1.

UVOD

Jo je Aristotel u 4. st. pr. Kr. promatrao terapeutski utjecaj knjievnosti na pojedinca

proienjem osjeaja, tj. katarzom. Danas, dvadesetak stoljea kasnije, knjigama se i dalje
pripisuje isti utjecaj te se one uzimaju kao lijek koji obuhvaa vie razina: intelektualnu,
socijalnu i emocionalnu razinu.
itanjem se tako lake shvaaju osobni motivi i potrebe, ulazi se u knjigu koja se ita i
poistovjeuje s likovima iz pria te se potie razvoj ideja, to vodi do pozitivna stava o svim
moguim rjeenjima za postojei problem.
U ovom emo radu prikazati upravo terapeutski utjecaj knjige, tj. biblioterapiju, njezin
pojam, razvitak kroz povijest, vrste literature prikladne za biblioterapiju i fazama toga
procesa. Pritom u se posebno osvrnuti na itanje kao proces, ali i upotrebu biblioterapije u
primarnom obrazovanju.
Ovaj emo rad upotpuniti i neizostavnim primjerima iz prakse te emo predstaviti
radionice biblioterapije Gradske knjinice Pore itam knjigu, itam sebe i radionice u
sklopu projekta R.E.A.D i itaj (o) psu udruge za pet therapy iz Vinkurana, dok e nam
sve prednosti svoga dugogodinjeg rada s terapeutskim psima i djecom predoiti
psihoterapeut Ale Furlan.

2. BIBLIOTERAPIJA I POETSKA TERAPIJA TO JE TO?

Danas postoje brojne definicije biblioterapije koje tumae njezine razliite aspekte.
Neke od definicija su:
Biblioterapija je upotreba knjiga i itanja u lijeenju bolesti ivanog sustava
(Radenovi, 2014: 6).
Biblioterapija ukljuuje itanje knjiga koje pomau djeci da se nose s problemima i
shvate da nisu sama te da je njihova emocionalna reakcija normalna (Radenovi, 2014: 6).
Biblioterapija je psiholoki proces dinamine interakcije izmeu osobnosti itatelja i
literature koritene za osobni rast i razvoj (Radenovi, 2014: 6).
S obzirom na razliite uinke koje itanje ima na itatelja, definirano je pet vrsta
itanja: korisno itanje (to je itanje u kojem itatelj neto naui), prestino itanje (itanje
koje utjee na ugled i samopotovanje itatelja), potkrijepljeno itanje (itanje koje ukljuuje
itateljeva osobna gledita, a i odnose), estetsko itanje (itatelj doivljava ljepotu s obzirom
na estetski uinak) i oputajue itanje (itanje za odmor i razonodu).
Okviru biblioterapije pripadaju prestino i potkrijepljeno itanje.
Termin biblioterapija je iri pojam i u praksi se ee odnosi na institucionalnu
biblioterapiju, a termin poetska terapija odnosi se vie na interaktivnu i kliniku
biblioterapiju (Bai, 2011: 15).
Biblioterapija podrazumijeva knjinicu kao mjesto rada i tim knjiniara i terapeuta u
suradnji, poetska terapija moe se provoditi u svim institucijama koje odravaju fiziko i
psihiko zdravlje ovjeka, prate razvoj i podravaju razvoj pojedinca te je poetski terapeut
samostalan u svojoj struci.
Termin biblioterapija proizlazi iz grke rijei biblion (= 'knjiga') i therapeia (=
'lijeenje'). Samuel Crothers je prvi upotrijebio pojam biblioterapija 1916. godine.
U poetku se termin odnosio na informativne knjige, kao to je knjiga Karla
Manningera Ljudski mozak i na romane iji su karakteri mogli posluiti kao modeli za
upozorenje itatelju (Bai, 2011: 16). Danas je biblioterapija definirana kao ciljana upotreba
pisane ili govorene rijei da se izazove lijeenje, razvoj ili transformacija, neka pozitivna
2

promjena u ljudskom biu. Osim razvoja osobnosti, samoostvarivanja i ouvanja mentalnog

zdravlja, raireni su i podatci o pozitivnim uincima biblioterapije na djecu koja pate od
nedostatka koncentracije, hiperaktivnosti, zaostataka u psihikom razvoju i slinih problema.
Sam pojam biblioterapije est je u razgovornom jeziku, ali treba znati da se on koristi i u
medicinskom znaenju. No, biblioterapija nije psihoterapija, iako se uz nju vee, i kao terapija
samostalno ne moe postojati. Ona ne lijei ve pomae u lijeenju, odnosno u spoznavanju
nekih stanja, situacija i postupaka same osobe. Poznato je da itanje knjiga: poezije, pria,
romana, bajki ima terapeutsko djelovanje i zbog toga se knjiga i itanje preporuuje u lakim
oblicima psihikih potekoa koje ne moraju iskljuivo biti patolokoga karaktera. (Ivani,
I. preuzeto sa: http://www.zdrav-zivot.com.hr/izdanja/kako-se-odmoriti-a-ne-umoriti-prekoljeta/biblioterapija-lijecenje-knjigama/).
itanje knjige je vaan nain kako oplemeniti sebe, kao to je i Veliki Borges
napisao da je svaka knjiga Svemir. Knjige daju zdravlje, prozor su Svijeta i slue kao lijek
dui. Za svaki nemir, problem, brigu, knjige su tu da lijee, skrbe i hrane (Careddu 2010:
25). Takoer je i sam Diderot 1781. godine napisao da ali svoju netrpeljivu suprugu
Nanette koja je rekla da ne eli ni taknuti knjigu koja ne sadrava neto to e je duhovno
uzdignuti, podvrgavajui je nekoliko tjedana dijeti ugodne knjievnosti (Careddu, 2010:
27).

2. 1. POVIJESNI PREGLED BIBLIOTERAPIJE

Kao prvi poetski terapeut navodi se rimski fiziar pod imenom Soranus (1. st. pr. Kr.)
koji je prepisivao tragediju za manine pacijente i komediju za depresivne pacijente. Rije
terapija dolazi od grke rijei therapeia, to znai lijeenje. Stari Grci bili su poznati po
umjetnosti te su pomou nje lijeili ljude. Smatrali su da pomou plesa, glazbe, pjesme i
drame mogu izlijeiti duevno stanje svakog pojedinca. Stari Grci bili su poznati i po
mitologiji, pa je znaajno spomenuti grkog boga medicine Asklepiusa koji je bio sin boga
poezije i ljepote Apolona. Stoga, moe se rei da su medicina i umjetnost usko rodbinski
povezane. Stari Grci imenovani su kao jedni od najstarijih naroda koji su intuitivno osjeali
vanost izricanja osjeaja za poeziju i za lijeenje (Bai, 2011: 19). Kao najbolji dokaz da je
biblioterapija poznata kao disciplina jo iz antikog doba je itaonica u Thebesu u Grkoj koja
je nosila naziv Mjesto zacjeljivanja due. Takoer je u St. Gallenu u vicarskoj
srednjovjekovna samostanska knjinica imala slian naziv Ormari due.
O vanosti koritenja knjiga i itanja raspravljali su jo Platon i Aristotel. Prema
njihovu miljenju knjievnost je nain spoznavanja, sredstvo odgoja i predmet estetskog
uivanja (krbina, 2013: 220). to se tie poetike, spomenuti Aristotel i uloga katarze imaju
cilj postizanja emocionalnog izljeenja. Aristotel je vjerovao da je poezija odreena forma
znanja koja ima pozitivni moralni utjecaj na psihu (Bai, 2011: 19). Prilikom razmatranja
utjecaja knjievnosti na pojedinca, Aristotel je uveo pojam katarze te je smatrao kako je
knjievnost i svojevrsno terapeutsko sredstvo (krbina, 2013: 220). Kroz povijest se
knjievnost smatrala vanom, pogotovo za odgojne svrhe, za uenje jezika i ivotnih, ali i
mnogih drugih vjetina.
Kao pionira biblioterapije moemo smatrati amerikog terapeuta Rusha (1811.) koji
je tvrdio da primjereno izabrano tivo pozitivno utjee na uvstva i duevne interese pri
pacijentima s depresijama, duevnim krizama ili samoubojicama. Pacijentu pozitivno
preusmjeri razmiljanja i konstruktivno 'upliva' u njih, tako da moe ovladati konfliktnim
stanjima (Dolenc I, 1989: 183).
Crothers (1916.) je pojedinim osobama koje su imale odreen problem predloio
odreene knjige kako bi bolje razumjeli svoj problem te je tu svoju tehniku nazvao
biblioterapijom. Bradley i Basquet (1936.) prvi put sugeriraju lijenicima psihijatrima da
koriste knjige u radu s djecom s poremeajima linosti i poremeajima u ponaanju. Shrodes
(1950.) je postala poznati teoretiar iz podruja biblioterapije: razvila je prvi teorijski model
4

iz kojeg su se konstantno razvijale i usavravale definicije biblioterapije i biblioterapijski

principi. ak se i danas biblioterapija i dalje razvija i prilagoava kako bi postala uinkovitija.

2. 2. KOMPONENTE BIBLIOTERAPIJE
Komponente biblioterapije moemo podijeliti na:
1. svrhu i cilj biblioterapije,
2. kategorije biblioterapije,
3. vrste medija.

2. 2. 1. SVRHA I CILJ BIBLIOTERAPIJE

Kao glavni ciljevi biblioterapije navedeni su:
1. objanjenje sloenosti ljudskog ponaanja i motivacije,
2. pruanje informacije o problemu i uvid u problem,
3. poticanje rasprave o problemu,
4. predvianje rjeenja za probleme,
5. komuniciranje o novim vrijednostima i stavovima,
6. stvaranje svijesti da i drugi ljudi imaju sline probleme,
7. ublaavanje emocionalnog i mentalnog pritiska.
Ciljeve biblioterapije moemo podijeliti na tri razine: intelektualnu, socijalnu i
emocionalnu.
Biblioterapija na emocionalnoj razini pomae pojedincu razumjeti svoje psiholoke i
fizike reakcije na frustraciju i konflikte te pomae u boljem razumijevanju osobnih motiva i
potreba. Na socijalnoj razini biblioterapija ukljuuje procjenu vrijednosti kroz odreeni
informacijski medij (kroz stalni kontakt s likovima iz prie). Biblioterapija na intelektualnoj
razini potie stimulaciju novih kreativnih interesa, razvoj ideja, osvjeivanje mogunosti vie
rjeenja za jedan problem te poticanje pozitivnog i konstruktivnog miljenja.
5

Glavni cilj biblioterapije i poetske terapije je izazivanje promjene, to se ostvaruje u

narastajuoj vjetini prilagodbe da se radi kroz potisnute konflikte (Bai, 2011: 18).
Cilj je promijeniti obrazac u ponaanju, na primjer kod anksioznog djeteta odreena
literatura s tematikom djetetova problema moe u potpunosti promijeniti njegovo stanje.
Specifini ciljevi koje autorica Ivana Bai navodi su sljedei:
-

poveati samorazumijevanje i ispravno samoopaanje,

poveati osjetljivost za interpersonalne odnose,

osvijestiti ivotnu orijentaciju,

razviti kreativnost i samoizraavanje,

ohrabriti pozitivno miljenje i kreativno rjeavanje problema,

ojaati komunikacijske vjetine, osobito vjetine sluanja i govorenja,

ujediniti razliite aspekte osobnosti zbog psihike cjelovitosti,

osloboditi presnane emocije i osloboditi od napetosti,

pronai novo miljenje kroz nove ideje, uvide i informacije,

pomoi sudionicima da osjete oslobaajue i izljeujue kvalitete ljepote.

Biblioterapija i poetska terapija imaju iroku primjenu u radu s ljudima svih dobi i uzrasta
i koriste se za odravanje zdravlja kod razliitih zdravstvenih problema, kao to su ovisnost o
drogama i alkoholu, poremeaj hranjenja, obiteljski problemi, psihika labilnost kod odraslih,
posljedice pretrpljenog nasilja, maltretiranja i slino. Studije pojedinih sluajeva pokazale su
da je literatura (knjiga) mono orue za razliite probleme.
2. 2. 2. KATEGORIJE BIBLIOTERAPIJE
Biblioterapija se moe podijeliti na eksplicitnu i implicitnu, pri emu je eksplicitna
strogo u djelokrugu struno osposobljenog terapeuta, a implicitna u ulozi savjetovanja
itatelja koje mogu provoditi odgajatelji, edukatori, roditelji (krbina, 2013: 222).
Biblioterapiju moemo podijeliti na terapijsku (kliniku) i razvojnu.

Terapijska (klinika) biblioterapija

6

Terapijska (klinika) biblioterapija je svaka planirana i unaprijed pripremljena upotreba

literature (ili nekih drugih informacijskih medija) namijenjena tretmanu razliitih klinikih,
odnosno psihosocijalnih stanja. Koristi se kod djece za rjeavanje problema poremeaja
prehrane, potekoa emocionalnog izraavanja, problema rizinog ponaanja, psihikih
potekoa, opsesivno-kompulzivnih potekoa i u tretmanima agresije.
Djeca pomou biblioterapije mogu osnaiti i shvatiti da su u stanju pronai rjeenje za
svoj problem te da je mogue pronai vie od jednog rjeenja. Osim to mogu pronai rjeenja
za probleme pomou knjiga koje itaju, mogu stei razliite oblike pozitivnog ponaanja i
vrijednosti. U terapijskoj biblioterapiji pacijent pomou odabrane literature u suradnji s
terapeutom postie uvid u svoj problem te promjenu u ponaanju.

