Biblioterapija

Sadraj
1. Uvod............................................................................................................................................2
2. Znaenje itanja i knjievnosti....................................................................................................3
3. Biblioterapija - definicija i povijest.............................................................................................4
3.1. Tipovi i ciljevi biblioterapije................................................................................................5
3.2. Biblioterapija u kolskoj knjinici........................................................................................6
4. Uvod u terapeutsku priu.............................................................................................................8
4.1. Konstrukcija terapeutskih pria - metafora i znaenje.........................................................9
4.2. Primjeri terapeutskih pria - podjela prema stanjima.........................................................11
5. Literatura....................................................................................................................................13

1. Uvod
Pod biblioterapijom podrazumijevamo svaku planiranu i metodoloki pripremljenu
upotrebu knjievnih djela bilo koje vrste, kao pomonu metodu u psihoterapiji - tretmanu
psihikih poremeaja. Provode je psiholozi i psihijatri, najee u klinikim uvjetima.
Biblioterapija u irem smislu je i ''voeno itanje'', koje se moe ugraditi u itateljske programe
za iroku populaciju. Ovaj nain upotrebe knjievnosti provodi se izvaninstitucionalno i moe
biti pomo u stresnim situacijama i prevladavanju tekih ivotnih razdoblja. Takvo itanje
najee provode educirani knjiniari, odnosno tim strunjaka.
Biblioterapija u mnogim zemljama provodi se u ustanovama koje se bave skrbi, njegom i
obrazovanjem ljudi, ali i kroz itaonice, knjinice, itateljske klubove. Kod nas se tako,
biblioterapija, kao jedna od ''art-terapija'' provodila u Psihijatrijskoj bolnici Vrape, a jo se
uvijek provodi i u Klinikoj bolnici Dubrava, u Centru za psihotraumu.
Tijekom Domovinskog rata, u hrvatskim knjinicama, kroz kreativne radionice voenog
itanja s djecom i odraslima, provodio se projekt ''Korak po korak do oporavka'' (pod okriljem
UNICEF-a). Kasnije su elementi biblioterapije prilagoeni mirnijem vremenu i ugraeni u
mnoge knjinine i itateljske projekte.
Za razliku od mnogih standardnih oblika psihoterapije, biblioterapeut ima pristup koji
najee ukljuuje konkretne primjere s kojima se pacijent moe poistovjetiti.
Biblioterapija se moe koristiti kod razvijanja svijesti pojedinca, poveanja motivacije,
poveanja razumijevanja ljudskog ponaanja, poticanja iskrene procjene vlastite osobnosti,
poveanja interesa za okolinu, ublaavanja emocionalnih i mentalnih optereenja, pokazivanja
pojedincu da postoji vie od jednog rjeenja problema, kod razvijanja kvalitete razgovora o
problemu, kao i kod konstruktivnog pristupa problemu.1

Bai I., Biblioterapija i poetska terapija - prirunik za poetnike, Hitra produkcija knjiga, 2011., str. 33.

2. Znaenje itanja i knjievnosti

itanje pozitivno utjee na razvoj komunikacijskih vjetina kao to su pisanje, sluanje i
govor, a presudne su u osobnom razvoju pojedinca. Nain na koji se neka graa ita razlikuje se
s obzirom na vrstu iste, pa se tako proces itanja umjetnikog teksta razlikuje od procesa itanja
neumjetnikih ili informativnih sadraja. Nain itanja odreenog teksta proizlazi iz interakcije
itatelja i pisane rijei te se sasvim intuitivno dolazi do zakljuka kako je itanje subjektivan
proces. itanje kao subjektivan proces usko je povezan s itateljevim emocijama, motivacijom,
interesima te prethodnom znanju tako da je samo shvaanje napisane rijei teko predvidiv faktor
ako je predmet promatranja sam itatelj.
Znaenje i svrha itanja predstavlja predmet rasprave i promiljanja tijekom ljudske
povijesti, a istom su se tematikom bavili ve Platon i Aristotel. Prema njihovom miljenju
knjievnost je nain spoznaje, sredstvo odgoja te predmet estetskog uivanja. 2Takoer, proces
itanja Aristotel poistovjeuje sa svojevrsnom katarzom, a knjievnost smatra terapeutskim
sredstvom. Knjievnost je kroz povijest smatrana kljunim aspektom za vjersko pouavanje,
odgojno-obrazovne svrhe, poticanje nacionalne osvijetenosti te izuavanje ivota i ovjekove
okoline. Knjievnost za itatelja predstavlja izvor znanja o ivotu i prirodi svijeta koji ga
okruuje te tako pomae istom kako bi prebrodio ili izbjegao eventualne ivotne potekoe i
prepreke. S obzirom da itanje ostavlja dubok utisak na samog itatelja te mu prua mogunost
osobne promjene, logino je govoriti o terapeutskom itanju, odnosno biblioterapiji. S obzirom
na stupanj utjecaja, itanje je prema Waplesu mogue podijeliti u pet kategorija i to redom na: 3

