STUDIJ PSIHOLOGIJE

HRVATSKI STUDIJI
SVEUILITE U ZAGREBU
KOLEGIJ: UVOD U SOCIJALNU PSIHOLOGIJU

ODNOS STAVOVA I PONAANJA

STUDENTICA:
U Zagrebu, 3. sijenja 2013.
Uvod

Marina Sari

Socijalni psiholozi stavove obino definiraju kao trajna vrednovanja ljudi, objekata ili
ideja (Aronson, Wilson i Akert, 2005). Stavovi se sastoje od emocionalne, spoznajne i
ponaajne sastavnice. Emocionalna sastavnica odnosi se na emocionalne reakcije prema
objektu stava, spoznajna sastavnica su misli i vjerovanja o objektu stava, dok se pod
ponaajnom sastavnicom misli na vidljivo ponaanje prema objektu stava. (Aronson i sur.,
2005). Uzevi u obzir ove sastavnice vidljivo je da se stav moe primarno zasnivati na
osjeajima, spoznajama i ponaanju. Stav zasnovan na ponaanju proizlazi iz opaanja
vlastitog ponaanja prema objektu stava. To se objanjava teorijom samopercepcije Daryla
Bema (1972, prema Aronson i sur., 2005) prema kojoj ljudi ponekad ne znaju to osjeaju
prema odreenom objektu dok ne vide kako se ponaaju prema njemu. Nadalje, ponaanjem
je u nekim sluajevima mogue i mijenjati stavove. Primjer toga je teorija spoznajnog
nesklada prema kojoj ljudi osjeaju nesklad kada ine neto to naruava njihovu sliku o sebi.
U toj situaciji pokuavaju pronai vanjsko ili unutarnje opravdanje za svoje ponaanje.
Vanjska opravdanja ne proizlaze iz osobe nego iz okoline u kojoj osoba trai potencijalni
razlog za svoje ponaanje, ukoliko su ta opravdanja minimalna, na scenu stupaju unutarnja
opravdanja. Unutarnjim opravdanjem usklauju se stav i ponaanje na nain da osoba poinje
vjerovati u ono to je prvotno rekla ili uinila. Kako bi se utjecalo na promjenu neijeg
ponaanja esto se koristi zagovaranje suprotnog stava gdje se osoba potie da javno iznese
stav koji se protivi njezinom prvotnom stavu, to u konanici rezultira mijenjanjem njezina
stava u smjeru javne izjave. U medijima se na promjene stavova velike populacije utjee
uvjeravajuim porukama, primjerice televizijskim reklamama koje zastupaju odreenu stranu
nekog pitanja. Pri tome se oslanja na ponaanje sukladno stavovima i pretpostavlja se da e
mijenjanje stavova ljudi prema njihovim proizvodima utjecati na poveane prodaje. No,
injenica je da u stvarnosti odnos izmeu stavova i ponaanja nije jednostavan. Stavovi
omoguuju predvianje ponaanja samo u odreenim uvjetima. Kljuni faktor je odreivanje

kakvo je ponaanje koje elimo predvidjeti, da li je spontano ili namjerno i planirano (Fazio,
1990, prema Aronson i sur., 2005). Ukoliko je ponaanje spontano ono ovisi o pobudljivosti
stava, na nain da e se moi predvidjeti samo jako pobudljivi stavovi, dok se predvianje
ponaanja koje je namjerno i planirano najbolje objanjava teorijom planiranog ponaanja
Ajzena i Fishbeina, prema kojoj su najbolji prediktori namjera ponaanja stavovi prema
specifinim ponaanjima, subjektivne norme i opaeni stupanj kontrole nad ponaanjem
(Ajzen, 1985, prema Aronson i sur., 2005).

