Sveučilište u Rijeci

Filozofski fakultet u Rijeci

Odsjek za kroatistiku

Seminarski rad

Zbornik literarnih radova – priča

Kolegij: Literarne i novinarske učeničke družine

Nositelj kolegija: Prof. dr. sc. Karol Visinko

Suradnik na kolegiju: Jasna Bićanić, prof

Studentica: Žana Kirasić

Studij: jednopredmetni diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti, 2. godina (IV.

semestar)

Rijeka, lipanj, 2018.

Sadržaj
1. Uvod ....................................................................................................................................... 3

2. Literarne učeničke družine ..................................................................................................... 4

3. Literarno stvaralaštvo učenika osnovne škole ........................................................................ 5

4. Dječji književni pokušaji ........................................................................................................ 6

5. Analiza zbirke učeničkih radova ............................................................................................ 7

6. Zaključak .............................................................................................................................. 14

7. Literatura .............................................................................................................................. 15

2
 1. Uvod

Cilj je ovoga seminarskoga rada na temelju relevantne literature predstaviti literarne

učeničke družine i njihov rad pa potom analizirati konkretne primjere učeničkih radova.

U nastavku će u skladu s time biti govora o literarnim družinama i učeničkom

stvaralaštvu u osnovnoj školi, a sve s ciljem da se u glavnome dijelu seminara analizira zbirka
učeničkih radova i to zbirka priča koja nosi naslov Pričam ti priču čiji su autori učenici
Osnovne škole „Brajda“ iz Rijeke.

3
 2. Literarne učeničke družine

Literarne družine proširuju i produbljuju literarno obrazovanje svojih članova. Glavni

je sadržaj rada literarne družine čitanje knjiga i časopisa, rasprave o njima, pisanje i čitanje
vlastitih literarnih pokušaja, proučavanje književne povijesti, kritike i teorije, proučavanje
stilistike i teorije pismenosti, razgovori i dopisivanje s književnicima. Karakteristični su oblici
rada radni sastanak, literarna sijela, književne večeri, književni susreti, literarni izleti i slično.1

Književnim će se sadržajima prvenstveno baviti literarna družina, ali osim nje

književnost će biti predmetom promatranja i u knjižničarskim, recitatorskim i dramskim
družinama. 2

Na redovitim se sastancima čitaju kraće književne vrste kao što su priče, novele,
pjesme, crtice ili ulomci iz većih djela. Težak razlikuje dva vida takvoga čitanja, prvo je
planirano koje je u vezi s određenim zadacima (godišnjicama, književnim problemima,
tematskim područjima) i neplanirano koje izazivaju događaji koji se ne mogu predvidjeti kao
što je pojava novih knjiga na tržištu. U vezi s time nove knjige mogu biti na dnevnom redu
redovitih sastanaka družine pa će učenici moći predložiti za čitanje nešto iz privatne lektire,
nešto što ih je posebno oduševilo ili što smatraju da će posebno zanimati i ostale članove.3

Osim književnih djela redovito se susrećemo s kritikama i prikazima knjiga koje

također treba iskoristiti u radu literarnih družina. Nešto učenici mogu izabrati sami, nešto će
izabrati nastavnik, ali ne bi im smjela promaknuti kritika neke nove značajne knjige napisana
iz pera profesionalnoga kritičara. S time da se može najprije čitati kritika pa potom prosuditi
valja li posegnuti za tom knjigom ili pak nakon čitanja knjige i stjecanja vlastitoga mišljenja
može se čitati kritika kako bismo usporedili vlastite dojmove s mišljenjem profesionalaca.4

Već čitanjem kritika učenici ulaze u dublje probleme znanosti o književnosti nego što
to čine na redovitoj nastavi pa im nastavnik mora omogućiti da prodube svoje književno-
teoretsko znanje i na druge načine kao što je čitanje i proučavanje tekstova iz područja

1
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 13-14
2
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 77
3
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 77-78
4
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 93

4
povijesti i teorije književnosti. To mogu biti i eseji i članci, ulomci iz većih književnih djela
koja učenici još ne mogu samostalno promatrati u cijelosti i slično.5

Kako bi se učenici na zanimljiv i originalan način bolje upoznali s problemima koji su

mučili pisce dalje i bliže prošlosti korisno je organizirati i pisanje književno-povijesnih
intervjua.6

