivajui je iskljuivo na ne-svjedodbenim izvorima opravdanja. S

1 Schmitt, F., Socijalna epistemologija, u: J. Greco/E. Sosa (ur.), Epistemologija.

Vodi u teorije znanja, hrv. izdanje pr. B. Mikuli, Jesenski i Turk, Zagreb 2004.

tim na umu Schmitt razmatra primjer u kojem znamo kakvog je okusa voe ako smo probali
samo jedan ili dva primjerka tog voa.
Schmitt upuuje na postojanje krive analogije izmeu naina na koji odabiremo
svjedoanstva i naina na koji izvodimo zakljuke o svojstvima prirodnih vrsta kao to je
voe. Dakle, nain na koji odabiremo prirodne vrste i njihova svojstva, nain na koji izvodimo
indukcije malog raspona meu njima moe se razumjeti u okviru psiholokih procesa
pojedinca. Psiholoki smo ustrojeni tako da teimo odabiranju pravih svojstava za nau
indukciju, no stvari su drugaije kad je u pitanju nain na koji odabiremo svjedoanstvo.
Pouzdani smo pri odabiru svjedoanstva zahvaljujui drutvenom procesu uenja. Djeca su
sklona smatrati svoje skrbnike izvorima informacija, ali i izvorima za izvore informacija.
Roditelji i drugi skrbnici tee djeci rei istinu o tome gdje da nau pouzdano svjedoanstvo.
Proces odabiranja svjedoanstva je drutveni proces, svjedodbeno opravdanje je bitno
drutveno, prema tome - individualizam u pogledu svjedoanstva je neodriv.

Mannheim: Ideologija i Utopija

Iako nikad nije proizveo veliku sistematinu teoriju drutva kao Marx ili Weber, Karl
Mannheim je bitna figura u sociologiji i filozofiji jer je definirao podruje socijalne
epistemologije iliti sociologije znanja. Odavao je poast Marxu na zaetcima tog polja u
njegovoj teoriji ideologije, ipak bio je kritian naspram njegovih ideja da ideologije ukljuuju
svjesnu namjeru iskrivljenja stvarnosti jer prema Mannheimu, ideologija nema moralnu niti
potkazivaku namjeru. Takoer mu je bilo upitno vjerovanje da ideologije mogu samo
proizai iz drutvenih stalea. Iako je vjerovao da to je sluaj, takoer je vjerovao da mogu
proizai iz drugih drutvenih grupa, na primjer generacija. Za razliku od Marxa koji je
izuavao drutvene uvjete iskrivljenog miljenja fokusirajui se na politike uzroke
ideologije, Mannheim je pristupio problemu na znanstveni nain jer je to prema njemu bila
jedna od glavnih premisa sociologije znanja.
Mannheim je bio kritian naspram pozitivizma jer ovaj nije doputao teoriju i oslanjao
se previe na materijalnu stvarnost. Takoer je kritizirao fenomenologiju jer se previe
fokusirala na mentalne ili kognitivne fenomene bez razumijevanja na koji nain s e oni
odnose na materijalni svijet. Gledao je da zadatak socijalne epistemologije bude integracija
empirike orijentacije pozitivizma s kognitivnom orijentacijom fenomenologije. Mannheim je
vjerovao da sociologija znanja moe niknuti samo tijekom vremenskog perioda
karakteriziranog socijalnom nestabilnou i nedostatkom dogovora oko pogleda na svijet.
Poveanje socijalne mobilnosti je rezultiralo nedostatkom jedinstva svjetonazora. Mannheim
je razlikovao dva tipa socijalne mobilnosti: horizontalni i vertikalni. Potonji ima tendenciju
voditi do demokratizacije misli. Jo jedan faktor koji je omoguavao stvaranje socijalne
epistemologije je pojava drutveno nepristrane inteligencije. Slobodna inteligencija je stvorila
epistemologiju i psihologiju kao metode za istraivanje i razumijevanje drutvenog svijeta, ali
oba pristupa nisu uspjela integrirati pojedinani um u ire drutvo. Stvaranje socijalne
epistemologije je ispravilo taj neuspjeh.
Mannheim zapoinje Ideologiju i utopiju slijedeim:
This book is concerned with the problem of how men actually think. The aim of these studies

is to investigate not how thinking appears in textbooks on logic, but how it actually functions
in public life and in politics as an instrument of collective action.2
te nastavlja:
Strictly speaking it is incorrect to say that the single individual thinks. He finds
himself in an inherited situation of thought which are appropriate to this situation and
attempts to elaborate further the inherited modes of response or to substitute others for
them in order to deal more adequately with the new challenges which have arisen out
of the shifts and changes in his situation3
Marxistiko miljenje je bilo da su kritiari statusa quo, iznikli iz radnike klase, imali pristup
pravoj svijesti, to jest neiskrivljenoj verziji stvarnosti. Mannheim pak zagovara da su sve
ideje, ak i istine u odnosu sa i utjecane od strane drutvenih i povijesnih situacija ih kojih
proizlaze. Sama injenica da je svaki mislilac povezan s odreenim drutvenim grupama, da
je na istom mjestu kao one, obnaa iste drutvene uloge - iskrivljuje njegov intelektualni
pogled na svijet. Prema tome ne moe biti prave, slobodne spoznaje.
Men do not confront the objects of the world from the abstract levels of a
contemplating mind as such, nor do they do so exclusively as solitary beings. On the
contrary they act with and against one another in diversely organized groups, and
while doing so they think with and against one another.4
Mannheim je time definirao socijalnu epistemologiju kao teoriju drutvenog ili
egzistencijalnog kondicioniranja misli. Njemu je svo znanje (sve ideje) vezano uz neku
lokaciju unutar drutvene strukture i povijesnog procesa. U odreeno vrijeme, odreena
skupina moe imati puniji pristup razumijevanju drutvenog fenomena od drugih skupina,
ali nijedna skupina nema puni pristup. Opet, Mannheim se nada kako e slobodni intelektualci
(inteligencija) postii jedinstvenu perspektivu, slobodnu od egzistencijalnog determinizma. S
druge strane padale su kritike na raun njegove teorije da pati od sluaja univerzalnog
relativizma jer ako je ono to on govori istinito, onda je i njegova teorija uvjetovana
egzistencijalnom pozicijom.
2 Mannheim K., Ideology and Utopia, Harcourt, Brace & Co., New York 1954., str
1.
3 Ibid, str 3.
4 Ibid, str 3.

Zakljuak

Na posljetku ostaje pitanje je li znanje, spoznaja, ideja drutvena stvar ili individualna.
Po Schmittu i Mannheimu jest. U oba tumaenja ovisimo o drutvu u kojem jesmo, o
egzistencijalnom determinizmu kako bi Mannheim rekao. Po njemu je ideologija niz ideja
skrivaju sadanjost pokuavajui je shvatiti u okvirima prolosti dok je utopija niz ideja koji
nadilazi sadanjost i orijentiran je ka budunosti. Postoji nada izvjesne slobodne inteligencije,
intelektualaca nevezanih za neku drutvenu skupinu koji bi zaeli ideju utopije, ali se ona
mora prevesti akciju samim kolektivom da bi dolo do drutvene promjene.

Literatura

1.) Schmitt, F., Socijalna epistemologija, u: J. Greco/E. Sosa (ur.), Epistemologija.

Vodi u teorije znanja, hrv. izdanje pr. B. Mikuli, Jesenski i Turk, Zagreb 2004.
2.) Mannheim K., Ideology and Utopia, Harcourt, Brace & Co., New York 1954.