Skripta-Ustavno Pravo

skripta iz ustavnog prava 4.
USTAVNO PRAVO
by pesimist
Stranica |1
USTAV I USTAVNA VLADAVINA

I.FUNKCIJE USTAVA U DEMOKRATSKOM DRUTVU
1.Ustav kao pravni i politiki akt
Ustav
je temeljni i najvii pravni akt drave ima najveu, nadzakonsku

pravnu snagu i zbog toga s njime moraju biti usklaeni svi pravni propisi u okviru
pravnog sustava, kao i postupci svih dravnih tijela i tijela koja obavljaju javne
ovlasti.
Primat propisa EU odreenim podrujima utemeljen je na odredbama Ustava o
pridruivanju, prijenosom suverenih ovlasti u okviru granica utvrenih Ugovorom
o pristupanju.
Obveze iz lanstva u obrambeno savezu NATO takoer su utvrene Ustavom RH.
Ustav je istodobno i najvaniji strateki politiki akt utvruje naela razvitka
politikog, gospodarskog i pravnog sustava.
FUNKCIJE USTAVA: ograniavanje vlasti, promicanje i zatita ljudskih prava
i temeljnih sloboda, izgradnja i jaanje demokratskih ustavnopravnih
institucija, ostvarivanje ustavnog naela vladavine prava
-
Ustav utvruje osnove odnosa graana s tijelima dravne vlasti i

svima onima koji obavljaju javne ovlasti u tu svrhu Ustav jami ljudska
prava i temeljne slobode i predvia pravna sredstva za njihovu zatitu =
zabranjuje odreena postupanja dravnih tijela (negativna prava), ali im
istodobno nalae odreena postupanja (socijalna i kulturna i dr. prava) te
jami posebnu zatitu pripadnicima razliitih manjina
ustrojiti (konstruirati) dravu i njezin pravni poredak i

sprjeavati sve one koji bi dravne institucije eljeli podvri
vlastitim interesima ograniavanje i uzajamni nadzor nositelja javnih
ovlasti = Ustav primjenom naela diobe vlasti omoguava uzajamni
nadzor najviih nositelja vlasti, a jamstvom neovisnosti sudbene vlasti
osigurava provedbu naela vladavine prava
kao strateki politiki akt drave i naroda kao nositelja

suvereniteta, Ustav utvruje temeljna naela politike zajednice
kao demokracije utemeljene na
potivanju ljudskih prava i
sloboda i vladavini prava
kao akt legitimiranja demokratske drave pred meunarodnom

zajednicom i prema cijelom graanstvu, Ustav objavljuje temeljne
vrijednosti i ciljeve drutvenog razvoja
Stranica |2
-
Ustav je instrument narodne volje kojim se eli nadzirati i

usmjeravati nositelje dravne moi, kako bi sredstva dravne
vlasti, koja im je narod dao na raspolaganje, koristili u interesu
naroda
Ustav je najvii pravni akt koji se izravno primjenjuje i svatko se

ima pravo pozivati na ustavno zajamene slobode i prava i koristiti
zajamena sredstva i putove zatite tih prava
kao temeljni pravni akt drave lanice EU Ustav u svojim odredbama o

prijenosu dijela suvereniteta na tijela EU, istodobno odreuje granice te
delegacije ovlasti, odnos hrvatskih i meunarodnih pravnih izvora, kao i
sredstva nadzora nad ostvarivanjem pridranih ovlasti
2.Ustavna vladavina i demokracija

2.1.Temeljni koncept odnosa demokracije i ustavne vladavine
Predstavnika demokracija = sustav u kojem vladu formiraju predstavnici
veine, izraene na slobodnim i kompetitivni izborima, dok samo iznimno
pojedine odluke donose birai izravno na referendumu, odnosno primjenom
drugih oblika neposredne demokracije. Politika demokracija = vladavina
veine, ali pod uvjetom zatite prava manjine.
Konstitucionalizam = predstavlja ideju pokoravanja zakonima, a ne ljudima
(sub lege, non sub hominem); ustavna vladavina je vladavina u kojoj je svaki
nositelj vlasti ogranien ustavom i pravom
2.2.Demokratski ustav
Ustav je u suvremenom znaenju pojma najvii i temeljni zakon u dravi akt
kojim se uspostavlja politiki i pravni poredak pa s njime moraju biti usuglaeni
svi akti i postupanja javne vlasti i graana; njegova nadzakonska snaga zasniva
se na posebnom postupku donoenja i mijenjanja te se razlikuje od postupka
donoenja zakona i onda kada isto tijelo donosi oba akta
Cilj i svrha donoenja demokratskog ustava jest uspostavljanje demokratskog
ustavnog poretka, to je u veem dijelu svijeta opeprihvaeno kao cilj i izvor
legitimacije vlasti minimalni zahtjev provjere demokratskog sustava jest postoji
li istinska mogunost smjenjivanja vlasti na potenim kompetitivnim izborima
3.Ustavna vladavina i sustav upravljanja (governance)

3.1.Ustavna vladavina (constitutional governance)
Pojam ustavna vladavina oznaava oblik ureenja politike zajednice u kojoj je
vlast, pa i najvia, ograniena ustavom i pravo demokratski ideal: graani se
ne pokoravaju drugim ljudima, ve zakonima. Koncept ustavne vladavine
utemeljen je na idejama vladavine prava i konstitucionalizma.
Demokratski ustav polazi od naela narodnog suvereniteta te odreuje da vlast
proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih
dravljana
3.2.Predstavnika vladavina
Stranica |3
Predstavnika vladavina, u kojoj birai periodiki biraju one koji e ih zastupati na
nain da biraju i nadziru nositelje vlasti, dominira ve zbog toga to je izravno
odluivanje velikog broja ljudi bitno ogranieno. Institucije direktne
demokracije primjenjuju se u mnogo manjem broju pitanja, gdje je mogue,
nakon ope javne rasprave, odgovoriti glasovanjem sa za ili protiv
ponuenog pitanja
4.Vladavina prava (rule of law) i pravna drava

Pojam vladavina prava oznaava sustav politike vlasti utemeljen na
potivanju ustava, zakona i drugih propisa, kako od strane graana
(adresata pravnih normi), tako i od samih nositelja dravne vlasti
(adresanata pravnih normi) = naelo ustavnosti i zakonitosti
U l.3. Ustav RH naelo vladavine prava utvreno je kao jedno od temeljnih
vrednota Ustava i temelj za njegovo tumaenje. U l.5. naelo ustavnosti i
zakonitosti formulirano je na sljedei nain: 1. Zakoni moraju biti u suglasnosti s
Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i zakonom; 2. Svatko je duan drati se
Ustava i prava i potivati pravni poredak RH
Osim formalnog potivanja, koncept vladavine prava zahtijeva da ustav i zakoni
imaju odreen sadraj, primjeren demokratskom sustavu, tako da slue zatiti
ljudskih prava i sloboda u odnosima graana i tijela javne vlasti, u okviru
demokratskog politikog sustava = takvo stajalite prihvatio je i ponovio Ustavni
sud u RH u svojoj odluci 1996.
Pravna drava (Rechtstaat)= razvijen u njem. doktrini krajem 19. I poetkom
20. stoljea, stavljao je vei naglasak na samu hijerarhiju i potivanje pravnih
propisa, nego na njihov sadraj; slian i francuski koncept pravne drave
utemeljen na vladavini zakona (tat de droit)
5.Konstitucionalizam
Konstitucionalizam obuhvaa:
1) skup politikih i pravnih teorija= polazei od naela narodnog
suvereniteta utemeljenog na idejama prirodnog prava, zahtijevaju da javna
vlast u obnaanju svojih funkcija mora potivati ogranienja i pravne
postupke to ih ureuje ustav kao najvii pravni akt i na temelju njega
doneseni zakoni te djelovati u interesu pojedinaca lanova politike
zajednice
2) sustav ustavnih institucija usmjerenih na ostvarivanje ustavne
vladavine putem ograniavanja i uzajamnog nadzor svih nositelja vlasti u
dravi utemeljenih na primjeni naela diobe vlasti, ustavnosudskog
nadzora zakonodavstva, neovisne sudbene vlasti, decentralizacije i lokalne
samouprave te ustavnim jamstvima zatite ljudskih prava i temeljnih
sloboda
3) zbiljski demokratski politiki sustav (realni ili ivi ustav) koji preteito
djeluje sukladno navedenim naelima i u okviru iz njih izvedenih
institucionalnih rjeenja
6.Obiljeja ustavne vladavine
Stranica |4
a) graani imaju ustavnu pravnu i zbiljsku mogunost na opim izborima
mirnim putem smijeniti nositeljima vlasti = osnovni i minimalni uvjet
koji valja ispuniti da bi se neka drava mogla odrediti kao demokratska
(temeljni kriterij razlikovanja demokracije od autokracije)
b) dodatni uvjeti razvitka demokracije (dobre vladavine): zakoni su
podvrgnuti nadzoru ustavnosti; krenje ustava od strane najviih nositelja
vlasti spreavaju se uzajamnim nadzorom i mogunou djelovanja jednih
na druge; na svim razinama provodi se strogi nadzor zakonitosti obavljanja
svih javnih ovlasti; jamstva ljudskih prava i temeljnih sloboda poduprta su
djelotvornim sustavom pravne zatite i sankcija za njihovo krenje
c) dravna tijela, parlament i vlada izraavaju dravni suverenitet prema
drugim dravama i meunarodnim organizacijama, ali nisu nositelji
suvereniteta unutar drave, nego su podvrgnuta ustavu vrhovna vlast
(suverenitet) pripada narodu kao ukupnosti svih dravljana (narodni ili
puki suverenitet)
d) svako dravno tijelo ogranieno je u svom djelovanju pravom:
zakonodavno tijelo mora se pridravati ustava, a izvrna i sudbena
vlast ustava i zakona
e) teorija intra et extra vires = pojedinci u dravnim tijelima djeluju u ime
drave jedino i iskljuivo dok se kree unutar granica svojih ustavom i
zakonom utvrenih ovlasti intra vires kad ih prelaze, djeluju extra vires, u
svoje ime, kao privatne osobe, i osobno su odgovorni za takvo djelovanje
RAZVOJ TEORIJA USTAVNE VLADAVINE

Prirodno pravo ideja o prirodnom pravu kao skupina prava koja ljudsko bie
stjee na temelju samog svog roenja i koje je starije i nadreeno dravnom
pravu, budui da proizlazi iz samog prirodnog reda stvari; temeljem ove teorije
graani imaju pravo sruiti vlast koja kri njihova prava i zamijeniti je vlau koja
e djelovati u interesu svojih graana i politike zajednice; Hugo Grotius je
osniva kole prirodnog prava
Drutveni ugovor - teorija drutvenog ugovora nastoji odgovoriti na pitanje
kako i zbog ega je nastala drava kao javna vlast i koja je njezina priroda; polazi
od odreenog shvaanja ljudske prirode i s time u svezi prirodnog stanja, u
kojem su ljudi ivjeli prije nastanka drave; takvo prirodno stanje, kako ga shvaa
Thomas Hobbes znai rat svih protiv svih, a da bi mogli ivjeti u miru ljudi
uspostavljaju dravu, te na nju (tj. suverena) prenose svoja prirodna prava
Teorija diobe vlasti nove drutvene prilike polovinom 18.st. donijele su
mogunost razvijanja ideja o ogranienju vlasti; za razvitak ustavnosti posebno
vane teorije koje su smatrale da vjera u moralnost vladara nije dovoljno, te da
su nune papirnate prepreke. U tom smislu posebno su vani: Locke,
Montesquieu: O duhu zakona (njihovim su se idejama inspirirali utemeljitelji
amerikog Ustava) = sredstvo ogranienja onih koji imaju vlast moe, prema tom
shvaanju, biti jedino dioba vlasti izmeu vie njezinih grana, zakonodavstva,
izvrne vlasti i sudstva odvajanje triju vlasti mora rezultirati time to e svaka
od njih, u svom vlastitom interesu, paziti i nastojati sprijeiti zadiranja druge
Stranica |5
vlasti u njezino podruje i djelokrug jedino vlast moe nadzirati i
zaustavljati drugu vlast
Samo odvajanje vlasti nije dovoljno nositelji vlasti su ljudi, pojedinci, te svaki od
njih mora biti podvrgnut nadzoru drugih pojedinaca, opskrbljenih dovoljnim
ovlastima da ga na to prisile ameriki koncept provjera i ravnotee (checks
and balances); prema J.Madisonu cilj je odreene funkcije tako razdijeliti i
tako urediti kako bi svaka mogla nadzirati i koiti drugu
RAZLIKOVANJE USTAVA PREMA STUPNJU

OZBILJENJA
Ameriki autor Carl Lowenstein uveo je podjelu ustava glede njihova odnosa
prema ustavnoj vladavini. On razlikuje:
1. normativni ustav onaj ustav koji djelotvorno i u cijelosti ureuje
(normira) odvijanje politiki procesa i djelovanje dravne vlasti - on
zadovoljava zahtjeve ustavne vladavine i doista je primijenjen i potivan u
svakodnevnom ivotu, te usmjerava demokratski politiki proces u zemlji
(ideal tip)
2. nominalni ustav odrava realnost suvremene demokratske drave
utemeljene na idealu vladavine prava; sadri potrebna jamstva i propisuje
pravila odvijanja politikih procesa i djelovanja dravne vlasti i time
formalno u potpunosti zadovoljava normativne zahtjeve sa stajalita naela
ustavne vladavine;on je na snazi kao nadzakonski pravni propis koji
formalno obvezuje i eli ga se provesti, ali nije u cijelosti realiziran u ivotu
realni ustav razlikuje se od formalno vaeeg ustava (preteit broj ustava
u suvremenom svijetu spada u ovu kategoriju)
3. semantiki ustav propagandni dokument - ustav samo po svom nazivu
jer je taj tekst tako naslovljen; bez obzira na svoje normativne znaajke
nije uope primijenjen u ivotu glede bitnih pitanja ustavne vladavine, te
slui iskljuivo prikrivanju zbiljskih odnosa i procesa u politikoj vlasti
2. RAZVITAK USTAVNOSTI U SVIJETU

POVIJEST USTAVNOSTI
Bit pojma ustavnosti jest u ograniavanju najvie vlasti u dravi pravom zbog
toga prvi dokumenti ustavnog znaenja nastaju kao formalno jednostrani akti
vladara kojima oni jame odreena prava svojim podanicima (Magna Charta iz
1215.) tu nalazim korijene kasnije tradicije donoenja takozvanih oktroiranih
ustava, kojima suveren formalno jednostrano i dobrovoljno dodjeljuje privilegije.
U revolucionarno doba, u Engleskoj krajem 17.st., a Francuskoj krajem 18.st.,
ustavi dobivaju formalni oblik sporazuma izmeu kralja i narodnog predstavnitva
tkz. Ustavni paktovi kojima su uspostavljene europske ustavne ili ograniene
ustavne monarhije.
U kolonijama u Sj. Americi u drugoj polovini 18.st. donoeni su ustavni dokumenti
koji su negirali suverenitet engleskog Kralja Ustav SAD-a iz 1787. donesen je i
potvren voljom naroda u dravama lanicama pa tako nastaje tradicija ustava
kao akata naroda, tj. narodnih ustava budui da je narod izvor i nositelj
najvie vlasti u dravi, narodni ustav ima veu pravnu snagu od zakona koje
donosi narodno predstavnitvo
Stranica |6
REVOLUCIONARNA USTAVNOST 18.ST.

Najstarijim pisanim ustavom smatra se Ustav Sjedinjenih Amerikih Drava
donese 1787. Meutim, i u samom SAD-u tom su aktu prethodili ustavi drava
koje su se poslije udruile u ameriku federaciju. U Europi se prvim pisanim
ustavom smatraju revolucionarni Ustav donesen 1791. u Francuskoj te Ustav
Poljske iz 1791. Nakon napoleonskih ratova, poetkom 19.st. doneseni su ustavi
panjolske iz 1812., Norveke iz 1814., vedske iz 1809., Belgije iz 1831.
Pisanim su ustavima nastojalo uspostaviti novi tip drutvenog poretka,
demokratsko dravno ustrojstvo utemeljeno na shvaanju o uzajamnim pravima i
dunostima nositelja vlasti i onih kojima se vlada oni su imali stabilizirati takvo
ustrojstvo te omoguiti njegovo trajno odravanje i razvitak = ideja demokratskog
ustava temelji se na uvjerenju kako rijei zapisane u sveanom dokumentu mogu
utjecati na nain ponaanja nositelja vlasti u dravi.
Zbog toga su prvi ustavi utemeljeni na naelima koja izraavaju izvorno
razumijevanje demokracije kao vladavine naroda:
- narodni suverenitet
- politika prava
- jednakost graana pred zakonom
- jednaka jamstva i zatita sloboda i prava
- dioba vlasti kao instrument njezina ogranienja
- predstavnitvo kao izvor mandata za obnaanje svih dravnih
funkcija
- izborno pravo
- potivanje lokalnih sloboda
Dokument koji ne vodi rauna o ogranienju vlasti, makar se i nazivao ustavom, u
svojoj biti to nije jer povjerava obnaanje vlasti pojedincu ili skupini ljudi bez
ikakvih ogranienja. Pojam ustav diktature ili ustav tiranije jest
contradictio in adjecto, jer istinski ustav je namijenjen da ini okvir demokratske
vladavine.
USTAVNI TRENUTAK I USTAVNI PROCES
Teorija ustavnog izbora izuava proces donoenja temeljnih odluka o ustavno
poretku, o emu odluuje narod o odreenom ustavnom trenutku. U odnosu na
temeljni ustavni izbor, ustavno inenjerstvo treba shvatiti kao teoriju provedbe.
Ideja da se ustav formira kao strateki plan kojim se ima dugorono usmjeravati
odrivi drutveni razvitak, pojavljivala se u prijelomnim povijesnim razdobljima i u
pojedinim je povijesnim trenucima imala veliki utjecaj. Radi se o dugorono
usmjerenoj teoriji, prem kojoj svjesno planiranje politikih institucija predstavlja
jedinu moguu alternativu nasilju i sluajnostikoji povijesno dominiraju
razdobljima ustavnih trenutaka, a nakon kojih bi u svakom sluaju morao
uslijediti miran ustavni proces.
METODE USPOSTAVLJANJA USTAVNOG PORETKA
Tri su mogunosti uspostave ustavnog poretka:
1. sluajnost posebne zemljopisne, povijesne, kulturne i druge okolnosti
koje su odredile ustavnost neke zemlje (npr. Velika Britanija)
2. nasilje unutarnji revolucionarni dogaaji, ili vanjski napadaj, kojima je
manu militari nametnut odreeni ustav (npr. Francuska)
3. ustavni izbor svjesno stvaranje i ureenje sustava institucija ustavne
vladavine (npr. SAD)
Stranica |7
PREGLED VELIKIH USTAVNIH SUSTAVA

Ustavni izbor (constitutional choice) je proces kolektivnog odluivanja na
najvioj razini putem kojeg graani u politikim zajednicama odluuju o svojim
temeljnim politikim opredjeljenjima i o sustavu institucija kojima e upravljati
zajednikim poslovima. Kao cilj ustavnog izbora pretpostavlja uspostavljanje
demokratske vladavine utemeljene na naelu vladavine prava.
USTAV SJEDINJENIH AMERIKIH DRAVA

Povijesni redoslijed:
Nastanak amerikog Ustava iz 1787.
13 amerikih kolonija na istonoj obali Sjeverne Amerike izborilo je
nezavisnost od Velike Britanije revolucionarnim ratom za nezavisnost od
1775-1783. godine. Nezadovoljne svojim gospodarskim poloajem i
nastojanjem kralja Georgea III. Da kolonije zadri u podreenom poloaju,
kolonije su sazvale II. Kontinentalni kongres koji je 04.07.1776. godine
usvojio Deklaraciju nezavisnosti. Deklaracija se temelji na Lockeovu
shvaanju prirodnog prava, kao temeljnog prava na pobunu protiv vlasti, te
odvajanje od drave koja kri prirodna prava. Autor deklaracije
nezavisnosti je Thomas Jefferson koji je u njezinom uvodu zapisao: Mi
drimo samorazumljivim sljedee injenice: svi su ljudi stvoreni
jednakima i obdareni od svojeg Tvorca odreenim neotuivim
pravima, meu kojima su ivot, sloboda i potraga za sreom. U 27
paragrafa navode se nepravde i krenja sloboda i prava koja je poinio
britanski kralj i njegovi ministri. Nakon donoenja deklaracije, drave
kolonije poele su donositi svoje ustave, uspostavljajui pravo glasa i
jamei druga prava i slobode te republikanski oblik vladavine.
Prijelazno razdoblje: Konfederacija

Kongres je zatim pristupio izradi nacrta temeljnog akta konfederacije,
usvojen tijekom rata, u studenom 1777. godine, te je zatraena ratifkacija
od drava. lanci o konfederaciji i trajnoj uniji stupili su na snagu
1781. godine, kao meudravni ugovor o prijateljskom savezu suverenih
drava. Zajedniko tijelo saveza je konfederalni Kongres u koji svaka
drava alje delegaciju i svaka ima po jedan glas bez obzira na veliinu i
broj stanovnika. Delegacije su vezane imperativnim mandatom,
odluuju iskljuivo prema naputcima svoje drave.
Kongres bira Odbor drava kojeg ini po 1 zastupnik iz svake drave.
Odbor obavlja poslove kad Kongres nije u zasjedanju. O najvanijim
pitanjima, Kongres je odluivao 2/3-inskom veinom glasova svih drava.
Odluke obvezuju drave, ali ne i njihove graane. I savez i drave imaju
pravo istupati u meunarodnim odnosima. lanci o konfederaciji usvojeni
Stranica |8
su i mogli su se mijenjati samo jednoglasnom odlukom svih drava
lanica. Drave imaju pravo istupiti iz konfederacije.
Ustavna konvencija u Philadelphiji

Poslije rata voe revolucije, posebice iz industrijski i trgovaki orijentiranih
sjevernih drava, smatrali su da bi osnivanjem vre unije, bio
omoguen bri gospodarski razvitak i prosperitet. U svibnju 1787. godine
ustavna konvencija u Philadlphiji je zasjedala etiri mjeseca, da bi u
rujnu usvojila ustavni tekst i poslala ga na potvrdu ustavnim konventima
drava lanica konfederacije. Za stupanje Ustava na snagu zahtijevala se
potvrda 2/3 drava lanica (9 od 13). Ratifikacija je zavrena u roku 10
mjeseci, Ustav je stupio na snagu 1789.
Konvenciju je inilo pedesetak lanova (34 pravnika). Thomas Jefferson i
John Adams nisu nazoili konvenciji, a neki su je napustili jer su se protivili
koncepciji ustava. Konaan tekst Nacrta potpisalo je 37 sudionika.
Najistaknutiji autori, Madison, Hamilton i John Jay, obrazloili su ciljeve i
koncepciju Ustava u 87 lanaka objavljenih prvo u novinama, a kasnije u
zbirci pod nazivom The Federalist.
Dva su pitanja dominirala Konvencijom: nadzora i ograniavanja
politike vlasti te ureenje odnosa meu dravama. Ustavom je
razraena dioba vlasti, sudbeni nadzor nad zakonodavnom i izvrnom
vlasti, federalizam i lokalna samouprava.
Nepovjerenje prema nositeljima

(checks and balances)
vlasti:
provjere
ravnotee
Utemeljitelji su smatrali kako svaka vlast povjerena da bi se unaprijedila

javna dobrobit moe biti koritena na pogrean nain ili izravno
zloupotrebljena. Smatrali su da ni sebi ne mogu vjerovati kad se radi o
odluivanju o svojim interesima nasuprot interesima drugih.
U Ustavu je provedena dioba vlasti izmeu zakonodavne (Kongres), izvrne
(predsjednik), te sudbene (sudovi, Vrhovni sud SAD). Provedena je i u
pojedinim funkcijama vlasti, u kojima sudjeluju razliita tijela koja se
nadziru i koe.
Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam

U raspravama na Konvenciji sukobljavali su se federalisti (Virginia Plan),
pristae jaanja sredinje vlasti i antifederalisti (New Jersey Plan), koji su se
zalagali za uvanje prava drava. Postignut je Veliki kompromis na
prijedlog drave Connecticut, iji je rezultat dvodomna struktura
zakonodavnog tijela - Kongresa:
o
o
Zastupniki dom, u koji graani neposredno biraju

zastupnike u svojim izbornim okruzima, pa su vee drave
jae zastupljene,
Senat u koji zakonodavno tijelo svake drave lanice
upuuje
po
2
senatora.
Stranica |9
Time je nastao klasini ustavni model ustrojstva federativne drave.
Pomireni su interesi velikih i malih drava, iako je pitanje odnosa meu
dravama dovelo do graanskog rata 1861.-1865. godine.
Sustav predsjednike vlade
Uspostavljen je Ustavom SAD-a iz 1787., kao prvi oblik ustavne
republikanske vlade u svijetu. U SAD-u taj je ustavni model omoguio
razvitak posebnog oblika odnosa izmeu najviih federalnih tijela,
zakonodavstva, izvrne vlasti i sudstva, utemeljenog na razliitim oblicima
meusobnog utjecaja, u kojima se zaista moe govoriti o uzajamnom
ogranienju i nadzoru vrhovnih dravnih tijela, to jet o djelotvornoj
primjeni naela diobe vlasti kao instrumenta koji pridonosi uspostavi
ustavne vladavine.
Mnoge zemlje tzv. Treeg svijeta preuzele su ameriki model ustrojstva
vlasti, ali se on nije pokazao uspjenim, tovie posluio je kao osnovica
razvitka sustava koji se nazivaju prezidencijalistikim, jer u njima postoji
gotovo potpuna dominacija dravnog poglavara u sustavu ustrojstva
vlasti.
Temeljne ustavne znaajke

1. Neposredan izbor predsjednika od graana (premda se formalno
radi o posrednom izboru)
2. Jedinstvena izvrna vlast, gdje je dunost dravnog poglavara
objedinjena s dunou predsjednika vlade
3. Odsutnost politike odgovornosti jedne vlasti prema drugoj
4. Dioba vlasti, ustavom provedena ne samo kao odvajanje tijela koja
obavljaju tri temeljne dravne funkcije, ve putem razdiobe ovlasti
meu njima u pojedinim poslovima koji spadaju u te funkcije
5. Djelotvorni mehanizam provjere i ravnotee
Najvia federalna tijela, predsjednik SAD-a, Kongres i Vrhovni sud SAD-a
naelno su Ustavom stavljeni
ravnopravni poloaj, svaki sa svojim
podrujem nadlenosti, ali s predvienim mehanizmom utjecaja jednih na
druge
Trajnost ustava
Najtrajniji ustav na svijetu je kratak, ima 7 duih lanaka (odjeljaka), te do
27 ustavnih amandmana, koji sadre 85 odredbi ili pravila. To omoguuje
prilagodbe drutvenim prilikama, to ini Vrhovni sud SAD svojim
tumaenjima pri obavljanju nadzora ustavnosti zakona, pa ga neki zbog
toga nazivaju i permanentnom ustavnom konvencijom.
Pitanje demokratinosti
Alexis de Tocqueville u svojoj ralambi specifinih imbenika koji su
omoguili uspostavljanje novog oblika politikog poretka, utemeljenog na
S t r a n i c a | 10
republikanizmu, istie primarnu vanost tri takva imbenika: zemljopisni
poloaj drave, Ustav i zakone te politiku kulturu.
Utemeljitelji amerikog Ustava veliku su pozornost posvetili izuavanju
politike povijesti Europe kako bi izbjegli europsku sudbinu viestoljetnih
ratovanja i osigurali Sj. Americi sve prednosti otoka, vane sa stajalita
obrane, kakve uiva Engleska, uz mogunost koritenja razvojnih
gospodarskih potencijala golemog kontinenta.
BRITANSKI USTAV
1. Tradicija nepisanog ustava
Velika Britanija nema ustav kao jedinstven, sveano donesen dokument
nadzakonske pravne snage., ali povijesno joj nedvojbeno pripada prednost u
razvitku ustavnosti i ustavne vladavine. No na djelu je permanentno reformiranje
britanskog ustavnog i pravnog sustava, zapoeto pristupanjem u Vijee Europe i
europskim zajednicama 1973.
Posljednjih godina Britanci sve vie raspravljaju o pitanjima ustavne reforme, a u
sreditu pozornosti nalaze se sljedea pitanja: donoenja pisanog ustava i pisane
povelje ustavnih jamstava sloboda i prava ovjeka i graanina, osobito zaotrena
pristupanjem Velike Britanije Europskoj konvenciji za zatitu prava ovjeka iz
1950.; poloaj suverena i sudbine monarhije; mogunost ukidanja, odnosno
reforme Doma lordova, reforme izbornog sustava te regionalne autonomije
povijesnih pokrajina Ujedinjenog Kraljevstva, kotske, Welsa i Sjeverne Irske.
2.Ustavne reforme
Znakovit zahvat u ustavni sustav uinjen je polovicom 1997., kada je tzv.
devolucijom, prijenosom ovlasti s Parlamenta, ojaana kotska autonomija i
uspostavljena kotska regionalna skuptina. Na podruju pravnog sustava
posebno je vano usvajanje Zakona o ljudskim pravima 1998. te Zakona o
ustavnoj reformi 2005. Kojom je uvedena institucija Vrhovnog suda i predsjednika
Vrhovnog suda. 2010. usvojen je zakon o reformi javne uprave, a 2011. dva
zakona o reformi izbornog sustava. Takoer se sve vie uvodi referendum kao
nain odluivanja o pitanjima ustavne reforme. Ustavni sustav Velike Britanije u
ubrzanom je procesu promjene i prilagodbe, pa ak i povijesnih promjena
(referendum o samostalnosti kotske).
Velika Britanija nema pisani ustav u formalnom smislu, ali ima zbiljski ustav, koji
utvruje sustav vlasti i dravnih tijela, te ureuje odnose izmeu razliitih
dravnih vlasti, meusobno kao i prema obinim graanima. Razvoj britanske
ustavnosti donio je niz naela na kojima se temelji suvremena teorija i praksa
ustavnosti: naelo vladavine prava, parlamentarna vladavina, zatita ljudskih
prava i temeljnih sloboda i nezavisno sudstvo
3.Vlast u granicama prava (rule of law)
U Engleskoj se jo u 12. stoljeu smatralo da se vladar mora pokoravati Bogu i
zakonima koje je sam donosio. Ta je vladareva obveza potvrena Velikom
poveljom slobotina (Magna Carta Libertatum) iz 1215. godine, koja
utvruje vladareve obveze prema baronima, te im priznaje pravo na pobunu ako
bi preuzete obveze bile prekrene.
Temeljna institucija borbe protiv kraljevog apsolutizma stoljeima je bio
Parlament, koji se razvio iz plemikog Velikog vijea (Magnum Concilium).
Ve u 13.st. u njega su pozvani i predstavnici obinih graana. 1295. godine
sazvan je Ogledni parlament (Model Parliament), u kojem uz plemie i crkvene
dostojanstvenike sudjeluju i graani, pa zbog toga ima dvodomnu strukturu: Dom
lordova i Donji dom (House of Commons). Svrha sazivanja Parlamenta i temeljni
zahtjevi njegovih lanova izraavaju se formulom po kojoj se ne mogu uvoditi
nikakvi porezi ili druga davanja bez pristanka obveznika danog preko njihovih
predstavnika.
U razdoblju revolucionarnih sukoba izmeu Kralja i Parlamenta polovicom 17.
stoljea pod vojnom diktaturom Lorda protektora Olivera Cromwella uinjen je
pokuaj donoenja ustava (Instrument of Government), koji nikad nije
proveden. 1688. godine revolucionarni ratovi su zavreni restauracijom
monarhije, koju Britanci nazivaju slavnom revolucijom.
Od tog doba Englezi nikada nisu ponovno pokuali revolucionarnim prevratom
uvesti u cijelosti nov ustavni sustav. Umjesto tog oni su se odluili za polagano i
postupno razvijanje ustavnih institucija, uz potovanje svoje tradicije i
izbjegavanje bilo kakvih oponaanja tuih uzora.
2. Izvori britanskog ustavnog prava
Britanski ustav kao sustav pravila izvodi se iz etiri izvora:
1.
2.
3.
4.
zakoni Parlamenta (Statute Law)

jurisprudencija sudova
parlamentarni obiaji i pravila (Common Law)
ustavni obiaji (konvencije) i tumaenja znanstvenih autoriteta na
podruju ustavnog prava
Danas neizostavno treba spomenuti i meunarodne ugovore (Europska
konvencija o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda) i pravo EU.
Zakonsko pravo (Statute law) obuhvaa velik broj akata Parlamenta koji u
cijelosti ili djelomino ureuju podruje ustavnog prava.
Akti koji utvruju sustav dravnih tijela i njihove meusobne odnose su:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Bill of Rights iz 1689. godine,

The Act of Settlement iz 1701. godine,
Zakon o uniji sa kotskom iz 1706.
Zakon o Parlamentu 1911. i 1949.,
Zakon o privremenom ureenju Sjeverne Irske iz 1972., te
Zakon o Europskoj zajednici iz 1972.
Svi su izjednaeni s obinim zakonima. 1995. godine Parlament je donio

amandman na Bill of Rights iz 1689. godine kojim je omoguio zastupnicima da,
odriui se svoje parlamentarne povlastice, podnose tube protiv medija zbog
objavljivanja odreenih informacija.
Zakoni koji ureuju odnose dravnih tijela i graana jesu:
1.
2.
3.
4.
5.
Habeas Corpus Act iz 1679.

Zakon o javnom redu iz 1936. te
Zakon o pravosuu iz 1960.
Zakon o ljudskim pravima iz 1998.
Zakon o ustavnoj reformi iz 2005.
Obiajno pravo (Common Law) ureuje sve manji dio ustavne materije, jer se
zamjenjuje zakonima. Neka najvanija naela britanskog ustava ureena su
iskljuivo pravnim obiajima (suverenitet Parlamenta, monarha, politika
odgovornost ministara, nezavisnost sudbene vlasti, formalni pojam zakona).
Pravila o postupanju domova Parlamenta, pravima i dunostima i imunitetu
zastupnika smatraju se dijelom Common Law, dok su dijelom obuhvaeni kasnijim
zakonima ili sudskim odlukama.
Ustavne konvencije (Conventions of the Constitution) su osobitost britanskog
ustavnog prava. Odreuju se kao pravila ponaanja ustavnih imbenika
utvrena dugotrajnim postupanjem, pa se smatraju obvezatnim, ali ne
uivaju sudsku zatitu ni zatitu dunosnika u domovima Parlamenta iako ih oni
mogu uzimati u obzir. To su pravila ije se potivanje temelji na shvaanju o
njihovoj obvezatnosti od strane onih na koja se ta pravila i odnose, ali nema
sudbene niti druge pravne sankcije. Sankcija za krenje konvencije koja dolazi u
obzir je politike prirode, npr kada vlada ne b potovala konvencijom utvreno
pravilo po kojem, u sluaju izglasavanja nepovjerenja u Donjem domu, mora
podnijeti ostavku ili zahtijevati rasputanje Donjeg doma, dola bi u politiki
neodriv poloaj pred parlamentom i javnou.
Radovi priznatih autoriteta za ustavno pravo tradicionalno su znaajni za
tumaenje ustava, jer sistematiziraju tu golemu i nepreglednu grau, a posebice
pomau prilikom nesuglasica o tumaenju ustavnih konvencija.
USTAVNOST U
FRANCUSKOJ
FRANCUSKA
TRADICIJA
REVOLUCIONARNE USTAVNOSTI
Drugaiji je tijek imao ustavni
razvitak Francuske. Revolucionarni
dogaaji zapoeti 1789. periodiki
su se ponavljali izmjenama razliitih
oblika reima sve do 70-tih godina
19.st. Svi ti reimi nastojali su
cjelovitim ustavnim dokumentima
stabilizirati prilike u dravi.
POLU PREDSJEDNIKI SUSTAV
Ustav Pete Republike iz 1958.
uklonio je dotadanju supremaciju
legislative
u
francuskom
parlamentarnom sustavu koja je, s obzirom na duboku podijeljenost i brojnost
politikih stranaka uzrokovala kroninu nestabilnost vlada tijekom postojanja III. I
IV. Republike. Ustavno utvrdivi formalno dvostruku odgovornost Vlade prema
Nacionalnoj skuptini i prema predsjedniku Republike, uspostavljen je sustav
supremacije predsjednika nad svim ostalim dravnim tijelima.
TRAENJE STABILNOSTI
Dva su razdoblja ustavnog razvitka Francuske po Mauriceu Duvergeru:
1. razdoblje revolucionarnog udara 1789.-1799., u kojem se ubrzano nastoje
pronai i uspostaviti nove institucije koje bi trebale znaiti potpun prekid sa
starim reimom
2. razdoblje traenja kompromisa 1799.-1958., u kojem se gradi novi
stabilizirani ustavnopravni sustav, konaan kompromis je Ustav iz 1958.
koji je uspjeno pomirio zahtjeve za demokratskim nadzorom vlasti s
potrebom ouvanja stabilnosti ustavnog poretka
3. razdoblje je razdoblje racionalizacije ustavnog sustava i njegove prilagodbe
funkcioniranja u okvirima proirene Europske unije, ustavnim promjenama
iz 2002.,2008. i 2010.
RAZVOJ USTAVNOSTI U SR NJEMAKOJ

UZORNI USTAV DEMOKRATSKE TRANZICIJE
Temeljni zakon iz 1949. (Grundgesetz)posluio je kao uspjeni ustavni okvir dvije
njemake tranzicije: inicijalnu izgradnju demokratskog sustava iz ruevine
diktature te njegovo proirenje na postkomunistiki sustav DR Njemake poslije
integracije dviju njemakih drava ugovorom iz studenog 1990.
NOVA INSTITUCIONALNA RJEENJA
Temeljni je zakon ve u svom originalnom tekstu sadravao niz novih
institucionalnih
rjeenja,
usmjerenih
na
osiguravanje
institucionalne
infrastrukture procesa tranzicije prema demokraciji. Temeljni zakon zasnovan je s
namjerom ostvarivanja i razvitka sljedeih pravno-politikih koncepcija i iz njih
izvedenih naela: (1) demokracije, (2) republikanizma, (3) pravne drave, (4)
federalizam, (5) socijalne drave
U pogledu ustrojstva vlasti, uveden je tzv. racionalizirani parlamentarizam kao
model stabilnog parlamentarnog sustava, putem konstruktivnog izglasavanja
nepovjerenja saveznom kancelaru.
Odnose izmeu savezne drave i zemalja obiljeava kooperativni federalizam.
Uspostavljen je snaan Savezni ustavni sud kao vrhovno sudbeno tijelo i sredinja
institucija tumaenja i razvijanja Ustava. Razvitak modela pravne drave
(Rechtsstaat) utemeljen je na odlunom djelovanju Saveznog ustavnog suda,
neovisnog pravosua na saveznoj i zemaljskoj razini, ali i svih ostalih institucija
ustavnog sustava, vodio je u smjeru razvitka koncepcije vladavine prava koja
inzistira ne samo na potivanju hijerarhije pravnih propisa nego i njihovom
demokratskom sadraju i potivanju prava ovjeka.
PRIMJERI IZRAVNOG UTJECAJA NA HRVATSKOG USTAVOTVORCA I PRAKSU
Tekst Temeljnog zakona SR Njemake konzultirali su pisci hrvatskog Ustava 1990.,
no jo vei utjecaj izvrila je praksa Saveznog ustavnog suda, koju je hrv. Ustavni
sud pratio i uvaavao od samog poetka svog djelovanja u nadzoru ustavnosti i
zakonitosti te zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u povodu ustavnih tubi.
Najbolji primjer predstavlja naelo razmjernosti (proporcionalnosti) prilikom
svakog ogranienja ustavom zajamenih prava i sloboda. Drugi primjer je ustavna
revizija l.6. iz 2001. koja ureuje naela osnivanja i djelovanja politikih stranaka
koje moraju biti ustrojene na demokratskim naelima te javno polagati rauna o
svojem financijskom poslovanju.
Njemako ustavno iskustvo iznimno je vano za hrvatsku ustavnu teoriju i praksu,
jer pokazuje kako dobro napisani ustavni tekst moe izvrsno posluiti svrsi kojoj je
usmjerena hrvatska teorija i praksa: ostvarenju sustava demokratske drave
ograniene naelom vladavine prava (konstitucionalizmom). Ustavni tekst ne
moe se sam od sebe ostvarivati, niti to ostvarivanje moe ovisiti o dobroj volji i
etinosti nositelja dravne vlasti. Provjere, konice i ravnotee koje ustav
postavlja nositeljima vlasti ostaju mrtvo slovo na papiru ako se ne oslanjaju na
demokratski orijentiranu i osvijetenu javnost.
USTAVNOST U SOCIJALISTIKIM ZEMLJAMA

U razvitku svih socijalistikih zemalja, koji zapoinje donoenjem Ustava Ruske
Federacije 1918. Te Ustava SSSR-a 1924., ustav i ustavnost predstavljali su na
prvom mjestu sredstva kojima se prikrivala zbilja jednostranake ili pak osobne
diktature komunistikih partija i voa. Ustavi su se donosili radi stvaranja privida
novog oblika narodne demokracije, ali samo to zbiljski nisu sluili svojoj
primarnoj svrsi ograniavanju nositelja vlasti ve su i sami njihovi tekstovi
odbacivali dosege dotadanjeg razvitka pravne civilizacije.
Naelo diobe vlasti zamijenjeno je neprimjenjivom teorijom o jedinstvu vlasti
koncentrirane u skuptinama ili sovjetima; naelo narodne suverenosti
deklaracijom drutvene i politike dominacije radnike klase; viestranaki izbori
formalnim izjanjavanjem u prilog kandidata koje istie jedina politika stranka,
deklaracije prava i sloboda predstavljale su u najveoj mjeri samo mrtvo slovo na
papiru, a naelo vladavine prava nadomjestila je teorija o socijalistikoj
zakonitosti. No i takvi kakvi su bili, ustavi su smatrani neprimjenjivim
politikim deklaracijama, na kojima uvijek prevladava volja vladajue
partije i velikih revolucionarnih voa (SEMANTIKI USTAVI).
Golema normativna zgrada utemeljena Ustavom SFRJ iz 1974., na teoretskoj
konstrukciji drutvenog vlasnitva, delegatskog sustava i skuptinske vladavine,
predstavljala je ideoloku tvorevinu koja je prikrivala koncentraciju vlasti u
politikom vrhu Saveza komunista te bila nepodobna za zbiljsko donoenje
politikih odluka. Ipak, u svom posebnom obliku federalizma s elementima
konfederalizma, omoguio je RH da se konstituira kao drava, to je bilo iznimno
vano glede sposobnosti RH za mobilizaciju svih narodnih snaga radi obrane od
agresije Srbije i Crne Gore tijekom 1991., kao i stjecanje meunarodnog priznanja
u sijenju 1992.
BORBA ZA USTAVNOST U NOVIM

DEMOKRACIJAMA
Nakon sloma komunizma dolazi do intenziviranja ustavnih aktivnosti tzv.
ustavna revolucija. U njoj su bila tri sloena zadatka:
1. prijelaz iz kontrolirane planske u trinu ekonomiju
2. prijelaz iz jednopartijske vladavine u viestranaku demokraciju
3. prijelaz iz sustava arbitrarne i neograniene vlasti prema ustavnoj
vladavini i pravnoj dravi
Time se sve navedene drave suoavaju s problemom uspostave novog
drutvenog i ustavnog poretka, koji obuhvaa: pitanja primjerenog izbornog
sustava u drutvima bez ikakve ili barem znaajne demokratske tradicije; odabira
sustava ustrojstva vlasti; jamstava i djelotvorne zatite sloboda i prava graana;
pravedne restitucije ili kompenzacije za oduzeto vlasnitvo; privatizacije golemih i
nedjelotvornih dravnih ili drutvenih gospodarskih poduzea; raspodjele
drutvene imovine u uvjetima velike nezaposlenosti i socijalne ugroenosti irih
slojeva stanovnitva.
U razdoblju od 1991. do 1997. veina je donijela ustave. Svaki ima svoje
specifinosti s obzirom na nepostojanje tradicije konstitucionalizma, ali i
brojne slinosti, u prvom redu zbog tendencije postsocijalistikih zemalja da
oponaaju zapadne demokracije. Npr. politiko ureenje uglavnom je isto,
prevladavaju parlamentarni sustavi u polupredsjednikoj inaici, dok se izborni
sustavi jako razlikuju, a i stalno mijenjaju.
USTAVNA VLADAVINA I "DOBRA VLADAVINA"

Antiki filozof Aristotel razmatrao je pitanje to je to dobra vladavina. Dananji
politiki teoretiari skloniji su govoriti o pristojnoj vladavini (decent
governance).
Pristojna vlada kontrolira, suzbija i prikriva primitivne nagone u drutvu i postupa
sukladno pravilima modernog civiliziranog drutva.
Europska komisija je 2001. godine u dokumentu pod naslovom "Bijela knjiga o
vladavinskom sustavu (European Governance. A White Paper) formulirala i
usvojila naela dobre vladavine:
1.
Otvorenost (transparentnost) vladavinskih institucija

zajedno s dravama lanicama, one moraju aktivno raspravljati o
2.
3.
4.
5.
6.
7.
(vidi knjigu)
onom to EU ini i odlukama koje donosi; dune su koristiti govor

koji je pristupaan i razumljiv najiroj javnosti
Sudjelovanje (participacija) kvaliteta, znaaj i djelotvornost
politika EU zavisi od sudjelovanja u cijelom politikom procesu - od
formuliranja politika do provedbe
Odgovornost svaka institucija mora preuzeti odgovornost za
ono to ini
Djelotvornost politike moraju biti djelotvorne i pravovremene,
utemeljene na jasnim ciljevima, procjeni buduih uinaka i ranijim
iskustvima razini
Usklaenost (koherentnost) politike i djelovanja moraju biti
usklaene i lako razumljive; Kljuan problem usklaenosti politika
vladajuih koalicija u Hrvatskoj str.53.
Razmjernost (proporcionalnost) ogranienja sloboda i
prava ograniavanja slobode koritenja ustavom zajamenim
pravima, mora biti propisano ustavom i zakonom i ogranieno na
potrebnu mjeru; u sudskoj praksi (jurisprudenciji) meunarodnih
sudova i europskih zemalja formulirano je naelo proporcionalnosti
ili razmjernosti, koje zahtjeva da ogranienja sloboda i prava budu
u svakom pojedinom sluaju razmjerna naravi potreba za
ogranienjem
Supsidijarnost odreuje se kao naelo donoenja politikih
odluka na razini najpogodnijoj sa stajalita racionalnosti i
djelotvornosti odluivanja; naelo vai za sve federativne sustave,
a sadrano je i u Ustavu SAD, gdje se odreuje kako sve ovlasti
koje Ustavom nisu povjerene saveznim vlastima, ostaju pridrane
dravama lanicama (10. amandman). Naelo je posebno
naglaeno u okviru Europske unije, gdje zahtijeva da odluke
ponajprije donose nadlena tijela drava lanica, dok se na tijela
Unije prenose ovlasti samo kada je to u zajednikom interesu
izrijekom odreeno.
IZVORI USTAVNOG PRAVA

HIJERARHIJA PRAVNIH PROPISA
Hijerarhija pravnih propisa zamiljena je i esto se predstavlja kao klasina
piramida u kojoj su stvari skladno posloene: na vrhu je ustav i ustavni zakoni,
nakon ega slijede uredno poredani zakoni koji mogu imati razliitu pravnu
snagu, pa zatim i podzakonski propisi. Ta je slika pogrena, odnosi unutar
hijerarhije nisu jednostavni, a nazivi propisa esto zavode na pogrene zakljuke
o njihovoj pravnoj snazi. Pored toga postoje drugi propisi, oni koje donose tijela
lokalne samouprave te oni koje donose tijela s javnim ovlastima, na prvom
mjestu nezavisni regulatori, agencije i drugo.
Izvori ustavnog prava jesu svi propisi koji sadre norme kojima se ureuju:
ustrojstvo dravne vlasti, ljudska prava i temeljne slobode, kao i druga pitanja
uspostavljanja i djelovanja politikih institucija. Ti su propisi hijerarhijski
postavljeni te nii propisi imaju biti u skladu s viim propisima, i to u formalnom
kao i u materijalnom pogledu. Pravna snaga razliitih propisa proizlazi iz poloaja
donositelja tih propisa u pravnom poretku drave te iz razliitog postupka po
kojem se ti propisi donose i mijenjaju. Hijerarhija pravnih propisa utemeljena je na
formalnom, a ne na sadrajnim kriterijima.
KRUTI I MEKI USTAV

Klasino razlikovanje utemeljeno je na razlici u postupku njihova donoenja i
mijenjanja.
A) Kruti (rigidni) ustavi ustavi koji imaju veu pravnu snagu od zakona jer
se tee mijenjaju. Postupak je sloeniji, ime se ima osigurati vii stupanj
politikog suglasja nego kod donoenja zakona. Danas je to znaajka
gotovo svih vaeih ustava, premda postoje iznimke.
B) Meki (fleksibilni) ustavi ustavi koji se mogu mijenjati na isti nain kao i
zakoni, drugim rijeima, svaki zakon moe mijenjati bilo koju normu
formalnog mekog ustava
Primjerice u Velikoj Britaniji, koja nema ustav u formalnom, ve samo
materijalnom smislu, zakon je najvii izvor ustavnog prava te se njime mogu
mijenjati bilo koje norme ustava u materijalnom smislu, pa u tom smislu
kaemo da Velika Britanija ima meko ustavno ureenje.
Danas je gotovo svaki formalni ustav ujedno i kruti ustav. Meki ustav je iznimka,
gotovo se na prste mogu nabrojati.
KODIFICIRANI I NEKODIFICIRANI USTAV

A) Kodificirani ustavi sveani akt s nazivom ustav, sa svojim izmjenama
donesenim po samom ustavom predvienom postupku imao bi biti
iskljuivi izvor ustavnog prava
B) Nekodificirani (disperzirani) ustav vani dijelovi sadraja ustavnog
prava ureeni su pored samog ustava i drugim aktima, kao to su ustavni i
drugi zakoni. Tako i izvorni tekst Ustava RH ustavnu materiju ureuje
ustavnim zakonima s ustavnom snagom, kao to je to Ustavni zakon o
Ustavnom sudu te Ustavni zakon za provedbu Ustava. Kasnijim razvojem u
hrv. pravnom sustavu dolo je do izraenog pluraliteta izvora ustavnog
prava
Zbog toga razumijevanje hijerarhije izvora ustavnih prava zasluuje posebnu
pozornost. Razlikovanje u postupku promjene primjenjuje se i kod donoenja i
mijenjanja zakonodavstva, tako da se i zakoni dijele na razliite kategorije i
razlikuju po pravnoj snazi, opet prema formalnom kriteriju: naziva akata i
sloenosti postupka njegova donoenja i mijenjanja.
Tu bi hijerarhiju unutar sustava zakonodavstva valjalo osigurati prikladnim
sustavom nadzora, to danas nije sluaj jer Ustavni sud RH nije nadlean ispitivati
meusobnu usuglaenost ustavnog, organskog i obinog zakonodavstva. Ovdje
treba ukazati kako je velika sloenost pravnog sustava, kao i normativizam
(preobilje neusklaenosti propisa, prenormativnost) znaajka svih suvremenih
drava. Propisi se preesto donose bez pravilne procjene mogunosti njihove
provedbe.
ODNOS USTAVNOG PRAVA I DRUGIH GRANA

