PSIHOLOGIJA

ODGOJA
I
O B R A Z O V A NJ A
(1)

MIRJANA NAZOR
ŠKOLSKA GODINA 2022/2023

1
PSIHOLOGIJA ODGOJA I OBRAZOVANJA 1

S A D R Ž A J

Uvod 3

Metode i tehnike prikupljanja podataka 4

Ličnost 6

Biološka struktura ličnosti 7

Pojam o sebi (slika o sebi) 11

Sposobnosti 13

Čuvstva 15

Bol 17

Motivi 18

Stavovi 23

Stereotip, predrasuda 24

Vrijednosti 25

Razvoj moralne svijesti 26

Životna razdoblja 27

Literatura 33

2
 PSIHOLOGIJA ODGOJA I OBRAZOVANJA
(EDUKACIJE)

ODGOJ = proces mijenjanja, odnosno formiranja i razvoja

ličnosti učenjem, odnosno učenje čuvstveno-motivativnih
svojstava ličnosti.

OBRAZOVANJE = proces stjecanja znanja, vještina i

razvoja sposobnosti, tj. proces formiranja i razvoja spoznajne i
psihomotorne sfere ličnosti putem učenja.

Psihologija odgoja i obrazovanja istražuje i proučava psihološku stranu procesa

odgoja i obrazovanja, odnosno zakonitosti koje djeluju pri učenju i poučavanju.

M E T O D E I T E H N I K E

3
 P R I K U P LJ A NJ A PODATAKA

Nova znanja i zakonitosti temelje se na podacima prikupljenim u brižljivo planiranim

istraživanjima.

Najčešće se govori o dvije temeljne metode prikupljanja podataka:

- introspekcija (samoopažanje) - opažanje vlastitih doživljaja

To je specifična psihologijska metoda. Ima nekih nedostataka: ne postoji mogućnost

provjere iskaza, siromaštvo rječnika, smanjenje intenziteta doživljaja prilikom opažanja

- ekstrospekcija (vanjsko opažanje) - opažanje ponašanja, svojeg ili tuđeg, a

može biti: - plansko i - prigodno

U okviru spomenutih metoda koriste se slijedeće tehnike: eksperiment; skale

procjene; proučavanje dokumentacije; upitnici; sociometrijski postupak; vođenje
dnevnika i dosjea; intervju; radna proba; analiza sadržaja; testovi; povijest
slučaja.

EKSPERIMENT (POKUS) - namjerno izazivanje određenog doživljaja ili ponašanja u

strogo kontroliranim uvjetima u svrhu mjerenja i /ili promatranja

UPITNICI - niz pitanja otvorenog ili zatvorenog tipa

 važan je redoslijed pitanja
 važnost uvodnih pitanja
 trajanje primjene
 bitno je znaju li ispitanici odgovoriti na ono što ih se pita, te žele li to

U školi je moguće ispitivati interese učenika, obaviještenost o drogama, o

seksualnosti, zadovoljstvo školom i sl. Važno je postići da ispitanici odgovaraju iskreno te
ako je neophodno, zagarantirati im anonimnost.

INTERVJU (RAZGOVOR) – može biti informativni ili terapeutski;

Kvaliteta razgovora ovisi o intervjueru – (bitan je ponekad spol, dob, način govora,
držanje, stav prema temi o kojoj razgovara); i intervjuiranome - ne mora biti motiviran za
razgovor, može se bojati sudjelovanja u razgovoru….,
U školi se razgovor može voditi s roditeljima, s učenikom koji ima teškoće u
učenju i /ili vladanju, s učenikom koji se posebno ističe, sa svakim koji iskaže potrebu za
razgovorom.
Pojam «ići na razgovor» ne bi smio imati negativnu konotaciju.
Za vrijeme razgovora vrlo je važno znati i htjeti slušati sugovornika.

4
 Postoje različite vrste slušanja: aktivno slušanje, pseudo slušanje, slušanje iz
zasjede, otimanje riječi, doslovno slušanje

Prednosti aktivnog slušanja: - oslobađanje od mučnih osjećaja; - stvaranje odnosa

srdačnosti; - pomaganje pri rješavanju problema; -čini sugovornika sklonijim slušanju
zamisli drugoga

TESTOVI
individualni - skupni verbalni - neverbalni brzine - snage
- sposobnosti: senzornih, psihomotornih, intelektualnih
- znanja: zadaci objektivnog tipa i standardizirani
- ličnosti: projektivne tehnike i upitnici

SOCIOMETRIJSKI POSTUPAK - utvrđivanje homogenosti skupine i statusa

pojedinca u njoj

U odnosu na socijalni status pojedinac može biti :

 popularan
 odbačen
 zanemaren
 kontroverzan

POVIJEST SLUČAJA - koriste se podaci upotrijebljeni u dnevniku i dosjeu, zahvaća

dugo vremensko razdoblje. Koristi se u svrhe profesionalne orijentacije, kod
disciplinskih problema i sl.

PROUČAVANJE DOKUMENTACIJE - školske svjedodžbe, karakteristike ličnosti,

zapažanja o ponašanju i sl. Koriste se osobni dnevnici, radne karakteristike.
Problematična je pouzdanost i točnost ove tehnike.

VOĐENJE DNEVNIKA I „DOSJEA“ - registriranje ponašanja kroz duže vrijeme, svog

ili tuđeg. Registrira se ponašanje u prirodnim uvjetima. "Školski dosje " - trebao bi
postojati za svakog učenika.

LIČNOST

5
 predstavlja integraciju osobina pojedinca u relativno stabilnu i jedinstvenu
organizaciju koja određuje njenu aktivnost, a oblikuje se i mijenja pod utjecajem te
aktivnosti.
U svakodnevnom govoru termin ličnost se najčešće odnosi na način ponašanja
pojedinca (npr. agresivna ličnost, flegmatična ličnost ) ili nečiju društvenu ulogu, status (
važna ličnost, istaknuta ličnost ).

Faktori ličnosti (osobine, crte, dimenzije) dobiveni

postupkom faktorske analize mogu se razvrstati u nekoliko
osnovnih područja:

 kognitivno (sposobnosti o kojima ovisi djelotvornost djelovanja)

 afektivno (temperament - učestalost, intenzitet, trajanje i

kompleksnost emocionalnog doživljavanja, te
prevladavajuće raspoloženje)
 konativno (motivativno - motivi, vrijednosti, interesi i stavovi koji
pokreću na aktivnost

 somatsko ( tjelesna konstitucija)

Proces nastajanja ličnosti odvija se pod utjecajem: nasljeđa, okoline i

samoaktiviteta. Bitna je tzv. efikasna okolina - dio okoline na koji pojedinac može
reagirati zahvaljujući svojim dispozicijama i osobinama.

Brojne definicije ličnosti pokazuju da je za psihologiju ličnosti temeljni podatak

ponašanje pojedinca u različitim situacijama. Različite teorije pridaju različito značenje
utjecaju urođene komponente odnosno stečene, svjesnog odnosno nesvjesnog, na
ponašanje pojedinca. Razlike se javljaju i u pogledu utjecaja čuvstava odnosno spoznajnih
procesa na ponašanje itd.

Tijekom života svatko zadovoljava svoje potrebe iskušavajući razna ponašanja.

Ona ponašanja kojima uspije dobiti željeno, pohranjuje u svoj bihevioralni sustav, tj.
sustav ponašanja i njima se služi u sličnim situacijama da bi došao do cilja.