3. Literarno stvaralaštvo učenika osnovne škole

Dječje literarno stvaralaštvo nosi sva ona obilježja koja se nalaze u njegovu nazivu.
Dječje je, što ga razlikuje od stvaralaštva odraslih u svim onim dimenzijama u kojima se
djetinjstvo razlikuje od zrele čovjekove dobi. Literarno je, temelji se na motivacijskoj podlozi
koju čini sve ono što djecu okružuje. Afektivnost u literarnom stvaralaštvu djece utječe na
spontanost u ponašanju, a time i u izražavanju.7

Dječji literarni rad je stvaralaštvo koje je u početku potpuno spontan, a kasnije

svjestan stvaralački proces. U tom procesu djeca aktiviraju svoju stvaralačku percepciju,
misaone i emocionalne procese, u radosti stvaranja novih poruka oslobađaju se emocionalne i
misaone napetosti. Takvi stvaralački procesi dovode do rezultata stvaranja pa nastaju učenički
literarni radovi.8

U dječjim literarnim radovima nalazimo pjesničke slike koje utječu na srce i razum,
imaju veliku ekspresivnu snagu, zvuče skladno i u sebi jasno sadrže jasne poruke.9

Literarno se stvaralaštvo učenika osnovne škole ističe kao cilj odgoja i obrazovanja.
Stvaralaštvo se javlja kao rezultat integriranog stvaralačkog rada učenika i nastavnika. Svi
učenici posjeduju stvaralačke mogućnosti koje se mogu i moraju razvijati organiziranim
radom. Svojim stvaralačkim radom učenici iskazuju želje, težnje i snove, a dobrom
organizacijom rada nastavnik ih upućuje na područja u kojima će pronalaziti sadržaje, oblike i
stil izražavanja u kojima će se najbolje izraziti. 10

5
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 94
6
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 95
7
Subotić, Mladen, Literarno stvaralaštvo učenika, Školske novine, Zagreb, 1986., str. 31
8
Subotić, Mladen, Literarno stvaralaštvo učenika, Školske novine, Zagreb, 1986., str. 32
9
Subotić, Mladen, Literarno stvaralaštvo učenika, Školske novine, Zagreb, 1986., str. 33
10
Subotić, Mladen, Literarno stvaralaštvo učenika, Školske novine, Zagreb, 1986., str. 35-37

5
 Potpunije sagledavanje motivacije za stvaralaštvo moguće je tek kada se sagleda u
kojem se tematskom krugu učenici kreću, koji doživljaji i događaji se prelamaju u njihovoj
svijesti. Nedostatak životnog i stvaralačkoga iskustva nadoknađuju vlastitim viđenjem svijeta.
Kada se oslobode nametnutih i često promašenih zadanih tema od strane nastavnika i nađu se
u povoljnijoj klimi stvaranja, učenici obrađuju raznolike sadržaje na originalan način.

4. Dječji književni pokušaji

Učenički sastavci odišu svježinom, izvornošću i maštovitošću. U literarnim družinama

treba razvijati sposobnost literarnoga oblikovanja vlastitoga doživljaja. Ako se stvaralačkim
pokušajima posveti prava pažnja i nesebična briga, učenici će tu vrstu rada zavoljeti više od
svega. Postoji i opasnost da se sav rad družine svede na književne pokušaje učenika što može
dovesti do monotonije i stagnacije jer književni pokušaji učenika zahtijevaju što raznovrsnije
poticaje koji će u njihovoj mašti izazvati nove slike, motive, misli, metafore, izražajne
mogućnosti i težnju za neprekidnim otkrivanjem novih tema i oblika. Potaknuti čitanjem
različitih književnih djela članovi družine će se okušati u različitim književnim rodovima i
vrstama. Pisat će pjesme, pjesme u prozi, crtice, anegdote, portrete, putopise, dnevnike, eseje,
bajke, basne i drugo. Valja napomenuti i to kako ne treba svu stvaralačku aktivnost
usredotočiti samo na jednu književnu vrstu. Put razvoja učeničkih književnih pokušaja treba
se kretati od malih lirskih proplamsaja preko crtica i priča do većih pripovijedaka.11

Čitanje učeničkih literarnih pokušaja treba biti popraćeno raspravom u kojoj će se

utvrditi je li rad uspio ili nije te sve njegove kvalitete i nedostaci. Mnogo će toga zapaziti i
sami učenici, ali dužnost je nastavnika da se uključi u raspravu i ukaže na neke potencijalne
propuste.12