Razvojna terapija

Razvojna biblioterapija koristi matovite, didaktike informacijske medije s grupama

pojedinaca u zajednici, primjerice u vrtiu, koli, knjinici, domu (krbina, 2013: 223).
Razvojnom biblioterapijom moe se postii razumijevanje u doivljavanju sebe i drugih,
razvitak kreativnosti i samoizraavanja, jaanje komunikacijskih vjetina i slino. Ona se
provodi veinom u odgojno-obrazovnom okruenju u sklopu razliitih odgojno-obrazovnih
programa. Materijal koji e se koristiti treba biti dobro odabran i analiziran prije primjene.
Biblioterapija moe biti polazna toka izmeu uenika i nastavnika za otvorenu komunikaciju
o problemima i osjeajima. Mnogi nastavnici koriste biblioterapiju kao sredstvo za rjeavanje
problema u razredu. Primjerice, ako u razredu postoji agresivno dijete, nastavnik moe
proitati nekoliko knjiga o tom problemu, te nakon toga razgovarati s djecom i zajedno s
njima traiti rjeenje problema. Na taj nain agresivno dijete nema osjeaj da je direktno
prozvano zbog svog ponaanja, ve indirektno samo sudjeluje u shvaanju i rjeavanju
problema (krbina, 2013: 224). itanjem didaktikih, edukativnih i tekstova imaginarnih
sadraja (poezija, prie, drame), potiemo da se dijete prepozna u proitanom tekstu i da
pomou verbalizacije iznese emocionalne doivljaje. Izazivanje emocija djetetu omoguuje da
uje iskustva grupe ili pojedinaca, njihove emocije i percepciju proitanog teksta. U sklopu
razvojne biblioterapije primjenjuje se tehnika pisanja osobnog dnevnika itanja. Ono
omoguuje da pojedinac slobodnije izraava svoje doivljaje i razmiljanja bez emocionalnih
i misaonih zapreka jer dnevnik spada u osobne zapise i nije namijenjen javnosti. Pisanjem
potekoe i misli postaju jasnije i pojedinac se osjea lake.
to se tie obrazovanja, elementi biblioterapije sastoje se od:
7

1. preditanja tu je vaan odabir odgovarajue literature, a treba uzeti u obzir i

kronoloku dob pojedinca, razinu itanja, spol, uvjete okoline i interese,
2. voenog itanja glasno i razgovijetno itanje prie,
3. rasprava nakon itanja pripovijedanje prie, refleksija na priu na temelju osobnih
iskustava, rasprava o pitanjima za razumijevanje,
4. rjeavanje problema/pojaane aktivnosti postavljanje pitanja o proitanoj literaturi.

2. 2. 3. VRSTE MEDIJA/LITERATURE PRIKLADNIH ZA BIBLIOTERAPIJU

Jedan od najvanijih koraka u procesu biblioterapije je odgovarajui odabir strune
literature i knjievnih djela koji moraju biti u skladu s razvojnom dobi pojedinca. Zato je
vano dobro poznavati opu i razvojnu psihologiju. to se tie same razvojne biblioterapije,
knjievno djelo mora realno i iskreno prikazivati odreenu temu. Kada se odabire knjievno
djelo za provoenje biblioterapije, treba obratiti pozornost na to da terapeut dobro poznaje
knjievno djelo te da ga je prethodno detaljno proitao i prouio. Materijal koji se odabire
trebao bi se odnositi na problem pojedinca, ali nije nuno da je tema djela identina problemu
pojedinca.
2. 2. 4. KNJIEVNI OBLICI ZA KORITENJE U BIBLIOTERAPIJI
Autorica knjige Put do djejeg srca, Violet Oaklander, smatra da djeca vole da im se ita
ak i kad prerastu godine u kojima je to uobiajeno. Knjige svojim sadrajem navode na
mnoge teme.
SLIKOVNICA PRVA KNJIGA U IVOTU POJEDINCA
Slikovnice moemo definirati kao oslikane knjige koje sadre priu popraenu
ilustracijom koje slikovito objanjavaju tu priu. To su prve knjige u djetetovu ivotu te je
stoga vano da su primjereno didaktiki osmiljene te u skladu s djetetovim razvojnim
stupnjem. Slikovnica moe biti i bogato ilustrirana pjesma kojeg djejeg pjesnika ili s mnogo
slika a prilino malo rijei prikazana bajka ili slino (Crnkovi, 1980: 8). Postoje razliite
vrste slikovnica koje su podijeljene prema razvojnoj dobi djeteta. Djeci od est do osamnaest
mjeseci namijenjene su pojmovne slikovnice koje su bez teksta, a oslikavaju i oznaavaju
neki predmet. Slikovnice namijenjene djeci od dvije godine sadre kratki tekst ili stihove sa
slikama, ali bez previe detalja, jer to odvlai djetetovu panju. Za djecu dobi od tri ili etiri
8

godine koriste se sloenije slikovnice koje obuhvaaju teme o ivotinjama, zbivanjima u

okolini, ivotu ljudi, te takoer sadre jednostavnije zaplete koji su prepoznatljivi i bliski
djetetu. Starijem predkolskom djetetu tekst slikovnice postaje vaniji, a ilustracije vie
nemaju naglaenu informativnu ulogu, ve estetsku i doivljajnu. Djecu te dobi zanimaju
sloenije prie o ljudima i prirodi, basne i bajke. Umjetniki domet slikovnice ovisi o
savrenoj simbiozi, o sinkronizaciji slike i teksta, dakako uz pretpostavku da su i slike i tekst
na umjetnikoj visini (Crnkovi, 1980: 8).
BAJKA
Naziv bajka dolazi od glagola bajati i rijei arati (njem. zaubern; tal. incanto).
Bajka je jedan od najstarijih oblika usmenog stvaralatva i polazi od mitolokog poimanja
svijeta (Crnkovi, 1980: 21). Bajke su izmiljene prie koje obiluju arolijama te
personificiranim karakterima i motivima poput princeza, vila, zmajeva, maeha, arobnjaka,
patuljaka, zlih vjetica, divova, ivotinja koje govore Tvorac bajki je narod, i on je u ruho
bajki zaodjenuo svoje materijalistiko shvaanje svijeta, u njima pokazuje svoj optimizam
(Crnkovi, 1980: 22). Glavna karakteristika bajki je da imaju sretan zavretak u kojem dobro
uvijek pobjeuje zlo. Narodne bajke podlone su pravilima epskog prianja. Takoer, u bajci
glavni junak iznenada ostavi svakidanju okolinu i kree u kraljevstvo uda i pustolovina.
Za bajku nema granice izmeu stvarnog i zamiljenog svijeta, to jest vrijeme i mjesto nisu
odreeni. Zapravo moe se rei da radnja poinje odmah (lat. in media res), nema uvoda,
opisa kraja i lica. Poetci su najee jednaki (Bio jednom jedan), a tako i zavretci. Jezik
bajki je ist, iv i bogat narodni jezik (Crnkovi, 1980: 27). Ona je knjievna vrsta s kojom
se djeca najranije susreu, koja ih prati prilino dugo i ostavlja najjae tragove. Narodne su
bajke pogodne za prvo samostalno djeje itanje jer ih ima vrlo kratkih i jednostavnih a
snanih. Mali ita, koji pravi prve nesigurne korake prema samostalnom itanju i pribliava
se pragu golemog neznanog carstva knjiga, osjeat e pobjedniku radost kad relativno lako,
borei se sa slovima, svlada tu priu u kojoj se bez prestanka ponavljaju iste rijei i reenice
(Crnkovi, 1980: 28). Jedna od karakteristika psihikog razvoja djece predkolske i rane
kolske dobi jest bujna mata. Zato je u toj dobi kod djece vrlo izraeno zanimanje za bajke.
Odgojno-obrazovnu vrijednost bajke nalazimo u njezinim prednostima i nedostatcima.
Prednost bajke je da ona pomae djeci u razlikovanju dobra od zla, razvija djeju matu te
zadovoljava djetetove elje za pustolovinom. Nedostatak bajke je taj to se djeca ponekad
mogu udaljiti od stvarnosti, to iskrivljeno prikazuje svijet odnosno svijet koji ne postoji te
izaziva osjeaj straha zbog prizora koje prikazuje, a to su zmajevi i udovita. Da bi se
9

izbjegle negativnosti, djetetu je potrebno izabrati dobru i umjetniki vrijednu bajku,

razgovarati o njoj, te ju pojasniti djetetu (krbina, 2013: 228). Bajke i narodne prie nude
bogat materijal za rad s djecom. Djeca ih vole, kao to smo ih i mi nekad voljeli u njihovoj
dobi. Bajkama se pripisivalo veliko psiholoko znaenje. Bilo da se s tim interpretacijama
slaemo ili ne, prie kao i narodna glazba, proizlaze iz dubine ljudskoga i govore o bitkama,
sukobima, tugama i radostima ljudi kroz vjekove (Oaklander, 1996: 106). Bajke izazivaju
temeljne univerzalne emocije: ljubav, mrnju, strah, bijes, usamljenost i osjeaje, kao to su
osjeaj izoliranosti, bezvrijednosti i liavanja.
BASNA
Basna je pripovjedna prozna vrsta knjievnosti. Basna je pria u prozi ili stihovima,
redovito kratka, u kojoj glavnu ulogu igraju ivotinje (katkad i biljke ili stvari) prikazane s
ljudskim svojstvima (govor, shvaanja, tenje) koja imaju svoju podlogu u naravi tih ivotinja
ili im ih ljudi pridaju, te basna na taj nain preko ivotinja, namjetajui uvijek nekakvu
pouku, prikazuje ljude (Crnkovi, 1980: 168). Smatra se da je ona najstarija vrsta dramske
umjetnosti jer sadri dijaloku formu izraavanja. Jedna od glavnih karakteristika basne je
personifikacija ivotinja (dodavanje ljudskih osobina) te dar govora. Takoer svaki lik u basni
utjelovljuje, personificira odreenu ljudsku crtu. Primjerice, naivnost se prikazuje u liku ovce,
lukavost u liku lisice, okrutnost u liku vuka i slino. I najsaetija basna ima potpuno razvijenu
kompoziciju: ekspozicija (uvod), kulminacija (zaplet) te na kraju rasplet. I uvijek na kraju ima
poruku. Svaka basna u sebi nosi neku pouku koja ima veliki odgojni potencijal. Poukom se
eli ukazati (kroz likove ivotinja) na to kako su neke ljudske osobine dobre i poeljne, dok su
druge (kao to su sebinost, hvalisavost, lijenost) nepoeljne i loe. Basne odlino djeluju kao
uvod u etiku problematiku djece o dobru i zlu, te odgojno pomae pri formiranju stavova o
dobru i zlu, lai i istini, nepravdi i potenju.

10

 PUSTOLOVNI (AVANTURISTIKI) ROMAN

Pustolovnost ili avantura bitan je dio djeje psihe. Avanturistika knjievnost nudi vrlo
aroliku tematiku, odvodi iz realnog svijeta u svijet mate u kojem svatko moe lako postati
junakom i prikazuje taj svijet mate realnim svijetom, oduzima mnogo vremena, estetske
jezgre najee nema nikakve, ozbiljno prijeti razvijanjem loeg literarnog ukusa pa stoga nije
udno to ima mnogo neprijatelja meu pedagozima i svim onima kojima je stalo do
pravilnog estetskog odgoja (Crnkovi, 1980: 187). No, svialo se to pedagozima ili ne,
injenica je da su pustolovna djela vrlo popularna meu djecom, upravo zbog toga to njima
djeca zasiuju glad za pustolovinama. Djeci je potreban bijeg iz dosadne svakodnevice, a to
im omoguuje pustolovni roman. Pa i nama odraslima je ponekad potreban bijeg iz
svakodnevice obavijene obvezama, problemima i strahovima. Djeca od desete do etrnaeste
godine najvie itaju takve romane, jer njihova narav ezne za pustolovinama, neem
neobinim i uzbudljivim, a sve to pronalaze u literaturi.
REALISTIKA PRIA
Na poetku kolovanja dijete se esto susree s realistikom priom koja obrauje motive
iz djejeg ivota i iz ivotinjskog svijeta. Doivljavanje realistike prie mora biti motivirano
metodiki i terapijski osmiljeno i voeno kako bi se dijete to bolje osposobilo za samostalnu
komunikaciju s literarnim tekstom (krbina, 2013: 229).
POEZIJA
Poezija moe biti djeja ili za odrasle. Djeja poezija razlikuje se od poezije za odrasle
po tome to je jednostavnija, pisana drugaijim stilom, djeci je razumljiva. Dijete se vrlo rano
susree s poezijom, po svoj prilici neto prije nego s bajkom i priom. Najee je kratka te je
vezana za svakodnevni djeji ivot. Glavne karakteristike djeje poezije su: didaktinost
(nema pjesme bez pouke); narativnost (imaju naglaen epski karakter kao mala pria); vrsta
forma (strofe s istim brojem slogova); pravilna rima. Djeja poezija mora pratiti razvitak
djeteta i njegovo, uvijek slino mada novo otkrivanje svijeta, a to je otkrivanje, uz male
varijacije, svagda jednako: od najblieg obiteljskog kruga preko blie prirode do iroke
prirode i do drutva (Crnkovi, 1980: 93).
Djeja poezija sastoji se od razliitih oblika:
11

uspavanke prve pjesme koje dijete uje, stihovi se ponavljaju, koriste se rijei koje
najee nita ne znae,

brojalice pjesme koje nastaju u igri nemaju narativni karakter, ritmine su i brze,

bajalice pjesme u kojima se izgovaranjem velikih rijei eli postii ono to se inae
ne moe, primjerice pu mu vadi roge van,

nabrajalice obino dugake pjesme u kojima se nabrajaju rijei ili pojmovi,

zagonetke kratke pjesme u kojima je postavljena neka enigma,

brzalice cilj ovih pjesmica je to bri izgovor.