Ličnost ima svoju biološku strukturu koju čine :

živčani sustav, endokrini sustav i tjelesna konstitucija. Živčani
sustav i žlijezde s unutarnjim izlučivanjem čine temelj temperamenta.

6
 Biološki čimbenici čine samo osnovu za razvoj ličnosti koja se oblikuje
pod utjecajem socijalnih čimbenika.

Središnji živčani sustav

- veliki mozak (hemisfere, thalamus, hipothalamus)

- moždano deblo (mali mozak, produžena moždina)

-leđna moždina

leđna moždina -smještena u šupljini kičme, unutarnji dio sive stanice, vanjski bijela
vlakna. Prenosi živčane impulse iz mozga prema periferiji. Središte
brojnih refleksa - naslijeđeni živčani put kojim se uzbuđenje širi.

mali mozak - 2 hemisfere, oštećenje dovodi do poremećaja u pokretanju

- rigiditet i popuštanje mišićnog tonusa

veliki mozak - 2 hemisfere - desna - vizualno zapažanje i izvođenje pokreta,

prepoznavanje opipom, vizualno pamćenje, određivanje prostornih
koordinata, ekspresija čuvstava u mimici i govoru
- lijeva - prepoznavanje slova i riječi, verbalno pamćenje,govor, čitanje,
pisanje, aritmetika

debljina kore 1.5 - 4.5 mm, površina 2200cm , težina 1300 -1800 g.,14-16 milijardi
živ. stanica.

Kod žena nema tako izrazite podjele u radu hemisfera kao kod muškaraca.
Rješavajući iste zadatke muškarci i žene koriste različite dijelove mozga. Corpus calosum
(struktura koja povezuje dvije hemisfere) razvijenija je u žena. Sa starošću stanice u mozgu
muškaraca propadaju tri puta brže nego u žena i brže se smanjuje corpus calosum.

funkcionalno veliki mozak se dijeli na :

- senzorna područja - motorna područja

- tercijarna ili asocijativna područja - nijema područja (p. šutnje)

7
 Dio perifernog živčanog sustava u vezi je s osjetnim organima i
poprečnoprugastim mišićima - somatski živčani sustav. Drugi dio perifernog živ.
sustava u vezi je s unutarnjim organima - vegetativni ili autonomni živčani sustav.
Omogućuje regulaciju procesa u organizmu koji su nužni za održavanje života. Središta
su smještena ispod kore mozga, uronjena u bijelu masu - subkortikalna središta.
Najvažniji centar je hipothalamus.

SUSTAV ŽLIJEZDA S UNUTRAŠNJIM IZLUČIVANJEM

Žlijezde izlučuju hormone izravno u krvotok, kontroliraju metaboličke procese u

organizmu. Pojedini hormoni mogu utjecati na funkciju živčanih stanica u mozgu i tako
utjecati na tijek psihičkih procesa.

HIPOFIZA - smještena na bazi mozga, ispod hipotalamusa. Ima prednji i

stražnji režanj.
Iz prednjeg izlučuju se hormoni:

somatotropni (h.rasta)
tireotropni (kontrolira rad štitnjače )
adrenokortikotropni (adrenalne ž.)
gonadotropni (spolne ž.)

Iz stražnjeg režanja :

pituitrin (kontrakcija glatke muskulature)\,

antidiuretski (smanjuje količinu mokraće)
vazopresin (regulator količine vode u organizmu, djeluje i na procese
pamćenja)

8
ŠTITNJAČA (tiroidna ž)- ispod grkljana s obje strane dušnika. Izlučuje:
tiroksin - utječe na brzinu metaboličkih procesa u stanicama. Nedostatak u
ranom djetinjstvu može dovesti do kretenizma i patuljastog rasta.

Hipertireoza - Bazedovljeva bolest - porast tiroidne ž. što dovodi do gušavosti,

povišenog bazalnog metabolizma, ubrzanom pulsu, pojačanom znojenju, mišićnoj slabosti i
izraženoj emocionalnoj labilnosti. Može biti praćena izbuljenim očima.
Hipotireoza - usporeni metabolizam, izrazita pospanost, mišićna tromost,
smanjena frekvencija srčanih kontrakcija, porast tjelesne težine.

NADBUBREŽNE ŽLIJEZDE (adrenalne)- iznad bubrega, sastoji se od dva dijela srži i

kore. Iz srži se izlučuju: adrenalin - ubrzava rad srca i povećava krvni
tlak. Izlučuje se pri doživljavanju jakih čuvstava. Iz kore se izlučuje
skupina hormona - kortikosteroidi - metabolizam elektrolita, glukoze,
proteina, masti, utječu na spolne karakteristike

GUŠTERAČA (pankreas) -
inzulin - regulira metabolizam glukoze

SPOLNE ŽLIJEZDE (gonade)-

- jajnici ili ovariji- progesteron (trudnoća)

estrogeni
folikulin (regulator menstrualnog ciklusa)

- sjemenici ili testisi – testosteron

Spolni hormoni djeluju na oblikovanje primarnih i sekundarnih spolnih

karakteristika. Djelomično su odgovorni za regulaciju seksualnog ponašanja. Utječu na
razvoj mozga u embrionalnom razdoblju. Dovode do nekih razlika u organizaciji mozga
kod muškaraca i žena.

Cjelokupan psihofizički razvoj osobe odvija se pod utjecajem:

9
- socijalnog nasljeđa, - biološkog nasljeđa; - učenja; - sazrijevanja i
- aktivnosti pojedinca

10
Biološko nasljeđe se stječe u tre-
nutku začeća. Proces biološkog sa-
zrijevanja uglavnom je izvan ljudske
kontrole i odvija se po vlastitim
zakonima.
Socijalno nasljeđe se stječe tijekom
procesa socijalizacije i ovisi o druš-
tvenim uvjetima zajednice kojoj
dijete pripada. Ono je djelo svih
prethodnih generacija a njime se
služi svaka nova generacija.
Socijalizacija podrazumijeva usvaja-
nje znanja, vještina, stavova i drugih
spoznaja potrebnih za život u
određenoj sredini.
vezice, penjati se ljestvama u
toku 12 tjedana. Druga
sedmice razlike između dviju
skupina su u potpunosti nestale.
Sazrijevanje (maturacija) - proces
mijenjanja organizma na temelju bio-
loških zakonitosti
pokus s blizancima - jedna
skupina vježbana u sjedenju
puzanju, stajanju, plivanju,
klizanju, druga ne. Rezultati su
pokazali da su ontogenetske
funkcije pod utjecajem vježbanja,
a ne sazrijevanja, dok su
filogenetske samo pod utjecajem
sazrijevanja.

Aktivnost - ono što je naučeno treba

Učenje - bitno je da se odvija u pravo vježbati, ponavljati, inače će biti
vrijeme dok postoji tzv. gotovost za zaboravljeno ili se potencijali neće razviti
učenje. Teško ga je uvijek razlučiti od u potpunosti.
procesa sazrijevanja.

pokus s blizancima - učili su

zakapčati dugmad, vezati
skupina nije vježbana.
Neposredna provjera pokazala
je veću uspješnost eksperimentalne
skupine u svim uvježbavanim
aktivnostima. Nakon jedne

Pojam o sebi ili slika o sebi utječe u velikoj mjeri na život svakog
pojedinca - što će netko smatrati važnim, koji će događaji na njega djelovati stresno,
hoće li biti zadovoljan onim što je učinio itd.

Slika o sebi je posljedica naših osjetnih

iskustava i interakcije s drugim ljudima.