U proznim će pokušajima biti dopuštene veće intervencije ako one neće bitno
promijeniti strukturu, izraz i smisao. Nastavnik tako učeniku može pokazati kako će mu priča
biti snažnija bez nekoliko suvišnih detalja ili rečenica, kako će se dinamika radnje postići
drugačijom kompozicijom i slično. Pritom nastavnik mora biti oprezan da svojim zrelim i
racionalnim zahvatima ne upropasti posebnosti dječjeg kazivanja i maštanja. Uspješnije će

11
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 97
12
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 98

6
biti ako svojim prijedlozima nastavnik upozori na nedostatke pa učenik samostalno pokuša
pronaći bolja rješenja i preraditi sastavak.13

Treba učenike uvjeriti i u to kako kritika nije osuđivanje nego prosuđivanje gdje se u
negativnosti iznose i sve pozitivnosti.14

5. Analiza zbirke učeničkih radova

Predmet analize je zbirka učeničkih radova, odnosno priča „Pričam ti priču“. Autori
priča su učenici Osnovne škole Brajda iz Rijeke, a zbirka je objavljena 2005. godine. U
pričama su učenici pisali o svojim doživljajima stvarnosti koja ih okružuje. Učenici su petoga
razreda bili usmjereni na pisanje o morskim bićima pred istrebljenjem, učenici šestoga razreda
pisali su o duhovitim trenucima iz života dok su sedmaši bili zaokupljeni životnim sudbinama
svojih vršnjaka.

Zbirku sam odlučila analizirati prema pet kriterija: tematski, kompozicijski, s obzirom
na vrstu karakterizacije likova u pričama, s obzirom na motivaciju što se konkretno odnosi na
to jesu li učenici opisivali vlastito viđenje svijeta ili su njihove priče bile motivirane nekim
književnim djelom te na kraju s obzirom na potrebno predznanje za pisanje priča.

Analizu zbirke započinjem s tematskom razinom. Zbirka se tematski može podijeliti

na četiri cjeline, a to su: Mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, Kad si dijete, Sve
živo dijeli isti dah – životinja, drvo, čovjek te Govorim ti s ljubavlju.

U prvoj su tematskoj cjelini, Mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, pisali o

sudbinama morskih bića i suvremenim ekološkim problemima. Govorili su o životinjama koje
bježe od ljudi kako bi spasili vlastiti život. Svjesno šalju poruku odraslima da budu obazrivi
prema drugim živim bićima i prirodi.

O sudbini je morskih bića pisala i Anamarija Buneta u priči Zvijezda Zvjezdana pa u

nastavnu izdvajam ulomak iz njezine priče o morskoj zvijezdi koja je zbog zlih ljudi završila
u muzeju:

13
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 101
14
Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga, Zagreb, 1971., str. 102

7
 „U pravu si, Ješko”, odgovorih mu, „no imam predosjećaj da će se nešto loše
dogoditi ovdje dolje u Ježozvjezdogradu.”

„Ne prizivaj vraga ovdje gdje ga nema”, poduči me Zvjezdica, „sada nam najmanje
treba.”

I baš kada je to rekla, iznad naših krakova i bodlja počelo se nešto bijeljeti. Nismo
znali što je to sve dok se to bijelilo nije spustilo dovoljno blizu.

„Vapno!” zaurlao je Ješko.

Nastade panika. Svi pobjegoše glavom bez obzira. Jedino sam ja ostala na istome
mjestu. Nisam se ni pomaknula. Vapno mi je omotalo tijelo, krakovi se osušili i okamenili.
Više se nisam ni pomakla.15

O suvremenim ekološkim problemima možemo čitati u priči Sare Negovetić Plavetni

kit:

Isplivao je na površinu. Ugledao je grdosiju iz koje je curilo to crno, upravo u njihov

dom.

Brzo se vratio Kiji koja ga je čekala na istome mjestu. Sada su s njom bili i njihovi
susjedi. Bili su uznemireni.

Spakirali su se i krenuli na dugi put. Vodio ih je Marlin.

Stigli su u novi kraj. Sve je bilo toliko lijepo. Tu su stvorili svoj novi dom.

Katkad bi se sjetili kako su i prije imali ovako lijep dom.

