Psihologijske teme 19 (2010), 1, 123-144 Izvorni znanstveni rad UDK 159.923.01:159.922.

Stereotip fizike privlanosti 'lijepo je dobro' u okviru petofaktorske teorije linosti

Katarina urkovi
Hrvatski zavod za zapoljavanje, Sredinja sluba, Zagreb

Renata Franc
Institut za drutvena istraivanja Ivo Pilar, Zagreb

Saetak
Cilj je rada bio provjeriti postojanje stereotipa fizike privlanosti te ispitati sadraj tog stereotipa u okviru petofaktorske teorije linosti. Tonije, u radu se provjerava postoje li razlike u procjeni podraajnih osoba (osoba koje se procjenjuju) razliitog spola i razliitog stupnja privlanosti (jako privlana lica, prosjeno privlana lica i neprivlana lica) na pet osnovnih dimenzija linosti: ekstraverziji, ugodnosti, emocionalnoj stabilnosti, savjesnosti i otvorenosti. U istraivanju je sudjelovalo 106 studentica iji je zadatak bio procijeniti osobine linosti nepoznatih osoba s fotografija. U istraivanju je utvren znaajan efekt stupnja privlanosti i spola podraajnih osoba na procjenu veine obuhvaenih dimenzija linosti, kao i interakcijski efekt spola i privlanosti. Za razliku od dosadanjih nalaza prema kojima se privlanim osobama pridaju relativno pozitivnije osobine, u ovom je istraivanju utvreno da se osobe prosjene privlanosti procjenjuju relativno najugodnijima, emocionalno najstabilnijima i najekstravertiranijima, neovisno o njihovu spolu. Neprivlane se podraajne osobe procjenjuju najintrovertiranijima i najmanje emocionalno stabilnima te najmanje otvorenima. Interakcijski su efekti privlanosti i spola podraajne osobe utvreni kod procjena ekstraverzije, emocionalne stabilnosti, savjesnosti i otvorenosti. U radu se raspravlja o sloenom meuodnosu ispitanih varijabli, evolucijskim imbenicima, kao i o drugim moguim uzrocima ovog stereotipa. Kljune rijei: stereotip, fizika privlanost, petofaktorska teorija linosti

Katarina urkovi, Hrvatski zavod za zapoljavanje, Sredinja sluba, Radnika cesta 1, 10000 Zagreb. E-pota: kata.curkovic@gmail.com Rad se temelji na podacima prikupljenima u okviru izrade diplomske radnje Katarine urkovi pod mentorstvom Renate Franc na studiju psihologije Hrvatskih studija Sveuilita u Zagrebu. 123

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

UVOD Proces stvaranja prvog dojma igra vanu ulogu u socijalnim interakcijama. Prvi dojam koji stvorimo o drugim ljudima u velikoj mjeri oblikuje nain na koji emo se ponaati prema tim osobama, kao i naa oekivanja. Kako bismo si olakali prosudbe i to bre snali u sloenim socijalnim uvjetima pri stvaranju dojmova o drugim ljudima, esto pribjegavamo stereotipima i koristimo implicitne teorije linosti i druge kognitivne preace. Pritom, dojam o novoj osobi stvaramo vrlo brzo. Tako nalazi istraivanja Willisa i Todorova (2006) pokazuju da je za stvaranje dojma i donoenje prosudbi o crtama linosti na temelju fotografija lica potrebna samo desetina sekunde. Produljivanjem vremena izloenosti podraajnoj osobi (osobi koja se procjenjuje) ne mijenja se dojam stvoren u prvoj desetini sekunde, a sigurnost se u vlastite prosudbe ak i poveava. Ujedno, za stvaranje ak i vrlo detaljnih dojmova o nekoj osobi koristimo minimalni broj informacija (kao to su npr. spol, dob i izgled pojedinca; Taylor, Peplau i Sears, 2000). Patzer (1985) smatra kako je, uz spol, prva osobina koju zamjeujemo kod drugih ljudi fiziki izgled, odnosno fizika privlanost. Uzmemo li to u obzir, nije ni udno da je industrija ljepote jedna od najprofitabilnijih industrija u dananjem svijetu. Mnogo se truda, vremena i drugih resursa troi na uljepavanje, poevi od kupovanja kozmetikih preparata pa sve do rekonstruktivne kirurgije, koja se ne koristi samo za uklanjanje nekih veih fizikih anomalija, ve sve vie postaje pomodno sredstvo kojim ljudi nastoje izgledati lijepo i vratiti svoje samopouzdanje. No, pogreno bi bilo zakljuiti kako je ljepota bitna samo u dananjem drutvu. Ljepota je tema koja ve stoljeima inspirira umjetnost. O njoj su ve davnih dana raspravljali i filozofi, primjerice Grci, koji su vjerovali kako je ljepota povezana i s drugim pozitivnim kvalitetama (Langlois i sur., 2000). Jesu li oni bili u pravu? Jesu li fiziki privlani ljudi uistinu u prednosti nad neprivlanima? Prva su znanstvena istraivanja stereotipa fizike privlanosti nastala u podruju socijalne psihologije, a istraivaice Dion, Berscheid i Walster (1972) prve su detaljnije ispitale sadraj stereotipa koji su nazvale "to je lijepo, to je i dobro". Rezultati su tog istraivanja pokazali kako su sudionici fiziki privlanim pojedincima ee pripisivali socijalno poeljne karakteristike od fiziki neprivlanih pojedinaca: privlanim su osobama ee pripisivali prestinije poslove i sretnije brakove te su ih percipirali kao dobre roditelje, i openito imali sliku o njima kao o osobama koje ive ispunjenije. Ovo je istraivanje potaklo mnoga daljnja istraivanja uinka privlanosti, posebice privlanosti lica, na atribucije, stvaranje dojmova i stereotipe o strancima. Metaanalize Feingolda (1992) te Langloisa i sur. (2000) pokazale su kako se ljudi iz razliitih kultura slau oko toga tko je privlaan, odnosno neprivlaan. Upravo su ti dokazi o univerzalnosti ljepote omoguili znanstveno ispitivanje stereotipa fizike privlanosti.