11
 Mišljenje koja osoba ima o sebi vrlo je slično onome što ona misli da o njoj
misle drugi i to naročito tzv. značajni drugi ( roditelji, braća, učitelji)

Svakodnevno sebe procjenjujemo u odnosu na ono što bismo trebali učiniti ili
biti. Rezultat tih procjena je samopoštovanje. Većina ljudi nastoji održati visoko
samopoštovanje. Ono ovisi o odnosu između postignutog uspjeha i očekivanja
dotične osobe, odnosno njene okoline . Samopoštovanje se sastoji iz dva dijela:

 osjećaj vlastite vrijednosti (imamo pravo biti sretni, zaslužujemo uspjeh,

prijateljstvo, ljubav)
 samopouzdanje (sposobni smo učiti, razmišljati, savladavati izazove, donositi
odluke)

Rezultati mnogobrojnih istraživanja o povezanosti između visokog

samopoštovanja i funkcioniranja u različitim područjima života ukazuju na slijedeće
karakteristike osoba visokog samopoštovanja:
- imaju bolje fizičko i psihičko zdravlje
- zadovoljniji poslom, školom, osobnim životom
- imaju više vjere u uspjeh
- bolje raspoloženi i manje depresivni
- češće vode računa o dobrobiti drugih, razumiju njihove potrebe, spremni pomoći
- lakše podnose kritiku
- spremniji su izraziti svoje mišljenje

Slika o sebi govori o tome što pojedinac misli o sebi. Ona sadrži nekoliko
aspekata :

 fizička slika - snaga, ljepota, odjeća, frizura,

 intelektualna slika - učenje brzo ili sporo, inteligencija niska, osrednja ili
visoka, pamćenje dobro ili loše, koncentracija
dobra ili loša

12
  čuvstvena slika - pretežno sretan ili nesretan, stabilan ili nestabilan,
suosjećajan ili bešćutan, zadovoljan ili
nezadovoljan, siguran ili nesiguran

 socijalna slika - otvorena ili zatvorena osoba, sklapanje prijateljstava

teško ili lako, prihvaćanje ljudi različitih od nas

 komunikacijska slika - bogatstvo rječnika, sposobnost slušanja, jasnoća

u formuliranju misli

 filozofska slika - osnovna vrijednosna orijentacija, politička uvjerenja

Osoba koja je jednom stvorila lošu sliku o sebi, teško ju mijenja.

Slika o sebi uključuje i pojam percepcije osobne kompetentnosti
(kapacitet za nešto) i osobne efikasnosti (djelovanje). Osobna kompetentnost
može biti precijenjena i podcijenjena. Osobe koje se smatraju nekompetentnima su
nesigurne u sebe, mnoge probleme smatraju nerješivima, često su nesretne i ne-
zadovoljne, posjeduju vanjski lokus kontrole.

Karakter - označavao je skupinu osobina koje su povezane s moralnom,

etičkom stranom ličnosti. On je redovito posljedica utjecaja sredine u kojoj se
pojedinac odgaja. Suvremena psihologija više ne upotrebljava taj pojam.
Ispitivanja općenitosti i dosljednosti tzv. karakternih osobina pokazale su da su
i te osobine pod utjecajem situacija, prethodnih iskustava pojedinca,
intenziteta motiva koji u tom trenutku usmjeravaju ponašanje, te procjene
mogućih posljedica odstupanja od moralnih normi.

Temperament- obično obuhvaća onu grupu psihičkih osobina koje su

povezane s čuvstvima. Te su osobine prvenstveno određene biološkom
strukturom ličnosti, mada ih okolina može u značajnoj mjeri modificirati.
Obično se promatraju 4 karakteristike čuvstvenog života: brzina izmjenjivanja
čuvstava; jačina čuvstava; opći ton raspoloženja; ispoljavanje čuvstava.

SPOSOBNOSTI

Ovdje će se govoriti samo o intelektualnim sposobnostima, odnosno inteligenciji.

Postoji vrlo mnogo različitih definicija inteligencije. Neke od njih su i slijedeće:

- uspješno snalaženje jedinke u novim situacijama

- opća sposobnost mišljenja pri rješavanju problema,

13
 - osjetljivost za probleme ili osjetljivost na probleme

- socijalna inteligencija (razumijevanje sebe, svojih potreba ali i tuđih, sposobnost

ophođenja s ljudima, pravilno reagiranje u nekoj situaciji)

- konkretna inteligencija (snalaženje u realnom životu)

- apstraktna inteligencija (razumijevanje simboličkih odnosa, kreativno rješavanje

problema)

Razina inteligencije često se izražava pomoću kvocijenta inteligencije

MENTALNA DOB ( MD )
KVOCIJENT INTELIGENCIJE (IQ ) = x 100
KRONOLOŠKA DOB ( KD)

Individualne razlike u inteligenciji posljedica su utjecaja nasljeđa ali i okoline

u kojoj pojedinac živi. Ona je presudna za razvoj potencijala koje netko ima.

Inteligencija se naglo razvija u djetinjstvu, a u adolescenciji sporije. Nakon

40. godine inteligencija počinje lagano opadati, ali posljedice nisu vidljive u
svakodnevnom životu jer se kompenziraju iskustvom. Neki aspekti inteligencije mogu
se razvijati cijeli život.

Između muškaraca i žena nema razlike u visini koeficijenta inteligencije.

14
 110-130 iznad prosječna inteligencija
90 - 110 prosječna inteligencija
80 - 90 ispod prosječna inteligencija
70 - 80 granična inteligencija
50 - 70 laka mentalna zaostalost
20 - 50 umjerena mentalna zaostalost
- 20 teška mentalna zaostalost

U novije doba sve češće se govori o emocionalnoj inteligenciji. Ona

uključuje sposobnost uočavanja, procjene, razumijevanja i izražavanja čuvstava;
mogućnost motiviranja samog sebe, ustrajavanja unatoč poteškoćama i
frustracijama; obuzdavanje impulzivnosti; odgađanje trenutka primanja nagrade;
suosjećanje i nadanje; onemogućavanje uzrujanosti koja može «zagušiti»
sposobnost razmišljanja).

Najnoviji tip inteligencije je duhovna odnosno spiritualna inteligencija. Ona

povezuje racionalnu i emocionalnu inteligenciju. Omogućuje prihvaćanje i rješavanje
problema vezanih uz pitanja smisla i vrijednosti (vrednota). Zahvaljujući tom tipu
inteligencije u stanju smo svom životu dati širi i bogatiji smisao, procijeniti da je neki
životni put smisleniji od drugog.

Ljudska bića su esencijalno duhovna bića jer imaju potrebu postavljati

temeljna ili konačna pitanja: Zašto sam rođen?; Koji je smisao mog života?; Zašto
ići naprijed kad mi je svega dosta, kada sam ponižen ? i sl. Spiritualno ili duhovno
znači biti u vezi s nečim širim, bogatijim, dubljim, punijim što našoj limitirajućoj
zemaljskoj situaciji daje drukčiju perspektivu.

15
 ČUVSTVA
( EMOCIJE, OSJEĆAJI )

- psihički procesi kojima se izražava odnos prema nekome ili nečemu, zahvaća
trenutna vrijednost podražaja za razliku od osjeta, percepcija i predodžbi kojima se
zahvaćaju objektivna svojstva okolnog svijeta. Čuvstava se razvijaju kao rezultat
procesa sazrijevanja i učenja ( imitacija). Čuvstva se najčešće dijele na :

primarna - univerzalna, nalazimo ih kod svih ljudi, očituju se u karakterističnom

izrazu lica, čija je prepoznatljivost univerzalna. To su : radost, tuga,
strah i srdžba.

sekundarna - sklopovi različitih čuvstava, kulturalne varijacije čuvstvenih doživljaja.