Rasprava
Na temu odnosa stavova i ponaanja, proveden je velik broj istraivanja razliitih
prema tome koji se objekt promatra. Istraivae je zanimalo kako stavovi mogu utjecati na
ponaanja i kakav je zapravo njihov odnos. Ovdje se iznosi pregled tri istraivanja provedena
na razliitim fakultetima, u kojima se ispituju stavovi, ponaanja i njihov odnos preko
problema puenja.
Rhodes i Ewoldsen (2009) istraivali su kakvu ulogu stavovi i norme igraju u utjecaju
na puenje kod adolescenata. Prema prethodnim istraivanjima socijalne norme su
najuspjeniji prediktori puenja adolescenata (Chassin i sur., 1986; Flay i sur., 1998; Jacobson
i sur., 2001; Smith i Stutts, 1999; Unated States Department of Health and Human Services
[USDHSS], 1994; prema Rhodes i Ewoldsen, 2009). Ve spomenuti model Fishbeina i Ajzena
(1975) navodi da je za ponaanje najbolji prediktor subjektivna norma, koja se odnosi na
miljenje pojedinca o tome kako se oekiva od njega da postupi u odreenoj situaciji. No,
nedavna istraivanja pokazala su da subjektivna norma zapravo i nije bolji prediktor
ponaanja od stava prema tom ponaanju (Albarracin i sur., 2001; Hagger i sur.,2002; prema
Rhodes i Ewoldsen, 2009). Cialdini i sur. (2000) razvili su fokus teoriju o normama koja se
temelji na pobudljivosti. Dakle, to neki konstrukt postaje pobudljiviji u pamenju, postaje
2

bolji prediktor drutvenog ponaanja (Fazio, 1986; Roskos-Ewoldsen, 1997; prema Rhodes i
Ewoldsen, 2009). Primjerice, ukoliko adolescenti imaju lako pobudljiv stav prema puenju,
vea je ansa da e poeti puiti. Brojna istraivanja su potvrdila to da pobudljivost stavova
utjee na to kako ljudi primaju i interpretiraju drutvene informacije (Fazio i sur., 1994; Fazio
i Williams, 1986; Houston i Fazio, 1989; Roskos-Ewoldsen i sur., 2004; prema Rhodes i
Ewoldsen, 2009). Konkretno, u ovom istraivanju ispitiva se da li su norme o puenju koje su
istaknute u drutvu, a time i pobudljivije u pamenju, dobar prediktor puakog ponaanja
studenata. Istraivanje je prvenstveno osmiljeno da se ispita kako pobudljivost stavova i
normi utjee na ponaanje, a kasnije je isplanirano i da se rezultati gledaju prema Faziovom
procesnom modelu. Sudionici istraivanja bili su 67 studenata Fakulteta komunikacijskih i
informacijskih znanosti, uzorak je bio prigodan i sudionici su dobili nagradne bodove na
kolegiju za sudjelovanje u ovom istraivanju. Istraivanje je provedeno na nain da su
sudionici dolazili u grupama od 1 do 6 studenata i smjeteni su za zasebna raunala te im je
reeno da promatraju ponaanja koja e im prikazati te da procjene bi li oni sudjelovali u tim
ponaanjima te da li bi njima vani ljudi eljeli da oni sudjeluju u njima. Mjerilo se vrijeme
koje im je potrebno da se prisjete odreenog stava i norme o ponaanju, to je bila mjera
pobudljivosti stavova i subjektivnih normi.
Regresijskom analizom rezultata pokazalo se da su stavovi snaniji prediktori
ponaanja (=0,57, p<0,001) od subjektivnih normi (=0,075,ns). Takoer, stavovi i
subjektivne norme su u statistiki znaajnoj korelaciji (r=0,43, p<0,001). Iz toga je vidljivo
kako se najbolje predvianje ponaanja postie upravo kombinacijom pobudljivosti stavova i
subjektivnih normi. Vano je naglasiti da se ovim istraivanjem ne moe utvrditi da li su
pobudljive norme i stavovi uistinu uzrokovali da studenti ponu i nastave puiti ali je u
svakom sluaju dokazana povezanost tih varijabli, a rezultati prethodnih istraivanja