korisno itanje - itatelj u procesu itanja ui odreene aspekte

prestino itanje - itanje utjee na ugled itatelja

potkrijepljeno itanje - itanje ukljuuje itateljeve osobne stavove i poglede na ivot

estetsko itanje - itanje koje prua odreen doivljaj ljepote

oputajue itanje - itanje s ciljem pruanja odmora

U vidu biblioterapije prema Waplesu podrazumijevaju se prestino i potkrijepljeno itanje.

2
3

Mikuleti N., Biblioterapija u kolskoj knjinici ili razgovor o knjizi, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, str. 134.
Mikuleti N., Biblioterapija u kolskoj knjinici ili razgovor o knjizi, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, str. 135.

3. Biblioterapija - definicija i povijest

Biblioterapija je pojam koji se vrlo esto smatra sinonimom u odnosu na poetsku terapiju.
Iako slini, navedeni pojmovi se razlikuju u obujmu, pa je tako biblioterapija iri pojam od
poetske terapije, a odnosi se na institucionalni aspekt u vidu mjesta provoenja. 4 Tako se govori
o knjinici kao mjestu odvijanja terapije uz meusobnu suradnju i interakciju knjiniara i
terapeuta. Poetskoj se terapiji pak esto pridaje interaktivni i kliniki prizvuk, odnosno, mogue
ju je provoditi u svim institucijama koje brinu o psihofizikom zdravlju ovjeka. Koordinator i
organizator terapije u takvim je situacijama poetski terapeut, struna osoba samostalna i
jedinstvena u svojoj praksi.
Spoznaja o blagotvornom uinku itanja postoji od najranijih poetaka ljudske
knjievnosti, no fokusirana primjena biblioterapije s ciljem mijenjanja ljudskog ponaanja javlja
se tek poetkom 20. stoljea. Fenomen biblioterapije poeo je sukladno s primjenom u
neformalnoj komunikaciji s knjiniarima i ostalim strunjacima koji bi osobama preporuali
odreenu literaturu s ciljem pronalaska rjeenja za pojedine probleme. Pojam biblioterapije (od
grkih rijei biblion i therapeia - knjiga i lijeenje) osmislio je Samuel Crothers 1916. godine, a
kao slubeni naziv isti se poinje koristiti tek 1966. (naziv prihvaen od strane Amerikog
knjiniarskog drutva). Tako se biblioterapijom danas smatra procesom upotrebe odabranih
materijala za itanje s ciljem postizanja terapeutskog efekta u medicini i psihijatriji.5
Prema Crothersu, biblioterapija je program aktivnosti koji se bazira na interaktivnom
procesu izmeu medija i osoba koje ih doivljavaju. Pod pojmom medija mogue je promatrati
pisani ili imaginativni (auditivni) materijal u vidu informacije koja se doivljava te se potom o
istom doivljaju raspravlja s odgovornom i strunom osobom. Biblioterapija se razvija u punom
smislu rijei tek ezdesetih godina prolog stoljea pratei razvoj grupne terapije (poznate jo i
pod nazivom interaktivni proces ili dijalog) koja se primjenjuje u knjiniarskoj praksi kao
planirana diskusija s ciljem aktiviranja odreenih reakcija itatelja na ponueni tekst. Godine
1989. autori Riordan i Wilson biblioterapiju prezentiraju kao usmjeravano itanje pisanih
materijala s ciljem razumijevanja i rjeavanja problema u terapeutske svrhe.6
4