Na temelju hedonističkog tona čuvstva se dijele na ugodna i neugodna, a

prema intenzitetu i trajanju na raspoloženja i afekte.

Čuvstva se sastoje od nekoliko komponenti:

a) fiziološko uzbuđenje ili aktivacija,
b) kognitivna interpretacija ili procjena,
c) vanjski znakovi, izražaj ili ekspresija,
d) ponašanje ili reakcija na doživljeno čuvstvo

Fiziološko uzbuđenje odnosi se na praćena vrlo sličnim tjelesnim promje-

tjelesne promjene čija je svrha pri- nama.
premiti organizam na opasnost, ili
borbu za neki cilj. Neke su psihosomatske bolesti-
promjene lako uočljive (drhtanje dugotrajan i intenzivan rad
unutarnjih organa može
ruku, ubrzano disanje) a neke teže ili dovesti do poremećaja u
nikako (izlučivanje više šećera iz njihovoj funkciji. Npr. želudac
jetre, usporavanje probave i sl.) pod djelovanjem čuvstava radi
kao da je u njemu hrana. Taj
rad na "prazno" dovodi do
Takvo uzbuđenje može biti oštećenja stjenki želuca a
adaptivno tj. prilagođeno - bolja nakon određenog vremena do
koncentracija, bolje pamćenje i sl. čira i sl.
Ako je razina hormona u krvi
prevelika, a tjelesne promjene njome
izazvane preintenzivne, učinak Čuvstva mogu biti potaknuta situa-
pojedinca se smanjuje. Istraživanja cijom u kojoj se nalazimo, akcijom
pokazuju da su gotovo sva čuvstva koju poduzimamo, drugim ljudima,

16
našim mislima, očekivanjima i sl.
Bez obzira na poticaj, mi čuvstvo
procjenjujemo u skladu s našim
ciljevima, željama i dobrobiti.
Konačan rezultat takve procjene
ili interpretacije je uvjerenje da je
određena situacija za nas ugodna ili
neugodna, korisna ili štetna.
Naša procjena određuje intenzitet
i kvalitetu čuvstvenog doživljaja. Ta
procjena ne mora odgovarati
realnosti.
Ono što netko doživljava može se
donekle prepoznati na temelju
izraza lica, tona glasa i držanja.
Međutim, značenje različitih pokreta i
izraza lica razlikuje se od kulture do
kulture. Univerzalna čuvstva praćena
su univerzalnom ekspresijom. Ljudi
se razlikuju u osjetljivosti na
neverbalne znakove te ih neki
prepoznaju bolje, drugi slabije.
Smatra se da su žene osjetljivije na
neverbalni govor od muškaraca. Ljudi
Sekundarna čuvstva:
- odnose se na samoocjenu:
- odnose se na druge: ljubav - roditeljska, bratska, spolna; ljubomora; zavist;
- odnose se na procjenu stvari i zbivanja u okolnom svijetu: estetska,
Bol - može biti čuvstvo ili osjet
mogu i glumiti čuvstva, a i pokuša-
vati prikriti ono što doživljavaju.
Glavni učinak facijalne ekspresije
čuvstava je komunikacija, tj. pokazi-
vanje vlastitih čuvstvenih stanja drugima
da bismo ih na nešto upozorili ili da
bismo ih potakli na razumijevanje.
Čuvstva mogu na ponašanje djelovati
aktivirajuće ili inhibirajuće tj. pasivi-
zirajuće. Najčešće čuvstva blagog
intenziteta djeluju aktivirajuće, a velikog
intenziteta nepovoljno sužuju percep-
tivno polje, smanjuju koncentraciju, ote-
žavaju dosjećanje, smanjuju sposob-
nost logičkog zaključivanja (npr. u afektu
su ljudi smanjeno uračunljivi ako je u
pitanju neko krivično djelo).
Ponekad čuvstva mogu djelovati i
analgetično tj. vrlo intenzivno čuvstvo
može ublažiti bol, ili je potpuno ukloniti
na neko vrijeme.
ponos; sram; krivnja; kajanje; ljubav
mržnja
religiozna
17
Vrste boli - mentalna bol, emocionalna bol, patnja (vezana uz strah, gubitak)
tjelesna bol (povreda tkiva),- ima zaštitnu ulogu
tjelesna bol psihogeno uvjetovana (glavobolja)

Psihološke determinante boli mogu biti: osnovni uzrok boli (psihogena),

"ublaživači" boli,
"pojačivači "boli,

- čuvstvena stanja i bol (trans, depresija, anksioznost),

- prijašnje iskustvo ( utjecaj obitelji),
- očekivanje (bolje toleriramo bol ako znamo kada će se pojaviti),
- pažnja (usredotočiti pažnju na nešto drugo),
- psihofiziološko stanje (umor dovodi do pojačane osjetljivosti),
- crte ličnosti (ekstrovertirani lakše podnose bol),
- psihološko značenje ozljede ( ozljeda može značiti odmor ali i gubitak)
- sugestija - "placebo efekt"

ČUVSTVENA ZRELOST - tipičan način čuvstvenog reagiranja koji se u određenoj

sredini smatra prikladnim za osobu određene dobi.

ČUVSTVENA STABILNOST- dosljedno čuvstveno reagiranje u skladu s

okolnostima koje su čuvstva izazvale

ČUVSTVENI TRANSFER (prijenos) - podloga je asocijativna povezanost

intelektualnih doživljaja - npr. simpatiju ili antipatiju
učenici s nastavnika prenose na predmet koji on
predaje

Kako poboljšati kontrolu čuvstava:

- priznati postojanje određenog čuvstva,
- izbjegavati situacije koje izazivaju neugodna čuvstva (ako je moguće),
- povećati spremnost za suprotstavljanje neugodnim čuvstvima,
- reinterpretirati situacije, pokušati situaciju sagledati objektivno, verbalizirati
- aktivirati se nečim u neugodnim situacijama (čekanje je najteže),
- otkrivati humor ako je moguće,
- fizički se relaksirati.

18
 MOTIVI

Motivacija se bavi otkrivanjem uzroka ljudske aktivnosti. Temeljni pojam u

psihologiji motivacije je motiv - pobuda ili poticaj koji čovjekovo djelovanje usmje-
rava prema nekom cilju, održava to djelovanje i pojačava njegov intenzitet. Motivi
izviru iz potreba te se najčešće dijele na:

za hranom za društvom

urođene pićem stečene sigurnosti

seksualni samopoštovanjem

primarne materinski sekundarne ugledom

izbjegavanje bola moći
biološke odmorom i snom socijalne dominacijom
kretanjem samostalnošću
stvaralaštvom

Prema Glasseru postoje 4 socijalne (psihičke) potrebe:

- za ljubavlju (uključuje potrebu za pripadanjem, prijateljstvom,

brižnošću i uključenosti)
- za moći (postizanje i zadržavanje vjerovanja da smo u nekom
trenutku priznati od drugih, da smo važni i kompetentni)
- za slobodom (vjerovanje da možemo raditi i misliti bez da nas drugi
ograničavaju, uključuje mogućnost izbora, nezavisnosti i
autonomije)
- za zabavom (vjerovanje da se možemo upustiti u ono u čemu ćemo
uživati i zabavljati se)

Moguća je i podjela na intrinzičke (potreba nastala iz unutarnjih pobuda ) i

ekstrinzičke motive (potreba potaknuta nečim izvan nas) te na motive pomanj-
kanja ili nedostatka ( potiče nas želja za opstankom i sigurnosti, nagrada se
javlja na kraju aktivnosti) odnosno motive obilja ili razvoja (potiče nas želja za
zadovoljstvom i stimulacijom. Nagrada je sama aktivnost koja se obavlja). Motivi
pomanjkanja odnosno obilja mogu se odnositi na tijelo, odnose s drugima, odnose sa
sredinom i vlastitu osobu.