Djeju poeziju djeca vie sluaju nego itaju: sluaju je i pjevaju kada je povezana s
melodijom, ponavljaju je u igri, sluaju na radiju, prate na televiziji, sluaju na priredbama i u
koli.
esto djeca ne vole pisati i ne razumiju poeziju, vjeruje se iz razloga to kola naglaava
probleme pravopisa, forme, reenine strukture, ak i rukopisa i na taj nain gui djeju
kreativnost. Zato se smatra da je bolje rjeenje da prilikom pisanja poezije ili sastava piu na
prljavo, a zatim, kada uiteljica lektorira, da prepisuju u biljenicu.
2. 3. PROCES BIBLIOTERAPIJE
Proces biblioterapije zapoinje se provoditi kada se procijeni da bi za pojedinca s
odreenim problemom takav nain terapije bio uinkovit. Terapeut u suradnji s pojedincem i
ostalim lanovima tima definira biblioterapijski proces (ciljevi, tijek). Terapeut koji
pojedinca vodi kroz proces biblioterapije treba imati dobro razvijene verbalne i neverbalne
komunikacijske vjetine, treba biti emocionalno stabilan, pravedan, i imati samopouzdanje
(krbina 2013: 229). Takoer bi terapeut trebao biti empatian te bi trebao imati
razumijevanja za pojedinca i biti osjetljiv na razliite ljudske potrebe. Osim tih osobina,
terapeut koji provodi biblioterapiju trebao bi biti educiran i imati dodatna znanja iz
knjievnosti, psihologije i savjetovanja.
Biblioterapija se provodi na sljedei nain:

12

terapeut pojedinac (ili grupa) sastaju se kako bi definirali dominantan problem

koji se eli rijeiti te razmotrili informacijske medije koji se planiraju koristiti u
intervenciji,

odabrano tivo ita se naglas, a zatim se o njemu raspravlja,

pojedinac ita odabrana tiva i u svoje slobodno vrijeme i na taj se nain priprema
za iduu terapiju,

mogunost koritenja glazbe u pozadini za vrijeme itanja odabranog teksta

kombinacija terapijskog itanja i pisanja

Mogunost gledanja i sluanja audiomedija, te rasprava.

Kao i u svakoj terapiji, pa i u biblioterapiji, potrebno je izgraditi odnos s pojedincem

odnosno pridobiti njegovo povjerenje. Ako se provodi s djecom, najprikladnije je da terapeut
ita tivo naglas (krbina, 2013: 229). Autorica naglaava da je vaan aspekt biblioterapije
pripremanje specifinih pitanja koja se mogu koristiti tijekom itanja tiva kako bi se panja
usmjerila na glavne toke (krbina, 2013: 230).
2. 3. 1. FAZE PROCESA BIBLIOTERAPIJE
Tijekom biblioterapijskog procesa svaki pojedinac prolazi kroz etiri faze, i to:
identifikaciju, projekciju, katarzu i uvid.
IDENTIFIKACIJA
itatelj moe sebe i druge njemu znaajne osobe identificirati s likovima iz literature.
Prilikom identifikacije pojedinac u tivu moe prepoznati sebe, neku blisku osobu ili neko
vlastito intimno iskustvo. Svaki pojedinac ima u sebi svoj unutranji svijet te pomou prie,
pjesme ili teksta prodiru u njega i trae mogua rjeenja za svoje nedoumice, probleme i
slino. Djeca se osobito lako identificiraju s likovima, brzo se ukljuuju u priu jer su
matovita te koriste mo vizualizacije. Identifikacija je vana faza biblioterapijskog procesa
jer se, ako do nje ne doe, ne mogu izazivati ni ostale faze.

13

 PROJEKCIJA
Pojedinac to jest itatelj sebe i svoje osjeaje projicira u lik s kojim se identificirao i
onda njegovim oima ispituje vlastite stavove i reakcije drugih ljudi. Moemo rei da je to
siguran nain ispitivanja vlastitog i tueg ponaanja.
KATARZA
Katarza se definira kao emocionalno rastereenje. Svako ljudsko bie ima emocije, no
ne izraavaju ih svi jednako. Pomou itanja i biblioterapije pojedinac moe potaknuti svoje
emocije i lake ih izraziti kako inae. Dijelei emocije s likom s kojim se poistovjeuje
(identificira), pojedinac moe doivjeti emocionalno rastereenje i olakanje. Dakle, to
meusobno djelovanje koje se razvija izmeu odreenog tiva i pojedinca pobuuje
poistovjeivanje i emocionalne reakcije koje vodi katarzinom iskustvu (krbina, 2013:
231).
UVID
Opservacijom i uoavanjem vlastitih reakcija na odreene radnje u tekstu, pojedinac
postie razinu svijesti zbog koje lake rjeava probleme i postaje spremniji za izazove koje
ivot stavlja pred njega. Kroz konflikte u prii itatelj moe doi do uvida u vlastiti problem,
to moe biti klju za njegovo rjeenje (krbina, 2013: 231).
2. 3. 2. TERAPIJSKO POUAVANJE
Literarni se tekstovi mogu vrlo korisno upotrijebiti i kao preventivno sredstvo,
odnosno kao sredstvo za poticanje emocionalnog izraaja, smanjenje emocionalne napetosti i
razvijanje mehanizama sueljavanja sa stresom i to u izvanklinikim uvjetima (Barath, 1996:
63). Takve metode se u zadnje vrijeme sve ee iskoritava, osobito u radu s djecom u ratnim
ili drugim stresnim situacijama. Paljivo odabrani literarni tekst uenicima moe pomoi u
razumijevanju vlastitih i tuih osjeaja i ponaanja. Takva grupna rasprava i pisanje potaknuto
tekstom i razgovorom o njemu moe dovesti do smanjenja emocionalne napetosti.
2. 3. 3. POSTUPAK TERAPIJSKOG POUAVANJA
Pri terapijskom pouavanju nastoji se poveati osjetljivost za tue emocionalne
doivljaje i dovesti do boljeg razumijevanja vlastitih i tuih reakcija i osjeaja koji lee iza tih
reakcija. Za ovakvu je terapijsku obradbu prikladan svaki knjievni tekst koji sadri opise
onih emocionalnih reakcija o kojima se eli razgovarati bez obzira na literarni oblik (to mogu
14

biti narodne pripovijetke, anegdote, mitovi i legende, bajke i basne, pjesme i prie za djecu ili
odlomci iz djejih knjiga) (Barath, 1996 :64). No, vano je da glavni lik bude netko tko je
djeci psiholoki blizak, na koga e emocionalno reagirati i lako se s njime identificirati. Pri
odabiru literarnog teksta treba pripaziti da je tekst prilagoen djejem uzrastu, interesima i
problemima. Neka djeca spontano i bez potekoa razgovaraju ne samo o doivljajima i
osjeajima likova iz teksta, nego i o onome to sama osjeaju. Iako zatvorena djeca i ona koja
pruaju otpor rijetko govore o svojim doivljajima i osjeajima, pokazat e ih dok budu
govorila o doivljajima likova.
2. 3. 4. OSNOVNI KORACI U TERAPIJSKOM OBRAIVANJU LITERATURE
Osnovni koraci terapijske obradbe teksta su:
1. itanje teksta,
2. prepriavanje dogaaja iz teksta,
3. pronalaenje emocionalnih reakcija likova i razgovor o njima,
4. pronalaenje relevantnih tema iz osobnog ivota, navoenje vlastitih primjera,
5. Pronalaenje zakljuaka, pouka, pravila.
Osim razgovora, na osnovi literarnog teksta moe se od uenika traiti da piu
sastavke, crtaju ili igraju uloge.

15

3.

PROJEKT

GRADSKE

KNJINICE

PORE

DAM-DA,

BIBLIOTERAPIJA ITAM KNJIGU, ITAM SEBE

3. 1. OPIS PROJEKTA DAM-DA
Cilj projekta je stjecanje novih i razvijanje postojeih vjetina u svijetu ideja i
informacija. Nositelj projekta je Gradska knjinica Pore. Projekt Dam-Da je inovativni
odgovor Gradske knjinice Pore recesiji koja je zavladala globalnim prostorom i akcija
protiv uahurenosti u krizi. Knjinica je javno mjesto koje se zalae za jednak pristup
svima, bez obzira na dob, rasu, spol, vjeru, nacionalnost, jezik ili drutveni poloaj, stoga su
sve edukativno-promidbene aktivnosti knjinice otvorene za sve zainteresirane i besplatne
su. Gradska knjinica Pore, u realizaciji ovog projekta, prepoznala je kao vane partnere
svoje graane koji znaju, ali i ele s drugim graanima razmijeniti znanja, vjetine i afinitete.
3. 2. RADIONICA U SKLOPU PROJEKTA DAM-DA, BIBLIOTERAPIJA
ITAM KNJIGU, ITAM SEBE
Projekt Dam-Da se svake godine provodi u Gradskoj knjinici Pore. Ove
godine u sklopu projekta Dam-Da volonteri u akciji, Gradska knjinica Pore i Intitut za
izboljevanje kvalitete ivljenja iz Slovenske Bistrice organizirali su radionicu na temu:
biblioterapija itam knjigu, itam sebe. Knjige omoguuju udesna putovanja, ali pored
upoznavanja raznih krajeva, drugih ljudi i obiaja, omoguuju i samospoznaju. Cilj radionice
je nauiti kako itanjem postii svoj osobni rast. Radionica se odrala u petak 23. sijenja
2015. godine u 17.30 sati na prvom katu odjela za djecu. Voditelji radionice bili su
psihoterapeuti Zdenka Molnar i Ljubo Poles. Ulaz je bio slobodan, to jest radionica je bila
otvorenog tipa. Sudjelovalo je etrnaestero ljudi. Grupa je bila mjeovita, a inili su je
mukarci, ene, tinejderi. Sudionici su sjedili za prostranim stolom u krunoj formaciji. Na
stolu su bile posloene knjige razne tematike. Psihoterapeuti Zdenka Molnar i Ljubo Poles
predstavili su se grupi. Nakon predstavljanja, psihoterapeutkinja Zdenka objasnila je to je
biblioterapija te kako tee proces biblioterapije. Napomenula je da je biblioterapija zapravo
proces uenja i to kao planski proces. Onaj tko sudjeluje u biblioterapiji (kao pacijent) mora
proitati dvije knjige, jednu prema izboru terapeuta, a drugu prema vlastitom izboru. Proces
biblioterapije, napomenula je, provodi se u prosjeku dva sata. Takoer je napomenula da je
biblioterapija zapravo poetak rada na osobnom razvoju te taj osobni razvoj nikad ne
zavrava. Na biblioterapiji radi se na rjeavanju problema te se ui razgovarati iskreno i
prisno. Cilj koji psihoterapeuti nastoje postii jest modifikacija ponaanja pojedinca te pomo
16

pri integraciji promjena u ivotu. Literatura se bira na temelju strunog znanja terapeuta.
Knjige koje najee koriste u svojim radionicama su Ljekovite prie autorice Sabine Burkel i
razne autobiografije. Nakon upoznavanja grupe s biblioterapijom, slijedio je i sam primjer
radionice. Svatko od sudionika ponio je sa sobom knjigu koju trenutno itaju. Psihoterapeuti
su zapoeli prvi, objasnili su zato itaju tu knjigu i ispriali saetak knjige. Zatim su to isto
napravili ostali sudionici u krugu. Nakon to je krug zavrio, psihoterapeutkinja je usmjerila
grupu da baci pogled na knjige na stolu. Svatko je trebao nasumino izabrati knjigu te rei
zato ju je odabrao. Takoer je svatko trebao proitati jedan ulomak iz odabrane knjige i rei
kako se osjea dok ita taj ulomak. Veina sudionika bila su pedagokog usmjerenja, pa su
uglavnom izabrali literaturu vezanu za struku, dok su se ostali odluili za bijeg od
stvarnosti, a mlaa populacija na tematiku znanstvene fantastike. Na kraju dvosatne
radionice psihoterapeuti su se zahvalili na sudjelovanju te pozvali sudionike na daljnje
sudjelovanje na njihovim radionicama.
Slika 1. Primjer radionice biblioterapije u Gradskoj knjinici Pore, izvor: Valentina Hasimi

Slika 2.

Slika 3.