Bai I., Biblioterapija i poetska terapija - prirunik za poetnike, Hitra produkcija knjiga, 2011., str. 15.
Bai I., Biblioterapija i poetska terapija - prirunik za poetnike, Hitra produkcija knjiga, 2011., str. 15.
6
Bai I., Biblioterapija i poetska terapija - prirunik za poetnike, Hitra produkcija knjiga, 2011., str. 16.
5

Prema autorici Caroline Shordes biblioterapija ima blagotvoran uinak na itatelja zbog
toga to se u samom procesu terapije potie poistovjeivanje s imaginarnim likom te se povlae
paralele izmeu problema imaginarnog karaktera i pacijenta. Za autoricu Shordes, biblioterapija
je proces dinamine interakcije izmeu osobe i literature s ciljem promicanja osobnog rasta i
razvoja.7 Autorica Rhea Joyce Rubin, koja se takoer bavila prouavanjem biblioterapije,
upozorava na razliku izmeu pojmova biblioterapije itanja i interaktivne biblioterapije. Danas
se umjesto pojma interaktivne biblioterapije ee koristi termin poetska terapija o kojoj je bilo
rije u uvodnom dijelu poglavlja.

3.1. Tipovi i ciljevi biblioterapije

U modernoj literaturi mogue je pronai tri tipa biblioterapije, a to su institucionalni,
kliniki i razvojni tip.8 Kada je rije o institucionalnom tipu, subjekt promatranja je najee
pasivan pojedinac ili grupa, odnosno medicinski ili psihiki pacijent. Koordinator biblioterapije
je u tom sluaju psihijatar u suradnji s knjiniarima koji iniciraju diskusiju o proitanoj materiji.
Mjesto na kojem se terapija odvija je odreena formalna institucija ali su mogua i odstupanja od
pravila pa u obzir dolaze privatni posjedi, kue ili stanovi. Cilj opisanog vida terapije je
informativan s naglaskom na prikupljanje informacija o pacijentovom stanju.
Klinika biblioterapija primjenjuje se nad odreenom skupinom osoba s emotivnim
problemima ili problemima u ponaanju. Organizator terapije je najee psihijatar ili terapeut
mentalnog zdravlja u suradnji s knjiniarima. Diskusijom o proitanom materijalu od klijenata
se pokuava dobiti povratna informacija s dodatnim uvidom usmjerenim ka vlastitim postupcima
i ponaanju. Mjesto djelovanja terapije je takoer formalna institucija s dozvoljenim iznimkama.
Cilj terapije je pacijentov uvid u vlastito stanje te kontinuirana pozitivna promjena ponaanja.
Razvojna biblioterapija namijenjena je zainteresiranoj grupi ili pojedincima koji trenutno
proivljavaju odreenu stresnu situaciju. Mentor u procesu terapije moe biti knjiniar, uitelj,
pedagog ili druga struna osoba. Diskusija o materijalu provodi se s ciljem klijentove reakcije i
introspekcije. Prostor odvijanja terapije je proizvoljno odreen, a cilj je pozitivan emotivni
razvoj i samoaktualizacija pojedinca.
7
8

Bai I., Biblioterapija i poetska terapija - prirunik za poetnike, Hitra produkcija knjiga, 2011., str. 16.
Bai I., Biblioterapija i poetska terapija - prirunik za poetnike, Hitra produkcija knjiga, 2011., str. 17.

Osim navedene podjele, u literaturi je mogue pronai i podjelu biblioterapije na

nekoliko oblika od kojih su najee spominjani: razvojna interaktivna biblioterapija, klinika
interaktivna biblioterapija i kreativno pisanje.9 Razvojna interaktivna biblioterapija odnosi se na
primjenu literature i kreativnog pisanja u radu s djecom, odraslima ili starijim osobama s ciljem
osobnog razvoja. Terapija je namijenjena mentalno zdravim pojedincima, a odvijati se moe u
okruenjima poput kola, rekreativnih centara, knjinica ili domova zdravlja.
Klinika interaktivna biblioterapija odnosi se na upotrebu literature ili kreativnog pisanja
s ciljem osobnog razvoja u psihijatrijskim ustanovama ili centrima za mentalno zdravlje.
Kreativno pisanje je aktivnost u kojoj je kreativnost pojedinca usmjerena prema cilju
samospoznaje. U skladu s pacijentovima potrebama koriste se razliiti literarni anrovi poput
proze, poezije ili drame.