omoguuju nam pretpostavke u smjeru toga da pobudljivou stavova i normi moemo

predvidjeti odreeno ponaanje.
Polacek i Atkins (2008) provele su istraivanje o puakim stavovima i ponaanju na
sveuilinom kampusu na jugozapadu Sjedinjenih Amerikih Drava. Ovo istraivanje
potaknuto je injenicom da je u SAD-u od 1995. do 1999. godine puenje uzrokovalo smrt
oko 440 000 ljudi od kojih je najvei broj preminuo od raka plua ili sranih bolesti. (Centar
za kontrolu i prevenciju bolesti [CDC], 2004a, prema Polacek i Atkins, 2008). Zabrinjavajui
podatak je da velik dio tog broja nisu aktivni nego pasivni puai, to je navelo Polacek i
Atkins da istrae kakvi su stavovi o prisilnom pasivnom puenju na prouavanom kampusu.
Cilj istraivanja bio je istraiti stavove studenata i zaposlenika o puenju, puako ponaanje i
pravila o zabrani puenja na kampusu. Poetna hipoteza istraivaa bila je temeljena na
prethodnim istraivanjima (Loukas, Garcia i Gottlieb, 2006; Rigotti, Regan, Moran i
Weschler, 2003), povodom kojih se oekivalo da e sudionici koji su nepuai, stariji ili ene
imati pozitivnije stavove o nepuenju i vie podravati zabrane puenja.
U istraivanju je dobrovoljno sudjelovalo 2817 studenata, profesora i ostalih
zaposlenika kampusa, od toga je 40% bilo mukih a 60% enskih sudionika. Najvie
sudionika su bili studenati, od toga 65% s prediplomskih te 6% s diplomskih studija, zatim
4% zaposlenici kampusa te 2% sveuilini profesori. Podaci su prikupljeni na nain da su
sudionici ispunili online anketu sa 16 estica koje su se odnosile na stavove o izloenosti
pasivnom puenju, puaka ponaanja te na demografska obiljeja sudionika. Pitanja koja su
se odnosila na stav vrednovana su skalom Likertova tipa s ljestvicom od 1 (izrazito se ne
slaem) do 5 (izrazito se slaem), odgovori ispod 3 smatrali su se negativnim, a iznad 3
pozitivnim stavom. Navedena pitanja koja su se odnosila na stavove su zavisne varijable ovog
istraivanja, dok su demografske varijable i puako ponaanje nezavisne varijable.

Multivarijantnom analizom varijance testirane su poetne hipoteze da sudionici

nepuai, stariji sudionici i enske sudionice imaju pozitivnije stavove o nepuenju i da
podravaju zabranu puenja na kampusu. Wilksova lambda pokazala se znaajna za spol, F
(8,2753)=2,155, p<0,05) i za klasifikaciju (podjelu na studente preddiplomskog i diplomskog,
zaposlenike i profesore), F(24,7985)=2,155, p<0,01, ali ne i za godine ni za interakciju
zavisnih varijabli. Pregledom dobivenih podataka vidljivo je kako su stariji ispitanici (45-65
godina) iskazali veu zabrinutost za potencijalne bolesti uzrokovane pasivnim puenjem od
mlaih ispitanika (18-24 godine). Nadalje, ta najmlaa kategorija ispitanika (18-24) najvie se
slagala da je najbolji nain prevencije pasivnog puenja dozvoljavanje puenja samo na nekim
ulazima u kampus a ne na svima. to se tie rezultata s obzirom na klasifikaciju sudionika,
studenti diplomskih studija iskazali su veu brigu za zdravstvene probleme uzrokovane
pasivnim puenjem i dali su veu podrku zabrani puenja na kampusu. Osim stavova,
ispitivala su se i ponaanja, pokazalo se da je 76% sudionika nepuai, 8% ih je stalni puai,
7% povremeni puai, 8% pui samo kada pije alkohol i 2% pui kad je u drutvu s drugim
puaima. Rezultati su analizirani analizom varijance (ANOVA) i potvrdilo se ve oekivano,
da sudionici puai imaju negativnije stavove prema zabranama puenja od sudionika puaa
te da pokazuj manju zabrinutost za probleme uzrokovane aktivnim ili pasivnim puenjem.
Uzevi u obzir sve rezultate, veina sudionika istraivanja iskazala je zabrinutost zbog
pasivnih puaa i smatra da se drutvo treba pobrinuti da nisu prisilno izloeni nikotinskom
dimu te da zabrane puenja na kampusu treba uiniti stroima. Zanimljiv podatak je kako i
velik broj puaa podrava da se kampus uini prikladnijim za nepuae. Kako bi se to uinilo
potrebno je da se puai pridravaju pravila o zabranama puenja, to se pokuava uiniti
izraavanjem koliko je taj problem bitan, dakle utjecajem na njihove stavove ne bi li se
utjecalo i na njihovo ponaanje. Razlog zbog kojeg se uope eljelo uiniti kampus mjestom
ugodnim za nepuae je takoer povezan s odnosom stavova i ponaanja. Naime, fakultet je