124

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Velik broj istraivanja, posebice novijih (Ramsey, Langlois, Hoss, Rubenstein i Griffin, 2004), pokazuje kako ak i dojenad od nekoliko dana pa do 6 mjeseci starosti preferira fiziki privlane osobe. Djeca su u prosjeku dulje gledala lica osoba za koje su odrasli procijenili da su privlana nego lica koja su procijenjena kao neprivlana. Langlois, Roggman i Rieser-Danner (1990) takoer su pokazali kako dojenad na privlane odrasle osobe reagira s vie pozitivnih emocija i ee se s njima igra nego s neprivlanim osobama. Objanjenje ovakve rane preferencije fizike privlanosti pojedini istraivai vide u terminima evolucijskih mehanizama koje naglaavaju primjerice evolucijska teorija dobrih gena i teorija razliitih roditeljskih ulaganja (Langlois i sur., 2000). Istraivanje Langloisa, Rittera, Caseya i Sawina (1995) pokazuje da su ak i roditelji pod utjecajem fizike privlanosti svoje djece. Majke koje imaju privlanu djecu pokazuju vie osjeaja prema djetetu i vie se igraju s njim nego majke koje imaju neprivlanu djecu. Isto tako, majke s neprivlanom djecom ee panju usmjeravaju na druge, a ne na djecu, te openito imaju manje toplu interakciju s djetetom. Stereotip se fizike privlanosti javlja i u situacijama kada panja sudionika nije izravno usmjerena na fiziki izgled osobe, a istraivanje je Van Leeuwena i Macrae (2004) pokazalo kako se stereotip javlja automatski te utjee na odgovore sudionika istraivanja. Mnoga su istraivanja nedvojbeno pokazala kako se privlana djeca i odrasli percipiraju pozitivnije na razliitim dimenzijama od neprivlanih pojedinaca (Langlois i sur., 2000; Riniolo, Johnson, Sherman i Misso, 2006). Feingold (1992) je meta-analizom kojom je obuhvatio velik broj eksperimentalnih studija stereotipa fizike privlanosti zakljuio kako fizika privlanost ima najvei utjecaj na procjene socijalne kompetencije podraajnih osoba. Pretpostavlja se kako su privlani ljudi drutveniji, ekstravertiraniji i popularniji od onih koji su manje privlani. Takoer ih se smatra seksualnijima, sretnijima i asertivnijima. Neka su istraivanja (npr. Larose, Tracy i McKelvie, 1993) pokazala kako se esto fiziki privlanim osobama pripisuje i vea inteligencija te bolje mentalno zdravlje nego fiziki neprivlanim osobama. Razna su istraivanja pokazala kako je stereotip prisutan u razliitim situacijama i domenama ljudske percepcije, prosudbe i ponaanja. Tako su primjerice Clifford i Walster (1973) pokazali kako su ak i uiteljice podlone stereotipu fizike privlanosti procjenjujui fiziki privlanu djecu inteligentnijom od neprivlane djece. Mazzella i Feingold (1994) pokazali su kako fiziki privlani prijestupnici dobivaju blae kazne od fiziki neprivlanih prijestupnika. Fizika se privlanost takoer pokazala znaajnim faktorom pri procjeni kandidata za neki posao (Shahani, Dipboye i Gehrlein, 1993). Watkins i Johnston (2000) tako smatraju da to je pojedinac privlaniji, to je vea vjerojatnost da e dobiti posao. Nicklin i Roch (2008) su ispitivali utjecaj spola i privlanosti osoba koje se procjenjuju na percepciju pisma preporuke, odnosno predvianje uspjenosti osobe na poslu. Rezultati su istraivanja pokazali kako su privlane ene u usporedbi s drugima percipirane kao osobe koje e najvjerojatnije biti uspjene na poslu.

125

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Manji je broj istraivanja uputio i na tamnu" stranu stereotipa fizike privlanosti. Cash i Janda (1984) su pokazali kako se fiziki privlanim osobama esto pripisuju osobine tatine i sebinosti. Eagly, Ashmore, Makhijani i Longo (1991) su meta-analizom takoer potvrdili ovaj nalaz, pri emu je utvrena i ovisnost procjena o spolu osoba koje se procjenjuje; tako se privlanim mukarcima pridaju osobine strogosti i ozbiljnosti, a privlanim enama osobine naivnosti. Istraivanja su se stereotipa fizike privlanosti najee provodila u Zapadnim kulturama pa se s razlogom poelo postavljati pitanje je li sadraj tog stereotipa isti u svim kulturama ili se on razlikuje? Wheeler i Kim (1997) proveli su istraivanje u kojem su sudjelovali studenti iz Koreje i Sjeverne Amerike. Rezultati su pokazali kako su sudionici iz obiju kultura fiziki privlane osobe procjenjivali socijalno vjetijima, prijateljski nastrojenijima i prilagoenijima. Meutim, sudionici su se razlikovali prema nekim drugim osobinama koje su pripisivali privlanim ljudima. Te razlike istiu ono to se smatra vanim i vrijednim u svakoj kulturi. Stereotip je kod Amerikanaca ukljuivao osobine osobne snage, koje nisu bile dio stereotipa sudionika iz Koreje. Korejanci su nasuprot tome fiziki privlanima pripisivali osobine potenja i brige za druge, osobine koje nisu bile dio amerikog stereotipa. Ove razlike upuuju na razliito vrednovanje pojedinih osobina u razliitim kulturama te se sukladno tome osobine koje se u odreenoj kulturi smatraju vanima i poeljnima pripisuju onima koje smatramo fiziki privlanima. Wangovo je istraivanje (2009) pokazalo kako privlanost lica osobe ima jednak utjecaj na stvaranje prvog dojma u izoliranoj kulturi Bolivijaca i Amerikanaca. Naime, privlane su osobe u obje kulture procjenjivane inteligentnijima, drutvenijima i dominantnijima od neprivlanih osoba. Ovaj nalaz upozorava i na mogue evolucijske korijene ovog stereotipa s obzirom da mediji u drutvu Bolivijaca nisu mogli utjecaji na razvoj stereotipa. Stereotip je fizike privlanosti u Hrvatskoj ispitivan u svega nekoliko istraivanja. Turinovi (1979) je proveo longitudinalno istraivanje ovog stereotipa na velikom uzorku djece predkolske dobi i njihovih odgajateljica. Sudionicima je prikazivao parove fotografija lica djece koja su suci u predistraivanju procijenili privlanima, odnosno neprivlanima. Rezultati su istraivanja pokazali da su djeca stara 56 godina privlanim vrnjacima pripisivali pozitivne aktivnosti (npr. "pomagao je drugoj djeci", "nije se puno tukao", "dobro pjeva"), a neprivlanoj djeci negativne (npr. "straio je drugu djecu"). Oekivanja su djece o ponaanju odgajatelja prema privlanoj/neprivlanoj djeci pokazala kako djeca oekuju razliito ponaanje odgajatelja u korist privlanije djece. I odgajateljice su znaajno ee pripisivale privlanoj djeci druge socijalno poeljne aktivnosti i osobine ("samopouzdan i komunikativan"). Neprivlanu su djecu odgajateljice znaajno ee percipirale povuenima. Novije je istraivanje koje su proveli Zubi i Burui (2009) takoer uputilo na pozitivnu povezanost fizike privlanosti i sociometrijskog statusa osobe. Osobe

126

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

procijenjene fiziki privlanijima imale su u skupini vrnjaka bolji socijalni status. Ovo je istraivanje takoer pokazalo da fizika privlanost ima vei uinak na ocjenu socijalnog poloaja vrnjaka kod osoba nieg samopotovanja. Iako istraivanja fizike privlanosti ukljuuju razliite elemente, kao to su emocionalni izraaj, nain odijevanja i sl. (Ashmore, Solomon i Longo, 1996), ovaj je rad usmjeren na privlanost lica. Karakteristike lica neke osobe predstavljaju jedan od najvanijih izvora informacija za stvaranje prvog dojma o novoj osobi (Zebrowitz, 2004). Nadalje, lice osobe je vana sastavnica konstrukta fizike privlanosti na koju ne moemo utjecati (osim estetskom operacijom). Odjeu i emocionalne izraze moemo mijenjati i upravljati njima ovisno o situaciji u kojoj jesmo, no crte lica i njihova privlanost ostaju iste u razliitim situacijama. Iz tog smo razloga u ovom istraivanju eljeli utvrditi koje se osobine pridaju osobama na temelju privlanosti lica. Sadraj prvog dojma o nekoj osobi irokog je raspona te moe ukljuivati prosudbe o raznim osobinama pojedinca (npr. agresivnosti) te openite prosudbe (npr. "on je gubitnik"). Ames i Bianchi (2008) su ispitali tendenciju ljudi da u stvaranju prvih dojmova procjenjuju crte linosti osobe na temelju fotografije lica, videosnimke i kratkog susreta s osobom. Sudionici su istraivanja nakon izlaganja trebali napisati svoj dojam i zapaanja o karakteristikama osobe koju su procjenjivali. Nakon kodiranja takvih slobodnih odgovora u kategorije koje odgovaraju dimenzijama linosti prema petofaktorskoj teoriji utvreno je da su sudionici skloni procjenjivanju crta linosti nepoznatih osoba te da pritom neke crte linosti (ugodnost i ekstraverzija) procjenjuju ee nego druge (savjesnost, emocionalna stabilnost i otvorenost). Kada procjenjujemo vlastite osobine linosti, svjesni smo da su npr. savjesnost i emocionalna stabilnost crte koje su relativno neovisne jedna o drugoj. No, kada procjenjujemo druge osobe, posebice one koje ne poznajemo, razliite crte linosti vie i ne razlikujemo toliko, te smo skloniji stvaranju opih dojmova o neznancima. Za to je ponueno nekoliko objanjenja (Beer i Watson, 2008). Prvo, kao posljedica opaanja, uvida i este komunikacije s bliskim osobama skloniji smo uoiti sloenost linosti pojedinca i bolje razlikovati pojedine crte linosti. Drugo, evaluacija kao jedna od temeljnih tendencija pojedinca u socijalnom opaanju i zakljuivanju uzrokuje stvaranje openitog dojma o neznancima (npr. "on mi se svia/ne svia"). Na temelju se tako stvorenog dojma izvode razliiti zakljuci i prosudbe o toj osobi. Weller i Watson (2009) su pronali kako je dimenzija ekstraverzije slabo povezana sa svianjem, dok su otvorenost, savjesnost, ugodnost i emocionalna stabilnost povezane s evaluacijom (Goldberg, 1993). Prema ovoj teoriji pretpostavka je da ako nam se osoba svia (u ovom sluaju, ako je privlana), percipirat emo je ugodnijom, savjesnijom i otvorenijom te emocionalno stabilnijom. Takoer, ako nam se osoba ne svia, percipirat emo je emocionalno nestabilnijom, manje ugodnom, savjesnom i otvorenom.