3.2. Biblioterapija u kolskoj knjinici

Jedan od vanijih zadataka knjiniara u koli je, izmeu ostalog, poticanje uenika na
itanje, a nain provoenja je organizacija diskusije o proitanoj grai. Rasprava o preporuenoj
literaturi trebala bi biti usmjerena na suvremene teme kojima se takoer bave i pedagozi,
psiholozi, nastavnici te druge strune osobe. Neke od tema za razgovor u vidu proitane
literature mogle bi biti: konzumacija droge i alkohola meu mladima, zlostavljanje u koli ili
putem interneta, poremeaji u prehrani itd. Mogue je zakljuiti kako poticanje na itanje ima
dvojaku funkciju, jedna je pribliavanje itanja i razumijevanja literature mladima, a druga je
edukativna svrha kojom se ciljano pozitivno utjee na njihovo ponaanje.
U procesu usmjeravanja prema poeljnoj i edukativnoj literaturi, osim knjiniara
sudjeluju i ostale kolske strune savjetodavne slube. Iako se pojam biblioterapije odnosi na
klinike institucije, isti je mogue primijeniti i na podruje kole i drugih odgojno-obrazovnih
ustanova. No, s obzirom da knjiniar nije struno osposobljena osoba u domeni medicine ili
psihijatrije,

termin

biblioterapije

se

ponekad

zamjenjuje

srodnim

terminima

poput

bibliodijagnostike, biblioprofilakse, savjetodavnog knjiniarstva ili bibliosavjetovanja.10

Bai I., Biblioterapija i poetska terapija - prirunik za poetnike, Hitra produkcija knjiga, 2011., str. 18.
Mikuleti N., Biblioterapija u kolskoj knjinici ili razgovor o knjizi, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, str. 137.

10

Prema tome, intuitivno se dolazi do zakljuka kako biblioterapija nije dio psihoterapijske
domene iako moe posluiti kao nadopuna standardnim metodama lijeenja ili pruanja pomoi.
Osim prethodno navedenih podjela biblioterapije, istu je mogue promatrati kao
eksplicitnu i implicitnu, pri emu se eksplicitna strogo vee na djelovanje struno osposobljenih
terapeuta dok se implicitna odnosi na savjetodavnu funkciju usmjerenu itateljima. 11 Osim
navedene podjele, u prethodnom tekstu spominjana je i razvojna biblioterapija koja se odnosi na
primjenu meu zdravim pojedincima s ciljem svladavanja osobnih problema, pa je tako ovu vrstu
biblioterapije mogue primjenjivati u kolama i drugim odgojno-obrazovnim ustanovama u
skladu s definiranim odgojno-obrazovnim ciljevima. Diskusijsku skupinu moe voditi knjiniar,
uitelj, kolski savjetnik, pedagog ili druga struno osposobljena osoba u odgojno-obrazovnoj
domeni.
Kako bi se uenicima pribliio pojam biblioterapije u kolskom se okruenju esto koristi
termin razgovor o knjizi.12S obzirom na sve vee otuenje i izoliranost pojedinca, druenje uz
odreenu literaturu i rasprava o istoj uz pruanje uvida u vlastite misli i osjeaje, svakako ima
blagotvoran terapeutski uinak. Skupina u kojoj se diskusija o proitanome vodi pojedincu daje
osjeaj pripadnosti te se tako stvara pozitivna radna atmosfera ime jaa kohezija same skupine.
Osim toga, razgovor o knjizi u skupini potie razvoj komunikacijskih vjetina, omoguava
uvaavanje razliitih miljenja te potie samoaktualizaciju i sigurnost pojedinca.
Osamdesetih godina prolog stoljea zapoinje trend pisanja osobnog dnevnika itanja13
pomou kojeg se biljee najvaniji elementi proitanog materijala. Pisanje o proitanom je od
iznimne koristi u vidu produbljivanja uvida u djelo s ciljem duhovnog i intelektualnog razvoja
pojedinca. Kvalitetno pisanje dnevnika pojedincu omoguava slobodniju elaboraciju vlastitih
misli i osjeaja, razrjeenje potekoa ili pruanje dubljeg uvida u aktualni problem.
kolska knjinica predstavlja savjetodavnu slubu koju izmeu ostalog, odreuje i
kolsko zakonodavstvo. Cilj svake savjetodavne slube je interdisciplinarnost, interakcija
strunih suradnika, to takoer ukljuuje i kolske knjiniare te ostala struna tijela kole. Osim
interdisciplinarnosti, savjetodavne slube pruaju pomo ostalim djelatnostima za prevenciju,
tako da se itanje nekog materijala moe promatrati kao prvi korak u rjeavanju problema.
11

