METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.

BA

ZNANOST - je misaona interpretacija objektivne stvarnosti koja je zasnovana na činjenicama te stvarnosti. Pod
znanošću se podrazumijeva i određeno područje istraživanja sa svim podacima, pojmovima, hipotezama,
zakonima, metodama i instrumentima kojima se znanstveni radnici služe u otkrivanju znanstvene istine.

ŠTA JE LOGIKA? Evropska logika nastala u Grčkoj, njenim osnivačem opravdano se smatra veliki grčki filozof
Aristotel. Logika je grčka riječ kojom označavamo logičko filozofsko učenje o logosu, što znači govor, riječ, um
itd. Logičari se najčešće slažu da logiku ne zanima svaki govor, nego samo onaj koji ima neko značenje ili smisao
te može biti istinit ili neistinit. Logika je nauka o zakonima i formama predmetno istinitog mišljenja.

ZNANOST I FILOZOFIJA – Iako i znanost i filozofija teže za istinom, one se ipak međusobno dosta razlikuju,
prije svega u predmetu istraživanja. Filozofija teži za istinitom spoznajom totaliteta, i podliježe samo logičkoj
verifikaciji, dok znanost podliježe i empirijskoj verifikaciji. Da bi se neka znanost izdvojila iz filozofije, trebala je
definisati vlastiti predmet istraživanja i razviti vlastite metode istraživanja.

ZNANOST I TEHNIKA – Znanost otkrivanjem zadovoljava znatiželju i samo jednu ljudsku potrebu, a tehnika se
koristeći tim otkrićima, može zadovoljiti veliki broj ljudskih želja. Dok je znanost zasnovana na otkriću, dotle se
tehnika temelji na izumu. Znanost otkriva ono što u objektivnoj stvarnosti postoji (zakonitosti), a tehnika
izmišlja način primjene tih otkrića kako bi se povećala efikasnost čovjekova djelovanja. Znanost objašnjava
objektivnu stvarnost, a tehnikom je čovjek ovladava.

ZNANOST I IDEOLOGIJA – Znanost provjerava svoju misao, a ideologija uvjerava. Znanost otkriva istinu,
ideologija stvara zabludu. Znanstveni pristup obilježava sila argumenata, a ideologijski pristup obilježava
argument fizičke sile i simboličke prisile. Znanost je objektivna, jer njezino mišljenje ovisi o onome o čemu misli,
a ideologija je subjektivna, jer njezina misao ovisi o onome ko misli.

DUALIZAM U ZNANOSTI – Umjesto da se spoznajni proces shvati kao jedinstvo teorijske misli i praktične
djelatnosti, u historiji znanosti ta dva aspekta su se razdvajala i suprostavljala. Tih se jednostranosti ni današnja
znanost nije oslobodila, što je vidljivo iz sukoba „teoretičara“ i „empiričara“. Tri razloga koja su najviše
pridonijela razbijanju jedinstvenog spoznajnog procesa jesu: spoznajni, društveni i obrazovni.

KVANTOFOBIJA I KVANTOFRENIJA U DRUŠTVENIM NAUKAMA

Kvantofobija podrazumijeva naglašavanje samo kvalitativnog pristupa u istraživanju društvenih pojava.
Teoretičari se koriste samo racionalnim metodama upadajući u kvantofobiju. Na iskustvenoj razini oni koji su
opredjeljeni za kvalitativnu metodologiju, usmjereni su na heurističku vrijednost iskustvenih podataka, pa se
opredjeljuju za promatranje sa sudjelovanjem, bez unaprijed postavljenih hipoteza.

WWW.STUDOMAT.BA 1
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

Kvantofrenija predstavlja isticanje kvantitativnog pristupa u istraživanju društvenih pojava. Empiričari se

usmjeravaju na prikupljanje iskustvenih podataka i upadaju u kvantofreniju. Na iskustvenoj razini oni koji su
opredjeljeni za kvantitativnu metodologiju, obično u istraživanju ne idu dalje od podataka.

Znanost se razvija povezujući teoriju i iskustvo, kvalitativno i kvantitativno. Kvantofobija i kvantofrenija koče
razvoj znanosti suprotstavljajući ono što znanost nastoji povezati. Teoretičari, usmjeravajući se na kvalitativnu
metodologiju i heuristički aspekt istraživanja, upadaju u kvantofobiju, a s druge strane, empiričari, usmjeravajući
se na kvantitativnu metodologiju i verifikacijski aspekt istraživanja, upadaju u kvantofreniju.

METODOLOGIJA – je logičko-epistemološka disciplina koja izučava metode, razvija njihova logička načela, ali i
nastoji sistematizovati i ocijeniti istraživačko iskustvo jedne nauke. Metodologija se može definisati i kao učenje
o metodama, tj. dio logike koji se bavi proučavanjem spoznajnih metoda. METODE - su sredstva i načini
pomoću kojih pristupamo nekom problemu.

EPISTEMOLOGIJA (grč. Episteme-znanost i logos-nauka) je teorija o znanostima, njihovim metodama i

sistematici. Taj izraz je prvi uveo škotski filozof James Frderick Ferrier (1808-1864).

GNOSEOLOGIJA (grč. Gnosis-spoznaja i logos-nauka) je filozofska disciplina koja ispituje mogućnosti istinite
spoznaje i raspravlja o spoznajnim izvorima, njihovom obimu, pretpostavkama, granicama, kriteriju i objektivnoj
vrijednosti spoznaje.