PRAVNOG SUSTAVA
Pravna pravila iz podruja ustavnog prava odreuju okvir pravnog sustava
drave u cjelini kao i osnovna naela sadraja svih ostalih grana prava. Veina
naela i pravila zajamenih ustavnim pravom, istovremeno su, prema svojem
sadraju, norme jo jedne ili vie grana prava unutar pravnog sustava odreene
drave. Ustavno pravo utvruje naela pojedinih grana prava. U okviru drugih
grana prava ta su naela osnovna i poetna norma koju treba protumaiti i
razraditi kroz niz posebnih pravila, sadranih u zakonima i drugim propisima, sve
u cilju njezine primjene sukladno Ustavu i zakonu (pravu).
Pored toga, pravila ustavnog prava naelno ureuju poloaj, nadlenosti i nain
postupanja najviih tijela dravne vlasti, tijela lokalne samouprave te tijela koja
obavljaju javne ovlasti, dakle svih onih tijela javne vlasti koja donose i
primijenjuju pravne propise. Zbog toga nije sporno stajalite kako norme
ustavnog prava sadrajno odreuju temelje cjelovitog pravnog poretka
odreene drave.
Sporno je, meutim, sve do danas pitanje proizlazi li iz poloaja Ustava u
pravnom sustavu izravan uinak njegovih odredbi u svakodnevnom ivotu.
Dugo se vremena tumailo kako je ustavno pravo samo skup velikih naela, opih
uputa zakonodavcu, na kojeg se jedino odnosi i kojeg jedino obvezuje te da se
njegove stipulacije ne mogu primjenjivati izravno, bez da se razrade zakonom i
drugim propisima. Uslijed toga se i danas slabo razumije i u pravni ivot teko
prodire pravilo o izravnom pravnom uinku i nadreenosti normi ustavnog
prava odredbama svih ostalih grana prava. Treba naglasiti da je ustavno pravo
okvirna i temeljna grana prava pravnog sustava demokratske drave i kao
takav skup smjernica zakonodavcu, ali to ne znai da bi se radilo o istoj teoriji
iji smisao i cilj uope nije primjena. Ustavno pravo istodobno je samostalan izvor
prava u pogledu dravnog ustrojstva i jamstava ljudskih prava i temeljnih
sloboda, koji se izravno primjenjuje, te su se graani na njihove odredbe
ovlateni pozvati u odnosima s tijelima javne vlasti. Izravni uinak odredbi
ustavnog prava vaan je na podruju jamstava ustavnih prava i sloboda. Kod
odredaba iz podruja ustrojstva, nadlenosti, djelovanja i odgovornosti
dunosnika tijela javne vlasti postoji podruje, materia constitutionis, gdje je
ustav primarni i jedini izvor prava. Na drugim podrujima se te ustavne norme
najee nee moi provoditi bez donoenja zakonodavstva.
PISANI I NEPISANI USTAV

Ustav kao pisani dokument danas ima svaka drava, bez obzira na to jesu li to
doista demokracije ili im ustav slui samo kao formalna legitimacija autokratske
vlasti pred svijetom. Preivjela je klasina podjela na pisane i nepisane ustave.
Osim iznimke Velike Britanije, kao primjer nepisanog ustava navodi se primjer
Izraela, koji desetljeima gradi ustavni sustav nizom zakona, priznatih sastavnim
dijelom Ustava u praksi Vrhovnog suda. Moemo kazati kako postoje brojne
inaice kao odstupanja od pravila o jedinstvenom sveano donesenom temeljnom
dokumentu. Osim tog, razvojom interneta pisani ustavi postali su dostupni
najirem krugu ljudi.
MATERIJALNI I FORMALNI USTAV

Ova podjela dobila je na vanosti. Budui da sve drave imaju ustave, a ustav s
pravnom snagom obinog zakona postao je krajnja iznimka, dvojbene naravi i u
samoj Velikoj Britaniji, izgubilo je smisao puko pravnodogmatsko usporeivanje
ustavnih normi. Ustavne norme mogu korisno posluiti kao polazna osnova
analize politikog sustava pojedine drave (rules of book, formalni ustav). Za
dublje upoznavanje s pravnim sustavom vana je sudska, a posebno
ustavnosudska praksa. Upoznavanje pravih ustavnih pravila (working rules,
materijalni ustav), koja ureuju politiki i pravni ivot zemlje zahtijeva primjenu
rezultata politolokih, sociolokih, antropolokih i drugih istraivanja. Procjena tih
rezultata zahtijeva mogunost usporedbe s drugim ustavnim i politikim
sustavima u povijesnom razvoju, zato je znanost o ustavnom pravu, po svojoj
naravi, interdisciplinarna znanost.
PROIENI TEKSTOVI I NJIHOV ZNAAJ

Promjene usvojene u obliku posebnih ustavnih zakona ili amandmana na Ustav,
inkorporiraju se u originalni tekst izradom proienog teksta. Slubeni
(autentini) proieni tekst izrauje tijelo koje je donijelo ustav, a trebalo bi to
uiniti po istom postupku. Strune proiene tekstove, koji se uobiajeno
nazivaju redakcijskim, izrauju strunjaci, a u nas ga je objavio i Ustavni sud na
svojoj internetskoj stranici. Redakcijski proieni tekstovi imaju poseban znaaj
za tumaenje, kao i za znanstvena izuavanja razvitka hrv. Ustava, ali to nisu
mjerodavni tekstovi. l.90.st.1. Ustava Rh odreuje kako se zakoni i drugi propisi
prije stupanja na snagu moraju objaviti u Narodnim Novinama, slubenom listu
RH. Pozitivnim propisom ustavne snage ima se smatrati jedino navedeni
proieni tekst objavljen u Narodnim Novinama.
Mjerodavni tekst Ustava RH je proieni tekst objavljen u Narodnim Novinama
br.85 iz 2010., koji je utvrdio Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, a
potvrdio plenum Hrvatskog Sabora.
A. ustavni zakoni
Ustavni zakon u punom smislu rijei, semantiki ustavni zakon, bio bi onaj
pravni propis koji , usprkos nazivu zakon, ima snagu samog ustava.
Hrvatski pravni sustav poznaje etiri vrste ustavnih zakona razliite pravne
prirode: (1) pravi ustavni zakon; (2) Ustavni zakon za provedbu ustava; (3)
Ustavni zakon o promjeni Ustava; (4) organski zakoni nazvani ustavnim
zakonima. Razlika meu njima utemeljena je na bitnim formalnim i
proceduralni razlikama donose se po razliitim postupcima i meusobno
se razlikuju po pravnoj snazi.
Pravi ustavni zakon: ustavni zakon ustavne pravne snage
U punom smislu rijei ustavni je zakon samo onaj propis koji je kao takav
definiran samim Ustavom i koji je, osim to je nazvan ustavni zakon,
donesen po posebno predvienom postupku za donoenje i promjenu
odredbi samog Ustava RH, te se po tom postupku jedino moe mijenjati.
Takav ustavni zakon jedino je Zakon o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske. Svi ostali ustavni zakoni na snazi u RH u stvari su zakoni
doneseni posebnom (kvalificiranom) veinom, tzv. organski zakoni. To se
odnosi i na Ustavni zakon za provedbu Ustava, premda je takvo rjeenje
protuustavno.
Ustavni zakon za provedbu Ustava RH
Teoretski bi ustavni zakon za provedbu ustavnih promjena morao imati u
punoj mjeri ustavnu snagu zato to odreuje pravila i rokove za donoenje
zakonodavstva, odnosno potpuno usklaivanje pravnog poretka s novim
ustavni poretkom. On obvezuje samog zakonodavca, a da bi to mogao,
potrebno je da ima nadzakonsku snagu, tj. ustavnu pravnu snagu. To je
ope pravilo modernog ustavnog prava potivano prilikom donoenja
Ustava 1990., a prekreno je ustavnim promjenama iz 2001. i 2010. Zakoni
za provedbu od tada se donose dvotreinskom veinom svih zastupnika, ali
u obinom zakonodavnom postupku. Najjednostavnije rjeenje je da se
izmjenom Poslovnika Hrvatskog Sabora izrijekom odredi kako sve budue
ustavne promjene ima popratiti ustavni zakon za njihovu provedbu,
donesen po postupku promjene Ustava.
Ustavni zakon o promjeni Ustava
To je bio naziv pravnih akata kojima su izvrene izmjene i dopune Ustava
RH iz 1990., i to 1997. i 2000. Ti ustavni zakoni bili su ustavni tekstovi.
Ustavnopravno korektan naziv ustavni zakon o promjeni Ustava,
naputen je ustavnim promjenama iz 2001. i 2010. kada su jednostavno
dobili naziv promjena Ustava.
Nominalni ustavni zakoni (organski zakoni s naslovom ustavni
zakoni)
Pored navedenih koji su Ustavni zakoni u punom smislu, postoji cijeli niz
ustavnih zakona koji zapravo predstavljaju organske zakone, a kojima je iz
politikih razloga, odnosno vanosti materije koju ureuju dan naziv
ustavni zakon.
Primjerice: Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina iz 2002. u njemu
se ureuju nacionalna prava i razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i
slobode, to je nedvojbeno prema l. 83. Ustava kategorija organskih
zakona.
Ovakva falsa nominatio ne mijenja pravnu prirodu zakona, ne ini ih pravno
drukijim od onog to oni po Ustavu i po svom sadraju jesu, a Ustavni sud
ih ne ocjenjuje po njihovom imenu, nego po njihovoj pravnoj prirodi.
B. organski zakoni
Organski zakoni jesu zakonski akti koje u posebnom postupku i posebnom
veinom donosi zakonodavno tijelo. Prema pravnoj su snazi ispod ustava,
ali iznad ostalih zakona. Ta vea pravna snaga organskih zakona izvire iz
stroe, kvalificirane veine kojom se oni donose (za razliku od drugih
zakona koji se donose natpolovinom veinom nazonih zastupnika).
Termin dolazi od francuskog naziva za zakone o uspostavljanju dravnih
organa. Koristi se i za zakonodavstvo kojim se razrauju ustavne norme o
pravima i slobodama ovjeka i graanina, izbornom sustavu, ustrojstvu
lokalne samouprave.
Ustavu RH predvia dvije kategorije organskih zakona:
a) organski zakoni koji se donose dvotreinskom veinom svih zastupnika
b) organski zakoni koji se donose natpolovinom veinom svih zastupnika
Organski zakoni kojima se ureuju nacionalna prava,tj. posebna
prava pripadnika nacionalnih manjina Hrvatski sabor donosi 2/3 veinom
glasova svih zastupnika. Ista je veina predviena i za promjene
Ustava, ali se zakonodavni postupak razlikuje od revizijskog postupka
Organski zakoni koje Hrvatski sabor donosi veinom glasova svih
zastupnika: razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i slobode, izborni
sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela, te ustrojstvo
lokalne i podrune (regionalne) samouprave.
Ogranieni pravi uinak hijerarhije unutar zakonodavstva
Ustavni sud nastojao je precizno odrediti pojam organskog zakona kao
onog koji u svom sadraju preteito ima norme kojima se razrauju
zajamene slobode i prava organskim zakonom kojim se razrauju
Ustavom utvrena ljudska prava i temeljne slobode... ima se smatrati
samo onaj zakon kojem su temeljni predmet ureenja pojedino ili
pojedina Ustavom utvrena osobna i politika prava i slobode
ovjeka.
Formalna neustavnost organskih zakona uzrokovana je time to nije
propisan postupak kojim Sabor ima utvrditi koji je prijedlog zakona takve
naravi da zahtijeva posebnu veinu. Poslovnik Hrvatskog sabora ne
ureuje postupak u kojem Hrvatski sabor utvruje ima li pojedini
prijedlog zakona o kojem se raspravlja i odluuje ustavnopravnu narav
organskog zakona ili ne. Ne ureuje ni nain na koji e ta injenica bit
zabiljeena, a ni akt u kojem e bit zabiljeena, to su temeljne
pretpostavke da bi pojedini zakon dobio slubeno svojstvo organskog
zakona.
C. obini zakoni
Zakoni koji se donose veinom glasova na sjednici na kojoj je nazona
veina zastupnika (natpolovini kvorum), nazivaju se obinim zakonima.
Izvori ustavnog prava jesu i takvi zakoni ili dijelovi zakona koji sadre
norme ustavnog prava, tj. razrauju odredbe o ljudskim pravima i
temeljnim slobodama i o ustrojstvu dravne vlasti, kao i izborni sustav i
sustav lokalne samouprave. Dijelovi pojedinih obinih zakona mogu
sadravati norme ustavnopravne naravi, a to se moe dogoditi sluajno,
uslijed pogreke pri procjeni pravne naravi zakonskog prijedloga, ili s
namjerom saborske veine da izbjegne zahtjev postizanja posebne veine.
U tom sluaju dijelovi obinog zakonodavstva trebali bi biti ukinuti iz
formalnog razloga jer nisu usvojeni po pravilima za organske zakone.
D. Poslovnici dravnih tijela

Poslovnici najviih dravnih tijela vaan su izvor ustavnog prava u
suvremenim demokratskim dravama. Poslovnike donose lanovi tih tijela,
obino natpolovinom veinom, kako bi podrobno uredili pitanja svojeg
postupanja i odluivanja. Njima se detaljno razrauju ustavne i zakonske
norme o nainu rada dravnih tijela, postupak raspravljanja i odluivanja u
tim tijelima, odnosno donoenja akata i drugih odluka koje su u njihovom
djelokrugu. Pravna snaga pojedinog poslovnika ovisi o ustavnom poloaju
tijela koje ga je donijelo kako bi njime uredilo svoju unutarnju organizaciju i
nain rada.
Poslovnik Hrvatskog sabora, koji ureuje unutarnje ustrojstvo i nain
rada parlamenta, donosi se veinom glasov svih zastupnika. Pravna snaga
parlamentarnog prava jednaka je pravnoj snazi organskih zakona. U
skladu s Poslovnikom donose se i pojedini pravilnici Hrvatskog sabora.
Poslovnik obvezuje svakoga tko se nalazi na podruju Hrvatskog sabora,
bez obzira radi li se o zastupnicima ili o lanovima pojedinih saborskih
odobra koji nisu zastupnici.
Poslovnici drugih najviih dravnih tijela mogu se smatrati
podzakonskim aktima, a takav izvor ustavnog prava jest Poslovnik Vlade
RH te Ustavnog suda RH.
E. podzakonski propisi
Uredbe sa zakonskom snagom ili uredbe iz nude
Uredba je opi naziv za propise koje donose izvrna tijela. Uredbe iz
nude su podzakonski pravni propisi, ali privremeno i uvjetno, na
temelju ustavne ovlasti imaju snagu zakona, tako da se njima
mogu suspendirati i mijenjati zakoni, pa ak i same ustavne
odredbe. Zbog toga ih mora odobriti predstavniko tijelo kada prestanu
razlozi za njihovo donoenje. Kada je onemogueno redovito djelovanje
tijela dravne vlasti, izvrna vlast ovlatena je na hitno poduzimanje
potrebnih mjera, to ukljuuje privremeno suspendiranje zakonskih pa i
ustavnih jamstava sloboda i prava (u ratnom stanju ili uvjetima neposredne
ugroenosti dravne neovisnosti ili cjelovitosti ili stanje uzrokovano tekim
nesreama ili elementarnim nepogodama). Ako bi se izvrnim tijelima dalo
ustavom da mogu obustavljati primjenu pojedinih ustavnih jamstava, tada
su takve uredbe samostalni izvor ustavnog prava (one su praktiki ustavni
akti) i imaju ustavnopravnu snagu. Izvori ustavnog prava bit e i one
uredbe iz nude kojima se u dravama koje prihvaaju kategoriju organskih
zakona ureuje njihova materija, a u ostalim dravama one uredbe kojima
se zadire u zakonodavni djelokrug na onom podruju u kojem zakoni sadre
norme ustavnog prava.
Prema l.101. Ustava RH, Predsjednik donosi uredbe sa zakonskom
snagom za vrijeme trajanja ratnog stanja, na temelju i u okviru ovlasti
koje je dobio od Hrvatskog sabora. Ako Sabor nije u zasjedanju,
predsjednik RH ima ovlast da uredbama sa zakonskom snagom ureuje sva
pitanja koja zahtijeva ratno stanje. Izvanredna stanja zahtijevaju suspenziju
temeljnih ustavnih jamstava sloboda i prava. Ako Predsjednik temeljem
gore navedenog donese uredbu
koja pripada sadrajno organskim
zakonima te su uredbe tada izvor ustavnog prava.
Prema l.17. Ustava RH, u doba ratnog stanja ili neposredne ugroenosti
neovisnosti i jedinstvenosti Republike te velikih prirodnih nepogoda
podzakonskim se aktom s ustavnom pravnom snagom mogu ograniiti
pojedine slobode i prava zajamena Ustavom. O tome odluuje Sabor
dvotreinskom veinom svih zastupnika, ali kada se Sabor ne moe
sastati o tome odluuje predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz
supotpis predsjednika Vlade. Treba naglasiti kako su propisani strogi uvjeti i
ogranienja, tako da se odreena ustavna jamstva ne mogu trajno ukinuti,
pa ni suspendirati ni za vrijeme trajanja ratnog stanja.
Ostali podzakonski propisi
Mogu se javit kao relevantni izvor ustavnog prava u sluajevima kada, na
temelju ustavne ovlasti ili ovlasti sadrane u zakonima, ureuju pitanja iz
materije ustavnog prava, posebno ona koja se tiu ustrojavanja,
nadlenosti i postupanja dravnih tijela, te razrade, odnosno ureivanja
provedbe i zatite ustavno zajamenih sloboda i prava. Uredbama na
temelju zakonodavne delegacije koja se redovito produava svake
godine, Vlada moe mijenjati zakone iz podruja tekue gospodarske
politike, osim dravnog prorauna ili oporezivanja, kada Hrvatski sabor nije
u redovnom zasjedanju ili je rasputen.
Propisi mjesne, lokalne i podrune (regionalne) samouprave
Propisi koje u okviru svoje nadlenosti donose tijela lokalne samouprave
moraju biti u skladu s Ustavom, ne smiju biti u suprotnosti sa
zakonom, to predstavlja manji stupanj pravne vezanosti uz vii propis.
Nadzor nad zakonitou obavljaju tijela sredinje dravne uprave. Lokalna
samouprava uiva posebnu zatitu koju je Ustani sud duan pruiti u roku
od 30 dana.
Propisi koje donose nezavisni regulatori
Nezavisne regulatorne agencije ureuju uvjete i standarde obavljanja
pojedinih djelatnosti, dodjeljuju dozvole i ureuju uvjete za ulazak na
pojedino trite, propisuju kazne za krenji tih propisa te odluuju o njima u
kvazisudbenim postupcima. U ovim je pitanjima zatita zakonitosti i
ustavnosti ZUP-om povjerena upravnom sudstvu, tj. upravnim sudovima i
Visokom upravnom sudu RH.
F. ustavni obiaj
Ustavni se obiaj moe razviti dugotrajnim istovrsnim ponaanjem,
posebno u odnosima najviih dravnih tijela ili u odnosima s tijelima
meunarodnih organizacija, odnosno EU. Obiaj moe nastati dugotrajnim
istovrsnim injenjem ili neinjenjem odreenih radnji (longa consuetudo)
to stvara svijest o nunosti (opinio necessitatis) takvog ponaanja
dravnog tijela ili drugog politikog subjekta. Tako nastaje ustavni obiaj
kao nepisana dopuna ustava. Naelno, ustavnim obiajem ne mogu se
mijenjati pisane odredbe ustava ili kojim drugim pisanim izvorom
ustavnog prava. Oni jedino mogu nadopunjavati praznine u regulaciji
pisani izvora ustavnog prava. Mogu se razviti kao rjeenja u sluajevima
nejasnog ili vieznanog normiranja. I ustavni obiaji mogu se
mijenjati ili odjednom bilo kojim pisanim izvorom ustavnog prava ili
drugaijim postupanjem i na taj nain oblikovanjem novog ustavnog
obiaja. Kad god se pojavi sumnja, prednost ima pisani izvor
prava, ustav, zakon ili propis EU.
Prvi primjer: donoenje zakona po urnom postupku koji Ustav uope ne
spominje, a predvien je Poslovnikom Hrvatskog sabora kao izniman, iz
posebno opravdanih razloga, kao to su interesi narodne obrane ili
spreavanja veih poremeaja u gospodarstvu ta samo uz podrku veeg
broja zastupnika. Taj je postupak postao parlamentarni obiaj.
Drugi primjer: prethodne konzultacije strunjaka Europske komisije o
prijedlozima zakonodavstva to se ustalilo kao obiaj u vrijeme produenog
nadzora nakon potpisivanja pristupnog Ugovora u prosincu 2011.
G. Vanjski izvori ustavnog prava

Primat i izravan uinak prava EU
Pravna steevina EU tijekom pregovora o pristupu RH u lanstvo intenzivno
je prenoena u hrv. zakonodavstvo, tako da je ono, prema ocjeni Europske
komisije, usklaeno s pravom EU. Ulaskom RH u punopravno lanstvo,
pravo EU u potpunosti je stupilo na snagu i primjenjuje se. Valja naglsiti
njezin izravan uinak, kao i nadreenost unutarnjem pravu RH.
Pravo EU ima i interpretativni uinak. Pravo EU predstavlja sloen pravni
sustav i ima svoje vlastite izvore primarne (temeljni meunarodni ugovori
Unije) i sekundarne (uredbe, direktive, preporuke i dr.) za primjenu tog
prava bitna je i praksa Europskog suda pravde u Luxemburgu, vrhovnog
suda EU, ije odluke mogu imati uinak erga omnes.
Meunarodno pravo
Hrvatski Ustav jo je 1990. prihvatio monistiko shvaanje odnosa
meunarodnog i unutarnjeg prava koje polazi od toga da priznaje
jedinstvenost pravnih poredaka, pri emu primat ima meunarodno pravo.
Ustav RH u l.141. propisuje neposrednu primjenu meunarodnih ugovora
koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni te koji su na
snazi. Oni su dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi su
iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz
uvjete i na nain koji su njima utvreni, ili suglasno s opim pravilima
meunarodnog prava. Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda iz 1950. godine vaan je izvor ustavnog prava RH od
1997. Izravna primjena odredbi Konvencije i zatita koju prua Europski sud
za ljudska prava u Strasbourgu ini iznimno vano poznavanje
jurisprudencije tog suda. Pristupanjem RH u EU stupili su na snagu odredbe
Povelje o temeljnim pravima EU, kao dijela Ugovora iz Lisabona, koja e
obvezivati domaa tijela, a koju titi Europski sud u Luxembourgu. Zbog
toga se u teoriji govori o bermudskom trokutu zatitnih institucija u
zemljama lanicama EU ustavni sudovi, ESLJP i ESP to je situaciju
nacionalnih ustavnih sudova uinilo bitno sloenijom, ali bi imalo donijeti
prednosti u pogledu zatite sloboda i prava pojedinaca i pravnih osoba.
DONOENJE I MIJENJANJE USTAVA

Supremacija ustava
Pravni razlog najvie pravne snage ustava u pravnom sustavu jest postupak
njegova donoenja i promjene koji se razlikuje od postupka donoenja zakona.
Politiki je razlog potreba stabilnost ustavnih rjeenja i odrivog razvoja sustava
politike demokracije, zatite i promicanja ljudskih prava i naela vladavine
prava. Sloenijim se postupkom ima osigurati vii stupanj politikog suglasja oko
ustavnih normi ili due razdoblje njihova razmatranja i promiljanja ili pak
pridobiti u odreenom obliku miljenje irokog kruga biraa. Ustav donosi narod
kao izvor i nositelj sve vlasti u dravi, dok zakone donosi predstavniko tijelo, na
temelju i u granicama ustavne ovlasti. Politiki razlozi unoenja pojedinih
odredaba u ustave uvijek se nalaze u nastojanju da se tim odredbama osigura
vea trajnost i otea mijenjanje. Raireno je uvjerenje kako propisi vee snage
pruaju bolju zatitu pojedinih prava od propisa manje pravne snage. U sustavu
vladavine prava, gdje se zakoni dosljedno provode, stupanj zatite je vei kada su
prava detaljno razraena zakonima nego kada su samo naelno stipulirana u
Ustavu.
Revizijske sustave dijelimo u dvije velike skupine, ije se razlikovanje vri s
obzirom mijenja li se ustav neposrednim sudjelovanjem birakog tijela naroda ili o
promjenama odluuje predstavniko tijelo.
ZABRANE MIJENJANJA USTAVNIH NORMI

1. Trajna zabrana svih ustavnih promjena: ideje o kraju povijesti
Najvii teorijski stupanj krutosti ustava bio kad bi ustav sadravao opu
zabranu da ga se mijenja, takav ustav bio bi vjean. Ipak, unato
zahtjevima kole prirodnog prava, ova je opcija ostala samo u sferi teorije.
2. Zabrana ustavne promjene na odreeno vrijeme
U cilju stabilizacije novog pravnog poretka novim ustavom zabranjuje se
njegovo mijenjanje u cijelosti, ali samo na odreeno vrijeme. Taj stupanj
nije samo teorijske naravi nego je u povijesti ustavnosti bilo ustava koji su
propisivali takvu zabranu, primjerice prvi francuski Ustav iz 1791.
zabranjivao mijenjanje na 4 godine. Svrha je prilagodba dravnog sustava i
usklaivanje temeljnog zakonodavstva s novim ustavom na temelju to
veeg suglasja politikih snaga. Zanimljivo, Ustav Japana uope nije
mijenjan od 1947. do 2012., kada je predloen prvi ustavni amandman.
3. Trajna zabrana promjene pojedinih odredbi
Sluaj kada ustav trajno zabranjuje mijenjanje, ali samo nekih tono
odreenih normi. Uglavnom se odnosi na zabranu ustavom propisanog
oblika republikanske vladavine nakon to je u nekoj zemlji sruena
monarhija. Ustavi federativne drave zabranjuju mijenjanje temeljnog
dravnog ureenja, bez suglasnosti drave lanice federacije.
Najvaniji primjer niza ustavnih zabrana je Ustav Savezne Republike
Njemake iz 1949. Njemaki je Ustav zabranio podnoenje prijedloga
promjene temeljnih normi iz lanaka od 1. do 20., kojima se jame
ljudska prava i temeljne slobode.
l.142. st. 2. Ustava RH zabranjuje udruivanje RH u saveze koji bi mogli
dovesti do obnove jugoslavenske drave ili kakve druge balkanske dravne
sveze. (ustavna promjena iz 1997.)
Pravna snaga takvih zabrana razlikuje se od njihovih politikih uinaka.
U strogo pravnom smislu takva zabrana obvezuje svakog, to naravno ne
moe sprijeiti da bude prekrena. Ustavne zabrane u svojem politikom
aspektu bitno oteavaju odreene politike akcije i inicijative. Za njih bi u
pravilu bilo potrebno zapoeti postupak ustavne revizije pojdeinih odredbi,
koje se smatraju temeljnim za ustavni poredak, i time alarmirati javnost.
Posebno je to sluaj kada ustav izrijekom predvia pravo i dunost graana
da individualno ili zajedniki prue otpor ruenju temeljnih naela
demokratskog ustava, kako to ini njemaku Ustav.
POSTUPAK USTAVNE PROMJENE (REVIZIJSKI

SUSTAV)
Revizijski sustav odreujem kao poseban postupak promjene ustava iz
kojeg proizlazi njegova nadzakonska snaga. U dijelu teorije razlikuje se
postupak ustavne revizije kao bitne, znaajne i vee promjene ustava, od
njegova postupka ustavne promjene (amandmana) kao korekcije, manje po
znaaju i dijelu ustava koji takva promjena obuhvaa. Kod nas se tradicionalno
ovo razlikovanje tumai kao razliitost tehnika promjene, koja se u svakom
sluaju smatra ustavnom revizijom: amandmani su posebni lanci koji se ne
inkorporiraju u ustavni tekst. Ustavni zakoni piu se pak takvom tehnikom da
mijenjaju ustavni tekst.
Naelno razlikujemo revizijske sustave neposrednog odluivanja biraa od
revizijskih sustava odluivanja predstavnikih tijela. Razlikuju se revizijski sustavi
unitarnih od sloenih drava i dravnih zajednica.
Za donoenje novog ustava, ali i kod vanih promjena ili odluka o prijenosu
suvereniteta stupanjem u meunarodne asocijacije, propisuje se referendumska
odluka veine biraa. Kod ustavnih promjena relativno manje vanosti, o cjelovitoj
ili djelominoj promjeni ustava veinom odluuju parlamenti kao predstavnitva
naroda.
Potpuno nov ustav, nakon vanih i dubokih promjena, esto donosi ustavotvorna
skuptina ili konvent. Nakon toga se, kako bi ustav stupio na snagu kao akt
naroda, zahtijeva ratifikacija, odobrenje veine biraa. U sloenim se dravama
obino zahtijeva pristanak veine drava ili pak kombinacija: veine biraa u
veini drava.
Ustavotvorni referendum
Razlikujemo:
a) apsolutno obvezatan ako se za svaku promjenu ustava
referendum mora raspisati (referendumsko odluivanje o Ustavu i
zakonima dio je vicarske tradicije)
b) relativno obvezatan ako se zahtijeva da samo pojedine odredbe
ustava podlijeu referendumskoj odluci
c) fakultativni referendum kada se referendumska odluka predvia
kao alternativa odluci predstavnikog tijela o bilo kojoj promjeni
ustava, ako tako odlui ef drave ili predstavniko tijelo (tu
mogunost predvia i Ustav RH)
Ustavna revizija odlukom predstavnikog tijela (inaice revizijskog
sustava)
Najvei broj suvremenih ustava propisuje da o njihovu mijenjanju odluuje
redovito zakonodavno predstavniko tijelo, odnosno ono isto tijelo koje donosi i
zakon. U ovom njegova via pravna snaga od zakona ne izvire iz razliitosti tijela
koja obaljaju reviziju, ve samo iz razliitosti uvjeta i postupka izmjene koji
se svode na oteavanje mijenjanja ustava u odnosu na izmjenu zakona.
Tako neki ustavi propisuju da se redovito predstavniko tijelo, nakon to je revizija
ustava pokrenuta i naelno razmotrena, rasputa te da konanu odluku donosi
novoizabrano predstavniko tijelo ili da se prije konane odluke eka istek
mandata predstavnikog tijela. Uglavnom veina ustava to prihvaa revizijski
sustav trai za promjenu ustava samo otean ili kvalificirani kvorum i
kvalificiranu veinu. U najveem broju sluajeva potreban je dvotreinski
kvorum, a uvijek dvotreinska ili neka druga kvalificirana veina ukupnog
broja zastupnika ili opetovano glasovanje pri emu u svim sluajevima
ima biti postignuta odreena kvalificirana veina. Neki ustavi za svoje
mijenjanje trae i posebno naelno odluivanje, a neki oteavaju samu
inicijativu ustavne izmjene. Dakle, oteavanje moe biti u fazi inicijative, u
propisivanju posebne faze naelne odluke te u traenju kvalificiranog kvoruma i
kvalificirane veine pri donoenju konane odluke o mijenjanju ustava.
Revizijski sustav sloene drave i dravne zajednice
Federativna drava
Ustavi federativnih drava obino propisuju da je za stupanje odreene ustavne
promjene na snagu potrebna suglasnost odreenog broja drava lanica
federacije. Ustav SAD-a zahtijeva da ustavni amandman, koji donese oba doma
Kongresa, Senat i Predstavniki dom dvotreinskom veinom, ili pak posebno
izabrana Ustavotvorna skuptina, ratificira najmanje tri etvrtine svih drava.
Takvu ratifikaciju provode njihove skuptine ili pak posebno izabrane
ustavotvorne skuptine. Za promjenu federativnog ureenja potrebna je
suglasnost svih drava lanica. Ustav SR Njemake propisuje da se zakon o
reviziji ustava donosi dvotreinskom veinom izglasanom i u Saveznom
parlamentu i Saveznom vijeu. Sam Ustav odreuje da federativno ureenje i
prava graana ne mogu biti predmetom promjena.
Konfederacija
za promjenu temeljnog akta konfederacije, koji po svojoj naravi predstavlja
meunarodni ugovor, potrebna je suglasnost svih lanica konfederacije. Promjenu
vicarskog Ustava, da bi stupila na snagu, na referendumu mora prihvatiti veina
svih biraa koji glasuju u svakom od kantona.
Europska unija
Za konanu odluku o promjeni sastava dijelova Sporazuma iz Lisabona koji ine:
temeljni Ugovor o EU, Ugovor o djelovanju EU i Povelja o temeljnim pravima, na
kojem se temelji ustavnost EU, potrebna je suglasnost svih drava lanica. l.48.
Ugovora o EU predvia vie mogunosti: (1)redovni postupak, uz sazivanje
Konvencije nacionalnih parlamenata ili vlada drava lanica (2) redovni postupak
bez sazivanja Konvencije nacionanih parlamenata, kada o promjeni odluuju
vlade drava lanica ili (3) pojednostavljeni postupak, gdje o promjenama u
pogledu unutarnjih politika ili mjera EU konanu odluuje Europsko vijee. U
svakom sluaju, za stupanje promjena Sporazuma na snagu, potrebna je
ratifikacija svih drava lanica.
PROMJENA (REVIZIJA) USTAVA RH

Ustav RH predvia za svoje mijenjanje, donosno reviziju, sustav odluke redovitog
zakonodavnog predstavnikog tijela. Osim toga, Ustav RH prihvaa i mogunost
raspisivanja fakultativnog ustavotvornog referenduma.
a) Promjena Ustava odlukom Hrvatskog sabora
ustavotvornu inicijativu ima najmanje 1/5 zastupnika, predsjednik

Republike i Vlada RH (l. 147.)
nakon to je promjena ustava predloena, slijedi naelno odluivanje
Sabora hoe li se pristupiti promjeni ustava ili ne, veinom glasova svih
zastupnika
u sluaju izglasavanja, oblikovat e se nacrt ustavnog zakona o
promjeni Ustava koji Sabor utvruje veinom glasova svih
zastupnika (l. 148.)
konanu odluku o promjeni Ustava RH, Sabor e donijeti 2/3 veinom
svih zastupnika (l. 149.)
promjenu e proglasiti Sabor (l. 150.); kod posljednje promjene Ustava
16.6.2010., Sabor je odluio da Promjena Ustava stupi na snagu danom
proglaenja. Ustavni zakon o provedbi Ustava donesen je 22.10.2010. Tim
je Ustavnim zakonom utvreno:
da promjena ustava stupa na snagu danom proglaenja, osim ako Sabor
odredi drugaije;
da se izravno primjenjuju sve one odredbe Ustava, odnosno Promjene
Ustava, za koje nije potrebno donoenje novih ili mijenjanje postojeih
zakona
potrebno zakonodavstvo donijet e se u rokovima predvienim Ustavnim
zakonom za provedbu Ustava. Rokovi su utvreni prekratko te su veinom
prekreni
b) Promjena ustava odlukom biraa (ustavotvornim referendumom)

Ustav RH predvia mogunost ustavne promjene primjenom referenduma,
ako to odlui Hrvatski sabor ili predsjednik Republike ili svojim potpisom
zahtijeva 10% od ukupnog broja biraa. Svaka promjena hrv. ustav moe
se obaviti i referendumom
Sabor odluuje o raspisivanju referenduma samostalno i za tu mu odluku
ne treba posebna veina, to znai da se za odluku trai veina glasova
nazonih zastupnika, uz uvjet natpolovinog kvoruma
U sluaju graanske inicijative za promjenu Ustava, kada to zahtijeva
svojim potpisima najmanje 10% biraa, Hrvatski sabor duan je raspisati
referendum o promjeni Ustava
Predsjednik RH moe raspisati referendum o prijedlogu promjena Ustava
samo na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade
o reviziji se odluuje voljom veine biraa koji su pristupili
referendumu
ovako donesena odluka je obvezatna, ali se zakonom mogu propisati
uvjeti za odravanje savjetodavnog referenduma
ODREDBE USTAVA RH O DRAVNOM UDRUIVANJU
Odluivanje o udruivanju i razdruivanju: ustavne promjene 2010.
godine
Prema st.1.l.142.Ustava, pravo pokretanja takvog postupka ima
najmanje: jedna treina zastupnika u Saboru, Predsjednik Republike i
Vlada.
Postupak se nastavlja raspravom i odluivanjem u Saboru. Ako on
dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika prihvati prijedlog za
pokretanje takva postupka, pitanje se obvezatno stavlja na referendum koji
se treba odrati u roku od 30 dana od dana donoenja odluke Hrvatskog
sabora.
Odluka o udruivanju RH na referendumu mora biti donesena veinom
glasova biraa koji su pristupili glasovanju. (promjena iz 2010.,
promijenjena ranija restriktivna norma da odluka bude donesena veinom
glasova svih biraa)
Ustavna zabrana pokretanja postupka udruivanja u balkanske sveze
Ustavom je utvrena zabrana pokretanja postupka udruivanja RH u saveze s
drugi dravama, koji bi doveo ili mogao dovesti do obnavljanja jugoslavenskog
dravnog zajednitva ili uspostave neke balkanske dravne sveze u bilo kojem
obliku. Usvojena je Ustavnim promjenama kojima su u prosincu 1997. Iz
Ustava izbrisani svi lanci koji su se odnosili na lanstvo RH u propaloj
federaciji te je danas satani dio Ustava.
TUMAENJE USTAVA
Tumaenje propisa racionalna je djelatnost kojom se utvruje znaenje pravnih
propisa. Tumaenje propisa nuno je za njihovu primjenu. Za ustavne odredbe,
uslijed njihova naelnog znaenja, to vrijedi bez iznimke. Bez strunog tumaenja
ustavi ostaju skupinama openitih stipulacija.posao primjenjivaa prava sastoji se
u svjesno i stalnom tumaenju sloenih pravila. Pravna struka razvila je, a pravna
znanost objasnila i objanjava, cijeli sustav pravila i metoda tumaenja tekstova
pravnih propisa.
Metode i teorije ustavnog tumaenja brojne su i razliitih naziva, ali mogu se
sistematizirati na sljedei nain:
a) Gramatika metoda ili teksutalno tumaenje sastoji se u utvrivanju
teksta i njegova znaenja. Ono to propis ne spominje, ne postoji. Zbog toga
esto utvrujemo postojanje pravnih praznina.
b) Sistematska metoda ili objektivno tumaenje sastoji se u traenju
smisla propisa u cjelini pravnog sustava. Pravne praznine ogu se popuniti
primjenom logikog zakljuivanja.
c) Povijesna metoda obino se spominje kao traenje smisla propisa u
nacionalnoj povijesti. Meutim, ona ima i tehniku varijantu: prilikom tumaenja
uzima se u obzir nacrt propisa i rasprave prilikom njihova donoenja
d) Teleoloka metoda ili tumaenje propisa na temelju njegove svrhe i
intencije donositelja u postojeim okolnostima, veoma je vana za ustavnu
interpretaciju i vrlo postupno ulazi u praksu Ustavnog suda RH i drugih visokih
sudova
e) Komparativna metoda ili poredbena metoda trai smisao propisa u
usporedbi drugih drava u okviru odreenog pravnog kruga i moe se smatrati
vanom pomonom metodom.
Svrha tumaenja ustavnih odredbi
Tekst dvije stotine godina starog propisa ne moe znaiti isto danas kao i u
vrijeme kada je donesen prije svega zbog promjene jezika, ali i svijeta u kojem taj
propis egzistira. Rezimirice izmeu prista tzv. originalizma i zastunika
sudskog aktivizma stotinama su godina aktualne u SAD-u te nalaze vaan odraz
u orijentaciji Vrhovnog suda. Originalisti smatarju kako je zadaa Vrhonog suda
da utvrdi pravu volju Otaca Utemeljitelja, dakle intencije konkretnih pojedinaca
koji su pisali Ustav i Bill of Rights. Sudski aktivizam koji je kao doktrina
prevladao polovinom 20.st. omoguio je brz i odluan razvoj na podruju ljudskih
prava i temeljnih sloboda, posebno u pogledu eliminacije rasne diskriminacije i
zatite prava ena i socijalnih manjina. Prema njihovom shvaanju pisci ustava
nisu mogli predvidjeti sve sloenosti razvitka sustava vladavine prava. Zbog toga
prilikom tumaenja ustavnih odredbi valja uzeti u obzir: tekst i strukturu ustava,
namjere ustavotvoraca, ranije presedane, socijalne, politike i gospodarske
posljedice, prirodno pravo.
Tradicija gramatikog i sloene metode ustavnog tumaenja
U Hrvatskoj prevladava orijentacija na gramatiko tumaenje kada pojedina
situacija nije izrijekom predviena, hrvatski su suci skloni utvrditi postojanje
pravne praznine.
Miljenja meunarodnih struno-politikih tijela (soft law)

Vrlo vanu funkciju danas imaju miljenja meunarodnih tijela koja okupljaju
vodee pravnike iz pojedinih regija. Posebno je takva praksa razvijena u
nastojanjima da se nadzire i usmjerava razvitak demokratske tranzicije u
europskim zemljama, to je osnovna svrha postojanja Vijea Europe. Ustavni sud
RH posljednih nekoliko godina u veini se odluka o ustavnosti i zakonitosti poziva
na stajalita Venecijanske komisije za demokraciju pute prava. Meutim, Kodeksi
dobre prakse Venecijanske komisije Vijea Europe usprkos nazivu nisu zakonici,
pa ni meunarodni ugovori. Tzv. soft law nije pravo i ne moe se citirati kao
pozitivan propis. Radi se o strunom miljenju oko kojeg se usuglasila velika
skupina eksperata (svojevrstan communis opinio doctorum). Prilikom pozivanja
na tu vrstu dokumenata to mora biti razjanjeno, pa se nee postavljati zahtjevi
za pozivanje na odreenu odredbu kao da se radi o propisu.
PROVEDBA USTAVNIH NORMI

Postojanje ustava nuno je za ozbiljenje ustavne vladavine. U veini drava to je
pisani ustav, donesen u sveanom obliku, kao najvii akt drave. No, pisani ustav
nuno ne dovodi do ustavne vladavine, dok suprotno, ona moe biti utemeljena i
na nepisanim pravilima ustavne snage (tako Velika Britanija nema pisani ustav,
dok je u mnogim zemljama s pisanim ustavom teko govoriti o ustavnoj vladavini
jer je ustav neostvaren ili takav da svojim odredbama kri naela takve
vladavine). Dobro napisan ili pak obiajima uspostavljen ustav je nuan, ali ne i
dovoljan uvjet za ostvarivanje ustavne vladavine, ve je bitno kako se on provodi
u svakodnevnom ivotu. U klasinoj teoriji to je ustav u formalnom smislu.
Zbiljski ustav, odnosno ustav u materijalnom smislu, nastaje u
svakodnevnom djelovanju sredinjih i lokalnih vlasti, postupanju inspekcija,
policija i drugih izravnih izvritelja pravnog poretka te se smatra vanim u
svakodnevnom ivotu radu graanstva.
Donoenjem ustava zapoinje proces njegove provedbe, kojim se rijei zapisane
u sveani dokument imaju realizirati u svakodnevnom ivotu. U provedbi ustava
sudjeluju dravna tijela, dunosnici i graani svojim tumaenjem (interpretacijom)
ustavnih normi u konkretnim ivotnim situacijama.
Ustavne se norme tumae i prilagoavaju ivotnim potrebama na svakoj od razini
implementacije:
a) tijekom razrade u zakonodavstv, zakonodaac bi trebao voditi rauna o
ustavnosti pojedinih zakonskih prijedloga
b) kroz pravorijek i nadzor ustavnosudbene vlasti u cjelini njezinih ovlasti, a
posebnom prilikom odluivanja o ustavnosti zakona i zatiti ljudskih
sloboda i prava u postupcima povodom ustavnih tubi
c) kroz postupanje najviih dravnih tijela te lanova i dunosnika
zakonodavne i izvrne vlasti te kroz postupanje tijela lokalne samouprave i
stabiliziranje njihovih meusobnih odnosa
d) u pravorijecima sudbene vlasti u sporovima medu graanima i pravnim
osobama te u primjeni kaznenog zakonodavstva
e) kroz postupanje upravnih tijela koja donose propise i neposredno odluuju
o pravima i obvezama graana
f) putem
utjecaja
meunarodne
zajednice,
meunarodnopravnih
instrumenata zatite ljudskih sloboda i prava
g) prilikom primjene Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda, to ukljuuje i sudsku praksu ESLJP
h) prilikom izravne primjene prava Europske Unije, kao i sudske prake
Europskog suda
i) kroz postupke graana i njihovih udruga, koji dre ustav potenim okvirom
zatite svojih sloboda i prava i promicanja svojih interesa u odnosima s
drugim graanima i s dravnom vlasti
JAMSTVA SLOBODA I PRAVA: TEMELJ

DEMOKRATSKE DRAVE
Ljudska prava ine skup temeljnih ovlasti pojedinaca da zahtijevaju odreene
postupke javne vlasti, bilo da se radi o:
1. suzdravanju od presizanja u zatienu sferu pojedinca
kod osobnih i politikih prava i sloboda
2. aktivnom djelovanju na ozbiljenju odreenih jamstava sloboda i prava
kao kod socijalnih, kulturnih i gospodarskih prava
Ona su veim djelom sadrana u novijim ustavima demokratskih zemalja.
Ustavna regulacija nadopunjena je i brojnim meunarodnim dokumentima, a
kojima su u drugoj polovici 20. st. uspostavljeni meunarodni standardi prava
ovjeka. U RH, kao i u veini drugih europskih zemalja koje primjenjuju
monistiko naelo odnosa meunarodnog i unutarnjeg prava, takvi su
dokumenti dio unutarnjeg pravnog poretka sa nadzakonskom pravnom snagom.
U okviru Vijea Europe znaajan je korak uinjen usvajanjem Europske
konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 1950. te uspostaljanjem
stalnog ESLJP 1998. godine. U okvirima Europske unije kodifikacija ljuskih
prava odvijala se vrlo postupno to pokazuje dubinu razlika izmeu zemalja
lanica Unije. Tek Lisabonskim ugovorom koji je stupio na snagu nakon ratifikacije
svih zemalja lanica 2009. Povelja temeljnih prava EU stekla je pravnu snagu
temeljnih pravnih akata EU, a zatita zajamenih prava povjerena je Europskom
sudu pravde.
PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA

Razvoj ljudskih prava najbolje se ilustrira tradicionalnom podjelom na tri
narataja sloboda i prava.
PRVI NARATAJ: KLASINA PRAVA OVJEKA I

GRAANINA
Pojava prvih dokumenata kojima se jame slobode i prava pojedinaca vezan je uz
pojavu prvih ustavnih akata. Popis prava ovjeka i graanina smatra se, zajedno s
uspostavom ustrojbenog sustava ograniavanja i uzajamnog nadzora vladajuih
dravnih tijela, bitnom odrednicom samog pojma ustava. Drava se ne smije
upletati u tako zatienu privatnu sferu pojedinaca, pa se govori o negativnim
pravima.
Vezane uz pojavu prvih dokumenata kojima se jame prava i slobode, odnosno
kao i sama pojava ustavnosti imaju svoje korijene u povijesti britanske drave u
dokumentima kao to su: Magna Charta Libertatum, Bill of Rights, Habeas Corpus
Act.
Uvode ih ve deklaracije s kraja 18. i poetka 19.st. koje svoje uporite nalaze u
teoriji prirodnog prava i drutvenih ugovora, Amerika deklaracija nezavisnosti,
Francuska deklaracija o pravima ovjeka i graanina
Prije svega to su: osobne slobode i prava (pravo na ivot, zabrana zlostavljanja,
zabrana prisilnog rada,..), politike slobode i prava (birako pravo, sloboda tiska,
okupljanja, udruivanja, pravo pritube..), pravo vlasnitva. (vidi knjigu str. 98100.)
DRUGI NARATAJ; GOSPODARSKA, SOCIJALNA I

KULTURNA PRAVA
Prava II. generacije obuhvaaju gospodarska, socijalna, kulturna prava.
Socijalna i gospodarska prava javljaju se u ustavima kao drugi narataj prava
ovjeka i graanina tek poetkom 20.st. u ustave (Weimarski ustav Njemake
Republike iz 1919.) se osim klasinih unose i pozitivna prava koja znae
dunost drave da svojim graanima pojedincima, zakonodavstvom osigura
odreenu sigurnost ili ostvarivanje odreenih interesa pod uvjetima jednakim za
sve. Nasuprot klasinim pravima, koja negiraju dravi pravo intervenirati u tako
ureene odnose meu graanima, socijalna prava znae pozitivan zahtjev
prema dravi da svojim posredovanjem, putem zakonodavstva ispravlja
nepoeljne uinke djelovanja mehanizama trinog gospodarstva. Socijalna su
prava temelj koncepcije drave javne dobrobiti (welfare state), intervencijske,
odnosno socijalne drave kao politike zajednice koja nastoji osigurati svim
svojim graanima odreen stupanj socijalne sigurnosti, a osobito skrbi o razliitim
skupinama svojih slabijih, inalidnih i na drugi nain hendikepiranih lanova.
Pozitivna se prava meutim ne mogu titi sudbenim putem zbog ega im
mnogi uope odriu znaaj prava, ve ih odreuju kao lex imperfecta, u
smislu ope dunosti drave da djeluje, olakava i stvara uvjete za kontinuirano
rjeavanje socijalnih problema.
Socijalna drava i drava blagostanja
l.1. Ustava RH odredio je Republiku kao jedinstvenu i nedjeljivu demokratsku i
socijalnu dravu, te svojim graanima, a posebno zaposlenicima, jami niz
gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava.
Socijalna drava jami svojim graanima, kao i strancima koji legalno
ive i rade na njezinu podruju, odreenu razinu socijalne sigurnosti i
socijalnog osiguranja. U uvjetima svjetske i europske gospodarske krize mnogi
vide rjeenje u radikalnom smanjivanju socijalnih prava, odnosno de facto
naputanju ideje socijalne drave
Provedba se preputa zakonodavcu
Pravna teorija pokuala je smisao ustavnog jamstva prava na rada, kao i drugih
pozitivnih prava, racionalizirati. Ustavno jamstvo prava na rad na prvom mjestu
znai obvezu zajednice ili drave da svojom gospodarskom politikom na svim
razinama dravnog ustrojstva nastoji ostvariti uvjete u kojima bi pravo na rad, u
punom znaenju moglo realizirati. No, s obzirom na to da to nije mogue, i dugo
vrijeme nee biti mogue ostvariti, ustavno jamstvo prava na rad predstavlja
temelj za zakonsko reguliranje odreenih prava u sluaju nezaposlenosti,
kao to su prava iz socijalnog osiguranja i socijalne zatite te odreena minimalna
primanja, koja osigurava drava.
TREI NARATAJ; EKOLOKA I DRUGA PRAVA

Prava III. generacije smatraju se nova prava utemeljena na svijesti o potrebi
zatite ovjekova prirodnog okolia, prava neroenih ljudskih bia te prava drugih
ivih bia, osim ovjeka, tj. ivotinja i biljnih vrsta na zatitu od ugroavanja
njihova opstanka. Ustavna jamstva takvih prava ine temelj za ograniavanje i
utvrivanje koritenja drugim pravima i slobodama putem zakona i propisa.
Klasino pravo ovjeka na zatitu prvatne sfere ponaanja (zatita osobnosti),
danas obuhvaa i posebna jamstva zatite u sklopu razvijenih raunalnih sustava,
pohranjivanja i koritenja informacija te slobode izraavanja i prava na
informiranost.
Internet je otvorio nesluene mogunosti u pogledu slobode izraavanja i
informiranja, ali i otvorio nova pitanja regulacije i sprjeavanja zlouporaba novih
medija.
Tome se danas dodaju nova prava, iji je sadraj dosta neodreen: pravo na mir,
na razvitak, na zajedniko nasljee, na humanitarnu pomo i druga - etvrti
narataj prava ovjeka.
MEUNARODNI STANDARDI PRAVA OVJEKA

Meunarodni dokumenti
Ameriki predsjednik Franklin Delano Roosevelt, u govoru nakon amerikog
stupanja u II. svjetski rat (Four Freedoms Adress) naznaio je kao ciljeve
naprednog ovjeanstva ostvarenje etiri temeljne slobode, iz kojih se mogu
izvesti sve ostale. One ukljuuju dva negativna i dva pozitivna prava: sloboda
govora, sloboda vjerovanja, sloboda od straha i sloboda od oskudice.
Trend ljudskih prava razvija se sredinom prolog stoljea, a usporedno s njim i
ideja da zatita ljudskih prava nije iskljuivo unutarnja stvar drave, ve
meunardna problematika, a to je izraeno u Povelji Organizacije ujedinjenih
naroda iz 1945, pa tako u poslijeratnom razdoblju nastaje golem corpus juris na
tom podruju.
Opa deklaracija o ljudskim pravima, 1949.
Opa skuptina OUN usvojila je 10.12.1949. godine Opu deklaraciju o ljudskim
pravima i taj se dan slavi kao Meunarodni dan prava ovjeka.
Na temelju naela Deklaracije, 1966. usvojena (stupili na snagu 1976.) su dva
vana dokumenta:
1. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima
2. Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim
pravima
Ovi dokumentu predvidjeli su gradnju sustava zatite temeljnih sloboda i prava
(npr. osnovan Odbor za ljudska prava OUN).
Postoje jo dva vana dokumenta zatite ljudskih prava, ali nisu obvezatni
ugovori meunarodnog prava: Dokumenti iz Kopenhagena (1990.) i Moskve
(1991.). Tu su i dokumenti Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi o tzv.
humanoj dimenziji te politiki dokumenti beke Konferencije elnika drava i
vlada odrane u prosincu 1993. godine i Prve Europske ministarske konferencije o
ljudskim pravima, odrane u Beu 1995. godine.
Kasnije nastaju i brojne konvencije OUN o pravima ovjeka i temeljnim
slobodama, o:
- ukidanju rasne diskriminacije
- sprjeavanju i kanjavanju genocida
- pravima djeteta
- politikim pravima ena
ZNAENJE TEMELJNIH MEUNARODNIH