Mikuleti N., Biblioterapija u kolskoj knjinici ili razgovor o knjizi, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, str. 137.
Mikuleti N., Biblioterapija u kolskoj knjinici ili razgovor o knjizi, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, str. 138.
13
Mikuleti N., Biblioterapija u kolskoj knjinici ili razgovor o knjizi, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, str. 138.
12

U vidu prevencije eventualnih problema mladih te s ciljem pozitivne promjene ponaanja,

knjiniar, kolski savjetodavni djelatnik te profesor knjievnosti mogu organizirati diskusiju o
odreenoj proitanoj grai te time navesti diskusijsku skupinu na promiljanje o sebi, vlastitim
postupcima te eventualnim posljedicama koje isti mogu prouzroiti. Takoer, koordinatori
diskusije kontinuirano prate proces razvoja miljenja o aktualnoj temi te pruaju smjernice
pomou kojih bi se miljenje skupine trebalo formirati.
Knjiniareva uloga u procesu prevencije problema je organizacija i provoenje diskusije
o zadanoj literaturi te irenje italakih navika meu mladima, dok profesor knjievnosti moe
koordinirati kreativno pisanje o proitanom djelu. Savjetodavni djelatnik i ostali struni suradnici
formiraju kreativne radionice za prijavljene skupine mladih. Bitno je napomenuti kako se svi
oblici biblioterapije provode na dobrovoljnoj razini te mogu okupljati razliite skupine uenike
pri emu se tematika i kompleksnost diskusije prilagoava uzrastu sudionika. Prije nego to
projekt bude priveden kraju, mogue je organizirati i predavanja razliitih strunjaka (npr. susreti
s knjievnicima) koji mogu biti namijenjeni roditeljima ili uenicima. Cilj cjelokupnog projekta
je mladima pruiti informaciju o tome na koji nain i kako traiti pomo te pruiti savjet o
samom problemu o kojemu se raspravlja. Koordinacija i meusobna efikasna suradnja strunih
tijela kole pridonosi koheziji diskusijske skupine u vidu ostvarivanja zajednikih ciljeva.

4. Uvod u terapeutsku priu

Terapeutskom priom smatra se bilo koja pria ili pisana materija koja kod itatelja
izaziva odreenu emociju s ciljem iniciranja pozitivne promjene. Tako npr. i smijeh i suze mogu
biti kvalitetna emotivna podloga za put prema iscjeljenju. U domeni biblioterapije vano je
spomenuti narodne prie i bajke koje svojim univerzalnim temama pruaju rjeenja odreenih
problema te im se na taj nain pridruuje iscjeliteljski karakter. Osim itanja literature, terapijski
uinak takoer nosi i samo sluanje druge osobe koja prenosi pisanu rije. Kod djece, redovito
sluanje pria jaa kognitivne sposobnosti, koncentraciju te aktivira matu i kreativnost.
Terapeutskom priom smatra se takoer pisano djelo koje vraa ravnoteu i cjelovitost
ponaaju ili situaciji koja je izvan prirodnog balansa. 14 Prianje prie u terapeutske svrhe
14

Perrow S., Iscjeljujue prie II, Ostvarenje d.o.o., 2013., str. 4.

