Karl Mannheim (27. mart 1893, Budimpeta; 9.

januar 1947, London) je bio maarski sociolog i

filozof, jevrejskog porijekla, a dugo je ivio u Njemakoj i Engleskoj.
Temeljno djelo Karl Mannheima je Ideologija i utopija[1] u kojem je izloena njegova
koncepcija sociologije znanja.
Za Mannheima distinkcija izmeu partikularnog i totalnog pojma ideologije predstavlja poetni
korak u pokuju njegovog utemeljenja sociologije znanja. On je izveo i vrijednosnu neutralizaciju
totalnog pojma ideologije. Ispitivanje ideologinosti ljudskog miljenja na razini totalnog pojma
ideologije ne bavi se pitanjem istinitosti ili neistinitosti nekog miljenja, nego se ograniava na to
da pokae vezu izmeu struktura svijesti i ivotnih situacija u kojima one postoje, i koje nuno
uvjetuju njihov ideologijski karakter.
Mannheim je smatrao da svaka drutvena grupa (npr. generacija), a ne samo klase kao to je
Karl Marx tvrdio, prozvodi svoju ideologiju, Zanimao se za vezu izmeu znanja i egzistencije,
odnosno kako se socijalne strukture i odnosi pojavljuju u tvrdnjama. Razmatrao je problem
dijaloga izmeu sagovornika koji imaju posve raliita gledita. Smatrao je da je najprije potrebno
da sociolog postigne znanja odreenim distanciranjem od pozadine vlastitih uvjerjenja kroz
upoznavanje sa razliitim situacijama, kao i da on mora biti svjestan da se nikada posve ne moe
nadii parcijalna perspektiva i zauzeti neko gledite koje je sveobuhvatno. Na sebe nije gledao
kao na pozitivistu zato to nije smatrao da postoji jedna istina koja je predmet znanja, nego da
karakter i validnost istine zavisi od posmatraa. Pozitivizam kriticizira zbog toga to se isti
fokusira iskljuivo na materijalnu stvarnost i negira vanost razmijevanja i interpretacije.[2] Svoj
stav je branio od prigovora da je rije o filozofskom relativizmu, umjesto toga je zagovarao
relacionizam, to jeste da se tvrdnje trebaju razumjeti u odnosu na drutvene odnose.
Mannheimov pojem relacionizma ima slinosti sa savremenim idejama socijalnog
konstrukcionizam i analize diskursa.[3]
Mannheim u svom djelu navodi tri tipa ideologijskog iskrivljavanja:

zastarjela etika norma postaje ideologijom

pokuaji prekrivanja drutvenih odnosa i falsificiranja elementarnih injenica o ljudskom
ivotu
kada ideologija kao oblik spoznaje nije vie adekvatna za razumijevanje stvarnosti
U odreenju totalnog pojma ideologije Mannheim izvodi vrijednosnu neutralizaciju toga pojma u
dvostrukom smislu:

spoznajno-teorijska neutralizacija
socijalno-politika neutralizacija

1. Vrati se na vrh^ Mannheim, Karl. 1968. Ideologija i Utopia. Branimir ivojinovi, prevoditelj.
2. Vrati se na vrh^ Ritzer, George i Douglas Goodman. 2003. Classical Sociological theory, 4th
edition. New York: McGraw Hill.
3. Vrati se na vrh^ Kuman, Krishan. 2006. Ideology and sociology: Reflections on Karl Mannheim's
Ideology and Utopia. Journal of Political Ideologies, 11:2.