Slika 2. Voditeljica radionice Zdenka Malnar, izvor: Valentina Hasimi

17

Slika 3. Predstavljanje radionice, izvor: Valentina Hasimi

18

Slika 4. Tijek radionice, izvor: Valentina Hasimi

Slika 5. Voditelji radionice Ljubo Poles i Zdenka Malnar, izvor: Valentina Hasimi

19

4. UVOD U ITALAKE AKTIVNOSTI

Pismo i itanje stari su koliko i ljudska civilizacija. Stoga moe se rei da su itanje i
pisanje osnovne ljudske vjetine. itanje djetetu od najranije dobi jednako je vano za njegov
razvoj kao i briga za njegove osnovne potrebe za hranom, zdravljem, odmorom, igrom,
sigurnou i ljubavlju. itanje od najranije dobi pomae u razvijanju govornih sposobnosti,
bogati djetetov vokabular, uvodi dijete u svijet mate i umjetnosti, unaprjeuje djetetove
sposobnosti sluanja, pomae u razvoju opaanja, promatranja, panje, miljenja i loginog
zakljuivanja. Ono obogauje psihiki i emotivni ivot djece. Djeca itanjem otkrivaju i
upoznaju svijet izvan svoga svakodnevnog obiteljskog okruenja, spoznaju okolinu na nov
nain, razvijaju prve vrijednosti. Takoer na temelju steenih spoznaja izgrauju svoj vlastiti
unutranji svijet. Knjige se mogu koristiti u razliite svrhe: za bijeg od stvarnosti, doivljaj
avanture, posjet mjestima koja pojedinac nije u mogunosti posjetiti fiziki, emotivno
povezivanje s drugima i slino. Knjige pojedincu mogu pomoi u rjeavanju problema i
ublaavanju stresa povezanog s tim problemima (krbina, 2013: 215). Knjiga je snaan
medij koji se koristi u razliitim odgojnim, obrazovnim i terapijskim pristupima (krbina,
2013: 215).
4. 1. POVIJEST ITANJA
Vrijeme kada je prvi pisar zarezao i izgovorio prva slova, ljudsko tijelo ve je bilo
spremno za inove pisanja i itanja koji su se trebali dogoditi u budunosti. To znai da je
tijelo bilo sposobno pohraniti, dozvati i odgonetnuti sve naine osjeta, ukljuujui sluajne
znakove pisanoga jezika koje tek treba izmisliti (Manguel, 2001: 47). itanje i pisanje vrlo
su stare vjetine, stare koliko i samo pismo. I prije postojanja kole pouavalo se vjetinama
itanja i pisanja. Pria o knjizi zapoela je u 5. tisuljeu prije Krista kada su Sumerani
izumili pismo. Nakon dugotrajnog i mukotrpnog usavravanja znakova stvoren je grafiki
sustav koji je omoguio zapisivanje misli, osjeaja, voenje trgovakih i administrativnih
poslova. Otkrie pisma bilo je toliko vano i mono, pa su mu se ak pridavala boanska i
nadnaravna svojstva. Kroz povijest knjiga se javljala u razliitim oblicima. Prve knjige
nastajale su na glinenim ploicama. Osim gline, kao pisai materijal kasnije se koristila koa,
svila, bambusova trska i papirus. Moderna tehnoloka dostignua utjecala su i na oblik knjige,
pa su danas sve ee elektronike knjige. Pojavom pisma zapoeo je razvoj vjetina itanja i
pisanja. I prije postojanja kola roditelji su pouavali svoju djecu ovim vjetinama, zatim su to
inili kuni uitelji, a s vremenom su se pojavile i kole. Sve do kraja 15. stoljea knjige su
20

bile rijetkost i nisu bile dostupne veini stanovnitva, a itanje je bilo privilegija imunih.
Budui da su ljudi uivali u knjizi i itanju u antiko doba, vrlo su esta bila javna itanja i
recitiranja. Poetkom srednjeg vijeka mijenja se uloga knjige. Dok je u antiko doba knjiga
u prvom redu bila instrument za prijenos znanstvenih informacija, literarnih i drugih tekstova,
u ranom srednjem vijeku ona ima najee liturgijski i uopeni crkveni sadraj, a u mnogo
sluajeva poprima i znaenje reprezentativnog, kultnog i magijskog objekta (Karda, 2013:
5). U srednjem vijeku oaze pismenosti postali su samostani. Unutar samostanskih zidova
vrijedno su se prepisivale, ukraavale i uvale knjige. Tek krajem 11. stoljea samostani
prestaju biti jedina kulturna sredita i njihovu ulogu polako preuzimaju kole i sveuilita. U
poetku su sami roditelji pouavali svoju djecu itanju i pisanju. Na taj su se nain te vjetine
generacijski prenosile. S vremenom su roditelje u toj funkciji zamijenili kuni uitelji. Znanje
itanja i pisanja dugo je bila privilegija povlatenih. Na dvorovima, a ponekad i u
skromnijim kuama, knjige su se itale naglas, radi pouke i zabave, obitelji i prijateljima. Kad
se nekome italo za vrijeme veere, nije ga se namjeravalo odvratiti od uitaka nepca;
naprotiv, namjera je bila probuditi ih matovitom zabavom, to je praksa koja se prenijela iz
dana Rimskoga Carstva (Manguel, 2001: 128).
Za veliki broj studenata i nastavnika bilo je potrebno osigurati to vie knjiga na bri i
ekonominiji nain od dotadanjeg kada su se knjige polagano prepisivale u samostanima.
Za potrebe novih kupaca stvorena je pri sveuilitima itava jedna dobro organizirana sluba
prepisivanja i raspaavanja knjiga. Tu nalazimo prepisivae, izraivae pergamene,
iluminatore, knjigovee, knjiare (Karda, 2013: 5).
Poetkom druge polovice 15. stoljea, zaslugom Johannesa Gutenberga, pojavila se
tiskana knjiga, a tiskarstvo se vrlo brzo proirilo cijelom Europom. Nakon izuma tiskarskog
stroja knjiga e postati pristupanija cijenom i lako dostupna veini stanovnitva. Razvoj
tiskarske tehnologije omoguio je pojavu mnogih knjiga na tritu. Bezbroj knjiga, novina,
asopisa i druge tiskane grae na svim jezicima svijeta svakodnevno izlazi iz tiskara. Za
knjigom vie ne moramo eznuti kao u davna vremena, moe se kupiti u knjiarama,
supermarketima, posuditi u knjinicama ili ak proitati na mrenim stranicama.

21

4. 2. ITANJE KAO PROCES

itanje zahtijeva mnogobrojne i sloene procese: usporedbu, prizivanje iz pamenja,

povezivanje onoga to vidimo s onim to ujemo ili smo prije uli, uoavanje bitnih podataka
i odbacivanje suvinih. itanje je vrlo kompleksna kognitivna vjetina koja zahtijeva
koordinaciju niza okulamotornih i perceptivnih procesa te procesa razumijevanja. itanje je
zapravo sloena drutvena praksa, to znai da postoje odreena pravila. To zasigurno vrijedi
za automatizirane procese itanja koji se bar nekim itateljima zbog toga ine sasvim
prirodnima i samorazumljivima (Grosman, 2010: 20). itanje se pokazuje kao jedan od
najkompleksnijih oblika ljudskoga drutvenog ponaanja. Uenje itanja je sloeni proces koji
zapoinje mnogo prije nego formalna poduka itanja. itanje se ostvaruje koritenjem
senzornih osjetila vida i sluha, pri emu se istodobno odvijaju procesi obradbe slunih i vidnih
reprezentacija materijala koji se ita. Vjebati itanje je vrlo vano jer se tijekom tehnike
itanja (prepoznavanja i pretvaranje slova u glasove te povezivanja glasova u rijei) odvijaju
procesi razumijevanja znaenja rijei, reenice i cjeline teksta. Tako se postupnim vjebanjem
tehnika itanja potpuno automatizira, to jest dobar ita vie ne mora rije itati slovo po
slovo, nego je prepoznaje kao cjelinu. Svakodnevnim itanjem dijete ui pravila itanja,
stvaraju se preditalake vjetine i navike djeteta koje mu omoguuju upoznavanje i
privikavanje na pisanu rije bez prethodnog znanja itanja i pisanja, otvara se put ranoj
pismenosti. itanje se pokazuje kao jedan od najkompleksnijih oblika ljudskoga drutvenog
ponaanja. Stoga se sve vie istraivaa bavi problemima itanja: od prepoznavanja znakova,
sastavljanja znakova, rijei, nizova rijei i znaenja, kao i poremeaja na tim podrujima do
raznih naina prouavanja i interpretacije tekstova. Da bi razumio knjievno djelo, itatelj
mora znati prenositi razlike i predodbe iz svakodnevnog ivota u knjievna djela (Grosman,
2010: 25). Prema toj teoriji, itatelj ne upotrebljava neknjievno znanje samo za
razumijevanje neposrednih opisa dogaanja i likova, nego i prilikom spajanja djelominih
opisa u veu cjelinu, i prilikom razmiljanja o uvjerljivosti ili neuvjerljivosti dogaaja i likova
u proitanom tekstu (Grosman, 2010: 27). Takve procjene na bitan su nain dio oblikovanja
itateljeva odnosa prema tekstu. Neki autori zato misle da uspjeno itanje pretpostavlja
poznavanje dvaju vrsta kodova: jezinih i kulturnih. Uz te kodove moemo povezati
psiholoku teoriju o kratkoronom i dugoronom pamenju. Prema toj teoriji, neposredno
prepoznavanje, koje prilikom itanja traje djeli sekunde, prelazi iz kratkoronoga u
dugorono pamenje, gdje pomou selekcije i strukturiranja pretvara nepoznate informacije u
prepoznate u obliku znaenja. Dugorono pamenje je zapravo pamenje jer itatelj moe
22

doi do pohranjenih podataka te ih moe prizvati u sjeanje u bilo kojem trenutku (kao i to
je, na primjer, nauena vonja biciklom takvo pamenje ostaje dugotrajno). No, itatelj ne
zapamti sve informacije, ve one koje za njega imaju neko bitno znaenje na temelju vlastitog
znanja i zanimanja. Neopravdano je oekivati jednak doivljaj itanja, ak i kada je rije o
homogenim skupinama itatelja koji su u istoj kulturi i koli usvojili sline predodbe o
tekstovima i njihovim anrovskim obiljejima potrebnima za itanje. Brojni komplicirani
pokusi kojima se nastojalo istraiti stvarnu spoznaju i pamenje tekstova pokazali su da
proces itanja ne tee pravocrtno. A to podrazumijeva da razumijevanje teksta ve na poetnoj
razini raspoznavanja i sastavljanja znaenja ovisi o itateljevoj upotrebi relevantnog znanja i
sakupljenih podataka koje proitani tekst ne sadri pa ih na temelju svog izvantekstualnog
iskustva itatelj prilae. itateljevo prethodno poznavanje brojnih podataka i irega konteksta
danas se smatra prvim uvjetom itanja, jednako kao i to je uvjet i znanje jezika i poznavanje
grafikih znakova. Za itateljsko razumijevanje posebno su vani itateljevi relevantni
doivljaji i sjeanja na vlastite doivljaje ili iskustva. Zbog toga se nikada ne bi trebalo
analizirati itateljeve predodbe o tekstu bez toga da se uzme u obzir itateljeva prethodna
znanja i iskustva. itatelj ne pristupa itanju nijednog teksta neosobno, kao neutralni subjekt,
nego uvijek kao drutveno-kulturno odreeni itatelj, s kulturno uvjetovanim razumijevanjem
i oekivanjima koja se ukratko mogu opisati kao itateljev obzor oekivanja. Kako prilikom
itanja esto trai potvrdu vlastitog identiteta, rjeenje problema i potvrdu oekivanja tom
smislu itanje kao i mnoge druge verbalne aktivnosti slui kao potpora i obrana postojee
strukture osobnosti nerijetko se dogodi da takvu potvrdu itatelj pronae pod cijenu
preoblikovanja sastavnica prisutnih u tekstu (Grosman, 2010: 36).
4. 3. RAZVOJ ITANJA

Za razvoj itanja i pisanja veliku ulogu imaju preditalake i italake vjetine. Pod
preditalakim vjetinama smatraju se spoznaje o postojanju i karakteristike pisanog govora
prisutne u svijesti djeteta znatno prije nego to dijete naui itati i pisati (udina-Obradovi,
1996: 174). Preditalake vjetine obuhvaaju: sluanje i itanje pria da bi se u njima uivalo
i o njima razgovaralo (doivljavanje i razumijevanje pria), sluanje pria i prepriavanje
pria (prepriavanje jednostavnih pria s razumijevanjem njihova ustroja: poetak, sredinji
dio i zavretak), razumijevanje funkcije itanja (zato je vano itati), rukovanje knjigama i
ostalim tiskom: dranje knjige, listanje slikovnica i djejih knjiga, prepoznavanje
pojedinanih glasova u rijei, rastavljanje rijei na slogove, razumijevanje jezinih razina,
poznavanje slova abecede, sudjelovanje u aktivnostima nakon posluane/proitane prie.
23

Za razvoj preditalakih vjetina bitni su ovi aspekti:

1. Funkcija i svrha pisanog jezika
Dijete s dvije i tri godine prepoznaje da netko upravo ita ili pie, svjesno je da iz
pisanog teksta proizlazi neka poruka, svjesno je da itanje ima svrhu da se uoi i primi
poruka. Dijete je svjesno i slua dok mu se ita, ali jo nije u razvojnoj fazi da uoi
povezanost grafema i fonema, jer je jo uvijek usmjereno na otkrivanju sebe i okoline.
2. Pojmovi o tehnikim i dogovornim karakteristikama pisma
Sljedea se razvojna razina pojavljuje izmeu etvrte i pete godine kao osvjeivanje
pojmova o pismu: tu, dakle, spada osvjeivanje razlika u slovima, svijest o smjeru pisanja s
lijeva na desno i odozgo prema dolje i razumijevanje interpunkcije. Postupno se u ovoj fazi
pojavljuje i osvijetenost u glasovne strukture rijei, tj. da se svaka rije sastoji od zasebnih
glasova.
3. Svijest o uporabi glasovne strukture rijei u itanju
Izmeu pete i este godine naglo je poboljanje u zamjeivanju glasovne strukture
rijei. Ono se oituje kao spremnost na igru s rastavljanjem rijei na glasove, uivanje u rimi i
uoavanje aliteracije. Ta je svijest osnova za razvoj italake vjetine, jer omoguuje djetetu
da tijek glasovnoga govora podijeli u apstraktne jedinice foneme koji e odgovarati pisanim
simbolima slovima (udina-Obradovi, 1996: 20).
4. Grafo-foniko znanje
Ova se preditalaka vjetina javlja izmeu este i sedme godine djetetova ivota, a
kod neke djece i ranije. U ovoj fazi dijete shvaa vezu izmeu glasa i slova te tu spremnost za
usvajanje itanja doivljava svoj vrhunac.
4. 4. FAZE USVAJANJA ITANJA
1. Faza cjelovitog prepoznavanja
Pri uenju itanja dijete najprije ui korespondenciju izmeu cijele rijei i njezina
znaenja, to jest ono ui napamet znaenje cijele napisane rijei.
2. Faza poetne glasovne ralambe

24

Nakon poetnog uenja rijei napamet, dijete u ovoj fazi poinje obraati pozornost i
na slova i glasove koji tvore rije.
3. Faza prevoenja slova u glas
Ovo je najtea i najvanija faza u uenju itanja. U toj fazi dijete se slui abecednom
strategijom, tj. prepoznaje slovo i prevodi ga u njegovu glasovnu zamjenu. Ova faza zahtijeva
glasovnu ralambu i glasovno pamenje, stoga je ona po tome najtea faza.
4. Faza sloenog prevoenja grafikih u glasovne jedinice
U ovoj je fazi dijete ve vjet ita koji se u prevoenju slovo glas rukovodi
cjelinom gramatike i sintaktike strukture, a nove rijei izgovara i naglaava po analogiji s
poznatima. italake vjetine nadovezuju se na preditalake, a podrazumijevaju primjenu
abecednog naela (svaki je fonem predstavljen posebnim grafemom). Dijete tijekom prve
kolske godine uoava kako izgledaju slova (grafemi) kao grafika oznaka za glasove. U
skupinu italakih vjetina ubrajaju se: razvijanje govora, upoznavanje sa znaenjem pisma i
teksta, prijenos govora u pisani tekst, uvjebavanje orijentacije u tekstu i upoznavanje s
pismom, razvijanje glasovne osjetljivosti, primjena abecednog naela, razvijanje pisanja, te
postizanje glatkog itanja s razumijevanjem (udina-Obradovi, 2000: 24).
4. 5. VRSTE ITANJA
itanje koje obiljeava poetak prvoga obrazovnog ciklusa i koje je odluujue za
razvoj italakih sposobnosti i vjetina jest poetno itanje. Ono se odnosi na dekodiranje
glasova i slova. Vjebanjem se postie dekodiranje na razini automatizacije (automatizirano
itanje) koje se odnosi na vjetinu, tehniku. itanje s razumijevanjem svojevrsni je nadreeni
pojam svemu onomu to vjebama inimo u razvijanju italakih sposobnosti i vjetina
(Visinko, 2014: 76). Kad god se ita s nekim zadatkom to jest da bi se u tekstu neto ciljano
pronalo, ispisalo, protumailo, govori se onda o usmjerenom itanju. Kad nas na itanje
navode nai praktini i intelektualni interesi i potrebe, kada itamo da bismo uivali, kada
itamo zato to elimo tako ispuniti svoje slobodno vrijeme, posrijedi je itanje u osobne
(privatne) svrhe (udina-Obradovi, 2000: 76). Ono moe biti rekreativno i informativno, a
moe biti i istraivako. Ono je slobodno, izborno itanje, jer se ita to se eli i to prua
zadovoljstvo, bez nametanja obveza. Tijekom obrazovnih ciklusa uenike uitelji obogauju
interpretativnim itanjem (moe se rei i doivljajnim, izraajnim itanjem) brojnih

25

knjievnih tekstova, lirskih i epskih, a kada su u sreditu pozornosti dramski tekstovi, pouava
se i itanje po ulogama (udina-Obradovi, 2000: 77).

5. POTEKOE U ITANJU I PISANJU

Veina djece zapoinje uiti pisati i itati izmeu pete i este godine ivota kako bi se
to lake ukljuili u kolski sustav obrazovanja. Mozak djece te dobi ima vrlo velike
sposobnosti memoriranja novih informacija. Meutim, koliina rijei koju oni koriste
ograniena je. Isto tako je sposobnost izraavanja oteavajua. Razlog za navedeno je u
nerazvijenom dijelu mozga koji regulira navedene funkcije (Vidui, 2008: 71). Kod djece
potekoe u itanju i pisanju javljaju se u prve dvije godine osnovnog kolovanja. Pod
potekoama podrazumijevaju se smetnje u ovladavanju vjetinom itanja i pisanja. Smetnje u
itanju su esto povezane s tekoama u pisanju. Uz to se mogu javiti i smetnje u orijentaciji u
prostoru, u audio i vizualnom zapaanju. Na problem pri itanju moe se upozoriti
pokazivanjem prsta, iz razloga to usporava itaa, ali isto tako veliina prsta i ake moe
smanjivati pogled. No, pokazivanje prstom je izvrsna metoda zadravanja koncentracije i
panje. est problem itanja je subvokalizacija. To je navika da se ustima oblikuju rijei koje
se itaju. Pozitivna strana toga je da se ta djeca mogu sluiti subvokalizacijom za pomo pri
pamenju onoga to proitaju (Vidui, 2008: 72). Regresija i vraanje unatrag takoer su
problemi pri itanju. Regresija je svjesno vraanje na rijei, reenice ili odjeljke za koje se
osjea da su preskoeni ili su pogreno shvaeni kako bi ih razumjeli. Vraanje unatrag je
nesvjesno vraanje na rijei ili reenice to su upravo proitani. Vraanje unatrag i regresija
poveavaju broj fiksacija u retku te se usporavaju proces itanja (Vidui, 2008: 72).
Smanjivanje navike regresije i vraanja unatrag sastoji se od sljedeeg: treba se prisiliti da se
ne itaju opet dijelovi za koje se misli da su moda promaknuli; polako se treba poveati
brzina itanja uz zadravanje ravnomjernog ritma pokreta oiju. Svatko tko je u dodiru s
djecom koja imaju odreene tekoe u uenju, tonije u ovladavanju itanja i pisanja, treba
znati razlikovati specifine (disgrafine i disleksine) pogreke od obinih kolskih
pogreaka, takozvane neukosti, i od nespecifinih tekoa u itanju i pisanju (Posokhova,
2007: 14). Naravno, ne treba ve pri najmanjim problemima u itanju i pisanju odmah
posumnjati na posebne tekoe u itanju i pisanju. Pri odluivanju ima li neko dijete
potekoe u itanju i pisanju, nisu vane samo vrste pogreka nego i velik broj uvijek istih

26

pogreaka. Autorica Mira Matanovi-Mamui navodi karakteristine pogreke kod potekoa

u itanju i pisanju, a one su:
1. premjetanje redoslijeda slova u rijei (od do, lasta talas),
2. zamjenjivanje slova, npr. b d, m n i dr. (beba deda),
3. izostavljanje slova ( prozor pozor, krava kava),
4. dodavanje slova (oblak obalak, breskva bereskava)
(Matanovi-Mamui, 1982: 36).
Osim tih karakteristinih pogreki, dolazi do izraaja i nesigurnosti u razlikovanju
lijevo desno. Takoer je i rukopis te djece neujednaen (smjer je slova povremeno udesno,
pa zatim ulijevo; neka slova su mala, druga puno vea).
Disleksija
Rije disleksija nastala je od grke rijei poput mnogih drugih medicinskih i
znanstvenih pojmova. Doslovno disleksija znai 'tekoa' (dys) s rijeima ili jezikom (lexis)
(Udruga za pomo djeci s potekoama u uenju ibensko-kninske upanije preuzeto sa
www.izvor-ljubavi.hr/sto-je-disleksija.asp). Disleksija je poremeaj koji se manifestira
potekoama ovladavanja itanja usprkos uobiajenoj poduci, dovoljnoj inteligenciji i
povoljnim sociokulturnim prilikama. Ona poiva na temeljnim spoznajnim poremeajima koji
su esto konstitucionalno uvjetovani (Matanovi 1982: 16).
Kako prepoznati dijete s disleksijom u razredu?
Ve na samom poetku kolovanja mogu se uoiti sljedee tekoe:
1. Na stupnju ovladavanja vezama glas slovo.
Dijete ne prepoznaje glas (fonem) kao znaajan i samostalan element govora. Dijete
ini fonoloke pogreke, tako da zamjenjuje glasove koji zvue slino. Vrlo est sluaj kod
djece s disleksijom je izraena slabost sluno-verbalnog poremeaja. Takvo dijete, na primjer,
ne moe zadanim redoslijedom ponoviti od tri do pet glasova ili rijei.
2. Na stupnju ovladavanja grafikom simbolizacijom glasova slovima.
To je sluaj disleksije povezane, prije svega, s problemima u vizualno-prostornoj
percepciji, to podrazumijeva tekoe u vizualnom razlikovanju oblika, analizi i sintezi
27

vizualnih podraaja (Posokhova, 2007: 16). Dijete zna kako se zove odreeno slovo
svjesno je pojma glas, ali ga esto ne prepoznaje i zamjenjuje slinim slovima, kako u itanju,
tako i u pisanju.
6. Na stupnju ovladavanja slogovnim itanjem.
Krajem drugog razreda neka disleksina djeca uspijevaju ovladati sporim slogovnim
itanjem do deset rijei u minuti, odnosno pet do sedam puta sporije od uobiajene norme.
Pri tome ine mnogo pogreaka.
7. Remeti glasovno-slogovnu strukturu rijei.
Remeenje glasovno-slogovne strukture rijei najee se pojavljuje u zamjenama
samoglasnika (na primjer vie vae), zamjenama vizualno slinih suglasnika (na primjer
dere pere), suglasnika slinih po zvuanju i nainu izgovaranja (na primjer gora kora).
Takoer, nije rijetkost da disleksina djeca povremeno izostavljaju i dodaju suvine glasove,
(pametna pametena) te premjetaju poloaj slova i slogova rijei (na primjer: vatra
vrata).
8. Rijei ili reenicu dijete ita tehniki ispravno, ali nedovoljno razumije smisao
proitanog.
Nedovoljno razumijevanje moe biti uzrokovano tekoama u procesu spajanja
slogova u cjelinu rijei (dijete ne prepoznaje rije) ili nedovoljnom osvijetenou sintaktinih
veza unutar reenice (dijete prepoznaje svaku pojedinu rije, percipira je izolirano, a ne u vezi
s drugim rijeima u reenici) (Posokhova, 2007: 18).

28

6. BIBLIOTERAPIJA KAO NAIN RAZVIJANJA ITANJA U

PRIMARNOM OBRAZOVANJU

Dijete se raa s odreenim biolokim, spoznajnim i socijalnim potencijalima kojima je

potrebna odgovarajua stimulacija kako bi se aktivirali. Bez prave stimulacije mnogi djetetovi
potencijali mogu ostati nerazvijeni, to je gubitak koji je jako teko nadoknaditi u odrasloj
dobi. itanje djetetu od najranije dobi jednako je vano za njegov razvoj kao i briga za
njegove osnovne potrebe, poput potrebe za hranom, zdravljem, odmorom, igrom, sigurnou i
ljubavlju. Neke od glavnih sposobnosti i znanja koje u djetetu razvija itanje su: govorne
sposobnosti, sposobnosti sluanja, bogat vokabular, mata i kreativnost, koncentracija,
opaanje, miljenje, te logiko zakljuivanje. Djeca su osjetljiva bia koja su spremna za
oblikovanje i spremna su primiti sva znanja i iskustva od odraslih. to vie odrasli iskazuju
ljubav i potiu dijete, lake je njemu to primiti i oblikovati svoje ponaanje prema pozitivnom
obrascu. Nakon roditelja, najvei utjecaj na djecu imaju uitelji. Na uiteljima je da prenesu
svoje znanje, vjetine i ljubav djeci na to pozitivniji nain. A djeca tek kad dou u kolu,
moraju nauiti komunicirati, iskazivati svoje misli i osjeaje, razviti vlastitu osobnost i
samopouzdanje. U dananje vrijeme, kada je svijet suvie uurban i tehnologija sve vie
prevladava i sve je tee prilagoditi se dananjem drutvu te prihvatiti drutvene vrijednosti i
norme, biblioterapija moe biti korisno sredstvo u razredu. Sve manje i manje djece ita
knjigu iz uitka, jer vie se namee u kolskom sustavu lektira koja je tematikom nezanimljiva
ili neshvatljiva djeci. No, moda je tu i problem razvitka tehnologije, jer naravno lake je
pogledati film i pustiti mozak na pau, nego koncentrirati se i proitati knjigu. Takoer je
sve vie i vie djece koja imaju problem s panjom i preputena su sami sebi ako nemaju
pomonika u nastavi. Tako je potpuno shvatljivo zato sve manje i manje itaju. Zapravo, sve
manje je i manje uitelja koji e na zanimljiv nain predstaviti knjigu djeci jer jednostavno
nemaju vremena. Zato, biblioterapija moe potaknuti komunikaciju izmeu nastavnika i
uenika o uenikovim problemima i osjeajima. Od biblioterapije primijenjene u razredu
koristi moe imati ne samo pojedinac kojemu je biblioterapija namijenjena, ve itav razred,
jer se tako stvaraju i uvruju veze meu uenicima, oni se bolje upoznaju i ue meusobno
komunicirati, a takoer raste i njihova razina prihvaanja i tolerancije. Dobro postavljena
biblioterapija u podruju obrazovanja ukljuuje etiri elementa: preditanje, voeno itanje,
raspravu nakon itanja te rjeavanje problema. Preditanje se odnosi na odabir odgovarajue.
29