predstavlja njean ali uinkovit put prema rjeenju odreenih problema kod djece. Kako bi se
dijete potaklo na pozitivnu promjenu u ponaanju, izbor terapeutskog itanja ili prianja
predstavlja efikasniju metodu u odnosu na stroge lekcije ili prodike od strane roditelja i odgojnoobrazovnih strunjaka.
Terapeutsku priu mogue je usporediti s prirodnim lijekom koji postepeno djeluje ne
izazivajui invazivne efekte na djeje psihofiziko stanje. Ba kao i u situaciji s prirodnim
lijekovima, komercijalna medicina opire se koritenju pria u terapeutske svrhe. Problemi se kod
djece u suvremenoj medicini pokuavaju ukloniti izravno bez fokusiranja na uzrok ve s ciljem
otklanjanja posljedice iako se efikasnijim pokazao upravo biblioterapijski pristup zbog svoje
blagotvornosti i neinvazivnosti.
Bez obzira na rigidnost suvremene medicine, sve vei broj odgojno-obrazovnih
strunjaka prepoznaje vanost biblioterapije i primjenu terapeutskih pria u samoiscjeljenju
djeteta. Jaanje aspekta biblioterapije u domeni rjeavanja problema predstavlja pozitivnu
transformaciju suvremenog pristupa u lijeenju te se oslanja na djeju matu u vidu kvalitetnog
alata za samoaktualizaciju i prepoznavanje potekoa. Izmeu ostalog, prianje pria je vezivno
tkivo drutva koje ljude spaja od davnina te na taj nain stvara kvalitetnije meuljudske odnose,
jaa empatiju i introspekciju pojedinca.

4.1. Konstrukcija terapeutskih pria - metafora i znaenje

Prema autorici S. Perrow konstrukcijski model za pisanje terapeutske prie bazira se na
trodijelnom okviru metafore, putovanja i rjeenja.15 Predloeni model nije jedini efikasan model
za konstrukciju terapeutske prie, no isti olakava dekompoziciju, evaluaciju njezinih pojedinih
dijelova te kvalitetnije uvoenje eventualnih ispravaka. Iznimno je vano imati na umu svrhu
pisanja terapeutske prie. Najee se kao razlog javlja potreba za promjenom problematinog
ponaanja djeteta s naglaskom na ponovnom postizanju cjelovitosti ili ravnotee djetetova
vlastitog iskustva.
Bitno je napomenuti kako prianje iscjeljujuih pria nije jedini alat u pozitivnom
utjecaju na djeje ponaanje, ve predstavlja gradivni element u nizu metoda lijeenja. Cilj
terapeutske prie nipoto ne bi smio biti moraliziranje ili nametanje osjeaja krivnje djetetu.
15

Perrow S., Iscjeljujue prie II, Ostvarenje d.o.o., 2013., str. 5.

Pria naprotiv treba djelovati iscjeljujue na svoga pacijenta kroz metafore i odreeno putovanje
na ijem se kraju nailazi na konkretna rjeenja te niz drugih preporuka o svojevrsnom ponaanju.
Poeljno je da terapeutska pria navodi svojeg itatelja/sluatelja na samostalno
donoenje zakljuaka o vlastitim postupcima kroz bogatstvo mate i igranje uloga tj.
poistovjeivanje s glavnim junacima. Takva pria bi trebala djelovati zakulisno, u tiini i
nevidljivo. Bez obzira na prirodu putovanja koje dijete prolazi sluajui terapeutsku priu, ista bi
trebala osigurati sretan zavretak, odnosno onaj ispunjen nadom (npr. dobro uvijek pobjeuje
zlo). Iako su djeca starijeg uzrasta realnija u pogledu na svijet te donekle raspoznaju negativne
aspekte svijeta (poput nasilja, netolerancije, bolesti, rata...), prie s nesretnim zavretkom trebalo
bi uvoditi postepeno.
Metafora je kljuni element u konstrukciji terapeutske prie. Njome se autor koristi kako
bi prikazao jedan aspekt preko nekog drugog ime se oslanja na matu itatelja/sluatelja
zaobilazei racionalno rezoniranje te prethodno percipirana ogranienja. Potrebno je napomenuti
kako metafora i usporedba nisu jednaki pojmovi. Dok je usporedbu mogue prepoznati po
kljunim rijeima kao i poput, metafora djeluje dubinski pretvarajui jedan oblik u drugi
posredstvom imaginacije. Prilikom odabira metafore za terapeutsku priu, potrebno je obratiti
panju na neke predloene smjernice iz dobre prakse.
Tako je poeljno odabrati metaforu koja je u izravnoj vezi s odreenim oblikom
ponaanja (npr. junak prie je srameljivi cvijet - ako je cilj djelovati na djetetovo povueno
ponaanja). Takoer, preporua se odabrati sredinju metaforu iz djetetovih omiljenih stvari (npr.
pria o djetetovoj omiljenoj ivotinji ili igraki), ili iz tema vezanih uz djetetov ivot.
Humoristine ili besmislene metafore pokazale su se uinkovitima jer ne koriste rigidna pravila,
a svojom prirodom pridobivaju pozornost djeteta te ga odvlae od stvarnih ivotnih problema.
Autor terapeutske prie trebao bi posebnu pozornost obratiti na to da metafora ne nosi
zastraujui karakter. Pria bi trebala ohrabriti dijete te ga pripremiti za efikasno suoavanje s
buduim problemima, tako da prie koje pobuuju bilo koji oblik straha u biblioterapiji nisu
poeljne.
Osim metafore, aspekt putovanja predstavlja bitan element u konstrukciji terapeutske
prie iji je cilj izgradnja napetosti. Putovanje odnosno napetost u prii trebalo bi biti
prilagoeno djetetovom uzrastu. Prema autorici S. Perrow, putovanje se moe graditi u nekoliko