19
 Američki psiholog Abraham Maslow smatra da je moguće govoriti o hijerarhiji
motiva, tj. redoslijedu zadovoljavanja potreba. Ona je «na snazi» u uobičajenim
okolnostima, dok se u izvanrednim situacijama potrebe zadovoljavaju drukčijim
redoslijedom.

POTREBA ZA SAMOOSTVARENJEM
(ostvarenje vlastitih potencijala)

POTREBA ZA POŠTOVANJEM
(ugled, uspjeh, prestiž)

POTREBA ZA PRIPADANJEM
(ljubav, prijateljstvo)

POTREBE ZA SIGURNOŠĆU
(krov nad glavom, posao)

FIZIOLOŠKE POTREBE
(glad, žeđ..)

Motiv za postignućem - socijalni motiv koji se očituje u stremljenju

uspjehu, ostvarenju visokih dostignuća. Definiraju ga dvije težnje: za uspjehom i za
izbjegavanjem neuspjeha odnosno strah od neuspjeha. Motivacija za postignućem
rezultanta je razlike između težnje za postizanjem uspjeha i težnje za izbjegavanjem
neuspjeha.

KONFLIKT - u psihologiji motivacije se definira kao sukob motiva

Konflikt dvostrukog privlačenja - najlakše rješiv sukob motiva, jer biramo

između dva podjednako privlačna cilja. I bit ćemo zadovoljni, barem djelomično.

Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja - isti cilj ima pozitivne i

negativne strane. Kod ovog konflikta privlačenja i odbijanja rastu što smo bliže
cilju, ali je odbijanje obično intenzivnije. To najčešće dovodi do odustajanja od cilja
i udaljavanja od njega. Time raste privlačnost cilja, a zaboravlja se na ono što nas
odbija. Ponovno približavanje pojačava komponentu odbijanja i tako se to može
ponavljati vrlo dugo.

Konflikt dvostrukog odbijanja - treba izabrati od dva zla manje. Ako se

odlučimo za jedan cilj, udaljavanjem, drugi gubi na odbojnosti. Zbog toga se opet
vraćamo prvom i takvo se ponašanje može ponavljati u nedogled.

20
 Dvostruki konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja - treba izabrati
između dva podjednako privlačna i odbojna cilja ( i jedan i drugi imaju svoj
privlačan i negativan aspekt).

Interpersonalni konflikt - sukobi proizlaze najčešće iz naše potrebe odnosno

pokušaja da druge kontroliramo. U rješavanju sukoba između roditelja i djece
moguće je primijeniti tri metode.

Metoda I - pobjeđuje roditelj- troši mnogo vremena i energije uvjeravajući dijete

koje se uvijek osjeća jadno i pobijeđeno
Metoda II - pobjeđuje dijete - ne poštuje tuđe osjećaje, egocentrično je, razmaženo,
uvijek mora biti u pravu.

Metoda III – nema pobjednika ni gubitnika. Šest stupnjeva rješavanja problema:

- definiranje problema;
- traženje mogućih rješenja;
- vrednovanje ponuđenih rješenja;
- odlučivanje koje je rješenje najbolje;
- odlučivanje o načinu provedbe;
- provjeravanje je li rješenje uspješno

Prednosti negubitničke metode:

- pronalaženje rješenja visoke kakvoće; - razvijanje misaonih sposobnosti; - manje
neprijateljstava ; - više ljubavi; - manje prisile; - isključivanje primjene moći;
ulaženje u stvarni problem; - postupanje s djecom kao s odraslima

Frustracija - stanje čuvstvene napetosti, neugode, nemira i

nezadovoljstva izazvano zaprekama ili teškoćama. Zapreke se mogu
podijeliti na vanjske (proizlaze iz prirodne ili društvene okoline) i
unutarnje (uvjetovane individualnim osobinama, nedostacima ili sukobom
motiva).

21
 Stres - nastaje kada su ljudi suočeni s događajima koje smatraju
prijetećima, ili koji od njih traže ulaganje posebnih napora. Bitno je kako
pojedinac procjenjuje svoju ugroženost u određenoj situaciji kao i svoje
sposobnosti da se s tom situacijom nosi. Situacija procijenjena kao stresna
može za pojedinca značiti: neposrednu opasnost, povredu, gubitak;
prijetnju; izazov

Stresne situacije moguće je podijeliti u slijedeće kategorije:

1. traumatski događaji – poplava, potres, rat, smrt, prometna nesreća, pokušaj
ubojstva, silovanje (izloženost izuzetnoj opasnosti)
2. događaji koje je teško kontrolirati – teška bolest, gubitak posla, bol – na
neke od tih događaja možemo se pripremiti
3. izazovni događaji – stupanje u brak, diplomiranje, napredovanje u poslu

Stres se može manifestirati:

 tjelesnim simptomima – lupanje srca, ubrzano disanje, znojenje, drhtanje, suha
usta

 emocionalnim simptomima – zabrinutost, tuga, depresivnost, napetost,

razdražljivost

 kognitivnim simptomima – zaboravljivost, blokada, smanjena koncentracija, pad

kreativnosti, prebrzo/presporo donošenje odluka

 simptomima u ponašanju – nesanica, gubitak apetita, prekomjerno jedenje, pad

tolerancije, izoliranost

Stresna reakcija može biti trojaka:

- toleriranje stresora i nastupajućih posljedica;
- kontroliranje stresora, reagiranje na njih;
- rezignacija, odustajanje od pokušaja da se stres savlada.

22
 Kada se ljudi ponašaju neprilagođeno najčešće koriste obrambene
mehanizme. Oni se mogu podijeliti u dvije skupine :

a) PONAŠANJE USMJERENO
NA PROBLEM, NAČIN
RJEŠAVANJA NEREALAN
b) PONAŠANJE PREDSTAVLJA
racionalizacija - pronalaženje
BIJEG OD PROBLEMA
"dobrog" razloga umjesto pravog,
uljepšavanje postignutog - "slatki
limun", omalovažavanje nepostignu-
maštanje - zamjena za realne
tog - "kiselo grožđe"
aktivnosti, bijeg iz stvarnosti
kompenzacija - prikrivanje
represija - potiskivanje neugo-
stvarnih ili umišljenih nedostataka,
dnih doživljaja iz svijesti, ostaju u pod-
bavljenje nečim gdje ti nedostaci
svijesti
neće doći do izražaja
regresija - vraćanje na oblike
projekcija - pripisivanje
ponašanja karakteristične za niži raz-
svojih negativnih osobina i
vojni stupanj (česta kod djece)
nedostataka drugima
negiranje - neprihvaćanje
identifikacija-
neugodnih činjenica.
poistovjećivanje s onima koji su
uspješni, zamjenjivanje osobnih
rezignacija - odustajanje od sve-
neuspjeha uspjesima drugih.
ga, potpuna pasivizacija pojedinca čiji
su ciljevi onemogućeni
fiksacija - uporno ponavljanje
akcija za koje je očito da ne dovode pomaknuta agresija- ne napada
do cilja, ili ustrajanje u aktivnosti za se izvor poteškoća, nego pogodna
koju nedostaju sposobnosti osoba

supstitucija - zamjena ciljeva

tako da novi cilj barem djelomično
zadovoljava primarnu potrebu .

