Biblioterapija-staro iscjeliteljsko

umijeće u novom ruhu

Kad bi današnji pojedinci čitali knjige prema

vlastitom izboru ,svaki dan po nekoliko sati,sami sebi bi
se dali jako puno pomoći.Osim što se čitanjem
smanjuju emocionalne napetosti kao što su stres i
depresija ,kod pojedinca se pojavljuje osjećaj slobode
koji ga potakne da se izrazi,da razmišlja,stvara i da nađe
smisao koji ga tjera da krene dalje svojim životom. Za
sve to je dovoljna samo jedna knjiga prema vlastitim
izboru u kojem glavni pojedinac nalazi u istoj
raznovrsnoj situaciji u kojemu se nalaze današnji
pojedinci.
U svom mladom nepotpunom čitateljskom
iskustvu sam čitao solidan broj knjiga i kad bi trebao
odabrati jednu dobru knjigu koja me ostavila veliki
dojam,odabrao bi roman Alberta Camusa “Stranac“.Taj
apsurdan roman je uspio me tjerati da razmišljam o
važnoj odluci. Odlučio sam da se ne moram bojati biti
drugačiji od ostali pojedinaca u svom društvu.Time sam
shvatio da biblioterapija za razliku od ostale terapije je
posebna.U njoj se može stvarati svoj imidž,može se
koristiti vlastito mišljenje i odabrati svojim odlukama
bez pritiska ostatka društva.Naravno,s ovom izjavom se
ne želi reći da društvo se ne može umiješati u
terapiji,ali činjenica je da svako voli biti bog u svom
vlastitom svijetu. Svi bismo trebali imati pravo na
mišljenje i na kritiziranje knjiga bez obzirom o kojoj je
riječ.Tako naprimjer samopomoćne knjige mogu imati
pozitivne stavove i kritike. U njima mogu se nalaziti
dobre savjete koje mogu pomoći rješavati raznovrsna
pitanja i problema,no to ne znači da pojedinac sa
drugačijem stavom se mora složiti s tim savjetima.
Svakako s ovim tvrdnjama može se reći da
samopomoćne knjige kao i svake knjige sa drugim
temama i idejama mogu spadati u biblioterapiji,ali i ne
moraju.
Može se zaključiti da biblioterapija kao svaka
stvar,proces i biće na svijetu ima svoj pozitivan i
negativan učinak.Slažem se sa Ayalonovom stavom da
je biblioterapija usmjerena na dijete koji raste i na
dijete u nama. Čitajući knjige,djeca (i odrasli)mijenjaju
svoje stavove,karakter i sebe na obazovanije i pametne
ljude. S druge strane,zbog slobode koja biblioterapija
nameće pojedincima dok čitaju knjige,oni mogu
preozbiljno shvatiti poruku,ideju i priču te knjige i time
krenu kao revolucionari promjeniti svijet.Ubojica Johna
Lenonna je objasnio da je Salingerov roman “Lovac u
žito“ glavni motiv koji je ga potaklo da učini to
djelo.Doduše,ovaj argument se ne mora shvatiti
doslovno jer na kraju krajeva zlo djelo ne čini knjiga
nego pojedinac.