10

oblika.16 Tako kod linearnog kretanja, pria zapoinje neuravnoteenim ponaanjem koje se
zatim vraa u ravnoteu. U prii s krunim kretanjem, inicijalno ponaanje je uravnoteeno te se
zatim remeti kako bi se na posljetku ponovno vratilo u poetno stanje. Prilikom pisanja prie,
bitno je krenuti od osnovnih problema (definirati glavni slijed dogaaja), kojima se potom
dodaju detalji kako bi se radnja uinila zanimljivijom i kompleksnijom.
Kako bi se kod djeteta potaknula matovitost, esto se prilikom itanja prie koriste
razliite rekvizite (npr. lutke, igrake, kostimi, komadi nakita...). Rekviziti bi trebali biti dostupni
i u djetetovom domu, kako bi i roditelji ili skrbnici mogli pomoi u terapiji. Takoer, poeljno je
dijete poticati na samostalno traenje/izradu rekvizita kako bi pritom razvijalo kreativnost i
samostalnost.

4.2. Primjeri terapeutskih pria

Neka od pogodne grae za biblioterapiju je:
a) roman govori o sudbini jedne ili vie osoba, ali iz stvarne, svakidanje perspektive, a
ne iz junakog ili mitskog svijeta,
b) crtice znaajne su za izraavanje trenutanih utisaka. Kratke su, govore o osobnim
konfliktima i stresnim situacijama,
c) biografija predstavlja ovjeka u vremenu i prostoru, povezuje vanjske pojave u ivotu i
unutarnje reakcije u ivotu odreene realne osobe,
d) bajka pomae da se osoba priblii problemima koji su skriveni u ljudskoj podsvijesti,
preko njih se djeci na primjeren nain pribliavaju tekoe iz realnog svijeta,
e) SF opisuje drugaije osobe i drugaiju stvarnost, junaci su najee sami, bez obitelji,
ljubavi, emocionalno i geografski izolirani, a opet moni,
f) Poezija simbolizam u pjesmama omoguava osobne interpretacije,
g) AV graa koristi se, ali nema nekih posebnih studija o tome.
Koliku vanost ima metafora kod terapeutskih pria i u koje se svrhe odreeni tip pria
moe koristiti, najbolje emo vidjeti kroz nekoliko primjera koje navodi Susan Perrow u knjizi
''Iscjeljujue prie II'', gdje ona nudi veliki broj primjera pozitivnih rjeenja:
16

Perrow S., Iscjeljujue prie II, Ostvarenje d.o.o., 2013., str. 26.