literature od strane uitelja, pri emu se u obzir uzimaju dob, razina itanja, spol i interesi
djece. Potom slijedi glasno i razgovijetno (voeno) itanje odabrane prie. U raspravi se
pria nanovo pripovijeda, iznose se dojmovi, slina osobna iskustva. Posljednji i glavni
stupanj je rjeavanje problema koji bi trebalo uslijediti kroz razumijevanje teksta i
postavljanje pitanja o njemu, to jest kroz uvid u problem i mogua rjeenja. Koristei ovaj
obrazac, uitelj moe na djeci zanimljiv i ugodan nain pribliiti mnotvo situacija. Upravo
zbog tih razloga biblioterapija bi trebala postati dio kolskog programa te bi je prvenstveno
trebali provoditi uitelji jer oni najbolje poznaju svoje uenike, te mogu u razrednoj okolini
lako uoiti postojee probleme. Ukoliko je ukljuivanje biblioterapije u obvezan nastavni
program nemogue, ove bi aktivnosti trebale biti ponuene kao izborne i tada ih je najbolje
smjestiti unutar kolske knjinice. U provoenju biblioterapije tada kljunu ulogu ima kolski
knjiniar, no potrebna je suradnja sa kolskim psihologom i uiteljem.
6. 1. SAVJETI ZA USPJENO OBRAIVANJE KNJIEVNOG TEKSTA
Prilikom terapijskog obraivanja knjievnih tekstova, veina autora sugeriraju par
savjeta kojih bi se trebalo drati:
1. Ugoaj u razredu treba biti oputen, prijateljski i pun meusobne potpore, a ne
natjecateljski. Cilj rasprave i obradbe teksta jest poveanje osjetljivosti za
emocionalno doivljavanje, poticanje emocionalnih izraaja i pruanje meusobne
potpore i razumijevanja, a ne natjecanje i nadmetanje.
2. Vano je da nastavnik uenike poui da sve ljudske emocije i misli treba prihvatiti kao
prirodne, a ne treba ih prosuivati u terminima dobrog i loeg, ispravnog i pogrenog.
3. Uenike treba jasno uputiti na razliku izmeu unutranjega psihikog ivota, odnosno
naih misli i osjeaja (koje ne bi trebalo moralno prosuivati) i njihove realizacije u
ponaanju, odnosno naih postupaka (koje treba procjenjivati, vrednovati i
kontrolirati).

30

7. PRIMJER RADIONICE BIBLIOTERAPIJE U SKLOPU

PROJEKTA R.E.A.D. I ITAJ (O) PSU

PROGRAM

R.E.A.D.

R.E.A.D. je kratica za Reading Education Assistance Dogs program registriran pri

Intermountain Therapy Animals u Sjedinjenim Amerikim Dravama 1999. godine. (Udruga
UPTIV Vinkuran: www.uptiv.hr). Terapijski pas/voditelj terapijskog psa te struni tim
ukljueni u aktivnosti provoenja programa R.E.A.D. su volonteri. Program je iskljuivo
volonterski te se kao takav i provodi. Program provode terapijski parovi (educirani terapijski
psi s njihovim voditeljima) koji su za provedbu istoga dodatno osposobljeni. Terapijski psi
nadahnjuju, oputaju, motiviraju, pouzdani su, pozivaju na milovanje i dodirivanje. U
njihovom drutvu itanje je uzbudljivo i jedinstveno. to je itanje zabavnije i oputajue, to
je vei interes djeteta za ovu aktivnost. Terapijski parovi potiu i usmjeravaju dijete dok ita,
sudjeluju u itanju i pomau pri razumijevanju proitanog teksta. Program R.E.A.D. moe
se provoditi gdjegod je mogue stvoriti ugodno, mirno i sigurno mjesto za itanje. To mogu
biti razliita mjesta kao to su knjinice, kole, zdravstvene ustanove. Terapijski timovi su
posebno obueni za rad s djecom, mladima i starijim osobama.
Vrste R.E.A.D. programa:

U knjinicama se provodi motivacijski oblik koji je djeci zabavan i pouan. Obino se

odrava jednom tjedno, jednom mjeseno ili prema dogovoru, bez posebno odreenih
ciljeva. Takav oblik programa naziva se Animal Assisted Activity (AAA) ili Aktivnost
uz pomo ivotinja.

U kolama se R.E.A.D. odvija u suradnji sa strunom osobom koja prati i

dokumentira djetetov napredak, uz unaprijed odreene ciljeve. Takav oblik programa
naziva se Animal Assisted Therapy (AAT) ili Terapija uz pomo ivotinja.

Ciljevi R.E.A.D. programa su:

poboljanje italakih, komunikacijskih i govornih vjetina,

usaivanje ljubavi prema itanju, irenje kulture itanja,

promoviranje samopouzdanja i jaanje samopotovanja,

31

smanjenje straha, treme i nelagode zbog itanja ili javnih nastupa,

razvijanje radnih navika i uenja, panje i koncentracije, sposobnosti razumijevanja i

memoriranja,

razvijanje empatije.

Rezultati R.E.A.D. programa

Kod djece koja itaju psu esto se opaa napredak na mnogim podrujima. Poinju
bolje itati, zaboravljaju na smetnje pri itanju, lake razumiju proitani tekst i o njemu
razgovaraju. Kada se opuste, postaju samopouzdaniji, a kasnije imaju manje tekoa u itanju
pred vrnjacima. Tako postaju i drutveno snalaljiviji te se lake ukljuuju u druge aktivnosti.
7. 1. UDRUGA ZA PET THERAPY INDEFICIENTER VINKURAN (UPTIV)
Udruga za pet therapy Indeficienter Vinkuran osnovana je s ciljem, misijom i
vizijom poticanja i razvijanja svih aktivnosti vezanih za organizaciju i profesionalno
izvoenje programa terapije i aktivnosti sa ivotinjama te rehabilitacije i edukacije za djecu,
mlade i odrasle s tekoama u razvoju i osobe s invaliditetom; unapreenja kvalitete ivota te
stvaranja uvjeta za osnaivanje, rast i razvoj prvenstveno socijalno osjetljivih drutvenih
skupina, ali i ire zajednice; provoenje programa edukacije, osnaivanja, integracije i
reintegracije, osposobljavanja za samostalan ivot i rad socijalno osjetljivih drutvenih
skupina, posebice osoba koje su doivjele bilo koji oblik fizike i/ili psiholoke traume, osoba
s invaliditetom, osoba oboljelih od tekih i rijetkih bolesti, rtava obiteljskog, seksualnog,
ulinog i drugih vrsta nasilja, ovisnika, djece i mladih te osoba starije ivotne dobi;
organiziranja i provoenja edukacijskih seminara i radionica, tribina, rasprava, kongresa i
drugih strunih skupova o edukaciji, rehabilitacije i komplementarnoj terapiji i programa
psihomotorne terapije i aktivnosti sa ivotinjama; razvoj, praenje i provoenje projekata
kojima je cilj poboljanje kvalitete ivota pojedinca, obitelji i zajednice.

32

7. 2. LANOVI UDRUGE UPTIV (UDRUGA ZA PET THERAPY

INDEFICIENTER VINKURAN)
Ale Furlan je predsjednik Udruge za Pet Therapy Indeficienter Vinkuran, no od
2011. godine student je Transakcijske analize psihoterapijskog smjera te kao praktiar
transakcijskih analiza provodi psihoterapiju uz asistenciju pasa Animal Assisted
Psychotherapy (AAP). Ale, osim to je predsjednik Udruge, ima i funkciju voditelja
terapijskog psa. Educiran je i certificiran pri Associazione Pet Therapy Italia Vda, koji se
temelji na kognitivnom pristupu i empatijsko-komunikacijskoj metodi, u edukaciji /
pouavanju terapijskog psa / neljudske ivotinje. lan je amerike organizacije Intermountain
Therapy Animal za provedbu R.E.A.D. programa itaj (o) psu.
Goranka Rosanda Furlan je profesorica hrvatskog i talijanskog jezika i knjievnosti.
U rujnu 2013. godine certificirana je po metodi Terapia Psicomotoria Assistia con Animali u
svojstvu pet therapy operatera od strane Associazione Italiana Pet Therapy. Goranka je
takoer student Transakcijske analize psihoterapijskog smjera, trenutno na etvrtoj godini.
lan je amerike organizacije Intermountain Therapy Animal za provedbu R.E.A.D.
programa itaj (o) psu te ima funkciju edukacije novih terapijskih i R.E.A.D. timova u
Hrvatskoj.
Haku je pas koji pripada pasmini pod nazivom japanska Akita (Akita inu) i nije pas za
izlobe. Na temelju njegove osobnosti, mogunosti, Haku je ukljuen u program edukacije za
pet therapy, gdje je ocijenjen kao natprosjeno inteligentna osoba. lan je i kolega amerike
organizacije Intermountain Therapy Animal za provedbu R.E.A.D. programa itaj (o) psu
te poasni lan Kluba hvatai slova za djecu s potekoama u itanju.
Argo je pas pronaen u dobi od dva mjeseca i to sluajno sprijeivi put predsjedniku
Udruge Aleu. Nakon vienog potencijala Argo je ukljuen u program pet therapy edukacije.
Takoer je dio volonterskog tima u programu R.E.A.D. i amerike organizacije
Intermountain Therapy Animal za provedbu R.E.A.D. programa itaj (o) psu te
poasni lan Kluba hvatai slova za djecu s potekoama u itanju.
Candy je kuja koja je krajem 2013. godine udomljena kolegica lanova Udruge
UPTIV Vinkuran, tada stara pet godina, pasmine Ameriki stafordski terijer. Evaluacijom i
edukacijom ispunila je sve uvjete da postane terapijski pas.

33

7. 3. PRIMJER RADIONICE ITAJ (O) PSU U SKLOPU PROJEKTA

GRADSKE KNJINICE PORE PRIJE MORA DO MARAFORA

Radionica je odrana u petak 17. srpnja 2015. godine u 11 sati u Gradskoj knjinici
Pore. U goste su doli terapeutski pas Candy, predsjednik Udruge UPTIV (Udruga za Pet
Therapy Indeficienter Vinkuran) Ale Furlan i voditeljica terapijskih pasa, profesorica
Goranka Rosanda Furlan. Prije provoenja programa, Gradska knjinica Pore traila je
pismeno doputenje od roditelja da njihova djeca mogu sudjelovati u programu te da mogu
biti fotografirana i dokumentirana. U radionici je sudjelovalo desetoro djece dobne skupine od
pet do jedanaest godina. Veinom su sudjelovala lokalna djeca, ali je i bilo i djece koja su
dola iz Zagreba na ljetovanje. Neka djeca koja su sudjelovala u radionici imaju problema s
itanjem. Radionica je zapoela ulaskom predsjednika Udruge UPTIV Alea Furlana i
terapijskog psa Candy. Djeca su oduevljeno doekala goste i sjela na pod u formaciji kruga.
Donacije koje ljudi doniraju Udruzi bivaju potroene na jastuke na kojima djeca sjede
prilikom radionica ili na hranu i ostale potreptine za terapijske pse. Voditelj Ale predstavio
je sebe i svoju terapijsku pomonicu Candy. Opisao je djeci tko je Candy, zato je ona
zapravo u knjinici i neke dogodovtine vezane za nju. Zatim je bio red na djeci da se
predstave i voditelju i Candy. Dobili su zadatak da izaberu jednu knjigu i jedan ulomak koji
im se najvie svia da proitaju Candy. Djeca su u nevjerici gledala i pitala se: Kako emo
itati Candy kada nas ne razumije?, no gospodin Furlan ih je preduhitrio te objasnio da
Candy iako ne razumije, da ih ona svejedno slua jer ju njihov glas dok itaju smiruje i
oputa. Objasnio je da Candy reagira na svaku intonaciju, pauzu, dok itaju i vrlo brzo su se
djeca sama uvjerila u to. Bilo je samopouzdane djece koja su se odmah javila da itaju Candy.
No, nakon nekog vremena i ostala djeca koja su malo povuenija i srameljivija postupno su
se pribliavala i ukljuivala u aktivnost itanja. Candy je vrlo pozitivno utjecala na
samopouzdanje djece. Ona se kretala po prostoriji, njukala svako dijete. Kada bi neko dijete
italo, Candy bi se sjela pored njega i strpljivo sluala. Dijete je itajui podragalo Candy i
zaista se nesvjesno osjetilo samopouzdanje u djetetovu itanju. Pri odabiru literature veina
djece je odabralo enciklopediju na temu kunih ljubimaca, upravo zbog Candy, dok su manja
djeca izabrala svoju najdrau slikovnicu. Jedna je petogodinja djevojica srameljivo upitala
voditelja moe li i ona itati Candy, na to je voditelj naravno potvrdno odgovorio. U poetku
je tiho itala, no nakon par minuta je sve glasnije i glasnije itala kao da ju stvarno Candy
razumije. Svi smo ostali zateeni kako jedna petogodinja djevojica tako lijepo ita. Na kraju
34

radionice voditelj se zahvalio na sudjelovanju, a Candy je proetala od djeteta do djeteta i

njukanjem otpratila djecu.