mjesto gdje se mladi umovi formiraju i potrebno je na njih pozitivno utjecati pravilnim
primjerima, a kampus protiv puenja tako moe dovesti do drutva koje je protiv puenja.

Jo jedno istraivanje o odnosu stavova i ponaanja kod puenja proveo je Jenks

(1992). Jo od 1950. godine provoena su istraivanja o posljedicama puenja na ljudsko
zdravlje te su svi dobiveni podaci koji ukazuju na njegov lo utjecaj uistinu doveli do
smanjenja puenja u drutvu, dakle stavovi koji su ljudima postali lako doseni u pamenju
utjecali su na njihovo ponaanje. Markle i Troyer (1979, prema Jenks, 1992) u svojem
istraivanju su dobili podatke da se 80% puaa i 95% nepuaa slae da je puenje tetno za
zdravlje. Takoer, svojim istraivanjem su Bleda i Sandman (1977, prema Jenks, 1992)
pokazali kako nepuai negativno vrednuju puae. Nadalje, brojna istraivanja pokazala su
kako puai imaju pozitivnije gledite prema svojem ponaanju i tendenciju da ga
opravdavaju, to moemo objasniti ve spominjanim subjektivnim normama gdje se ljudi
pitaju to bi drugi rekli na njihovo ponaanje te imaju potrebu da ga opravdavaju.
Potaknut navedenim podacima i istraivanjima, Jenks je odluio u svojem istraivanju
ispitati kako stavovi i norme puaa utjeu na njihovo rizino ponaanje. Pretpostavio je da e
puai sudjelovati u vie riskantnog ponaanja od nepuaa, kao i da e sami sebe opisivati
kao osobe sklone riskiranju nego nepuai. Istraivanje je provedeno na 479 sudionika iz
metropole od vie od milijun stanovnika sluajnim odabirom preko telefonskog anketiranja
upitnikom od 96 estica. Od svih sudionika, 156 se izjasnilo kao puai, 144 kao bivi puai i
179 kao nepuai. Anketom se ispitivalo njihovo rizino ponaanje i koliko se na skali od 1 do
7 vide kao osobe sklone riskiranju.
Rezultati su pokazali da su puai skloniji vidjeti sebe kao osobe sklone risku i pijenju
alkoholnih pia a manje skloni vezati sigurnosni pojas u automobilu i zdravo se hraniti. to je
potvrdilo prvotno postavljenu hipotezu. Takoer, provedena je analiza varijance (ANOVA)