11

PRIA

OBLIK PONAANJA/SITUACIJA

RJEENJE - NATRAG DO

Divovska sjena
Mravi i oluja

IZVAN RAVNOTEE
Dominiraju pohlepa i mo
Tjeskoba djece nakon potresa koji je

Snaga o brizi, snaga o zajednitvu

Sigurnost da e ih odgajatelji i roditelji

Udaraljke
Ne ba savrena kua

sruio njihov vrti i neke domove

Buno ponaanje
Tenja savrenstvu; tjeskoba ako sve nije

zatititi
Kontrola buke; ritmovi s bukom
Oputenije shvaanje da sve ne moe

Obitelj vombata

savreno
Dijete od tri i pol godine koje i dalje eli

uvijek biti savreno i da je to u redu

Dijete gubi zanimanje za sisanje; postaje

sisati, a majka je iscrpljena i ne eli vie

neovisnije i uiva u novim

dojiti te takoer eli da se dijete vie

pustolovinama sa svojim ocem

Igralite u moru
Obitelj pueva

povee s ocem
Nespretna i kaotina igra
Tjeskoba zbog naputanja obiteljskog

Paljivija i konstruktivnija igra

Zadovoljan s dva doma; uzbuen zbog

Patuljci i zlatne krune

doma
Strah, nedostatak samopouzdanja i

putovanja izmeu dva doma

Snaga i hrabrost

Vui

izdrljivosti
Neprestano prigovaranje, vjeito

Postaje zainteresiran i motiviran

Djeak i bijela biserna koljka

nezadovoljan
Nesposobnost sluanja; neprestano

Naui sluati

Srameljivi robot

prianje
Povuen, nedostatak samopouzdanja u

Postie samopouzdanje u govoru

Riba pokrivena koljkama

Mudri kameleon

govoru
Mokri u hlae; ne koristi toalet
Neprestano ga zadirkuju; uvijek rtva

Koristi toalet, iskusi novu slobodu

Nadilazi zadirkivanje; stjee

Klanjajue stablo
Krilati konj
Dugini konji
Kopa koji uvijek kae ''Ne!''

Pohlepa; nebriga za druge

Nesiguran; nemotiviran
Netrpeljivost prema razlikama
Dijete koje uvijek govori ''Ne''

samopouzdanje
Radost brige i dijeljena
Stjee samopouzdanje i motiviranost
Prihvaanje razlika
Dijete postaje popustljivije i surauje

17

Svaka pria sadri okosnicu ili ideju koja je otvorena za prilagodbu pojedinim
situacijama iz odreenih kategorija ili se moe razvijati u vie smjerova prema potrebi i uz
odreenu kreativnu strategiju.
Na primjer, u prii ''Slonova surla'', nudi se jednostavno transformacijsko putovanje od
toke ''koritenja snage za nanoenje povreda'' do ''koritenja snage za pruanje pomoi''. Cilj je
potaknuti na putovanje koje prirodno vodi do pozitivnog rjeenja u kojem su obnovljene
ravnotea i harmonija, bez nametanja osjeaja krivnje.
Za razliite oblike ponaanja i razliite situacije potrebni su razliiti pristupi. Neki su
prilino izravni, dok su drugi neto sloeniji. Sloeniji pristup prikazan je u prii ''Dugini konji'',
prii protiv diskriminacije za djecu u Junoafrikoj Republici. Pria vodi sluatelja kroz sukobe
17

Perrow S., Iscjeljujue prie II, Ostvarenje d.o.o., 2013., str. 10-11.

12

uzrokovane netolerancijom i ponosom. Maleni sivi oblaci uzrokovani sukobima polako

pokrivaju nebo, poinje kia i zemlja je poplavljena. Traei sklonite, konji se okupljaju u
peini visoko u planinama. Na kraju oni daju svoje grive duginih boja kako bi se satkala krila za
zlatnog konja koji e poletjeti preko neba i vratiti sunevu svjetlost. Transformirajue rjeenje
ovdje je da se promijeni netrpeljivost u prihvaanje ili toleranciju osobnim izborom, umjesto
izvanjske kazne ili prisile.18
Za gotovo svaku je terapijsku priu nuno da kraj ili rjeenje budu sretni i ispunjeni
nadom, dok se ''stvarne'' prie s nesretnim zavretkom uvode vrlo polako i to preteno kod djece
starije dobi koja su ve kroz druge oblike ivotnih situacija nauila ili se pripremila na
upoznavanje s grubom stvarnou.

18

Perrow S., Iscjeljujue prie II, Ostvarenje d.o.o., 2013., str. 8.

13

6. Literatura

Bai I., Biblioterapija i poetska terapija - prirunik za poetnike, Zagreb, Hitra

produkcija knjiga, 2011.

Mikuleti N., Biblioterapija u kolskoj knjinici ili razgovor o knjizi, Vjesnik bibliotekara
Hrvatske 53, 2(2010), 133-140

Perrow S., Iscjeljujue prie II, Velika Gorica, Ostvarenje, 2013.

14