127

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Iako je struktura linosti koju predlae petofaktorski model iroko prihvaena, Digman (1997) smatra kako postoje dva nadreena faktora o kojima se stvaraju prosudbe kada procjenjujemo nepoznate osobe alfa (ugodnost, savjesnost i emocionalna stabilnost) i beta (ekstraverzija i otvorenosti). Prema njemu, faktor alfa se povezuje s privlanou osobe. Imajui to na umu, u ovom nas je istraivanju zanimalo hoe li sudionice na temelju privlanosti lica podraajne osobe imati tendenciju formiranja openitih dojmova o linosti osobe, odnosno tendenciju povezivanja pojedinih crta linosti i stvaranja zakljuaka o tim konstruktima. Istraivanja su pokazala kako je simetrinost lica (karakteristika koja se i inae u istraivanjima povezuje sa privlanou lica) znaajno povezana sa procjenama podraajnih osoba na dimenzijama ekstraverzije, otvorenosti, ugodnosti i savjesnosti (Fink, Neave, Manning i Grammer, 2005; Pound, Penton-Voak i Brown, 2007). Istraivanja nisu dobila jednoznane nalaze oko smjera ove povezanosti. S obzirom na nejednoznanost dosadanjih nalaza te na injenicu da je petofaktorska struktura linosti potvrena u velikom broju istraivanja te da obuhvaa irok spektar osobina pojedinca, u ovom smo istraivanju eljeli ispitati stvara li se dojam o nepoznatoj podraajnoj osobi na temelju privlanosti samo na pojedinim dimenzijama linosti ili ukljuuje prosudbe o svim dimenzijama linosti. Nadalje, veina je istraivaa ovog stereotipa prouavala prosudbe sudionika o podraajnim osobama koje se nalaze u krajnjim kategorijama privlanosti vrlo privlane i neprivlane osobe, stoga nije sasvim jasno je li privlanost neke osobe "prednost" ili je neprivlanost "nedostatak". Jedno od malobrojnih istraivanja koje je u analizu ukljuilo vie kategorija privlanosti lica jest istraivanje Griffina i Langloisa (2006). Djeca i odrasli procjenjivali su fotografije lica (neprivlana, srednje privlana i visoko privlana lica) na dimenzijama drutvenosti, altruizma i inteligencije. Rezultati su istraivanja pokazali kako su neprivlane podraajne osobe percipirane najmanje inteligentnima, altruistinima i drutvenima. Visoko su privlane podraajne osobe procjenjivane najdrutvenijima, no na drugim dimenzijama nije bilo razlike u procjenama izmeu prosjeno i visoko privlanih lica. Kako bi se omoguilo potpunije razumijevanje efekta privlanosti lica na procjenu osobina linosti, u ovo je istraivanje uz krajnje kategorije privlanosti ukljuena i kategorija prosjeno privlanih lica koja ionako najee imamo priliku procjenjivati u svakodnevnim socijalnim interakcijama. Nadalje, s obzirom na nejednoznane nalaze pojedinih istraivanja koja pokazuju kako spol osobe moe imati razliit utjecaj na sadraj sterotipa (Cash i Janda, 1984; Farley, Chia i Allred, 1998; Nicklin i Roch; 2008), u ovom smo istraivanju smatrali vanim ispitati utjee li privlanost lica jednako na procjene linosti mukih i enskih osoba koje se procjenjuju. Sukladno dosadanjim istraivanjima, oekujemo znaajan efekt privlanosti lica na procjenu veine ispitivanih crta linosti. Kako su istraivanja pokazala i da

128

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

efekt privlanosti na procjene moe ovisiti o spolu osobe koja se procjenjuje, oekujemo i utvrivanje znaajnih interakcijskih efekata privlanosti i spola podraajne osobe. METODA Provedeno istraivanje ukljuuje dvije razine: predispitivanje, u kojem se izabiru fotografije lica mukih i enskih osoba razliitog stupnja privlanosti (privlane, prosjeno privlane i neprivlane) te glavno ispitivanje. Predispitivanje Sudionici i postupak U predispitivanju je sudjelovalo 58 sudaca, studenata tree godine psihologije na jednom fakultetu Sveuilita u Zagrebu; 52 osobe enskog spola te 6 mukog spola. Sudionicima je pomou LCD-projektora prezentiran niz fotografija, uz vrijeme prezentacije svake fotografije 30 sekundi. Zadatak sudaca bio je pozorno promatrati svaku fotografiju te procijeniti privlanost lica svake osobe na skali od 1 (fiziki neprivlano lice) do 7 (fiziki privlano lice). Sudionici su zamoljeni za pozornost i iskrenost pri procjenama. Takoer im je reeno da ako prepoznaju neku osobu, to zabiljee na listu za odgovore uz redni broj fotografije te osobe. Izbor fotografija Kako bi se na temelju procjena sudaca iz predispitivanja mogle izabrati fotografije lica mukih i enskih podraajnih osoba razliitog stupnja privlanosti (privlane, prosjeno privlane i neprivlane), u predispitivanju smo krenuli od ukupno 60 fotografija, od kojih 29 prikazuje ensko lice, a 31 muko lice. Pri poetnom se izboru fotografija polazilo od sljedeih kriterija: odabrane su fotografije u boji i zadovoljavajue rezolucije na kojima su vidljivi samo lice i ramena osobe. Osoba na fotografiji je mlae dobi, bez uoljivih anomalija lica, bez naoala, odjevena u odjeu koja ni po emu ne odudara od prosjeka. Najvei broj fotografija koritenih u predispitivanju preuzet je iz broura Hrvatskog olimpijskog odbora s fotografijama hrvatskih sportaa koji su sudjelovali na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. i Mediteranskim igrama u Almeriji 2005. Radi se o javno dostupnim brourama koje su tiskane u velikom broju primjeraka. Pri odabiru fotografija vodili smo rauna o tome da osobe ne budu poznate javnosti. Manji je broj fotografija preuzet s mrenih stranica www.statisti.hr i www.midiken.hr, a nekoliko je osoba, uz njihovu suglasnost, i fotografirano za potrebe ovog ispitivanja.