Razina očekivanja - ono što očekujemo od sebe ili drugi očekuju od nas,
- realna i nerealna (previsoka ili preniska),
- diže se i spušta ovisno o uspjesima ili neuspjesima

23
 STAVOVI

predstavljaju relativno trajnu usmjerenost da se pozitivno ili negativno reagira

na ljude, pojave i sl. Stav se oblikuje spajanjem uvjerenja i vrijednosti neke osobe.

Uvjerenja su određena znanja koja o nekome ili nečemu imamo ( štetno je biti
na suncu poslije 10 sati zbog ozonskih rupa; nije dobro da djeca jedu mnogo čokolade i
bombona jer time uništavaju zube).

Vrijednosti predstavljaju etička načela, kulturne i društvene norme (silovatelje i

zlostavljače djece treba liječiti i kažnjavati; dobro je pomagati drugima, narkomane treba
poslati na Goli otok).

Karakteristika stavova je trajnost tj. jednom formiran stav je otporan, relativno

stabilan. Ako do promjena dolazi, tome pridonose dodir s objektom stava,
obaviještenost, promjene na samom objektu stava. Očuvanju stavova pridonose
selektivnost opažanja i izbjegavanje situacija koje bi mogle promijeniti naše stavove.

Stavovi se formiraju putem iskustva u cijeloživotnom procesu socijalizacije, što

znači da na njihovo formiranje utječu obitelj, prijatelji, kulturni činitelji, osobine
ličnosti. Stavovi utječu na ponašanje na način da utječu na opažanje (selektivnost
- npr. na utakmici vide se samo dobri potezi onih za koje navijamo, a preuveličavaju loši
potezi protivnika) ; učenje i pamćenje ( npr. onaj tko ima negativan stav prema crncima
odlično pamti sve informacije koje potvrđuju taj stav ); čuvstveno reagiranje ( npr.
pozitivan stav prema ovisnicima izazvati će suosjećanje, a negativan mržnju i gađenje).

Svaki stav sastoji se od tri komponente:

spoznajne - znanje o onome prema čemu postoji stav

čuvstvene (emocionalne) - izazivaju ugodu ili neugodu
bihevioralne (ponašanja) - tendencija da se nešto učini u odnosu na osobu ili
objekt prema kome postoji određeni stav

24
 STEREOTIP

je pojednostavljena i previše generalizirana slike o ljudima. Stereotipi su

pogrešni jer se ne uspijevaju prilagoditi stvarnim osobinama ličnosti neke osobe.
Zahvaljujući njihovu postojanju precjenjuju se razlike koje među određenim grupama
postoje i podcjenjuju se pripadnici nekih grupa. Ustvari izobličuje se percepcija osobe
u pokušaju da je se ugura u unaprijed pripremljenu kućicu. Stereotipi mogu rezultirati
pristranostima i predrasudama.

Sadržaj stereotipa mogu biti osobine ličnosti, sposobnosti, životne navike i

druge karakteristike određene grupe, kao npr. žene pretjeruju u izražavanju svojih
emocija, Bračani su škrti, Nijemci su uredni, invalidne osobe su zločeste i sl.
Stereotipi mogu biti etnički, rasni, spolni. Stereotipi se održavaju i zato što ljudi teže
prikupljanju informacija koje će potkrijepiti njihove stereotipe ( npr. pamte se samo
situacije u kojima je neki Bračani iskazao škrtost, registriraju se samo "zločesta" ponašanja
invalidnih osoba), a nastoje zanemariti one koji bi ih doveli u pitanje (velikodušni Bračani
ili dobre i plemenite invalidne osobe).

Takav pristup dovodi do tzv. samoispunjujućeg proročanstva, tj. osoba

počinje vjerovati u točnost svojih percepcija nesvjesna načina na koji prikuplja
informacije.

PREDRASUDA
je stav koji potiče osobu da misli, osjeća, percipira i djeluje na povoljne i
nepovoljne načine prema nekoj grupi ili pojedinim članicama te grupe. Posljedica
predrasuda jest diskriminacija određenih osoba ili grupa koja se očituje u ponašanju
pojedinca.

Sadržaj predrasuda može biti spol (npr. žene su lošiji vozači te treba biti
oprezan na cesti), zdravstveno stanje (invalidi su skloni agresivnom ponašanju),
religijska pripadnost (katolici su pošteni i njima se može vjerovati ) i sl.

Uzroci predrasuda ponekad su u prebacivanju odnosno projiciranju vlastitih

problema, sukoba i napetosti na druge, pojedince ili grupe. Socijalnopsihologijska
objašnjenja predrasuda ponekad dovode do zanemarivanja društvenog konteksta
kao što su npr. kulturna sredina, institucija, ekonomski faktori, u kojem se stavovi i
ponašanja događaju.

25
 VRIJEDNOSTI

su najopćenitiji ciljevi čijim se postizanjem zadovoljavaju određeni motivi.

Vrijednosti su motivativna svojstva koja djeluju integrirajuće na ponašanje pojedinca i
daju mu svrhovitost i dosljednost.

Pojedinci i društvene skupine se razlikuju po hijerarhiji vrijednosti odnosno

vrijednosnim orijentacijama. Te se razlike mogu objasniti različitom
hijerarhijom motiva ali i činjenicom da se isti osnovni motiv može ostvariti na različite
načine tj. pomoću različitih ciljeva. Vrijednosti su naučene.

U odnosu na skupine motiva koji se nastoje zadovoljiti vrijednosti je moguće

razvrstati na slijedeći način:
- egzistencijske (zadovoljavaju se fiziološki motivi i motiv sigurnosti)
- pripadanja ( prijateljstvo, ljubav )
- prestižne ( ugled slava, moć )
- samoostvarujuće ( postignuće, zanimljiv posao, obrazovanje)

Moguće je razlikovati vrijednosti i vrednote. U tom slučaju vrednote su krajnji

ciljevi djelovanja, a temeljna vrednota je život, zatim ljudsko dostojanstvo, građanska
prava i sl. Vrijednosti kao što su npr. bogatstvo, društveni položaj, znanstvena
otkrića i sl., u tom su kontekstu samo sredstva za dosizanje vrednota odnosno
životnih ciljeva.

Vrijednosti i vrednote ne bi smjele zamijeniti mjesta (npr. žrtvovati zdravlje da

bi se steklo bogatstvo).

26
 RAZVOJ MORALNE SVIJESTI

Moralna svijest može se definirati kao sustav moralnih vrijednosti što tvore
moral - to je skup pravila i normi što funkcioniraju kao standardi socijalnog
ponašanja u društvu, ili nekom njegovom dijelu. Radi se o kriterijima za vrednovanje
ponašanja u terminima "dobrog" ili "lošeg", "ispravnog" ili "neispravnog"
ponašanja.

Moralno ponašanje se često poistovjećuje sa prosocijalnim ponašanjem =

namjerno ponašanje što ima pozitivne posljedice za druge. Može biti egoistički i
altruistički motivirano. Altruističko ponašanje je nesebično prosocijalno ponašanje.
Pomaganje je egoističko ako mu je cilj smanjenje vlastite neugode, a altruističko ako
je njegov cilj dobrobit druge osobe (altruistički paradoks). Motivirano je doživljajem
empatije tj. suosjećanja s drugom osobom.