ONTOLOGIJA je temeljna disciplina metafizike, koja proučava biće kao takvo, tj. ukoliko ono jeste biće. Ona ne
promatra biće pod nekim ograničenim vidom, nego ona biće promatra, kako je ono po sebi, u svojoj biti.
Proučavajući biće, ontologija propituje načela i uzroke bića kao takvog, njegovu bit, njegovo postojanje
(egzistenciju), njegovu mogućnost, odnosno stvarnost.

POJAM je misao o biti predmeta, tj. misao o biti onoga što mislimo, odnosno misao o bitnim karakteristikama
onoga šta mislimo. SADRŽAJ je skup bitnih oznaka pojma. OPSEG pojma je skup svih nižih pojmova koje on
obuhvata. Skup svih pojedinačnih predmeta na koje se odnosi neki pojam nazivamo DOSEGOM ili područjem
primjene.

VRSTE POJMOVA
 Prema predmetima misli – pojmovi o materijalnim predmetima, osobinama, odnosima, pojavama i dr.
 Individualni i klasni pojmovi – ovi pojmovi se razlikuju prema opsegu. Individualni pojmovi u svom
opsegu imaju samo jedan predmet. Klasni pojmovi se odnose na čitavu grupu (klasu) sličnih predmeta.
(Npr. Edin Džeko je individualni pojam, a fudbaler je klasni pojam).

WWW.STUDOMAT.BA 2
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

 Nekvantificirani i kvantificirani pojmovi – Nekvantificirani pojmovi imaju tačno određen opseg, oni su
globalni. (Npr. u rečenici „Učenici su nestašni“ nismo odredili na koje učenike mislimo i koliko ih je).
Kvantificirani pojmovi imaju tačno određen opseg i mogu biti univerzalni (svi glumci), partikularni (neki
glumci) i singularni (George Clooney).
 Jednostavni i složeni pojmovi – razlikuju se po sadržaju. Jednostavno pojmovi u svom sadržaju imaju
samo jednu osobinu, dok složeni pojmovi imaju barem dvije osobine.
 Pozitivni i negativni pojmovi – pozitivni pojmovi ističu neku osobinu, a negativni pojmovi negiraju
neku osobinu.
 Jasni-nejasni, razgovjetni-nerazgovjetni pojmovi – jasni i nejasni pojmovi se razlikuju po obimu.
Jasan je onaj pojam kod kojeg je obim potpuno poznat. Razgovjetni i nerazgovjetni pojmovi se razlikuju
po sadržaju. Razgovjetan je onaj pojam kod kojeg je sadržaj potpuno poznat, a nerazgovjetan je onaj kod
koga sadržaj nije potpuno poznat.

ODNOSI POJMOVA

 Identični pojmovi – imaju isti opseg i isti sadržaj, međutim identičnost u prirodi ne postoji, pa ne
postoje ni identični pojmovi.
 Ekvipolentni pojmovi – imaju isti opseg, ali različit sadržaj.
 Interferirajući pojmovi – dva pojma koja imaju djelimično isti opseg i djelimično isti sadržaj.
 Superordinirani i subordinirani pomovi – superordinirani imaju širi opseg, a subordinirani imaju uži
opseg, ali se opseg subordiniranog pojma nalazi u sastavu superordiniranog pojma.
 Koordinirani pojmovi – pojmovi koji su subordinirani zajedničkom višem pojmu, ali imaju neke
osobine koje ih razdvajaju.
 Kontrarni pojmovi – koji su takođe subordinirani zajedničkom višem pojmu, ali su međusobno
suprotni.

SUD je spoj pojmova kojima se nešto tvrdi ili poriče (neki brodovi su bijeli).

STRUKTURA SUDA:

 Posredujuća misao – misao pomoću koje obuhvatamo neke predmete koje želimo pobliže odrediti
(„brodovi“).
 Posredovana misao – misao kojom predmet pobliže određujemo („bijeli“).

WWW.STUDOMAT.BA 3
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

ELEMENTI SUDA: Subjekt je pojam o onome o čemu se sudovi nešto izriče ili tvrdi. Predikat je pojam pomoću
kojeg se u subjektu nešto izriče ili tvrdi. Spona (kopula) predstavlja misaoni odnos subjekta i predikata. Ona je u
sudu objekt moguće afirmacije ili negacije.

ČETVEROSTRUKA RAZDIOBA SUDOVA

 Sudovi po kvantitetu – dijele se na opće (univerzalne) i posebne (partikularne) zavisno o tome koliki je
opseg pojma subjekta. Sud kojim mislimo cijeli opseg pojma subjekta jeste opći (univerzalni) sud. Sud
kojim mislimo dio opsega pojma subjekta jeste posebni (partikularni) sud.
 Sudovi po kvalitetu – dijele se na potvrdne (afirmativne) i niječne (negativne). Potvrdni sud je sud kojim
posredujuću i posredovanu misao međusobno spajamo, odnosno kojim nešto tvrdimo. Niječni sud je sud
kojim posredujući i posredovanu misao odvajamo, odnosno sud kojim nešto poričemo.
 Sudovi po modalitetu (stepenu) vrijednosti
 Sudovi po odnosu (relaciji)

ZAKLJUČAK je logični postupak pomoću kojeg jedan sud proističe iz jednog suda (neposredni zaključak) ili iz
dva ili više sudova (posredni zaključak). Kada jedan sud nužno proističe iz drugog suda, odnosno sudova, onda je
takav zaključak deduktivan. U svakom zaključku zazlikujemo sud ili sudove od kojih zaključivanje polazi. Taj
sud-sudove nazivamo premisama ili pretpostavkama. Sud koji slijedi iz premise ili premisa naziva se konkluzijom
ili zaglavkom.