Slika 6. Radionica na djejem odjelu u Gradskoj knjinici Pore, izvor: Valentina Hasimi

Slika 7. Voditelj radionice Ale Furlan predstavlja se djeci, izvor: Valentina Hasimi

35

Slika 8. Terapijski pas Candy, izvor: Valentina Hasimi

Slika 9. Petogodinja djevojica ita Candy, izvor: Valentina Hasimi

36

8. INTERVJU S PSIHOTERAPEUTOM ALEOM FURLANOM

Razgovor vodila: Valentina Hasimi
Valentina Hasimi: Primjeujete li modifikaciju u ponaanju kod djece dok itaju
terapeutskom psu?
Ale Furlan: Pa ve u samom poetku kad pas ue u prostor, odmah se atmosfera umiri,
smiruje se, hajmo rei, od prvotnog vienja psa, tako da je ve na samom poetku vidljivo da
se dijete fokusira na to da je pas prisutan i da e itati psu.
Valentina Hasimi: Kakva djeca pohaaju Vae radionice?
Ale Furlan: Pa inae, da razjasnim Ovaj dio to se dogaa u knjinici, to je zapravo
aktivnost. Znai, postoje aktivnosti, edukacije i terapije sa psima. Ovaj dio, to ovdje radimo,
ovo je iskljuivo aktivnost, iz razloga to je to otvoreni tip, znai stalno netko ulazi i izlazi,
tako da se to ne moe smatrati nekakvom terapijom iz razloga to nije nekakav zatvoreni krug
ljudi, djece koja su tu zbog nekog odreenog problema. Znai, ovo su djeca koja ele itati i
neka koja ne ele, ali ste i sami vidjeli da na kraju su ipak svi htjeli itati. Neki su i odustali,
no uglavnom esto nema vremena. Pa tako da je ovaj dio to se provodi u knjinicama
aktivnost. No, to se uglavnom dogaa u kolskim knjinicama, gdje takoer nai psi u koli u
Pazinu vode te aktivnosti, je zapravo edukacija. Dijete s poremeajima, koje ve ima od
strane defektologa dijagnosticirano, uvrtava se u posebne radionice, gdje se radi na itanju,
gdje se kombinira logoped sa svojim vjebama. Kao to ste i vidjeli ovdje, dijete se zapravo
ne prekida, ne pouruje i ne stvara mu se nikakvo dodatno optereenje da on ita loije ili
bolje od drugih, nego jednostavno se dozvoljava njegov ritam i da ita upravo onoliko koliko
je njemu u tom trenutku potrebno. Tako je u knjinicama, no dok je dijete u koli ono
individualno ita, to znai da je onda prisutan drugaiji pristup. Znai, onda se ciljano ide s
tekstovima, s veliinama slova, tj. fontova i, znai, daju mu se tekstovi i ono ita koliko mu
mogunosti dozvoljavaju. Ali, opet ide na to da ga se opet ne pouruje, ne kritizira, prije
svega, jer uitelji esto imaju takvu naviku. A i ne samo uitelji nego i roditelji, koji ne samo
da kritiziraju djetetovo itanje i uspjenost nego i ponaanje, jer imaju moda neko preveliko
oekivanje u danom trenutku. Tako da istu stvar rade i uitelji. Znai, ne daju djetetu jedan
motiv za koji se moda mogu uhvatiti za pozitivnu stranu u itanju, i stvaraju upravo
kontraefekt, to dovodi do situacije kada djeca izjavljuju da mrze itati. No, to je veinom
problem koji je usaen od malih nogu. I mogu rei da danas roditelji stvarno ne itaju, pa tako
37

i djeca jako malo itaju i to veinom obveznu literaturu kao to su udbenici ili odabrane
lektire. ak smo na jednoj individualnoj radionici imali roditelje koji se uope ne igraju sa
svojom djecom. A zapravo je dio aktivnosti koji se provodi u knjinicama prije svega zabava,
kao kontekst igre, no nismo zabavljai.
Valentina Hasimi: A mislite li da to utjee na negativan stav prema knjizi?
Ale Furlan: Da, definitivno da. Mi smo imali primjer jedne curice, dok smo u Pazinu
provodili terapiju, koja je bila u grupi od desetoro djece (grupa od prvog do etvrtog razreda).
Tada zapravo radi s tim problemima, ne samo s problemima itanja, ve i obiteljske situacije,
tu ima svega: nasilja u obitelji... Naalost, iroka je lepeza stvari koje djeca proivljavaju.
Tako da je jedna djevojica imala doma konja, pohvalila se kako su joj roditelji kupili konja.
To je Pazin, tako da je normalno da imaju te ivotinje doma, to jest da uz kune ljubimce
imaju i domae ivotinje. No, uglavnom da skratim, kupili su tog konja, te se nakon nae
aktivnosti djevojica pohvalila kako je dola do konja i da ona ita konju. Ja sam rekao:
Super to ita konju, moe itati bilo kojoj ivotinji, one te tako ionako sluaju, moda te
ne razumiju, ali te sluaju dok ti ita. I u koju krajnost idemo mi odrasli: djevojica se
pohvalila uiteljici u koli da ita konju, uiteljica ju je ismijala pred cijelim razredom u
smislu: Ha, ha, ita konju, kako si smotana, pa on te nita ne razumije. No, na svu sreu
djevojica se tu nije razuvjerila i shvatila je da nije stvar kome se vjeruje ili ne vjeruje, ve joj
je bio bitan taj osjeaj da se osjea dobro dok ita svom konju. Mi nismo to odmah saznali da
se to dogodilo, nego od nje same na jednom individualnom razgovoru. Tako da, naalost,
dosta je kod nas ovaj pristup nov
Valentina Hasimi: Znai da uitelji nisu educirani dovoljno?
Ale Furlan: Nisu po tom pitanju. Veinom ljudi imaju predrasude, na primjer prema
amerikim stafordima. Vidjeli ste i sami da se tu Candy slobodno proetala, pronjukala i da
je pokazala da eli biti tu. Kao to se djeci ne odreuje vrijeme, tempo, tako ni u ovom sluaju
Candy. Candy stvarno slua njih dok itaju. Nije da procesuira to znai, ne razumije
sintagmu, ne razumije to se dogaa u tom govoru, ali kroz inteligenciju, openito ako to
moemo gledati, inteligencija nije jednosmjerna, kako danas znaju rei. esto pitam klince to
znai glup si, pa veinom dobijem odgovor da je to netko tko nita ne razumije. Nije uvid
da sve razumijemo i ne razumijemo, tako da ne moemo rei da smo inteligentni jer sve
razumijemo ili da smo glupi zato to neto ne razumijemo. Tako ne znam, moda su oni za
prostornu inteligenciju, no Candy ima moda razvijene neke druge inteligencije. No, to se
38

tie itanja, tu je prije svega bitna boja glasa, jer oni se umire iz tog razloga to je ovdje tiina,
to se tiho pria, znai nema igre, nema buke hm, znai nema neega to se njih ustvari
uzbuuje animira ih se za iskljuivo ovo to se tu sada dogaa u knjinici. I kaem, zbilja
ovaj je program stvarno odlian. ak smo i ove jastuke na kojima djeca sjede uveli mi iz
razloga da to vie pribliimo djecu terapeutskom psu, ali i poveemo ih s ostalom djecom, to
jest da stvorimo zapravo obiteljsku atmosferu. No, naravno prije nego dijete doe na takvu
radionicu, knjiniar mora biti upuen ima li dijete alergiju ili neku nuspojavu na pse. to se
tie voenja radionice, preputam sve terapeutskom psu. On uglavnom sve odrauje, a ja se
ne mijeam, no moram biti tu jer ja kao vodim psa i imam ulogu kontrolirati cijelu situaciju.
Ne kontroliram samo nju, u ovom sluaju Candy, kako se ona ponaa, nego i djecu da ju ne bi
nehotice ozlijedili. No, tu smo da educiramo ne samo uitelje i knjiniare, ve i samu djecu.
ovjek je oduvijek bio povezan sa psom, i u stara vremena pas je bio najblii ovjeku. Iako je
pas evoluirao od vuka, dan-danas se pitamo, to je zapravo nagnalo tog evoluiranog vuka da
se toliko priblii ovjeku. I teta je ne pokazati kroz svoju interakciju s nama zato su oni
zapravo ovdje. ak je dosta roditelja dolo s upitima da napravimo radionicu za roditelje, no
mi ustvari najvie radimo s djecom.
Valentina Hasimi: Kako uitelji reagiraju na takvu vrstu pristupa? Mislim, jesu li dovoljno
educirani, imaju li znanja o takvom pristupu rada s djecom?
Ale Furlan: Ja inae radim u Pazinu kao asistent ove godine, te mogu rei da je openito
problem da je netko u razredu kao starija osoba koja promatra dijete i uitelja. No, tu je ve
program dvije i po godine koji uvodi asistente, tako da su se ve mlai uitelji i prilagodili.
ak im i godi da smo mi tu, no stariji uitelji su jo uvijek problem. Openito im je teko
prei na neke nove naine rada.
Valentina Hasimi: Ne prilagoavaju se?
Ale Furlan: Pa da, veinom krenu sa stavom u smislu: Ja radim trideset godina, sad e ti
meni uvoditi novi nain.
Valentina Hasimi: A to se tie psa, inae idete u kolu s njima, to jest doputaju li Vam?
Kako to uope izgleda?
Ale Furlan: Da, al' to sve zavisi od kole i ravnatelja. Dok sam radio u Pazinu, imao sam
dijete sa ADHD. Taj ADHD je prije bio klimav dok nisam poeo raditi s takvom djecom s
takvim poremeajem. Dijete se ne bi nikad isprialo, napravilo bi neku spaku, ali psu bi se
39

isprialo. Znai, kad bi ili u etnju, djetetu kojem nedostaje koncentracija, moralo je pratiti
psa, promatrati njegovo poeljno ponaanje. Ujedno kroz to promatranje, zapravo, socijalizira
i sebe. Ono to bi dijete voljelo da se primjenjuje, ono je primjenjivalo na psa, to je tako
zvano zrcaljenje. Pa eto, tako danas pokuavamo pristupiti na takav drugaiji nain, i takvu
djecu putem terapije psima socijalizirati i integrirati u drutvo. Mi se zapravo, ovim bavimo
volonterski, znai da ne idemo po kolama i naplaujemo. Ovim programom ui na sebi, ui
neto novo, a ujedno nema taj osjeaj da mora neto platiti. Niti se ja osjeam da je meni
netko duan, ve nam je cilj da se dijete osjea bolje, a samim time se i mi osjeamo
zadovoljno i ispunjeno. Samim time, kad vidim da ima napretka, znai da dobro radim i da
idem u dobrom smjeru. Nikad se sami ne pozovemo, ve putamo da nas pozovu. Nita to se
namee nije dobro. Ovaj dio u knjinici nema svrhe kao terapija, ali opet djeca reagiraju
pozitivno i socijaliziraju se. Naglas itaju, nije ih sram itati pred drugima i tako stjeu
samopouzdanje.
Valentina Hasimi: To sam upravo htjela pitati, stjeu li djeca samopouzdanje itajui psu?
Ale Furlan: Pa uglavnom, kao to ste danas tu vidjeli, bilo je djece koja su samopouzdano
krenula itati, dok je bilo djece koja su se kasnije prikljuila, i malo-pomalo stekla sigurnost.
to se tie tog dijela srama javnog nastupa, takvim itanjem kasnije kod djece, premostit e tu
prepreku, tu zabranu izraavanja svog miljenja. Bitno je ono to motivira na itanje i da djeca
imaju svu slobodu, naravno u granicama prihvatljivog ponaanja. No, uvijek kaem da je dio
problema roditelj. Roditelji su oni koji sve manje itaju, ili uope ne itaju djeci. Naravno, tu
ima izuzetaka, kao to ste vidjeli onu mamu, ja vjerujem da ona ita doma i to mi nije ni
morala rei, i vidi se odmah na djetetu koliko mama ita. Djevojica ima pet godina, a ita
kao da ima sedam. to su vie ukljueni u aktivnost itanja, to vie stjeu samopouzdanja,
kako u itanju tako i u drugim aspektima ivota.
Valentina Hasimi: A kako utjee itanje terapeutskom psu kao nain razvijanja itanja kod
djece s potekoama u itanju?
Ale Furlan: Znai, ovo posljednje to smo radili u Pazinu mogu govoriti samo iz svog
iskustva, puno se knjiga proita, postoji puno videa, puno se pretrauje internet, tako da mogu
veinom govoriti iz onog to mi radimo, u biti to mogu zakljuiti je da utjee pozitivno a
pogotovo kad je prisutan pas kao motivator u itanju. Znai kod djeteta koje ita, kao to sam
prethodno ispriao o djevojici i konju, bitan je taj dio motivacije, podrke. No, kad radimo u
koli, to je terapija u koli i ukljuen je cijeli struni tim. Ovdje u knjinici smo ja i pas tim, a
40

u koli je tim psiholog, pedagog, defektolog. Tako da i oni gledaju i promatraju dijete i njegov
napredak kako u itanju tako i u ponaanju rjeavanju problema. Ja kao psihoterapeut ne
mogu sam promatrati dijete te dobi, ve pri promatranju je ukljuen cijeli struni tim. No, ono
to oni kau je da su iznenaeni kako djeca koja mrze itati, odjednom itaju, je da jo uvijek
slabo i rijetko, ali napreduju. Naravno, prije takvu djecu treba prvo zabaviti bilo to neto na
raunalu ili neto sasvim drugo, pa onda ih uvesti u itanje. Kad ih nitko ne pouruje, i kad
imaju nekog tko ih slua i ne prekida kao to je pas, i kad sami diktiraju svoj tempo, naravno
da stjeu samopouzdanje i uoi se poboljanje u itanju. I to se moe uoiti ak i kod
disleksine djece. itanje je bitno da bi se mogle razvijati ostale stvari, jer knjige su tu s nama
stoljeima.
Valentina Hasimi: Hvala Vam na vremenu, nadam se buduoj suradnji i elim Vam svu sreu
u Vaem radu.
Ale Furlan: Hvala Vama. elim Vam puno uspjeha pri pisanju Vaeg diplomskog rada.