Moguće je govoriti o kognitivnoj (razumijevanje i prihvaćanje uloge i gledišta

druge osobe) i čuvstvenoj (emocionalni odgovor na uvjete u kojima se nalazi druga
osoba i na čuvstva što ih doživljava) empatiji.

Moralno ponašanje uvjetovano je s jedne strane situacijom, tj. drugim ljudima,

a s druge, osobinama ličnosti pojedinca.
- utjecaj drugih - nagrada, kazna, nazočnost drugih ljudi (tzv. fenomen
pasivnog promatrača)
- jasnoća signala - je li je nečija nevolja očita
- stupanj potrebe za pomoć
- interpretacija uzroka nevolje
- «cijena» pomaganja odnosno uskraćivanja pomoći ( materijalne, društvene i
čuvstvene nagrade ili odricanja )

Prema svim teorijama moralnosti temeljni kriterij moralnosti jest kriterij brige
za druge ljude. Moralno ponašanje je snažno uvjetovano vanjskim situacijskim
čimbenicima i to najviše nagradama i kaznama kojima okolina djeluje na određeno
ponašanje. To je izraženo kod egoističnog prosocijalnog ponašanja.
Altruističko prosocijalno ponašanje određeno je pounutrenim vrijednostima
i čuvstvenom empatijom. Viša razina moralnog rasuđivanja pojačava vezu između
čuvstvene empatije i altruistički motiviranog prosocijalnog ponašanja.

27
 ŽIVOTNA R A Z D O B LJ A
U životu svakog čovjeka postoje četiri životna razdoblja i to su: DJETINJSTVO,
MLADOST, ZRELOST I STAROST. Prva dva se dijele i na neka podrazdoblja.
Djetinjstvo u sebi uključuje prenatalno razdoblje, r. novorođenčeta, dojenčeta, rano,
srednje i kasno djetinjstvo. Mladost uključuje dva razdoblja – ranu i kasnu mladost.

DJETINJSTVO
PRENATALNO RAZDOBLJE

ovum - 14 dana,
embrion ( do kraja 2 mjeseca) -velika glava, mali udovi, razvijena jetra, spolni organi
diferencirani, kožica između prstiju, rep, hrskavice, otkucaji srca ubrzani, glava
predstavlja polovinu organizma,
fetus (do rođenja ) - s 24 tjedna – 16 cm, ruke i šake potpuno oblikovane; s 25
tjedana 25 cm; do 14 sedmice raspolaže gotovo svim refleksima kao novorođenče,
osjet mirisa ne postoji: osjet vida nema adekvatnih podražaja osjet sluha-reagira na
jaki zvuk ; osjet bola ne postoji; moguće je učenje putem uvjetovanih refleksa.
Na razvoj fetusa utječu :
-hrana, -zdravstveno stanje majke, -alkohol, -duhan, - čuvstveni doživljaji
(promjena rada endokrinih žlijezda), - dob roditelja

NOVOROĐENČE
( prvih 14 dana života )
- dijete se rađa nakon 280 dana provedenih u tijelu majke,
- nedonošće -
- prvi krik - prvi udisaj, ne plač, nema suza, nema boli,
- velika glava, kosti nisu čvrste, - težina 3500 ( 1500 - 7000 gr.), -dužina 50 cm., -
kosti hrskavične,
- disanje brže od odraslog, -puls 130, -koža smežurana,
- refleksi - Darwinov ili hvatanja (nestaje oko 40 tjedna),
- Moro (u 5.mj. nestaje) uslijed jakog zvuka izbacivanje ruku i nogu u stranu,
- hodanja (nestaje nakon nekoliko nedjelja) ,
- Babinskog (nestaje oko 6 mj.) podraživanje tabana izaziva lepezasto
širenje prstiju),

28
 DOJENČE
( od 14. dana do kraja 1.god. )
- doba najbržeg tjelesnog rasta (krajem 1.god. prosječna težina je 9-10kg, a
visina 70 cm),
- razvija se osjetljivost za dodir, za toplinu i hladnoću, za miris, jačinu zvuka.
- javlja se razlikovanje različitih oblika, fiksiranje predmeta,
- započinje govorna faza,
- manifestacije inteligencije (anticipiranje događaja, traženje sakrivenog predmeta,
dohvatanje predmeta povlačenjem podloge)
- razvijaju se čuvstveni odnosi s okolinom, interes za ljudsko lice i glas,
- oblici učenja su klasično i operantno uvjetovanje, asocijativno učenje (povezivanje
pojava i događaja koji su bili zajedno), i oponašanje (govor).

RANO DJETINJSTVO
( od 1. do 6. god.)
- jasličko razdoblje 1-3 god.,
- nagli rast, pri kraju razdoblja velika samostalnost- jedenje, navike na čisto
- opažanje je difuzno i sinkretičko,
- pamćenje nenamjerno,
- opažajno-praktično mišljenje, faza pitanja,
- govor dobro razvijen, važni poticaji iz obitelji,
- diferencijacija čuvstava - jaka, česta, prolazna,
- socijalni razvoj odvija se među vršnjacima i u porodici ,

- vrtičko razdoblje 3-6 god.,

- motorni razvoj vrlo intenzivan, sve veća spretnost i samostalnost - jedenje,
oblačenje i svlačenje,
- pamćenje i dalje nenamjerno,
- govor je brzo razvija,
- mišljenje konkretno, mašta razvijena, dječje ~laži~,
- socijalni razvoj u obitelji i u društvu vršnjaka,
- čuvstva intenzivna, polako dolaze pod kontrolu,
- zrelost za školu - fizička i psihička,

29
 SREDNJE DJETINJSTVO
( od 6/7 do 10/11 god. )
- visina se mijenja od 118 do 130 cm, težina od 20 do 30 kg.,
- ispadaju mliječni zubi,
- kosti još nisu dovoljno čvrste, dolazi do različitih deformacija,
- velika potreba za aktivnošću,
- razvija se namjerno i logičko pamćenje,
- pojava apstraktnog mišljenja, konkretno još uvijek dominira,
- pažnja traje oko 40 min, ovisi o interesu i aktiviranosti,
- govor pravilan, usvojena osnovna pismenost,
- čuvstva se uspješnije kontroliraju, često se javlja strah od škole,
- potreba za društvom vršnjaka, antagonizam između dječaka i djevojčica,

KASNO DJETINJSTVO - PREDPUBERTET

( od 11/12 do 14/15 god.)
- djevojčice su teže i više od dječaka u prosjeku,
- javljaju se sekundarne spolne oznake,
- dobra kontrola čuvstava, vedro raspoloženje, moguć je strah od škole, bolesti i
smrti,
- rječnik sadrži oko 7000 riječi, razumijevanje metaforičkog govora,
- interes presudan za brzinu i kvalitetu pamćenja,
- prisutnije apstraktno mišljenje, kritičnost prema sebi i drugima,
- često i rado druženje s vršnjacima, raste važnost njihova mišljenja, popularni
učenici: dobri đaci, dobri drugovi, spretni, staloženi; nepopularni: agresivni,
tužibabe, loši đaci.