DOKUMENATA
Kada je donesena, Opa deklaracija o ljudskim pravima, imala je znaenje
sredstva koje je sluilo kako bi unijelo nadu i potakla politiko djelovanje, ali sa
stajalita prava i pravnika ona je bila skup idealistikih i utopijskih zahtjeva.
Navode se dvije kole;
1. kola realista dominirala u periodu hladnog rata, te je isticala da takvi
meunarodni dokumenti o ljudskim pravima imaju samo svrhu politikog pritiska,
jo jedno od hladnoratovskih oruja, ali koja ne treba uzimati suvie ozbiljno.
2. kola idealista je pak, borbu za ljudska prava shvaala vrlo ozbiljno, te
nastojala mobilizirati javnost, ali se svodilo uglavnom na propovijedi.
Nakon gotovo 40tak godina pomak se ostvario, meutim kao Opcijski protokol,
a kojeg je prihvatio samo mali broj drava, a oslikan je kao razraeni postupak
koji zavrava bacanjem pritubi u smee.
Naelo dravnog suvereniteta sprjeavalo je gotovo svaku meunarodnu
intervenciju.
Danas je ipak drugaije, te su mehanizmi i dalje nesavreni, ali oni postoje:
- dunost izvjeivanja posebnih tijela za provedbu konvencija
- njihove preporuke vladama drava lanica
- posebni izvjestitelji koji prate stanje u pojedinoj zemlji
- prituba drave protiv druge drave lanice neke konvecije
Valja uoiti i dvije vane tendencije:
-
provedba nije jednaka prema velikim silama, od kojih se vodea sila SAD
redovito izuzima iz cjelovitog sustava za zatitu ljudskih prava, kao to je
Meunarodni kazneni sud, slino je i s Rusijom i Kinom.
Proces ni u kojem sluaju nije ireverzibilan, to je pokazao razvoj u SAD-u
tijekom desteljea rata protiv terorizma kada se u tajnim operativnim
pravilima naputaju neka temeljna pravila ratovanja
EUROPSKA KONVENCIJA ZA ZATITU LJUDSKIH

PRAVA
1. Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,
1950.
2. Europska socijalna povelja, 1961.
3. Europska konvencija o sprjeavanju muenja, neovjenog ili
poniavajueg postupanja ili kanjavanja, 1957.
4. Europska okvirna konvencija o zatiti nacionalnh manjina
5. Europska povelja o lokalnoj samoupravi
Navedene konvencije obvezuju sve lanice Vijea Europe, organizacije osnovane
1949. sa zadatkom da vodi brigu o napretku ljudskih prava i demokracije.
Najvanija je svakako, Europska konvencija o ljudskim pravima koja je
nadopunjena s etrnaest dopunskh meunarodnih ugovora (protokola), kojima je
reformiran sustav zatite zajamenih sloboda i prava. Najvaniji, 11. Protokol
stupio je na snagu 1998. godine i time je uspostavljen stalni Europski sud za
ljudska prava.
Konvencija je stupila na snagu i u RH (1997.) i dio je unutarnjeg pravnog poretka,
to znai da su je sudovi i druga dravna tijela duna izravno primjenjivati,
neovisno o eventualno suprotnim unutarnjim zakonskim odredbama i drugim
propisima, a pojedinac moe, po iscrpljenju svih domaih pravnih sredstava,
zatraiti zatitu pred europskim institucijama za zatitu ljudski prava.
EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA U

STRASSBOURGU
Europski sud za ljudska prava je sud meunarodne organizacije Vijea Europe
uspostavljen da promie demokraciju i vladavinu prava. Najznaajniji pomak u
pogledu zatite ljudskih prava i sloboda uinjen je omoguavanjem pojedincu da
izravno zahtijeva zatitu protiv svoje ili druge drave lanice koja svojim
djelovanjem vrijea njegova Konvencijom utvrena prava. Tri su institucije
postupno razvijene kako bi taj mehanizam uinile djelotvornim: Komisija za
ljudska prava, Europski sud za ljudska prava te Odbor odnosno Vijee ministara
vanjskih poslova Vijea Europe.
Europski sud za ljudska prava stalni je sud utemeljen 11. Protokolom od
01.11.1998. Time je zamijenjen raniji dvostupni sustav u kojem je zahtjeve za
zatitu prvenstveno razmatrala Komisija za ljudska prava, a tek najozbiljniji
sluajevi su dolazili pred Sud, nakon neuspjelog postupka postizanja prijateljskog
sporazuma.
Od stupanja na snagu 14. Protokola 2010. Sud ine suci imenovani na devet
godina (bez mogunosti ponovnog izbora), iz reda uglednih pravnih strunjaka
koji ispunjavaju uvjete za suce i visokog moralnog ugleda ili ugledni pravni
strunjaci. Broj sudaca jednak je broju drava lanica Vijeca Europe (47).
Nadlenost Suda obuhvaa sve predmete tumaenja i primjene Konvencije,
ukljuujui pojedinane zahtjeve, meudravne pritube i savjetodavna miljenja
na zahtjev Vijea ministara.
Sud djeluje putem odbora od tri suca, vijea od sedam sudaca, te u velikom
vijeu od sedamnaest sudaca.
Pojedinac, dravljanin ili stranac, koji boravi u nekoj od drava lanica Vijea
Europe ili pravna osoba, te nevladina udruga ili skupina pojedinca, nakon to je
iscrpio sva domaa pravna sredstva, moe podnijeti individualan zahtjev za
zatitu Konvencijom (i dodatnim protokolima) zatienih prava, Europskom sudu
za ljudska prava. Pojedinac ima izravan pristup pred Sudom.
Ako zahtjev ocjeni doputenim, Sud e najprije zahtijevati izjanjenje vlade
drave protiv koje je zahtjev podnesen i nastojati postii nagodbu medu
strankama, prijateljsku nagodbu (friendly settlement). Ali ako pitanje ne bude
rijeeno, Europski sud za ljudska prava nastavlja postupak pred nadlenim
vijeem. Na strani alitelja moe sudjelovati pravni zastupnik i nevladina
organizacija. Ako Sud utvrdi da postoji povreda Konvencije i dodatnih protokola,
odluuje o pravednoj naknadi povrijeenoj stranci.
Odluke suda su obvezatne i o njihovoj provedbi vodi rauna Vijee ministara
vanjskih poslova Vijea Europe.
Odredbe Ustava RH su sukladne s jamstvima sadranim u Europskoj konvenciji o
ljudskim pravima.
EUROPSKI SUD (LUXEMBOURG)

Europski sud uspostavljen je 1952. kao sud Europske unije i nadlean je za
tumaenje i primjenu osnivakih ugovora te cjelokupnog prava Unije u svim
dravama lanicama. Sud se sastoji od Opeg suda i Suda pravde. ini ga 28
sudaca i 8 sudskih odvjetnika, po jedan iz svake drave lanice, koji se biraju
suglasnou vlada drava lanica, uz konzultaciju strunih tijela, iz reda
pojedinaca koji ispunjavaju uvjet za najvie suce u svojim zemljama. Suci se
biraju ad personam te djeluju potpuno neovisno od svojih vlada. Opi sud takoer
ima 28 sudaca izabranih na isti nain. Suci biraju svoje predsjednike, a djeluju u
vijeima (3-5 sudaca), velikom vijeu (13 sudaca), a iznimno u plenarnom sastavu
suda. Postupak pred sudom pokree se na zahtjev Europske komisije, i to nakon
to ona ne uspije posredovanjem rijeiti spor. Odluke Europskog suda obvezne su
za drave lanice. Postupak pred Opim sudom pokree se na zahtjev pravnih ili
fizikih osoba, protiv pojedinanih akata ili akcija tijela EU, kao i protiv
regulatornih propisa Unije. Europski sud ima zadau objedinjavanja prakse
svih sudova na teritoriju EU i ujednaavanja njihove prakse u pogledu
tumaenja i primjene prava EU. Ulaskom RH u EU na prvom je mjestu Ustavni
sud RH dobio nov i vrlo odgovoran poloaj u pogledu primjene prava EU.
Preliminarne (prethodne) odluke u sukladnosti domoeg prava s pravom
Unije duni su traiti najvii sudovi zemalja lanica, ali i svaki drugi sud
ima pravo zastati s postupkom i zahtijevati takvo miljene. Preliminara
odluka obvezuje domae sudove tijekom cijelog puta sudskog odluivanja samo u
predmetu u kojem je postavljena.
GRANICE KORITENJA SLOBODAMA I PRAVIMA

Jednaka prava i slobode drugih ljudi, kao i zajedniki interesi ljudi u
politikoj zajednici, zahtijevaju ureivanje granica koritenja slobodama i
pravima. Granice valja urediti i zbog toga to pojedina prav proturjee
meusobno, kao i zbog toga to se prava pojedinaca ne smiju
zloupotrebljavati ni na tetu drugih, kao ni na nain koji bi razorno djelovala na
samog tog pojedinca.
Dakako, pojedina prava na prvom mjestu pravo na ivot i atitu ljudskog
dostojanstva moemo smatrati najstroe zatienima. l.17.st.3. Ustava RH po
uzoru na meunarodnopravne dokumente odreuje kako ni u ratu ne mogu biti
suspendirana takva prava kao to je: pravo na ivot, zabrana muenja, surovog ili
poniavajueg postupanja ili kanjavanja, o pravnoj odreenosti kaznenih djela i
kazni te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi. Meutim, u vezi sa svim tim
jamstvima javljaju se pitanja, dvojbe i sporovi oko zakonskog ureenja i
ogranienja naina sluenja tim pravima. Zbog toga svako od njih treba
protumaiti.
Takoer, nunost obrane od vanjskog neprijatelja, pobuna, terorizam ili neredi,
kao i velike prirodne katastrofe, poput potresa, poplava i sl., ne smao to
graanima onemoguuju zbiljsko koritenje prava i sloboda, ve nalau
poduzimanje akcija u cilju suprostavljanja opasnostima i ouvanja samog
postojanja politike zajednice to ima za posljedicu ograniavanja sloboda i prava
u izvanrednim stanima, tj. stanjima nude.
NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI

1. TEMELJNI POJMOVI
VLADAVINA PRAVA I PRAVNA DRAVA
Vladavina prava jedna je od najviih vrednota naeg ustavnog poretka.
Vladavina prava u politikom smislu objedinjava u sebi niz naela ustavne
vladavine, prema kojima su svi nositelji funkcija vlasti podvrgnuti ogranienjima
koja su uspostavljena pravnim poretkom u dravi, pod politikim nadzorom
predstavnikih tijela, na temelju mandata dobivenog od naroda, a to osigurava
pruanjem zatite nezavisno sudstvo, u zakonito propisanom postupku.
Oblikovana je u engleskoj ustavnoj doktrini 19. st.
Vladavina prava u pravnom smislu zahtijeva strogo pridravanje ustava i
zakona od strane svih dravnih tijela i dunosnika, kao i od samih graana. Ali, da
bi vladavina prava dobila svoju punu svrhu, formalno pridravanje ustava i
zakona nije dovoljno, drugim rijeima ustav i zakoni moraju imati odreeni
sadraj koji ukljuuje prije svega:
diobu vlasti
jamstva ljudska prava i sloboda te sustav zatite tih prava pred
nositeljima vlasti i dravnim tijelima
Slina je i koncepcija pravne drave, nastala u njemakoj pravnoj teoriji 19. st.
Teorija je bila manje zaokupljena politikim elementima i teite stavlja na zahtjev
potivanja zakonitosti i hijerarhiju izvora koja iz nje slijedi. Pravni sustav shvaa
kao stupnjevito izvedenu cjelinu, u kojoj se pravne norme izvode dedukcijom iz
viih, a cijeli je sustav usklaen obvezom pridravanja ustavnih naela. Razvojem
demokratskih sustava tijekom druge polovine 20.st. i doktrina pravne drave
nadopunjena je supstancijalnim zahtjevima u pogledu jamstava ljudskih prava i
sloboa i osiguravanja njihove zatite, uslijed ega je temeljna razlika gotov
potpuno potisnuta. Ono to je zajedniko tim koncepcijama jest zabrana svake
arbitrarnosti u postupanju dravnih tijela, koja mogu intervenirati u odnose meu
ljudima jedino putem zakona, odn. zakonom dobivenih ovlasti.
S motrita djelotvornosti pravnog sustava kljuno je pitanje kako osigurati
nadzor nad potivanjem tih naela u svakodnevnom postupanju dravnih tijela i
ponaanju graana.
NAELO USTAVNOSTI
Naelo ustavnosti u uem pravno-tehnikom smislu zahtijeva:
1 da se zakoni donose u skladu sa razdiobom ovlasti utvrenom ustavom
2 da zakonodavac pri donoenju zakona strogo potuje za to ustavom
predvien postupak
3 da zakoni i drugi propisi sadrajno budu u skladu sa odredbama ustava
4 da ustav uspostavi djelotvoran sustav nadzora nad potivanjem ovih
zahtjeva (ustavni sud i redovno pravosue)
Samo akt koji je donijelo nadleno zakonodavno tijelo po predvienom
postupku i u skladu sa sadrajem ustavnih normi zadovoljava zhtjev
naela ustavnosti u formalnom i u materijalnom smislu.
Nadzakonska snaga ustavnih propisa, ba kao i stupanj snage drugih pravnih
propisa, posljedica je formalno-pravnih pretpostavki, a odreuju je;
1 poloaj donositelja ustavnopravnih normi u organizaciji drave
2 znaajke posebnog postupka donoenja i izmjene, koji je sloeniji od
istih postupka za obine zakone
Nadzakonska snaga normi sekundarnog europskog prava

Propisi koj e donose institucije EU izravno primjenjuju sudovi i druga tijela zemalja
lanica, potujui pritom naelo prioriteta europskih propisa pred domaim
pravnim izvorima.
Ustav RH to izrijekom zahtijeva u l. 5.: U RH zakoni moraju biti u suglasnosti
s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.
Svatko je duan drati se Ustava i prava i potivati pravni poredak
Republike Hrvatske.
Rije pravo oznaava ovdje uz Ustav i zakone, pravne propise EU koji su postali
pozitivno pravo lanstvom RH u EU. Svi sudovi zemalja lanica imaju pravo
postavljati preliminarna pitanja Europskom sudu pravde kada se suoe s dvojbom
o moguoj suprotnosti domaeg i europskog prava, ukljuujui i zakonodavstvo, a
najvii sudovi su to duni uiniti. Objedinjavanje prakse u sloenoj dravnoj
zajednici ostat e prvenstveno zadaom Vrhovnog i Ustavnog suda RH.
NAELO ZAKONITOSTI
Zakon je, poslije ustava, najvaniji pravni akt. Ogranienja prava graana i
nametanje tereta doputeno je samo na temelju zakona. Svaki akt javne vlasti
mora biti utemeljen na zakonu i provoditi se u skladu s odredbama zakona.
Zakonom se razrauju odredbe ustava, a esto i nain koritenja Ustavom
zajamenih slobodama i pravima na temelju izriite ovlasti zakonodavcu koje daje
ustav (enoncijacija zakonitosti).
Meutim, sve pravne norme nisu sadrane u zakonima odnosno tu su
podzakonski pravni propisi koji ih podrobnije razrauju, pa se naelo
zakonitosti odnosi i na ope pravne akte i na pojedinane pravne akte (sudbene
odluke, upravna rjeenja i odluke tijela javne vlasti).
U tom smislu i vrimo podjelu:
1 glede opih (podzakonskih) pravnih akata naelo zakonitosti
zahtijeva da propisi budu u skladu s opim pravnim aktima ve pravne
snage, te da su u skladu sa zakonom
Taj se zahtjev odnosi na suglasnost u:
a) formalnom smislu djelokrug i ovlast za donoenje, te oblik u
kojem se donose
b) materijalnom smislu da se sadrajno temelje na propisima vee
pravne snage
Poseban je poloaj propisa koje donose tijela lokalne samouprave u
podruju ustavno odreenih lokalnih poslova oni se smatraju
podzakonskim propisima, ali zahtijeva da ne budu u suprotnosti sa
zakonom slabiji oblik pravne povezanosti (smije sve ono to mu vii
propis ne zabranjuje)
2
glede pojedinianih (podzakonskih) pravnih akata naelo

zakonitosti zahtijeva da se oni donose na temelju i u sklopu zakonskih
ovlasti i nadlenosti, ta da u pogledu oblika, kao i da sadrajno, budu
utemeljeni na zakonu dakle, trae strogo potivanje materijalnih i
procesnih pravila
Nipoto nije dovoljno ustavom propisati obvezu pridravanja ustava i zakona. Da
bi obveza pridravanja ustava i zakona bila djelotvorna potreban je sustav
institucija zatite ustavnosti i zakonitosti, jer gdjegod se zajamuje neko pravo,
mora postojati pravno sredstvo za njegovu zatitu.
FORMALNA I MATERIJALNA NEUSTAVNOST

ZAKONA
Formalna neustavnost zakona javlja se kad zakonodavac ne potuje ustavom
predvien postupak donoenja zakona, ili pak kad bi prekrio odredbe o obliku u
kojem se zakon donosi.
Brojni sluajevi povreda:
najznaajnija - kada bi akt pod nazivom zakon donijelo nenadleno tijelo
takav bi se zakon smatrao nitavan/nitetan
manje povrede:
postupanje zakonodavnog tijela na temelju prijedloga neovlatenog
podnositelja ovlateni podnositelji prema Ustvu RH su: svaki zastupnik,
klubovi zastupnika, saborska radna tijela, Vlada RH
nepotivanje odredbi o kvorumu, tj. broju zastupnika koji moraju
prisustvovati sjednici (potreban natpolovian broj zastupnika za
pravovaljano odluivanje)
nepotivanje odredbi o veini kao i o posebnoj veini, potrebnoj za
usvajanje zakona, npr. kada je organski zakon usvojen veinom nazonih, a
ne veinom svih zastupnika
provedba hitnog ili skraenog postupka, kada za to nisu ispunjeni uvjeti
Ustav RH izrijekom ne predvia hitni zakonodavni postupak, ali je on
uveden Poslovnikom Hrvatskog sabora, uz propisivanjem posebnih uvjeta i
postupaka donoenja (kada to zahtijevaju interesi obrane i drugi osobito
opravdani dravni razlozi, odnosno kada je to nuno radi sprjeavanja ili
otklanjanja veih poremeaja u gospodarstvu; po hitnom postupku donose
se zakoni koji se usklauju s propisima EU ako to trai predlagatelj; kada
prijedlog podnosi zastupnik, tada za hitni postupak mora imati pisanu
podrku jo 25 zastupnika, a prijedlog moe podnijeti i klub zastupnika koji
ima 15 ili vie lanova te klubovi koji zajedno imaju 15 ili vie lanova)
nepotivanje Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnou u
postupcima donoenja zakona koji obvezuje Vladu te nepotivanje
Zakona o procjeni uinaka propisa koji obvezuje i sam Sabor
nepotivanje odrebi o proglaavanju zakona mora se potovati
ustavna odredba o proglaavanju zakona; prema Ustavu Rh zakone
proglaava (promulgacija) predsjednik RH u roku od osam dana od kada su,
u skladu s Ustavom, doneseni u Hrvatskom saboru. (moe li Predsjednik
odbiti proglasiti zakon koji smatra neustavni?)
nepotivanje odredbi o objavljivanju zakona mora se potivati odredba

o objavljivanju zakona, bilo glede roka u koje javnost mora biti obavijetena
o sadraju zakona (vacatio legis); glasila u kojem se objavljuje slubeni i
autentii tekst zakona (NN) ili pak propusta da se zakon uope objavi u
slubenom glasilu; jednaka obveza je glede svih podzakonskih propisa koji
prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan nain, u skladu
sa zakonom.
Materijalna neustavnost zakona postoji kad zakon svojim odredbama

sadrajno proturjei odredbama ustava.
1. Meu materijalnim odredbama najvanije mjesto zauzima povratno djelovanje
ili retroaktivnost zakona naelno se smatra samo iznimno dopustivom, a u
nekim podrujima zabranjuje se u cjelosti (npr. zakoni koji propisuju oblike
kaznenih djela).
U tom smislu zanimljivo je pitanje stupanja zakona na snagu pa je primjerice
stvarno neustavna praksa po kojoj se zakoni koji su formalno stupili na snagu,
primjenjuju tek protekom odreenih duih rokova (npr. Pravilnik o unosu hrane u
RH) takva situacija znai da se, dok se novi zakon ne pone primjenivati,
primjenjuje zakon koji vie nema pravnu snagu posljednih godina u hrv.
parlamentarnoj praksi na temelju ustavne odredbe koja doputa Saboru da zbog
osobito opravdanih razloga odredi iznimke, uobiajilo se da se odstupa od
naela da zakoni stupaju na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave.
2. Drugi
zakona
oblici materijalne neustavnosti odnose se na sadrajnu neusklaenost

i ustava, pri emu razlikujemo;
contra constitutionem neposredna suprotnost (s Ustavom)
praeter constitutionem ureivanje odnosa suprotno smislu ustava
Do takvog nesklada moe doi zbog nepoznavanja ili pogrenog tumaenja

ustava, ali i u svjesnoj namjeri da se postupi suprotno njegovim odredbama. Kad
takve povrede poine najvia tijela, djelotvornost sankcije nipoto nije zajamena.
Bit problema je u razini pravne svijesti opinio iuris (ope usvojena,
internalizirana drutvena norma prema kojoj se vlast mora pokoravati ustavu i
zakonu) i stupnju razvitka cjelokupnog politikog sustava pojedine politike
zajednice. Zbog toga, ustavne norme koje ureuju sustav nadzora nad ustavnosti
i zakonitosti treba uvijek prosuivati s obzirom na njihovo zbiljsko znaenje u
procesu ostvarivanja prava.
INSTITUCIJE ZA NADZOR USTAVNOSTI I

ZAKONITOSTI
Sustav nadzora ustavnosti i zakonitosti obuhvaa;
1 nadzor ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa
a
nadzor ustavnosti zakona

sudska funkcija, jer se sastoji u usporedbi sadraja pravnih
propisa razliite pravne snage i izricanju sankcije u sluaju
utvrene nesuglasnosti meu njima
pretpostavka nadzora ustavnosti zakona jest nadzakonska snaga
ustava kao akta nadreeng zakona
primjeri:
o u SAD to je pravo svih sudova, a pod nadzorom Vrhovnog
suda
o u vicarskoj Vrhovni sud, ali samo za zakone donesene u
kantonima
o socijalistike zemlje politika tijela zbog naela
demokratskog jedinstva vlasti
o veina europskih zemalja Ustavni sud kao zasebno tijelo
sui generis, visoke pravne strunosti te moralnog i
politikog autoriteta
nadzor ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa

povjerava se takoer sudovima, a tamo gdje postoje, ustavnim
sudovima
u zemljama angloamerike pravne tradicije nadzor obavljaju
redoviti sudovi u sklopu opeg sudbenog nadzora
no, i u europskoj pravnoj tradiciji pravo je sudova da pri
rjeavanju sporova ispituju zakonitost podazakonskih akata, te
ako ih smatraju nezakonitima, izuzmu od primjene tzv. iznimka
nezakonitosti, odnosno ekscepcija ilegalnosti
ustavnost i zakonitost podzakonskih propisa osigurava se i tzv.
instancijskim nadzorom nadzorom viih dravnih tijela u
odnosu na propise koje donose nia tijela, npr. Vlada nadzira akte
tijela dravne uprave
2 nadzor zakonitosti pojedinanih pravnih akata (sudska presuda ili
rjeenje upravnog tijela) osigurava se u albenom postupku pred
viim sudom i u upravnom sporu pred Upravnim sudovima i
Viim upravnim sudom RH
3 ustavnosudski nadzor ustavnosti pojedinanih pravnih akata u
povodu ustavne tube
nakon to su iscrpljena sva druga redovna i izvanredna pravna
sredstva (obiljeje mnogih, pa tako i hrvatskog ustava)
POSREDNO I NEPOSREDNO ODLUIVANJE O

USTAVNOSTI ZAKONA
Nadzor ustavnosti moe biti organiziran kao neposredan ili posredan;
A kod posrednog ili akcesornog ocjenjivanja ustavnosti zakona
pitanje ustavnosti nije meritum (bit) sudskog postupanja. Ono se
javlja kao prethodno pitanje, koje valja rijeiti kako bi se mogao
rijeiti sam predmet sudbenog spora
Stoga, kod takvog odluivanja odluka suda o ustavnosti zakona
ima uinak samo u odnosu na konkretan sluaj u kojem se zakon
izuzima od primjene dakle, djeluje samo izmeu stranaka (inter
partes)
takva odluka ima retroaktivno vaenje u pogledu ustavnosti
zakona
sustav se naziva i difuznim ili decentraliziranim jer o ustavnosti
odluuju svi sudovi
takav sustav primijenjuju Danska, vedska, Norveka, Irska i
Estonija
B kod neposrednog ili apstraktnog odluivanja o ustavnosti zakona
pitanje ustavnosti zakona predstavlja samu bit spora koji sud
mora rijeiti, tako da se njegova zadaa sastoji u ocjeni zakona in
abstracto, bez obzira na konkretan sluaj
pitanje ustavnosti sada je meritum spora, pa se radi o ustavnom
sporu, a odluka su da djelovat e erga omnes
sustav se naziva centraliziranim jer o ustavnosti zakona sada
odluuje ustavni sud
Njemaka, Italija, Austrija, panjolska i veina tranzicijskih
zemalja
C neke zemlje primjenjuju mjeoviti sustav centraliziranog nadzora od
strane Vrhovnih sudova, npr. Portugal, Grka i vicarska
PRAVNE POSLJEDICE ODLUKA O NEUSTAVNOSTI

ZAKONA
Naelno se ukidanje od ponitavanja razlikuje na sljedei nain:
A ukidanje pravnih propisa djeluje samo za budunost (pro futuro ili ex
nunc), od trenutka donoenja odluke kojom se propis ukida, te ne dira u
ranije nastale pravne posljedice
B ponitavanje pravnih propisa pak djeluje retroaktivno (ex tunc) od
samog trenutka donoenja osporenog akta koji kao da nije niti donesen, pa
bi trebalo sanirati sve posljedice do kojih je doveo
meutim, to razlikovnje ne moe se provesti u svojoj istoj formi. Pravni sustavi u
oba sluaja pronalaze odreeni oblik kompromisa izmeu proturjenih zahtjeva za
povratkom u prijanje stanje u ime pravednosti i zahtjeva pravne sigurnosti i
ekonominosti, te vee prava osoba povrijeenih primjenom neustavnog zakona
uz odreene rokove. Nenovelirani Ustavni zakon o Ustavnom sudu RH pravo
povrijeene osobe vezao je uz rokove razliite u sluaju ukidanja od sluaja
ponitavanja propisa, dok ih novelirani kod ukidanja vee uz pitanje tko je podnio
prijedlog za ispitivanje ustavnosti ili zakonitosti propisa.
PRETHODNI I NAKNADNI NADZOR USTAVNOSTI

ZAKONA
Razlikujemo;
1. sustav nakonadnog (a posteriori) nadzora ustavnosti takav koji se provodi
tek nakon to je zakon objavljen i stupio na snagu
2. sustav prethodnog (a priori) nadzora njegova prednost jest to se njime
sprjeava primjena neustavnog zakona i nstupanje tetnih posljedica.
(Irska, Rumunjska)
Ipak, injenica je da se (najee) neustavnost njegovih odredbi moe
uoiti tek u provedbi zakona. Osim toga, u takvom sustavu, graani ne
mogu sami poticati njegovo ispitivanje.
3. mjeoviti sustav prethodnog i naknadnog nadzora Portugal
2. AMERIKI SUSTAV NADZORA USTAVNOSTI I

ZAKONITOSTI
SUDBENI NADZOR (JUDICIAL REVIEW)
U SAD federalni sudovi po pravu nadzora nad ustavnou i zakonitou (judicial
review) mogu oglasiti svaki akt Kongresa ili izvrne vlasti nitavim (null and void)
i zabraniti izvrenje, ako smatraju da je takav akt u sukobu s odredbama
saveznog Ustava, odnosno da je donesen bez ustavnog ili zakonskog ovlatenja
(ultra vires). Originalno angloamerika doktrina ultra vires pihvaena je u praksi
europskih sudova, kao i sudava EU. Prema toj doktirini, akti ili akcije pojedinih
dravnih, nedranih ili meunarodnih tijela, pa tako i tijela Unije, imaju pravnu
valjanost samo pod uvjetom i dok se koriste u okvirima dobivenih ovlasti. Pravni
akti, kao i akcije kojima se prelaze granice ovlasti utemeljenih na ustavu, zakonu
ili drugom pravnom aktu, nevaljane su i povlae sa sobom odgovornost slubenih
osoba u tim tijelima
U obavljanju sudbenog nadzora koriste se sredstvima:
1.
2.
writ of mandamus (sudski nalog) je obvezatni sudbeni nalog

niem sudu ili tijelu izvrne vlasti ili javnoj korporaciji kojim se
ispravlja greka u postupanju i primjeni prava; koristi se kao nalog
niem sudu kojim se rjeava negativni sukob djelokruga
writ of prohibition (sudska zabrana) kojim se niem sudu
zabranjuje uzurpacija ovlasti nekog drugog tijela ili suda, odnosno
3.
4.
5.
6.
7.
rjeavaju pozitivni sukobi djelokruga

writ of certiorari (zahtje za pojanjenje) kao pravo vieg suda
preuzeti sluaj iz djelokruga nieg suda u svrhu nadzora nad
postupanjem i primjenom prava; to je najee sredstvo kojim
vrhovni sud SAD bira predmete iz djelokruga apelacijskih sudova
u kojima je sam odluio donijeti pravorijek
quo waranto (kojim pravom) kojim se zabranjuje svako
neovlateno obavljanje javne dunosti
respondeat superior (odgovara nalogodavca) kao pravni temelj
zahtjeva pojedinca za naknadu od drave za postupanje njezinih
slubenika
cease and decist order (obustavi djeloatnost) je nalog kojim
sud nalae dravnom dunosniku ili privatnoj osobi da obustavi
odreenu djelatnost ili ponaanje
sub poena (pod prijetnjom kazne) je sudbeni nalog kojim se
nalae nekoj osobi da pristupi sudu ili preda odreene predmete,
pod prijetnjom kaznene odgovornosti
Vrhovni sud SAD-a

Najvii je federalni sud, ali uz njega djeluje cijeli sustav federalne sudbene vlasti.
Ustrojstvo, sastav i nadlenosti federalnih sudova zakonom odreuje Kongres.
Federalne suce imenje predsjednik SAD-a uz suglasnost Senata, bez ogranienja
trajanja sudbene dunosti. Prema Ustavu suci ostaju na poloaju dok su dobrog
ponaanja, a jedino sredstvo kojim se mogu ukloniti s poloaja jest ostupak
posebne kaznene odgovornosti (impeachment). Vrhovni sud ima devet lanova, a
u pravilu se kandidati imenuju iz reda sudaca federalnih sudova ili iz reda
sveuilinih profesora pravnih znanosti ili drugih osobito istaknutih pravnika.
Nadlenosti
Vrhovni sud prema Ustavu ima nadlenost prvog stupnja u sporovima koji se
odnose na ambasadore, diplomatske predstavnike i konzule te sluajeve u kojima
je stranka neka od drava ili strana drava. U svim drugim sluajevima on djeluje
kao prizivni sud u sporovima koje su odluili federalni sudovi, kao i sudovi
drava lanica amerike federacije, prema propisima utvrenim zakonom.
Vrhovni sud sam odluuje koji e predmet razmatrati.
Poloaj i postupak
Naela sudbenog postupanja Vrhovnog suda mogu se klasificirati na sljedei
nain:
1) samoograniavanje suda nad Vrhovnim sudom nema i ne moe biti
nikakvog nadzora tijela
2) obveza suda da se ne uputa u pitanja politike prirode
3) posebnu znaajku amerikog politikog sustava ini upravo to to se
politiki sporovi i sukobi interesa poglavito javljaju kao sporovi o primjeni
prava
4) u sporu mora postojati jasna suprotnost interesa
5) zahtjev mora biti odreen od stranke
6) zahtjev ne moe traiti osoba koja je stekla koristi odreenim postupanjem
7) sud odluuje pravna, a ne injenina pitanja
8) Vrhovni sud nije vezan precedentima, ranije donesenim sudskim
odlukama . on se dri svoje ranije odluke o odreenom pitanju, dok je
novim naelnim stajalitem ne izmijeni
9) Prije Vrhovni sud odlui razmotriti sluaj, moraju biti iscrpljena sva druga
pravna sredstva koja stoje na raspolaganju stranci
10)
11)
12)
13)
Teret dokaza snosi tuitelj

Zakon se oglaava neustavnim na najuoj moguoj osnovi
Sudi se o ustavnosti, a ne o razboritosti zakona
Suci odluuju veinom glasova
Federalni sudovi
Ustrojstvo federalnog pravosua ureeno je Sudbenim zakonikom iz 1948. i
brojnim zakonima o poboljanju federalnih sudova. Prvotupanjski federalni sud su
savezni okruni sudovi SAD-a, a kao drugostupanjski sudovi djeluje 13
regionalnih albenih sudova (za razliku od Vrhovnog oni ne mogu odbiti
nadlenost). U djelatnosti okrunih sudova u pravilu djeluje porota, kao skup laika
koji e donijeti odluku o krivnji, u kaznenim sluajevim, ili pak o odgovornosti u
sluajevima iz graanskog prava. Posebu nadlenost imaju specijalni federalni
sudovi, kao albeni sud, Sud za meunarodnu trgovinu, albeni sud za carine i
patente te Vojni albeni sud SAD-a.
NADZOR NAD USTAVNOU ZAKONA

Pravo federalnih sudova na nadzor ustavnosti zakona je utemeljeno na
tumaenju Ustava od strane Vrhovnog suda, kao posljedica nadzakonske snage
ustavnih odredbi te dunosti sudbene vlasti da u svim prijepornim sluajevima
nedvojbeno kae to je zakon.
Prema tumaenju to ga je u sporu Marbury versus Madison iz 1803. godine
razvio dugogodinji predsjednik Vrhovnog suda John Marshall, ako se ustavna i
zakonska odredba odnose na isti sluaj to ga sud mora rijeiti, dunost je suda
ocijeniti je li zakon u suglasnosti s Ustavom kako bi mogao rijeiti sluaj (u
suprotnom takav je akt nitetan). Ako nesuglasnost postoji, sud e sluaj rijeiti
u skladu s odredbama Ustava.
Temeljne znaajke amerikog sustava nadzora ustavnosti zakona su:
1.
2.
3.
4.
Sud se u ispitivanju ustavnosti zakona nikada ne uputa po

slubenoj dunosti (ex officio) ve samo kada to zahtijeva jedna
od stranaka u sporu. To je u vezi sa sudbenim postupkom u
kojem je na strankama dunost iznoenja injeninog i pravnog
materijala, na poroti da kae svoj pravorijek, a na sudu da na
temelju podnesenih dokaza i odluka porote primijeni pravo.
Uinak odluke suda odnosi se samo na konkretan sudski sluaj i
nema posljedica glede vaenja samog zakona ije su odredbe
oglaene neustavnim. Radi se o akcesornom ispitivanju, sa
svrhom rjeavanja konkretnog spora.
Odluka je stvarno obvezatna za sve druge sudove. Ona obvezuje
sam sud koji ju je donio, ali on u svakom slijedeem istovrsnom
sluaju, ako postoji inicijativa stranke, ponovno ispituje
ustavnost zakona. Sud e se, iako na to nije pravno obvezan, u
svim istovrsnim sluajevima, strogo pridravati miljenja vieg
suda odnosno Vrhovnog suda SAD. On mora voditi rauna o tome
da bi predmet, u povodu albe ili na zahtjev vieg suda, mogao
dospjeti pred vii sud, koji se prema pravilu stare decidis
pridrava svog stava sve dok ga ne izmijeni.
Odluka Vrhovnog suda SAD moe biti obesnaena ako Kongres
5.
donese ustavni amandman. Na tom podruju djeluje temeljno

ustavno naelo konica i ravnotea (checks and balances) u
odnosima izmeu vrhovnih dravnih tijela te grana vlasti.
Izvrna vlast nastoji utjecati na politiku orijentaciju Vrhovnog
suda pa su kandidati koje predlae Predsjednik esto izvrgnuti
vrlo detaljnom i agresivnom ispitivanju pred senatskim odborom
i javnou
Ureenje federalnih sudova spada u ovlasti zakonodavca, pa Kongres moe,

promjenom ustrojstva ili djelokruga sudova, utjecati na stajalita suda. To je
pokuao iskoristiti predsjednik Roosewelt 1936. godine nakon sukoba s Vrhovnim
sudom oko zakona u provedbi New Deala. Nastojao je na usmjerenje suda utjecati
na nain da povea broj sudaca, koje imenuje on sam uz suglasnost Senata. Do
toga nije dolo jer je sud promijenio stav prema mjerama dravne intervencije u
sklopu New Deala.
Od tada vrijede dvije uzajamno povezane doktrine kojih se Vrhovni sud mora
pridravati da bi ostao u sklopu svojeg djelokruga:
1.
2.
doktrina o samoograniavanju suda (self-constraint) prema

kojoj su suci duni paziti da ne prekorae granicu sudske funkcije,
iako nema nikoga tko bi takvu njihovu dunost mogao
sankcionirati
doktrina o politikim pitanjima prema kojoj je sud duan
izbjei svaku intervenciju na podruju politike i strogo se
ograniiti na pitanja primjene prava
Vrhovni sud SAD sam odluuje o tome koji e spor uzeti u razmatranje. U povodu
albe na odluke saveznih sudova i vrhovnih sudova drava, sam odluuje radi li
se o bitno federalnom pitanju u kojem sluaju ima pravo razmotriti sluaj.
Vrhovni sud SAD ima pravo i sam naloiti niem federalnom sudu (writ of
certiorari) da mu dostavi cijeli predmet na reviziju, to ini rijetko. Postupak
Vrhovnog suda moe inicirati i albeni sud, traei pojanjenje (certification).
3. EUROPSKI SUSTAV NADZORA USTAVNOSTI

ZAKONA;
USTAVNI SUDOVI
ODREENJE I DJELOKRUG
Ustavni sud je zasebno i u velikoj mjeri autonomno dravno tijelo visokog
autoriteta ija je prvenstvena zadaa nadzor nad ustavnou zakona. Prema
Hansu Kelsenu ustavni sud mora biti nezavisan od svake druge dravne vlasti.
Ustavni suci imaju zajamenu stabilnost svog poloaja, te su glede odgovornosti
nezavisni od parlamenta, vlade i sudbenih vlasti.
Ustavni sudovi ispituju ustavnost zakona in abstracto, neovisno o konkretnom
pravnom predmetu ili sporu. Usporeujui meusobno norme ustava i zakona,
donose odluke koje nisu ograniene na konkretan sluaj, ve djeluju erga omnes
(prema svima). To znai da se zakon ili njegove odredbe, za koje ustavni sud
zakljui da su protuustavne ponitavaju ili ukidaju. O primjeni jednog ili drugog
rjeenja ovise pravne posljedice utvrene neustavnosti.
Ustavnim sudovima se povjerava i nadzor nad ustavnou i zakonitou
podzakonskih propisa i o djelokrugu lokalne samouprave. Odluuju u sporovima o
pravima i dunostima najviih tijela dravne vlasti. U federativnim dravama
povjerava im se i rjeavanje sporova o ustavnim pravima meu dravama
lanicama federacija, te meu dravama i federalnim tijelima. Nadziru zakonitost
provedbe izbora i referenduma te narodnih inicijativa ili narodnih veta, sude za
povredu ustava visokim dravnim dunosnicima. U povodu pojedinanog
zahtjeva pojedinca, ija su ustavna prava povrijeena (ustavna alba ili ustavna
tuba) pruaju zatitu sloboda i prava ovjeka i graanina protiv povreda
poinjenih aktima sudbenih, upravnih i drugih javnih vlasti. Neki su ovlateni i za
tumaenje Ustava i zakona, te donose tzv. interpretativne odluke, na zahtjev
najviih dravnih tijela ili dunosnika. Drugi nadziru provedbu propisa i odluuju je
li ona u suglasnosti s ustavnim naelima.
POVIJESNI RAZVITAK
Povijesni razvitak institucije ustavnog suda:
1. prvi nacrt pripisuje se Sieyesu, a u pravnoj doktrini 19.st. zalagali su se
Jellinek i Merkl
2. prvi put uspostavljen Ustavom Republike Austrije iz 1920. europski model
(redaktor Hans Kelsen)
3. od socijalistikih zemalja prva je uvela SFRJ po Ustavu iz 1963.
USTAVNI SUD REPUBLIKE AUSTRIJE

Austrijski Ustavni sud odreen je Ustavom kao posebno tijelo, izdvojeno iz
sudbene vlasti i neovisno o izvrnoj i zakonodavnoj vlasti. Ustrojstvo i postupak
podrobno ureuje Ustavni zakon o Ustavnom sudu iz 1953. godine, s brojnim
izmjenama i dopunama. Unutarnje ustrojstvo ureuje sam sud svojim
Poslovnikom.
Sastav i ustrojstvo
Ustavni sud sastavljen je od predsjednika, potpredsjednika i 12 lanova i 6
dopunskih lanova, koji zamjenjuju redovite lanove u sluaju sprijeenosti. Sve
ih imenuje predsjednik Republike, i to:
1.
2.
predsjednika i potpredsjednika suda, 6 lanova i 3 dopunska lana, na prijedlog savezne Vlade,

ostalih 6 lanova i 3 dopunska lana, na prijedlog domova
Parlamenta, Narodnog vijea (3 lana i 2 dopunska lana) i
Saveznog vijea (3 lana i 1 dopunski lan).
lanovi se imenuju iz reda sudaca, javnih dunosnika i sveuilinih profesora
pravnih znanosti. Izabrani suci mogu zadrati svoje profesorske dunosti, ali ne
mogu biti lanovi vodstava politikih stranaka ili raditi za njih. Suci se biraju bez
ogranienja trajanja mandata, ali naputaju svoju dunost krajem godine u kojoj
navravaju 70 godina ivota.
Ustavni sud raspravlja i odluuje u plenumu, uz kvorum od 8 lanova, osim za
neke manje vane odluke, kad je potrebna nazonost samo 4 sudaca. Rasprave
su javne, ali se javnost moe iskljuiti odlukom suda, kada za to postoje razlozi.
Financiranje suda i poslovi sudbene uprave u djelokrugu su Ministarstva
pravosua.
Djelokrug
Austrijski Ustavni sud:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
odluuje o ustavnosti saveznih i zemaljskih zakona i o ustavnosti

i zakonitosti podzakonskih propisa
ispituje ustavnost meunarodnih ugovora
odluuje o konanim upravnim aktima, kad je u pitanju povreda
Ustavom zajamene slobode ili prava; ustavnu tubu ne moe
podnijeti bilo tko, kao kod tzv. actio popularis, nego jedino osoba
ije je pravo povrijeeno odnosnim aktom
odluuje o sukobima djelokruga te daje autentino tumaenje
Ustava u pitanjima raspodjele ovlasti izmeu saveznih tijela i
zemalja i saveznih dravnih vlasti
nadzire zakonitost provedbe izbora, referenduma i narodne
inicijative
sudi predsjedniku Republike i ministrima i dunosnicima zemalja,
na temelju kaznene optube koju podnosi Parlament, s uinkom
udaljenja s dunost u sluaju osude
odluuje o financijskim zahtjevima protiv savezne drave,
zemalja ili lokalnih samouprava, kad ne postoji drugi put pravne
zatite
moe odluivati o sukladnosti ustavnog amandmana s Ustavom.
Cjelovita ustavna promjena mora se iznijeti na referendum,
dok o djelominim promjenama odluuje Parlament u
posebnom revizijskom postupku. Kad to zahtijevaju ovlateni
predlagatelji (najvii dunosnici izvrne i zakonodavne vlasti),
Ustavni sud odluuje o pitanju ini li ustavna promjena cjelovitu
reviziju Ustava. Ako utvrdi da ini, ustavni amandman koji nije
donesen referendumom ne moe stupiti na snagu dok ne bude
donesen na propisan nain.
Pravni uinak odluka o neustavnosti

Odluka o neustavnosti zakona ima za posljedicu ukidanje cijelog akta ili pojedinih
njegovih odredbi, dakle djeluje ex nunc, od dana donoenja. No, sud moe
odluiti i da njegova odluka dobiva pravni uinak od nekog kasnijeg datuma,
unutar roka od godine od objavljivanja. Sud je ovlaten odluivati o ustavnosti
zakona koji vie nisu na snazi i jedino tada njegova odluka ipso facto djeluje
retroaktivno.
Meunarodni ugovor sud ne moe ukinuti. U sluaju utvrene neustavnosti takav
ugovor se ne moe provoditi, a zakoni i propisi koji se na njemu temelje su
neustavni i ne mogu stei pravnu snagu. Pojedinani upravni akti se u sluaju
povrede Ustavom zajamene slobode ili prava ukidaju.
USTAVNI SUD SR NJEMAKE

Njemaki Savezni ustavni sud uspostavljen je Temeljnim zakonom (Ustavom) od
08.05.1949. godine. Ustavni zakon o Ustavnom sudu donesen je 1951. godine,
nakon ega je poeo djelovati. Tijekom 4 godine uspostavljeni su ustavni sudovi
saveznih zemalja (osim Berlina i Schlezwig-Holsteina), a nakon ujedinjenja
Njemake 1989. godine, jo 5 sudova za zemlje bive Istone Njemake.
Poslovnik je sud donio 1975. godine i mijenjao ga. Neovisan je o drugim dravnim
tijelima i sam ureuje svoje unutarnje ustrojstvo i djelovanje.
Ustrojstvo i sastav
Ustavni sud ine 2 vijea (senata) u koje Parlament bira 16 sudaca, i to polovicu
Narodno vijee (Bundestag), a polovicu Savezno vijee (Bundesrat). Mandat im je
12 godina, bez mogunosti obnavljanja.
Predsjednika i potpredsjednika biraju domovi Parlamenta, 6 lanova biraju se iz
reda sudaca, a ostali iz reda pravnika koji su se istaknuli tijekom sveuiline ili
javne djelatnosti. Pristupnik mora biti star najmanje 40 godina, a najvie 68 kad
mu mandat prestaje po sili zakona. Suci ne mogu obnaati javne ili profesionalne
dunosti, s iznimkom sveuilinih profesora koji ostaju na svojim dunostima.
Sud djeluje u odvojenim vijeima (senatima), izmeu kojih su ovlasti podijeljene i
iji je sastav stalan. Vijeima predsjedaju predsjednik odnosno potpredsjednik
suda. Od 1985. godine djeluju i manja vijea, sastavljena od po 3 suca, s obzirom
na golem broj ustavnih albi (koji godinje prelazi 5000).
U pitanjima financiranja i uope unutarnje uprave, Ustavni je sud potpuno
samostalan i neovisan o Vladi i ministarstvima.
Djelokrug
Njemaki Ustavni sud:
1.
2.
odluuje o ustavnosti saveznih i zemaljskih zakona. Ustavnu albu

protiv zakona moe podnijeti svatko ija su prava ugroena
zakonom. Djeluje na zahtjev ovlatenih predlagaa ili na vlastiti
poticaj (ex officio). Odluka o neustavnosti zakona djeluje ex tunc,
retroaktivno, neustavan zakon se ponitava.
nadzire djelovanje politikih stranaka. Moe zabraniti politiku
stranku ije je djelovanje usmjereno na ruenje demokratskog
poretka SR Njemake. Moe odluiti i o ograniavanju odreenih
3.
4.
5.
6.
7.
ustavnih prava osobama koje takva prava zlorabe na tetu

ustavnog poretka.
odluuje o optubi protiv predsjednika Republike, parlamentarnih
dunosnika i sudaca zbog povreda Ustava i zakona.
odluuje o sukobima djelokruga koji se pojavljuju zbog okomite
razdiobe ovlasti (federativno dravno ureenje) ili okomite diobe
vlasti izmeu vrhovnih saveznih tijela. U takvim sluajevima daje i
tumaenje Ustava o ovlastima pojedinih tijela javnih vlasti.
nadzire zakonitost izbora i referenduma kao drugostupanjsko
tijelo u povodu pritubi na prvostupanjske odluke Narodnog vijea.
titi ustavom zajamene slobode i prava ovjeka i graanina u
postupcima u povodu ustavne albe.
tumai Ustav kad se pojavi pitanje je li neki meunarodni ugovor
dio njemakog domaeg prava ili kad ustavni sud neke od
zemalja hoe odstupiti od ranijeg pravnog stajalita Saveznog
ustavnog suda.
OSNOVNE INSTITUCIJE DEMOKRATSKE

USTAVNOSTI PREDSTAVNIKA DEMOKRACIJA:
IZBORI I IZBORNI SUSTAVI
Izborni sustav jest pravom ureeni postupak izbora najviih dravnih
tijela, odnosno dunosnika. To je osnovni ustavni sklop predstavnike
demokracije.
U veini europskih drava ustavi odreuju osnovna naela izbornog prava, dok se
podrobno reguliranje preputa zakonodavstvu.
Izborni sustav obuhvaa niz elemenata: aktivno i pasivno pravo glasa,
popise biraa, izborne jedinice ili okruge, kandidiranje, utvrivanje
rezultata i nadzor nad izbornim procesom. Ti elementi nisu jednako vani,
ali ine sklop institucija kojima se moe utjecati na izborni rezultat (izborni
inenjering). Najvie pozornosti posveuje se sustavu utvrivanja rezultata na
izborima, tj. izboru izmeu veinskog i proporcionalnog ili razmjernog izbornog
sustava.
VEINSKI SUSTAV
1. Pobjednik uzima sve (relativna veina u malim izborni jedinicama). Osnovni
model od kojeg se polazilo u najranijim slobodnim izbornim sustavima jest sustav
relativne veine u tzv. malim izbornim jedinicama (u kojima se bira po
jedan zastupnik)po jednostavnom pravilu: tko dobije najvie glasova pobjeuje.
(Velika Britanija; SAD) Osnovna posljedica njegove primjene je tendencija
stvaranja dvostranakog sustava. Budui da jedino podrka veine glasaa
osigurava pobjedu, kandidati su motivirani da zastupaju stavove prihvatljive za
to vei broj glasaa, a stranke okupe oko odreenih irih i openitijih programa.
Najznaajniji problem jest u tome to u sluaju velike apstinencije veoma malen
broj biraa moe izabrati kandidata u izbornoj jedinici.
2.Potrebno je dobiti natpolovinu veinu glasova (apsolutna veina u malim
izbornim jedinicama). Propisivanjem zahtjeva za postizanjem apsolutne veine
u malim izbornim jedinicama, to je mogue uiniti u strooj varijanti, gdje se
zahtijeva veina glasova svih upisanih biraa, ili blaoj koja trai veinu
glasova koji su glasovali uz propisivanje minimalnog broja ili postotka
glasova potrebnog da bi kandidat bio izabran, nastoje se otkloniti slabosti, a
istovremeno ouvati dobre strane veinskog sustava. Meutim, zahtjev za
apsolutnom veinom unosi nunost ponavljanja izbora u drugom krugu tamo
gdje ni jedan kandidat u prvom krugu ne postigne potrebnu veinu. Mogue je da
u drugi krug ulaze samo dvojica kandidata koji su u prvom krugu dobili najvie
glasova ili da se zahtijeva odreeni minimalni postotak glasova to vodi
eliminaciji samo najmanjih stranaka i ublaava tendenciju bipolarizacije stranaka.
U drugom krugu pobjednik je onaj tko dobije najvie glasova, tj. relativnu
veinu.
SUSTAV RAZMJERNOG PREDSTAVNITVA
Proporcionalni sustav zasniva se na ideji da svaka stranka treba u
predstavnikom tijelu biti zastupljena u proporciji s onim dijelom birakog tijela
koji joj na izborima izrazi podrku. Svaka stranka istie listu svojih kandidata za
sve poslanike koje bira izborna jedinica, jer je sustav primjenjiv samo u tzv.
velikim izbornim jedinicama.
Dva su osnovna problema vezana uz ovaj izborni sustav:
1.
sa stajalita graana veza izmeu danih glasova i rezultata izbora nije ba
transparentna i jasna. Izborima dominiraju politike stranke, odnosno
njihova vodstva koja utvruju kandidacijske liste. Graani najee ne
poznaju kandidate, a najvaniju ulogu ima nositelj liste koji uope ne mora
biti kandidatom u izbornoj jedinici pa ni uope na izborima.
Najjednostavniji model preraunavanja rezultata jest tzv. izborni kolinik gdje
se dijeljenjem broja glasaa s brojem poslanika u izbornim jedinicama utvruje
apstraktna vrijednost jednog poslanikog mjesta, tako da sa svake liste prema
redoslijedu kojim su navedeni u parlament ulazi onoliko kandidata koliko je puta
broj glasova koje je lista dobila sadran u izbornom koliniku. Problem je taj to se
nikada ne radi o istim brojevima pa ostaju ostaci glasova te se tako oe izgubiti
relativno velik broj glasova, a mogue je i da se ,primjenom izbornog kolinika ne
mogu raspodijeliti sva mjesta u izbornoj jedinici. Zbog toga su razvijeni sloeniji
sustavi preraunavanja od kojih je najpoznatiji DHondtov sustav: u njemu se
prvo utvrdi broj glasova koje je dobila svaka lista (biraka masa) pa se zatim ti
brojevi dijele s 1,2,3,4, sve do broja poslanika koji se bira u izbornoj jedinici. Broj
najveih rezultata koji se dobiju na taj nain poreda se po veliini u red koji
sadrava onoliko brojeva koliko se u izbornoj jedinici bira poslanika, pri emu
najmanji predstavlja tzv. zajedniki djelitelj. DHontov sustav kombinira se sa
sustavom vezane liste, gdje se glasa za cijelu listu, a mjesta dodjeljuju prema
redosljedu kandidata na njoj. I ovdje se javlja problem ostataka to se rjeava
prenoenjem glasova na vie liste (tzv. badenski sustav).
2.
Drugi problem je to sustav favorizira male stranke to esto dovodi do

nestabilnosti vlada te je velik broj stranka nakon izbora prisiljen da
uzajamnim pregovorima stranakih vodstva pokua oformiti koalicijku
vladu. Time male stranke dobivaju veu vanost jer mogu odluivati o
formiranju, ali i opstanku same koalicije.
PREFERENCIJALNO GLASOVANJE
Modernim izbornim sustavima nastoji se ojaati vanost glasovanja biraa
pojedinaca u odnosu na odluke vodstva politikih stranaka o izbornim listama i
redoslijedu kandidata na njima. Umjesto vezani lista, stranke podnose otvorene
liste te bira na izborima zaokruuje one kandidate koje eli. U RH se primijenjuje
prilikom izbora kandidata za Eurpski parlament.
IZBORNE JEDINICE (OKRUZI)
Osnovne teritorijalne jedinice u kojima se provode izbori. To mogu bit teritorijalne
jedinice lokalne samouprave ili posebne teritorijalne cjeline odreene izbornim
zakonodavstvom. Odreivanje izbornih jedinica, tj. njihovo krojenje i
prekrojavanje prema procjeni politike orijentacije stanovnitva, moe znatno
utjecati na rezultate izbora (tzv. gerimandering).
POLITIKE STRANKE I PERIODINA SMJENA VLASTI
Politike su stranke organizacije graana koje so osnivaju radi sudjelovanja u
politikom ivotu i demokratske borbe za osvajanje politike vlasti na izborima.
Izmijenjivanje stranaka na vlasti smatra se jednom od najveih steevina
demokratskog politikog poretka.
L. Quermonne je formulirao tri uvjeta za uspostaljanje sustava periodnine
smjene vlasti:
1.
Jamstvo povratne karte izbornim gubitnicima, u smislu prava na
nastavak borbe za povjerenje biraa
2.
Suglasje o institucionalnom sustavu, u smislu jamstva ouvanja
temeljnog demokratskog ustavnog poretka
3.
Suzdranost pri obavljanju vlasti, koje zahtijevaju od novih nositelja
vlasti da preuzmu odgovornost za dravne interese, posebno na
podruju vanjske, obrambene i financijske politike
NEPOSREDNA DEMOKRACIJA: REFERENDUM