TRADICIONALNA PODJELA ZAKLJUČAKA

 Neposredan zaključak - je onaj u kojem se jedan sud izvodi iz samo jednog drugog suda. (Ko bude učio,
Imat će dobar rezultat).
 Posredni zaključak - je onaj u kojem se jedan sud izvodi iz najmanje dva druga suda. To znači da se
satoji iz najmanje tri suda. (Tarik dobro uči, Tarik je student veterinarskog fakulteta, Studenti
Veterinarskog fakulteta dobro uče)

Posredni zaključci se dijele na: a) induktivne zaključke – u kojem se iz posebnih-pojedinačnih premisa izvodi
opća konkluzija, b) deduktivne zaključke – u kojem se iz općenitih premisa izvodi posebna konkluzija.
Jednostavan deduktivni zaključak jeste silogizam. To je najjednostavniji oblik posrednog zaključka koji se sastoji
iz samo tri suda, c) analogijske zaključke – u kojem se iz posebnih premisa izvodi posebna konkluzija (od
posebnog ka posebnom).

WWW.STUDOMAT.BA 4
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

DEFINICIJA je sud kojim se nedvosmisleno određuje sadržaj jednog pojma. Pojam čiji se sadržaj određuje
definicijom naziva se DEFINIENDUM, a pojam pomoću kojeg se u nekoj definiciji određuje definiendum naziva
se DEFINIENS. Definisati znači odrediti značenje riječi, termina, simbola ili odrediti sadržaj pojma označenog
riječju, terminom ili simbolom.

DIVIZIJA je logički postupak kojim se utvrđuje opseg nekog pojma. Elementi divizije (u svakoj diviziji
razlikujemo); 1) pojam čiji opseg divizijom utvrđujemo, 2) stanovište ili princip po kojem se divizija vrši, 3) niže
pojmove koji ulaze u opseg nekog pojma, a dobijamo ih dijeleći taj pojam po određenom principu.

Analizom u užem smislu nazivamo raščlanjivanje misaonih tvorevina (pojmova, sudova, zaključaka..) na
njihove elemente, a sintezom u užem smislu spajanje jednostavnih misaonih tvorevina u složene i složenih u
još složenije.

FAZE PROCESA ISTRAŽIVANJA – U istraživanju se čovjek mora maksimalno koristiti mišljenjem kao najvišim
adaptivnim procesom. U cijelovitom istraživačkom procesu moguće su slijedeće aktivnosti:

1. Izbor i definiranje problema istraživanja

2. Određivanje područja znanstvene analize
3. Definisanje pojmova i pojmovna analiza
4. Određivanje ciljeva istraživanja
5. Postavljanje hipoteza
6. Identifikacija i klasifikacija varijabli
7. Operacionalizacija varijabli
8. Utvrđivanje nacrta istaživanja
9. Izbor i razrada metoda za prikupljanje podataka
10. Planiranje i provođenje terenskog dijela istraživanja
11. Sređivanje i obrada podataka
12. Interpretacija podataka
13. Pisanje znanstvenog izvještaja

Prvih 5 faza istraživanja čini teorijska aktivnost. Od 6 do 11 faze razrađene su empirijske aktivnosti u

istraživačkom procesu. Interpretacija podataka i pisanje znanstvenog izvještaja, su faze koje povezuju teorijski
empirijski dio procesa istraživanja.

IZBOR I DEFINISANJE PROBLEMA ISTRAŽIVANJA – Problem istraživanja je specifičan problem. On se

zasniva na znatiželji, a nastaje ako o nečemu nemamo dovoljno znanja. Problem istraživanja je problem koji ne

WWW.STUDOMAT.BA 5
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

možemo riješiti učenjem ni studiranjem, već je potrebno provesti istraživanje da bi se došlo do novih spoznaja.
Formulisanje problema je mnogo češće bitnije od njegovog rješenja koje može biti stvar puke matematike ili
eksperimentalne vještine. Međutim, mlade ljude često obilježava „sljepilo za probleme“, koje je jače izraženo u
području društvenih nego u području prirodnih znanosti. Razlog je u ideologijskom uticaju koji je posebno
izražen u školskom obrazovanju. Ako nam je stalo do razvoja, a ne konzerviranja društvenih odnosa, umjesto
poticanja sljepila za probleme, mlade treba osposobljavati u osjetljivosti za probleme kako bi ih lakše uočavali i
uspješnije rješavali. Pri izboru problema treba imati na umu veći broj kriterija:

1. Novina – pri izboru problema treba izbjegavati nepotrebna ponavljanja istraživanja;

2. pri izboru problema istraživanja treba brinuti o njegovoj važnosti i primjenjivosti rezultata u praksi;
3. radoznalost i interesi su važni kriteriji pri izboru problema, jer znatiželja potiče ljudski duh na
istraživanje;
4. važan kriterij pri izboru problema je i stručnost istraživača. Normalno je da istraživač izabere problem
istraživanja iz područja struke;
5. pri izboru određenog problema treba provjeriti jesu li osigurana odgovarajuća oprema i uslovi rada;
6. pokroviteljstvo i saradnja centara odlučivanja važan je kriterij, jer ako nije osigurana saglasnost onih
koji mogu omesti određeno istraživanje, tada treba odustati od problema dok se ne osigura saradnja;
7. troškovi istraživanja su često veći od predviđenih pa sa mora prekinuti istraživanje. Zato se pri izboru
problema to treba imati na umu;
8. rizik, opasnost i teškoće mogu omesti istražvanje određenog problema, pa i to treba uzeti u obzir;
9. za svako istraživanje potrebno je određeno vrijme, što takođe treba imati na umu pri izboru problema;
10. aktuelnost rezultata istraživanja;
11. mogućnost riješenja nekog problema pomoću istraživanja takođe treba biti kriterij izbora. Formulisanje
problema istraživanja je poseban zadatak u razradi projekta istraživanja.

IZBOR PODRUČJA ZNANSTVENE ANALIZE – Društvena pojava se može istražiti s jednog znanstvenog
područja (disciplinarno istraživanje) ili sa više znanstvenih područja (interdisciplinarno istraživanje).
Formulacijom problema pomoću upitne rečenice usmjeravamo se prema određenim znanstvenim područjima.
Izbor znanstvenih područja s kojih smo se odlučili istraživati dalje, specificira problem istraživanja.

DEFINISANJE POJMOVA I POJMOVNA ANLIZA – Nema naučnog otkrića bez povezivanja određenih činjenica
s odgovarajućim pojmovima. Uz pomoć pojmova znanost izražava spoznaje i rezultate svojih otkrića. Razvijenost
neke nauke očituje se u broju, jasnoći i logičkoj sređenosti njezinih pojmova. Pojmovnom analizom tragamo za
naučno relevantnim sadržajem nekog pojma.
WWW.STUDOMAT.BA 6
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

ODREĐIVANJE CILJEVA ISTRAŽIVANJA – U znanstvenom istraživanju pojavljuju sedvije vrste ciljeva:

1) pragmatični ili društveni ciljevi, 2) spoznajni ili znanstveni ciljevi. Pragmatični ili društveni ciljevi
istraživanja govore o koristima koje mogu priizići na osnovu rezultata istraživanja, a korisnicima koji se mogu
služiti dobivenim rezultatima, ako se može odrediti o načinu korištenja dobivenih rezultata. Dakle, prilikom
određivanja pragmatičnih ciljeva istraživanja potrebno je odrediti: Najvažnije korisnike, koristi i način korištenja
rezultata istraživanja. Spoznajni ili znanstveni ciljevi – njima određujemo razinu spoznaje koju trebamo
ostvariti da bismo riješili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, nego proističu iz same prirode problema. Priroda
problema ih ne određuje do kraja, pa ih treba specificirati. Četiri su razine spoznaje, pa su moguće četiri vrste
znanstveih ciljeva:
1. Znanstveno opisivanje ili deskripcija
2. Znanstvena klasifikacija
3. Znanstveno objašnjavanje ili eksplanacija
4. Znanstveno predviđanje ili prognoza

Znanstveno opisivanje ili deskripcija – opisivanje je prvi korak u procesu spoznanja i na njenim se zasnivaju
sve razine spoznaje. Iako je znanstveno opisivanje najniža razina spoznaje ona je izuzetno važna, jer se sve razine
spoznaje na njemu zasnivaju.znanstveno opisivanje je provođenje osjetilnih doživljaja (činjenica) konkretnog
predmeta istrraživanja (varijable) u simbolički jezik znanosti. Uz pomoć njega može se dobiti opći uvid u ono što
se opisuje.
Znanstveno objašnjenje ili eksplanacija – Objasniti neku pojavu obično znači otkriti uzroke njezinog
nastanka, mijenjanja i nestanka. Međutim, imamo dvije vrste eksplanacijskih ciljeva: 1) otkrivanje povezanosti,
2) otkrivanje uzročno-posljedične zavisnosti. Eksplanacijskim ciljevima istraživanja dobivamo odgovor na pitanje
kako i zašto. Eksplanacijskim ciljem istraživanja umožemo odrediti smjer i intenzitet povezanosti među
varijablama.
Znanstveno predviđanje ili prognoza – Za znanstvenu prognozu podaci nisu jednako važni kao za znanstvenu
dijagnozu. Ako je cilj istraživanja prognoza, nije dovoljno ustanoviti kakvo stanje jeste, već moramo biti
usmjereni i na tendenciju mijenjanja stanja. Zbog toga u istraživanjima s prognostičkim ciljem moramo biti
usmjereni na dinamičke karakteristike pojava, a njih nije moguće zahvatiti samo u jednom momentu.
Znanstvena klasifikacija – klasifikacijskim ciljevima nastojimo doći do pobližih spoznaja o pojavama i
procesima, određujući njihovu vrstu ili dovodeći ih u vezu s drugim pojavama i procesima. Prema tome, moguće
su dvije vrste znanstvenih klasifikacija: 1) klasifikacija s obzirom na zavisnu varijablu, 2) klasifikacija s obzirom na
nezavisne varijable. Klasifikacija mora udovoljiti nekim logičkim kriterijima. Prije svega ona mora biti dosljedna,
potpuna i iscrpna.