Duboko u duši strepili su i za ovaj, ali su sada bili sretni.16

Druga je tematska cjelina, Kad si dijete, posvećena originalnim zapažanjima životnih

situacija pa su učenici pisali o druženjima s prijateljicama koje je bilo važnije od kupnje
hlača, o selidbi novčanice od dvjesto kuna, o doživljajima iz mesnice, a najzanimljivija je bila
ona o Ljerki i Željku čija je autorica Ana Cvitan, a priča nosi naslov Kakao nastaje priča koju
prenosim u nastavku:

15
Autori – učenici, članovi literarne družine Osnovne škole „Brajda“, Pričam ti priču, Rijeka, 2005., str. 19
16
Autori – učenici, članovi literarne družine Osnovne škole „Brajda“, Pričam ti priču, Rijeka, 2005., str. 34

8
 Bio je sunčan dan. Željko se spremao za školu. Žurilo mu se jer je htio ispričati jednu
čudnu priču. Sviđala mu se Ljerka koja je išla u a-razred, a on je išao u c-razred.

Ugledao je Ljerku čim je došao pred školu. Odmah se zacrvenio.

Prvi je sat imao hrvatski. Kada je profesorica zapitala što su lijepo doživjeli proteklih
školskih praznika, Željko je nevoljko podigao ruku.

„Reci, Željko!“ poticala ga je profesorica.

Željko je počeo pričati: „Ovih sam školskih praznika bio s Ljerko u kinu. Bilo nam je
super. Kupio sam joj sok i kokice.“

Nitko mu u razredu nije vjerovao. Profesorica je pohvalila njegovu pažnju prema

Ljerki. U razredu su se smješkali. Nastavili su pričati kako su proveli školske praznike.

Ljerkin je razred imao drugi sat hrvatski. Zvono je označilo početak sata. Profesorica
je upitala Ljerku kako joj je bilo sa Željkom u kinu.

Ljerka se začudila. Svi su se smijali, već su na hodnicima čuli od cekavaca za Željkovu

priču.

Ljerka je rekla da ne zna odakle Željku ta priča.

„Bila sam cijele praznike kod bake na Krku“, rekla je.

Već je cijela škola znala za ovu priču. Sve im je to bilo vrlo veselo.

A Ljerka, ona se ljutila na Željka.

Oprostila mu je poslije tjedan dana. Postali su bolji prijatelji. Željko je shvatio da više
ne smije izmišljati jer će ga to samo udaljiti od osobe koju voli.17

Treća je tematska cjelina Sve živo dijeli isti dah – životinja, drvo, čovjek. Priče u toj
tematskoj cjelini tematiziraju okrutnosti koje vide oko sebe. Izražavaju svoju zabrinutost kada
vide sudbine drugih živih bića i upozoravaju na to kako svatko ima pravo na sreću, sva živa
bića, a ne samo ljudi. Pisali su tako o ranjenom galebu, papigama i rastanku od njih, o
napuštenom psu i obitelji jednoga medvjedića.

17
Autori – učenici, članovi literarne družine Osnovne škole „Brajda“, Pričam ti priču, Rijeka, 2005., str. 43

9
 O okrutnome svijetu u kojemu živimo pisala je i Matea Širola u priči Galeb opet leti
pa u nastavku izdvajam dio priče u kojemu Matea piše o pronalasku i spašavanju ranjenoga
galeba:

Slomljena krila pao je u vrt jedne male kuće. Ukućani su ga uzeli k sebi. Hranili su ga
jedan dan, samo jedan dan. Zaključili su kako mu ne mogu odviše pomoći, a bilo im je i
naporno brinuti se za jednoga galeba. Pa, galebova ima i previše iznad njihova grada. Tako
su zaključili i galeba ostavili na ulici, u kutiji.

Imao je sreće taj galeb kada su na njega naišli ovi prijatelji. Uzeli su ga i odnijeli
prijateljici koja je te večeri slavila rođendan. Njezina je mama veterinarka.18

Osim Matee vrlo je dojmljivu priču napisala i Rahela Lončar, a nazvala ju je Sretan
svršetak. U njoj Rahela piše o ljudima koji su ugrozili životinjski svijet, odnosno o lovcima
koji su ubili roditelje jednoga medvjedića pa u nastavku prilažem dio priče:

Upravo kada sam bio na pragu kuće, ugledao sam neka čudna stvorenja kako se
šuljaju prema našoj kući. Nisam ušao. Sakrio sam se na drugoj strani iza kuće. Prisjetio sam
se da mi je mama govorila o ljudima kojih se trebam čuvati. Zato sam i ja sve do toga dana
bio sakriven u kući.

Čekao sam, što će se dogoditi. Drhtao sam od straha. Da, da, drhtao sam!

