Professional Documents
Culture Documents
Uvod
Pojam „stil“ (od grč. i lat. „stylos“, „stilus“ – držalo, pisaljka) u psiholgiju je prema Sternbergu i
Zhangovoj (2006) prvi uveo Gordon V. Alllport 1937. godine u svome djelu „Ličnost: psihološka
interpretacija“. Kao psihologijski konstrukt „najvišeg reda“ (Radovanović i Kvaščev, 1976), stil
ima zadaću povezati različite elemente ličnosti, odnosno odgovoriti na pitanje međuovisnosti i
suodnosa kognitivnih, emocionalnih i motivacijskih procesa i ponašanja ličnosti na putu
spoznavanja svijeta, školskog učenja i postignuća općenito.
U svom istraživanju stilova mišljenja Sternberg kaže kako se stilovi mogu i mjeriti. Mnogi
psihološki i pedagoški konstrukti, koji realno egzistiraju, često ostaju empirijski i heuristički
nedorečeni jer njihovo mjerenje nije bilo dovoljno (umješno) operacionalizirano-tipični primjeri
su konstrukti znanja i inteligencije.
Kada je mjerenje stilova u pitanju, najčešći problem bila je njegova priroda i namjena - stilovi,
kako ćemo vidjeti, nisu niti sposobnosti niti osobine ličnosti, nego svojevrstan most koji ih
povezuje i integrira. I u mjerenju stilova, kao i drugih psiho-pedagoških konstrukata, bilo je
različitih pristupa (i rezultata). Sternberg navodi podjele stilova mišljenja i na interni i eksterni, a
ja ih spominjem u ovom istraživanju jer smatram da su usko povezani sa ciljanom grupom
istraživanja, jer rad u prosvjeti znači raditi sa drugima u prvom redu.
Interni stil; vole raditi sami, ”okrenuti” su unutra, biti samodovoljni, nezavisni od
drugih .Preferiraju samostalno raditi na različitim projektima.
Eksterni; vole raditi sa drugima, biti međuzavisni, ”okrenuti” su vani. Preferiraju zajednički rad
na projektima i saradnju sa ostalim članovima grupe. U teoriji postoje tri funkcije vlasti:
zakonodavna, izvršna i sudska, pa tako i tri stila mišljenja.
Osoba sa zakonodavnim stilom mišljenja pokazuje sklonosti prema zadacima i projektima koji
zahtijevaju planirane, unaprijed utvrđene ideje i strategije te svemu prilaze na kreativan način i
samostalno dolaze do rješenja. Uz to, takav tip ljudi pokazuje inicijativu i karakteristike vodstva,
ali ne vole slušati tuđe upute. S druge strane, osobe izvršnog stila uživaju u zadacima i
projektima koji pružaju strukturu i vole slijediti pravila koja koriste kao smjernice za mjerenje
napretka. Osobe izvršnog stila vole biti izvršitelji radnje, ali ne nužno donositi odluke
samostalno. U konačnici, osobe sudskog stila imaju sklonosti prema zadacima i projektima koji
Cilj
Cilj ovog istraživanja je prepoznati i opisati najčešće stilove mišljenja kod prosvjetnih radnika,
uključujući profesore, nastavnike i učitelje.
Problem istraživanja
Hipoteza
Pribor
mišljenja (Sternberg i Wagner, 1997). Korišteni upitnik se sastoji od 104 tvrdnje koje
nikako; 2-vrlo malo; 3-malo; 4-donekle; 5-dobro; 6-vrlo dobro; 7-izuzetno dobro. Ispitanici su
ispunili upitnik online, putem e-maila, ili u anketiranju uživo. Ispitanicima nije bilo ograničeno
vrijeme za popuniti upitnik.
Postupak
Rasprava
ove ispitane populacije ima zakonodavni stil mišljenja. Dobivenim rezultatom može se zaključiti
da su prosvjetni radnici, različitih usmjerenja, skloni kritičkom mišljenju i analiziranju situacija, a
što je u skladu sa već gore navedenim istraživanjem.
Ipak su dobiveni rezultati ograničeni relativno malim brojem ispitanika. U cilju potvrde ovih
Literatura
Marentič Požarnik, B., Magajna, L., Peklaj, C. (1995). Izazov učenja raznolikosti; stilovi
spoznavanja i mišljenja. Nova Gorica: Naklada Educa.
Pušina, A., Zuletović, D. I Katavić I. (2019), Intelektualni stilovi i školsko postignuće, Napredak,