WWW.STUDOMAT.BA 7
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

POSTAVLJANJE HIPOTEZA – dobro i precizno formulisan problem istraživanja usmjerava nas prema boljim
hipotezama. Hipoteze istraživanja su misaoni odgovor na pitanje u problemu. U svakom istraživanju najveći rizik
za njegov uspjeh jeste u postavljanju hipoteza. Dobre hipoteze moraju udovoljiti većem broju kriterija:

1. Hipoteza mora biti valjana. To znači da se mora odnositi na problem koji istražuje.
2. Hipoteza mora biti pojmovno jasna. To znači da se trebamo držati značenja do kojih smo došli
pojmovnom analizom.
3. Hipoteza mora biti iskustveno provjerljiva.
4. Hipotezu treba dovesti u vezu s raspoloživom tehnikom.
5. Hipoteza mora biti specifična.
6. Hipoteza mora biti u vezi s teorijom.

VRSTE HIPOTEZA – postoje različite vrste hipoteza. S obzirom na ciljeve istraživanja razlikujemo hipoteze sa
deskriptivnim, klasifikacijskim, eksplanacijskim i prognostičkim sadržajem. S obzirom na razinu spoznaje
razlikujemo generalne hipoteze i koleteralne ili propratne (razrađujuće) hipoteze. Hipoteza je sud koji je izveden
iz znanja ili iskustva uz pomoć inteligencije, mašte i intiucije.

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA pomoći će nam uspostaviti najbolju iskustvenu vezu između naših misli
i pojava te procesa o kojima mislimo. Svako prikupljanje podataka u naučnom istraživanju je na određeni način
uvjerenje. Mjerenjem zahvaćamo varijacije varijabli bez obzira na to kakve one jesu: kvantitativne ili kvalitativne.
Mjerenje je brojčano prikazivanje svojstva. Objektivna stvarnost je raznolika, pa se njezina obilježja ne mogu
uvjeriti pomoću jedinstvenih pravila. Zato postoje različite vrste ljestvica za mjerenje koje se upotrebljavaju za
prikupljanje različitih podataka:

Nominalnim ljestvicama koristimo se po registriranju varijacija kvalitativnih varijabli. Svaka kvalitativna

varijacija dobiva određeni broj kao posebnu oznaku. Uz pomoć nominalne ljestvice određujemo frekvenciju
statističkim metodama moguće je te frekvencije dovesti u vezu sa drugim podacima i doći do novih informacija.

Ordinalne ljestvice su zapravo kvantitativna klasifikacija. Podaci se raspoređuju na jednom kontinuumu. Ovom
ljestvicom se određuje redoslijed među podacima, ali se ne zna kolika je razlika između pojedinih mjesta.

Intervalne ljestvice, kao što im samo ime kaže, određuju razmak između različitih podataka. One upotpunjuju
ordinalne ljestvice tako da znamo veličinu razlike među podacima. Stepeni ovakve ljestvice dobivaju se tako da
se umnožava veličina koju smo uzeli kao jedinicu mjere. Takvu ljestvicu ima toplomjer.

WWW.STUDOMAT.BA 8
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

POSMATRANJE je planska i organizovana djelatnost istraživača koja bi trebala da rezultira zadovoljavajućim

brojem podataka na bazi kojih bi bilo moguće pristupiti testiranju postavljenih hipoteza. U posmatranju nema
posrednika između objektivne stvarnosti i iskustvenih sadržaja u njoj. Posmatranje pruža bogato primarno
iskustvo i daje cjelovit doživljaj objektivne stvarnosti. Konačni cilj svakog posmatranja je dijagnoza, tj.
utvrđivanje aktivnosti, ponašanja, odnosa, rituala, običaja ljudi koji su predmet posmatranja.

ANKETA je posebna metoda za prikupljanje podataka pomoću koje uživamo doći do podataka o stavovima i
mišljenjima ispitanika. U užem smislu anketa je pismeno prikupljanje podataka o stavovima i mišljenjima o
reprezentativnom uzirku ispitanika uz pomoć upitnika. Anketom se prikupljaju podaci o masovnim pojavama u
društvu sa kratkim pitanjima, relativno kratkog sadržaja. Anketu je najbolje sprovoditi na ciljanoj statističkoj
masi, i sprovodi se metodom reprezentativnog uzorka. Anketno istraživanje počinje izradom anketnog upitnika
izradom pitanja. Anketa je postupak koji zahtjeva od istraživača niz pripremnih radnji gdje istraživač treba voditi
računa kako uspostaviti vezu sa hipotetičkim okvirom istraživanja, da li će dobiveni podaci pomoći u verifikaciji
hipoteze.

INTERVJU je usmena anketa, pitanja se postavljaju usmeno i odgovori dobijaju usmeno. Neke od prednosti
intervjua su: mogućnost uklanjanja nedostataka pismene ankete, poboljšavanje kvalitete odgovora... Imamo
slobodni i standardizovani intervju. Slobodni intervju je sličan običnom razgovoru, a upotrebljava se kada se želji
dublje prodrijeti u problematiku koja se istražuje, pa se ispitanik pusti da slobodno govori kako bi se oslobodio
formalnih, sadržajnih i psiholoških ogričenja. Standardizovani intervju je formalni i sadržajno razrađen, tako da
se govor ispitanika vodi unaprijed pripremljenim pitanjima. Upotrebljava se u ekstenzivnim istraživanjima za
provjeravanje određenih hipoteza.