Tata i mama izašli su van. Mislim da su tražili mene.

Začuo sam strašan prasak. Zatvorio sam oči. Kada sam opet pogledao, roditelji su mi
nepomično ležali na zelenoj travi ispred kuće. Ljudi su pretraživali naš dom. Tražili
su…mene.

Toga sam trenutka potrčao prema šumi, najbrže što sam mogao. Nisam znao kamo
trčim… Sakrio sam se iza jednoga grma i zaplakao… Znao sam da odsad moram živjeti sam.
To nisam želio.19

Posljednji tematski blok, Govorim ti s ljubavlju, čine priče u kojima se opisuje

zapostavljanje djeteta. Tako učenici pišu o djetetu koje je shvatilo da odrasta bez roditeljske
ljubavi, dječaku koji je imao teško djetinjstvo bez prijatelja, nasilju, zanemarivanju.

18
Autori – učenici, članovi literarne družine Osnovne škole „Brajda“, Pričam ti priču, Rijeka, 2005., str. 57
19
Autori – učenici, članovi literarne družine Osnovne škole „Brajda“, Pričam ti priču, Rijeka, 2005., str. 67

10
 Jednu je takvu priču o nedostatku roditeljske ljubavi napisala već ranije spomenuta
Sara Negovetić, a nazvala ju je Roditeljska ljubav čiji sam ulomak izdvojila u nastavku:

„Ne daj se, Vanja!“ govorilo je nešto u meni. Ostala sam kao ukopana.

„Ne daj se!“ ponavljao je unutarnji glas.

Uslijedila je eksplozija, eksplozija toliko jaka da su mama i tata postali toliko mali kao
makova zrnca.

Izdijelila sam im sve i svašta nadajući se da će shvatiti kako me njihove svađe jako
bole i da mi nije svejedno što je s njima.

Ostali su bez riječi.

Vratila sam se u sobu. Bila sam užasno uvrijeđena, ali i ponosna na svoj postupak.

Sljedeće jutro prošlo je bez riječi. Bez utjehe. Bez ljubavi. Bez pozdrava. Prazno.

I sada, poslije svega, pitam se jesam li se trebala roditi onda kad sam se rodila ili,
možda, kasnije kada moji suđeni roditelji prijeđu na drugu razinu na kojoj će shvatiti da su
svađe dječja posla.

I onda shvatim da odrastam bez roditeljske ljubavi.20

Još jednu, posebnu priču napisala je Ana Cvitan, Pravo na sretno djetinjstvo u kojoj
piše o nasilju i zanemarivanju jednoga dječaka, ali sa sretnim završetkom čiji ulomak
prenosim u nastavku:

Krešimir nije išao u školu jer ga otac nije puštao. Katkad ga je kažnjavao
uskraćivanjem hrane. Posljednji put nije jeo tri dana…

Kada se vratio iz dućana, otac je bio budan…

Ni toga dana nije dobio ručak. Otac mu je rekao da je to kazna. Ako se to ponovi, zaključat će
ga u sobu.

Navečer je Krešimir pospremao kuću… Od podneva nije ništa jeo. Jedva se zadržavao na
nogama. Trenutak poslije onesvijestio se… Otac je upravo ulazio u kuću. Bio je pijan… Još se

20
Autori – učenici, članovi literarne družine Osnovne škole „Brajda“, Pričam ti priču, Rijeka, 2005., str. 75

11
više razbjesnio kada je vidio nepospremljenu kuću… U tom je trenutku odjeknula očeva
pljuska.

„Mogao sam se i ja onesvijestiti. Što plačeš, curice jedna? Muški ne plaču!” vikao je otac.21

Druga kategorija prema kojoj sam analizirala zbirku je kompozicija. Proučavajući sve
priče, njih dvadeset i dvije, zaključujem kako se u svima kompozicija može promatrati kroz
tri sastavnice i to uvodni dio, glavni dio i zaključak. Tako su učenici u uvodnome dijelu davali
opise početnih situacija, upoznavali nas s likovima, mjestom radnje. U glavom su dijelu
opisivali središnji događaj koji je zapravo tema cijele priče, od zagađenja jezera, potrage za
prijateljem, konzumiranja droge, izlazaka s prijateljicama, ranjenim i napuštenim životinjama
preko ubijanja životinja pa sve do zanemarivanja djece, teškoga djetinjstva siromaštva i
slično. Tako su zapravo u glavnome dijelu razvijali priču do vrhunca radnje. U zaključku su
uvijek razrješavali situaciju koja je bila razrađena u glavnome dijelu priče. Zaključujem kako
nisu učenici u svim pričama određivali sretan kraj, ali je ona svakako bio prisutan u veliko
broju priča, primjerice sretan kraj nije bio u priči Girica Sara jer su ribice koje su Sara i Kiara
promatrale uginule i nije im bilo spasa, ali sretan kraj priče vidljiv je, između ostalih, u
pričama Jedna kap, Kako nastaje priča, Usamljenost jednoga dječaka, Pravo na sretno
djetinjstvo.

