OSNOVNE METODIČKE ODREDNICE NASTAVE KNJIŽEVNOSTI

Na svakom satu utvrđuju se OBRAZOVNI ELEMENTI: nove spoznaje, pojmovi,

termini, definicije, teorije gledišta, stavovi, metode. Obrazovno podruĉje čine NOVE
SPOZNAJE do kojih učenici dolaze na satu. Uloga nastavnog sata književnosti ne iscrpljuje se
samo u proširivanju znanja: pruža mogućnost učenicima da uspostave novi odnos prema sebi i
svijetu, da izgrađuju moralnu i estetsku svijest, da se idejno i filozofski opredjeljuju, da izgrade
pogled na svijet – mogućnost ODGAJANJA OSOBE. Književni sadržaj pruža velike mogućnosti
za razvoj RECEPCIJSKIH sposobnosti (doživljavanje, suživljavanje, zamišljanje, izmišljanje…)
te za razvoj SPOZNAJNIH sposobnosti (zapažanje, pamćenje, zaključivanje…). Za svaki
nastavni sat, ovisno o sadržaju, određuju se obrazovne, odgojne i funkcionalne zadaće u njihovoj
čvrstoj povezanosti.
U sistemu školske interpretacije sat književnosti izgrađuje se na zakonitostima
komunikacije s književnim sadržajem, s njegovom estetskom recepcijom i teorijom spoznaje.
1. doživljajno-spoznajna motivacija
2. najava teksta i njegova lokalizacija
3. interpretativno čitanje teksta
4. emocionalno-intelektualna pauza
5. objavljivanje doživljaja i njegova korekcija
6. interpretacija
7. sinteza
8. zadaci za samostalan rad učenika.
Može se primijeniti u interpretaciji bilo kojeg umjetničkog teksta, na svim stepenima
obrazovanja. Riječ je o dinamičnoj strukturi koja uspostavlja različite doživljajno-spoznajne
procese i uvažava posebnosti književnoumjetničkog teksta.

Strukturni modeli problemskog nastavnog sata književnosti u prvi plan ističu

samostalan rad učenika, razvijanje istraživačkih i stvaralačkih sposobnosti:
1. stvaranje problemske situacije
2. definiranje problema i metode
3. samostalan istraživaĉki rad učenika
 4. analiza i korekcija rezultata istraživanja
5. novi zadaci za samostalan rad.

Sadržajne odrednice nastavnih situacija u interpretaciji epskoga (pripovjednog) djela

diferenciraju se ovisno o pripovjednoj vrsti, i to:
1. sadržaji nastavnih situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema / ideja / fabula / likovi /
fantastika / jezičko-stilska sredstva / kompozicija / porijeklo / ilustracije / ekranizacije / i
sl.
2. sadržaji nastavnih situacija u interpretaciji basne mogu biti: tema / ideja / fabula / likovi /
jezičko-stilska sredstva / kompozicija / ilustracije i ekranizacije / alegorijsko značenje i
pouka.
3. sadržaji nastavnih situacija u interpretaciji novele i romana mogu biti: naslov / tema /
problematika / idejni svijet / struktura / fabula / motivacija / lik / karakterizacija lika
(etička, psihološka, sociološka, idejno-filozofska, govorna) / umjetniĉko oblikovanje lika
(naracija, opis, monolog, dijalog, unutarnji monolog, proživljeni govor, piščev govor) /
jezičko-stilske značajke / vrsta romana (roman zbivanja, roman lika, roman prostora,
lančani ili stupnjeviti, prstenasti, paralelni, autorski, ja-roman, socijalni, historijski,
psihološki, realistički, moderni, roman struje svijesti, roman-esej…) / postanak / verzije
teksta / ekranizacija / dramatizacija / ilustracija / u kontekstu autorove stvaralaĉke
biografije / u književnohistorijskom kontekstu / u ogledalu književne kritike.
Ovi elementi mogu postati i sadržajem nastavnog sata u cjelini. Noviji metodički pristupi
pripovjednoj prozi ističu upravo bitne strukturne elemente kojima se bavi interpretacija
(fabula, lik, tema i sliĉno). Sadržajno oblikovanje nastavnih situacija i nastavnog sata u
cjelini uvjetovano je recepcijskim i spoznajnim mogućnostima učenika.
4. sadržaji nastavnih situacija u interpretaciji dramskog djela mogu biti: dramska struktura /
čin / dramska situacija / lik(ovi) / dijalog / monolog / didaskalije / tema / ideja / stilske
značajke / jezik / vrsta drame / scenska povijest drame / glumci u drami / režijske postave
/ redatelj o drami / publika / kritika.
5. proučavanje pisca kao stvaralačke i povijesne ličnosti – kao sadržajne jedinice mogu se
pojavljivati: biografski i bibliografski podaci / stvaralačka faza / tematska usmjerenost
 opusa / područja stvaralaštva / književne vrste / metoda stvaranja / pripadnost školi,
smjeru / mjesto u historiji književnosti / utjecaj / prijevodi / kritika / publika.
6. književna epoha ili smjer: ime / vremensko omeđivanje / programi i manifesti /
generacijsko nastupanje pisaca / odnos prema stvarnosti / teme / oblici / uzori…

Sadržajne jedinice u interpretaciji lirske pjesme mogu biti: naslov / vrsta / tema i motivi / poruke
(ideje) / forma / strofa / stih / kompozicija / stilska sredstva / ritam / zvukovna ekspresivnost stiha /
pjesnička slika / jezik pjesme / verzije teksta / pjesma u svom vremenu / pjesma i autor / nastanak
pjesme / pjesma u književnohistorijskom kontekstu / pjesma u kritici / pjesma u antologijama /
pjesma i kompozitori / pjesma i ilustratori.