129

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Glavno ispitivanje Sudionici i postupak U istraivanju je sudjelovalo 137 studenata prve i druge godine jednog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Od ukupnog broja sudionika 109 je bilo enskog spola, a 28 mukog spola. S obzirom na mogunost da se sadraj stereotipa fizike privlanosti razlikuje ovisno o tome radi li se o procjenjivanju osoba istog ili drugog spola, u istraivanju su obraeni samo rezultati sudionica. Prosjena je dob sudionica istraivanja 20.25 godina, a standardna devijacija 1.17 godina. Prikupljanje je podataka provedeno u grupnim uvjetima, bilo je anonimno, a sudionicima je reeno da se radi o ispitivanju tonosti ljudske percepcije, pri emu je njihov zadatak bio da na temelju fotografije lica procijene linost osobe s fotografije. Sudionicima je putem projektora prikazano ukupno 12 fotografija; po etiri u svakoj od tri kategorije privlanosti, od ega dvije muke te dvije enske (ukupno 6 mukaraca i 6 ena). Fotografije su odabrane iz predistraivanja na temelju prosjenih procjena privlanosti i izraunatih standardnih devijacija za svaku pojedinu fotografiju. U Tablici 1. prikazane su aritmetike sredine i standardne devijacije odabranih fotografija. Univarijatnom je analizom varijance s ponovljenim mjerenjima utvreno postojanje statistiki znaajnih razlika izmeu razliitih kategorija privlanosti fotografija (F2,56 = 329.77, p < .01), a post-hoc analiza znaajnosti razlika Sidaktestom utvrdila je da su razlike statistiki znaajne izmeu svih skupina fotografija (p < .05).
Tablica 1. Procjene privlanosti izabranih fotografija deskriptivni podaci Privlanost Neprivlane Prosjeno privlane Privlane Spol Mukarci ene Mukarci ene Mukarci ene Slika 1 M 2.07 1.72 4.00 4.10 5.43 5.64 SD 0.97 0.89 1.45 1.33 1.29 1.13 M 2.16 2.65 4.00 4.22 5.57 5.82 Slika 2 SD 0.97 1.00 1.41 1.14 1.04 1.27

130

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Vrijeme prezentacije svake fotografije bilo je ogranieno na dvije minute u roku kojih su sudionici trebali procijeniti osobine linosti svake osobe. Ako su svi sudionici zavrili ranije, eksperimentatori su prezentirali sljedeu fotografiju. Kako su istraivanja pokazala da je za stvaranje prvog dojma o osobinama linosti potrebna samo desetina sekunde (Willis i Todorov, 2006), te da su tako stvorene prosudbe u visokoj povezanosti s prosudbama stvorenima bez vremenskog ogranienja, smatrali smo kako je vrijeme od 2 minute dostatno kako bi se odgovorilo na pet pitanja o crtama linosti osobe. Sudionicima je reeno da ako prepoznaju neku osobu s fotografije, to zabiljee na list za odgovor. To se dogodilo u jednom sluaju te su podaci te sudionice iskljueni iz daljnjih postupaka obrade. Nakon popunjavanja upitnika, sudionicima je pojanjena prava svrha istraivanja. Instrument Za procjenu je i mjerenje pet dimenzija linosti podraajnih osoba koriten instrument Jednoestini upitnik linosti (Single Item Measures of Personality SIMPs; Woods i Hampson, 2005). Instrument je preveden na hrvatski jezik za potrebe ovog istraivanja, uz koritenje metode "dvostrukog prijevoda" (jedna od koautorica je estice prvo prevela na hrvatski jezik, a potom je druga koautorica neovisno hrvatsku verziju prevela na engleski jezik. Nakon usuglaavanja, nainjena je zavrna verzija upitnika na hrvatskom). Originalni instrument SIMPs predstavlja kratku verziju upitnika za mjerenje temeljnih dimenzija linosti u okviru petofaktorske teorije linosti: ekstraverzije/introverzije, ugodnosti, emocionalne stabilnosti, savjesnosti i otvorenosti. Sastoji se od pet parova kratkih opisa linosti, po jedan par za svaku od pet dimenzija, pri emu svaki od opisa u paru pokriva jedan pol dimenzije. Opisi su nastali na temelju estica s najboljim psihometrijskim karakteristikama iz opsenijih upitnika: IPIP50 upitnik linosti (International Personality item Pool IPIP, 2001) i Upitnik velikih pet (Big Five Inventory BFI; John i Srivastava, 1999), pri emu su koriteni sljedei kriteriji: 1) gdje god je mogue, koritena je kombinacija pridjeva (npr. razgovorljiv) i ponaajnih indikatora pojedine dimenzije (npr. teko mu je rei ne), 2) kako bi se poveao opseg dimenzije, nisu koriteni pridjevi suprotnog znaenja (npr. organiziran/neorganiziran), 3) kako opis ne bi bio presloen, koriteno je najvie pet deskriptivnih estica i 4) krajnji su opisi izbjegavani, a umjesto njih su koriteni poeljni i nepoeljni termini ili su koriteni modifikatori. Izmeu dva se suprotna opisa linosti nalazi skala od devet toaka (od 1 do 9) te sudionici, ovisno o tome radi li se o samoprocjenama ili procjenama druge osobe, trebaju zaokruiti broj koji najbolje opisuje njih ili drugu osobu. Primjerice dimenzija ekstraverzije/introverzije opisana je tvrdnjama: "Osoba je razgovorljiva i prijateljski raspoloena. Osjea se ugodno u prisutnosti drugih ljudi, no moe biti

131

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

buna i traiti panju.", te "Osoba je rezervirana i zatvorena. Ne voli privlaiti panju i moe biti srameljiva u prisutnosti stranaca". Psihometrijska je provjera originalnog instrumenta pokazala da upitnik ima zadovoljavajuu test-retestpouzdanost (r = .71) te konvergentnu valjanost (korelacija s duljim upitnicima r = .61; Woods i Hampson, 2005). Analiza podataka U istraivanju je koriten nacrt s dvije nezavisne varijable: fizika privlanost (na tri stupnja) i spol osobe na fotografiji. Zavisnu varijablu u istraivanju ine procjene sudionika o pet dimenzija linosti osoba koje su procjenjivane. Kao osnovni je postupak obrade podataka koritena univarijatna analiza varijance s ponovljenim mjerenjima. Prije provoenja analize varijance za svaku su od est skupina fotografija (privlane, srednje privlane i neprivlane fotografije mukih i enskih lica koja su procjenjivana) izraunate zajednike procjene osobina linosti na svakoj od pet dimenzija ekstraverziji, savjesnosti, ugodnosti, emocionalnoj stabilnosti i otvorenosti. Zajednika je procjena na pojedinoj dimenziji odreena kao prosjena procjena sudionika za odgovarajue dvije fotografije te moe varirati u rasponu od 1 do 9. Analiza je glavnog efekta privlanosti i spola podraajne osobe, kao i njihove interakcije, provedena zasebno za svaku pojedinu dimenziju linosti. Izraunato je pet zasebnih univarijatnih analiza varijance pri emu su nezavisne varijable bile spol i privlanost, a zavisna je varijabla bila pojedina osobina linosti. REZULTATI Rezultati provedenih univarijatnih analiza varijance (Tablica 2.) pokazuju znaajan efekt privlanosti osoba koje su procjenjivane na svim osobinama linosti osim na dimenziji savjesnosti. Takoer je utvren i znaajan efekt spola na procjenu svih osobina linosti osim ugodnosti. Efekt se interakcije spola i privlanosti pokazao znaajnim pri procjenama ekstraverzije, emocionalne stabilnosti, savjesnosti i otvorenosti. Efekt interakcije nije potvren na dimenziji ugodnosti.