POJAM REFERENDUMA I NJEGOVE VRSTE
Referendum je oblik neposrednog odluivanja kojim se graani neposredno
tajnim glasovanjem izjanjavaju o nekom pitanju sa za ili protiv, odnosno sa da
ili ne.
Predmet referenduma je odluivanje o prihvaanju ili odbacivanju prijedloga
nekog opeg propisa, ali moe biti i neke politike odluke.
esto se mijea sa izravnim izborima ili opozivom dunosnika od strne biraa
(Zakon o izboru gradonaelnika i upana). Izravni izbori su element predstavnike
vladavine, a referendum je osnovni oblik neposredne demokracije.
Postoji vie vrsta referenduma.
Prema irini politike zajednice razlikuje se:
1.
Dravni referendum koji se odrava na razini drave kao cjeline
2.
Lokalni referendum na razini lokalne jedinice (npr. opine ili grada)
Prema predmetu odluivanja:

1. ustavotvorni
2. zakonodavni referendum
3. referendum o udruivanju (razdruivanju)
4. referendum o drugom pitanju
Prema pravnoj naravi referendumske odluke:
1.
obvezujui referendum
2.
savjetodavni referendum
S obzirom tko podnosi inicijativu:
1.
referendum po odluci dravnih tijela
2.
referendum graanske inicijative
USTAVOTVORNI REFERENDUM
Ustavotvorni referendum je svaki
neposredno od birakog tijela naroda.
oblik
mijenjanja
ili
revizije
ustava
S obzirom na to mora li se raspisati ili se moe raspisati i odnosi li se na svaku ili

samo na odreenu djelominu reviziju ustava, razlikuje se:
1. apsolutno obvezni ustavotvorni referendum
2. relativno obvezni ustavotvorni referendum
3. fakultativni ustavotvorni referendum
Apsolutno obvezni ustavotvorni referendum se primjenjuje kad se o svakoj
izmjeni ustava mora odluivati referendumom, bez obzira da li itavog ili samo
neke odredbe. Takav se primjenjuje u vicarskoj prema Ustavu iz 1874. godine,
prema kojem se svaka izmjena Ustava mora staviti na referendum, a da bi bila
prihvaena, mora se za nju izjasniti veina biraa koji su pristupili referendumu,
uz uvjet da je referendumu pristupila najmanje polovica svih upisanih biraa.
Primjenjuje se i na razini kantona odnosno federativnih jedinica vicarske.
Relativno obvezni ustavotvorni referendum se primjenjuje kad se mora
raspisati samo za izmjenu odreenih lanaka, odsjeka ili dijelova, koji su u ustavu
izriito naznaeni. Primjenjuje se u nekim federativnim jedinicama SAD.
Fakultativni ustavotvorni referendum ovisi o volji ustavom ovlatenih tijela.
Ne mora biti primijenjen ni u jednom, ali moe biti primijenjen u svakom sluaju
revizije ustava. U naelu to ovisi o predstavnikom tijelu ili predsjedniku
republike. Predviaju ga mnogi ustavi (Italije, Francuske, panjolske, Hrvatske).
Ustavotvorni referendum na temelju graanske inicijative, kada referendum
zahtijeva odreeni broj ili postotak biraa, u pravilu obvezuje parlament koji ga je
duan raspisati ako su zadovoljeni ustavom i zakonom propisani uvjeti.
Prikriveni ustavotvorni referendum postoji kada graani odluuju o izmjeni
ustava na prikriven nain. Kod njega se bira posebna ustavotvorna skuptina, ija
je iskljuiva dunost donoenje ustava ili kad reviziju ustava obnaa redovita
zakonodavna skuptina koja se prije donoenja konane odluke mora raspustiti
pa konanu odluku donosi novoizabrano predstavniko tijelo. Postoji i kod revizije
ustava gdje se prije donoenja konane odluke eka na istek mandata
predstavnikog tijela koje je poelo revizijski postupak. Graani daju svoje
glasove onim kandidatima ili strankama koji zastupaju stavove to odgovaraju
njihovim miljenjima. Graani, birajui odreene kandidate, prikriveno na
posredan nain odluuju o tome kakav e sadraj imati novi ustav odnosno
ustavna izmjena.
ZAKONODAVNI REFERENDUM
Najei je oblik zakonodavnog referenduma, dakako, fakultativni zakonodavni
referendum, pri ijoj se promjeni referendum raspisuje po odluci najviih
dravnih tijela, parlamenta ili dravnog poglavara te na inicijativu odreenog
broja biraa.
Pitanje je moe li parlament mijenjati referendumom doneseni zakon ili je za
njegovo mijenjanje ovlateno tijelo koje ga je donijelo, dkle veina biraa?
Suvremeni ustavi predviaju da je zakonodavno predstavniko tijelo ovlateno
mijenjati sve zakone bez obzira na to na koji su nain doneseni, to znai da
izjednauju pravnu snagu zakona donesenog referendumom sa zakonima koje je
donijelo predstavniko tijelo. Neki ustavi pritom zahtijevaju protek odreenog
vremena od referenduma do mijenjanja zakona od predstavnikog tijela. Ako
ustav ne sadri izriite odredbe, u ustavnopravnoj teoriji smatra se da je
predstavniko tijelo ovlateno u svakom trenutku mijenjati zakon donesen
referendumom jer zakon kao opi pravni akt ima istu pravnu snagu bez obzira na
to koje ga je tijelo i po kojem ustavom utvrenom postupku donijelo.
U ustvnopranoj teoriji razlikuje se zakonodavni referendum od zakonodavnog
veta gdje birai neposrednim glasovanjem odluuju hoe li zakon koji je donijela
predstavnika skuptina ostati na snazi ili ne.
USTAVNE GRANICE REFERENDUMSKOG

ODLUIVANJA
Kao i druge demokratske institucije, referendum je ogranien i ima se odvijati u
ustavnim i zakonskim okvirima.
Bitna su ogranienja:
1.
referendum se ima provesti sukladno ustavu i zakonu
2.
referendumom se ne moe odluivati o svakom pitanju
3.
temeljne ustavne i civilizacijske vrednote ne mogu se negirati
ni neposrednim odluivanjem
MODELI USTROJSTVA VLASTI I ODGOVORNOSTI
PROVJERA I RAVNOTEA KAO GLAVNA ZNAAJKA

AMERIKOG PREDSJEDNIKOG SUSTAVA
Na prvi pogled predsjednik SAD-a izgleda svemoan i niim ogranien.
Predsjedniku SAD-a povjerena je Ustavom:
1. izvrna vlast
2. vrhovno zpovjednitvo oruanih snaga
3. poloaj dravnog poglavara
4. voenje vanjske politike
Meutim, predsjednik djeluje unutar sloenog sustaa institucija iji je cilj podvri
nadzoru obavljanje izvrne vlasti. Ustavom obavljena razdioba nadlenosti
ukljuuje meudjelovanje razliitih dravnih tijela u obavjanju pojedinih
djelatnosti to je omoguilo razvitak cijelog niza institucija sustava provjera i
ravnotea kroz praksu i odluke federalnih sudova te Vrhovnog suda SAD-a.
DJELOVANJE SUSTAVA PROVJERA I RAVNOTEA

Zakonodavna djelatnost
Predsjednik SAD nema pravo zakonodavne inicijative, jer prijedlozi zakona moraju
potei iz Kongresa. On zakonodavnu inicijativu ostvaruje preko svojih
zastupnika, senatora i time utjee na zakonodavnu djelatnost Kongresa. U Poruci
o stanju Unije kojom se u sijenju svake godine obraa Kongresu i graanima,
predsjednik izlae svoj zakonodavni program.
Najznaajnije sredstvo predsjednikova sudjelovanja u zakonodavstvu jest pravo
suspenzivnog veta. Svaki prijedlog zakona koji bude izglasan u zastupnikom
domu i Senatu, podnosi se na potpis predsjedniku. Predsjednik je duan u roku od
10 dana potpisati zakon ime on dobiva pravnu snagu ili ga vratiti domovima sa
svojim primjedbama u kojima obrazlae zbog ega ga nee potpisati (poruka o
vetu). Ne vrati li predsjednik u roku od 10 dana izglasani tekst, on postaje
zakonom. Ako Kongres u meuvremenu prekine zasjedanje tada prijedlog nee
postati zakonom.
Predsjednik moe vetirati samo zakon u cijelosti. U tom sluaju, prijedlog e i
protiv zabrane predsjednika postati zakon ako ga ponovno usvoje oba doma, ali
dvotreinskom veinom glasova.
Ako proe 10 dana bez izriite odluke predsjednika, a kongresno zasjedanje u
meuvremenu zavri, zakon ostaje pri predsjedniku (u njegovu depu - pocket
veto) i cijeli zakonodavni postupak bi trebao poeti iznova kada se ponovno
sastane.
Osim zakonom, domovi pojedinano ili zajedniki izraavaju svoje politike
stavove i rezolucijama, ije je znaenje politiko, a ne pravno obvezno.
Dravni proraun
Kongresni odbori odobravaju globalni dravni proraun i odluuju o koritenju
sredstava u zasebne svrhe, te mogu ograniavanjem, uskratom ili odreivanjem
sredstava utjecati na obavljanje politikih ciljeva administracije.
Vlast novanika Kongres je uvijek koristio kao sredstvo utjecaja na politiku
izvrne vlasti.
Imenovanja i razrjeenja
Predsjednik imenuje savezne tajnike i elnike drugih tijela savezne uprave i
federalne suce uz suglasnost Senata. Za razrjeavanje savezne upravne
dunosnika predsjednika ne treba miljenje Senata.
Delegirano zakonodavstvo
Sve zakonodavne ovlasti pripadaju Kongresu. Kongres ima Ustavom povjerenu
vlast te budui da se delegirane ovlasti ne mogu dalje delegirati (potestas
delegata delegari non potest), mora obavljati sve zakonodavne djelatnosti.
No, unato tome preteiti dio propisa kojima se ureuju svakodnevne djelatnosti
graana i njihovih organizacija donose upravna tijela, posebice neovisne
regulatorne agencije.
Nadzor nad delegiranim zakonodavstvom Kongres je nastojao ouvati
pridravanjem u pojedinim zakonima prava Doma ili pojedinih odbora da svojom
odlukom ponite propis ili obustave djelovanje administrativne agencije. Na tom
je temelju uspostavljena institucija tzv. kongresnog veta na djelovanje
administracije, kao protutee predsjednikom vetu na zakonodavstvo.
Vanjska politika
Predsjednik SAD uz suglasnost i savjet Senata vodi vanjsku politiku i imenuje
ambasadore i druge diplomatske i konzularne zastupnike.
Za odobrenje (ratifikaciju) meunarodnih ugovora potrebna je suglasnost dvije
treine nazonih senatora. Predsjednici su praksom razvili instituciju izvrnog
sporazuma (executive agreement) za koji su tumaenjem izveli da se ne radi o
meunarodnom ugovoru za koji bi bila potrebna ratifkacija Kongresa. Kongres je
zakonom nastojao ograniiti slobodu djelovanja predsjednika, precizirajui u kojim
podrujima nije mogue zakljuivati izvrne sporazume sa stranim dravama,
obvezujui predsjednika da o zakljuenju takvog ugovora odmah izvijesti Kongres
(Chase Act, 1972.).
Kongres objavljuje rat, oprema vojsku i odluuje o sredstvima za njezino
koritenje. Predsjednik, kao vrhovni zapovjednik, nareuje neposredno
angairanje vojske. Predsjednik pak, kao vrhovni zapovjednik, nareuje
neposredno angairanje vojske.
Zakon o ratnim ovlastima iz 1973. Zahtijeva od predsjednika da, u svim
sluajevima kada se amerike postrojbe opremljene za borbu dovode u situacije
koje mogu rezultirati neprijateljstvima:
kad je god to mogue, unaprijed izvijesti Kongres o svojoj namjeri

koritenja vojske u roku od 48 sati putem speakera i predsjednika Senata
pro tempore
nastavi izvjeivati Kongres sve dok se jedinice oruanih snaga nalaze u
opasnim situacijama, a najmanje svakih est mjeseci putem
vanjskopolitikih odbora domova. Ako Kongres ne zasjeda, potrebno ga je
sazvati na zahtjev predsjednika ili 30% lanova svakog od domova
u roku 60 kalendarskih dana od podnoenja prvog izvjea, odnosno od
dana kada je ono trebalo biti podneseno, predsjednik je duan zavriti
akcije oruanih snaga i povui ih, osim u sluaju:
- kada Kongres objavi rat
- kad Kongres posebnom odlukom, bez objave rata produi ovlast
za odreeno razdoblje
- zakonom ovlasti predsjednika na daljnje koritenje oruane sile
- ne bude u mogunosti sastati se zbog okolnosti napada na
zemlju
Ako se postrojbe nalaze u borbenim situacijama koje onemoguavaju njihovo

trenutano povlaenje, predsjednik ima na raspolaganju dodatnih 30 dana za
ratne operacije, ali iskljuivo sa ciljem sigurnog povlaenja vojske. U svako doba,
rezolucijom obaju domova koja ne podlijee predsjednikom vetu, Kongres moe
narediti prekid neprijateljstava i povlaenje vojske.
Impeachment
Impeachment je Ustavom predvien postupak ostvarivanja posebne kaznene
odgovornosti predsjednika SAD, potpredsjednika SAD, saveznih sudaca i drugih
civilnih dunosnika koji se provodi zbog izdaje, podmiivanja i drugih tekih
zloina i prijestupa, s ciljem da se dunosnik ukloni sa svojeg poloaja i time
uini dostupnim redovitom sudu. Optubu podie Zastupniki dom, a sudi
Senat.
Prijedlog za podizanje optube mogu podnijeti zastupnici u Domu, zakonodavno
tijelo jedne od drava lanica federacije, velika porota i sam predsjednik SAD.
Sluaj razmatraju odbori, imenuju se posebni istraitelji, a Zastupniki dom na
temelju izvjea odluuje moe li se podii optuba.
Ako plenum Zastupnikog doma podigne optubu Senat se konstituira kao sud i
svi senatori polau sudaku prisegu. Ako je optuen predsjednik SAD tada
predsjedanje Senatom preuzima predsjednik Vrhovnog suda. Provodi se
sudbeni postupak, pozivaju svjedoci i izvode dokazi. Za osudu je potrebna
dvotreinska veina glasova svih senatora. Sankcija je uklanjanje osuenog
dunosnika s poloaja.
Kongresni nadzor nad administracijom
Kongres je razvio neposredan nadzor nad administrativnim agencijama koji
obavljaju odbori domova. Nadzorna se funkcija izvodi tumaenjem iz ovlasti
Kongresa da donosi zakone, uz obrazloenje da to valjano moe initi jedino ako
je temeljito obavijeten o stanju u pojedinim podruijima dravne djelatnosti
Kongres ima niz vlastitih specijaliziranih slubi i ureda. Takve su slube: Ured za
primjenu tehnologije, Kongresni ured za dravni proraun i Kongresna istraivaka
sluba.
Kongres slube da prate rad izvrnih agencija, to mu omoguuje da na vrijeme
bude obavijeten te da moe intervenirati i prije nego administracija donese
odluku ili poduzme akciju.
Kongresne istrage su znaajan oblik politikog utjecaja na administraciju.
Istrage provode kongresni odbori i posebni ad hoc odbori sa zadaom da istrae
odreeno pitanje, djelovanje agencije ili stanje na odreenom podruju.
Ogranienja nema, pa se istrage vode u veoma irokom krugu pitanja.
Odbori imaju pravo pozivati svjedoke, a neodazivanje ili odbijanje suradnje znai
uvredu Kongresa koja je sudski kanjiva. Sudovi ak toleriraju krenja jamstava
prava svjedoka ili okrivljenika u postupku pred kongresnim odborima kad se radi
o dravnim dunosnicima. Oni smatraju da ta jamstva tite obine graane, dok
dravni dunosnici moraju izdrati sve istrane radnje kongresnih odbora.
PARLAMENTARNI SUSTAV
Temeljni ustvnopravni elementi parlamentarnog sustva jesu:
1. izbor vlade u parlamentu pri emu mandatara odreuje dravni poglavar
2. politika odgovornost vlade pred parlamentom, individualna i solidarna
3. pravo dravnog poglavara da na prijedlog vlade raspusti parlament i
raspie nove izbore
4. politiki neodgovran dravni poglavar vezan je zahtjevom supotpisa
premjera za sve svoje odluke
Kod svake od temeljnih znaajki parlamentarizma u praksi postoje razliite
inaice. Ameriki politolog Verney govori o sljedeim karakteristikama
parlamentarizma:
1. dvoglava egzekutiva koju ine dravni poglavar i vlada
2. dravni poglavar imenuje predsjednika vlade (premjera)
3. premjer imenuje ministre, obino iz reda zatupnika (premda je to ponegdje
zabranjeno)
4. ministri djeluju kolektivno kao vlada
5. vlada je politiki odgovorna pred parlamentom
6. premijer moe savjetovati dravnom poglavaru da raspusti parlament
7. parlament kao cjelina nadreen je vladi
8. vlada je indirektno odgovorna biraima
9. parlament je sredite politikog procesa
Bitna politika znaajka parlamentarnog sustav jest da vlada, pod dominacijom
prvog ministra, uz pomo disciplinirane stranake veine vodi parlament
Suvremenim parlamentarizmom dominiraju dvije inaice:

1. racionalizirani parlamentarizam, po uzoru na njemaki Ustav iz 1949.
gdje, da bi se izbjegla nestabilnost, kancelar moe biti smijenjen samo
istovremeni izborom novog kancelara (konstruktivno izglasavanje
nepovjerenja)
2. polupredsjedniki sustav po uzoru na francuski Ustav iz 1958. Gdje
predsjednik imenuje i moe smijeniti Vladu te bez ogranienja i uvjeta
raspustiti Parlament
Temeljno naelo ureivanja meusobnih odnosa jest naelo diobe vlasti kao
sredstvo uzajamne kontrole i ograniavanja
POLITIKA ODGOVRNOST MINISTARA
Politika odgovrnost znai objektivnu odgovornost za rezultat. Odgovara se
poloajem. Budui da je vlada odgovorna pred parlamentom, ona, da bi mogla
vladati, mora uivti povjerenje veine zastupnika. Kod direktnog izglasavanja
nepovjerenja, kao i onda kad ostane u manjini prilikom glasanja o nekom
znaajnijem zakonskom projektu ili uope nekom vanijem pitanju, vlada je duna
podnijeti ostavku. Prema modelu parlamentarne vladavine, ona moe, zajedno s
dravnim poglavarom, monarhom ili predsjednikom, putem rasputanja
parlamenta iznijeti spor pred birako tijelo. Rasputanje meutim nije u interesu
nikome, a posebno ne zastupnicima. Redovito, vlada e prijetnjom podnoenja
ostavke ili rasputanjem parlamenta, suoiti zastupnike s njihovom odgovornou
za eventualnu ustavnu krizu i na taj nain izvri pritisak na parlament.
POLUPREDSJEDNIKI SUSTAV
Polupredsjednii je sustav oblik parlamentarizma institucionalno uspostavljene
dominacije izvrne vlasti. Uzorni model uspostavljen je francuskim Ustavom
1958. (DeGaulleov ustav) te je svjesno primijenjen u hrvatskom Ustavu iz 1990.
Obiljeja polupredsjednikog sustava su:
1. neposredno izabrani predsjednik Republike
2. Vladu imenuje i opoziva predsjednik Republike
3. Vlada proizlazi iz parlamentarne veine, tako da je odgovrna i parlamentu
4. na prijedlog Vlade u sluaju kad joj parlament ili dom izglada nepovjerenje,
ili na vlastitu inicijativu, dravni poglavar moe raspustiti parlament
odnosno dom
5. dravni poglavar politiki je neodgovoran
6. institut supotpisa ministara na akte predsjednika Republike samo je
iznimka
Svrha takvog poloaja dravnog poglavara bila je da parlamentarni sustav bude
to uinkovitiji jer bi ef drave trebao djelovati kao uvar ustava, naela diobe
vlasti i predstavnikog sustava, izbjegavajui iracionalnost na koje politike
stranke navode iracionalni sukobi, uzajamna trgovina i kompromisi.
Predsjednik Republike se u Francuskoj od 1962. godine bira po sustavu
neposrednih veinskih izbora u dva kruga.Nije mu potreban supotpis
predsjednika Vlade ili ovlatenog ministra. Raspolae: pravom rasputanja
nacionalne skuptine, iznoenja na referendum prijedloga zakona koji se odnosi
na ustrojstvo javnih vlasti ili kojima se potvruju meunarodni ugovori koji mogu
utjecati na funkcioniranje institucija Republike, te poduzimanje mjera u
izvanrednim okolnostima odnosno donoenje uredaba iz nude.
Predsjednik Republike imenuje predsjednika Vlade koji u Nacionalnoj skuptini
mora imati veinu. Predsjednik vlade izabire kandidate za ministre i dravne
sekretare, koje uz njegovu suglasnost imenuje predsjednik Republike. Vlada mora
predsjedniku Republike podnijeti ostavku ako izgubi povjerenje u Nacionalnoj
skuptini. Predsjednik Republike supotpisuje odluke Ministarskog vijea, pa su mu
predsjednik Vlade i ministri zbiljski politiki odgovorni. Predsjednik Vlade, ministri
i dravni tajnici ine kabinet. Ministarsko vijee je najvanije kolektivno tijelo
Vlade, koje ini kabinet okupljen na sjednici kojoj je nazoan i kojom predsjeda
predsjednik Republike.
Od 1986. do 1988. i od 1993. i od 1997. pa do danas predsjednici su se
samoograniavali (to razdoblje se naziva koabitacijom), a obavljanje izvrne vlasti
preputali vladi.
2000. godine je proveden referendum na kojem je prihvaena odluka o smanjenju
trajanja predsjednikog mandata sa sedam na pet godina. Donesen je i organski
zakon da se izbori za nacionalnu skuptinu odravaju odmah nakon
predsjednikih izbora.
POLUPREDSJEDNIKI SUSTAV U HRVATSKOJ

1990.-2000.
Polupredsjedniki sustav prihvaen je Ustavom RH 1990. kao temeljni princip
ustrojstva dravne vlasti RH zbog toga to se smatralo da je, u uvjetima prijetee
krize, pa i prijetnje ratnim sukobom, teite ustrojstva vlasti logino usmjeriti na
ouvanje jedinstva i djelotvornosti odluivanja. U kriznim situacijama on pomiruje
dva osnovna zahtjeva uspjenog funkcioniranja ustrojstva vlasti suvremene
drave: ouvanje politike demokracije i stabilnost politikog sustava u
cijelosti. Parlamentarni sutav doveo bi ili do potpune koncentracije vlasti i moi
unutar vlade pd dominacijom jedne jake stranke ili do mijeanja vlasti i visokog
stupnja rasprenosti politke moi to bi onemoguilo djelotvornost dravne
vlasti.
Meutim, u razdoblju od 1991. do 1999. Postupn je dolo do sve vee
koncentracije odluivanja o svim pitanjima politike vlasti, a time i politikoj
moi na razini Predsjednika Republike. Personalizacija i personifikacija vlasti
u osobi Predsjednika onemoguila je ostvarivanje ustavnog naela diobe vlasti i
blokirala oekivani razvoj demokratinosti hrvatskog politikog sustava nakon
pobjede u ratu. Transformacija ustavno propisanog polupredsjednikog sustava u
imperijalno predstavnitvo vrhunac je dosegnula 1994. i 1995. kada se poelo
govoriti o doivotnom predsjedniku Republike, tj. o republikanskoj monarhiji.
Sredstvo usmjeravanja ustavnih institucija u smjeru presonalizirane vlasti bila je
dominantna politika stranka HDZ koja je na izborima 1990.,1992.,1995. sama
osvojila veinu u Saboru. Predsjednik RH na temlju rezultata parlamentarnih i
predsjednikih izbora bio je istodobno politiki voa stranake veine u Saboru i
nositelj izvrne vlasti kojem je politiki bila odgovorna i podreena Vlada. Zbog
toga je napiutanje polupredsjednikog sustava u uvenje parlamentarne vlade
postalo jedno od temeljnih elementa politikog programa oporbene koalicije koja
je pobijedila na izborima 3.1.2000.
DVODOBNI PARLAMENT (BIKAMERALIZAM)

Dvodobni parlamneti karakteristini su za veinu europskih drava. Smatra se
kako mogunosti veta i ponovno razmatranje zakonodavstva i drugih odluka ima
predstavnikog tijela pridonosi kvaliteti odluka. Opi argumenti u prilog diobi
vlasti, tj. nadzor i odgovornost vladajuih, vrijede i ovdje, s druge strane
odluivanje drugog doma usporava parlamentarno odluivanje i ini parlament
slabijim u odnosu s izvrnom vlasti. U Hrvatskoj je dvodobni sustav uveden
Ustavom iz 1990. godine, a djelovao je od 1993. do 2001. kada je Sabor ponovno
jednodoman parlament.
Osnovni argument u prilog uvoenja drugog doma u unitarnim dravama je na
crti primjene diobe vlasti. Kao ustali razlozi navode se u teoriji:
- federalizam kao oblik dravnog ureenja
- veliina i broj stanovnika drave
- izraavanja regionalnih posebnosti
- povijesni i tradicionalni razlozi
- predstavljanje nacionalnih, odnosno etnikih manjina
Priliko ustavnih promjena 2001. ocijenjeno je kako ni jedan od navedenih razloga
ne opravdava ouvanje upanijskog doma, a i sama hrvatska parlamentarna
tradicija u potpunosti je suprotna postujanju drugog doma. Nikada u povijesti hrv.
Sabor nije bio dvodoman.
Zastupniki imunitet
Zastupniki imunitet je jamstvo pravne sigurnosti i neovisnosti djelovanja
zastupnika u obnaanju dunosti kao lana predstavnikog tijela.
Institucija zastupnikog imuniteta razvila se u Velikoj Britaniji tijekom borbe
izmeu Parlamenta i kralja. Kralj je zastupnike koji bi u Parlamentu napadali
njegove postupke ili postupke njegovih savjetnika, liavao slobode. Tako nisu
mogli slobodno politiki djelovati, a Parlament se nije mogao suprotstavljati
odlukama izvrne vlasti. Stoga se Parlament nastojao izboriti za to da zastupnici
ne mogu uope kazneno odgovarati za izraeno miljenje, stav i glas, a u sluaju
da poine kazneno djelo van Parlamenta, ne mogu biti lieni slobode bez njegova
pristanka.
Tako su se razvila dva oblika zastupnikog imuniteta:
1. imunitet neodgovornosti
2. imunitet nepovredivosti
koje priznaju, iako ne uvijek u istom obujmu, gotovo svi suvremeni ustavi.
Zastupniki imunitet neodgovornosti znai da se zastupnik ne moe pozvati na
kaznenu odgovornost za izraeno miljenje, stav ili glas dan u predstavnikom
tijelu. Zastupnik moe u govoru poiniti kazneno djelo, vrijeajui druge
zastupnike ili graane ili pozivajui na kazneno djelo, ali on za to nee moi biti
prozvan na kaznenu odgovornost. Ako bi zastupnik to isto poinio izvan
predstavnikog tijela, odgovarao bi kao i svaki drugi graanin. Od kaznene
odgovornosti za djela koja poini unutar predstavnikog tijela zastupnik je
zatien vremenski apsolutno, imunitet neodgovornosti ga titi i nakon to mu
prestane mandat.
Zastupniki imunitet nepovredivosti znai da zastupnik bez odobrenja
predstavnikog tijela ne moe biti lien slobode niti se protiv njega moe
pokrenuti kazneni postupak. Imunitet nepovredivosti odnosi se na kaznena djela
koja zastupnik poini izvan predstavnikog tijela. titi zastupnika dok mu traje
mandat. Kad i nije propisano, smatra se da se za vrijeme trajanja mandata
prekida zastara, pa je naknadno uvijek mogue pokrenuti kazneni postupak protiv
biveg zastupnika koji je za vrijeme trajanja mandata poinio neko kazneno djelo.
Ustav RH odreuje da zastupnici u Hrvatskom saboru imaju imunitet, kao i puki
pravobranitelj i ostali opunomoenici Sabora za promicanje i zatitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda.
Zastupnik ne moe biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kanjen za
izraeno miljenje ili glasovanje u Saboru.
Zastupnik ne moe biti pritvoren niti se protiv njega moe pokrenuti kazneni
postupak bez odobrenja Hrvatskog sabora.
Zastupnik moe biti pritvoren bez odobrenja doma Sabora samo ako je zateen u
injenju kanjivog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duem od 5
godina. O takvom se sluaju izvjeuje predsjednika Sabora. Ako Sabor nije na
okupu, odobrenje da se zastupnik lii slobode ili da se protiv njega nastavi
kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odluuje mandatno-
imunitetno povjerenstvo, s time to njegovu odluku mora naknadno potvrditi
Sabor.
SLOENE DRAVE I DRAVNE ZAJEDNICE

PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA - KLASINI
AMERIKI MODEL I NJEGOV UTJECAJ U SVIJETU
Temeljne ustavne karakteristike federativne drave prema tom modelu jesu:
1. dvodomno zakonodavno tijelo savezne drave, u kojem:
a. jedan dom predstavlja drave lanice federacije
b. a drugi graane pojedinih drava
2. dvostrukost temeljnih ustavnih funkcija (zakonodavstva, izvrne vlasti
i pravosua), koje postoje na razini federacije i na razini drava lanica
3. razdioba nadlenosti izmeu savezne drave i drava lanica:
a. uz naelo nadlenosti drava lanica to nije izrijekom prenijeto u
iskljuivu nadlenost federacije, ostaje dravama lanicama tzv.
rezidualne ovlasti
b. postoji i paralelna nadlenost u odreenim funkcijama nadlenost
se dijeli izmeu federacije i drava
4. savezna tijela se formiraju i djeluju uz sudjelovanje drava lanica
Teorijski temelj takvog ustavnog modela jest teorija o podijeljenom
suverenitetu, po kojoj suverenitet u cijelosti ne pripada niti saveznoj dravi niti
dravama lanicama.
Razvitak centraliziranog federalizma, zahvaljujui nepostojanju dravnih
tradicija u amerikim dravama. (Zakljuujemo da se federalizam pokazao
uspjenim uglavnom u nacionalno homogenim dravama, dok je drugdje dovodio
do sukoba.)
PRAVNO RAZLIKOVANJE FEDERACIJE I

KONFEDERACIJE
U pravnoj teoriji razlikovanje se temelji na tri kriterija:
1) pravni temelj zajednice (pravni akt kojim je utemeljena dravna zajednica)
Kod konfederacije je to ugovor meunarodnog prava. Kod federacije,
pak, ustav federacije.EU kao temeljni akt ima ustavni ugovor koji
izraava njezinu posebnu pravnu narav, zbog koje je odreujemo kao

zajednicu drava sui generis.
Upravo je stoga, konfederacija savez drava koje zadravaju svoj
suverenitet, dok je federacija jedinstvena savezna drava koju ini
vie drava utemeljena na diobi nadlenosti izmeu njih
meunarodni ugovor (kao pravni temelj konfederacije) moe se
mijenjati samo pristankom svih lanica, ali svaka drava ima pravo
istupiti iz konfederacije. Dok, kod federacije federativni ustavi se
mijenjaju odlukom tijela federacije
ipak, najvanije je da su konstitutivni dijelovi konfederacije
iskljuivo drave lanice, dok su to u federaciji i drave i graani
federativni ustavi se mijenjaju odlukom tijela federacije, ali se esto
zahtijeva odobrenje (ratifikacija) odreenog broja lanica federacije,
a u pojedinim pitanjima i suglasnost svih lanica
odluivanje na temelju suglasnosti drava lanica znaajka je
konfederacije, ali se nalazi i u federacijama
Pravo na odcijepljenje drava lanica znaajka je konfederacija,
ali ga jame i ustavi nekih federacija (Ustavi Sovjetskog Saveza iz
1977. i SFRJ iz 1974. godine). Lisabonski sporazum jami pravo na
istupanje iz EU.
2) pravni odnos tijela zajednice prema graanima

U konfederaciji nema pravnog odnosa izmeu tijela konfederacije i
graana, dravljana zemalja obuhvaenih savezom. Konfederacija nema
izvrna tijela, a odluke konfederativnih tijela ne obvezuju graane sve
dok se ne unesu u zakonodavstvo drava lanica; dakle, graani se
nalaze u pravnom odnosu samo s tijelima svoje drave; kod federacije,
je drugaije sastavni dijelovi federacije su i drave lanice i graani;
tijela federacije pravno reguliraju odnose te mogu neposredno
izvravati zakone i druge odluke
U EU propisi doneseni sukladno raspodjeli nadlenosti obvezuju drave
lanice, ali i pravne i fizike osobe, dok je izravno izvravanje u naelu
obveza drava pod nadzorom Europske komisije, a samo iznimno
povjereno tijelima Unije.
3) status udruenih drava u meunarodnom pravu
konfederacija nije subjekt meunarodnog prava, te u meunarodnim
odnosima samostalno istupaju drave lanice
federacija je, pak, subjekt meunarodnog prava i istupa kao cjelina
dakako, da drave lanice mogu na konfederaciju prenijeti razliite
ovlasti, pa tako i meunarodno zastupanje, a jednako i federacije mogu
priznati pojedinim lanicama pravo na sudjelovanje u meunarodnim
odnosima (npr. SSSR glede Ukrajine)
Europske su zajednice subjekti meunarodnog prava i imaju pravo
zakljuivati meunarodne ugovore. EU temeljem Lisabonskog ugovora
ima meunarodnopravni subjektivitet i ovlatena je za zakljuivanje
meunarodnih sporazuma s dravama i meunarodnim organizacijama
na podruju zajednike vanjske i sigurnosne politike u skaldu s
Ugovorom
Upravo ta brojnost iznimaka od pravila oteava razlikovanje. Takoer, postoji

razlika u ustavnim strukturama i zbilji, pa i to oteava.
DRUGI OBLICI SLOENIH DRAVA I DRAVNIH

ZAJEDNICA
A) UNIJE
Razlikujemo:
1) personalna unija zajednica dviju ili vie drava koje imaju
zajednikog monarha. Izvan toga, one su meusobno odvojene i djeluju
samostalno u meunarodnim odnosima, te ureuju svoje unutarnje odnose.
Temelj personalne unije su ustavi drava povezanih u uniju, prema kojima
ista osoba postaje vladarom razliitih drava. Primjer: Engleska i Hanover
(1714.-1838.), Nizozemska i Luxemburg (1815.-1890.), Hrvatske i Ugarske
(1102.-1527.)
2) realna unija vri oblik povezivanja drava, utemeljen na ugovoru.
Djeluje kao jedinstven subjekt u meunarodnim odnosima. esto se svodi
na zajednikog monarha i vojsku. Neke zajednike funkcije mogu biti
ugovorom prenesene na uniju (zajednika vojska, zajedniki monarh). npr.
Austro Ugarska.
3) Zakonodavna unija poseban oblik dravne zajednice u kojem sastavni
dijelovi nalaze svoj ustavni izriaj ponajprije putem zajednikih, a ne
posebnih institucija npr. Ujedinjeno Kraljevstvo Engleska, kotska, Wales,
Ulster, Kanalski otoci.
Decentralizirana unitarna drava pokrajine imaju visok stupanj
politike autonomije, ali se ne odstupa od unitarnog dravnog ustrojstva,
npr. Nizozemska
4) asimetrine zajednice drava obino su to zajednice izmeu neke
manje i vee drave, koje onoj slabijoj omoguavaju ouvanje integriteta i
autonomije u pravnoj vezi s veim susjednom. Razlikujemo:
pridruene drave ugovorom o ulasku u zajednicu utvreno da
jedna ili duga strana ima pravo raskinuti odnos udruivanja, npr.
Lichtenstein i Switzerland
asimetrini savezi utemeljene na Ustavu, gdje jedna strana uiva
poseban status autonomije koji ukljuuje zakonodavnu, sudbenu i
izvrnu vlast, a svaka izmjena u odnosu mora se temeljiti na
suglasnosti. npr. Portoriko i USA
POSEBAN OBLIK SLOENE DRAVE: BOSNA I

HERCEGOVINA
A) NASTANAK USTAVA
Ustav Federacije BiH iz 1994., nastao na temelju Washingtonskih sporazuma.
Pokuaj da se primjenom federativnih naela rijee sukobi.
Daytonski mirovni sporazum iz 1995. (potpisan u Parizu) sadri i tekst ustava BiH.
Sklopljen je izmeu Predsjednika RH, Predsjednika Republike BiH i Predsjednika
Savezne Republike Jugoslavije uz sudjelovanje konstitutivnih naroda Bosne i
Hrcegovine, Hrvata, Bonjaka i Srba te uz veoma aktivno sudjelovanje amerikih
dunosnika
Najvanije je;
ustav potvrdio naelo jedinstvenosti drave BiH
konstitutivnost tri naroda na cijelom podruju te unitarne drave

ukinuo pokuaje proglaenje samostalnosti nekih entiteta, pogotovo
Republike Srpske
B) DRAVNO UREENJE
Vjerojatno najsloeniji oblik primjene federalnog naela do danas poznat u
svijetu.
Drava BiH se sastoji od dva entiteta; Federacije BiH i RS
Tri su konstitutivna naroda; Hrvati, Bonjaci, Srbi
Entiteti nisu odreeni kao drave, ali;
imaju pravo sklapati meunarodne ugovore
raspolau vlastitim oruanim snagama
imaju svoje ustave
C) USTROJSTVO VLASTI
Vrhovna tijela su;
1. Predsjednitvo
2. Parlamentarna skuptina
3. Vijee ministara
4. Ustavni sud
Predsjednitvo trolani sastav (1+1+1), s rotacijom na mjestu predsjedatelja.
Odluuju konsenzusom, tek iznimno veinom.
Najvanije tijelo, ono nadzire skuptinu, te je glavni predlagatelj i oblikovatelj
zakonodavstva.
Parlamentarna skuptina dvodomna Dom naroda i Zastupniki dom.
Djelatnost; zakonodavstvo, dravni proraun, ratifikacija me. ugovora i
dr.ovlasti.
Sastav Dom naroda i Zastupniki dom
Odluke oba doma suglasna. Unurar doma odluuje veina (postupak vrlo
sloen).
Ustavni sud ovlasti u sporovima izmeu entiteta. Krajnji arbitar. Bira ga
Zastupniki dom 6 lanova (2+2+2), 3 lana imenuje ESLJP (ne smiju biti
dravljani BiH, ili susjednih zemalja).
Predsjednik Vijea ministara imenuje Predsjednitvo uz odobrenje
Zastupnikog doma, a on imenuje ministre, takoer uz odobrenje Doma.
D) PRAVNA PRIRODA DRAVE BiH
Ustav BiH predstavlja poseban oblik ureenja drave bez presedana u
ustavnopravnoj povijesti. Istodobno je semantiki ustav, a zbiljski BiH funkcionira
kao protektorat pod zatitom i vrhovnim nadzorom meunarodne zajednice, iji
visoki predstavnik od 1998. godine sam donosi odluke koje ustavna tijela ne
mogu donijeti, osiguranom nazonou jakih meunarodnih vojnih snaga za
stabilizaciju (SFOR). Smatra se da je to dokument prijelaznog stanja, nastao
temeljem mirovnog ugovora.
Ustav odreuje da izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo slobodno se vratiti u
svoje domove, uz povrat izgubljene imovine ili naknadu ako povrat nije mogu.
Sloboda kretanja postoji po cijeloj BiH. BiH i oba entiteta osigurat e najvii
stupanj meunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda to bi mogli biti
kriteriji za prosudbu nastupanja normalnog stanja i prestanak potrebe za
meunarodnim protektoratom.
AKTUALNOST FEDERALISTIKE TEORIJE

Klasina amerika ustavnopravna i politika teorija federalizma bila je podijeljena
oko pitanja kome u federativnoj dravi pripada suverenitet: saveznoj dravi ili
federalnim jedinicama. U tom okviru razvijene su teorije:
a) centraliziranog federalizma s prevagom na strani savezne drave
b) decentraliziranog federalizma s prevagom na strani drava lanica
i prateim ustavnopravnim teorijama o pravu secesije tzv. nulifikacije na
strani federativnih jedinica
c) dualni ili dvojni federalizam koji se zasniva na ideji o dijeljenju
suverenosti izmeu savezne drave i federalnih jedinica
Federalistika teorija je naglaavala znaenje federativnog naela kao
organizacijskog pravila koje omoguava sporazumno i mirno udruivanje
politikih zajednica u ire zajednice u kojima mogu ostvariti odreene zajednike
interese, ali i ouvati svoju samostojnost i cjelovitost, te zajedniki odluivati o
svojim interesima na ravnopravnim osnovama.
Suvremena federalistika teorija nudi alternativu shvaanju o nunom
postojanju suverenog centra donoenja politikih odluka u dravi i o neizbjenoj
kumulaciji vlasti na jednoj od toaka strukture politikih institucija.
Izrazi federalizam, federacija i konfederacija imaju korijene u latinskoj rijei
foedus, koja znai savez, a neki je autori povezuju s rijei fides, vjera, povjerenje.
Puno znaenje pojma, prema Elazaru, oznaava hebrejska rije za savez, brit,
koja je sinonim za shalom, mir, dakle mirni savez zasnovan ugovorom ili
zavjetom.
Ispravna primjena federalnog naela podrazumijeva udruivanje zasnovano
na:
1. ravnopravnosti sudionika,
2. potivanju temeljnog sporazuma o stvaranju zajednice,
3. uzajamnom priznavanju integriteta svakog lana zajednice,
4. potivanju razliitosti,
5. mirnom i sporazumnom rjeavanju sukoba interesa,
6. uvaavanju zajednikih i posebnih interesa udruenih entiteta,
7. dobrovoljnosti sudjelovanja u savezu, i
8. pravu na mirno istupanje iz saveza.
Federalistika teorija polazi od stajalita o mogunosti razboritog ureenja

odnosa unutar svake politike zajednice i izmeu razliitih politikih zajednica. To
je u zbirci Federalist izrazio Alexandar Hamilton.
Ameriki pisac Vincent Ostrom pokazuje da je znaenje i pravi smisao
"Federalista" u nastojanju da se pronae i uspostavi poredak ustavne vladavine
koji bi omoguio slobodu i demokraciju, u politikom sustavu kojeg taj autor
naziva samoupravom (" self-government").
USPOSTAVLJANJE SAMOSTALNE REPUBLIKE

HRVATSKE HRVATSKA U JUGOSLAVIJI OD 1918.
DO 1990. GODINE
Hrvatska se u ovom razdoblju nalazi u sustavu jugoslavenske dravne tvorevine
koja je rezultat propasti Austro-Ugarske Monarhije i diktata pobjednika I.svjetskog
rata. Od Jugoslavije su velike svjetske sile oekivale da osigura mir na
tradicionalno kriznom podruju na kojem je nastao i izravan povod za poetak
Velikog rata. Tijekom sedamdesetak godina postojanja drave isprobani su
najrazliitiji oblici dravne organizacije, oblika vladavine i ustrojstvo vlasti,
donoeni brojni ustavni dokumenti pa ipak je bit postojeih reima ostala u osnovi
jednaka: autokracija i diktatura razliitih kulturnih predznaka, ali uvijek
utemeljena na nepotivanju formalnih ustavnih dokumenata i gaenju prava
naroda, manjina i pojedinaca.
Meutim, Ustav SFRJ iz 1974. bio je po miljenju mnogih iznimno vaan za
osamostaljenje Slovenije i RH jer je tijekom njegova vaenja uspostavljena
ustavna osnova za suprostavljanje vojnoj agresiji pod krinkom federalne sile koja
brani ustavnost.
Kraljevina Jugoslavija
U listopadu 1918. odlukom Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba, Drava SHS
prikljuena je Kraljevini Srbiji te je nastala Kraljevina SHS. To je provedeno
odlukom srpskog regenta Aleksandra od 1.prosinca 1918. kojom je , protivno
stajalitu Narodnog vijea o udruivanju drava na ravnopravnoj osnovi,
proglaeno prikljuenje srpskoj dravi. Ustanotvorna skuptina Kraljevine SHS,
izabrana suprotno zahtjevima Narodnog vijea, prihvatila je 28.lipnja 1921. tzv.
Vidovdanski Ustav Kraljevine SHS. Po tom je Ustavu, protivno
zahtijevanjima hrvatskih federalista, nova drava ureena kao unitarna i
visokocentralizirana drava pod monarhijom Karaorevia. Sukobi su kulminirali
atentatom na hrvatske politike voe u Skuptini u lipnju 1928. 1931. kralj je
jednostranim aktom oktroirao novi Ustav Kraljevine Jugoslavije, ime je
ojaao svoj poloaj npr. uvoenjem drugog skuptinskog doma.
Uoi rata 1939. postignut je sporazum izmeu hrvatskih i srpskih vladajuih elita
(Sporazum Cvetkovi-Maek) o davanju autonomije Hrvatskoj, to je provedeno
Uredbom o Banovini Hrvatskoj, aktom ustavnog znaenja donesenom na
temelju zakonodavstva o izvanrednim kraljevskim ovlastima u izvanrednom
stanju. No daljnji razvitak hrvatske autonomije sprijeila je propast drave u
travanjskom ratu 1941.
Socijalistika drava od 1945. do Ustava iz 1963.