30
 MLADOST
RANA MLADOST - PUBERTET - RANA ADOLESCENCIJA
( od 13-15 do 16 -18 god.)
- intenzivan rad spolnih žlijezda, menstruacija, ejakulacija,
- usporava se puls (70-75 otkucaja), povećava se kapacitet pluća, diže se krvni tlak,
- važnost vanjskog izgleda za pripadnike obaju spolova,
- nespretnost adolescenta najčešće je posljedica nedostatka iskustva u socijalnim
situacijama, a ne fizičke nespretnosti,
- namjerno pamćenje dobro razvijeno, usko povezano s interesima,
- stvaralačka mašta zajedno sa stvaralačkim mišljenjem sudjeluje u svim oblicima
stvaralačke djelatnosti mladih,
- inteligencija dostiže maksimum,
- kritičnost mišljenja vrlo razvijena, lako se uviđaju vlastite i tuđe pogreške u
mišljenju,
-često se javlja interes za sport,

Dvije vrste promjena koje se zbivaju u ovom razdoblju ( psihološke i fiziološke)

se ne moraju odvijati paralelno, niti jednako brzo. Oni koji fizički ranije sazrijevaju
obično su omiljeniji i cjenjeniji u društvu vršnjaka. (npr. djevojka koja još izgleda kao
dijete može patiti jer je mladići uopće ne primjećuju). Odrasle može zavarati vanjski
izgled pubertetlija te na temelju njega mogu zaključiti da su mladi ljudi i emocionalno
zreli kad su fizički sazreli.

Neke karakteristike adolescencije:

- čuvstvena nestabilnost - promjene raspoloženja, povećana osjetljivost na
kritike, nemogućnost kontroliranja čuvstvenih reakcija

- depresivnost, tuga, sanjarenje - može se javiti osjećaj praznine i

besperspektivnosti kao posljedica osamostaljivanja i preuzimanja odgovornosti; strah
od odrastanja; bijeg od svakodnevnih teškoća

- dosada - "sve je glupo", problem ne pripadanja ni među djecu ni među

odrasle. Stari interesi nestaju a novi još nisu izgrađeni.

- adolescentna kriza- formiranje identiteta od adolescenta zahtjeva da

poveže svoju prošlost i sadašnjost s nejasnom budućnošću, svoje sposobnosti,
interese, želje s očekivanjima i zahtjevima roditelja i šire sredine kojoj pripada.
Ako adolescent iz ranijih životnih razdoblja nosi sobom povjerenje u ljude,
optimizam, nadu, osjećaj kompetentnosti, kriza u koju će zapasti bit će pozitivno

31
razriješena - razvoj cjelovite ličnosti. Ako pak u krizu identiteta mladi ulaze
opterećeni osjećajem krivnje, sumnje u vlastitu vrijednost, nepovjerenjem prema
drugima ona ne će biti povoljno razriješena - konfuzija identiteta.

Kriza identiteta doživljava se u odnosu na:

- obitelj (odnosi s roditeljima i drugim članovima obitelji -prkosno ponašanje -

pružanje otpora prema autoritetu odraslih. Može se ispoljavati otvoreno ( izazovno
ponašanje, neposluh) ili prikriveno (nezainteresiranost, površnost )

- školu ( učenje, odnosi s nastavnicima, -zanemarivanje učenja - svih ili nekih

predmeta; novi interesi, hobiji, izlasci, zaokupljenost filozofskim problemima )

- socijalnu prilagodbu ( odnosi s vršnjacima - njihovo mišljenje postaje

izuzetno važno; biti isti kao drugi - odjeća, frizura, rječnik, glazba; roditelji se mogu
osjećati povrijeđeni)

- izbor zanimanja ( što izabrati s obzirom na sposobnosti, mogućnosti,

vlastita očekivanja i očekivanja drugih)

- vlastitu osobu ( slika o sebi - fizička, intelektualna, čuvstvena, socijalna

komunikacijska, filozofska; -kritičnost prema sebi i drugima - velika strogost pri
prosuđivanju vlastitog izgleda i sposobnosti. Slično i prema drugima.

- hijerarhiju vrijednosti ( moralne vrijednosti - smisao života, spolnost -

odnos prema suprotnom spolu- različita očekivanja djevojaka i mladića;
egzistencijalni problemi)

KASNA ADOLESCENCIJA - KASNA MLADOST

( od 16-18 do 21-25 god.)
- fizička zrelost potpuna,
- čuvstveno i socijalno sazrijevanje traje i dalje,
- potrebu za nježnošću i toplinom često smatraju izrazom slabosti,
- težnja za slobodom, nezavisnošću i afirmacijom,
- ne uklapanje u društvo vršnjaka nego isticanje, vrlo snažna prijateljstva,
- problemi spolnog života,
- prihvaćanje odgovornosti za vlastite postupke.

32
 ZRELOST
( od 22-25 do 50-70god.)
- uspostavljanje svih aspekata zrelosti: čuvstvene, socijalne i ekonomske
- stvaranje vlastite obitelji,
- problem odgovornog roditeljstva,
- napon snage u fizičkom i psihičkom smislu, stvaralački maksimum.

Ekonomski problemi često doprinose postojanju ovisnosti o roditeljima, što

onemogućava dosizanje potpune zrelosti.

STAROST
( od 55/70 do …….)
- velike individualne razlike u započinjanju ovog razdoblja kao i u njegovu
tijeku,
- patološko starenje - uzrokovano različitim bolestima, - fiziološko starenje -
normalno opadanje funkcija cijelog organizma,
- sve funkcije ne opadaju jednako brzo,
- ranije počinju opadati fizičke nego psihičke funkcije,
- najčešće prvo opadaju senzorne funkcije - vid, kasnije sluh,
- motorna spretnost opada sporije kod onih koji se bave motoričkim aktivnostima,
- inteligencija sporije opada ako se bave intelektualnim radom, što je bila viša
kasnije će početi opadati,
- pamćenje je lošije samo ako je vrijeme učenja ograničeno,
- usporava se vrijeme jednostavnih i složenih psihomotornih reakcija,
- vozačke sposobnosti ostaju dugo sačuvane ako se prakticiraju,

- problem klimakterija, - problem odlaska u mirovinu, - problem samostalnog

življenja

33
 LITERATURA

- obvezatna
V. Andrilović: Metode i tehnike istraživanja u psihologiji odgoja i obrazovanja, Školska knjiga,
Zgb., 1983.
V. Andrilović, M. Čudina: Osnove opće i razvojne psihologije, Školska knjiga, Zgb, 1985.
N. Pastuović: Osnove psihologije obrazovanja i odgoja. Znamen, Zgb., 1997.

- dodatna
S. Feinstein: Tajne tinejdžerskog mozga, Naklada Kosinj d.o.o., Zgb., 2005.
I. Furlan: Čovjekov psihički razvoj, Školska knjiga, Zgb, 1981.
A. Fulgosi: Psihologija ličnosti - teorije i istraživanja, Školska knjiga, Zgb, 1981.
D. Goleman: Emocionalna inteligencija, Mozaik knjiga, Zgb., 1997.
D. Miljković, M. Rijavec: Razgovori sa zrcalom: psihologija samopouzdanja, IEP, Zgb., 1996.
M. Rijavec: Čuda se ipak događaju: psihologija pozitivnog mišljenja, IEP, Zgb., 1997.
M. Rijavec, D. Miljković: A što biste vi učinili: psihologija protiv zdravog razuma, IEP, Zgb.,
1998.
V. Vizek-Vidović, M. Rijavec, V. Vlahović-Štetić, D. Miljković: Psihologija obrazovanja, IEP-
VERN, Zgb., 2003.
x x x x x Psihologijski rječnik, Prosvjeta, Zgb., 1992.

34