132

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144 Tablica 2. Osobine linosti u odnosu na spol i stupanj privlanosti
Fizika privlanost Neprivlani M Svi M Prosjeni Svi M Privlani Svi Ukupno M Privlanost 63.24** 16.16** 36.31** 1.75 47.03* F1 Spol Privlanost x Spol

Ekstraverzija 4.59 4.43 4.51 6.32 6.33 6.33 6.02 4.83 5.43 5.64 5.19 Ugodnost 4.93 4.75 4.84 5.74 5.83 5.79 5.74 5.83 5.79 5.47 5.47

17.51** 11.79** 1.81 17.71** 109.05* 23.94* 0.36 7.79** 6.62** 26.99**

Emocionalna 4.43 3.84 4.13 5.35 5.41 5.38 5.26 4.28 4.77 5.01 4.51 stabilnost Savjesnost Otvorenost 4.52 5.63 5.08 4.92 5.73 5.33 4.19 5.97 5.08 4.54 5.77 3.49 5.09 4.29 5.11 5.81 5.11 5.81 5.49 5.65 4.79 5.46

*p < .05;
1

**p < .01

Stupnjevi slobode za privlanost: 2, 104, za spol: 1, 105, za interakciju: 2, 104

Kako bismo ispitali koje se skupine fotografija razliite kategorije privlanosti meusobno statistiki znaajno razlikuju, proveli smo viestruko testiranje znaajnosti razlika Sidak-testom. Rezultati su pokazali kako su razlike statistiki znaajne (uz p < .05) u svim sluajevima, osim izmeu kategorije privlanih i neprivlanih na dimenziji ugodnosti te izmeu kategorije privlanih i prosjeno privlanih na dimenziji otvorenosti. Analiza rezultata na dimenziji ekstraverzije pokazala je kako se prosjeno privlane podraajne osobe percipiraju najekstravertiranijima, a neprivlane podraajne osobe najintrovertiranijima. Muka se podraajna lica pritom percipiraju ekstravertiranijima od enskih. Znaajna interakcija spola i privlanosti pokazuje da sudionice muke podraajne osobe procjenjuju znaajno ekstravertiranijima od enskih samo kod procjenjivanja privlanih osoba (Slika 1.).

133

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Slika 1. Ekstraverzija u funkciji privlanosti i spola podraajne osobe

6,50

Slika 2. Emocionalna stabilnost u funkciji privlanosti i spola podraajne osobe

6,50 Emocionalna stabilnost 6,00 5,50 5,00 4,50 4,00 3,50
Neprivlani Prosjeni Privlani

6,00

Ekstraverzija

5,50 5,00 4,50 4,00 3,50

Neprivlani Prosjeni Privlani

Mukarci

ene

Mukarci

ene

Analiza rezultata na dimenziji emocionalne stabilnosti uputila je na tendenciju sudionica da prosjeno privlane podraajne osobe vide emocionalno najstabilnijima. Najintrovertiranijima se opaaju neprivlane podraajne osobe. Nadalje, sudionice percipiraju muke podraajne osobe emocionalno stabilnijima od enskih. Utvren znaajan efekt interakcije spola i privlanosti osobe koju se procjenjuje potvruje da se muke osobe percipiraju emocionalno stabilnijima od enskih ako se radi o privlanim ili neprivlanim licima, dok se procjena ekstraverzije ne razlikuje s obzirom na spol osobe koju se procjenjuje ako se radi o osobama prosjene privlanosti (Slika 2.). U pogledu ugodnosti utvreno je da se prosjeno privlane osobe procjenjuju znaajno ugodnijima nego privlane i neprivlane osobe, pri emu nije utvren statistiki znaajan efekt spola osoba koje se procjenjuje niti interakcijski efekt privlanosti i spola podraajnih osoba. Analiza je rezultata na dimenziji otvorenosti pokazala da sudionice neprivlane podraajne osobe percipiraju manje otvorenima nego privlane i prosjeno privlane osobe. enske se podraajne osobe procjenjuju otvorenijima od mukih. Utvrena znaajna interakcija spola i privlanosti osoba koje se procjenjuju upuuje da je efekt privlanosti na procjenu otvorenosti razliit pri procjenama mukih nego enskih podraajnih osoba. Naime, kod procjena se mukaraca s porastom stupnja privlanosti lica linearno poveava i pripisana otvorenost. Iako se i kod enskih podraajnih osoba relativno najmanja otvorenost pripisuje neprivlanim licima, relativno najotvorenijima se percipiraju prosjeno privlana lica (Slika 3.).

134

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Slika 3. Otvorenost u funkciji privlanosti i spola podraajne osobe

6,50 6,00 5,50 5,00 4,50 4,00 3,50 3,00
Neprivlani Prosjeni Privlani

Slika 4. Savjesnost u funkciji privlanosti i spola podraajne osobe

6,50 6,00

Otvorenost

Savjesnost

5,50 5,00 4,50 4,00 3,50

Neprivlani Prosjeni Privlani

Mukarci

ene

Mukarci

ene

Pri procjenama je savjesnosti utvren samo znaajan efekt spola osobe koju se procjenjuje, gdje se enske podraajne osobe procjenjuju savjesnijima nego muke. Meutim, utvrena znaajna interakcija spola i privlanosti osobe koju se procjenjuje pokazuje da efekt privlanosti lica postoji kod procjene mukih osoba, ali ne i enskih. Naime, tako se privlana muka lica percipiraju najmanje savjesnima, a relativno se najvea savjesnost pripisuje prosjeno privlanim licima. Za razliku od toga, enskim se podraajnim osobama pripisuje podjednaka savjesnost neovisno o privlanosti lica (Slika 4.). S obzirom da procjene svih pet dimenzija linosti mogu biti pod utjecajem ope evaluacije, njihova je meusobna povezanost provjerena utvrivanjem meusobnih koeficijenata korelacije i to zasebno za svaku od tri kategorija privlanosti osoba koje su procjenjivane. U Tablici 3. prikazani su Pearsonovi koeficijenti korelacije i njihova znaajnost.

135

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144 Tablica 3. Pearsonovi koeficijenti korelacije izmeu pet dimenzija linosti podraajnih osoba s obzirom na stupanj njihove privlanosti Fotografije Crte linosti 1 -.04 .25* -.16 .19 -.16 .22 -.11 .14
*

2 .18 -.11 .31** .08 .20* .11 .42** -.17 .25**

Neprivlane 1. Ekstraverzija 2. Ugodnost 3. Emoc. stabilnost 4. Savjesnost 5. Otvorenost Prosjeno privlane 2. Ugodnost 3. Emoc. stabilnost 4. Savjesnost 5. Otvorenost 2. Ugodnost 3. Emoc. stabilnost 4. Savjesnost 5. Otvorenost **p < .01

-.04 .27** .01 .14 -.34** .38**

-.07

.08

Privlane

.02 .28** -.08 .18

-.12

*p < .05;

RASPRAVA Utvreni rezultati nedvojbeno potvruju postojanje stereotipa fizike privlanosti, odnosno utjecaj fizike privlanosti lica na procjenu ispitanih osobina linosti. Meutim, dok dosadanja istraivanja pokazuju da se openito najpozitivnije na raznim dimenzijama percipiraju jako privlane osobe (npr. Eagly i sur., 1991; Feingold, 1992; Langlois i sur., 2000; Riniolo i sur., 2006; Van Leeuwen i Macrae, 2004), nalazi ovog istraivanja upuuju da se u pogledu temeljnih dimenzija linosti relativno najpozitivnije percipiraju prosjeno privlane podraajne osobe (procjenjuje ih se pozitivnije ak i od jako privlanih osoba). Pritom je potrebno naglasiti da su razlike u privlanosti koritenih podraajnih osoba izmeu kategorije privlanih i kategorije prosjeno privlanih, iako statistiki znaajne, u stvari relativno male, pa se ak moe rei i da su osobe iz kategorije privlanih lica u stvari prosjeno privlane (Tablica 1.). Neovisno o tome postoje li doista u stvarnosti razlike u percepciji osobina linosti izmeu privlanih i prosjeno privlanih osoba, ono to je iz ovog istraivanja evidentno jest to da se fiziki neprivlanim podraajnim osobama u usporedbi s ostalima atribuiraju socijalno nepoeljne osobine introvertiranost, otvorenost, emocionalna nestabilnosti i neugodnost (ujedno podjednaka kao kod fiziki privlanih). Stoga se, na temelju rezultata ovog istraivanja, ini