Zajednika drava obnovljena je odlukom II.zasjedanja AVNOJ-a od 1943., kao
socijalistika federacija. ZAVNOH je na svom III.zasjedanju 1944. prihvatio odluku
AVNOJ-a i uspostavilo temeljna tijela vlasti nove federativne jedinice u okviru
nove federacije, republikanskog oblika vladavine. U sijenju 1946. donesen je
prvi Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ). Ustavnim
zakonom iz 1953. i ranijim tzv. Zakonom o radnikim savjetima iz 1950.,
jugoslavensko komunistiko vodstvo pokualo je postaviti temelje socijalistikog
sustava koji bi bio alternativa sovjetskom sustavu dravnog socijalizma. Tim je
ustavnim promjenama, meutim, ak i formalna primjena federalnog naela bitno
oslabljena.
KONFEDERALISTIKA RJEENJA USTAVA SFRJ IZ

1974. GODINE
Nakon sukoba u vrhu vlasti, razrijeenim na tzv. Brijunskom plenumu 1966.
godine, uslijedio je niz ustavnih promjena izvrenih ustavnim amandmanima iz
1967., 1968, i 1971. godine. Federalistiki demokratski pokreti koji su se razvili u
Hrvatskoj i Sloveniji, zaustavljeni su represijom tijekom 1972. i kasnijih godina.
Rezultat je bio novi Ustav iz 1974. godine, koji je posebnu pozornost posvetio
federalnom sustavu.
Ustav je odredio socijalistike republike (BiH, HR, SRB, SLO, MAK, CG) i dvije
autonomne pokrajine (Vojvodina i Kosovo).
Odlueno;
savezni ustav se mijenja suglasnou skuptina republika i auto.

pokrajina
republike imaju pravo na odcjepljenje i samoodreenje
svi poslovi koji Ustavom nisu propisani kao savezni, ostaju u nadlenosti
republika i autonomnih pokrajina
Vijee republika i pokrajina je prvi dom Savezne skuptine, te je
najvanije zakonodavno tijelo
predsjednitvo je kolegijalni dravni poglavar u koji ulazi po jedan
predstavnik svake republike i pokrajine, te predsjednik Centralnog komiteta
vladajue partije, Saveza komunista; Predsjednik Predsjednitva bira se na
godinu dana, po unaprijed utvrenom redoslijedu republika i pokrajina;
Predsjednitvo je kolegijalni zapovjednik oruanih snaga, koje se sastoje od
JNA, kao zajednike oruane sile i teritorijalne obrane republika i pokrajina
sva kolektivna tijela federacije su bila utemeljena na ravnopravnoj

zastupljenosti republika i autonomnih pokrajina
Na temelju ustava iz 1974. omogueno je jaanje dravnosti i i izgradnja

republikih institucija, pa primjerice, SRH (Socijalistika republika Hrvatska) imala
je;
Sabor, Izvrno vijee, Vrhovni sud, Ustavni sud
Funkciju dravnog poglavara obavlja Predsjednitvo, koje ima osam lanova
izabranih od Sabora, a u njegov sastav ulazi i predsjednik Centralnog komiteta
Saveza komunista Hrvatske. Predsjednik Predsjednitva bira se iz reda lanova na
jednu godinu. Preko delegacija u saveznim tijelima, on sudjeluje u odluivanju na
razini federacije.
USPOSTAVA DEMOKRATSKE VLASTI U HRVATSKOJ

Tijekom 1989. godine u Hrvatskoj se osnivaju prve politike udruge, te poinju
djelovati zahtijevajui obranu suvereniteta, putanje politikih zatvorenika,
uvoenje viestranakog sustava te prijevremene slobodne i demokratske
viestranake izbore.
Odluka o odravanju slobodnih viestranakih izbora donesena je krajem prosinca
1989. godine, uz masovne javne demonstracije i manifestacije. U Europi se
lanano rue komunistiki sustavi u nizu zemalja (Rumunjska).
Nakon donoenja odluke o uspostavi suverene RH, trebalo je izraditi i usvojiti
promjene Ustava, prijedlog izbornog zakonodavstva i niz drugih zakona, npr.
zakon o politikom udruivanju i sredstvima javnog priopavanja.
IZBORNI ZAKON OD 15. VELJAE 1990. GODINE

Glavna znaajka prvog izbornog zakona bila je njegova jednostavnost,
razumljivost i provedivost uz stvarnu mogunost kontrole. Nakon sastavljanja
nacrta, Sabor je hitnim postupkom 15. veljae 1990. usvojio izborni zakon
Zakon o izboru odbornika i zastupnika. S obzirom na urnost donoenja,
zakon je ocijenjen kao zakon za jednokratnu uporabu, ija je svrha bila
omoguiti potene viestranake izbore koji e biti provedeni u miru, kako bi se
nakon novog ustava mogli temeljitije pripremiti novi izbori.
DONOENJE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE

21. PROSINCA 1990.
Nakon to je obavljen prijenos vlasti Sabor je ve u srpnju donio amandmane na
Ustav SRH iz 1974. Tim je amandmanima;
izbaen naziv socijalistika iz naziva republike Hrvatske
promijenjen grb i zastava
predsjednik predsjednitva postao je predsjednik republike, a lanovi
predsjednitva potpredsjednicima
Vladi je omogueno poduzimanje mjera u cilju ostvarenja jedinstvenosti
pravnog poretka
Predsjednik Republike dr. Franjo Tuman je 25. srpnja 1990. podnio Saboru
formalnu inicijativu da se pristupi radu na donoenju novog Ustava RH. Sabor je
prihvatio inicijativu i dokument pod naslovom Politika i metodologijska
polazita te politiko-pravna naela za izradu Ustava Republike
Hrvatske, kao temeljni naputak o naelima koja se imaju potivati pri donoenju
Ustava.
Ta temeljna naela su bila odreena na slijedei nain:
1. Ustav RH mora slijediti pozitivnu hrvatsku dravno-pravnu tradiciju
2. Ustav mora osigurati povratak europskoj, uz oslonac na sjevernoameriku
ustavnu tradiciju
3. Ustav treba biti po mjeri obinog ovjeka
4. Ustav treba biti trajnije vrijednosti
Iz tog je izvedeno deset politiko-pravnih naela za izradu Ustava:
1. Temeljno ishodite i cilj Ustava jesu ovjekova ljudska i narodna prava
2. Vrhovna vlast (suverenitet) izvire iz naroda i pripada narodu
3. Zakonodavna vlast pripad Saboru
4. Predstavnika demokracija i vladavina zakona
5. Pravo na slobodno politiko, poduzetniko i drutveno udruivanje
6. Pravo vlasnitva, trino gospodarstvo i slobodno poduzetnitvo
7. Slobodno sindikalno udruivanje graana
8. Socijalna drava i jamstvo socijalnih prava
9. Jamstvo narodnih prava i sloboda
10.Osiguranje suverenosti RH u odreivanju odnosa s drugim narodima i
dravama
Komisija za ustavna pitanja Sabora je u srpnju imenovala radnu skupinu
strunjaka sa zadaom da pripremi nacrt ustavnog teksta (u sastavu: Vladimir
eks, Smiljko Sokol, Krunislav Oluji i tajnik Ljubomir Valkovi), koja je prvi nacrt
podnijela Saboru 15.08. (Krki nacrt).
U meuvremenu, Predsjednitvo RH je donijelo odluku o osnivanju
Ustavotvorne komisije u koju je imenovalo vie od dvjesto lanova razliitih
struka i zanimanja te nacionalne i vjerske pripadnosti i politike orijentacije.
Na prvoj sjednici prihvatila je prijedlog Predsjednika Republike o osnivanju
Urednikog vijea, u iji su sastav uli lanovi vodstava politikih stranaka,
istaknuti dravni dunosnici i strunjaci. Ustavotvorna komisija je imenovala
svoju radnu skupinu, u sastavu Veljko Mratovi, Nikola Filipovi, Smiijko Sokol i
Branko Smerdel, te kao tajnik Darko Beki. S obzirom da je prva radna skupina
podnijela prvi nacrt ustavnog teksta, radne skupine su zajedniki nastavile rad.
Nakon isteka roka javne rasprave, redakciju Prijedloga Ustava obavila je
Redakcijska skupina u sastavu Smiljko Sokol, Zdravko Tomac i Vladimir eks.
Franjo Tuman, kao predsjednik Ustavotvorne komisije, izravno je utjecao na neka
ustavna rjeenja, a pisac je Izvorinih osnova (preambule ili proslova).
Prvi nacrt podnesen je Urednikom vijeu, koje su inili lanovi vodstva
stranaka, istaknuti dravni dunosnici kao i strunjaci, i zatim polovicom rujna i
putem televizije i novinstva, predstavljen javnosti. U javnoj raspravi podneseni su
brojni, esto kontradiktorni prijedlozi i primjedbe od kojih su mnoge uvaene.
OSNOVNE USTAVNE ODLUKE

Sredinji sustav vlasti bio je predsjednik
Predsjednik RH dravni je poglavar te zastupa interese Republike u ze,lji i
inozemstvu, brine o potivanju Ustava te osigurava opstojnost i jedinstvenost
Republike i redovito djelovanje dravnih vlasti.
Ovlasti predsjednika klasine su funkcije dravnih poglavara uz osobitosti
karakteristine za polupredsjedniki sustav- prvo, predsjednik imenuje
predsjednika Vlade, a na njegov prijedlog i potpredsjednika i ministre. Vlada se u
roku 15 dana predstavlja Zastupnikom domu Sabora i zahtijeva glasanje o
povjerenju za to je potrebna veina svih zastupnika u Zastupnikom domu. Za
razrjeenje pojedinih ministara, kao i predsjednika Vlade, predsjedniku nije
potrebno odobrenje zakonodavnog tijela jer je Vlada odgovorna predsjedniku
Republike i Zastupnikom domu istodobno.
Drugo, predsjednik raspisuje referendum o prijedlogu promjene Ustava ili drugom
vanom pitanju, ali je to ini na prijedlog Vlade i uz supotpis njezina predsjednika.
Predsjednik kao dravni poglavar i garant stabilnosti sustava moe raspustiti
Zastupniki dom ako on izglasa nepovjerenje Vladi ili ne prihvati proraun u roku
od mjesec dana nakon to je podnesen prijedlog. Za rasputanje se zahtijeva
prijedlog Vlade i supotpis njezina predsjednika te savjet predsjednika Sabora.
Dom se ne moe raspustiti prije isteka godine dana od rasputanja. Za donoenje
otalih odluka iz njegove nadlenosti predsjedniku nije potreban supotpis Vlade.
Predsjednik je vrhovni zapovjednik oruanih snaga te zastupa Republiku u
meunarodnim odnosima, zakljuuje meunarodne ugovore.
Dvodobni sabor
Sabor je ustavno definiran kao predstavniko tijelo graana i nositelj
zakonodavne vlasti. Sastoji se od Zastupnikog i upanijskog doma. Oba doma
biraju neposredno graani tajnim glasovanjem. U upanijski dom graani biraju
po tri zastupnika, a predsjednik RH moe lanovima doma imenovati do pet
zastupnika iz reda graana osobito zaslunih za Republiku. Po isteku mandata
predsjednik Republike postaje, ako se izriito ne odrekne te dunosti, doivotnim
lanom upanijskog doma. Oba se doma biraju na etiri godine, a zabranjeno je
istodobno lanstvo u oba doma. Domovi redovito zasjedaju dva puta godinje, a
izvanredno na zahtjev predsjednika Republike, Vlade ili veine zastupnika u
domu. Zastupnici uivaju krivinopravni imunitet.
Prvenstvo odluivanja ima Zastupniki dom, dok je uloga upanijskog doma
savjetodavna, uz ovlasti suspenzivnog veta na legislativu on moe u roku 15
dana od izglasavanja zakona u Zastupnikom domu, uz obrazloenje miljenja,
vratiti zakon na ponovno odluivanje. U takvom sluaju Zastupniki dom odluuje
natpolovinom veinom svih zastupnika, osim u materijama za koje se zahtijeva
dvotreinska veina.
USPOSTAVA SAMOSTALNOSTI I SUVERENOSTI RH

POLITIKI RAZVITAK TIJEKOM 1991. GODINE
SRBIJA RUI SAVEZNI USTAV
U rujnu 1989. Srbija donosi novi Ustav kojim rui autonomiju Kosova i Vojvodine,
a u travnju 1991 srpski blok odbija da u Predsjednitvu SFRJ bude izabran
hrvatski predstavnik Stipe Mesi za predsjednika Predsjednitva SFRJ na rok od 1
godine. Time je savezni Ustav bio sruen i nije vie predstavljao okvir u kojem bi
se razborito moglo dogovoriti rjeenje politike krize.
HRVATSKA NUDI MIRAN RASPLET
Zbog navedenih kriza odlueno je da Ustav treba prilagoditi prijelaznom
razdoblju, pa je u njega unesen l. 140: RH ostaje u sastavu SFRJ do novog
sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor ne odlui drugaije. To je
znailo da se do odnoenja drugaijih odluka Sabora i drugih dravnih tijela RH
odgaa primjena ustavnih odredbi o oruanim snagama Republike i zapovijedanju
tim snagama, zastupanju Republike u meunarodnim odnosima i otvranju
njezinih diplomatskih zastupnitava te zakljuivanju meunarodnih ugovora, tj.
da se do postizanja novog dogovora jugoslavenskih republika, osim u sluaju
ozbiljnih ugroavanja interese Republike, odgaa ozbiljenje nekih temeljnih
elemenata njezine dravnosti.
PRIJEDLOG KONFEDERACIJE
Hrvastka zajedno sa Slovenijom nudi preobrazbu federacije u konfederaciju, kao
savez suverenih drava, po uzoru na Europsku ekonomsku zajednicu. Nacrt
ugovora odbijen od Srbije i Crne Gore, koje su inzistirale na federaciji kao
jedinstvenoj dravi.
REFERENDUM O SUVERENOSTI I SAMOSTALNOSTI
Ugovor o stvaranju konfederacije je odbijen, pa je Sabor 21.02.1991. godine
donio Rezoluciju po kojoj se savezni zakoni oglaavaju nevaeim u RH, ako nisu
u suglasnosti s Ustavom. Koji su to zakoni utvrditi e Vlada. Istoga dana, Hrvatska
se pridruila Sloveniji u zahtjevu da se pone postupak mirnog razdruivanja
jugoslavenske federacije.
Predsjednik Republike je 25.04.1991. godine, na temelju ovlasti iz lanka 98.
Ustava, pozvao graane da se na opem referendumu izjasne o pitanju da li RH
moe stupiti u savez suverenih drava s drugim dravama, prema prijedlogu
Hrvatske i Slovenije ili da ostane u federativnoj Jugoslaviji, kao jedinstvenoj
suverenoj dravi, prema prijedlogu Srbije i Crne Gore. Na referendumu od
19.05.1991. glasovalo je 84.94% biraa, od kojih je 93,94% dalo svoj glas za
suverenu i nezavisnu RH.
OBJAVA NEZAVISNOSTI RH 25.06.1991.

Temeljem referenduma, Sabor je 25.lipnja 1991. Donio dvije vane odluke:
1. Deklaraciju o proglaenju suverene i samostalne RH
2. Ustavnu odluku RH o suverenosti i samostalnosti
Deklaracija o proglaenju suverene i samostalne RH se sastojala od 5 duih
odjeljaka, u kojima se redom navode hrvatska dravnopravna tradicija kao temelj
za objavu nezavisnosti (I); razlozi zbog kojih se zahtijeva razdruivanje federacije
(II); jamstva ravnopravnosti i zatite prava svih dravljana Republike Hrvatske bez
obzira na njihovu vjersku, etniku ili rasnu pripadnost (III); pravni temelji
razdruivanja, granice Republike Hrvatske, miroljubivost, gubitak ingerencije
saveznih tijela na podruju Republike Hrvatske i druge okolnosti (IV); te priznanje
jednakog prava suvereniteta svim ostalim republikama uz prijedlog mjera u cilju
mirnog razrjeenja meusobnih prava i obveza (V).
Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti RH proglaena 25.06.1991.
godine glasi:
1. RH se proglaava suverenom i samostalnom dravom
2. RH pokree postupak razdruivanja od drugih republika i SFRJ, te
pokree postupak za meunarodno priznanje
3. Meunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ
primjenjivat e se u RH ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim
poretkom, a do okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu
stavljeni izvan snage
4. Na podruju RH vae samo oni zakoni koje je donio Sabor RH, a do
okonanja razdruivanja i savezni propisi koji nisu stavljeni izvan snage.
RH preuzima prava i obveze koja su Ustavom RH i SFRJ bila prenesena
na tijela SFRJ. Postupak preuzimanja uredit e se ustavnim zakonom,
5. Dravne granice RH su meunarodno priznate granice dosadanje SFRJ
u dijelu u kojem se odnose na RH te granice izmeu RH i R. Slovenije,
Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore u okviru dosadanje SFRJ
6. Prihvaajui naela Parike povelje, RH jami svojim dravljanima
nacionalna i druga temeljna prava i slobode ovjeka i graanina,
demokratski poredak, vladavinu prava i sve ostale najvie vrednote
svoga ustavnog i meunarodnog pravnog poretka
7. Ova ustavna odluka stupa na snagu kada ju proglasi Sabor RH
Posredovanjem misije, koju je uputila Komisija EZ za provedbu tih odluka, tzv.
Brijunskom deklaracijom 08.07.1991. godine prihvaen je moratorij, odgoda
daljnjih postupaka i akata u roku od 3 mjeseca. Hrvatska je odgodu prihvatila
nadajui se da e Srbija i Crna Gora pristati na mirno razdruivanje SFRJ.
Zapovjednitvo JNA je pokazalo sklonost silom podrati srbijansku politiku, zbog
ega je tijekom roka moratorija jaala ratna agresija na RH. Rat je bio agresija sa
ciljem zauzimanja to vie teritorija za novu Veliku Srbiju, protjerivanjem
pripadnika hrvatske, maarske i drugih narodnosti s osvojenog teritorija.
ODLUKA SABORA OD 08.10.1991.
Istekom roka moratorija Sabor RH je 08.10.1991. na sjednici u Zagrebu usvojio
Odluku o raskidanju svih dravnopravnih veza na temelju kojih je Republika
Hrvatska zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadanju
Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju. RH odrie legitimitet i legalitet
svim tijelima SFRJ niti priznaje valjanim bilo koji pravni akt tih tijela te priznaje
samostalnost i suverenost ostalih republika.
Tom odlukom Sabor je potvrdio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti i
ostale dokumente od 25.06.1991. godine. Zbog toga se danom stjecanja suverenosti i neovisnosti RH smatra 25.06.1991. godine.
MEUNARODNO PRIZNANJE REPUBLIKE HRVATSKE

Po proglaenju neovisnosti 25. lipnja 1991., meusobno su se priznale Hrvatska i
Slovenija, a daljnje priznanje uslijedilo je od djelomino priznatih baltikih drava
i Ukrajine koje su se odvojile od Sovjetskog Saveza. Prva opepriznata zemlja koja
je priznala RH kao slobodnu i nezavisnu bio je Island 19. prosinca 1991., a ope
meunarodno priznanje uslijedilo je 15. sijenja 1992. godine temeljem odluke
zemalja lanica Europske zajednice, koju su slijedile druge drave.
U rujnu 1991. godine u Den Haagu poela je s radom Konferencija o
Jugoslaviji. Imenovala je Arbitrano povjerenstvo, pod predsjedanjem Roberta
Badintera, a ono je donijelo jednu odluku i petnaest miljenja vezanih uz raspad
SFRJ, od kojih su najvanija da je SFRJ u procesu raspadanja (I); da srpsko
stanovnitvo ima pravo na unutarnje, ali ne i vanjsko samoodreenje u RH i RBiH
(II); da se granice bivih republika ureuju po naelu uti possidetis (III); da
republike trebaju rijeiti probleme dravne sukcesije u skladu s naelima i
pravilima meunarodnog prava (IX); da su drave slijednice sve drave nastale
raspadom SFRJ (X) i miljenje u kojemu su utvreni datumi sukcesije za svaku
pojedinu dravu (XI).
Republika Hrvatska stupila je u lanstvo NATO-a 1.4.2009. na temelju odluke
Hrvatskog sabora donesene dvotreinskom veinom svih zastupnika, a 1.7.2013.
postala lanicom EU.
PREGLED RAZVITKA USTAVNOG UREENJA

REPUBLIKE HRVATSKE
Ustav RH usvojen je 21.12.1990. na prvom mjestu s ciljem da na temelju
neotuivog prava na samoodreenje uspostavi temelje nove samostalne RH kao
nacionalne drave hrvatskog naroda koja jami svim pripadnicima nacionalnih
manjina ravnopranost s pripadnicima hrvatskog naroda, kao i njezine ustavne
preobrazbe u demokraciju utemeljenu na potivanju ljudskih i nacionalnih prava i
temeljnih sloboda i vladavini prava.
PROMJENA USTAVA IZ 1997.

Prva promjena Ustava imala je dvostruku svrhu:
-
Osnaiti ustavna jamstva dravne samostalnosti pred opasnostima koje

je donijela agresija na Hrvatsku
Olakati tumaenje ustavnih jamstava sloboda i prava za sve (a ne samo

za dravljane), sukladno zahtjevima pribliavanja lanstvu u Vijeu
Europe
Ustav je nadopunjen ustavnom zabranom pokretanja bilo kakva postupka

udruivanja u saveze koji bi mogao rezultirati obnavljanjem balkanskih
dravnih sveza u bilo kojem obliku.
USTAVNE PROMJENE OD 9. STUDENOG 2000.

GODINE
Nakon izbora iz 1999. godine odlueno je da se slabosti u funkcioniranju
politikog sustava otklone ustavnom revizijom (koalicija est stranaka koja je
uspostavila prvu koalicijsku Vladu predsjednika Ivice Raana).
Nakon predsjednikih izbora, predsjednik Republike Stjepan Mesi je imenovao
strunu radnu skupinu koju su inili istaknuti ustavni strunjaci (Veljko Mratovi,
Branko Smerdel, Arsen Bai, Jadranko Crni, Nikola Filipovi i Zvonimir Lauc), iji
je prijedlog prihvatila saborska komisija. Prijedlog je znaajno izmijenjen, ali je
ipak posluio kao temeljni struni okvir ustavnih promjena.
Postojale su (i postoje) odreene slabosti i u Ustavu. To je bila pretjerana
koncentracija ovlasti predsjednika RH u odnosu na Vladu, to je osiguravao tzv.
polupredsjedniki sustav, te doputanje predsjedniku da zadri stranaku
funkciju.
Ustavnim promjenama u studenom 2000. godine reformiran je sustav
ustrojstva vlasti RH. Rezultat je inaica parlamentarnog sustava s neposredno
izabranim predsjednikom i detaljnom regulacijom institucija kojima se ustavno
razrauje naelo diobe vlasti te nekim elementima skuptinske vlade
(racionaliziranog parlamentarizma).
Cilj ustavnih promjena bio je uspostaviti sustav odgovorne i djelotvorne izvrne
vlasti.
Relativno djelotvorno sredstvo za postizanje tog cilja bila je ustavna razrada
naela diobe vlasti, koja postavlja prepreke (provjere i ravnotee, checks and
balances) svakom nositelju dravnih funkcija koji tezi proirenju svoje vlasti preko
dodijeljenih ovlasti.
Ponovno je promijenjen naziv Sabora u Hrvatski Sabor, a kao izraz otpora
prema ranije naputenom sustavu, iz Ustava je isputen termin dravni
poglavar tako da Predsjednik RH nije odreen kao ef drave na nain
uobiajen meu ustavima.
Uvedena je jedinstvena prohibitivna klauzula od 5%, a uvedena je i
mogunost narodne inicijative.
USTAVNE PROMJENE OD 28. OUJKA 2001.

GODINE
Ustavnim promjenama iz oujka 2001. godine dovren je proces velike ustavne
reforme zapoet na proljee 2000. godine. Dvije velike ustavne reforme,
ustrojstva vlasti i naputanje dvodomnog sustava, obavljene su naknadnim
promjenama u kratkom roku.
Promjenama je naputen dvodomni sustav Hrvatskog sabora koji je prestao s
djelovanjem stupanjem na snagu ustavnih promjena. Radna skupina predsjednika
Republike je predloila ukidanje upanijskog doma, ali da promjene stupe na
snagu istekom mandata zastupnika.
Obrazloenje Radne skupine za naputanje dvodomnog sustava:
1. glavni razlog za ukidanje upanijskog doma je jaanje poloaja Hrvatskog
Dravnog Sabora. Slabljenje uloge predsjednika Republike u donoenju politikih
odluka zahtijeva jaanje Vlade i Hrvatskog Dravnog Sabora
2. nije opravdan niti jedan od tradicionalnih teorijskih argumenata u prilog drugog
doma u Hrvatskom Dravnom saboru
Kao ostali razlozi primjene dvodomnog sustava navode se u teoriji: federalizam
kao oblik dravnog ureenja, veliina i broj stanovnika, izraavanje regionalnih
posebnosti, te povijesni i tradicionalni razlozi. Hrvatska je mala zemlja s relativno
malim brojem stanovnika, tako da otpada razlog veliine, kao temelj dvodomnog
sustava. Hrvatska parlamentarna tradicija suprotna je postojanju drugog doma.
Nikada u povijesti Hrvatski Sabor nije bio dvodoman.
3. uvoenje upanijskog doma je bilo u suprotnosti sa koncepcijom Ustava i
stajalitima rasprave o Nacrtu ustava 1990. godine.
Ideja o uvoenju dvodomnog sustava prvi put je uvedena od strane Potkomisije
za strunu pripremu prijedloga Komisije za ustavna pitanja Sabora 09.12.1990.
godine, po zavretku javne rasprave o Nacrtu ustava. To je uinjeno na
inzistiranje predsjednika Republike, a nasuprot miljenju veine lanova.
Predsjednik Tuman je na ideju doao prilikom neformalnog razgovora s
amerikim politiarom Rudijem Perpichem. Prijedlog je na brzinu razraen,
unesen u tekst Prijedloga ustava i usvojen. Rezultat je bio slabi drugi dom,
nejasnih kompetencija, koji nije potvrdio oekivanja predlagaa.
4. Djelovanje upanijskog doma ne opravdava njegovo ouvanje u sustavu
ustrojstva vlasti da nadzire i poboljava kvalitetu zakonodavne djelatnosti
Zastupnikog doma.
Nakon izbora od 2000. godine zakljueno je da upanijski dom, niti u uvjetima
kada oporba u njemu ima veinu, ne moe znaajnije pridonijeti kvaliteti
odluivanja Zastupnikog doma, ali ga moe bitno oslabiti u odnosu prema
tijelima izvrne vlasti.
5. upanijski dom prestao je postojati istekom mandata u veljai 2001. godine.
USTAVNE PROMJENE OD 16. LIPNJA 2010.

GODINE
Ustavne su promjene odlukom Hrvatskog sabora usvojene, proglaene i stupile na
snagu istog dana, 16.6.2010. U vezi s tim paketom ustavnih promjena potrebno
je ukazati na odreeni pristup suprotan tradiciji europske ustavnosti: prvo,
ustavne promjene stupile su na snagu samim danom uvajanja, dakle bez vacatio
legis. Drugo, hrv. je ustavotvorac odluio ponovno izmijeniti enumeraciju ustavnih
lanaka.
Ustavne promjene moemo klasificirati u sljedee kategorije:
1. Promjene usvojene zbog potreba pregovora o pridruivanju EU
2. Promjene potrebne radi prilagodbe pravnog sustava lanstuv u EU
3. Promjene u svrhu deklaracije namjera i ispravljanja nepravdi
4. Promjene u sustavu politikog odluivanja
5. Promjene u cilju reforme pravosua
6. Promjene u cilju jaanja ljudskih prava i temeljnih sloboda
Promjene usvojene zbog potreba pregovora o pridruivanju EU
Promjene su usvojene na zahtjev europskih pregovaraa u cilju olakavanja
pristupa EU, odnose se na:
- Ustavni poloaj sredinje banke
- Ureenje ustavnog poloaja ureda dravne revizije
- Naputanje naela neizruivanja vlastitih dravljana
- Prilagodbe postupka donoenja odluka o uporabi oruanih snaga lanstvu
Hrvatske u NATO-u
- Promjene odredbi o nainu odluivanja na referendumu o udruivanju i
razdruivanju
Promjene potrebne radi prilagodbe pravnog sustava lanstvu u EU
Nova glava VII. Ustava pod naslovom Europska unija utemeljena je na
zahtjevima struke i iskustvu drugih tranzicijskih lanica Europske unije te se
poela primjenjitavi u cijelosti supanjem u ravnopravno lanstvo.
Ona odreuje:
- Pravnu osnovu lanstva i prijenost ustavnih ovlasti na institucije unije
- Sudjelovanje dravnih tijela u odluivanju u institucijama EU
- Primat pravne steevine EU u hrvatskom pravnom sustavu
- Prava hrv. graana kao i dravljana EU u RH
Promjene u svrhu deklaracije namjera i ispravljanja nepravdi

Te promjene obuhvaaju promjene teksta Izvorninih osnova kao i vrlo vano
ukidanje zastare za odreena kaznena djela iz razdoblja Domovinskog rata.
Unoenjem popisa 22 nacionalne manjine u Izvornine osnove kao i formulacije o
tome kako su hrv. branitelji i narodu pravednom, legitimnom, oslobodilako i
obrambenom ratu obranili dravu, ima s obzirom na da preambula nema i ne
moe imati normativni znaaj, za cilj samo deklaraciju odreenih dobrih namjera.
Promjene u sustavu politikog odluivanja
Pozitivna diskriminacija nacionalnih manjina
Zajameno je dodatno pravo glasa za pripadnike nacionalnih manjina iji je broj
manji od 1,5% stanovnitva, odnosno ozakonjeno jamstvo je tri zastupnika
mjesta u Saboru onima iji je broj vei od tog postotka (srpska manjina). Ta
promjena uvedena je istodobno s ustavnim promjenama, izmjenama Ustavnog
zakona o pravima nacionalnih manjina te je Ustavni sud ove zakonske odredbe
ukinuo.
Nain glasovanja hrvatskih dravljana s prebivalitem u stranim
zemljama
Hrvatski dravljani koji se na dan izbora zateknu u inozemstvu, mogu glasovati u
diplomatskim i konzularnim predstavnitvima RH te su im zajamena tri
zastupnika mjesta u Saboru bez obzira na odaziv biraa.
Odluivanje biraa na referendumu
Na referendumu e odluka biti donesena veinom glasova biraa koji su pristupili
glasovanju.
Odluivanje u Hrvatskom saboru
Hrvatski sabor ubudue e odluivati:
- O proraunu veinom svih zastupnika
- Za izbor ustavnih sudaca dvotreinskom veinom svih zastupnika
- Uloga Sabora i Vlade u buduim odnosima razmatranja i donoenja
politikih odluka u tijelima EU treba biti razraena zakonom
Promjene u cilju reforme pravosua
Promjene postavljaju osnovne supstancijalne reforme sudbene vlasti i sudake
profesije. Izmijenjen je:
- Poloaj i nain izbora sudacaukinuta obveza reizbora sudaca nakon prvih
pet godina dunosti
- Sudaka je dunost uinjena osobnom i trajnom
- Preciznije su odreene nadlenosti Vrhovnog suda te nove nadlenosti
njegova predsjednika
- Izmijenjen je sustav i nadlenost Dravnog sudbenog vijea te
- Dravnog odvjetnitva i Dravnog odvjetnikog vijea
Prijedlog da Vrhovni sud podnosi godinje izvjee Hrvatskom saboru odbila je
Udruga sudaca kao suprotan naelu nezavisnosti pravosua
Promjene u cilju jaanja ljudskh prava i temeljnih sloboda
IZVORINE OSNOVE (PREAMBULA) USTAVA

Ustav RH zapoinje dijelom naslovljenim: I. IZVORINE OSNOVE. One imaju
politiku i pravu teinu posebno u tumaenju i razumijevanju Ustava, a s
nadopunom predstavljaju i tumaenje njegova povijesnog razvitka.
Kao nacionalna drava hrvatskog naroda naa je drava dobila svoje ime,
himnu, zastavu, grb i druga dravna obiljeja i simbole te hrvatski kao jezik u
slubenoj uporabi.
Kao demokratska drava, ona je od samog svog nastanka zajamila posebna
prava i zatitu pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Usprkos njihovu ponajprije povijesnom znaaju, Izvorine osnove imaju i golem
simboliki znaaj i zato je njihov tekst vie puta nadopunjavan i mijenjan kako
bi se izrazile temeljne vrijednosti koje je po miljenju ustavotvorca potrebno
posebno naglasiti u odreenom povijesnom razdoblju. Posljednja Promjena
Ustava dopunila je Izvorine osnove:
1 Nabrajanjem svih nacionalnih manjina u dravi (ukupno 22)
uz dodatak i drugih koji su njezini dravljani i to povijesnim, a ne
abecednim redom. Nabrajanje nacionalnih manjina i jamstvo njihove
ravnopravnosti s Hrvatima od osobite je simbolike vanosti za
tumaenje Ustava i zakonodavstva u nacionalnoj dravi hrvatskog
naroda
2
Isticanjem pravedne i legitimne naravi oslobodilakog i

obrambenog Domovinskog rata u kojem su narod i branitelji
obranili Republiku Hrvatsku
TEMELJNE ODREDBE USTAVA REPUBLIKE

HRVATSKE
Temeljne odredbe Ustava (1. 13.)izraavaju bit njegova idejnog koncepta, kao i
temeljne politike odrednice ustavnog poretka. One sadre temeljni vrijednosni
(etiki) koncept na kojem je Ustav utemeljen.
Narodni, nacionalni i dravni suverenitet
Republika Hrvatska na prvom mjestu (l.1.) odreena je kao jedinstvena i
nedjeljiva demokratska i socijalna drava, u kojoj vlast proizlazi i pripada
narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih dravljana. Pritom jasno odreuje
tko ini narod: to su svi hrvatski dravljani. Time se odreuje narodni ili puki
suverenitet kao temelj dravne vlasti.
Hrvatska drava jest nacionalna drava hrvatskog naroda i drava pripadnika
nacionalnih manjina. Kao takva ona ima hrvtski kao slubeni jezik te dravne
znakove i simbole sukladno tom ureenju, ali u njoj su svi graani ravnopravni i
sudjeluju u ostvarivanju vlasti u dravi. Nacionalne i druge manjine uivaju
posebna prava i posebnu zatitu.
Narod ostvruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odluivanjem
kao to je na primjer referendum. Predstavnika demokracija je temelj politikog
sustava, ali o ustavom odreenim pitanjima odluuju birai neposredno.
Trei pojam suvereniteta najstariji je: on oznaava vrhovnu vlast.
Dravni
suverenitet
ogranien
je
meunarodnim
pravom
i
meunarodnim ugovorima
Dravni suverenitet RH utvren je l.2.Ustava kao neotuiv, nedjeljiv i
neprenosiv. Pojam dravnog suvereniteta odreuje vrhovnitvo (najviu vlast)
drave i njezinih tijela na cijelom dravnom podruju ukljuujui more, podmorje i
zrani prostor kao i sva nacionalna blaga i bogatstva.
Izraava ga jednostavna klasina formula: vrhovnitov je najvia vlast prema
unutra (podanicima) i neovisna prema vani, koja slobodno odluuje o
zakljuivanju meunarodnih sporazuma, kao i ratu i miru (s drugim dravama i
meunarodnim organizacijama).
Drava se ne moe odrei svog suvereniteta, ali ga voljom naroda i/ili narodnog
predstavnitva moe ograniiti. Takvo ogranienje ne moe biti trajno i
neopozivo.
Zbog toga Ustav nabraja ogranienja teoretski zamiljenog totalnog dravnog
suvereniteta: meunarodno pravo kao i naela i obiaje meunarodnog pravnog
poretka. Ustav uz to propisuje kako o prijenosu suverenih ovlasti na
meunarodna tijela i organizacije odluuje Hrvatski sabor i to posebnom
dvotreinskom
referenduma.
veinom
svih
zastupnika
kao
narod
neporedno
putem
Ustav je zasnovan na etikom konceptu koji izraava najvie vrednote

ustavnog poretka
Ustav RH u l.3. utvrdio je najvie vrednote ustavnog poretka kao temelj
za tumaenje cjeline ustavnog teksta i njegovih pojednih odredbi. Ustav nabraja
sljedee vrijednosti:
a)
sloboda
b)
jednakost, u smislu jednakosti svih ljudi pred zakonom
c)
nacionalna ravnopravnost
d)
ravnopravnost spolova
e)
mirotvorstvo
f)
socijalnu pravdu
g)
potivanje prava ovjeka
h)
nepovredivost vlasnitva
i)
ouvanje prirode i ovjekova okolia
j)
vladavina prava
k)
demokratski viestranaki sustav
najvei dio tih pojmova podrobnije se razrauje u pojedinim ustavnim odredbama
koje jame odreena ljudska prava i temeljne slobode. Ali sama odredba l.3.
slui kao temelj tumaenja ostalih ustavnih odredaba i time kao uputa
zakonodavcu pri razradi pojedinih sloboda i prava. Ustavni sud je nakon nekih
dvojbi zauzeo stajalite kako ona ne ine izravan, samostalan ustavni temelj za
pruanje zatite u povodu ustavne tube, ali se mora uzeti u obzir u vezi s drugim
jamstvima sloboda i prava.
Dioba vlasti temeljno je naelo ustrojstva vlasti sa svrhom nadzora i
odgovornosti
Ustavni l.4. ne samo da propisuje naelo diobe vlasti nego ga i podrobnije
odreuje kao sredstvo ostvarivanja zajamenih sloboda i prava putem
uzajamnog nadzora i ograniavanja nositelja vlasti. Dravna vlast je
ograniena zajmenim pravom na lokalnu samoupravu.
U RH Ustav je u l.4. ureujui ustrojstvo dravne vlasti, ograniio dravnu vlast
trodiobom. Ustrojio ju je na naelu diobe vlasti na: zakonodavnu, izvrnu i
sudbenu. Smisao je primjene diobe vlasti u tome da organizacijski omogui
uzajamnu provjeru i ravnoteu izmeu nositelja najviih dravnih funkcija.
Pored horizontalne dimenzije, gdje se ureuju odnosi izmeu nositelja
zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti, dioba obuhvaa i vertikalnu dimenziju,
odnose izmeu sredinje vlasti i lokalne samouprave utemeljen na ustavnoj
razdiobi ovlasti sukladno naelu ustavno zajamenog prava na lokalnu
samoupravu.
Ovdje treba dodati da u odnosu na diobu vlasti ostaje neizmijenjen poloaj
Ustavnog suda kao ustavne iznimke koja nije formalno svrstan ni u jednu od tri
dravne vlasti.
Vladavina prava zahtijeva potivanje Ustava, zakona i cjeline pravnog
sustava
Prema l.5. zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s
Ustavom i sa zakonom; svatko je duan pridravati se Ustava i zakona te potivati
pravni poredak Republike
Ovaj lanak ureuje naelo ustavnosti i zakonitosti te propisuje obvezu
zakonodavcu i svim niim donositeljima pravnih propisa da se strogo pridravaju
Ustava i zakona.
Smisao zahtjeva za pridravanjem prava razlikuje se naelno u pogledu onoga to
se nalae dravnim tijelima od onoga to zahtijeva od graana. Graaninu je
naelno douteno sve to nije zabranjeno Ustavom ili na Ustavu utemeljenom
pravnom propisu, dok je kod dravnih tijela situacija obrnuta: ona se imaju kretati
jedino u okvirima koji su zakonom doputeni te postupati na temelju zakonskih
ovlasti.
Povratno (retroaktivno) djelovanje propisa je zabranjeno
l.90.Ustava odreuje: prije nego to stupe na snagu zakoni i drugi propisi
dravnih tijela objavljuju se u Narodnim novinama, slubenom listu RH.
Zakoni stupaju na snagu najranije osmog dana od dana njegove objave, osim ako
je zbog osobito opravdanih razloga zakonom drugaije odreeno, samo pojedine
odredbe zakona iz posebno opravdanih razloga mogu imati povratno djelovanje.
Prema tome, cijeli zakon ne bi mogao imati povratno djelovanje, a uredbe
donesene na temelju zakonskih ovlasti nikada ne mogu imati povratno
djelovanje.
Vanu iznimku od naela zabrane retroaktivnog djelovanja propisa predvia novi
st.4.l.3.stava koji je povratno odredio nezastarijevanje odreenih kaznenih djela
poinjenih u vrijeme Domovinskog rata i privatizacije.
Propisi tijela koja imaju javne ovlasti moraju prije stupanja na snagu biti
objavljene na dostupan nain u skaldu sa zakonom.
Politike stranke nositelji su politikog ivota u demokraciji
Politike su stranke organizacije graana koje se osnivaju radi sudjelovanja u
politikom ivotu i demokratske borbe za osnivanje politike vlasti na izborima.
l.6. jami se sloboda osnivanja politikih stranaka. Unutarnje ustrojstvo politikih
stranaka mora biti u skladu s temljnim ustavnim demokratskim naelima. Stranka
mora javno polagati raune o podrijetlu i troenju svojih sredstava i imovine.
Protuustavne su politike stranke koji svojim programom ili nasilnim djelovanjem
smjeraju podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili ugroavanju opstojnosti
RH. Nasilno djelovanje pa i samo pozivanje na nasilje, granica je tolerancije
demokratskog politikog sustava. Takvu stranku u svojoj funkciji nadzora moe
zabraniti Ustavni sud.
Mir je nedjeljiv: tko eli ivjeti u miru, mora sudjelovati u njegovu
ouvanju
l.7. odreuje:
1. Svrhu i namjenu oruanih snaga oruane snage tite suverenitet i
neovisnost te brane teritorijalnu cjelovitost drave. Pomo u zatiti
suvereniteta i neovisnosti te obrani teritorijalne cjelovitosti mogu pruiti i
drave saveznice u skladu sa sklopljenim meunarodnim ugovorima
2. Saveznike vojske mogu prijei granicu i ui u RH ili djelovati unutar
njezinih granica u skladu sa sklopljenim meunarodnim ugovorima, na
temelju odluke Hrvatskog sabora koju predlae Vlada RH uz prethodnu
suglasnost predsjednika Republike.
3. Oruana pomo saveznicima Hrvatska moe pruiti pomo dravama
saveznicama u sluaju oruanog napada na jednu ili vie njih u skladu sa
sklopljenim meunarodnim ugovorima, na temelju odluke Hrvatskog
sabora, koju predlae Vlada RH uz prethodnu suglasnost Predsjednika
RH
4. Djelovanje u inozemstvu oruane snage mogu prijei hrvatske granice ili
djelovati preko tih granica na temelju odluke Hrvatskog Sabora koju
predlae Vlada RH uz prethodnu suglasnost predjednika RH. Sabor
donosi odluke veinom glasova svih zastupnika.
Ako predsjednik Rh uskrati suglasnost, Hrvatski sabor odluku donosi
dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika
5. U sluajevima nude, Oruane snage se mogu, ako to zahtijeva narav
pogibelji, koristiti kao pomo policiji i drugim dravnim tijelima. Oruane
snage RH mogu se koristiti kao pomo i u protupoarnoj zatiti,
spaavanju i u nadzoru i zatit prava RH na moru.
Izmjena dravne granice u iskljuivoj je nadlenosti Hrvatskog sabora
U temeljne odredbe spada i ona iz l.8. prema kojoj se granice RH mogu mijenjati
samo odlukom Hrvatskog sabora. Odluku donosi Hrvatski sabor dvotreinskom
veinom glasova svih zastupnika.
Hrvatsko dravljanstvo temelj je za koritenje politikih i drugih prava
Hrvatsko dravljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak ureuju se zakonom.
Dravljanin Rh ne moe biti prognan iz Reublike i ne moe mu se oduzeti
dravljanstvo. Dravljani RH dravljani su EU i kao takvi uivaju niz prava od kojih
su najvanija navedena u l.146.Ustava.
Ustav je promjenom l.9. napustio tradicionalno naelo neizruivanja svojih
dravljana tako da dravljanin RH moe biti izruen drugoj dravi kada se
mora izvriti odluka o izruivanju ili predaji donesena u skladu s meunarodnim
ugovorom ili pravnom steevinom EU. Stupanjem u punopravno lanstvo na
sangu je stupio europski uhidbeni nalog.
U odnosu na strane dravljane, l. 33. Ustava propisuju da strani dravljani i
osobe bez dravljanstva mogu dobiti utoite (azil) u RH, osim ako su
progonjeni za nepolitike zloine i djelatnosti oprene temeljnim naelima
meunarodnog prava. Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju RH ne moe biti
protjeran ni izruen drugoj dravi, osim kad se mora izvriti odluka donesena u
skladu s meunarodnim ugovorom i zakonom.
Zatita prava i interesa iseljene Hrvatske
U l.10.Ustava propisano je da RH titi prava i interese svojih dravljana koji ive
ili borave u inozemstvu te promie njihove veze s domovinom. Dijelovima
hrvatskog naroda u drugim dravama jami se osobita skrb i zatita RH. Prema
l.45.Ustava oni sudjeluju u izborima Hrvatskog sabora birajui tri zastupnika na
nain utvren zakonima.
Grb RH
U l.11. ureen je grb RH: to je povijesni hrvatski grb ija je osnovica 25
naizmjenino crvenih i bijelih (srebrnih) polja.
Opis povijesnog hrvatskog grba i zastave, tekst himne te uporaba i zatita tih i
drugih dravnih simbola ureuje se zakonom.
Hrvatski je sabor na sjednici od 21.12.1990. donio Zakon o grbu, zastavi i himni
RH te o zastavi i lenti predsjednika Republike.
Jezik i pismo u slubenoj uporabi
prema l.12. Ustava u RH u slubenoj je uporabi hrvatski jezik i latinino pismo. U
pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinino pismo moe se u
slubenu uporabu uvesti i drugi jezik te irilino ili koje drugo pismo pod uvjetima
propisanim zakonom.
Glavni grad RH
Glavni grad RH jest Zagreb.
Zakonom se ureuje poloaj, djelokrug i ustroj glavnoga grada Zagreba. Zakonom
se moe glavnom gradu Zagrebu utvrditi poloaj upanije, dakle jedinice
podrune (regionalne) samouprave.
naelo diobe vlasti uz ogranienje Ustavom zajamenim pravom na lokalnu
i podrunu samoupravu; po ustavnim izmjenama iz 2000. naelo diobe
vlasti ukljuuje i oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja
vlasti, propisane ustavom i zakonom (l. 4.)
to vrijedi i za utvrivanje naela ustavnosti i zakonitosti (l. 5.) te za
propisivanje potovanja slobodnog osnivanja i djelovanja politikih
stranaka, odreivanjem temeljnog naela po kojem stranke moraju biti
ustrojene sukladno temeljnim ustavnim demokratskim naelima, kao i

propisivanje razloga za njihovo zabranjivanje od Ustavnog suda RH (l. 6.)
oruane snage RH tite njezin suverenitet i brane njezinu teritorijalnu
cjelovitost, a obrambeno ustrojstvo drave ureuje se zakonom; oruane
snage RH mogu prijei njene granice ili djelovati preko njenih granica samo
na temelju prethodne odluke Hrvatskog sabora, uz iznimkju vjebi u okviru
meunarodnih obrambenih organizacija (l. 7.)
granice RH mogu se mijenjati samo odlukom Hrvatskog sabora (l. 8.)
ureenje hrvatskog dravljanstva: hrvatski dravljanin ne moe biti
prognan niti mu se moe oduzeti dravljanstvo, a ne moe biti ni izruen
drugoj dravi (l. 9.)
zatita prava i interesa svojih dravljana koji ive ili borave u inozemstvu, a
dijelovima hrvatskog naroda u drugim dravama jami osobitu skrb i
zatitu (l. 10.)
nain i zatita grba, zastave i himne RH, uz naznaku da se poblie ureuju
zakonom (l. 11.)
u uporabi je hrvatski jezik i latinino pismo, a u pojedinim lokalnim
jedinicama, pod uvjetima propisanim zakonom, mogue je uvesti u
uporabu i drugi je zik te irilino ili koje drugo pismo (l. 12.)
glavni grad RH je Zagreb, a njegovo se ustrojstvo ureuje zakonom (l. 13.)
LJUDSKA PRAVA I TEMELJNE SLOBODE U

HRVATSKOM USTAVU
STRUKTURA USTAVNOG TEKSTA
Ustav RH naglaava vanost ustavnih jamstava prava i sloboda (ak 1/3 ustavnog
teksta, 56 od 152 lanka; III. poglavlja).
Popis jamstava podijeljen je u tri odjeljka:
1. zajednike odredbe, koje se odnose na sva posebna jamstva sloboda i prava
2. osobne i politike slobode i prava
3. gospodarska, socijalna i kulturna prava
Zakoni kojima se navedena podruja razrauju spadaju u organske zakone i
donose se kvalificiranom veinom.
1. Zajednike odredbe o slobodama i pravima

U zajednikim odredbama se u 7 lanaka navodi:
- Zabrana diskriminacije u koritenju pravima i slobodama
- Prava nacionalnih manjina (ravnopravnost i zatita, posebno birako pravo,
sluenje jezikom i pismom, kulturna autonomija)
- Ogranienja sloboda i prava (samo zakonom radi zatite sloboda i prava
drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje; naelo razmjernosti)
-
Ogranienja u sluaju ratnog stanja i stanja neposredne ugroenosti

neovisnosti i jedinstvenosti drave
Pravo na albu (protiv pravnih akata u prvostupanjskom postupku pred
sudom ili drugim tijelom, iskljueno u sluajevima odreenim zakonom kad
je osigurana druga pravna zatita)
Naelo zakonitosti akata dravne uprave i tijela s javnim ovlastima i
njihova sudska kontrola
Tko se ogrijei o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim
slobodama, osobno je odgovoran i ne moe se opravdati viim nalogom.
Najvie vrednote ustavnog poretka

Najvie vrednote ustavnog poretka, l.3. (l.3.je temelj ostalih ustavnih
odredaba) navodi:
1.
slobodu, kao temeljno pravo pojedinca u demokratskom
politikom poretku
2.
jednakost, kao jednakost svih ljudi pred zakonom u pogledu
zatite njihovih sloboda i prava
3.
nacionalnu ravnopravnost, kao temelj demokratske nacionalne
drave koja ne diskriminira, nego titi nacionalne manjine
4.
ravnopravnost spolova, kao ideal demokratskog poretka
5.
mirotvorstvo, kao tradicionalnu orijentaciju RH, koja ne
iskljuuje pravo na obranu od agresije ili sudjelovanje u
meunarodnim akcijama uspostavljanja i ouvanja mira
6.
socijalnu pravdu, kao temeljni ideal socijalne drave, koja
osigurava odreene uvjete ivota svim svojim graanima, bez
obzira na njihov socijalni poloaj
7.
potivanje prava ovjeka, kao osnovicu djelovanja dravnih i
drugih tijela, ali i odnosa medu pojedincima u dravi
8.
nepovredivost vlasnitva, kao temeljnog prava koje ini
osnovicu poduzetnike slobode i trinog gospodarstva
9.
ouvanje prirode i ovjekova okolia, kao jedno od kljunih
pitanja odrivog razvoja u suvremenom svijetu
10.
vladavinu prava, kao ideal ideje konstitucionalizma i temeljno
naelo odnosa izmeu vlasti i onih kojima ona vlada
11.
demokratski viestranaki poredak, kao jamstvo slobode i
realizacije temeljnih ustavnih naela
Ravnopravnost spolova
Pitanja diskriminacije ena u koritenju pravima kao to su jednakost s
mukarcima otvorena su kasnije, a njihova realizacija ostaje problem u
suvremenom svijetu. Generalna skuptina OUN usvojila je 1979. godine
Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena, koja je stupila na
snagu 1981. godine.
Socijalistiki pokreti stavljali su naglasak na ravnopravnost spolova, no praksa je
od toga odstupala.
U Hrvatskoj i SFRJ ene su sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljea
obavljale visoke politike dunosti (Savka Dabevi-Kuar, Milka Planinc i druge),
to je stvaralo privid ravnopravnosti spolova, dok se diskriminacija odravala u
temeljnim socijalnim zajednicama i na radnim mjestima, posebno u ruralnim
sredinama s jakom patrijarhalnom tradicijom.
Prilikom rada na Ustavu RH smatralo se da je naelo ravnopravnosti spolova
ukljueno u ustavna naela o jednakosti pred zakonom i zabrani diskriminacije i
zbog toga nije posebno naglaeno u Ustavu iz 1990. godine.
Naelo ravnopravnosti spolova ukljueno je u popis najviih vrednota ustavnog
poretka RH ustavnim promjenama iz 2000. godine.
Zakon o ravnopravnosti spolova razrauje to temeljno ustavno naelo i
nalae poduzimanje mjera za eliminaciju postojee diskriminacije ena u
hrvatskom drutvu.
Zakon odreuje kako ravnopravnost spolova znai da su ene i mukarci
jednako prisutni u svim podrujima javnog i privatnog ivota, da imaju jednak
status, jednake mogunosti za ostvarivanje svih prava i jednaku korist od
ostvarenih rezultata.
Diskriminacija na temelju spola predstavlja svko normativno ili stvarno,
izravno ili neizravno
- razlikovanje
- iskljuivanje
- ili ograniavanje temeljeno na spolu
kojim se ugroava ili onemoguava ravnopravno priznanje, uivanje ili
ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda u politikom, obrazovnom,
ekonomskom, socijalnom, kulturnom, graanskom i svakom drugom podruju
ivota. Zabranjuje se diskriminacija na temelju branog ili obiteljskog statusa
i spolne orijentacije. Poticanje druge osobe na diskriminaciju smatra se
diskriminacijom.
Izravna diskriminacija jest svako postupanje uvjetovano spolom kojim se
osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji poloaj od
druge osobe u usporedivoj situaciji.
Neizravna diskriminacija postoji kada neutralna pravna norma, kriteriji ili
praksa u jednakim uvjetima stavljaju osobe jednoga spola u nepovoljniji poloaj u
odnosu na osobu suprotnog spola, osim ako je ta pravna norma, kriterij ili praksa
objektivno opravdana legitimnim ciljem, a sredstva usmjerena postizanju tog cilja
su primjerena i nuna.
Uznemiravanje je svako neeljeno ponaanje uvjetovano spolom osobe, iji je
cilj ili predstavlja povredu osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno,
neprijateljsko, poniavajue ili uvredljivo okruenje.
Pojam spolnog uznemiravanja (sexual harrasment), kao oblika diskriminacije
po spolu odreuje se kao svako neeljeno verbalno ili neverbalno, odnosno fiziko
ponaanje spolne naravi, iji je cilj ili koje stvarno predstavlja povredu
osobnog dostojanstva i koje stvara neugodno, neprijateljsko, poniavajue ili
uvredljivo okruenje.
Ustavni sud RH je 2007. donio odluku o izjednaavanju dobi za mirovinu na
temelju odbacivanja svakog oblika pozitivne diskriminacije ena, ali je njezinu
primjenu po uzoru na druge zemlje odgodio do 31.12.2018.
Zakon o ravnopravnosti spolova odreuje posebne mjere (specifine
pogodnosti) za otklanjanje postojeih nejednakosti spolova koje se uvode
privremeno radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti ena i mukaraca i ne
smatraju se diskriminacijom.
Politike stranke koje su upisane u registar politikih stranaka prilikom utvrivanja
i predlaganja liste kandidata/tkinja za izbor zatupnika u Hrvatskom sabor, za izbor
lanova predstavnikih tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samopurave
kao i za izbor lanova u Europski parlament dune su potivati naelo
ravnopravnosti spolova i voditi rauna o uravnoteenoj zastupljenosti ena i
mukaraca na izbornim listama sukladno l.12. ovog Zakona.
Zakonom je uspostavljen Ured Vlade RH za ravnopravnost spolova, te
institucija Pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova, kojeg/ju zajedno sa
zamjenikom/icom bira Hrvatski sabor na mandat od 8 godina. Pravobranitelj/ica i
zamjenik/ica moraju biti razliitih spolova, a jedno od njih mora imati zavren
sveuilini studij pravne struke.
Pravobranitelj/ica razmatra sluajeve krenja naela ravnopravnosti spolova,
sluajeve diskriminacije prema pojedincima ili grupama pojedinaca koje su
poinila tijela dravne uprave, jedinice tijela lokalne i podrune (regionalne)
samouprave i drugih tijela s javnim ovlastima, zaposlenim u tim tijelima i druge
pravne i fizike osobe.
Svatko se moe obratiti pravobranitelju/ici zbog povreda odredbi Zakona bez
obzira da li je neposredno oteen, osim ako se oteena strana tome izrijekom
protivi. U obavljanju poslova iz svoga djelokruga pravobranitelj/ica je ovlaten/a
upozoravati, predlagati i davati preporuke.
Osobna odgovornost za povrede sloboda i prava