TESTOVI – test se obično definiše kao standardizovani postupak, pomoću kojeg se izaziva neka određena
aktivnost, a onda se učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje, tako da se individualni rezultat usporedi s rezultatima
koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji. Test nije instrument ankete već vrsta ankete.

ANALIZA SADRŽAJA je metoda za prikupljanje podataka iz informacijskog materijala: iz knjiga, časopisa,

novina, s radija, televizije i interneta. Uz pomoć nje može se analizirati verbalna i neverbalna komunikacija. U
pripremi analize sadržaja moramo odrediti kategorije, uzorak i jedinice analize sadržaja. Kategorije analize
sadržaja su obilježja sadržaja čiju zastupljenost želimo odrediti u nekom informacijskom materijalu. Uzorak
analize sadržaja pri određivanju uzorka obično se ograničavamo na vremensko razdoblje koji nas najviše zanima
i koje nam se čini najvažnije za problematiku koju pratimo. Jedinice analize sadržaja izbor jedinica analize
sadržaja ovisi o vrsti i broju kategorija, kao i opsegu i o vrsti sadržaja koji ćemo analizovati.

WWW.STUDOMAT.BA 9
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

Sukcesivni nacrt istraživanja sastoji se samo od eksperimentalne grupe. Istraživanje se provodi tako da prvo
mjerimo zavisnu varijablu. Zatim uvodimo nezavisnu varijablu, pa nakon toga ponovo mjerimo zavisnu varijablu.
Proširenim sukcesivnim nacrtom istraživanja možemo se koristiti ako je nezavisna varijabla takva da je
možemo kontrolisano mijenjati u toku istraživanja. Komparativni nacrt istraživanja sastoji se od više grupa u
kojima se mjeri samo zavisna varijabla. Kontrolni ekperimentalni nacrt ima kontrolisanu grupu koja se
nastoji, po svemu izjednačiti s eksperimentalnom grupom, osim u djelovanju nezavisne varijable. Transverzalni
nacrt istraživanja uz pomož presijeka u istraživanju neke pojave ili procesa omogućije njihovo praćenje u
vremenu. Ovaj način omogućije brzo prikupljanje podataka, ali se zato ne smije zaboraviti da brzina povećava
rizik u istraživanju. Longitudinalni nacrt istraživanja prati određeno obilježje kod istih ispitanika u vremenu i
tako kontroliše različite uticaje. Ovaj nacrt daje bolje uvid u razvoj nekog obilježja, ali zahtjeva dosta vremena i
napora da se u tako dugom razdoblju prate odabrani ispitanici.

INDUKTIVNA METODA – je sistematska i doslijedna primjena induktivnog načina zaključivanja u kojem se na

temelju pojedinačnih ili posebnih činjenica dolazi do zaključka o općem sudu, od zapažanja konkretnih
pojedinačnih slučajeva i fakata, dolazi se do općih zaključaka, od poznatih pojedinačnih slučajeva. Treba praviti
razliku razliku između induktivne metode i na zaključak, jer to nije isto. Činjenica je da nema induktivne metode
bez induktivnog zaključka, ali to ne vrijedi u obrnutom slučaju. U razmatranju induktivne metode ne može se
isključiti fundamentalni element svakog induktivnog zaključka, a to je odnos dio klase-cijela klasa, ili relacija
opća-posebno.

DEDUKTIVNA METODA – Između deduktivnog zaključka i deduktivne metode postoje određene razlike. Kada
se doslijedno primjenjuju deduktivni zaključci, koji dovode do znanstvene spoznaje, radi se o deduktivnoj
metodi, što nije slučaj s upotrebom slučajnog deduktivnog zaključka. Deduktivna metoda je sistematska i
doslijedna primjena deduktivnog načina zaključivanja u kojem se iz općih stavova izvode posebni, pojedinačni
zaključci. U dedukciji se najčešće polazi od općih istina i dolazi do posebnih i pojedinačnih stavova. Bitno
obilježje dedukcije je u tome da rezultati uvijek imaju karakter značajnih znanstvenih spoznaja.

METODA ANALIZE je postupak znanstvenog istraživanja i objašnjenja stvarnosti putem raščlanjivanja složenih
misaonih tvorevina (pojmova, sudova i zaključaka) na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente i
izučavanje svakog dijela (elementa) za sebe i u odnosi na druge dijelove od cijeline. Ova metoda omogućije
uočavanje, otkrivanje i izučavanje znanstvene istine.

METODA SINTEZE je postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti putem spajanja, sastavljanja
jednostavnih misaonih tvorevina u složene i složenijih u još složenije, povezujući izdvojene elemente pojave,
procese i odnose u jedinstvenu cijelinu u kojoj su njezini dijelovi uzajamno povezani.

WWW.STUDOMAT.BA 10
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

METODA APSTRAKCIJE – Dijalektička logika shvaća apstrakciju kao misaoni postupak svakog odvajanja, tj.
bilo odvajanje općeg i eliminsanje posebnog, bilo misaoni postupak odvajanja posebnog i individualnog,
zanemarivanje općeg. Apstrakcija ima dvostruki smisao i to: apstrakcija općeg ili apstrakcija posebnog. Ona mora
imati dvojak karakter, jer se misaono može odstupiti od konkretnog jedinstva općeg i posebnog u nekom
predmetu. Apstrakcijom kao misaonim postupkom namjerno se odvajaju nebitni, a ističu bitni elementi i osobine
određenog predmeta ili pojave istraživanja.