136

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

opravdana postavka da je smjer stereotipa fizike privlanosti, barem u kontekstu ispitivanih dimenzija linosti, takav da se neprivlanost smatra obiljejem odgovornim za manje povoljne prosudbe o strancima. Na sklonost sudionika negativnoj percepciji neprivlanih osoba upozorava i istraivanje Griffina i Langloisa (2006) u kojem su sudionici neprivlanim osobama pridavali relativno najnie procjene drutvenosti, altruizma i inteligencije. Navedeno se moe objasniti injenicom da ljudi openito veu panju pridaju negativnim nego pozitivnim podraajima jer isti mogu biti prijetnja vlastitom opstanku (Baumeister, Bratslavsky, Finkenauer i Vohs, 2001; Rozin i Royzman, 2001). Isto se dogaa i u formiranju dojma o nekoj osobi pri emu su negativne informacije utjecajnije nego pozitivne. Kao to je navedeno u uvodu, meu dosadanjim je istraivanjima ovog stereotipa relativno malo onih u kojima se, kao u ovom istraivanju, uzimaju u obzir razliiti stupnjevi privlanosti (uz krajnje se kategorije privlanosti ispituje i utjecaj prosjene privlanosti). Upravo je uvrtavanje srednjeg stupnja privlanosti u ovo istraivanje dalo vrijedan prinos izuavanju ovoga stereotipa. Iako je istraivanje Wheeler i Kim (1997) pokazalo da se poveanjem fizike privlanosti osobe poveava i procjena njezine socijalne kompetentnosti, za valjan zakljuak o utjecaju stupnja privlanosti koji utjee na stvaranje povoljnijih prosudbi o drugim pojedincima treba provesti dodatna istraivanja. Mogue je naime da su u stvarnosti razlike u percepciji izmeu privlanih i prosjeno privlanih osoba minimalne te da se samo neprivlanost pojedinca smatra nedostatkom i utjee na formiranje dojma o strancima. Dobiveni se nalaz preferiranja prosjenosti u ovom istraivanju moe objasniti i preferiranjem prosjenosti u svakodnevnim interakcijama. Naime, ako uzmemo u obzir injenicu da smo i inae u svakodnevnom ivotu najee okrueni prosjeno privlanim osobama te s njima u prosjeku najee kontaktiramo, mogue je da pri zadacima procjene nepoznate osobe karakteristike prosjenosti izazivaju osjeaj poznatosti, time i pozitivnije procjenjivanje, odnosno da dolazi do uinka puke izloenosti (Zajonc, 1968). Osim samog utjecaja privlanosti lica na percepciju osobina linosti osoba koje se procjenjuju, ovo istraivanje pokazuje kako pojava stereotipa fizike (ne)privlanosti ovisi o tome procjenjuje li se muka ili enska podraajna osoba. Naime, efekt se interakcije spola i privlanosti pokazao znaajnim (uz p<.01) pri procjenama ekstraverzije, emocionalne stabilnosti, savjesnosti i otvorenosti. Kroskulturalno je istraivanje Williams, Satterwhite i Best (1999) ispitivalo spolne stereotipe u okviru petofaktorske teorije linosti. Nalazi su istraivanja pokazali kako se mukarci procjenjuju savjesnijima, emocionalno stabilnijima i otvorenijima od ena. Nasuprot tome, ene se procjenjuju ugodnijima od mukaraca. Dobiveni rezultati ovog istraivanja odstupaju od potonjih nalaza. enske se podraajne osobe percipiraju savjesnijima i otvorenijima od

137

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

mukaraca, a muke podraajne osobe ekstravertiranijima i emocionalno stabilnijima od ena. Kako ispitivanje utjecaja varijable spol na prosudbe osobina linosti nije samo po sebi cilj ovoga istraivanja, u nastavku emo se osvrnuti na utjecaj meuodnosa spola i privlanosti na percepciju linosti. Jedan od osnovnih nalaza ovog istraivanja jest taj da sudionice pozitivnije osobine u relativno veoj mjeri pripisuju enskim osobama prosjene privlanosti. Kod procjena mukih podraajnih lica, na dimenzijama emocionalne stabilnosti i ekstraverzije nema razlike izmeu prosjeno privlanih i jako privlanih osoba. Razlike postoje, no relativno su male kada se procjenjuju otvorenost i savjesnost prosjeno privlanih mukaraca u odnosu na jako privlane mukarce. Evidentno je dakle da se prosjena privlanost kod enskih osoba koje se procjenjuju vie cijeni nego kod mukih podraajnih osoba (osim na dimenziji savjesnosti gdje nema razlike u procjenama izmeu razliitih kategorija privlanih ena). S obzirom na to da su u ovom istraivanju obraeni podaci samo sudionica, mogue je da su sudionice enskim osobama koje su prosjeno privlane pridavale najpozitivnije procjene zbog evolucijskih razloga. Naime, prema evolucijskoj teoriji meuljudske privlanosti, mukarci i ene trae partnera za kojega procjenjuju da postoji najvea vjerojatnost da e s njim imati zdrave potomke. Kao rezultat spolnih razlika i razliitih osobina koje mukarci i ene posjeduju, razvijene su razliite strategije odabira partnera. Mukarci tako vie cijene fiziku privlanost kod ena koja se povezuje s plodnou. Nasuprot tome, ene kod mukaraca cijene osobine snage i dominantnosti jer iste povezuju s veom sposobnou odgajanja svojih potomaka (Dijkstra i Buunk, 1998). Mogue je stoga da su sudionice ovog istraivanja relativno najpozitivnije procjenjivale enske podraajne osobe srednje privlanosti jer im iste ne predstavljaju konkurenciju pred suprotnim spolom. U prilog ovom objanjenju idu i rezultati nedavno provedenog istraivanja (Brewer i Archer, 2007) koje je pokazalo da su sudionice u istraivanju privlane ene percipirale kao prijetnju vlastitoj vezi te su iskazivale manju voljnost za ukljuivanjem privlanih ena u svoje postojee socijalne grupe. Dosadanja istraivanja stereotipa fizike privlanosti daju razliite nalaze vezano za utjecaj spola osobe koja procjenjuje. Feingold (1992) tako smatra kako je fizika privlanost snanija dimenzija u mukim implicitnim teorijama linosti nego u enskim. No, istraivanje je Eagly i sur. (1991) pokazalo da se mukarci i ene ne razlikuju u sadraju ovog stereotipa. Dosadanja istraivanja takoer ne daju niti jednoznane rezultate vezano za utjecaj spola osobe koju se procjenjuje na procjene njezinih osobina (Brewer i Archer, 2007; Eagly i sur., 1991; Farley, Chia i Allred, 1998; Wheeler i Kim, 1997).