U l.20.Ustav odreuje da je svatko tko se ogrijei o odredbe o temeljnim
slobodama i pravima ovjeka i graanina osobno odgovoran za taj in i ne moe
se opravdati viim nalogom. Ljudska prava i slobode ne smiju se povrijediti ni po
nalogu nadreenog. Onaj tko izda takav nalog osobno e odgovarati na temelju
tzv. zapovijedne odgovornosti no to ne oslobaa podreenog koji je nalog izvrio
njegove odgovornosti.
Sudska zatita i pravo na albu

Zajameno je pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u
postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom. alba je
temeljni pravni lijek u svim pravnim postupcima. Ona ima devolutivni i odgodni
uinak.
Pravo na albu moe biti samo iznimno iskljueno u sluajevima odreenim
zakonom ako je osigurana druga pravna zatita. Pojedinani akti dravne uprave i
tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.
l.29.Ustava u tekstu usvojenom 2000. odreuje da: svatko ima pravo da
zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravino i u razumnom roku
odlui o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optubi zbog kanjivog
djela. Zakonom o sudovima zatita zbog povrede pravila o razumnom roku
povjerena je prvenstveno Ustavnom sudu RH, ali takva odredba bila je
protuustavna jer se nadlenost Ustavnog suda mijenja iskljuivo Ustavnim
zakonom o Ustavnom sudu, pa je ta odredba ukinuta te je za zatitu prava na
pravino suenje u razumnom roku u prvom stupnju nadlean mjesno nadleni
upanijski sud.
Zabrana diskriminacije u koritenju pravima i

slobodama
Ustav zabranjuje diskriminaciju ljudskih bia po bilo kojem temelju i precizira da
svatko u RH ima prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji koe, spolu,
jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom
podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim
osobinama.
Jamstvo jednakosti pred zakonom nije ogranieno samo na dravljane, nego titi
sve fizike i pravne osobe koje se nalaze na podruju RH. Svi su pred zakonom
jednaki. Graani i stranci imaju jednaka prava pred sudovima i drugim dravnim
i inim tijelima.
Valja imati na umu da to ne znai da svi ljudi imaju u svemu jednaka prava.
Prava djece i maloljetnika razlikuju od prava punoljetnih osoba, a politika prava
stranaca od prava dravljana (graana). ene nisu dune sluiti vojni rok u miru,
te idu u mirovinu ranije nego mukarci, itd. Ipak, svi imaju pravo jednakosti pred
zakonom i nitko ne moe biti doveden u slabiji poloaj glede koritenja ustavom
zajamenim pravima ni po kojem temelju.
2. Nacionalna prava i zatita nacionalnih

manjina
Demokratski ustavni poredak utemeljen je na vladavini veine. Ali u okviru
ustavno uspostaljenih ogranienja te vladavine u cilju atite razliitih manjina:
politikih, spolnih, rasnih, pa tako i etnikih ili nacionalnih. Ta zatita zahtijeva
ispravak sustava utemeljenog na jamenju individualnih prava grana kao
pojedinaca i njegovu nadopunu odreenim kolektivim pravima koja pripadaju
lanovima odreenih zajednica u cijelosti.
Komisija za prava ovjeka OUN-a prihvatila je 1978. definiciju nacionalne
manjine tal. autora F. Capotorija: Nacionalna manjina je skupina, brojano
slabija od ostatka stanovnitva u dravi, koja ne dri vlast, a iji lanovi, kao
dravljani dotine drave, imaju etnike, vjerske ili jezine osobine po kojima se
razlikuju od ostatka stanovnitva te, barem implicitno, okazuju osjeaj
solidarnosti, usmjeren na ouvanje kulture, tradicije, vjere ili jezika.
Ustav ne definira sam pojam nacionalne manjine, ali ga definira Ustavni zakon o
pravima nacionalnih manjina u l. 5.:
Nacionalna manjina je skupina hrvatskih dravljana iji pripadnici su
tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni lanovi imaju
etnika, jezina, kulturna i/ili vjerska obiljeja razliita od drugih graana i vodi ih
elja za ouvanjem tih obiljeja. Svaki se dravljanin moe izjasniti kao pripadnik
neke nacionalne manjine.
1) ustavna jamstva nacionalne ravnopravnosti
- ustav istie kako jami ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih
manjina, to ukljuuje i ope birako pravo, te pravo biranja
predstavnika u Hrvatskom saboru
- a kako se njihova prava ureuju ustavnim zakonom koji se donosi po
postupku za donoenje organskih zakona, a veinom potrebnom za
mijenjanje Ustava, pri emu 2/3 potrebna veina daje zakonodavstvu o
nacionalnim pravima jau snagu nego ostalim organskim zakonima.
Dakle, oni se nalaze izmeu Ustava i ostalih organskih zakona.
Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna drava hrvatskog naroda i
drava, pripadnika nacionalnih manjina: Srba, eha, Slovaka, Talijana,
Maara, idova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bonjaka, Slovenaca,
Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha,
Albanaca i drugih, koji su njezini dravljani kojima se jami ravnopranost s
graanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s
demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnog svijeta.
lanak 15. Ustava odreuje:
U RH jami se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Ravnopravnost i zatita prava nacionalnih manjina ureuje se ustavnim zakonom
koji se donosi po postupku za donoenje organskih zakona.
Zakonom se moe, pored opeg birakog prava, pripadnicima nacionalnih
manjina osigurati posebno pravo da biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.
Pripadnicima manjina jami se;
1. sloboda izraavanja narodne pripadnosti
2. slobodno sluenje svojim jezikom i pismom
3. kulturna autonomija
Glede jezika i pisma u slubenoj uporabi bitna je odredba l.12.Ustava koji
odreuje slubenu uporabu hrvatskog jezika i latininog pisma. Ali taj lanak u
stavku drugom doputa u pojedinim lokalnim jedinicama zakonom i
sukladno zakonom utvrenim uvjetima u slubenu uporabu uz hrvatski uvesti i
neki drugi jezik te irilino ili koje drugo pismo. lanak 12. Ustavnog zakona o
pravima nacionalnih manjina odreuje dvojezinost na podruju jedinice lokalne
samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine ine najmanje treinu
stanovnika takve jedinice.
l.39. Ustava zabranjuje i odreuje kanjivim svako pozivanje, meu ostalim, na
nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti.
Razvoj zakonodavstva
2) Ustavni zakon o pravima manjina (1991.)
Podrobno je uredio sljedea pitanja:
a) kulturnu autonomiju
i zajednika kulturna prava manjinskih zajednica
na temelju punog potivanja naela nediskriminacije, pravo zatite od
svake djelatnosti koja moe ili bi mogla ugroziti njihov opstanak, pravo na
identitet, kulturu, vjeroispovijed, javno i privatno koritenje jezika i pisma
te obrazovanje, zatita ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima,
uivanje politikih i ekonomskih sloboda, pristup medijima, te openito
prava na podruju kulture i obrazovanja
Ta se naela moraju primjenjivati na sve pripadnike nacionalnih ili etnikih
manjina i na pripadnike hrvatskog naroda u opinama gdje su oni u
manjini.
b) sudjelovanje zastupnika manjina u predstavnikim i drugim tijelima
vlasti i lokalne samouprave (razmjerno udjelu u broju stanovnitva)
dodue, neprovedivo zbog ratnog stanja
Ustavni zakon je mijenjan 1999. i 2000. godine. 2002. godine zamijenjen je
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.
3) Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (2002.)
RH se obvezuje na potivanje i zatitu prava nacionalnih manjina i drugih
temeljnih prava i sloboda ovjeka i graanina, vladavine prava i svih ostalih
najviih vrednota svog ustavnog i meunarodnoga pravnog poretka, svim svojim
dravljanima.
Sukladno tome, sva jamstva sadrana u meunarodnim dokumentima za zatitu
ljudskih i manjinskih prava imaju se primijeniti na zatitu nacionalnih manjina u
RH. RH priznaje i titi i sva ostala prava predviena u meunarodnim
dokumentima, bez diskriminacije po spolu, rasi, boji koe, jeziku, vjeroispovijesti,
politikom i drugom uvjerenju, nacionalnom i drutvenom porijeklu, povezanosti s
nacionalnom manjinom, vlasnitvu, statusu naslijeenom roenjem ili po nekoj
drugoj osnovi.
Posebno su ureena prava pojedinih nacionalnih manjina, ugovorima s Italijom
(1997.), Maarskom (1995.) te Srbijom i Crnom Gorom (2004.) koji jo nije stupio
na snagu.
Zajamena prava manjina prava nacionalnih manjina zatiena Ustavnim
zakonom i drugim zakonima su:
1.
sluenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te
u slubenoj uporabi
2.
odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se slue
3.
uporabu svojih znamenja i simbola
4.
kulturna autonomija odravanjem, razvojem i iskazivanjem
vlastite kulture, te ouvanja i zatite svojih kulturnih dobara i
tradicije
5.
pravo na oitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih
zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere
6.
pristup sredstvima javnog priopavanja i obavljanja djelatnosti
javnog priopavanja (primanje i irenje informacija) na jeziku i
pismu kojim se slue
7.
samoorganiziranje i udruivanje radi ostvarivanja zajednikih
interesa
8.
zastupljenost u predstavnikim tijelima na dravnoj i lokalnoj
razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima
9.
sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom ivotu i
upravljanju lokalnim poslovima putem vijea i predstavnika
nacionalnih manjina
10.
zatitu od svake djelatnosti koja ugroava ili moe ugroziti njihov

opstanak, ostvarivanje prava i sloboda
Zakon o sustavu dravne uprave propisuje da se pripadnicima nacionalnih

manjina osigurava zastupljenost u ministarstvima i dravnim upravnim
organizacijama, vodei rauna o njihovom ukupnom udjelu u stanovnitvu RH, a u
uredima dravne uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave vodei
rauna o njihovom ukupnom udjelu u stanovnitvu upanije.
Vlada RH nadzire provedbu zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u
tijelima dravne uprave.
Politike institucije nacionalnih manjina
Osim slobodnog osnivanja kulturnih i obrazovnih organizacija, uspostavljene su
posebne politike institucije sa ciljem osiguravanja sudjelovanja nacionalnih
manjina u javnom i politikom ivotu RH: Savjet za nacionalne manjine i
vijea nacionalnih manjina u jedinicama samouprave.
lanove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada na 4 godine, i to 7
lanova na prijedlog vijea nacionalnih manjina, 5 lanova iz reda istaknutih
kulturnih, znanstvenih, strunih, vjerskih djelatnika na prijedlog manjinskih
udruga i drugih organizacija manjina, vjerskih zajednica, pravnih osoba i graana
pripadnika nacionalnih manjina. lanovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih
manjina u Hrvatskom saboru. Savjet ima nadzornu, inicijativnu i odluujuu
ulogu. Savjet nadzire ostvarivanje prava nacionalnih manjina, podnosi prijedloge
dravnim tijelima, te rasporeuje proraunska sredstva za nacionalne manjine.
Vijea nacionalnih manjina biraju se neposrednim izborima u jedinicama
samouprave gdje pripadnici pojedine nacionalne manjine imaju udio u
stanovnitvu vei od 1.5%, odnosno jedinicama lokalne samouprave gdje ivi vie
od 200 pripadnika, te u jedinicama regionalne samouprave gdje ivi vie od 500
pripadnika pojedine manjine. U opini takvo vijee ima 10 lanova, u gradu 15, a
u upaniji 25. Vijee ima predsjednika, kojeg biraju lanovi iz svojih redova.
Vijea nacionalnih manjina u jedinici samouprave imaju pravo: predlagati tijelima
jedinice samouprave mjere za unaprjeivanje poloaja nacionalne manjine u
dravi ili na nekom njenom podruju, biti obavijeteni o svakom pitanju o kome
e raspravljati radna tijela predstavnikog tijela jedinice samouprave, a tie se
poloaja nacionalne manjine, davati miljenja i prijedloge na programe radijskih i
televizijskih postaja na lokalnoj i regionalnoj razini namijenjene nacionalnim
manjinama ili na programe koji se odnose na manjinska pitanja.
3.Ograniavanje ustavnih sloboda i prava
Kad se pojedinci ili skupine ljudi koriste svojim zajamenim pravima, njihovo
djelovanje ima svoje granice. Granice treba urediti i zbog toga to pojedina prava
proturjee meusobno i zbog toga to se prava pojedinca ne smiju
zloupotrebljavati na tetu drugih niti na nain kojim bi razorno djelovala na
pojedinca.
U biti, svako pravno ureivanje znai suavanje apstraktno zamiljene apsolutne
slobode pojedinca. To je nuno jer pravom se ne ureuje pravo samo jednog
pojedinca, ve interesi cijele drutve/politike zajednice, pa upravo zato moraju
biti i ograniena.
Kriteriji ograniavanja po Ustavu RH
Ustav RH u l.16. propisuje sluajeve u kojima se mogu ograniiti ustavna
prava i slobode:
1) zatita sloboda i prava drugih ljudi
2) zatita pravnog poretka
3) zatita javnog morala
4) zatita zdravlja
Dodatni kriteriji za zakonsko ograniavanje poduzetnike slobode i
vlasnikih prava uspostalja l.50.Ustava:
1) zatita interesa i sigurnosti RH
2) zatita prirode i okolia
3) zatita zdravlja ljudi
Pravni standard javni moral najtee je precizno definirati i ovdje posve sigurno
zakonodavcu treba preporuiti uzdranost u tumaenju i ogranienje na
ponaanja koja se nedvojbeno smatra suprotnim javnom moralu, kako ga shvaa
veina puanstva.
Naelo razmjernosti (proporcionalnosti)

Prilikom svih ograniavanja ustavno zajamenih sloboda i prava, od kljunog je
znaenja naelo razmjernosti (proporcionalnosti). Ograniavanje prava mora
biti razmjerno potrebi za ograniavanjem u svakom pojedinom sluaju. To su
sljedei testovi koje u sluaju spora provodi sud:
1) test prikladnosti: mjera o kojoj je rije mora doista pridonositi postizanju
cilja za ijim ostvarivanjem stremi
2) nunost mjere: postoji li alternativa koja je realno dostupna, a koja bi
zatitila legitimne interese jednako uinkovito, ali bi bila manje restriktivna
za slobodno kretanje dobara.
3) test proporcionalnosti stricto sensu: to je vei stupanj tete za naelo
slobode kretanja dobara, to vea mora biti vanost zatite javnog interesa
na koji se drava poziva.
Ustav RH i stanja nude
Meunarodni instrumenti i Europska konvencija o pravima ovjeka priznaju
mogunost derogacije odreenih jamstava sloboda i prava u izvanrednim
prilikama, uz zahtjev izvjeivanja drugih lanica konvencije o razlozima i
predvidivom trajanju derogacije. Kad su mjere primjerene opasnosti i usmjerene
na njezino uklanjanje, one predstavljaju normalni zatitni mehanizam
demokracije, iako ograniavaju ljudska prava i slobode. Mjere moraju biti
razmjerne naravi pogibelji, da ne ugroavaju temeljne standarde ljudskih prava i
da budu primjenjivane samo dok traje opasnost.
Sve situacije pogibelji po dravu ili njezine dijelove nemogue je predvidjeti i
nabrojiti u ustavu, niti u zakonskim aktima. Ustav doputa ograniavanje ustavnih
prava (lanak 17.) i donoenje uredbi sa zakonskom snagom (lanak 101.).
Ograniavanje ustavnih prava po lanku 17. Ustava
Slobode i prava zajamena Ustavom mogu ograniiti u situacijama:
1.
2.
3.
Ratno stanje nastaje onog trenutka kada predsjednik

Republike na temelju odluke Hrvatskog sabora donese akt o
objavi ratnog stanja
Neposredna ugroenost neovisnosti i jedinstvenosti
Republike ratnog stanja formalno nema, ali moe postojati
prijetnja ratom ili situacija gdje se on vodi, iako nije formalno
objavljen; nakon 1. svjetskog rata, veina ratova nisu nikada
objavljeni (niti rat koji je voden protiv RH 1991. godine nije bio
formalno objavljen)
Velike prirodne nepogode o ogranienjima sloboda i prava
odluuje Hrvatski sabor dvotreinskom veinom svih zastupnika;
u sluaju da se ne moe sastati, odluku je ovlaten donijeti
predsjednik Republike
Ustav utvruje kriterije kojih se moraju pridravati Sabor ili predsjednik, kad
odluuju o ogranienjima te prirode. Opseg ogranienja mora biti primjeren
prirodi pogibelji (naelo razmjernosti ili proporcionalnosti). Posljedica ne
smije biti nejednakost graana s obzirom na rasu, boju koe, spol, jezik, vjeru, te
nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Neka se temeljna prava ne mogu ograniiti niti u sluaju neposredne opasnosti za
opstanak drave. To su:
1.
2.
3.
4.
pravo na ivot
zabrana muenja, surovog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja
odredbe o pravnoj odreenosti kanjivih djela i kazni
sloboda misli, savjesti i vjeroispovijedi
Uredbe sa zakonskom snagom (iz nude) po lanku 101. Ustava

Odreene mjere koje zahtijeva situacija nude mogu se poduzimati i bez
ograniavanja ustavnih prava, predsjednikim uredbama sa zakonskom snagom,
koje se u teoriji nazivaju uredbama iz nude. iroka ovlatenja koja je
Predsjednik imao po Ustavu iz 1990. godine (lanak 101.), a koja su koritena
tijekom Domovinskog rata 1991-95., bitno su ograniena ustavnim promjenama
iz 2000. godine.
Tako sadanji lanak 101. Ustava razlikuje situacije:
1. ratnog stanja
2. neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti
drave i s njima izjednaenih prilika
3. kada su tijela dravne vlasti onemoguena da redovito obavljaju
svoje ustavne dunosti
Za vrijeme trajanja ratnog stanja predsjednik Republike ovlaten je donositi
uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od
Hrvatskog sabora. Ako Hrvatski sabor nije u zasjedanju Predsjednik moe
uredbama sa zakonskom snagom ureivati sva pitanja koja zahtjeva ratno stanje.
U sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave
ili kada su tijela dravne vlasti onemoguena redovno obavljati svoje ustavne
dunosti, predsjednik Republike moe donositi uredbe sa zakonskom snagom, na
prijedlog i uz supotpis predsjednika Vlade.
Kada ih donese, predsjednik Republike duan ih je podnijeti Hrvatskom saboru na
potvrdu, im se Sabor bude mogao sastati. Ako Predsjednik propusti izvriti ovu
dunost, uredba sa zakonskom snagom prestaje vaiti.
U stanjima nude, predsjednik Republike moe sazvati sjednicu Vlade i
predsjedavati tako sazvanoj sjednici.
Ustav RH odreuje da je u sluajevima iz lanka 17. i lanka 101. Ustava, kada to
zahtijeva narav pogibelji, doputeno koritenje Oruanih snaga kao pomoi
policiji i drugim dravnim tijelima u protupoarnoj zatiti ili nadzoru mora.
4. Osobne slobode i prava

Pravo na ivot; ukidanje smrtne kazne; pravo na
slobodu
-
pravo na ivot,
jami se svakom ljudskom biu, u RH nema smrtne kazne
nikome se ne smije oduzeti ili ograniiti sloboda, osim kada je to
odreeno zakonom, o emu odluuje sud sr tog jamstva je u
tome da svako ograniavanje ili oduzimanje slobode bude
utemeljeno na zakonu i provedeno uz strogo potivanje
zakonom propisanog postupka
zabrana svakog oblika zlostavljanja, prisilnog rada, podvrgavanje

znan.pokusima (l.23.)
Prava uhienika, okrivljenika i osuenih osoba

-
presumcija nedunosti
svatko je neduan i nitko ga ne moe samatrati krivim za KD
dok mu se pravomonom presudom ne utvrdi krivnja (l.28.)
tek nakon praomonosti sudske presude odreena se osoba
moe smatrati krivcem za odreeno djelo
teret dokaza na tuiteljstvu, odnosno optueni ne mora
dokazivati svoju nevinost
otvaranje istrage, voenje sudbenog postupka, priznanje ni
prvostupanjska
sudska
presuda
ne
konstituira
krivnju
okrivljenika; tek nakon pravomonosti sudske presude odreena
se osoba moe smatrati krivom za odreeno kazneno djelo, ali to
ne znai da se tu osobu ne bi smjelo smatrati optuenom
ili nepravomono osuenom ili uzeti u obzir injenicu da
se optuena ili nepravomono osuena osoba nalazi u
zatvoru.
Takoer, Ustav odreuje: svatko tko je bio nezakonito lien

slobode ili osuen ima, u skaldu sa zakonom, pravo na odtetu i
javnu ispriku.
uhienje
nitko ne moe biti uhien ili pritvoren bez pismenog, sudbenog
i na zakonu utemeljnog naloga, te mu se pri oduzimanju
slobode treba proitati i uruen uhieniku (sudski nadzor nad
djelovanjem policije koji zahtjeva Ustav l.24.)
redarstvo moe i bez sudskog naloga uhititi osobu protiv koje
postoji osnovana sumnja da je poinila teko kazneno djelo
odreeno zakonom, ali uz obvezu da takvu osobu odmah preda
sudu. Pritom uhienik mora odmah, na njoj razumljiv nain, biti
obavijeten o razlozima uhienja, kao i o svojim zakonom
utvrenim pravima
trai se ovjeno postupanje sa uhienicima
u najkraem roku pritvorenik treba biti izveden pred sud
svaka se osoba koja je uhiena ili pritvorena ima pravo aliti
nadlenom sudu, koji e bez odgode odluiti o zakonitosti lienja
slobode. ESLJP uspostavio je naelo po kojem se osoba zadrana
u pritvoru ima pravo izravno obratiti Sudu, prije nego to su
iscrpljena sva domaa pravna sredstva zatite
odteta i javna isprika u sluaju nezakonitog lienja slobode
novano jamstvo (kaucija)
S t r a n i c a | 100
pritvorenik se, uz zakonsko jamstvo, moe pustiti da se brani
sa slobode jamstvo u pravilu znai polaganje sudski utvrenog
novanog iznosa koji osumljieni gubi ako se ne odazove pozivu
suda, a pojedinosti propisuje ZKP.
prava osumnjienog ili okrivljenog
pravo na pravino suenje i to u razumnom roku
mora u najkraem roku biti izvijeten o naravi i razlozima
optube te dokazima koji je terete i to na jeziku koji razumije
(s tim u vezi, osoba ima pravo na besplatnu pomo tumaa,
ako ne razumije jezik suda)
pravo na vrijeme i mogunost za pripremu obrane
pravo na branitelja i nesmetano komuniciranje s njim
nazonost okrivljenog na suenju
ne smije se siliti da iskazuje protiv sebe i prizna krivnju;
dokazi pribavljeni na nezakonit nain ne mogu se uporabiti u
sudskom postupku
pravne posljedice osude
osoba koja je izdrala svoju kaznu, naelno se smatra jednakom s
drugima
ipak, dakako da osuda za teka i osobito neasna djela
moe u skladu sa zakonom rezultirati gubitkom odreenih prava,
npr. neka zaposlenja; takva ogranienja moraju se pomno i koliko
god mogue restriktivno urediti zakonom
naelo zakonitosti u kaznenim stvarima
nullum crimen nulla poena sine praevia lege penali nitko ne
moe biti kanjen za djelo koje prije nego je poinjeno nije bilo
utvreno zakonom ili meunarodnim pravom kao kazneno djelo,
niti mu se moe izrei kazna koja nije bila odreena zakonom;
ako zakon nakon poinjenog djela odredi blau kaznu, odredit e
se takva kazna
ne bis in idem nikome ne moe biti sueno za djelo za koje je
ve bio osuen na temelju pravomone sudske odluke niti se
moe ponoviti kazneni postupak protiv osobe koja je osloboena
pravomonom presudom
ustavnom promjenom iz 2010. ukinuta je zastara za
odreena imovinska kaznena djela, a retroaktivno i
zastara za kaznena djela ratnog profiterstva i djela iz
procesa pretvorbe i privatizacije (dvojbeno)
5.Osobna prava
-
jamstva osobnog ivota, ugleda i asti

svakom se jami tovanje i pravna zatita osobnog i obiteljskog
ivota, dostojanstva, ugleda i asti
S t r a n i c a | 101
iz ove ustavne stipulacije izveden je cijeli niz konkretnih zahtjeva
koji se na prvom mjestu odnose na postupanje javnih vlasti
prema pojedincima
sloboda kretanja
svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju RH ima se pravo
slobodno kretati i birati boravite
graani imaju pravo naputati i vraati se u RH slobodnom
voljom
to pravo moe se iznimno ograniiti ako je to nuno radi zatite
pravnog poretka ili zdravlja te prava i sloboda drugih
pravo utoita (azil)
strani dravljanin i osobe bez dravljanstva mogu dobiti utoite
u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitike
zloine i djelatnosti oprene temeljnim naelima meunarodnog
prava
stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne
moe biti protjeran ni izruen drugoj dravi, osim kad se mora
izvriti odluka donesena u skladu s meunarodnim ugovorom i
zakonom
nepovredivost doma
prema l.34. dom je nepovrediv bez pristanka nositelja prava
nitko ne moe ui u neiji stan, kuu ili bilo koji objekt koji se
moe smatrati domom, tj. prebivalitem ili trajnim boravitem
potrebe kazneng, ali i niza drugih pravnih postupaka, naime,
redovito zahtijevaju da se stan pretrai, oduzmu pojedini
predmeti, pa ak i da policija bez ikakva naloga, i ne pitajui
za odobrenje, neposredno odlui ui u neiji dom. Policija e
takoer asistirati drugim slubama koje su graani duni pustiti u
svoje domove na temelju komunalnih i drugih propisa, ukljuujui
dimnjaare, radnike plinare, opskrbe el. strujom, vatrogasce,
djelatnike vodoopskrbe
samo sud moe obrazloenim pisanim nalogom utemeljenim
na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretrai
pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva
svjedoka budu nazoni pri pretrazi doma ili drugoga prostora
u skladu s uvjetima to ih predvia zakon, redarstvene vlasti
mogu i bez sudskog naloga ili privole dratelja stana ui u
dom ili prostorije te izvriti pretragu bez nazonosti svjedoka, ako
je to neophodno radi izvrenja naloga o uhienju ili radi hvatanja
poinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti
po ivot i zdravlje ljudi ili imovinu veeg opsega
pretraga radi pronalaenja ili osiguranja dokaza za koje postoji
osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu poinitelja kaznenog
djela, moe se poduzeti samo u nazonosti svjedoka
tajnost dopisivanja, zatita osobnih podataka i uvjeti
ograniavanja
S t r a n i c a | 102
sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika openja
zajamena je i nepovrediva
samo se zakonom mogu propisati ogranienja nuna za zatitu
sigurnosti drave ili provedbu kaznenog postupka
svakome se jami sigurnost i tajnost osobnih podataka; bez
pristanka osobe na koju se odnose, osobni se podaci mogu
prikupljati, obraivati i koristiti samo uz uvjete odreene
zakonom; uporaba podataka suprotna utvrenoj svrsi zabranjena
je; zatita podataka i nadzor nad djelovanjem informatikih
sustava ureuje se zakonom
posebno je osjetljivo pitanje tajnog prikupljanja podataka,
praenja i prislukivanja graana izvan kaznenog postupka u
cilju prevencije ozbiljnih KD
Zakon o sigurnosno-obavjetajnom sustavu RH predvidio je
poduzimanje mjera tajnog prikupljanja podataka kojima se, radi
zatite sigurnosti Republike, privremeno ograniavaju neka
ljudksa prava i temeljne slobode.
Mjere tajnog prikupljanja podataka mogu se provoditi ako se
podaci ne mogu prikupiti na drugi nain ili je njihovo
prikupljanje povezano s nerazmjernim tekoama. Ako postoji
mogunost izbora izmeu vie mjera tajnog prikupljanja
podataka, primijenit e se mjera kojom se manje zadire u
Ustavom zatiena prava i slobode.
Mjere tajnog prikupljanja podataka jesu:
1. Tajni nadzor telekomunikacijskih usluga, djelatnosti i
prometa
2. Tajni nadzor nad potanskim i drugim poiljkama
3. Tajni nadzor i tehniko snimanje unutarnjih objekata,
zatvorenih prostora i predmeta
4. Tajno praenje i motrenje uz svjetlosno sniman je osoba u
otvorenom prostoru i na javnim mjestima
5. Tajno praenje i motrenje uz zvuno snimanje sadraja
komunikacija osoba u otvorenom prostoru i javnim
mjestima
6. Tajni otkup dokumenata i predmeta
Mjere se mogu poduzimati samo na temelju pisanog
obrazloenog naloga za njihovo provoenje koje izdaje sudac
Vrhovnog suda RH suce ovlatene za izdavanje naloga
odreuje predsjednik Vrhovnog suda, a pisani obrazloeni
prijedlog za primjenu mjere podnose ravnatelji sigurnosnoobavjetajnih agencija
Mjere mogu trajati najdue 4 mjeseca, nakon ega odluku o
produenju na zahtjev treba donijeti vijee od tri suca Vrhovnog
suda
Izuzetno, ako bi odgoda provedbe mjera tajnog prikupljanja
podataka onemoguila postizanje cilja, poduzimanje mjera moe
zapoeti na temelju naloga ravnatelja sigurnosno-obavjetajnih
S t r a n i c a | 103
agencija koji o tome odmah izvjeuje ovlatenog suca koji u

roku 24 sata mora odluiti hoe li izdati pismeni nalog kojim
doputa provoenje mjere
ako ovlateni sudac to ne uini, agencije su dune prekinuti s
primjenom mjera i moraju unititi dokumente i sredstva na
kojima su zabiljeeni podaci i o tome nainiti zapisnik koji se
dostavlja ovlatenom sucu
o razlozima odbijanja sudac e obavijestiti Ured vijea za
nacionalnu sigurnost
sloboda miljenja i pravo na izraavanje
sloboda miljenja temelj je demokratskog politikog sustava
ta sloboda ne znai slobodu pojedinca da misli to hoe bez da to
ikome priopava po naelu da se nikoga ne moe pozvati na
odgovornost za njegove potajne misli (cogitatitones poenam
nemo patitur), ve ukljuuje slobodu izraavanja misli
sloboda izraavanja misli precizirana u l.38. obuhvaa osobito
slobodu tiska i drugih sredstava priopavanja, slobodu govora i
javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog
priopavanja
zabranjuje se cenzura; novinari imaju pravo na slobodu
izvjetavanja i pristupa informaciji; ali jo je opasnija
autocenzura gdje sami ljudi u medijima vode rauna da ne
povrijede osjeaje vlasti i njezinih dunosnika
godine 2010. Dodan je st.4.l.38. koji jami pravo na pristup
informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ogranienja
moraju biti razmjerna natravi potrebe za ogranienjem u
svakom pojedinom sluaju te nuna u slobodnom i
demokratskom drutvu, a propisuju se zakonom. Opravdanost
uskraivanja informacija podlijee testu javnog interesa, a
zatitu prua Povjerenik za informiranje.
jami se pravo na ispravak svakomu komu je javnom vijeu
povrijeeno Ustavom i zakonom utvreno pravo
doneseni su Zakon o medijima, Zakon o zatiti osobnih podataka
i Zakon o pravu na pristup informacijama
zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili
uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili
bilo koji drugi oblik nesnokivosti
vidi i knjigu na str.322.,323.,324.,325.,326.
sloboda vjeroispovijedi
jami se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno
oitovanje vjere ili drugog uvjerenja, koje moe biti
agnostiko ili ateistiko.
sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene
od drave
S t r a n i c a | 104
vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno

obavljati vjerske obrede, osnivati kole, uilita, druge zavode,
socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj
djelatnosti uivaju zatitu i pomo drave
vano je potivanje naela odvojenosti vjerskih zajednica od
drave
5. Politika prava i slobode

-
sloboda udruivanja i njezina ogranienja

sloboda udruivanja je temelj politikog sustava utemeljenog na
priznavanju pluralizma interesa; slobodno udruivanje graana u
politike stranke je uvjet djelotvornog funkcioniranja demokratskog
politikog sustava, koji se temelji na natjecanju politikih stranaka,
koje svoj izraz dobiva na slobodnim izborima
svakom se jami pravo na slobodno udruivanje radi zatite njihovih
probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politika,
nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve; radi toga svatko
moe slobodno osnivati sindikate i druge udruge, ukljuivati se u njih
ili iz njih istupati u skladu sa zakonom
pravo slobodnog udruivanja ogranieno je zabranom nasilnog
ugroavanja demokratskoga ustavnog poretka, te neovisnosti,
jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske
politike stranke i periodina smjena vlasti
zajameno je slobodno osnivanje politikih stranaka
unutarnje ustrojstvo politikih stranaka mora biti sukladno
temeljnim ustavnim demokratskim naelima
stranka mora javno polagati raun o podrijetlu svojih sredstava i
imovine
nije doputen rad politike stranke koja bi svojim programom ili
djelovanjem nasilno ugroavala demokratski ustavni poredak,
neovisnost, jedinstvenost ili teritorijalnu cjelovitost RH; takvu
stranku nadzorom moe zabraniti Ustavni sud
Ustavni sud RH je 1994. godine donio odluku o zabrani Srpske
demokratske stranke koja je 1991. godine pokrenula i vodila pobunu
protiv Republike
jednaka dostupnost javnih slubi
Svaki graanin ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u
obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne slube; ta odredba je
povezana s odredbama koje jame jednakost graana pred zakonom
te zabranjuju diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, ukljuujui
nacionalnu pripadnost, spol ili socijalno podrijetlo
ovime je implicite zabranjen svaki oblik nepozitma (privilegiranje
na temelju srodstva) i klijentelizma (privilegiranje na tememlju
razmjene usluga, veza i poznanstava)
S t r a n i c a | 105
propisivanje politike podobnosti ili primjena tog kriterija i bez
propisivanja rui temelje viestranakog politikog sustava i otvara
mogunost uspostave nadzora nad dravnim aparatom od strane
jedne stranke; to se naziva sustavom plijena (spoil system), koji
je naziv dobio prema shvaanju iz ranog razdoblja razvitka amerike
demokracije, po kojem stranka koja je pobijedila na izborima ima
pravo popuniti sve javne slube svojim djelatnicima, odnosno
osobama od svojeg povjerenja, jer se drava smatra plijenom
steenim pobjedom na izborima
nasuprot tome stoji kriterij strunosti i zasluga (merrit system), koji
osigurava ravnopravnost graana u pristupu javnim funkcijama i
javnim slubama, ovisno o njihovoj iskazanoj pripremljenosti
odnosno sposobnosti za odreenu slubu
Zakonom o postupku primopredaje vlasti u l.6. odreuje: danom
stupanja na dunost Vlade, na raspolaganje Vladi stavljaju se
mandati za obavljanje dunosti: tajnika vlade, dravnih tajnika,
ravnatelja dravnih upravnih organizacija, glavnog dravnog
rizniara, ravnatelja agencija Vlade i ravnatelja zavoda koje
imenuje Vlada. Vlada e u roku 60 dana od stupanja na dunost
donijeti odluku o razrjeenju, odnosno ponovnom imenovanju na
dunost dunosnika iz st.1.ovog lanka
pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed
svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u
skladu sa zakonom
pojedinci imaju pravo okupljati se i izraavati svoja stajalita putem
manifestacija, zborovanja, javnih skupova, rasprava i demonstracija,
pod uvjetom da takvo okupljanje bude odrano uz potivanje javnog
reda i mira i ope sigurnosti ljudi i imovine
zakonom se zahtijeva prethodna prijava namjere odravanja
javnog skupa redarstvenim vlastima, uz odredbu da e se, ako te
vlasti ne interveniraju, skup slobodno odrati; u sluaju da
redarstvene vlasti zabrane skup, mora postojati redovti put pravne
zatite, ukljuujui i sudsku te ustavnosudsku zatitu
hrvatsko zakonodavstvo, sukladno meunarodnim standardima,
doputa smo takva ogranienja prava na javno okupljanje koja su
nuna u demokratskom drutvu radi zatite sloboda i prava
drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja
u svrhu ograniavanja ovog prava donesen je Zakon o javnom
okupljanju kojim se zabranjuje okupljanje u blizini bolnica, vrtia,
osnovnih kola, u nacionalnim parkovima i zatienim parkovima
prirode, na autocestama i magistralnim cestama, drugim mjestima,
ako bi se s obzirom na vrijeme, broj sudionika ili narav okupljanja
moglo ozbiljnije poremetiti kretanje i rad veeg broja graana,
najmanje 10m od mjesta u kojem su smjeteni Hrvatski sabor, Vlada
RH i najmanje 20 metara od objekata u kojima je smjeten Ustavni
sud RH
S t r a n i c a | 106
MUP moe rjeenjem zabraniti odravanje mirnog okupljanja i
javnog poretka ukoliko:
1. nije pravodobno i uredno prijavljeno
2. je prijavljeno na prostorima na kojima se temeljem Zakona ne
smiju odravati
3. su ciljevi usmjereni na postizanje i poticanje rata ili uporabu
nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik
nesnoljivosti
4. postoji na razlozima utemeljena vjerojatnost da bi odravanje
dovelo do izravne i zbiljske pogibelji od nasilja i drugih oblika
ozbiljnog remeenja javnog reda i mira
rjeenje o zabrani moe se donijeti najkasnije 24 sata prije
prijavljenog poetka odravanja mirnog okupljanja i javnog
prosvjeda
protiv tog rjeenja organizator moe u roku tri dana od dostave
rjeenja podnijeti tubu Upravnom sudu RH koji odluuje po
hitnom postupku
u sluaju nereda, nasilja ili same prijetnje nasiljem, skup se moe i
prekinuti
gradovi s vie od 100 000 stanovnika mogu odrediti mjesta na
kojima se javna okupljanja i mirni prosvjedi mogu odrati u svako
doba, slobodno i bez prijave. Zakonom je propisano da je takvo
mjesto u Zagrebu Trg Francuske Republike
izmjenama Zakona o javnom okupljanju iz 2005. bilo je zabranjeno,
bez obzira na broj sudionika, svako javno okupljanje i mirni prosvjed
na mjestima manje od 100 metara od objekata u kojima su
smjeteni ili zasjedaju Sabor, Predsjednik, Vlada i Ustavni sud RH
Ustavni sud naglasio je odlukom kako zakonodavac treba potivati tri
naela koja proizlaze iz temeljnih ustavnih vrednota: pozitivnu
presumciju u korist odravanja javnog okupljanja, pozitivnu obvezu
drave da iti pravo na slobodu javnog okupljanja, naelo
razmjernosti u ogranienjima prava na slobodu javnog okupljanja
2012. pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed na Markovom trgu
posebno je detaljno ureen na nain da je doputeno prijavljeno
okupljanje do 1500 osoba, na to naznaenim mjestima, u vremenu
6-22 sata, i to na posebno nazanenom dijelu trga
birako pravo
ope i jednako, pasivno i aktivno, svi dravljani RH s navrenih 18
godina (izbori za Sabor, Predsjednika RH, Europski parlament, tijela
lokalne i podrune (regionalne samouprave) i na dravnom
referendumu)
birako se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim
glasovanjem
u izborima za Hrvatski sabor birai koji nemaju prebivalite u RH
imaju pravo izabrati tri zastupnika, u skaldu sa zakonom
pravo peticije
S t r a n i c a | 107
pravo peticije, koju podnosi pojedinac ili skupina graana sastoji se u
pravu obraanja dravnim tijelima; svaki graanin ili stranac, fizika
ili pravna osoba ima pravo slati predstavke i pritube te davati
prijedloge dravnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor
podnoenje peticije nema za posljedicu obvezu th tijela da se o njoj

izjasne, osim u obliku odgovora podnositelju peticije
to pravo nije niim ogranieno ni formalno ni po sadraju; jedino to
graanin ima pravo oekivati jest odgovor tijela kojem je podnio
peticiju
dunost obrane republike
mirotvorstvo je jedna od najviih vrednota pravnog poretka RH;
drava treba biti spremna i na mogunost obrambenog rata ili
prisilnog uspostavljanja mira u sklopu akcija OUN i meunarodne
zajednice; zbog toga drava mora imati oruane snage, ali one
moraju biti pod nadzorom civilne vlasti
Hrvatski sabor donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju
obrane RH te ostvaruje graanski nadzor nad oruanim snagama i
slubama sigurnosti RH, a odluuje i o ratu i miru
vojna obveza i obrana RH je dunost svih za to sposobnih graana,
no Ustav doputa tzv. prigovor savjesti (graani koji zbog svojih
vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju
vojnikih dunosti imaju pravo pozvati se na to, ali su tada duni
ispunjavati druge obveze u oruanim snagama ili drukije, na nain
koji odredi zakon)
6. Gospodarska prava
-
pravo vlasnitva (l.48.)

jami se pravo vlasnitva (uklanjanje komunistikih ogranienja)
problem privatizacije ureeno Zakonom o pretvorbi drutvenih
poduzea (1991.)
postoji i problem reprivatizacije (povrata imovine) prijanjim
vlasnicima
vlasnitvo obvezuje, a nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici
duni su priodnositi opem dobru vlasnitvo nije samo pravo
raspolagati svojom imovinom, ve i dunost pridonositi opem dobru
razmjerno obujmu imovine porezne obveze na temelju vlasnitva
stranci mogu stjecati vlasnitvo uz posebne uvjete odreene
zakonom
zajameno pravo nasljeivanja
poduzetnitvo i trite
Poduzetnika i trina sloboda temelj su gospodarskog ustroja
Republike Hrvatske
Drava osigurava svim poduzetnicima jednak pravni poloaj na
tritu; zabranjena je zlouporaba monopolskog poloaja odreenog
zakonom
S t r a n i c a | 108
drava potie gospodarski napredak i socijalno blagostanje
graana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva
prava steena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom
niti drugim pravnim aktom
inozemnom ulagau jami se slobodno iznoenje dobiti i
uloenog kapitala
drava mora prije svega osigurati da se u trinoj utakmici izmeu
privrednh subjekata potuju pravila ponaanja, tako da svi
poduzetnici na tritu budu u jednakom poloaju i svojom
regulatornom djelatnou sprjeavati zlouporabu monopola koji u
svojoj biti znae eliminaciju trinih odnosa i onemoguavanje
trine utakmice
institucije financijskog nadzora
Hrvatska narodna banka kao sredinja banka i Dravna revizija
kao najvia nadzorna institucija
HNB je samostalna i neovisna i o svom radu izvjeuje Hrvatski
sabor; bankom upravlja guverner HNB-a; ustrojstvo, cilj, zadaci i
nadlenosti HNB-a ureuju se zakonom
Dravni ured za reviziju taker je samostalan i neovisan u svom radu
i njime upravlja dravni revizor koji o svom radu izvjeuje Sabor
Ogranienja vlasnitva i poduzetnikih sloboda (izvlaivanje ili
eksproprijacija)
Ustav u l.50.st.1. odreuje: Zakonom je mogue u interesu RH
ograniiti ili oduzeti vlasnitvo, uz naknadu trine vrijednosti
Poduzetnika se sloboda i vlasnika prava mogu iznimno ograniiti
zakonom radi zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog
okolia i zdravlja ljudi
porezni sustav
svatko je duan sudjelovati u podmirenju javnih trokova u skladu sa
svojim gospodarskim mogunostima; porezni se sustav temelji na
naelima jednakosti i pravednosti
dobra od interesa za Republiku
pod osobitom zatitom Republike nalaze se odreena dobra: more,
morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga
prirodna bogatstva
Zakonom se pod osobitu zatitu Republike mogu staviti i druga
dobra, i to: zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi
prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog,
gospodarskog i ekolokog znaenja
Zakonom se odreuje nain na koji dobra od interesa za Republiku
mogu upotrebljavati i iskoritavati vlasnici i drugi nositelji prava na
njima, a odreuje se i naknada za ogranienje kojima su podvrgnuti
7. Socijalna prava
-
pravo na rad i sloboda rada
S t r a n i c a | 109
svatko ima pravo na rad i slobodu rada
svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim
uvjetima dostupno svako radno mjesto i dunost
pravo na rad ne znai jamstvo zaposlenja; ono znai pravo i slobodu
poduzimanja privrednih i drugih gospodarskih djelatnosti u punoj
slobodi i pod jednakim uvjetima sa svim ostalim graanima; time se
teite odgovornosti za gospodarski napredak drutva stavlja na
graana pojedinca, dok drava osigurava potovanje pravila trine
utakmice i ograniene intervencije mjerama ekonomske politike
zabrana prisilnog i obvezatnog rada
pravedna naknada za rad i uvjeti rada
svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom moe osigurati sebi i
obitelji slobodan i dostojan ivot; to je pravo u suprotnosti s
naelima trine privrede u kojoj visina zarade ovisi o uspjehu na
tritu i poloaju pojedinca na tritu rada
zbog toga se tumai kao jamstvo prava na zaradu pod jednakim
uvjetima sa drugim radnicima, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi
i kao obvezu poslodavaca da za obavljeni rad radnike pravedno
nagruju, vodei rauna o uvjetima njihova ivota i ivota njihovih
obitelji
najdue radno vrijeme odreuje se zakonom; svaki zaposleni ima
pravo na tjedni odmor i plaeni godinji odmor i ovih se prava ne
moe odrei
zaposleni, u skladu sa zakonom, mogu imati udjela pri odluivanju u
poduzeu; formulacija mogu imati znai da Ustav ne nalaze
uvoenje opeg sustava jednakog za sve zaposlene, ve omoguuje
razlikovanje razliitih kategorija poduzea
socijalna sigurnost
pravo zaposlenih i lanova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i
socijalno osiguranje ureuje se zakonom i kolektivnim ugovorom
prava u svezi s poroajem, materinstvom i njegom djece ureuju se
zakonom
kolektivni ugovor je specifina ustanova radnog prava nastala i
razvijena u trinim privredama, kojeg meusobno zakljuuju
sindikalna organizacija kao zastupnik zaposlenih u odreenim
privrednim granama te organizacija poslodavaca, a njima se ureuju
konkretna prava i uvjeti rada u okvirima odreenim zakonom
time se uloga drave svodi na to da ureuje ope uvjete i minimum
prava zajamenih zaposlenima
ustav odreuje da slabim, nemonima i drugim, zbog nezaposlenosti
ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim graanima drava osigurava
pravo na pomo za podmirenje osnovnih ivotnih potreba
posebnu skrb drava posveuje zatiti osoba s invaliditetom i
njihovu ukljuivanju u drutveni ivot
S t r a n i c a | 110
posebnu skrb drava posveuje zatiti hrvatskih branitelja, hrvatskih
ratnih vojnih invalida, udovica, roditelja i djece poginulih hrvatskih
branitelja
ne moe se zabraniti primanje humanitarne pomoi iz inozemstva
jamstvo prava na zdravstvenu zatitu
sindikalno organiziranje i pravo na trajk
radi zatite svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni i
poslodavci imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i
iz njih istupati; sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruivati se u
meunarodne sindikalne organizacije
u oruanim snagama i redarstvu zakonom se moe ograniiti
sindikalno udruivanje
u Ustavu je zajameno pravo na trajk, kao neogranieno pravo
zaposlenih, osim u oruanim snagama, redarstvu, dravnoj upravi i
odreenim javnim slubama gdje se moe zakonom ograniiti
ustavnopravna zatita obitelji
obitelj je pod osobitom zatitom Republike; brak i pravni odnosi u
braku, izvanbranoj zajednici i obitelji ureuju se zakonom
Republika titi materinstvo, djecu i mlade te stvara socijalne,
kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promie
ostvarivanje prava na dostojan ivot
roditelji su duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu te imaju pravo
i slobodu samostalno odluiti o odgoju djece; odgovorni su osigurati
pravo djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti
djeca su duna skrbiti za stare i nemone roditelje
Republika osobitu skrb posveuje maloljetnicima bez roditelja i
onima za koje se roditelji ne brinu; tjelesno i duevno oteeno i
socijalno zaputeno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i
skrb
dunost je svih da tite djecu i nemone osobe
mlade, majke i invalidne osobe imaju pravo na osobitu zatitu na
radu; djeca ne mogu biti primljena na rad prije zakonom odreene
dobi niti smiju biti prisiljavana na rad koji tetno utjee na njihovo
zdravlje ili moral, niti im se takav rad smije dopustiti
8. Kulturna prava
-
pravo na kolovanje
obvezno obrazovanje besplatno je u skaldu sa zakonom
obrazovanje je u RH dostupno svakome pod jednakim uvjetima, a u
skladu sa sposobnostima
uz uvjete odreene zakonom graani mogu osnivati privatne kole i
uilita
autonomija sveuilita
S t r a n i c a | 111
Ustav jami autonomiju sveuilita te odreuje da sveuilite

samostalno odluuje o svom ustrojstvu i djelovanju u skladu sa zakonom
jami se sloboda znanstvenog, kulturnog i umjestnikog stvaralatva
te zatita moralnih i materijalnih prava koja proistjeu iz
znanstvenoga, kulturnog, umjetnikog, intelektualnog i drugog
stvaralatva
drava potie i pomae razivtak znanosti, kulture i umjetnosti
drava titi znanstvena, kulturna, umjetnika dobra kao duhovne
narodne vrednote
drava potie i pomae skrb o tjelesnoj kulturi i sportu
9. Ekoloka prava
-
ekoloka prava
ustav propisuje da svatko ima pravo na zdrav ivot; drava

osigurava pravo graana na zdrav okoli
graani, dravna, javna i gospodarska tijela i udruge duni su u
sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveivati zatiti
zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okolia
MEUNARODNI INSTRUMENTI I DOMAE PRAVO

Navedena ustavna jamstva dopunjuju i meunarodni ugovori koje je RH usvojila,
neovisno o sadraju domoih zakonskih normi. Prema Ustavu meunarodni
ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na
snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad
zakona (l. 141.).
Pristupanjem pojedinom meunarodnom paktu kojim se ureuju slobode i prava
ovjeka u RH e stupiti na snagu odredbe toga pakta, pa i u sluaju kad bi
zakonska regulacija na odreenom podruju bila razliita od tih odredbi.
Primjerice, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina se, pored Ustava RH
poziva i na;
- Povelju Ujedinjenih naroda, Konvenciju Vijea Europe za zatitu prava
ovjeka i temeljnih sloboda i jo desetak drugih
*****
HRVATSKI SABOR
S t r a n i c a | 112
Hrvatski sabor je predstavniko tijelo graana i nositelj zakonodavne
vlasti u RH. Pored toga, Sabor bira Vladu i nadzire njezin rad. Kao i drugi
suvereni parlamenti, Hrvatski sabor jest ustavotovrac, zakonodavac i nadzornik
izvrne vlasti.
Nadlenosti Hrvatskog sabora
Hrvatski sabor:
1. odluuje o donoenju i promjeni Ustava,
2. donosi zakone,
3. donosi dravni proraun,
4. odluuje o ratu i miru,
5. donosi akte kojima izraava politiku Hrvatskoga sabora,
6. donosi Strategiju nacionalne sigurnosti i Strategiju obrane RH,
7. ostavruje graanski nadzor nad oruanim snagama i slubama sigurnosti
RH,
8. odluuje o promjeni granica RH,
9. raspisuje referendum,
10.obavlja izbore, imenovanja i razrjeenja, u skladu s Ustavom i zakonom,
11.nadzire rad Vlade RH i drugih nositelja javnih dunosti odgovornih
Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom,
12.daje amnestiju za kaznena djela,
13.obavlja druge poslove utvrene Ustavom,
14.nadzire rad Vlade u institucijama EU u skladu s posebnim organskim
zakonom koji tek treba biti donesen
Sastav i ustavni poloaj
Hrvatski sabor ima najmanje 100, a najvie 160 zastupnika izabranih tajnim
glasovanjem na temelju opeg i jednakog birakog prava. Aktualni saziv
konstituiran 22.12.2011. ima 151 zastupnika izabranih na etiri godine.
U Saboru djeluju zastupnici izabrani na vie naina:
1. zastupnici izabrani sa stranikih ili nezavisnih lista u izbornim jedinicama
(140)
2. osam zastupnika izabranih u posebnoj izbornoj jedinici kao zastupnici
nacionalnih manjina
3. tri zastupnika hrvatskih dravljana s prebivalitem izvan RH (hrvatska
dijaspora)
Odnos zastupnika prema biraima: predstavniki mandat
Zastupnici u Saboru nemaju obvezujui mandat. Neobvezujui ili predstavniki
mandat znai da birai svoje zastupnike ne mogu opozvati prije isteka mandata.
Obvezujui ili imperativni mandat znai da birai nadziru svoje zastupnike i imaju
pravo opoziva. Imperativni mandat u suprotnosti je sa sustavom predstavnike
vladavine.
Imunitet zastupnika
Zastupnici u Saboru imaju imunitet, koji ih titi od kaznenog progona kako bi
mogli obavljati svoju dunost bez ometanja izvrne vlasti.
Imunitet neodgovornosti znai da zastupnik ne moe biti pozvan na kaznenu
odgovrnost za svoje izjave u vezi s obavljanjem zastupnike dunosti. Imunitet
neodgovornosti odnosi se na sve politike izjave u vezi s obaljanjem dunosti
zastupnika.
Imunitet nepovredivosti znai da zastupnik ne moe biti uhien i protiv njega
se ne moe voditi kazneni postupak bez odobrenja Sabora. O imunitetu odluuje
sam Sabor, a kada on nije u zasjedanju, Mandatno izborno povjerenstvo koje je
S t r a n i c a | 113
svoju odluku podnijeti na odobrenje Saboru.
Zasjedanje Hrvatskog sabora
Redovito zasjeda dvaput godinje: prvi puta izmeu 15.1. i 15.7., a drugi put
izmeu 15.9. i 15.12.
Hrvatski sabor zasjeda izvanredno na zahtjev:
- Predsjednika RH
- Vlade ili
- Veine zastupnika
Predsjednik Sabora moe uz prethodno pribaljeno miljenje klubova zastupnika
parlamentarnih stranaka sazvati Hrvatski sabor na izvanredno zasjedanje.
Rasputanje Hrvatskog sabora
Sabor se moe raspustiti radi raspisivanja prijevremenih izbora, ako to odlui
veina svih zastupnika.
Predsjednik RH na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, a
nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamnetarnih
stranaka, moe raspustiti Hrvatski sabor ako Sabor:
1. na zahtjev same Vlade da joj se izglasa povjerenje, Hrvatski sabor Vladi
izglasa nepovjerenje
2. u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese dravni proraun.
Dakako, predsjednik RH ne moe samostalno ni na prijedlog Vlade raspustiti
Sabor dok traje postupak za utvrivanje njegove odgovornosti za povredu Ustava.
Delegacija zakonodavnih ovlasti: uredbe sa zakonskom snagom
Sabor moe, najvie na godinu dana, ovlastiti Vladu RH da svojim uredbama
ureuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, osim onih koja se odnose na:
1. razradu Ustava utvrenih ljudskih prava i temeljnih sloboda
2. nacionalna prava
3. izborni sustav
4. ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravnih tijela i lokalne samouprave
uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag. One prestaju
vrijediti istekom roka godine dana od dana dobivene ovlasti, ako Hrvatski sabor
ne odlui drugaije.
U vrijeme kad Sabor nije u zasjedanju Vladi je doputeno i stalno obnavljano
pravo da mijenja zakone iz podruja gospodarstva.
ZBOR ZASTUPNIKA U HRVATSKI SABOR