Treća kategorija koju sam promatrala je bila karakterizacija likova. Promatrala sam
tako koriste li učenici u svojim pričama više fizičku ili psihološku karakterizaciju oblikujući
svoje likove. Zaključujem kako su u zbirci prisutne obje vrste karakterizacije. U većoj mjeri
prisutna je psihološka karakterizacija likova koju možemo iščitavati u svim pričama. Tako
možemo čitati o usamljenim i tužnim životinjama, njihovoj nostalgiji za domom, sretnim
prijateljicama, likovima koji su skloni eksperimentiranju, laganju, iskrenoj i brižnoj djeci,
nesigurnosti, tuzi i slično. Fizička je karakterizacija likova prisutnija prilikom opisivanja
životinja, pritom mislim prvenstveno na prvi tematski blok u zbirci, ali ne možemo govoriti o
detaljnoj fizičkoj karakterizaciji jer se uglavnom samo natukne u pričama kako se radi o,
primjerice, maloj kapi, malom ježincu s kratkim bodljama, malim ili velikim ribama,
plavetnom kitu bez zuba i slično.

Četvrta je kategorija za analizu bila motivacija, odnosno promatrala sam je li

motivacija za pisanje priče učenicima bilo vlastito viđenje svijeta ili ih je pisanje inspiriralo

21
Autori – učenici, članovi literarne družine Osnovne škole „Brajda“, Pričam ti priču, Rijeka, 2005., str. 78 - 80

12
neko književno djelo. U ovoj kategoriji, nakon proučavanja priča zaključujem kako nisam ni u
jednoj od njih pronašla eksplicitan utjecaj nekoga književnoga djela što ne znači da takvoga
utjecaja nije bilo, možda ga samo ja nisam primijetila pa u skladu s time navodim kako
smatram da su priče nastajale vlastitim viđenjem svijeta koji je učenike okruživao u vrijeme
pisanja priča.

Naposljetku, promatrala sam koliko je prilikom pisanja priča učenicima bilo potrebno
predznanje i znanje o temama o kojima su pisali. Zaključujem kako je u velikom broju priča
bilo potrebno predznanje ili istraživanje o temama o kojima su odlučili pisati. To se najviše
odnosi na prvi tematski blok. Za pisanje priča koje su u njemu učenicima je bilo potrebno
znanje o ekologiji, problemima sa zagađenjem okoliša i načinima očuvanja prirode, ali i
znanje o morskome svijetu, izgledu podmorja, biljnome svijetu u moru, ribama, odnosno
vrstama istih i njihovim imenima, izgledu, imenima i vrstama brodova i barki, zaljevima i
slično. Za priče u ostatku zbirke uglavnom nije bilo potrebno predznanje već su učenici pisali
o životnim situacijama koje ih okružuju ili o onima koje su sami doživjeli.

13
 6. Zaključak

Na samome kraju može se zaključiti kako nastavnici poticajnim stvaralačkim

zadacima mogu utjecati na razvoj senzibiliteta svojih učenika, u ovom slučaju članova
literarne družine.

Doživljaji iz svijeta koji okružuje učenike ili doživljaji potaknuti drugim književnim
djelima utječu na učenički literarni izraz. Potaknuti stvaralačkom atmosferom učenici
razvijaju svoje viđenje svijeta i pojava u njemu što rezultira vrijedim literarnim djelima u
kojima izražavaju svoje osjećaje i stavove prema problemima iz svoje bliže i dalje okoline
kao što su bili učenički radovi prikazani ranije u seminaru.

14
 7. Literatura

1. Autori – učenici, članovi literarne družine Osnovne škole „Brajda“, Pričam ti priču, Rijeka,
2005.

2. Subotić, Mladen, Literarno stvaralaštvo učenika, Školske novine, Zagreb, 1986.

3. Težak, Stjepko, Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine, Školska knjiga,

Zagreb, 1971.

15