koja je da postoje statistiki znaajne razlike izmeu pitanja o alkoholu i vezanju sigurnosnog
pojasa, granini rezultati (p<0,10) su pronaeni kod pitanja o prehrani, dok kod procjena
vlastite sklonosti riskiranju nisu pronaene znaajne razlike. Kao glavni razlog puenja,
puai su najee navodili psihiku ovisnost, zatim oputanje i fiziku ovisnost, a manji broj
je kao razlog puenja naveo i odravanje tjelesne teine. Promatranjem podataka vidljivo je i
kako nepuai drukije shvaaju razloge zbog kojih se pui, oni ee to prepisuju oputanju i
odravanju tjelesne teine. Takoer, smatraju da je puenje ugodnija aktivnost nego sami
puai koji priznaju da puenje stvara i psihiku i fiziku ovisnost, da je loa navika i da
dovodi do ozbiljnih problema. Kada se ispitalo i zadovoljstvo ivotom, pokazalo se da su
nepuai, bivi puai te puai koji poriu zdravstvene rizike puenja zadovoljniji svojim
zdravljem od onih koji se slau da je puenje ovisnost.
Kao mogue objanjenje toga to veina puaa shvaa da je puenje loa navika,
Jenks navodi dobru zastupljenost informacija o tetnosti puenja u medijima. Ako to
sagledamo kroz odnos stav ponaanje, to je takoer u skladu s ve navedenim teorijama da
oni stavovi koji su zastupljeniji u ljudskom pamenju bolje utjeu na ponaanje.

Zakljuak
Odnos stavova i ponaanja je sloen i iako su brojna istraivanja potvrdila da stavovi
mogu imati utjecaj na ponaanje, to ipak nije uvijek sluaj nego samo u odreenim uvjetima.
Istraivanja prikazana u ovom radu odnosila su se na odnose stavova i ponaanja puaa i
nepuaa. Rhodes i Ewoldsen (2009) proveli su istraivanje o ulozi stavova i normi kao
prediktora puenja adolescenata. Istraivanje je potvrdilo Faziovu teoriju da predvianje
ponaanja ovisi o tome da li je spontano ili namjerno, preciznije, potvreno je da ako
adolescenti imaju lako pobudljiv stav prema puenju postoji vea ansa da e poeti puiti.
Polacek i Atkins (2008) provele su istraivanje o puakim stavovima i ponaanju na jednom
7

amerikom sveuilinom kampusu. Svrha istraivanja bila je ispitati stavove studenata i

zaposlenika o puenju i pravilima o zabrani puenja na kampusu te puako ponaanje,
istaivanje je bilo usmjereno na dobrobit nepuaa i sprjeavanje prisilnog pasivnog puenja.
Veinski broj sudionika istraivanja iskazalo je zabrinutost zbog pasivnih puaa i izrazio da
smatra kako se drutvo treba pobrinuti da nisu prisilno izloeni nikotinskom dimu te da
zabrane puenja na kampusu treba uiniti stroima. Veina sudionika slae se i da je potrebno
da se puai pridravaju pravila o zabranama puenja, to se pokuava uiniti utjecajem na
njihove stavove o puenju ne bi li se na taj nain utjecalo i na njihovo ponaanje. Jenks (1992)
je svojim istraivanjem ispitao kako stavovi i norme puaa utjeu na njihovo rizino
ponaanje i dobio je podatke da su puai skloniji riskantnom ponaanju od nepuaa te da
sami sebe vie opisuju kao osobe sklone riskiranju nego nepuai. U konanici, moe se
primijetiti kako postoji velika povezanost izmeu stavova i ponaanja te da je u velikom broju
situacija mogue predvidjeti neko ponaanje preko stava osobe, posebno ako je osoba vrsto
sigurna u njega.

Literatura

Aronson, E., Willson, T.D. i Akert, R.M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: MATE

Jenks, R.J. (1992). Attitudes, perceptions, and risk-taking behaviors of smokers, ex-

smokers, and nonsmokers. Journal of Social Psychology, 132(5), 569-575.

Polacek, Georgia N.L. Johnston i Atkins, J.L. (2008). Smoking Behavior, Attitudes of
Second-Hand Smoke, and No-Smoking Policies on a University Campus. Health

Educator, 40(1), 37-45.

Rhodes, N. i Ewoldsen, D. R. (2009). Attitude and Norm Axxessibility and Cigarette
Smoking. Journal of Applied Social Psychology, 29(10), 2355-2372.