RAZVOJ IZBORNOG SUSTAVA ZA PARLAMENTARE
IZBORE
Izborni zakon iz 1990.godine bio je elaboriran i usvojen u kratkom roku od
polovine prosinca 1989. do 15.2.1990. kada je usvoje u Hrvatskom saboru. Zakon
je primijenio sustav apsolutne veine u malim izbornim jedinicma, s izborima koji
se provode u dva kruga.
Od 1992. do 2001. godine Hrvatski sabor je imao dva doma: Zastupniki dom i
upanijski dom. upanijski dom ukinut je ustavnim promjenama iz 2001. godine
pa se od izbora 2003. godine zastupnici biraju u jednodomni Hrvatski sabor.
S t r a n i c a | 114
Izborni sustav za izbor zastupnika u Zastupniki dom Hrvatskog sabora prema
Zakonu o izborima zastupnika u Sabor RH iz 1992. bio je mjeovit veinsko razmjerni sustav. 60 zastupnika se biralo po jedan u svakoj izbornoj jedinici
relativnom veinom, a 60 na temelju dravnih lista razmjernim (proporcionalnim)
sustavom uz primjenu d' Hondtove metode, a pritom je itava drava bila jedna
izborna jedinica.
Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Sabor
RH iz 1995. na izborima za Zastupniki dom neto vie od 75% zastupnika, njih
80, biralo razmjernim sustavom d' Hondtovom metodom izrauna na razini itave
drave kao jedne izborne jedinice, a neto manje od 25%, njih 28, biralo
relativnom veinom pojedinanim izborom po jedan u svakoj izbornoj jedinici.
Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski dravni sabor (1999.) naputen je
mjeovit razmjerno-veinski sustav i primijenjen razmjerni sustav u deset izbornih
jedinica.
Za izbor zastupnika u upanijski dom na izborima 1993. i 1997. godine bio je
primijenjen razmjerni sustav tako da su svaka upanija i Grad Zagreb bili po jedna
izborna jedinica u kojoj su se birala tri zastupnika.
ZASTUPNICI SE U HRVATSKI SABOR BIRAJU

RAZMJERNIM IZBORNIM SUSTAVOM U 10
JEDINICA
Prema Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor (NN 120/11) zastupnici se
u Hrvatski sabor biraju razmjernim izbornim sustavom tako da je podruje RH
podijeljeno na deset izbornih jedinica, te se u svakoj, na temelju lista, bira po 14
zastupnika, odnosno ukupno 140 zastupnika. Izborne jedinice se oblikuju
Zakonom o izbornim jedinicama tako da se broj biraa ne smije razlikovati vie od
plus-minus 5 posto. Pri odreivanju izbornih jedinica mora se voditi rauna o
zakonom utvrenim podrujima upanija, gradova i opina u RH.
Dioba zastupnikog mandata obavlja se pomou d' Hondtova sustava izrauna.
Broj zastupnika koji e biti izabran sa svake liste izborne jedinice utvruje se tako
da se ukupan broj vaeih glasova koji je dobila svaka lista (biraka masa liste)
dijeli s brojevima od 1 do 14, pri emu se uvaavaju i decimalni ostaci.
Od svih dobivenih rezultata, zastupnika mjesta osvajaju one liste na kojima se
iskae 14 brojano najveih rezultata ukljuujui decimalne ostatke.
Svaka od tih lista dobiva onoliki broj zastupnikih mjesta u Saboru koliko je
postigla pojedinanih rezultata meu 14 brojano najveih rezultata.
Zakon propisuje jedinstveni izborni prag (prohibitivnu klauzulu) bez obzira da li se
radi o listi jedne stranke ili o koalicijskoj listi dviju ili vie stranaka. Taj prag je 5
posto vaeih glasova biraa u izbornoj jedinici. To znai da pravo na sudjelovanje
S t r a n i c a | 115
u diobi zastupnikih mjesta u izbornoj jedinici ostvaruju samo one liste koje
ispune zakonski uvjet prelaska izbornog praga.
Sa svake liste izabrani su kandidati od rednog broja 1. pa do rednog broja koliko
je odreena lista dobila zastupnikih mjesta. Zamjenici zastupnika sa svake liste
izborne jedinice su kandidati koji nisu izabrani. Primijenjen je sustav vezane
liste po kojem vee anse da bude izabran za zastupnika ima kandidat koji je na
viem mjestu na listi.
IZBOR ZASTUPNIKA OD BIRAA KOJI NEMAJU

PREBIVALITE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Stari Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor primjenjivao je sustav unaprijed
neodreene (nefiksne) kvote, pri emu je broj zastupnika u u posebnoj izbornoj
jedinici ovisio o ukupnom broju vaeih glasova biraa u svih deset izbornih
jedinica u RH i o broju vaeih glasova u posebnoj izbornoj jedinici.
Izmjenom zakona (NN 120/11) ta je komplicirana procedura ukinuta, a glasanje
biraa koji nemaju prebivalite u RH ureeno je tako da oni biraju tri zastupnika
na temelju kandidacijskih lista u posebnoj izbornoj jedinici.
IZBOR ZASTUPNIKA IZ REDA NACIONALNIH

MANJINA
Pripadnicima nacionalnih manjina u RH jami se pravo na zastupljenost u
Hrvatskom saboru. Oni imaju pravo birati 8 zastupnika u Sabor koji se biraju u
posebnoj izbornoj jedinici koju ini podruje RH.
Pripadnici srpske nacionalne manjine
zastupnika, a talijanske 1 zastupnika.
biraju
zastupnika,
madarske
Pripadnici eke i slovake nacionalne manjine biraju zajedno 1 zastupnika.

Pripadnici austrijske, bugarske, njemake, poljske, romske, rumunjske, rusinske,
ruske, turske, ukrajinske, vlaske i idovske nacionalne manjine biraju zajedno 1
zastupnika.
Pripadnici albanske, bonjake, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne
manjine
biraju
zajedno
1
zastupnika.
PPripadnici nacionalnih manjina
biraju
zastupnike
u
Sabor
pojedinanim izborom tako da je
za zastupnika izabran kandidat koji
je dobio najvei broj glasova biraa
koji su glasovali, odnosno relativnu
veinu. Ako dva ili vise kandidata dobiju isti broj glasova, izbori se ponavljaju.
S t r a n i c a | 116
RASPISIVANJE IZBORA
Izbore za zastupnike u Hrvatski sabor raspisuje predsjednik Republike koji i
saziva Sabor na prvo zasjedanje. Odlukom o raspisivanju izbora odreuje se dan
provedbe izbora. Dan provedbe izbora je neradni dan (bilo koji dan). Prethodni
zakon o izboru zastupnika je odreivao nedjelju kao dan provedbe izbora. Od
dana raspisivanja do dana izbora mora protei najmanje 30 dana.
KANDIDIRANJE
Za izbor zastupnika u Hrvatski sabor kandidiraju se liste a ne kandidati
pojedinano, osim kad je rije o kandidatima za izbor zastupnika nacionalnih
manjina koji se kandidiraju pojedinano kako se i biraju.
Listu za izbor zastupnika moe samostalno predloiti jedna politika stranka te
dvije ili vie politikih stranaka (koalicijska lista). Politike stranke samostalno
utvruju svoje stranake liste i redoslijed na njima istaknutih kandidata, na nain
predvien statutom politike stranke.
Birai predlau kandidatske liste (neovisne liste) na temelju pravovaljano
prikupljenih potpisa. Za pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice potrebno
je prikupiti najmanje 500 potpisa biraa.
Kandidatom se moe biti samo na jednoj listi i samo u jednoj izbornoj jedinici.
Nositelj liste ne mora biti kandidat na listi. Uobiajilo se da nositelj svih lista
bude predsjednik stranke ili lider predizborne koalicije stranaka.
IZBORNA PROMIDBA
Izborna promidba poinje danom objave zbirnih lista izbornih jedinica, a
zavrava 24 sata prije dana odravanja izbora. Izborna promidba odnosno
vrijeme za izbornu kampanju ili agitaciju zakonski je ureeno kako bi sve
politike stranke ili koalicije koje su istakle liste za izbor zastupnika imale jednake
uvjete. Zbog toga se propisuje da u vrijeme izborne promidbe sve politike
stranke koje su predloile kandidatske liste imaju pod jednakim uvjetima pravo
na iznoenje i obrazlaganje svojih izbornih programa te izbornu promidbu. Sva
sredstva javnog priopavanja duna su u svom djelovanju omoguiti ostvarivanje
ovih prava politikih stranaka.
IZBORNA UTNJA
Njeno trajanje ogranieno je na 24 sata prije odravanja izbora, a na dan izbora
ona samo do zatvaranja biralita.
U vrijeme trajanja izborne utnje zabranjuje se svaka izborna promidba,
objavljivanje procjena izbornih rezultata i objavljivanje prethodnih, neslubenih
S t r a n i c a | 117
rezultata, objavljivanje fotografija u sredstvima javnog priopavanja, izjava i
intervjua nositelja lista odnosno kandidata, te navoenje izjava ili pisanih djela
(l. 28. ZoIZuHS).
Za krenje izborne utnje nisu propisane nikakve sankcije.
TIJELA ZA PROVEDBU IZBORA

Tijela za
1.
2.
3.
4.
provedbu izbora su:

Dravno izborno povjerenstvo
izborna povjerenstva izbornih jedinica
opinska i gradska izborna povjerenstva
biraki odbori
Kroz navedena tijela provodi se viestranaki nadzor izbora.

Dravno izborno povjerenstvo stalno je i nezavisno tijelo, izabrano iz reda
sudaca od strane Ope sjednice Vrhovnog suda RH, te od strane Hrvatskog
sabora iz reda diplomiranih pravnika, polovica na prijedlog oporbe, a polovica na
prijedlog vladajue stranke ili koalicije. Predsjedava mu predsjendik vrhovnog
suda RH.
DIP organizira i nadzire sve izbore, dravne i lokalne. On imenuje lanove izbornih
povjerenstava jedinica lokalne samopurave te svojim uputama dopunjuje izborne
propise na snazi.
Biraki odbori, imenuje ih izborno povjerenstvo izborne jedinice. Izravno
provode glasovanje biraa na birakim mjestima te osiguravaju pravilnost i
tajnost glasovanja, a ine ga predsjednik i etiri lana te zamjenici lanova. Po
dva lana i zamjenika odreuje veinska politika stranka ili koalicija a po dva
lana i zamjenika oporbene politike stranke ili koalicije sukladno stranakom
sastavu Sabora.
Predsjednik birakog odbora i njegov zamjenik ne smije biti lanovi niti jedne
politike stranke, a po mogunosti trebaju biti pravne struke.
Birake odbore za sva biraka mjesta imenuje izborno povjerenstvo izborne
jedinice, najkasnije pet dana prije dana odravanja izbora.
ZATITA IZBORNOG PRAVA

Prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidiranja ili u postupku izbora moe
podnijeti:
1. svaka politika stranka,
2. nositelj neovisne liste,
3. kandidat za zastupnike u Saboru
4. najmanje 100 biraa ili
5. najmanje 5% biraa izborne jedinice u kojoj se provode izbori
S t r a n i c a | 118
Prigovor se podnosi Dravnom izbornom povjerenstvu u roku od 48 sati

raunajui od isteka dana kad je izvrena radnja na koju je stavljen prigovor.
Dravno izborno povjerenstvo duno je donijeti rjeenje o prigovoru u roku od 48
sati od dana kad mu je dostavljen, odnosno od dana kad su dostavljeni izborni
materijali na koje se prigovor odnos.
Ako Dravno izborno povjerenstvo, rjeavajui o prigovoru, utvrdi da je bilo
nepravilnosti koje su bitno utjecale ili su mogle utjecati na rezultat izbora, ponitit
e radnje i odrediti da se u odreenom roku, koji mora omoguiti da se izbori
odre na dan kad su raspisani te radnje ponove. Ako ne postoji mogunost
ponavljanja ponitenih radnji ili ako se nepravilnosti odnose na postupak
glasovanja, a bitno su utjecale odnosno mogle utjecati na rezultat izbora,
Dravno izborno povjerenstvo ponitit e izbor i odrediti rok u kojem e se izbor
ponoviti.
Protiv rjeenja Dravnog izbornog povjerenstva podnositelj prigovora ima pravo
podnijeti albu Ustavnom sudu RH. alba se podnosi putem Dravnog izbornog
povjerenstva u roku od 48 sati raunajui od isteka dana kad je primljeno
pobijano rjeenje. Ustavni sud je duan donijeti odluku o albi u roku od 48 sati od
dana njezina primitka.
Podnijeti prigovor odnosno alba u postupku zatite izbornog prava ne odgaaju
obavljanje izbornih radnji koje su propisane Zakonom.
Osim rjeavanja o albi protiv rjeenja Dravnog zbornog povjerenstva, Ustavni
sud RH ima pravo i dunost nadzora ustavnosti i zakonitosti izbora zastupnika u
Hrvatski sabor. Nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora zastupnika Ustavni sud
provodi neposredno na temelju odredaba lanaka Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu RH.
ETIKO POVJERENSTVO
Etiko povjerenstvo je oblik osebujnog nepravnog nadzora izbora ije je
osnivanje prvi puta propisano Zakonom 1999. godine. Ono je nadstranako tijelo
opepriznatog javnog ugleda koje priopenjima i upozorenjima djeluje na
promicanje i ostvarivanje etikih i demokratskih naela u izborima.
Etiko povjerenstvo ocjenjuje ponaanje sudionika izbora tijekom izborne
promidbe i postupka izbora. Ono ima predsjednika i est lanova od kojih po tri
lana predlau veinska i oporbene politike stranke ili koalicije sukladno
stranakom sastavu Sabora.
lanove Povjerenstva, na temelju prijedloga parlamentarnih politikih stranaka,
imenuje Ustavni sud iz reda istaknutih javnih osoba koje nisu kandidati na
izborima i nisu lanovi niti jedne politike stranke. Predsjednik Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti po poloaju je predsjednik Etikog povjerenstva.
S t r a n i c a | 119
PROMATRANJE IZBORA OD NEVLADINIH UDRUGA

Nevladine udruge su jedan od specifinih oblika nadzora ili poticanja nadzora
izbora.
Nevladine udruge imaju pravo pratiti izborni postupak, a napose promatrati
provedbu izbora te rad izbornih povjerenstava i birakih odbora na svim
razinama.
Zainteresirane udruge dune su u roku od osam dana od dana raspisivanja izbora
zatraiti od Dravnog izbornog povjerenstva dozvolu za promatranje rada izbornih
povjerenstava i birakih odbora. Dravno izborno povjerenstvo dozvolit e
promatranje izbornog postupka svim udrugama koje su registrirane kao udruge
koje djeluju na podruju nezavisnog promatranja izbornih postupaka i/ili
promicanja ljudskih i graanskih prava.
Udruge koje je Dravno izborno povjerenstvo ovlastilo za promatranje izbora
mogu imenovati ovlatene promatrae koji prate izborni postupak, a napose
glasovanje i brojenje glasova. Ovlateni promatra ima pravo dobiti zapisnik o
radu birakog odbora te pravo uvida u cjelokupni izborni materijal.
AKTI SABORA
Sabor na temelju prava i ovlatenja utvrenih Ustavom RH i Poslovnikm, donosi:
Ustav, zakone, dravni proraun, odluke, deklaracije ,rezolucije, povelje,
preporuke, zakljuke te daje vjerodostojna tumaenja zakona.
Priznanja Sabor moe odlukom, poveljom, zahvalnicom ili drugim aktom
domaem ili stranom dravljaninu ili organizaciji odati priznanje za njihov rad koji
je od osobitog interesa za RH. Prijedlog priznanja Sabora podnosi predsjendik
Sabora
Odluka donosi se kao akt utvrivanja unutarnjeg ustrojstva, naina rada o
odnosa u Saboru. Odlukom, kao aktom ostvarivanja prava Sabora, odluuje se o
izboru, odnosno imenovanju, razrjeenju i opozivu, o imenovanju u odreena
tijela, o potvrdi akata organizacija i zajednica ili o davanju suglasnosti na takve
akte kad je to odreeno zakonom te obavljaju druga Ustavom RH i zakonom
utvrena prava.
Poslovnici i pravilnici akti kojima se ureuje unutarnje ustrojstvo, nain rada i
odnosi u Saboru ili obavljaju druga opa ovlatenja donose se u obliku odluke,
poslovnika ili pravilnika.
Deklaracija njome se izraava ope stajalite Sabora o pitanjima unutarnje ili
vanjske politike te o drugim bitnim pitanjima vanima za dravu.
Rezolucija i preporuka rezolucijom Sabor ukazuje na stanje i probleme u
odreenom podruju i na mjere koje bi trebalo provoditi u tom podruju.
Preporukom se ukazuje na podnesene predstavke i pritube o nepravilnostima u
radu tijela koja imaju javne ovlasti
S t r a n i c a | 120
Zakljuak njima Sabor utvruje stajalita o odreenim dogaajima i pojavama;
na osnovi ocjene stanja u pojedinoj oblasti zakljucima se mogu zauzimati
stajalita, izraavati miljenja ili utvivati obveze Vlade, ministarstava i drugih
Akti radnih tijela u okviru svojeg djelokruga mogu donositi zakljuke o svojem
radu i o radu Strune slube Sabora, kojima zauzimaju stajalita, izraavaju
miljenja i podnose prijedloge. Radna tijela Sabora donose i druge akte u okviru
ovlatenja utvrenih zakonom i drugim propisom
Potpis i ovjera tekstova
Tekst zakona i druge akte Sabora potpisuje predsjednik Sabora. Zakljuke i druge
akte koje donose radna tijela Sabora potpisuje predsjednik tijela koje je donijelo
zakljuke i druge akte
Izvornici
Na izvornike zakona i drugih propisa i opih akata Sabora stavlja se peat Sabora.
Pod izvornikom zakona odnosno drugog propisa i opeg akta Sabora razumijeva
se onaj tekst zakona odnosno drugog propisa i opeg akta koji je donesen na
sjednici Sabora. Izvornici akata Sabora uvaju se u Saboru. O izradi izvornika
akata Sabora, o stavljanju peata na izvornike tih akata, o uvanju izvornika i o
njihovoj evidenciji brine se tajnik Sabora.
Pravila koja osiguravaju javnost odluivanja
Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnou u postupcima
donoenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) koji je usvojila Vlada
kao dokument koji obvezuje donositelje zakonodavstva na svim razinama.
Sudjelovanje zainteresirane javnosti obuhvaa etiri stupnja:
- informiranje
- savjetovanje
- ukljuivanje
- partnerstvo
opa naela savjetovanja obuhvaaju:
- sudjelovanje graana, odnosno zainteresirane javnosti
- povjerenje stalni dialog izmeu graana razliitih drutvenih skupina,
dionika i sektora
- otvorenost i odgovornost - djelotvornost savjetovanje se pokree kada je jo uvijek mogue
utjecati na nacrte zakona, drugih propisa i akata
- standardi i mjere u postupku savjetavanja: pravodobno informiranje o
planu donoenja zakona, drugih propisa i akata; dostupnost i jasnoa
sadraja postupka savjetovanja; rok provedbe internetskog i drugog oblika
savjetovanja; povratna informacija o uincima provedenog savjetovanja;
usklaenost primjene standarda i mjera savjetovanja u dravnim tijelima
ZAKONODAVNI POSTUPAK ODREDBE USTAVA
S t r a n i c a | 121
Ustav RH odreuje da pravo da predlae zakone ima svaki zastupnik, klubovi
zastupnika, radna tijela Sabora i Vlada RH.
Ako Ustavom nije drugaije odreeno Hrvatski sabor donosi odluke veinom
glasova ukoliko je na sjednici nazona veina zastupnika.
Zastupnici glasuju osobno.
Zakone kojima se ureuju nacionalna prava (organski zakoni) Hrvatski sabor
donosi dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika.
Zakone (organski zakoni) kojima se razrauju Ustavom utvrena ljudska
prava i temeljne slobode; izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada
dravnih tijela; te ustrojstvo lokalne i podrune (regionalne) samouprave
Hrvatski sabor donosi veinom glasova svih zastupnika.
Prema Ustavu se razlikuju se tri vrste zakona:
1.
zakone koji se uz natpolovini kvorum donose veinom nazonih

zastupnika, a to je preteit broj zakona,
2.
zakone koji se donose kvalificiranom i to apsolutnom veinom
glasova svih zastupnika u Hrvatskom saboru,
3.
zakone a to su samo oni kojima se ureuju nacionalna prava koje
Hrvatski sabor donosi dvotreinskom veinom glasova, istom
veinom kojom donosi i mijenja Ustav.
Druga i trea vrsta pripadaju po kategoriji organskim zakonima.
Meutim, sredstva nadzora nad meusobnom hijerarhijom tih zakona, kao ni
nadreenosti veine ustavnih zakona organskom i obinom zakonodavstvu nisu
predviena. Ustavni sud ima iskljuive nadlenosti odreene Ustavom koje ne
ukljuuju nadzor nad zakonitou zakona, tj. razliitu pravnu snagu ustavnih,
organskih i obinih zakona.
POSLOVNIK HRVATSKOG SABORA

Poslovnik Hrvatskog sabora ureuje zakonodavni postupak. Prema Poslovniku
se redoviti zakonodavni postupak obavlja u pravilu u dva odjeljka. To su prvo
itanje zakona i drugo itanje zakona, te iznimno tree itanje zakona.
A) Pokretanje zakondavnog postupka
1. prijedlog zakona
pravo predlagati zakone ima svaki zastupnik, klubovi zastupnika,
radna tijela Sabora i Vlada
postupak se pokree dostavom prijedloga zakona predsjedniku
Sabora
Sabor moe posebnim zakljukom odrediti da se u radnim tijelima
provede prethodna rasprava o razlozima donoenja zakona i o
osnovnim pitanjima koja treba urediti zakonom; nakon provedene
S t r a n i c a | 122
prethodne rasprave sva stajalita, miljenja i prijedlozi dostavljaju
se predlagatelju koji je obvezan pri izradi prijedloga zakona uzeti ih
u obzir te posebno obrazloiti one koje nije mogao prihvatiti
2.
sadraj prijedloga zakona

ustavna osnova donoenja zakona
ocjena stanja i osnovna pitanja koja zakon treba urediti
procjenu posljedica koje e donoenjem zakona postii
ocjenu i izvore potrebnih sredstva za provoenje zakona
tekst prijedloga zakona s obrazloenjem
tekst odredbi vaeeg zakona ako se radi o izmjeni/dopuni postojeeg
U obrazloenju prijedloga zakona daje se podrpbno objanjenje pojedinih

odredbi koje sadri prijedlog zakona.
Predsjednik Sabora upuuje primljeni prijedlog zakona predsjednicima
svih radnih tijela, svim zastupnicima i predsjedniku Vlade, kada Vlada
nije predlagatelj.
B) Razmatranje prijedloga u radnim tijelima
prije rasprave o prijedlogu zakona na sjednici Sabora, predsjednik
matinog radnog tijela i Odbor za zakonodavstvo duni prijedlog uvrstiti u
dnevni red sjednice radnog tijela i provesti raspravu
o Radna tijela izjanjavaju se o svim elementima prijedloga zakona, a
Odbor za zakonodavstvo posebno i o ustavnim osnovama zakona
ako se prijedlogom zakona stvaraju materijalne obveze, Sabor ne moe
odluivati o prijedlogu zakona prije nego, na temelju izvjea Odbora za
fnancije i dravni proraun, utvrdi da se za ispunjenje tih obveza mogu
osigurati financijska sredstva
ako su obuhvaena pojedina pitanja koja su u djelokrugu drugih radnih
tijela, prijedlog u pogledu tih pitanja mogu razmotriti i ova radna tijela
radna tijela tijela, osim Odbora za zakonodavstvo i Odbora za Ustav,
Poslovnik i politiki sustav, koja su, uz matino, razmatrala prijedlog
zakona dostavljaju svoja miljenja, primjedbe i prijedloge matinom
radnom tijelu
kad razmotri prijedlog zakona, matino radno tijelo podnosi izvjee
Saboru s miljenjem, primjedbama i prijedlozima iznesenim u tijeku
njegovog razmatranja
matino radno tijelo e razmotriti miljenja, primjedbe i prijedloge koje su
mu dostavila druga radna tijela koja su razmatrala prijedlog; u izvjeu
matino radno tijelo izraava i svoje stajalite o miljenju, primjedbama i
prijedlozima tih radnih tijela
izvjea radnih tijela se upuuju predsjedniku Sabora, koji ih dostavlja
predlagatelju zakona, predsjednicima radnih tijela i zastupnicima
S t r a n i c a | 123
radno tijelo, kad razmotri prijedlog zakona, odreuje izvjestitelja koji e

na sjednici Sabora izlagati stajalita, miljenja i primjedbe te obrazlagati
prijedloge tog tijela
C) Prvo itanje zakona, sadri:

Prvo itanje zakona je prvi dio u postupku donoenja zakona koji se
provodi na sjednici Sabora.
Prvo itanje zakona obuhvaa uvodno izlaganje predlagatelja, opu

raspravu o prijedlogu zakona, raspravu o pojedinostima koja ukljuuje i
raspravu o tekstu prijedloga zakona, raspravu o stajalitima radnih tijela
koja su razmatrala prijedlog te donoenje zakljuka o potrebi donoenja
zakona.
Predlagatelj zakona, odnosno predstavnici koje on odredi osim usmenog

izlaganja na poetku rasprave imaju pravo davati objanjenja, miljenja,
primjedbe i prijedloge tijekom cijele rasprave.
Usmeno izlaganje na poetku rasprave moe podnijeti samo predlagatelj

ili jedan od predstavnika.
Predlagatelj zakona, odnosno predstavnici koje on odredi, moe povui

prijedlog zakona do zakljuenja rasprave.
Izvjestitelj radnog tijela koje je razmotrilo prijedlog zakona moe iznositi

miljenja, primjedbe i prijedloge koje je zauzelo radno tijelo.
Predstavnik Vlade moe zatraiti rije tijekom cijele rasprave u Saboru i

kada prijedlog zakona nije podnijela Vlada.
Na sjednici Sabora vodi se o prijedlogu zakona, u pravilu objedinjeno,

opa rasprava i rasprava o pojedinostima.
Opa rasprava o prijedlogu zakona vodi se na nain da zastupnici

iznose svoja miljenja o tome je li potrebno donijeti zakon, o osnovnim
pitanjima koja treba urediti zakonom, o ustavnom ovlatenju da se
predloeni odnosi urede zakonom i o opsegu i nainu zakonskog
ureivanja tih odnosa.
Rasprava o pojedinostima vodi se na taj nain to se raspravlja i o

tekstu prijedloga zakona.
Ako zastupnici ocijene da nije potrebno donijeti zakon, prijedlog zakona

odbit e se zakljukom koji mora biti obrazloen i dostavljen
predlagatelju.
S t r a n i c a | 124
Prijedlog zakona koji je odbijen na sjednici ne moe biti ponovno uvrten

u dnevni red sjednice prije isteka roka od tri mjeseca od dana kada
ga je odbio Sabor.
Po zavrenoj raspravi zakljukom kojim se prihvaa donoenje zakona,

utvruju se stajalita, prijedlozi i miljenja u vezi s prijedlogom zakona i
upuuju se predlagatelju radi pripreme konanog prijedloga zakona.
Zakljukom o prihvaanju prijedloga zakona, moe se odrediti da je

predlagatelj zakona obvezan prije podnoenja konanog prijedloga
zakona pribaviti miljenje pojedinih tijela, organizacija ili zajednica o
pitanjima na koja se odnosi predloeni zakon.
D)Savjetovanje sa zainteresiranom javnou

Poslovnik je odredio kako se zakljukom o prihvaanju prijedloga zakona
moe odrediti da je predlagatelj zakona obvezan prije podnoenja
konanog prijedloga zakona pribaviti miljenje pojedinih tijela, organizacija
ili zajednica o pitanjima na koja se odnosi predloeni zakon
E) Konani prijedlog zakona
Na osnovi zakljuka Sabora o prihvaanju prijedloga zakona, predlagatelj
e sainiti konani prijedlog zakona, odnosno konani prijedlog zakona
sainit e drugo tijelo ako je to odredio Sabor i s tim se suglasio
predlagatelj.
U suglasnosti s predlagateljem zakona, moe se odrediti da konani

prijedlog zakona izradi radno tijelo Sabora ili Vlada i tada se oni smatraju
predlagateljem zakona, a raniji predlagatelj gubi to svojstvo.
Konani prijedlog zakona predlagatelj je duan podnijeti u roku od est

mjeseci od dana prihvaanja prijedloga zakona.
Ako predlagatelj zakona ne podnese konani prijedlog zakona u

propisanom roku, smatrat e se da je postupak donoenja zakona
obustavljen.
Konani prijedlog zakona podnosi se u obliku u kojem se donosi zakon.
Obrazloenje konanog prijedloga zakona obuhvaa razloge zbog kojih se

zakon donosi, pitanja koja se njime rjeavaju, objanjenje odredbi
predloenog zakona, podatke o financijskim sredstvima potrebnim za
provoenje zakona i o nainu osiguranja tih sredstava te druge vane
okolnosti u vezi s pitanjima koja se ureduju zakonom.
Predlagatelj zakona duan je u obrazloenju konanog prijedloga zakona

navesti razlike izmeu rjeenja koja predlae u odnosu na rjeenja iz
prijedloga zakona, razloge zbog kojih su te razlike nastale te prijedloge i
S t r a n i c a | 125
miljenja koji su bili dani na prijedlog zakona, a koje predlagatelj nije
prihvatio, uz navoenje razloga zbog kojih ih nije prihvatio.
Kod podnoenja, upuivanja i razmatranja u radnim tijelima konanog

prijedloga zakona odgovarajue se primjenjuju odredbe ovoga Poslovnika
koje se odnose na prijedlog zakona.
Ako se konanim prijedlogom zakona predvia da e pojedine njegove

odredbe imati povratno djelovanje, na osnovi posebnog obrazloenja
predlagatelja zakona i izvjea matinoga radnog tijela i Odbora za
zakonodavstvo, posebno e se ocijeniti i zakljukom utvrditi da za
povratno djelovanje pojedinih odredbi zakona postoje osobito opravdani
razlozi. Bez toga se ne moe pristupiti odluivanju o povratnom
djelovanju pojedinih zakonskih odredbi.
F) Drugo itanje zakona

Drugo itanje zakona obuhvaa raspravu o tekstu konanog prijedloga
zakona, stajalitima radnih tijela, raspravu o podnesenim amandmanima,
odluivanje o amandmanima i donoenje zakona.
Predlagatelj zakona, odnosno njegov predstavnik moe na poetku

rasprave podnijeti uvodno izlaganje, a kad konani prijedlog zakona
sadri odredbe s povratnim djelovanjem duan je posebno obrazloiti
zato se predlae povratno djelovanje tih odredbi.
Predlagatelj zakona, odnosno njegov predstavnik ima pravo zatraiti rije

u tijeku cijele rasprave, davati objanjenja, iznositi svoja miljenja i
izjanjavati se o podnesenim amandmanima i o izraenim miljenjima i
primjedbama.
Predstavnik Vlade moe traiti rije u tijeku rasprave o zakonu i kad

Vlada nije predlagatelj.
U tijeku rasprave o tekstu konanog prijedloga zakona raspravlja se o

prijedlogu po dijelovima, glavama, odnosno odjeljcima, lancima te o
podnesenim amandmanima.
Nakon rasprave se odluuje o podnesenim amandmanima.
Predlagatelj zakona oituje se o svakom pojedinom amandmanu, a na

oitovanje predlagatelja moe se osvrnuti samo podnositelj amandmana.
Nakon provedene rasprave i odluivanja o amandmanima, zakljuuje se

rasprava i odluuje se o donoenju zakona glasovanjem zastupnika.
Izmjenama i dopunama Poslovnika Hrvatskog sabora iz 2003. godine

uvedena je mogunost elektronikog glasovanja, kako pri odluivanju o
donoenju zakona tako i drugim pitanjima iz nadlenosti Hrvatskog
S t r a n i c a | 126
sabora, i razraen njegov postupak. No danas se uglavnom i dalje glasuje
dizanjem ruku zastupnika kao to to je to bilo i prije.
G) Tree itanje zakona
Tree itanje zakona provodi se po odluci Sabora ili na zahtjev
predlagatelja i to u sluajevima kada je na tekst konanog prijedloga
zakona podnesen vei broj amandmana ili kada su amandmani takve
naravi da bitno mijenjaju sadraj konanog prijedloga zakona.
Tree itanje zakona provodi se, u pravilu, ako se amandmanima

predlagatelja bitno mijenja sadraj konanog prijedloga zakona.
Tree itanje zakona provodi se uz uvjete i po postupku propisanom ovim

Poslovnikom za drugo itanje.
H) Donoenje zakona po hitnom postupku

Iznimno, zakon se moe donijeti po hitnom postupku, samo kada to zahtijevaju
interesi obrane i drugi osobito opravdani dravni razlozi, odnosno kada
je to nuno radi sprjeavanja ili otklanjanja veih poremeaja u
gospodarstvu.
Uz prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi se konani
prijedlog zakona, koji sadri sve to i prijedlog zakona, osim to se umjesto
teksta prijedloga zakona prilae tekst konanog prijedloga zakona.
Kada prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi zastupnik, tada
mora imati pisanu podrku jo 25 zastupnika.
Prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku moe podnijeti klub
zastupnika koji ima 15 ili vie lanova te klubovi zastupnika koji imaju zajedno
15 ili vie lanova.
U hitnom se postupku objedinjuje prvo i drugo itanje zakona.
Prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku podnosi se predsjedniku
Sabora najkasnije 24 sata prije utvrivanja dnevnog reda na sjednici.
Predsjednik Sabora bez odgaanja upuuje prijedlog da se zakon donese po
hitnom postupku predsjednicima radnih tijela, svim zastupnicima, te Vladi ako
nije predlagatelj. O prijedlogu se odluuje prilikom utvrivanja dnevnog reda na
poetku sjednice, a moe se odluivati i tijekom utvrivanja dopune dnevnog
reda.
Ako predsjednik Sabora nije unio u prijedlog dnevnog reda sjednice prijedlog da
se zakon donese po hitnom postupku, a prijedlog je podnesen u rokovima i na
nain odreen Poslovnikom, na zahtjev predlagatelja zakona, zakon se uvrtava
u dnevni red, a nakon toga odluuje se o prijedlogu za hitni postupak.
S t r a n i c a | 127
Ako ne bude prihvaen prijedlog za hitni postupak, predsjednik Sabora moe
predloiti provoenje prvog itanja na istoj sjednici.
Po hitnom postupku donose se zakoni koji se usklauju s propisima Europske
unije ako to zatrai predlagatelj.
Iznimno, ako matino radno tijelo, Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav ili
Odbor za zakonodavstvo predloe da se zakon raspravi u prvom itanju jer nije
sukladan Ustavu ili pravnom sustavu, o zakonu e se raspraviti u prvom itanju.
NADZOR NAD RADOM VLADE I MINISTARA

SREDSTVA PARLAMNETARNOG NADZORA NAD RADOM VLADE
Ta su
-
sredstva sljedea:
zastupnika pitanja
interpelacija
istrana povjerenstva
glasovanje o povjerenju Vladi
Zastupnika pitanja u usmenom ili pisanom obliku moe postavljati svaki

zastupnik pojedinom ministru Vlade o radu upravnog resora kojemu je na elu,
a predsjedniku vlade o radu vlade.Dunost je ministra i predsjednika vlade da
na nain odreen poslovnikom odgovore na svako zastupniko pitanje.
Zastupnici, lanovi predstavnikog tijela, raspolau i pravom na interpelaciju.
Pravo na interpelaciju slino je zastupnikom pitanju prema tome to se
njime postavlja pitanje, odnosno trai objanjenje o odreenom postupku ili o
dijelu aktivnosti ili vlade u cjelini ili pojedinog ministra uz dvije bitne razlike.
Prva se sastoji u tome to pravo na zastupniko pitanje ima svaki zastupnik, a
pravo interpelacije daje se u pravilu samo skupini zastupnika. Druga je to to
kod interpelacije nakon odgovora vlade slijedi rasprava o odgovoru u
predstavnikom tijelu odnosno u odreenom njegovu domu, a nakon rasprave
glasuje se o tome je li predstavniko tijelo zadovoljno odgovorom, odnosno
objanjenjem vlade.
U Ustav RH interpelacija je uvedena ustavnim promjenama iz 2000. godine.
Ustav odreuje da zastupnici Hrvatskoga sabora imaju pravo postavljati Vladi
RH i pojedinim ministrima zastupnika pitanja. Najmanje jedna desetina
zastupnika Hrvatskog sabora moe podnijeti interpelaciju o radu Vlade RH ili
pojedinog njezinog lana.
Postavljanje zastupnikog pitanja i podnoenje interpelacije se ureuju
Poslovnikom.
Prema Poslovniku Hrvatskog sabora zastupnici postavljaju zastupnika pitanja
predsjedniku Vlade i lanovima Vlade u pisanom obliku, a usmeno u okviru
aktualnog prijepodneva koje se odrava na poetku svake sjednice
Hrvatskog sabora prije prelaska na prvu toku dnevnog reda. Tijekom aktualnog
prijepodneva zastupnici koji su lanovi jednog od klubova zastupnika mogu
postaviti ukupno 40 pitanja, a zastupnici nacionalnih manjina koji nisu
organizirani u klub zastupnika te po jedan zastupnik politikih stranaka koji
nemaju klub zastupnika mogu postaviti pitanje na svakoj drugoj sjednici. Broj
S t r a n i c a | 128
pitanja koja mogu postaviti pojedini zastupnici kluba zastupnika razmjeran je
broju lanova pojedinog kluba u odnosu na ukupni broj zastupnika. Redoslijed
postavljanja pitanja na aktualnom prijepodnevu odreuje se drijebom, nakon
to su zastupnici najavili postavljanje pitanja najkasnije 24 sata prije sjednice
Sabora.
Zastupnika pitanja
Zastupnici mogu postavljati zastupnika pitanja Vladi i pojedinom lanu Vlade:
- o ostvarivanju njezinih ustavnih prava i dunosti
- o stanju u pojedinim podrujima drutvenog ivota
- o izvrenju zakona i drugih akata Sabora
- o radu ministarstava i drugih tijela dravne uprave te organizacija koje
imaju javne ovlasti
zastupnika pitanja mogu se postavljati u usmeno i u pismenom obliku, a
zastupnik je duan navesti kome upuuje zastupniko pitanje
Usmena zastupnika pitanja
Usmena zastupnika pitanja mogu se postavljati na sjednicama za vrijeme
Aktualnog prijepodneva.
Broj pitanja koja mogu postaviti zastupnici pojedinog kluba zastupnika odreuju
se razmjerno broju lanova pojedinog kluba u odnosu na ukupan broj
zastupnika na nain da se broj lanova pojedinog kluba podijeli s etiri, s time
da se pri izraunu rezultat 0.5 i vie korigira na vie.
Zastupnik ima pravo izraziti zadovoljstvo ili nezadovoljstvo odgovorom na
zastupniko pitanje iznoenjem razloga u trajanju do jedne minute. Ako je
nezadovoljan odgovorom, zastupnik moe traiti da mu Vlada, odnosno ministri
dostave pisani odgovor.
Tijekom Aktualnog prijepodneva zastupnik ne moe traiti rije da bi
odgovorio na navod iznesen u zastupnikom pitanju drugog zastupnika ili koji je
u odgovoru na zastupniko pitanje iznio predsjednik ili lan Vlade.
Najava pitanja
Zastupnici postavljanje usmenih pitanja psano najavljuju najkasnije 24 sata
prije poetka sjednice Sabora. Pisane najave ubacuju se u kutiju u Tajnitvu
Sabora. Pisana najava sadri:ime i prezime zastupnika koji eli postaviti pitanje,
naznaku kome se pitanje postavlja te naznaku podruja na koje se pitanje
odnosi
drijebaje o redoslijedu
Predsjednik Sabora duan je organizirati drijebanja kojim se utvruje redoslijed
za postavljanje usmenih pitanja odmah nakon proteka roka iz st.1.l.180.a ovog
Poslovnika. drijebanje se provodi javno na nain da tajnik plenarne sjednice
Sabora izvlai pisane najave iz kutije. Po redoslijedu izvuenih pisanih najava
sastavlja se lista kojom se odreuje redoslijed zastupnika koji postavljaju
usmena zastupnika pitanja.
Pitanja nezavisnih zastupnika koji nisu izabrani na listi politike stranke i
zastupnika nacionalnih manjina te po jednog zastupnika politike stranke koja
nema klub zastupnika stavljaju se na prvo i svako daljnje mjesto na listi iji je
redni broj djeljiv s brojem pet, a prema redoslijedu kojim su izvuena u odnosu
na ostala pitanja.
S t r a n i c a | 129
Nakon drijebanja lista s preslikom pisanih najava dostavlja se predsjedniku
Vlade.
Pravo kluba
Klubovi zastupnika, radi vanosti postavljenih pitanja, ovlateni su promijeniti
podruje i redoslijed za najvie tri pitanja koja su najavili lanovi tog kluba o
emu su duni izvijestiti predsjednika Sabora i predsjednika Vlade najkasnije
jedan sat prije poetka sjednice Sabora.
Odgovori
Na pitanja upuena Vladi odgovara predsjednik ili lan Vlade. Na pitanja
upuena pojedinom ministru odgovara ministar. Predsjednik Vlade duan je
osigurati nazonosti najmanje polovine lanova Vlade na sjednici Sabora u
vrijeme odreeno za postavljanje zastupnikih pitanja. lan Vlade kome je
upueno pitanje duan je odgovoriti na postavljeno pitanje na istoj sjednici na
kojoj je pitanje postavljeno ili navesti razloge zbog kojih ne moe odgovoriti.
Odgovorn na postavljeno pitanje u pravilu traje dvije minute, a ako je to zbog
sloenosti pitanja potrebno, odgovor moe trajati do etiri minute.
Odbijanje odgovora
lan Vlade kojem je postavljeno zastupniko pitanje moe odbiti odgovoriti na
postavljeno pitanje ako se to pitanje ne odnosi na njegov rad ili poslove iz
njegova djelokruga. Ako je odgovor povjerljive naravi, lan Vlade moe
predloiti da odgovori neposredno zastupniku ili na zatvorenoj sjednici radnog
tijela u ijem je djelokrugu to pitanje.
Pisana zastupnika pitanja
Zastupnici mogu, posredovanjem predsjednika Sabora, postavljati zastupnika
pitanja u pisanom obliku, a nakon dobivenog odgovora i dopunska zastupnika
pitanja. Pitanje mora biti postavljeno u skladu s odredbama ovog Poslovnika.
Ako ono nije u skladu s odredbama Poslovnika, predsjednik Sabora pozvat e
zastupnika da svoje pitanje uskladi s odredbama Poslovnika. Ako zastupnik ne
uskladi svoje pitanje s odredbama ovog Poslovnika, predsjednik Sabora nee to
pitanje uputiti Vladi, odnosno ministru i o tome e izvijestiti zastupnika.
Pisani odgovor
Pisani odgovor a pitanje postavljeno u pisanom obliku daje se u roku od 30
dana od dana kada je pitanje dostavljeno Vladi, odnosno pojedinom ministru
kojem je upueno. U istom roku Vlada, odnosno ministar duni su odgovoriti na
usmeno postavljeno pitanje, ako zastupnik nije dobio odgovor na sjednici
Sabora ili je zatraio pisani odgovor.
Vlada, odnosno ministar dostavlja pisani odgovor zastupniku na zastupniko
pitanje posredovanjem predsjednika Sabora. Predsjednik Sabora upuuje
pisani odgovor svim zastupnicima.
Produeni rok za odgovor
Ako Vlada ili lan Vlade ne odgovore na pitanje, predsjednik Sabora na kraju
vremena odreenog za postavljanje zastupnikih pitanja izvijestit e zastupnika
o pitanjima na koja Vlada ili pojedini lan Vlade nisu dostavili odgovor u
propisanom roku i zahtijevati da se u roku od osam dana dostavi odgovor.
Interpelacija
Interpelacijom se na sjednici Sabora otvara rasprava:
S t r a n i c a | 130
- o radu Vlade u cjelini ili
- o pojedinim odlukama Vlade ili ministarstava
ako one odstupaju od opeg stajalita Vlade ili ministarstava u provoenju
zakona ili utvrene politike.
Interpelacija se moe podnijeti i kada zastupnik nije zadovoljan ni naknadnim
dopunskim pisanim odgovorom Vlade ili lana Vlade na postavljeno pitanje, a
pitanje i odgovor ukazuju da postoje osobito opravdani razlozi da se o njima
otvori rasprava u Saboru.
Interpelacija se podnosi u pisanim obliku. U njoj mora biti jasno postavljeno i
obrazloeno pitanje koje treba raspraviti. Interpelaciju potpisuju svi zastupnici
koji su je pokrenuli.
Interpelaciju predsjedniku Sabora podnosi najmanje desetina zastupnika, a
on dostavlja predsjedniku Vlade i zastupnicima.
Odgovor Vlade
Vlada je obvezna, u povodu interpelacije, dostaviti predsjedniku Sabora,
najkasnije u roku od 8 dana od dana prijama intepelacije, izvjee o svojim
miljenjima i stajalitima u povodu interpelacije. Predsjednik Sabora upuuju
izvjee zastupnicima.
Rok za raspravu
Interpelacija se uvrtava u dnevni red prve idue sjednice Sabora koja se
odrava nakon dostavljanja izvjea Vlade. Ako Vlada ne podnese izvjee u
roku, interpelacija se uvrtava u dnevni red prve idue sjednice po isteku
toga roka.
Obrazloenje interpelacija
Predstavnik zastupnika koji su pokrenuli interpelaciju ima pravo na sjednici
Sabora obrazloiti interpelaciju. Predsjednik Vlade kada je interpelacija
pokrenuta o radu Vlade u cjelini ili o pojedinim odlukama Vlade, odnosno
pojedini ministar, kada se interpelacija odnosi na rad ministarstva, imaju pravo
na sjednici usmeno obrazloiti izvjee Vlade u povodu interpelacije. Nakon
toga Sabor provodi raspravu.
Rasprava
Raspravu o interpelaciji Sabor moe zavriti utvrivanjem stajalita o pitanju
koje je pokrenuto intepelacijom. Po zavrenoj raspravi o interpelaciji Sabor
moe postaviti pitanje odgovornosti Vlade ili pokrenuti pitanje povjerenja
predsjedniku Vlade, pojedinom njezinom lanu ili Vladi u cjelini.
Povlaenje ili odbijanje
Zastupnici koji su pokrenuli interpelaciju mogu je povui najkasnije prije
odluivanja o njoj. Ako je interpelacija odbijena na sjednici Sabora, o istoj temi
ne moe se ponovno podnijeti interpelacija prije isteka roka od tri mjeseca do
dana kada je Sabor donio zakljuak kojim odbija interpelaciju.
Istrana povjerenstva
Predstavniko tijelo obavlja nadzor nad vladom i nad upravom u cjelini
putem svojih posebnih istranih povjerenstava koja imaju pravo ispitivati
pojedine aktivnosti vlade ili uprave. Vrlo se esto takvim povjerenstvima daje
S t r a n i c a | 131
pravo da sasluavaju svjedoke te da djeluju kao svojevrsna sudbena tijela
prema dravnim dunosnicima i slubenicima. Prema l.92. Ustava RH: Hrvatsk
i Sabor moe osnivati istrana povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa.
Istrana povjerenstva imaju sastav, djelokrug i ovlasti u skaldu sa zakonom.
Predsjendik istranog povjerenstva bira se iz reda oporbenih zastupnika.
Pitanje povjerenja Vladi
Na prijedlog najmanje jedne petine ukupnog broja zastupnika moe se
pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojednim njezinom lanu ili
vladi u cjelini. Glasovanje o povjerenju Vladi moe zahtijevati i njezin
predsjednik. Prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja predsjedniku Vlade,
pojedinom lanu ili Vladi u cjelini, uvrtava se odmah u dnevni red, bez
odluivanja.
Vlada je duna oitovati se o prijedlogu iz st.1. ovog lanka najkasnije u roku od
8 dana od dan uvrtavanja prijedloga u dnevni red. Ne moe se raspravljati i
glasovati o povjerenju prije nego protekne sedam dana od dana dostave
prijedloga Saboru.
Sabor e o povjerenju raspravljati i glasovati najkasnije u roku od 30 dana
od dan dostave prijedloga Saboru.
U raspravi o povjerenju predsjedniku Vlade ili Vladi u cijelini predsjednik Vlade
moe usmeno obrazloiti oitovanje Vlade o prijedlogu, a o prijedlogu za
pokretanje pitanja povjerenja pojedinom ministru moe se oitovati taj ministar.
Predsjednik Vlade odnosno ministar mogu prije zavrnog govora predlagatelja
odrati govor, a mogu se javljati i dobiti rije tijekom rasprave radi davanja
objanjenja.
Na izlaganje predstavnika predlagatelja ili govor zastupnika moe odgovoriti
predsjednik Vlade ili ministar o ijem se povjerenju raspravlja. Na izlaganje
predjednika Vlade ili ministra moe odgovoriti samo zastupnik kojeg je
predjednik Vlade, odnosno ministar u izlaganju spomenuo ili predstavnik
predlagatelja. Odluka o nepovjerenju donijeta je ako je za nju glasovala
veina od ukupnog borja zastupnika u Saboru.
Ponavljanje odbijenog prijedloga
Ako Sabor odbije prijedlog za izgasavnajem nepovjerenja Vladi, odnosno
pojedinom njezinom lanu, zastupnici koji su ga postavili ne mogu ponovno
podnijeti isti prijedlog prije isteka roka od est mjeseci.
Ako se izglasa nepovjerenje predjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik
Vlade i Vlada podnose ostavku.
Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom lanu Vlade, predjednik Vlade moe
umjesto njega predloiti drugoga lana Saboru da mu izglasa povjerenje ili
predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku.
REFERENDUM U REPUBLICI HRVATSKOJ
S t r a n i c a | 132
Referendum i drugi oblici osobnog sudjelovanja hrvatskih dravljana s birakim
pravom u obavljanju dravne vlasti i lokalne samouprave ureen je u Ustavu RH,
a razraen je u Zakonu o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u
obavljanju dravne vlasti i lokalne i podrune (regionalne) samouprave.
Ustav RH izriito navodi dva oblika ostvarivanja vlasti naroda:
1. izborom narodnih predstavnika,
2. neposrednim odluivanjem.
Referendum se moe raspisati o sljedeim pitanjima:
- prijedlog za promjenu Ustava
- prijedlog za promjenu zakona
- o drugom pitanju iz djelokruga Hrvatskog sabora
- pitanju za koje Predsjednik RH dri da je vano za neovisnost,
jedinstvenost i opstojnost Republike
Ustavotvorni i zakonodavni referendum (fakultativni) moe raspisati
Hrvatski sabor, svojom odlukom ili na zahtjev 10% biraa ili predsjednik
Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade.
Ustav nema izriite odredbe s kojom bi veinom Hrvatski sabor trebao donijeti
odluku o raspisivanju referenduma tako da bi je Sabor donio veinom glasova
uz uvjet da je na sjednici nazona veina zastupnika.
Referendum o prijedlogu zakona moe raspisati samo Hrvatski sabor, ali i
Predsjednik RH, ako bi smatrao da dotini zakon sadrajno obuhvaa neko pitanje
koje je vano za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost RH. Meutim, predsjednik
je bitno ogranien jer mu za raspisivanje referenduma u svakom sluaju teba
prijedlog Vlade i supotpis predsjednika Vlade.
Graanska inicijativa za raspisivanje referenduma
Promjenom Ustava Republike Hrvatske iz 2000. godine prihvaen je institut
graanske inicijative za raspisivanje referenduma. Propisano je da e Hrvatski
sabor raspisati referendum u skladu sa zakonom, ako to zatrai deset posto od
ukupnog broja biraa u RH. Graanska inicijativa za raspisivanje referenduma
moe se primijeniti za svaku djelominu ili cjelovitu izmjenu Ustava i za svako
pitanje iz zakonodavne nadlenosti Sabora te za drugo pitanje koje birai
smatraju da je vano za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost RH.
Ustav izriito predvia i sluaj primjene obveznog referenduma. Rije je o
odluivanju o udruivanju RH u saveze s drugim dravama. Pravo da pokrene taj
postupak ima najmanja jedna treina zastupnika u Hrvatskom saboru,
predsjednik Republike i Vlada. Izrijekom se zabranjuje pokretanje postupka
udruivanja RH u saveze s drugim dravama u kojem bi udruivanje dovelo ili
moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog dravnog zajednitva, odnosno
neke balkanske dravne sveze u bilo kojem obliku.
S t r a n i c a | 133
Nakon to je postupak pokrenut, prethodnu odluku o udruivanju Hrvatske donosi
Sabor dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. Poslije prethodne odluke
konana odluka obvezno se donosi na referendumu. Konana odluka o
udruivanju donosi se veinom glasova biraa koji su pristupili referendumu.
Referendum o udruivanju Republike mora se odrati u roku od 30 dana od dana
donoenja odluke Hrvatskog sabora.
Savjetodavni referndum izrijekom predvia st.6.l.87. nakon ustanih promjena
iz 2010. Odluka donesena na takvom referendumu nije formalno obvezna, ali se u
pravilu potuje zbog svoje izvanredne politike teine.
LOKALNI REFERNDUM
Ustav u l.133.st.3.ureuje institut lokalnog referenduma propisujui da
graani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima putem
zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odluivanja u skladu sa
zakonom i statutom. Prema st.4. istog lanka Ustava, pravo iz ovog lanka u RH
ostvaruju i graani EU, u skladu sa zakonom i pravnom steevinom EU.
Lokalni referendum (opini, gradu i upaniji), raspisuje predstavniko tijelo
jedinice lokalne samouprave (opinsko i gradsko vijee) i predstavniko tijelo
jedinice podrune (regionalne) samouprave (upanijska skuptina). Predstavnika
tijela jedinica lokalne samouprave i jedinica podrune (regionalne) samouprave
mogu raspisati referendum o svakom pitanju iz svojeg samoupravnog djelokruga
o kojem predstavniko tijelo ima pravo donositi odluke. Tom odredbom odreuje
se sadrajni okvir fakultativnog lokalnog referenduma.
Referendum o opozivu gradonaelnika
Zakon o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi predvidio jem ogunost
opoziva opinskog naelnika, gradonaelnika ili upana putem postupka opoziva
od strane biraa. Zakonodavac je za taj oblik opoziva uveo naziv referendum
koji se uobiajio pa nije mijenjan ni promjenama Zakona iz 2012.
Referendum o opozivu raspisjue predstavniko tijelo jedinice lokalne samouprave
na zahtejv najmnaje 20% svih biraa. Opinski naelnik, gradonaelnik ili upan
bit e opozvan ako se za opoziv izjasni veina biraa koji su glasovali, pod
uvjetom da to bude najmanje jedna treina svih biraa upisanih u biraki popis
u lokalnoj jedinici.
Na lokalnom referendumu imaju pravo sudjelovati birai koji imaju prebivalite na
podruju jedinice lokalne samouprave, odnosno jedinice podrune (regionalne)
samouprave za koju je raspisan referendum. Na referendumu birai odluuju
tajnim glasovanjem i to veinom biraa koji su glasovali.
NARODNA INICIJATIVA I PRAVO PETICIJE
S t r a n i c a | 134
Narodna inicijativa je oblik neposredne demokracije gdje odreeni broj
graana, biraa ili odreen postotak birakog tijela ima pravo predlagati nacrte
zakona, drugih opih akata ili politikih odluka. U tom sluaju zakonodavno ili
predstavniko tijelo je duno provesti itav zakonodavni postupak.
Ako na temelju narodne inicijative zakonodavno tijelo donese zakon, narodna
inicijativa je uspjela. Ne donese li na temelju provedenog zakonodavnog postupka
predloeni zakon prijedlog zakona se iznosi narodu na referendum. Takvu odredbu
predvia vicarski Ustav iz 1874. godine i ustavi vicarskih kantona. Prema
Ustavu Italije iz 1948. godine 500 000 biraa moe svojim potpisima dovesti do
raspisivanja referenduma o ukidanju nekog zakona ili dijela zakona. To je
kombinacija narodne inicijative i narodnog zakonodavnog veta. Izuzeti su zakoni
iz podruja poreza i prorauna, amnestije i zakon o potvrdi meunarodnih
ugovora.
Ustav RH promjenama iz 2000. godine predvia primjenu narodne inicijative za
raspisivanje referenduma. To pravo ima 10 % biraa u RH.
Europska graanska inicijativa
U pravni sustav EU 2011. Godine uvedena je europska graanska inicijativa:
najmanje milijun europskih dravljana iz njamanje sedam drava lanica moe,
po detaljno propisanom postupku, Europskoj komisiji podnijeti prijedlog za
donoenje nekog propisa. Potpisi za inicijativu mogu se dati i ispunjavanjem
obrazaca na internetu. Podneseni priejdlog ima samo savjetodavni uinak.
Peticija je oblik neposredne demokracije koji obiljeava pravo graana kao
pojedinca ili skupine graana da se ali ili da neto predlae predstavnikom
tijelu.
Razlikuje se peticija u irem i uem smislu.
Peticija u irem smislu je alba koju moe uputiti svaki ovjek, i onaj koji nije
dravljanin odreene drave. To je osobno pravo koje, ako je ustavom
predvieno, pripada svim ljudima koji prebivaju na podruju odreene drave.
Peticija u irem smislu obuhvaa albu na djelovanje ili pojedinane akte
upravnih tijela.
Pravo peticije u uem smislu pripada samo dravljanima odreene drave.
Obuhvaa pravo predlaganja rjeavanja odreenih pitanja iz djelokruga
predstavnikog tijela, pravo podnoenja zakonodavnih prijedloga ili miljenja o
zakonskom prijedlogu.
Dvije osnovne razlike izmeu narodne inicijative i prava peticije u uem smislu su
da kod prava peticije zakonodavno tijelo nije duno provesti cjelovit zakonodavni
postupak ve peticiju moe odmah odbaciti odbor zakonodavnog tijela odnosno
njegovo povjerenstvo za molbe i albe. Pravo peticije u uem smislu pripada
dravljaninu kao pojedincu dok narodnu inicijativu, ako je ustav predvia, uvijek
moe koristiti samo odreena vea skupina ili postotak biraa.
Ustav RH propisuje da svaki graanin ima pravo slati predstavke i pritube,
davati prijedloge dravnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.
Propisuje i pravo graana na odgovor na predstavke i pritube te prijedloge.
S t r a n i c a | 135
Sadrajno, to je najire pravo peticije koje se ustavom podjeljuje dravljanima
RH.
Prvi sluaj primjene dravnog referenduma u RH jest referendum koji je raspisao