138

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Miljenja smo kako je u buduim istraivanjima svakako potrebno provjeriti ovisi li sadraj stereotipa fizike privlanosti o spolu osoba koje procjenjuju, spolu procjenjivanih osoba i njihovoj meusobnoj interakciji. Rezultati provedenog istraivanja upuuju na sloen meuodnos ispitivanih varijabli te na mogunost da sadraj stereotipa "lijepo je dobro" ovisi o spolu osobe koju se procjenjuje, a moda i o interakciji sa spolom procjenjivaa. S obzirom da su u ovom istraivanju sudjelovale samo sudionice, utjecaj spola procjenjivaa na sadraj stereotipa nije ispitan. U uvodu je spomenuta evaluacija kao jedna od temeljnih tendencija pojedinca u socijalnom opaanju, kao i sklonost povezivanja odreenih crta linosti, odnosno manja diferencijacija crta linosti u procesu pecepcije stranaca. Izraunate korelacije izmeu procjena na pojedinim dimenzijama pokazuju da su sudionice sklone povezivati pojedine dimenzije linosti, no ne na nain kako je to pretpostavio Digman (1997) privlanost kao osobina koju povezujemo s faktorom alfa (ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnost). Isto tako, u ovom istraivanju izraunate korelacije izmeu procjena osobina linosti (Tablica 3.) razlikuju se ovisno o tome koju kategoriju privlanosti lica sudionice percipiraju. No, osobine ekstraverzije i emocionalne stabilnosti povezane su neovisno o kategoriji privlanosti lica koje precipiramo. S obzirom na razliite nalaze povezanosti pojedinih crta linosti s privlanou i drugim karakteristikama lica koje se povezuju sa privlanou (simetrinost Fink i sur., 2005; Pound, Penton-Voak i Brown, 2007), potrebno je provesti dodatna ispitivanja koja e utvrditi smjer i prirodu ove povezanosti. Iako je ovo istraivanje uputilo na sloen meuodnos i interakciju ispitivanih varijabli u kontekstu stvaranja prvog dojma, pri izvoenju zakljuaka o utjecaju privlanosti na procjene osobina linosti potrebno je imati na umu i nedostatke ovoga istraivanja. Kao prvo, u istraivanju je sudjelovao relativno mali prigodan studentski uzorak te bi u dodatnim istraivanjima trebalo provjeriti vrijede li utvreni rezultati i za drugaije i heterogenije uzorke. Uzmemo li u obzir i injenicu da su analizirani odgovori samo ena, rezultate ne moemo poopiti i na mukarce. Mogua se ogranienja ovog istraivanja oituju i u odsustvu provjere utvrenog stupnja privlanosti lica podraajnih osoba koje su studenti definirali u predistraivanju. U glavnom istraivanju studentice nisu procjenjivale fiziku privlanost podraajnih osoba, stoga se postavlja pitanje bi li i one, kao i studenti u predispitivanju, procjenjivali fiziki privlana lica privlanima. U ovom istraivanju nije dodatno provjerena uspjenost manipulacije varijable privlanosti kako na rezultate ne bi djelovale zahtjevne karakteristike eksperimenta. Takoer, uzorak su u glavnom ispitivanju inile samo studentice, dok su privlanost podraajnih osoba u predispitivanju procjenjivali i mukarci i ene. Iako su Marcus i Miller (2003) pokazali kako i mukarci i ene imaju jednake kriterije privlanosti, odnosno iste osobe smatraju

139

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

privlanima, u buduim istraivanjima kod procjene privlanosti podraajnih osoba predlae se ukljuiti i mukarace i ene. Iako je efekt fizike privlanosti potvren u velikom broju istraivanja, ostaje nejasno koji je stupanj privlanosti lica osobe dovoljan za formiranje pozitivnijeg dojma o toj osobi. Jedna od najveih zamjerki istraivanjima ovog stereotipa jest to da se veina provedenih istraivanja zasniva na fotografijama koje potom studenti procjenjuju na razliitim dimenzijama. Takvi istraivaki uvjeti koji su razliiti od uvjeta u svakodnevnom ivotu umanjuju snagu moguih zakljuaka takvih istraivanja. Isto tako, veina istraivanja ovog stereotipa ispituje utjecaj privlanosti osobe koju se procjenjuje na stavove i prosudbe o raznim vjetinama i osobinama linosti, dok jo nije dovoljno istraen mogui efekt na stvarno ponaanje osobe koja je u interakciji s podraajnom osobom. Jedno od rijetkih istraivanja koje je obuhvatilo ponaanje je istraivanje Dommeyera (2008), pri emu efekt privlanosti podraajne osobe na ponaanje druge osobe nije utvren. Naime, vjerojatnost da e sudionici istraivanja vratiti popunjenu anketu koja im je poslana e-potom nije bila vea kada je osoba na priloenoj fotografiji bila privlana. Ovom se tipu istraivanja upuuje i kritika zbog koritenja premalog broja fotografija u eksperimentalnim uvjetima (veinom jedna ili dvije fotografije po eksperimentalnom uvjetu) kao i uniformnost koritenih fotografija, jer se one u amerikim istraivanjima veinom uzimaju iz kolskih godinjaka (Shahani, Dipboye i Gehrlein, 1993). Ovi bi se nedostaci mogli ukloniti veom prirodnou eksperimenata pri emu bi sudionici procjenjivali stvarne osobe, a ne osobe sa fotografija. No, takva istraivanja takoer imaju dosta prijetnji valjanosti zbog nemogunosti kontrole utjecaja drugih varijabli. Nedvojbeno je iz ovog i drugih istraivanja da fizika privlanost lica osobe utjee na prosudbe o nekim njezinim osobinama, posebice kada je to jedini element koji imamo kada donosimo zakljuke o nepoznatoj osobi. Vano je napomenuti kako je ovim istraivanjem ispitan samo utjecaj privlanosti lica podraajne osobe, a nisu obuhvaene i druge sastavnice fizike privlanosti (npr. privlanost tijela, odjea i dr.). Svakodnevne su socijalne interakcije puno sloenije i pruaju mnogo vei broj informacija o nekoj osobi osim same fizike privlanosti lica, ovisne su o iskustvu, emocijama i drugim karakteristikama promatraa. Iskustvo nam govori da se prosudbe o drugim ljudima utemeljene na prvom dojmu mijenjanju nakon to osobu bolje upoznamo. Iako su istraivanja pokazala kako su ljudi svjesni pristranosti u stvaranju prvih dojmova te da se prvi dojam o osobi moe vrlo brzo promijeniti na temelju minimalnog broja novih informacija (Todorov, Gobbini, Evans i Haxby, 2007), ponekad prvi dojam uvelike oblikuje nae stavove i ponaanje u raznim vanim socijalnim interakcijama. U buduim bi istraivanjima bilo zanimljivo vidjeti koja je snaga i trajanje stereotipa fizike privlanosti, u kojoj je mjeri on zaista znaajan u naim

140

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

socijalnim interakcijama te koliko utjee na nae stvarno ponaanje, a ne samo na percepciju pojedinih osobina. LITERATURA
Ames, D.R. i Bianchi, E.C. (2008). The agreeableness asymmetry in first impressions: Perceivers impulse to (mis)judge agreeableness and how it is moderated by power. Personality and Social Psychology Bulletin, 34(12), 17191736. Ashmore, R.D., Solomon, M.R. i Longo, L.C. (1996). Thinking about fashion models looks: A multidimenzional approach to the structure of perceived physical attractiveness. Personality and Social Psychology Bulletin, 22(11), 10831104. Baumeister, R.F., Bratslavsky, E., Finkenauer, C. i Vohs, K.D. (2001). Bad is stronger than good. Review of General Psychology, 5(4), 323370. Beer, A. i Watson, D. (2008). Asymmetry in judgments of personality: Others are less differentiated than the self. Journal of Personality, 76(3), 535560. Brewer, G. i Archer, J. (2007). What do people infer from facial attractiveness? Journal of Evolutionary Psychology, 5(1-4), 3949. Cash, T.F. i Janda, L.H. (1984). Eye of the beholder. Psychology Today, 18(12), 4652. Clifford, M.M. i Walster, E. (1973). The effect of physical attractiveness on teacher expectations. Sociology of Education, 46(1), 248258. Digman, J.M. (1997). Higher order factors of the Big five. Journal of Personality and Social Psychology, 73(1), 12461256. Dijkstra, P. i Buunk B.P. (1998). Jealousy as a function of rival characteristics: An evolutionary perspective. Personality and Social Psychology Bulletin, 24(11), 1158 1166. Dion, K., Berscheid, E. i Walster, E. (1972). What is beautiful is good. Journal of Personality and Social Psychology, 24(3), 285290. Dommeyer, C.J. (2008). The effect of the researchers physical attractiveness and gender on mail survey response. Psychology and Marketing, 25(1), 4770. Eagly, A.H., Ashmore, R.D., Makhijani, M.G. i Longo, L.C. (1991). What is beautiful is good, but: A meta-analytic review of research on the physical attractiveness stereotype. Psychological Bulletin, 110(1), 109128. Farley, S.D., Chia, R.C. i Allred, L.J. (1998). Stereotypes about attractiveness: When beautiful is not better. Journal of Social Behavior & Personality, 13(3), 479483. Feingold, A. (1992). Gender differences in mate selection preferences: A test of the parental investment model. Psychological Bulletin, 112(1), 125139. Fink, B., Neave, N., Manning J.T. i Grammer, K. (2005). Facial symmetry and the big five personality factor. Personality and Indivudual Differences, 39(3), 323529.