Slika 10. Ale Furlan i Akita, izvor: https://www.google.hr/search?

q=Ale+Furlan&client=opera&hs=0zg&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwi99I
HryqfJAhWLfhoKHRegDPIQ_AUIBygB&biw=1024&bih=659#imgrc=LBmAXnJkJbv6mM
%3A, pristupljeno: 23. studenog 2015.

9. ZAKLJUAK

41

U ovome radu polo se od bibliterapeutskoga pristupa u uporabi knjige. Rije je, kod
nas, jo uvijek o novijem pristupu pa je tako cilj ovoga rada bio prikazati konkretne prakse u
tom podruju. U radu je konkretno prikazano, putem primjera iz prakse da sama biblioterapija
moe biti pod strunim vodstvom osposobljenog terapeuta (eksplicitna) ili odgojitelja,
edukatora ili roditelja (implicitna). Teorijskim postavkama koje smo istraili za ovaj rad, kao i
konkretni primjeri iz prakse pokazuju i dokazuju da je

pri samome odabiru knjige od

kljunog znaenja poznavanje ope i razvojne psihologije. Svakako, pokazali smo da su

osobito pojedine vrste djeje knjievnosti pogodne za bibiloteraputski rad, prije svega, to su
bajke. Ve je poznato da upravo bajke imaju jaka psihoanalitika znaenja i djelovanja te
djeluju na recipijenta u sve tri razine psihe: id, ego i superego. To je sada veoma vano i
korisno i u samoj biblioterapiji. tovie, u radu smo naznaili da i basne odlino djeluju kao
uvod u etiku problematiku djece o dobru i zlu, te odgojno pomau pri formiranju stavova o
dobru i zlu, lai i istini, nepravdi i potenju.
No, primjeri biblioterapeutskih radionica nisu nuno vezani samo uz vrtiki uzrast te
osnovnokolsko obrazovanje, ve su one otvorene i preporuljive svim dobnim uzrastima. Na
tim radionicama, uz struno vodstvo psihoterapeuta, itanjem knjige zapravo itamo sebe,
ime se dovodimo do novih spoznaja, tj. do samospoznaje.
Istraivanje u ovom radu pokazalo je da u biblioterapijske radionice moe biti ukljueno i
sluanje glazbe, kao pratnja za vrijeme itanja odabranog teksta, terapijsko pisanje i itanje,
gledanje te sluanje audiomedija, ali i rasprava, uz prethodnu pripremu odreenih pitanja koja
e usmjeriti panju sluatelja i itatelja na najvanije toke u knjizi. Takoer je pokazano da u
biblioterapeutske radionice mogu biti ukljuene i ivotinje, najee psi koji su nekako
najblii ljudima, a pogotovo maloj djeci.
Osim to takve radionice mogu pomoi djeci za razvoj samopouzdanja te boljeg
savladavanja itanja, biblioterapijom se i starije itateljstvo, koje je ve odavno napustilo
svoje kolske klupe, ui o osobnom rastu rjeavanjem moguih problema. Na kraju, svakako
valja istaknuti da je i ovo istraivanje pokazalo da bibiloterapija, radei na osobnome rastu
polaznika jest trajan proces i on nikada ne zavrava. No, nisu samo polaznici koji se trebaju
trajno usavravati, u tom procesu ukljueni su i voditelji jer i oni se trebaju usavravati. Jer
nema gotova bibiloterapeuta, nego samo onoga koji se stalno usavrava, ui i primjenjuje
iznova nove i specifine spoznaje, metode, inovacije.

42

LITERATURA
1. Atkins, S. (2007.) Source book in Expressive Arts Therapy. North Carolina:
Parkway Publishers.
2. Barath, A. (1996.) Korak po korak do oporavka, Prirunik za kreativne susrete s
djecom u ratnim i poslijeratnim vremenima. Zagreb: TIPEX d.o.o.
3. Bai, I. (2011.) Biblioterapija i poetska terapija, Prirunik za poetnike. Zagreb:
Balanscenter.
4. Burkeljca, S. (2009.) Biblioterapija kot preventivna dejavnost v osnovni oli,
Ljubljana str. 222
5. Careddu, D. (2010.) Il ruolo diagnostico terapeutico della lettura. Na Novara, 18.
rujna 2010.
6. Case, C. (2002.) Working with children in Art Therapy. London: Routledge.
7. Crnkovi, M. (1980.) Djeja knjievnost. Zagreb: kolska knjiga.
8. udina-Obradovi, M. (1996.) Igrom do itanja- igre i aktivnosti za razvijanje
vjetine itanja u djece od 3. do 10. godine ivota. Zagreb: kolska knjiga.
9. Dolenc, I (1989.) Bolninine splonoizobreavalne knjinice in njihova
terapevtska vloga v procesu zrdavljenja, Zdrav obzor (23/1989), str. 175-189
10. Fisher, G. (2013.) Djeca s potekoama u uenju. Zagreb: VEBLE COMMERCE.
11. Grosman, M. (2010.) U obranu itanja itatelj i knjievnost u 21. stoljeu.
Zagreb: Algoritam.
12. Karda, V. (2013.) italake navike uenika Strukovne kole Sisak, diplomski rad.
Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti.
13. Karkow, V. (2010.) Arts Therapies in schools. London: Jessica Kingsley
Publishers.
14. Leniek, M. (2010.) U poetku bijae rije o poetnicama i itanju. Logopedija
(2,1/2010), str. 36-44.
15. Lui-Mumlek, K. (2002.) Lektira u razrednoj nastavi. Zagreb: kolska knjiga.
16. Manguel, A. (2001.) Povijest itanja. Zagreb: PROMETEJ.
17. Matanovi-Mamui, M. (1982.) Tekoe u itanju i pisanju. Zagreb: kolska
knjiga.
43

18. Mende, B. (2009.) Poetna nastava itanja i pisanja temelj nastave hrvatskoga
jezika, struni rad. Split: Filozofski fakultet.
19. Oaklander, V. (1996.) Put do djejeg srca. Zagreb: kolska knjiga.
20. Olajo, A. (2013.) Kriza itanja u suvremenoj razrednoj nastavi. Novi Sad:
Metodiki obzori 8., str. 49-58.
21. Parrow, S. (2013.) Iscjeljujue prie II. Velika Mlaka: OSTVARENJE.
22. Posokhova, I. (2007.) Kako pomoi djetetu s tekoama u itanju i pisanju
praktini prirunik. Buevec: Ostvarenje.
23. Radani, . (2014.) Biblioterapija i itanje sa psom, diplomski rad. Zagreb:
Filozofski fakultet.
24. Radenovi, I. (2014.) Djeja biblioterapija, diplomski rad. Zagreb: Filozofski
fakultet, Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti.
25. Ronevi, B. (2005.) Individualne razlike u razumijevanju pri itanju.
Psihologijske teme. (14,2/2005), str. 55-77.
26. Ronevi, B. (2009.) Vjetina itanja u ranoj adoloscenciji: Profili uenika.
Drutvena istraivanja Zagreb. (1,20/2011), str. 189-210.
27. Rubin, J. (2010.) Introduction to Art Therapy. New York: Routledge.
28. Rubin, J. (2005.) Child Art Therapy. Canada: John Wiley & Sons Inc.
29. Schroder, D. (2005.) Little windows into Art Therapy. London: Jessica Kingsley
Publishers.
30. krbina, D. (2013.) Art terapija i kreativnost. Zagreb: VEBLE COMMERCE.
31. Vidui, V. (2008.) Klju djejeg uenja Split: PROTUER.
32. Visinko, K. (2014.) itanje: Pouavanje i uenje Zagreb: kolska knjiga.
33. Levine, E. (2005.) Principles and practice of Expressive Arts Therapy.
Philadelphia: Jessica Kingsley Publishers.
34. iak, A. (1987.) Mogunost primjene biblioterapije u radu s djecom i omladinom
s poremeajima u ponaanju u institucionalnom tretmanu. Defektologija
(2,23/1987), str. 417-428.
IZVORI S MRENIH STRANICA

44

35. Ivani, I. Biblioterapija lijeenje knjigama. (Online) Dostupno na:

http://www.zdrav-ivot.com.hr/izdanja/kako-se-odmoriti-a-ne-umoriti-prekoljeta/biblioterapija-lijeenje-knjigama/. (Pristupljeno: 19. listopada 2015.)
36. Udruga za pomo djeci s potekoama u uenju ibensko-kninske upanije.
(Online). Dostupno na: www.izvor-ljubavi.hr/sto-je-disleksija.asp. (Pristupljeno:
30. rujna 2015.)
37. Udruga UPTIV Vinkuran. (Online). Dostupno na: www.uptiv.hr. (Pristupljeno: 17.
rujna 2015.)
38. Hobetko, M. Razvojna biblioterapija: novi pristup itaocima i nova uloga
biblioteke. (Online). Dostupno na: http://ero.rs/2014/06/04/razvojna-biblioterapijanovi-pristup-citaocima-i-nova-uloga-biblioteke/. (Pristupljeno: 30. rujna 2015.)
39. Barra, B. L. (2013.) La ginnastica del cervello. (Online). Dostupno na:
http://www.i-cult.it/leggere-la-ginnastica-del-cervello/. (Pristupljeno: 1. listopada
2015.)
40. Sabovljev, S. (2015) Anakroni popisi lektire udaljavaju uenike od itanja.
(Online).

Dostupno

na:

http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Zrncic-

Anakroni-popisi-lektire-udaljavaju-ucenike-od-citanja. (Pristupljeno: 1. listopada

2015.)
41. Sabljak, LJ. (2013.) Poneto o biblioterapiji ili voenom itanju. (Online).
Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/677. (Pristupljeno: 7.
listopada 2015.)
42. Mell, E. (2013.) La biblioterapia funziona sulla mente e sul corpo. (Online).
Dostupno

na:

http://www.corriere.it/salute/neuroscienze/13_novembre_29/biblioterapiafunziona-mente-corpo-a08797e8-58f1-11e3-ade8-6dbcc0d06561.shtml?
refresh_ce-cp. (Pristupljeno: 25. listopada 2015.)

10.

SAETAK
45

Ovaj rad daje povijesni pregled biblioterapije, u razdoblju od 1. st. pr. Kr. pa sve do
dananjih dana, njezinih komponenti (svrhe i cilja biblioterapije, kategorija i vrsta medija),
procesa biblioterapije i njezinih faza (identifikacije, projekcije, katarze i uvida). Isto tako,
predstavljen je ukratko i italaki proces, povijest i razvoj itanja te vrste i potekoe u itanju
i pisanju, s naglaskom na biblioterapiji kao nainu razvijanja itanja u primarnom
obrazovanju.
Rad obrauje proces terapeutskog pouavanja na primjeru dvaju projekata. Prvi je projekt
poreke Gradske knjinice Dam-Da, biblioterapija itam knjigu, itam sebe, a drugi je
projekt R.E.A.D. i itaj (o) psu, u sklopu kojeg se provode radionice biblioterapije uz
pomo psa.

46

11.

SUMMARY

This paper provides a historical review of bibliotherapy, in the period from 1st century
BC until the present day, its components (the aims and objectives of bibliotherapy,
categories and media types), bibliotherapy process and its phases (identification,
projection, catharsis and insight). Also, the paper has a brief segment of the reading
process, the history and development of reading and difficulties in reading and writing,
with an emphasis on bibliotherapy as a way to develop reading in primary education.
The paper deals with the process of therapeutic teaching on the example of two
projects: the first project of Pore City Library "I give You give" bibliotherapy "I read
the book, I read myself", and the second project is "R.E.A.D." and "Read to the dog",
during which were conducted bibliotherapy workshops with the help of a dog.

47