METODA KONKRETIZACIJE – konkretizacija je misaoni postupak suprotan apstrakciji. Ona može bti dvojaka:
1) shvaćanje jedinstva apstraktno-općeg u posebnom i individualnom, 2) shvaćanje jedinstva apstraktno-posebnog s
općim u svakom predmetu ili pojavi. Bilo da se određuje apstraktno-opće u posebnom, ili apstraktno-posebno u
općem, pomoću općeg vrši se konkretizacija, jer se predmet istraživanja konkretno shvaća kao realno jedinstvo
općeg i posebnog. Prema tome, konkretizacija, kao poseban metodski postupak, zapravo je sinteza apstraktnog
općeg s posebnim i individualnim ili apstaktnog posebnog s općim.

METODA GENERALIZACIJE je misaoni postupak uopštavanja kojim se od jenog posebnog pojma dolazi do
općenitijeg koji je po gradaciji viši od ostalih pojeinačnih, s time da je vjerovatnost dobivenog pojma postojana.
Od pojeinačnih opažanja izvode se uopćeni zaključci, koji su realni samo ako imaju oslonac u stvarnosti.

METODA SPECIJALIZACIJE je takođe misaoni postupak kojim se od općeg pojma dolazi do novog pojma, užeg
po opsegu, a bogatijeg po sadržaju. Specijalizacija se kao metoda zasniva na nalitičkoj-sintetičkoj metodi i
apstraktno-konkretizovanoj metodi.

METODA DOKAZIVANJA je jedna od najvažnijih znanstvenih metoda u kojoj su inkorporirane gotovo sve
metode i svi posebni metodski postupci: naliza i sinteza, generalizacija i specijalizacija, indukcija i dedukcija,
apstrakcija i konkretizacija, kao i svi oblici mišljenja, poimanja i zaključivanja. Dokazivanje je izvođenje istinitosti
pojednih stavova na temelju znanstvenih činjenica ili na temelju ranijih utvrđenih istinitih stavova. Svrha ove
metode je utvrditi tačnost spoznaje. Bitni elementi doakzivanja su: TEZA–stav koji treba dokazati, NAČELA–
logički zakoni na temelju kojih se izvodi cjelokupni postupak dokazivanja, ARGUMENTI – činjenice, stavovi i
sudovi bez obzira radi li se o pojedniačnim, općim, partikularnim ili univezalnim, DEMONSTRACIJA –
uspostava logičke veze između argumenata i teze.

METODA OPOVRGAVANJA je suprotan postupak u odnosu na postupak dokazivanja. To je zapravo metodski

postupak kojim se umjesto dokazivanja teze, ona odbacuje i pobija. Ona se sastoji u dokazivanju pogrešnosti
teze. Kod opovrgavanja se pretpostavlja uzajamno isključivanje teze i antiteze, odnosno radi se o nemogućnosti
istodobne istinitosti oba suprotna stava. Jedan od njih teza ili antiteza, mora biti istinit stav, a drugi mora biti
neistinit.
WWW.STUDOMAT.BA 11
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

METODA KLASIFIKACIJE je najstarija i najjednostvanija znanstvena metoda. Znanost zapravo počinje

klasifikacijom. Na temelju spoznaja o prirodi stvari, klasifikacija predstavlja sisteme skupina predmeta ili
raspodjele niza srodnih pojava. Klasifikacija je sistematska i potpuna podjela općeg pojma na posebne, koje taj
pojam obuhvaća. Najjednostavniji način klasificiranja je podjela pojmova. Klasifikacije mogu biti prirodne i
umjetne.

KOMPARATIVANA METODA je postupak upoređivanja istih ili srodnih činjenica, pojava, procesa i odnosa,
odnosno utvrđivanja njihove sličnosti u ponašanju i intenzitetu i razlika među njima. Ova metoda omogućuje
istraživačima da dođu do raznih uopćavanja, novih zaključaka koji obogaćuju spoznaju. Bitna spoznajna uloga
komparativne metode sastoji se u tome što bez uporedbi nije moguće utvrditi niti sličnosti niti suprotnosti
osobina stvari li pojava, a bez takvih konstatacija nije moguće istražiti i otkriti znanstvenu spoznaju.

DIJALEKTIČKA METODA se temelji na dijalektičkom materijalizmu kao filozofskom i znastvenom pogledu na

svijet, odnosno znanosti o najopćijim zakonima kretanja i razvitka prirode, ljudskog društva i mišljenja. Bit
dijalektike je u tome da su sve pojave, procesi odnosi u prirodi i društvu, te razni oblici kretanja materije,
primarni materijalni svijet, a svijest ljudi samo je odraz materije kao bitnosti svega. Uloga ove metode sastoji se u
tome što ona predstavlja konceptualnu prilaznu šemu predmetima istraživanja, kao i teorijsku osnovu za
postavljanje hipoteza o strukturi, funkciji ili o ponašanju predmeta istraživanja kao dijalektičkih sistema.

METODA STUDIJA SLUČAJA – Studij slučaj je postupak kojim se izučava neki pojedinačni slučaj iz određenog
znanstvenog područja. Predmet studije slučaja obuhvata širok spektar društvenih pojava koje nastaju kao
rezultat interakcije pojedinaca i grupa u različitim društvenim okvirima. Ova metoda se temlji na logičkoj analizi,
na raščlanjivanju pojave koja se tretira kao specifičan slučaj na njene dimenzije, na opisu te pojave, i na pokušaju
uspostavljanja logičke veze između elemenata analizirane pojave s ciljem opisa i objašnjenja te pojave.