141

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144 Griffin, A.M. i Langlois, J.H. (2006). Stereotype directionality and attractiveness stereotyping: Is beauty good or is ugly bad? Social Cognition, 24(2), 187206. Goldberg, L.R. (1993). The structure of phenotypic personality traits. American Psychologist, 48(1), 2634. International Personality Item Pool (2001). A scientific collaborator for the development of advanced measures of personality traits and other individual inferences. Oregon Research Institute. Preuzeto s http://ipip.ori.org. John, O.P. i Srivastava, S. (1999). The Big Five trait taxonomy: History, measurement and theoretical perspectives. U: L.A. Pervin i O.P. John (Ur.), Handbook of personality: Theory and research (str. 102138). New York: The Guilford Press. Langlois, J.H., Kalakanis, L., Rubenstein, A.J., Larson, A., Hallam, M. i Smoot, M. (2000). Maxims or miths of beauty? A meta-analytic and theoretical review. Psychological Bulletin, 126(3), 390 - 423. Langlois, J.H., Ritter, J.M., Casey, R.J. i Sawin, D.B. (1995). Infant attractiveness predicts maternal behaviors and attitudes. Developmental Psychology, 31(3), 464472. Langlois, J.H., Roggman, L.A. i Rieser-Danner, L.A. (1990). Infants differential social responses to attractive and unattractive faces. Developmental Psychology, 26(1), 153 159. Larose, H., Tracy, J. i McKelvie, S.J. (1993). Effects of gender on the physical attractiveness stereotype. The Journal of Psychology, 127(6), 677678. Marcus, D.K. i Miller, R.S. (2003). Sex differences in judgments of physical attractiveness: A social relations analysis. Personality and Social Psychological Bulletin, 29(3), 325 335. Mazzella, R. i Feingold, A. (1994). The effects of physical attractiveness, race, socioeconomic status, and gender of defendants and victims on judgments of mock jurors: A meta-analysis. Journal of Applied Social Psychology, 24(15), 13151344. Nicklin, J.M. i Roch, S.G. (2008). Biases influencing reccomendation letter contents: Physical attractiveness and gender. Journal of Applied Social Psychology, 38(12), 30533074. Patzer, G.L. (1985). The physical attractiveness phenomena. New York: Plenum Press. Pound, N., Penton-Voak, I.S. i Brown, W.M. (2007). Facial symmetry is positively associated with self-reported extraversion. Personality and Individual Differences, 43(6), 15721582. Ramsey, L.J., Langlois, J.H., Hoss, R.A., Rubenstein, A.J. i Griffin, A.M. (2004). Origins of a stereotype: Categorization of facial attractiveness by 6-month-old infants. Developmental Science, 7(2), 201211. Riniolo, T.C., Johnson, T.C., Sherman T.R. i Misso, J. (2006). Hot or not: Do professors perceived as physically attractive receive higher student evaluations? The Journal of General Psychology, 133(1), 1935.

142

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144 Rozin, P. i Royzman, E.B. (2001). Negativity bias, negativity dominance, and contagion. Personality and Social Psychology Review, 5(4), 296320. Shahani, C., Dipboye, R.L. i Gehrlein, T. (1993). Attractiveness bias in the interview: Exploring the boundaries of an effect. Basic and Applied Social Psychology, 14(3), 317328. Taylor, S.E., Peplau, L. i Sears, D.O. (2000). Person perception: Forming impressions of others. U: N. Roberts, B. Webber i J. Cohen (Ur.), Social psychology (str. 6297). Upper Saddle River, New York: Prentice Hall. Todorov, A., Gobbini, M.I., Evans, K.K. i Haxby, J.V. (2007). Spontaneous retrieval of affective person knowledge in face perception. Neuropsychologia, 45(1), 163173. Turinovi, P. (1979). Socijalizacija stereotipa fizike privlanosti u funkciji predkolske dobi. Magistarski rad, Zagreb, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Van Leeuwen, M.L. i Macrae, C.N. (2004). Is beautiful always good? Implicit benefits of facial attractiveness. Social Cognition, 22(6), 637649. Wang, R. (2009). Inference from faces across white American and Tsimane Bolivian cultures. Master thesis. Waltham, Massachusetts, Brandeis University. Watkins, L.M. i Johnston, L. (2000). Screening job applicants: The impact of physical attractiveness and application quality. International Journal of Selection and Assessment, 8(2), 7684. Weller, J.A. i Watson, D. (2009). Friend or foe? Differential use of the self-based heuristic as a function of relationship satisfaction. Journal of Personality, 77(3), 731760. Wheeler, L. i Kim, Y. (1997). What is beautiful is culturally good: The physical attractiveness stereotype has different content in collectivistic culture. Personality and Social Psychology Bulletin, 23(8), 795800. Williams, J.E., Satterwhite, R.C. i Best, D. L. (1999). Panculturalgender stereotypes revised: The Five factor model. Sex Roles, 40(78), 513525. Willis, J. i Todorov, A. (2006). First impressions making up your mind after a 100-ms exposure to a face. Psychological Science, 17(7), 592598. Woods, S.A. i Hampson, S.E. (2005). Measuring the Big five with single items using a bipolar response scale. European Journal of Personality, 19(5), 373390. Zajonc, R.B. (1968). Attitudinal effects of mere exposure. Journal of Personality and Social Psychology, Monograph Supplement, 9(2), 127. Zebrowitz, L.A. (2004). The origins of first impressions. Journal of Cultural and Evolutionary Psychology, 2(1), 93108. Zubi, D. i Burui, J. (2009). Fizika atraktivnost kao odrednica sociometrijskog statusa: moderirajui utjecaj samopotovanja i socijalne anksioznosti. Suvremena psihologija, 12(1), 6380.

143

PSIHOLOGIJSKE TEME 19 (2010), 1, 123-144

Physical Attractiveness Stereotype 'Beautiful is Good' in the Context of The Big Five Personality Theory
Abstract
The aim of this research was to check the existence of the physical attractiveness stereotype and to examine the content of this stereotype in the context of the Big Five personality theory. Specifically, the study examined whether different levels of the physical attractiveness (very attractive faces, attractive faces and unattractive faces) and sex of target affect peoples judgment of five personality traits: extroversion, emotional stability, conscientiousness, openness and agreeableness. Participants (106 female students) judged personality traits of target faces from the photos. Results revealed that judgments of almost all investigated personality dimensions are affected by the attractiveness and sex of the target person, as well as their interaction. Contrary to previous finding on this stereotype which showed that the most positive traits were ascribed to the attractive targets, this study showed that targets of average physical attractiveness were judged as the most agreeable, emotionally stable and extraverted, regardless of their sex. Unattractive targets were assessed as the most introverted, emotionally unstable and low on openness dimension. Interactive effects of targets' physical attractiveness and gender were confirmed on the judgments of extraversion, emotional stability, conscientiousness and openness. Results are discussed in the context of complex relationships between investigated variables, evolutionary factors and other possible causes of this stereotype. Keywords: stereotype, physical attractiveness, big five personality theory

Primljeno: 24.11.2009.

144