DELFI METODA – Predviđanje i prognoziranje ima vrlo važno mjesto u znanstveno-istraživačkom radu. U
predviđanju i prognoziranju određenih pojava i fenomena nije uvijek moguće upotrebljavati kvantitativne
znanstvene metode, pa se umjesto njih koriste kvalitativne, ponekad i intuitivne metode. U skupinu ovih drugih
metoda ubraja se i DELFI METODA. Temeljna premisa ove metode je u tome da se ona temelji na pretpostavci i
nužnosti primjene interdisciplinarnih znanosti u procesu donošenja strateških odluka. Ova metoda se sastoji u
organizovanom i sistematskom prikupljanju predviđanja tima eksperata, tako da oni u skladu sa tim predtavlja
metodologiju sistemske promjene znanstvenog mišljenja u postupku donošenja važnih odluka o budućnosti
različitih pojava i fenomena.

KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI PRISTUPI U DRUŠTVENIM ISTRAŽIVANJIMA

WWW.STUDOMAT.BA 12
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

Kvalitativni pristup istraživanju društvenih fenomena temelji se na epistemološkom principu složenih

determinističkih relacija dio cijelina koji iskazuju višestruku isprepletenost društvenih pjava na različitim
struktuisanim nivoima društvene stvarnosti. Kvalitativni pristup oblikuje društvenu stvarnost kroz misaone
(teorijske) koncepte. Kvantitativni pristup u društvenim istraživanjima izbjegava apstraktne teorijske koncepte
i društvene pojave u objektivnoj stvarnosti identificira kao veličine kojima se pomoću određenih metoda
(kvantitativnih) mogu pronaći numerički korelati. Kvantitativni pristup karakterizira operiranje mnoštvom
statističkih podataka o obilježjima istraživane društvene pojave, kada se statističkom analizom teži doći do
bitnih saznanja o pojavi, dok se kvalitativna analiza usmjerava na istraživane pojave onakve kakva ona stvarno
egistira u užim ili širim determinacijskim sklopovima uz težnju da se objasne ne samo obilježja posmatrane
pojave, nego i različiti tipovi povezanosti konkretne pojave s drugim društvenim pojavama koje utiču na
ispitivanu pojavu.

SOCIOMETRIJA – upotreba sociometrijske metode u društvenim istraživanjima govori o tendenciji istraživača

da predhodnim uvjerenjem odnosa između pojedinaca u grupi, može se pristupiti analizi uspostavljenih odnosa
koja bi rezultirala saznanjima kvalitativnog karaktera. Posredstvom ove metode teži se istraživanju međusobnih
odnosa i interakcija unutargrupnog karaktera, stavljajući u fokus intencije, osjećanja i ponašanja pojedinih
članova grupe prema drugim članovima. Specifičnost ove metode odnosi se na mogućnost njene primjene za
istraživanje odnosa članova unutar grupe.

Primjena specijalizovanih kompjuterskih programa u društveno-znanstvenim i istraživanjima

Primjena kompjuterskih programa u obradi statističkih podataka učinila je i najsloženije postupke obrade
podataka pristupne gotovo svim istraživačima i omogućila je obradu najkomplikovanijih statističkih podataka.
SPSS je kompjuterski program koji služi za analizu sadržaja i statističku obradu podataka. Ovaj program
predstavlja jednu od najjednostavnijih i najpreciznijih metoda za automatsku obradu podataka.

METODA MODELIRANJA – je sistematski istraživački postupak pomoću kojeg se izgrađuje neki stvarni ili
idealni znakovni sistem (model) sposoban:

1. da zamjeni predmet koji se istražuje

2. da zamjeni predmet koji daje određenu informaciju o njemu (modelu)

i na kraju to je sistem na kojemu je zahvaljujući navedenim svojstvima moguće eksperimentalno istraživati

proračune ili logičku analizu, da bi se na taj način dobiveni podaci proširili na pojavu koja se istražuje, kako bi se
o njoj stekla pouzdana spoznaja. Osnovni cilj ove metode svakako jeste da se što tačnije i što potpunije spoznaju
stvari, pojave i postupci, odnosno njihove strukture, funkcije i ponašanja.

WWW.STUDOMAT.BA 13
METODOLOGIJA – SKRAĆENO WWW.STUDOMAT.BA

DESKRIPTIVNA STATISTIKA je niz osnovnih statističkih alata za opisivanje podataka. To je dio statistike
namjenjen opisu podataka. Temeljni sastojci deskriptivne statistike su: nivo mjerenja, mjere centralne tendencije i
mjere disperzije. Imamo četiri razine mjerenja,  kategorijalna (nominalna) klasificira jedinice kao što su: bračno
stanje, etnička pripadnost, zanimanje, religijska opredjeljenost i sl.  ordinalni su oni podaci koji se mogu
poredati. Ordinalna skala svodi mjerenje kategorija na njihovo rangiranje prema intenzitetu ili stepenu
razvijenosti ili prisutnosti svojstava.  intervalne mjere imaju poredane kategorije i ekvidistancirane intervale.
 skala odnosa.

WWW.STUDOMAT.BA 14