predsjednik Republike 25.04.1991. godine, a na kojem su se dravljani RH
19.05.1991. godine izjasnili, odgovarajui na dva pitanja koja su se sadrajno
odnosila na samoodreenje hrvatskog naroda u RH odnosno izbor izmeu
suverene i neovisne RH koja se s ostalim republikama moe udruiti u savez
suverenih republika ili ostanak RH u federativnoj Jugoslaviji. Na temelju rezultata
referenduma Hrvatski sabor je 25.06.1991. godine donio Ustavnu odluku o
suverenitetu i neovisnosti RH kojom je RH proglaena suverenom i neovisnom
dravom.
Drugi sluaj primjene dravnog referenduma je referendum o pristupanju
Republike Hrvatske Europskoj uniji odran 22.01.2012., na kojemu su se
dravljani RH izjasnili za pristupanje veinom od 66,27% nasuprot 33,13%
glasova, odgovarajui na jednostavno pitanje Jeste li za lanstvo Republike
Hrvatske u Europskoj Uniji?
PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik RH jest:
- izvanstranaki ef drave
- vrhovni zapovjednik oruanih snaga
- jamac stabilnosti dravne vlasti
- sudionik u formiranju politike Vlade
Ustavne ovlasti
Predjednik RH:
1. predstavlja i zastupa RH u zemlji i inozemstvu
2. brine se za redovito i usklaeno djelovanje te za stabilnost dravne vlasti
3. odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH
4. raspisuje izbor za Hrvatski sabor
5. raspisuje referendum u skladu s Ustavom
6. povjerava mandat za sastav Vlade osobi koja na temelju raspodjele
zastupnikih mjesta i obavljenih konzultacija, uiva povjerenje veine
zastupnika
7. dodjeljuje pomilovanja
8. dodjeljuje odlikovanja i priznanja u skladu sa zakonom
9. obavlja druge dunosti odreene Ustavom od kojih je najvanija suradnja s
Vladom u formuliranju vanjske politike i nadzoru nad slubama sigurnosti
Predsjednik RH vrhovni je zapovjednik oruanih snaga te:
S t r a n i c a | 136
1. imenuje i razrjeava vojne zapovjednike, u skladu sa zakonom
2. na temelju odluke Hrvatkog sabora objavljuje rat i zakljuuje mir
3. u sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti
drave predsjednik Republike moe, uz supotpis predsjednika Vlade,
narediti uporabu oruanih snaga iako nije proglaeno ratno stanje
Ogranienja (inkompatibilitet)
Predsjednik Republike:
- ne moe obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dunost
- ne moe pripadati nikojoj politikoj stranici
Izbor
Predsjednik Republike brine se na temelju opeg i jednakog birakog prava na
neposrednim izborima tajnim glasovanjem, na pet godina
Predsjednik Republike nitko ne moe biti biran vie od dva puta.
Predjednik Republike bira se veinom svih biraa koji su glasovali.
Ako ni jedan od kandidata ne dobije takvu veinu, izbor se ponavlja nakon 14
dana (drugi krug izbora)
Na ponovljenom izboru u drugom krugu izbornika, pravo da budu birani imaju
dva kandidata koji su u prvom glasovanju dobili najvie glasova. Ako neki od
kandidata koji su dobili najvie glasova odustane pravo da bude biran stjee
kandidat koji je sljedei po broju dobivenih glasova.
Suradnja s Vladom i Hrvatskim saborom
1. predsjednik Republike i Vlada RH surauju u oblikovanju i provoenju
vanjske politike
2. predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednik Vlade
odluuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda Republike
Hrvatske u inozemstvu
3. predsjednik Republike, na prijedlog Vlade i uz miljenje nadlenog
odbora Hrvatskog sabora, donosi odluku o postavljanju i opozivu efova
diplomatskih misija RH u inozemstvu, uz prethodni supotpis predsjednika
Vlade RH
4. predsjednik Republike prima vjerodostojnice i opozivna pisma inozemskih
efova diplomatskih misija
5. predsjednik Republike moe predloiti Vladi da odri sjednicu i razmotri
odreena pitanja te moe biti nazoan sjednici Vlade i sudjelovati u
raspravi
Predsjednik Republike samo povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi
koja na temelju raspodjele zastupnikih mjesta u Saboru i obavljenih
konzultacija sa stranakim klubovima, uiva povjerenje veine svih
zastupnika. On ne imenuje i razrjeuje dunosti predsjednika Vlade, a ni njezine
potpredsjednike i lanove.
Predsjednik Republike moe u vrijeme trajanja ratnog stanja donositi uredbe sa
zakonskom snagom na temelju i unutar ovlasti koje je dobio od Hrvatskog sabora.
Ako Sabor nije u zasjedanju, predsjednik Republike ima ovlast da uredbama sa
zakonskom snagom ureuje sva pitanja koja zahtijeva ratno stanje.
Sluaj sprijeenosti
Ta su pitanja zbog toga vrlo podrobno razrijeena l.97. Ustava tako da predviaju
sljedee situacije:
S t r a n i c a | 137
1. kraa sprijeenost u sluaju krae sprijeenosti uslijed odsutnosti,
bolesti ili koritenja godienjeg odmora, Predsjednik moe povjeriti
predsjedniku Sabora da ga zamjenjuje dok sam ne odlui vratiti se na
dunost. Dakle odluuje sam predsjednik
2. dua sprijeenost u sluaju due sprijeenosti uslijed bolesti ili
nesposobnosti, a posebno ako predsjednik nije u stanju odluiti o
povjeravanju dunosti privremenom zamjeniku, predsjednik Sabora
preuzima dunost privremenog predjednika Republike na temelju odluke
Ustavnog suda. Ustavni sud o tome odluuje na prijedlog Vlade.
3. ostavka, smrt ili nesposobnost dunost privremenog predsjednika
Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskog sabora u
sluaju smrti predsjednika RH, ostavke koja se podnosi predsjedniku
Ustavnog suda, kada Ustavni sud utvrdi razloge za prestanak mandata
predsjednika RH
Kada predjednik Sabora kao privremeni predsjednik RH donosi akt o proglaenju
zakona, akt supotpisuje predsjednik Vlade RH.
Izbori za novog predsjednika RH moraju se odrati u roku od 60 dana od dana
preuzimanja dunosti privremenog predsjednika Republike.
ZAKON O IZBORU PREDSJEDNIKA REPUBLIKE

Izbor predsjednika RH:
1. temeljne odredbe
l.94 URH - Predsjednik Republike bira se na temelju opeg i
jednakoga birakog prava na neposrednim izborima tajnim
glasovanjem na vrijeme od pet godina
2. raspisivanje izbora
uvijek raspisuje Vlada RH, treba razlikovati dvije situacije:
redoviti predsjedniki izbori
u vrijeme kad izabranom predsjedniku istjee mandat
Vlada RH mora raspisati izbore u roku koji omoguava
da se oni obave najmanje 30, a najvie 60 dana prije
isteka mandata
izvanredni predsjedniki izbori

za sluaj: smrti, ostavke ili trajne sprijeenosti
Vlada ih raspisuje u roku 60 dana od dana prestanka
predsjednike dunosti
3. kandidiranje zakonom ureeno

A) faza predlaganja kandidata
kandidate mogu predlagati politike stranke (nain predlaganja
kandidata mora biti predvien statutom politike stranke ili
posebnom odlukom donesenom na temelju statuta) registrirane u
RH i birai, pojedinano ili skupno (stranaki/koalicijski kandidat i
nezavisni predsjedniki kandidat); Zakon ne postavlja nikakva
dobna ogranienja za kanididiranje za predsjednika RH
B) faza podrke predloenom kandidatu
S t r a n i c a | 138
da bi predloeni uope postao kandidat, potrebno je da njegovu

kandidaturu podri potpisima najmanje 10.000 biraa bez obzira radi
li se o stranakom ili nezavisnom kandidatu. Prijedlozi kandidata
moraju se podnijeti DIP-u najkasnije u roku od 12 dana od dana
raspisivanja izbora. Uz prijedlog kandidata mora biti priloena od
suda ovjereno oitovanje kandidata o prihvaanju kandidature. U
roku 48 sati od isteka roka od 12 dana od dana raspisivanja izbora
DIP e objaviti lisu kandidata, abecednim redom prezimena, uz
naznaku stranke koja je pojedinca predloila ili naznaku da je u
pitanju nezavisni kandidat.
4. izbor
temeljno je naelo da se predsjednik bira apsolutnom veinom
svih biraa koji su glasovali
izabran je kandidat za koje je glasovalo najmanje 50% + 1 od
biraa koji su pristupili glasovanju
ako niti jedan kandidat ne dobije takvu veinu, izbor se
ponavlja nakon 14 dana kroz drugi krug
u drugom krugu sudjeluju dva kandidata koja su u prvom
krugu dobila najvie glasova
u sluaju odustajanja jednog od kandidata, obavit e se izbor
s jednim kandidatom
ako koji od kandidata odustane, pravo da bude ponovno biran
stjee kandidat koji je sljedei po broju dobivenih glasova
u sluaju da zbog odustajanja kandidata koji imaju pravo
sudjelovati na ponovnim izborima ostane samo jedan
kandidat, obavit e se izbor s jednim kandidatom
Zatita izbornog prava
Pravo podnijeti prigovor u postupku izbora imaju:
- politike stranke
- kandidati
- najmanje 100 biraa ili
- najmanje 5% biraa izborne jedinice u kojoj se provode izbori
(isti postupak kao i kod izbor za Hrvatski sabor)
VLADA I SREDINJA UPRAVA

Vlada RH obavlja izvrnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Vladu RH ine
predsjednik, jedan ili vie potpredsjednika i ministri.
Predsjednik Republike povjerava mandat za sastavljanje Vlade jednom od
zastupnika, osobi koja predstavlja svoju Vladu i njezin program Saboru od kojeg
zahtijeva izglasavanje povjerenja da bi mogla stupiti na dunost.
Odmah nakon sastavljanja Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaanja
mandata, mandatar je duan program Vlade i Vladu predstaviti Saboru i zatraiti
glasovanje o povjerenju.
Vlada stupa na dunost kad joj povjerenje iskae veina svih zasupnika u
Saboru. Predsjednik i lanovi Vlade polau sveanu prisegu pred Saborom, a tekst
prisege utvruje se zakonom.
S t r a n i c a | 139
Na temelju odluke Sabora o iskazivanju povjerenja Vladi, rjeenje o imenovanju
predsjednika Vlade donosi predsjednik RH uz supotpis predsjednika Sabora, a
rjeenje o imenovanju lanova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis
predsjednika Sabora.
Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku 30 dana od dana prihvaanja mandata,
predsjednik RH moe mu produiti mandat za najvie jo 30 dana. Ako ni u tom
roku ne uspije sastaviti Vladu ili ako predloena Vlada ne dobije povjerenje,
predsjednik RH povjerit e mandat za sastav drugoj osobi.
Ako Vlada ne bi bila sastavljena kako smo to prethodno naveli, tada predsjednik
imenuje privremenu nestranaku Vladu, ali istodobno raspisuje prijevremene
izbore za Sabor.
Nadlenosti Vlade
1. predlae zakone i druge akte Saboru
2. predlae dravni proraun i zavrni raun
3. provodi zakone i druge odluke Sabora
4. donosi uredbe za izvrenje zakona te uredbe na temelju zakonodavne
delegacije
5. vodi vanjsku i unutarnju politiku
6. usmjerava i nadzire rad dravne uprave
7. brine o gospodarskom razvitku zemlje
8. usmjerava djelovanje i razvitak javnih slubi
9. obavlja druge poslove odreene Ustavom i zakonima
Odgovornost Vlade pred Hrvatskim saborom

Vlada odgovara Saboru. Predsjednik i lanovi Vlade zajedniki su odgovorni za
odluke koje donosi Vlada, a osbno su odgovorni za svoje podruje rada.
Zastupnici Sabora imaju pravo postavljati Vladi i pojedinim ministrima
zastupnika pitanja. Najmanje desetina zastupnika Sabora moe podnijeti
intrepelaciju o radu Vlade ili pojedinog njezinog lana. Ustav poblie odreuje
pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinom njezinom lanu ili Vladi u cjelini.
Sabor odnosno njegova radna tijela mogu traiti izvjea i podatke od ministara
i dunosnika koji rukovode radom drugih tijela dravne uprave, a oni su na
postavljeni zahtjev obvezni:
- izvijestiti o pitanjima i pojavama u djelokrugu ministarstva, odnosno
drugog tijela dravne uprave
- podnijeti izvjee o izvravanju i provoenju zakona i drugih akata,
odnosno zadaa
- dostaviti podatke kojima raspolau ili koje su u svom djelokrugu obvezni
prikupljati i evidentirati te spise i drugo potrebno za rad Sabora ili radnog
tijela
- odgovoriti na upuena pitanja
Dravna uprava provodi zakone, donosi propise i odluuje o pravima
Ustrojstvo i poslovi dravne uprave i nain njihova obavljanja ureuju se
zakonom. Odreeni poslovi dravne uprave mogu se zakonom povjeriti tijelima
S t r a n i c a | 140
jedinica lokalne i podrune samouprave i pravnim osobama koje imaju javne
ovlasti. Zakonom i drugim propisima ureuje se status dravnih slubenika te
radnopravni status namjetenika.
ODNOS VLADE S HRVATSKIM SABOROM

Sabor uvodi Vladu u dunost izglasavanjem povjerenja. Sabor glasuje o
povjerenju na prijedlog osobe kojoj je predsjednik Republike povjerio mandat za
sastavljanje Vlade, na temelju raspodijele zastupnikih mjesta i obavljenih
konzultacija,. Mandatar je odmah po sastavljanju Vlade, a njakasnije u roku 30
dana od dana prihvaanja mandata, duan program i sastav Vlade predloiti
Saboru i zatraiti glasovanje o povjerenju.
Vidi ranije navedeno o mogunosti izglasavanja nepovjerenja Vladi
ODNOS VLADE S PREDSJEDNIKOM REPUBLIKE

Predsjendik RH i Vlada surauju:
- u oblikovanju i provoenju vanjske politike
- Predsjednik RH na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade
odluuje o osnivanju diplomatskih misija i konzularnih ureda RH u
inozemstvu
- Postavljanje i opoziv efova diplomatskih misija RH u inozemstvu i
djelokrugu je predsjednika Republike, ali je ogranieno prethodnim
supotpisom predsjednika Vlade to treba tumaiti kao pogreno
formuliran zahtjev za postizanjem suglasnosti
- U usmjeravanju rada sigurnosnih slubi
- U imenovanju elnika sigurnosnih slubi uz prethodno pribavljeno
miljenje
nadlenog
odbora
Hrvatskog
sabora.
Imenovanje
supotpisuju predsjednik RH i predsjednik Vlade RH
Ta odredba ne propisuje kako se donosi odluka o razrjeenju elnika
sigurnosnih slubi. U praksi je protumaeno kako je za razrjeenje tih elnika
slubi takoer potreban supotpis predsjednika RH i predsjednika Vlade, odnosno
da se za njihovo razrjeenje primjenjuju ista pravila postupka kao i za
imenovanje.
Na pitanje to ako predsjednik RH i predsjednik Vlade ne postignu suglasnost,
Ustav ne propisuje posebno rjeenje te to upuuje predsjednika RH i Vlade na
suradnju.
Predsjednik RH moe predloiti Vladi da odri sjednicu i razmotri odreena
pitanja. Predsjednik moe biti nazoan sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi. Tako
predsjednik moe djelovati na javno miljenje i poticati rjeavanje pitanja koja
inae nisu u njegovoj nadlenosti, kao to su gospodarska i socijalna pitanja.
ZAKON O VLADI
Sastav i nadlenosti
S t r a n i c a | 141
Vladu RH ine predjednik, jedan ili vie potpredsjednika i ministara. Zbog odnosa
u koaliciji, predsjednik Vlade moe odrediti prvog potpredsjendika, bez posebno
utvrenih nadlenosti. lanovi bez odobrenja Vlade ne mogu obaljati neku drugu
profesionalnu dunost. Ustav poblie ne odreuje ni ustrojstvo ni nain rada i
odluivnja Vlade ve, kako je to uobiajeno za suvremene demokratske ustave,
reenje tih pitanja preputa zakonu te Poslovniku koji donosi Vlada.
Predsjednik Vlade
Predstavlja Vladu, saziva sjednice i predsjedava im, upravlja radom Vlade i
propisuje akte koje ona donosi. Ako predsjednik Vlade odredi prvog
potpredsjendika Vlade, on zamjenjuje predsjednika Vlade u sluaju njegove
odsutnosti ili sprijeenosti. Zamjenjivanje predsjednika Vlade nje mogue u
pitanjima i postupcima odluivanja o povjerenju Vladi, imenovanju i razrjeenju
lana Vlade.
Predsjednik Vlade moe lanovima Vlade davati odreene upute za rad, posebna
zaduenja, odnosno zadae i ovlastiti ih na provedbu i izvravanje odreenih
projekata, sukladno programu Vlade, odnosno sukladno zakljucima i drugim
aktima Sabora te preuzetim meunarodnim obvezama RH.
Kad predsjednik Vlade podnese ostavku, smatra se da su ostavku podnijeli svi
lanovi Vlade.
lan Vlade podnosi ostavku predsjedniku. Predsjendik Vlade odreuje jednog
potpredsjendika Vlade za usklaivanje djelovanja predstavnika Vlade u Saboru.
Odluivanje
Vlada moe zasjedati samo ako je na sjednici nazona veina lanova Vlade.
Vlada odluuje natpolovinom veinom glasova svih lanova Vlade, a u sluaju
da su glasovi podijeljeni odluuje glas predsjednika Vlade. Vlada odluuje
dvotreinskom veinom glasova svih lanova Vlade kad nadlenim fravnim
tijelima predlae:
- Promjenu Ustava RH
- Udruivanje ili razdruivanje s drugim dravama
- Promjenu granica RH
- Rasputanje Sabora
- Raspisivanje dravnog referenduma
Ui kabinet
Ui kabinet Vlade ini predsjednik i potpredsjednici Vlade. Ui kabinet Vlade
predlae provedbu politike Vlade, prati ostvarivanje programa rada Vlade,
prethodno raspravlja odreena pitanja iz nadlenosti Vlade te usklauje rad
lanova Vlade u obaljanju povjerenih im zadaa.
Sjednicama Ueg kabineta Vlade predsjedava predsjednik Vlade, a u sluaju
njegove odsutnosti ili sprijeenost predsjedava potpredsjednik Vlade kojeg odredi
predsjednik Vlade. Na sjednicu Ueg kabineta Vlade mogu se pozvati i ostali
lanovi Vlade kao i druge osobe koje odredi predsjednik Vlade.
S t r a n i c a | 142
Iznimno u sluaju kad se Vlada ne moe sastati u doba ratnog stanja ili
neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti RH te velikih
prirodnih nepogoda, Ui kabinet Vlade odluuje o pitanjima iz djelokruga Vlade.
Odluke Ueg kabineta Vlade potvruju se na prvoj sljedeoj sjednici Vlade.
Administrativna organizacija
Ured predsjednika Vlade
Ured predsjendika Vlade obalja strune i administrativne poslove za potrebe
predsjednika Vlade po njegovu nalogu. Radom Ureda upravlja predstojnik Ureda
kojeg imenuje Vlada na prijedlog predsjedika Vlade, a koji za svoj rad odgovara
predsjedniku Vlade. Predstojnik Ureda predsjednika Vlade ima poloaj zamjenika
ministra i dravni je dunosnik.
Ured predsjendika Vlade usklauje rad ostalih ureda Vlade te savjeta
predsjednika Vlade. U uupravljanju Uredom, predstojnik Ureda ima prava i ovlasti
elnika tijela dravne uprave. Unutarnje ustrojstvo i nain rada Ureda propisuje se
uredbom Vlade.
Predstojnik ima zamjenika kojeg imenuje i razrjeava Vlada na prijedlog
predsjednika Vlade. Zamjenik predstojnika Ureda dravni je dunosnik.
Glavno tajnitvo Vlade
Glavno tajnitvo obalja strune, analitike, upravno.pravne, administrativne,
ope, tehnike, pomone i informatike poslove za potrebe Vlade te
potpredsjednika i lanova Vlade. Za Ured predsjendika Vlade, Glavno tajnitvo
obavlja ope, tehnike, pomone i informatike poslove.
Glavnim tajnitvom upravlja glavni tajnik kojeg imenuje Vlada na prijedlog
predsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara predsjedniku Vlade i Vladi.
Glavni tajnik ima poloaj zamjenika ministra i dravni je dunosnik. Glavni tajnik
usklauje rad strunih slubi Vlade, sukladno Poslovniku Vlade RH i uredbama o
ustrojavanju slubi Vlade te pomae predsjendiku Vlade u pripremanju sjednica i
drugim poslovima Vlade. U upravljanju Glavnim tajnitvom glavni tajnik Vlade
ima prava i ovlasti elnika tijela dravne uprave. Unutarnje ustrojstvo i nain rada
Glavnog tajnitva propisuje se uredbom Vlade. Glavni tajnik Vlade ima zamjenika.
Zamjenika imenuje i razrjeuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade. Zamjenik
glavnog tajnika Vlade dravni je slubenik.
Ured potpredsjednika Vlade
Za potpredsjendika Vlade koji nije elnik ministarstva ustrojava se Ured
potpredsjendika Vlade koji obavlja strune i administrativne poslove za potrebe
potpredsjendika Vlade te druge poslove po nalogu potpredsjednika Vlade.
Radom Ureda potpredsjednika Vlade upravlja predstojnik ureda kojeg imenuje
Vlada na prijedlog potpredsjednika Vlade, a koji za svoj rad odgovara
potpredsjedniku Vlade.
Predstojnik Ureda potpredsjednika Vlade rukovodei je dravni slubenik.
Savjeti Vlade i posebni povjerenici
Predsjednik Vlade imenuje posebne savjetnike ili savjete sa zadaama:
- Utvrivanja stanja
- Izrade stratekih razvojnih planova i analiza
- Priprema prijedloga
S t r a n i c a | 143
-
Usklaivanje provedbe pojedinih projekata iz programa Vlade

Pojedina pitanja stalne ili povremene prirode od znaaja za obavljanje
dunosti predsjednika Vlade
Posebni savjetnici i savjeti mogu se imenovati na cijelo vrijeme trajanja mandata
predsjednika Vlade ili na odreeno vrijeme dok priroda posla to zahtijeva.
Za posebnog savjetnika moe se imenovati i osoba koja nije u stalnom radnom
odnosu u Vladi, a rjeenjem o imenovanju moe joj se odrediti naknada za rad.
Na imenovanja i razrjeenja posebnih savjetnika ne primjenjuju se odredbe
propisa o zapoljavanju dravnih slubenika.
Pojedini lan Vlade moe, uz suglasnost predsjednika Vlade, imenovati posebnog
savjetnika uz odgovarajuu primjenu odredaba ovog lanka.
Radna tijela
Vlada moe osnovati stalna i povremena radna tijela za davanje prijedloga,
miljenja, odnosno strunih obrazloenja o pitanjima iz svoga djelokruga.
Sjednicama stalnog radnog tijela Vlade, u pravilu, predsjedava jedan od
potpredsjednika Vlade.
Stalna radna tijela Vlada osniva Poslovnikom, a povremena odlukom kojom se
utvruje njihova zadaa i sastav.
Poslovnikom se detaljnije propisuju nadlenost i nain rada radnih tijela Vlade.
Odbor za poslove EU
Vlada osniva Odbor za poslove EU kojim predsjedava potpredsjednik Vlade. Odbor
razmatra pitanja te donosi odluke i druge akte koji se odnose na usklaivanje
pravnog sustava RH s pravnim sustavom EU te usklaivanje i potvrivanje
stajalita koja e zastupati predstavnici tijela dravne uprave u radu institucija i
tijela EU.
Poslovnik se detaljnije propisuju nadlenost i nain rada Odbora za poslove EU.
Uredi i agencije
Vlada uredbom osniva urede, agencije, direkcije i druge strune slube radi
obaljanja poslova iz svojeg djelokruga i odreuje njihov ustroj. Uredom,
agencijom, direkcijom, odnosno drugom slubom Vlade upravlja ravnatelj kojeg
imenuje Vlada na prijedlog predsjednika Vlade po prethodno provedenom javnom
natjeaju. Ravnatelj u odnosu na dravne slubenika i namjetenike ureda,
agencija, direkcija i drugih slubi, ima prava i ovlasti elnika tijela dravne
uprave. Ravnatelj Ureda Vlade za svoj rada odgovara Vladi.
Na urede, agencije, direkcije i druge slube Vlade primjenjuju se propisi koji
ureuju ustrojstvo, nain rada i financiranja tijela dravne uprave te propisi o
dravnim slubenicima i namjetenicima ukoliko posebnim propisom nije
drugaije odreeno.
Struni uredi su:
- Ured za zakonodavstvo
- Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina
- Ured za ravnopravnost spolova
- Ured za udruge
- Ured za razminiranje
S t r a n i c a | 144
-
Ured za suzbijanje zlouporaba droga

Ured za ope poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH
Ured za protokol
Povjerenstva
Za odluivanje o upravnim stvarima iz svoje nadlenosti i radi predlaganja
odluka, Vlada moe osnivati povjerenstva.
O osnivanju povjerenstva i imenovanju predsjednika i lanova povjerenstva Vlada
donosi odluku.
Rjeenje Vlade, odnosno povjerenstva o upravnoj stvari je izvrno i protiv njega
se moe pokrenuti upravni spor.
Akti Vlade
Akti Vlade jesu:
- uredbu u skaldu s Ustavom i zakonima
- Poslovnik kojim, sukladno Zakonu, ureuje ustrojstvo, nain rada,
odluivanje Vlade i vrste akata koje donosi Vlada
- Odluke, rjeenja i zakljuci o pitanjima koja se ne ureuju uredbama
Odlukom se ureuju pojedina pitanja iz nadlenosti Vlade ili odreuju mjere, daje
suglasnosti ili potvruju akti drugih tijela i pravnih osoba te odluuje o drugim
pitanjima o kojima se ne donosi propis.
Zakljukom se utvruje stajalite Vlade u pitanjima provedbe utvrene politike te
odreuju zadae tijelima dravne uprave.
Rjeenjem se odluuje o imenovanjima i razrjeenjima te o drugim pojedinanim
stvarima iz djelokruga Vlade.
Imunitet
Protiv lanova Vlade ne moe se voditi kazneni postupak za vrijeme trajanja
mandata zbog kaznenog djela za koje je zaprijeena kazna zatvora do 5 godina,
bez prethodnog odobrenja Vlade.
SREDINJA DRAVNA UPRAVA

Ustrojstvo, djelokrug i nain rada dravne uprave ureuje Zakon o sustavu
dravne uprave.
Poslovi dravne uprave su:
1) neposredna provedba zakona
2) donoenje propisa za njihovu provedbu
3) obavljanje upravnog nadzora te drugi upravni i struni poslovi
Poslove dravne uprave obavljaju (a pod nadzorom Vlade):
zakon moe ovlastiti i tijela jedinica lokalne i podrune samouprave ili
druge pravne osobe
S t r a n i c a | 145
Vlada usklauje i nadzire obavljanje poslova dravne uprave.

Sredstva za rad tijela dravne uprave osiguravaju se u dravnom proraunu.
Sredstva za obavljanje poslova dravne uprave povjerenih tijelima jedinica
lokalne i podrune samouprave odnosno pravnim osobama koje imaju javne
ovlasti osiguravaju se u skladu s posebnim zakonom kojim su povjerene te
ovlasti. Rad tijela je javan. Javnost se moe iskljuiti samo iznimno u
sluajevima predvienim zakonom.
Drava odgovara za tetu koja graaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci
nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela dravne uprave, tijela jedinica
lokalne i podrune (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju
javne ovlasti u povjerenim im poslovima dravne uprave.
Protiv pojedinanih akata i radnji i mjera tijela dravne uprave, tijela jedinica
lokalne i podrune (regionalne) samouprave i pravnih osoba koje imaju javne
ovlasti u povjerenim im poslovima dravne uprave, donesenih u prvom stupnju,
moe se podnijeti alba a u sluaju da alba nije doputena zatraiti sudska
zatita.
TIJELA DRAVNE UPRAVE

Tijela dravne uprave su:
A. ministarstva - kao sredinja tijela dravne uprave
B. dravne upravne organizacije - takoer, kao sredinja tijela dravne uprave
C. uredi dravne uprave - kao prvostupanjski uredi dravne uprave u
jedinicama podrune (regionalne) samouprave
2012. Vlada Zorana Milanovia provodi reorganizaciju ministarstva Zakon o
ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih sredinjih tijela dravne uprave:
ministarstva su:
1. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova,
2. Ministarstvo financija,
3. Ministarstvo obrane,
4. Ministarstvo unutarnjih poslova,
5. Ministarstvo pravosua,
6. Ministarstvo gospodarstva,
7. Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture,
8. Ministarstvo poljoprivrede,
9. Ministarstvo zatite okolia i prirode,
10. Ministarstvo zdravlja,
11. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,
12. Ministarstvo kulture,
13. Ministarstvo branitelja,
14. Ministarstvo uprave,
15. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije,
S t r a n i c a | 146
16.
17.
18.
19.
20.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
Ministarstvo
Ministarstvo
Ministarstvo
Ministarstvo
Ministarstvo
poduzetnitva i obrta,
rada i mirovinskog sustava,
turizma,
graditeljstva i prostornog ureenja,
socijalne politike i mladih;
8 je dravnih upravnih organizacija:

Dravna geodetska oprava,
Dravni hidrometeoroloki zavod,
Dravni zavod za intelektualno vlasnitvo,
Dravni zavod za mjeriteljstvo,
Dravni zavod za statistiku,
Dravni inspektorat,
Dravni zavod za radioloku i nuklearnu sigurnost,
Dravna uprava za zatitu i spaavanje;
Za obavljanje poslova i nadlenosti sredinjih dravnih tijela, mogu se u upaniji,

gradu ili opini osnovati podrune jedinice, a za obavljanje poslova dravne
uprave iz nadlenosti ureda dravne uprave u jedinicama podrune (regionalne)
samouprave mogu se u gradu, odnosno opini osnovati ispostave.
Zaposlenici u sredinjoj upravi

Ministri, njihovi zamjenici i pomonici, ravnatelji dravnih upravnih organizacija,
te njihovi zamjenici i pomonici dunosnici su RH.
Poslove dravne uprave u tijelima dravne uprave obavljaju dravni slubenici,
koji se primaju u dravnu slubu na temelju javnog natjeaja, ako zakonom nije
to drugo odreeno.
Pomono-tehnike poslove u tijelima dravne uprave obavljaju namjetenici.
NEZAVISNE REGULATORNE AGENCIJE

Nezavisne su regulatorna tijela utemeljena zakonima i formalno izdvojena iz
sustava sredinje uprave koja u sebi objedinjuju regulatornu, izvrnu i sudbenu
funkciju.
S obzirom na zakonsko definiranje razlikuju se dvije vrste agencija. To su:
1. Formalno nezavisne regulatorne agencije odgovorne samo za zakonitost
rada
2. Nezavisne agencije formalno bez regulatornih ovlasti posebno na podruju
prirodnih monopola kao to je energetika
Meutim, razlika je samo formalna. Sve se agencije bave ureivanjem odnosa i
zato ih je teko klasificirati.
Nadlenosti
Nae zakonodavstvo zapoelo je odreujui nadlenosti nezavisnih agencija na
europski nain. Prvi zakoni odredili su sljedee glavne nadlenosti:
S t r a n i c a | 147
1.
2.
3.
4.
5.
Donoenje propisa i utvrivanje standarda

Izdavanje dozvola za rad (ulazak na trite)
Opi nadzor nad potivanjem propisa na pojedinim podrujima
Izricanje sankcija za prekraje u prvom stupnju
Informiranje potroaa
Problemi nadzora
Temeljni problemi nadzora odreuju se na sljedei nain:
- Nepostojanje djelotvornog politikog nadzora
- Nepostojanje djelotvorne zatite ustavnosti i zakonitosti
- Nedjelotvorna zatita prava i sloboda pojedinaca i pravnih osoba
Pitanje politikog nadzora
Objedinjavanjem u jednom tijelu regulativne, egzekutivne, upravne i sudbene
funkcije, reinterpretiraju se temeljna ustavna naela i vrijednosti na provm mjestu
naelo dobe vlasti. Te svoje usluge agencije neovisno odreuju tarife za
korisnike koji su obvezni koristiti njihove usluge koje nadziru i mogu kanjavati.
Ustav nigdje ne doputa tako iroku delegaciju ovlasti. U pogledu politikog
nadzora, agencije se smatraju formalno autonomnim, neovisnim i neprofitnim,
dok zbiljski djeluju kao specifian dio sredinjeg dravnog aparata. Istodobno,
osobe podvrgnute regulativi, fizike i pravne osobe, praktino ne uivaju pravnu
zatitu.
Sredstva pravne zatite
Nadzor nad zakonitou regulative koju agencije donose, povjerena je
Zakonom o upravnim sporovima Visokom upravnom sudu. Znakovitija sudska
praksa jo ne postoji. Zatita od zakonitosti pojedinanih upravnih akata
nezavisnih agencija jest upravni spor, kao oblik kontrole zakonitosti pojedinanog
upravnog akta agencije.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Izvori
Ustav RH: temeljne odredbe o poloaju, sastavu, djelokrugu i odluivanju

Ustavni zakon o Ustavnom sudu te izmjene i dopune (a koji se donosi
po postupku izmjene Ustava, tako da njegove odredbe imaju nadzakonsku
snagu, vei i od organskih zakona, te istu kao i sam Ustav):
o uvjeti za izbor sudaca i prestanak njihove dunosti
o uvjeti i rokovi za pokretanje postpuka ocjene ustanosti i zakonitosti
o postupak i pravno djelovanje sudskih odluka
o zatita ustavnih sloboda i prava ovjeka i graanina
o te druga vana pitanja za rad Ustavnog suda
Poslovnik
o unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda koje obuhvaa ustavnosudska
tijela kao i upravu Suda
o pravila poslovanja Suda
S t r a n i c a | 148
Sastav i djelokrug
Ustavni sud RH ini 13 sudaca. Bira ih Sabor na prijedloga Odbora za ustav,
poslovnik i politiki sustav i to dvotreinskom veinom svih zastupnika to je
uvedeno ustavnom promjenom 2010. sa svrhom da parlamentarnim politikim
strankama nametne potrebu postizanja javnog i pravovremenog suglasja o
kandidatima. U sluaju kad nije mogue izabrati novog ustavnog suca namjesto
onog kojem prestaje mandat, sudac kojem istee mandat ostaje na funkciji dok
ne bude izabran novi sudac, a najdue na rok od dodatnih est mjeseci od
isteka njegova mandata. Biraju se na vrijeme od 8 godina, bez ogranienja
mogunosti ponovnog izbora.
Biraju se iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, dravnih odvjetnika,
odvjetnika i sveuilinih profesora pravnih znanosti.
Ustavni zakon odreuje da za suca moe biti izabrana osoba koja je hrvatski
dravljanin i diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u
pravnoj struci, uz izuzetak osobe koja je stekla doktorat pravnih znanosti, za
koju se zahtijeva 12 godina rada u struci. Zahtijeva da se kandidat istaknuo u
struci svojim znanstvenim ili strunim radovima ili javnim djelovanjem.
Uz to se zahtijeva da se kandidat istaknuo u struci i to:
1. svojim znanstvenim ili
2. istrunim radom ili
3. svojim javnim djelovanjem
Odreuje i da sudac ne smije pripadati ni jednoj politikoj stranci, niti

svojim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo
kojoj politikoj stranci. Suci ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni
profesionalnu dunost. Sveuilini nastavnik pravnih znanosti izabran za suca
Ustavnog suda moe, izvan radnog odnosa i u smanjenom opsegu, obavljati
nastavu i znanstveni rad kao sveuilini nastavnik pravnih znanosti. Javnom ili
profesionalnom djelatnou ne smatra se ni druga znanstvena ili struna
djelatnost, ni lansko djelovanje u udrugama pravnika, kao ni u humanitarnim,
kulturnim, sportskim i drugim udrugama.
Suci izmeu lanova biraju predsjednika, na rok od 4 godine. Imenovanje
predsjednika izvana kodilo bi njegovoj autonomiji, a moglo bi biti iskoriteno kao
sredstvo politikog pritiska na sud.
Postupak izbora
Novelirani Ustavni zakon propisuje postupak izbora sudaca Ustavnog suda.
S t r a n i c a | 149
Odbor Hrvatskog sabora nadlean za Ustav zapoinje postupak objavljivanjem u
Narodnim novinama poziva pravosudnim institucijama, pravnim fakultetima,
odvjetnikoj komori, pravnikim udrugama, politikim strankama, pravnim
osobama i pojedincima, poziva za isticanje kandidata za jednog ili vie sudaca
Ustavnog suda. Pojedinac moe sam sebe istaknuti kao kandidata. Odbor obavlja
sa svakim kandidatom za kojeg utvrdi da ispunjava propisane uvjete javni
razgovor. Sastavlja listu kandidata koji ulaze u ui izbor. Lista mora sadravati
vie kandidata od broja sudaca koji se bira i mora biti obrazloena. Zastupnici
Hrvatskog sabora glasuju pojedinano o svakom predloenom kandidatu. Za
izbor je potrebna dvotreinska veina ukupnog broja zastupnika Hrvatskog
sabora.
Suci Ustavnog suda izmeu sebe biraju predsjednika suda, tajnim glasovanjem
na rok od etiri godine, uz mogunost ponavljanja mandata. Imenovanje
predsjednika izvana kodilo bi autonomiji suda, a moglo bi biti iskoriteno kao
sredstvo politikog pritiska na sud od onih koje sud mora nadzirati, to jest
zakonodavne ili izvrne vlasti.
Djelokrug Ustavnog suda RH

Odreuje se iskljuivo i samo Ustavom i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu i ne
mogu se proirivati ostalim pa ni organskim zakonima.
Djelokrug (nadlenost) obuhvaa;
A) osnovni djelokrug utvren Ustavom
1. odluuje o suglasnosti zakona s Ustavom,
2. odluuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,
3. moe ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih
propisa koji su prestali vaiti ako od tog prestanka do podnoenja
zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prolo vie od
godine dana,
4. odluuje povodom ustavnih tubi protiv pojedinanih odluka dravnih
tijela, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave te
pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeena
ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i podrunu
(regionalnu) samoupravu zajameni Ustavom RH,
5. prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uoenim pojavama
neustavnosti i nezakonitosti izvjeuje Hrvatski sabor,
6. rjeava sukob nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i
sudbene vlasti,
7. odluuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika
Republike,
8. nadzire ustavnost programa i djelovanja politikih stranaka i moe, u
skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad,
9. nadzire ustavnost i zakonitost izbora i dravnog referenduma i
rjeava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova
B) druge poslove odreene Ustavom
1.
opi nadzor nad donoenjem provedbenih propisa od strane
S t r a n i c a | 150
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Vlade i drugih nadlenih tijela. Ako Ustavni sud utvrdi da nadleno

tijelo nije donijelo propis za izvrenje odredaba Ustava, zakona i
drugih propisa, a bilo je duno takav propis donijeti, o tome
obavjetava Vladu, a o propisima koje je bila duna donijeti Vlada,
obavjetava Hrvatski sabor,
primanje sveane prisege Predsjednika Republike, kojom se on
obvezuje na vjernost Ustavu,
odluka o postojanju okolnosti kada je Predsjednik Republike
sprijeen obavljati svoju dunost zbog bolesti ili nesposobnosti, kada
obavljanje predsjednike dunosti privremeno preuzima predsjednik
Hrvatskog sabora,
odluka o nastupanju okolnosti, kao to je smrt, ostavka ili odluka
Ustavnog suda o odgovornosti Predsjednika Republike za povredu
Ustava, ime prestaje mandat Predsjednika, a dunost
privremeno preuzima predsjednik Hrvatskog sabora,
prethodno odobrenje o pritvoru ili pokretanju kaznenog postupka
protiv Predsjednika Republike (predsjednikom imunitetu),
odluka o albi razrijeenog suca protiv odluke o razrjeenju,
odluka o albi protiv odluke Dravnog sudbenog vijea o stegovnoj
odgovornosti suca,
odluivanje o ustavnosti pitanja o kojem se putem graanske
inicijative zahtijeva raspisivanje referenduma
opi nadzor nad nad primjenom prava EU i objedinjavanje prakse
njegove primjene putem suredanje s Europskim sudom
(preliminarne odluke Europskog suda)
Ustavni sud odluuje i o suglasnosti zakona s meunarodnim ugovorima.

Ustavni sud nije nadlean za odluivanje o suglasnosti meunarodnih ugovora s
Ustavom jer u lanku 129. Ustava nije propisana ta nadlenost.
Ustavni sud moe ispitivati formalnu ustavnost zakona o potvrdi odnosno
ratifikaciji meunarodnog ugovora. Kad je rije o ispitivanju materijalne
ustavnosti zakona o potvrdi meunarodnog ugovora ona bi uvijek bila ujedno i
ispitivanje materijalne ustavnosti meunarodnog ugovora iji se tekst s tim
zakonom potvruje i unosi u unutarnji pravni poredak RH. Zbog toga Ustavni sud
ne bi imao pravo da se kroz ispitivanje materijalne ustavnosti zakona o potvrdi
meunarodnog ugovora posredno upusti u ispitivanje ustavnosti meunarodnog
ugovora. Odredbe meunarodnih ugovora mogu se mijenjati ili ukidati samo uz
uvjete i na nain koji su u njima utvreni ili suglasno opim pravilima
meunarodnog prava.
Jamstva neovisnosti suda i sudaca

1. stabilnost poloaja
Ustav navodi, da ustavni sudac moe biti razrijeen prije isteka mandata
samo u sluajevima:
S t r a n i c a | 151
a) ako to sam zatrai Predsjendik Ustavnog suda o tome
obavjetava Sabor. Ako pak Sabor ne donese odluku o otm zahtjevu
u roku tri mjeseca od dana podnoenja zahtjeva, Ustavni sud
utvruje, na zahtjev samog suca ili predsjendika, da je sucu prestao
mandat po sili Ustavnog zakona, na temelju osobnog zahtjeva.
b) ako bude osuen na zatvorsku kaznu sud koji je izrekao kaznu
sucu, duan je bez odgode dostaviti pravomonu presudu Ustavnom
sudu koji o tome odmah obavjetava Sabor.
c) ako trajno izgubi sposobnost obvaljanja te dunosti prijedlog da
se pokrene postupak u kojem e se utvrditi trajni gubitak
sposobnosti suca da obavlja svoju dunost, podnosi Ustavnom sudu
predsjednik suda. Ako bi takav postupak trebalo pokrenuti u vezi s
utvrivanjem nesposobnosti predsjednika suda, ovlatena su tri
suca. Gubitak sposobnosti za obaljanje dunosti utvruje sam
Ustavni sud veinom glasova svih svojih lanova. U tijeku tog
postupka sudac moe biti udaljen od obavljanja dunosti do konane
odluke o emu na prijedlog predsjednika odluuje sam Sud veinom
glasova svih svojih lanova. Udaljenje predsjednika mogu predloiti
tri suca.
2. kaznenopravni imunitet
imunitet neodgovornosti
a) sudac ne moe biti pozvan za izraeno miljenje ili glasovanje u
Ustavnom sudu
b) radi se o materijalnopravnom imunitetu koji titi njegovu funkciju
c) titi ga apsolutno i bez vremenskog ogranienja
imunitet nepovredivosti
a) imunitet procesnopravne prirode
b) titi ga na nain da ne moe biti uhien niti se moe pokrenuti protiv
njega kazneni postupak bez odobrenja Ustavnog suda
c) iznimka ako je izravno zateen u injenju KD tee prirode (za KD
5godina zatvora)
Akti Ustavnog suda

Ustavni sud donosi odluke, rjeenja i izvjea.
Odluka se donosi o meritumu stvari o kojoj se sud izjanjava, a u svim ostalim
sluajevima rjeenje.
Odluka i rjeenje moraju imati;
a) uvod imena sudaca koji su donijeli odluku
b) izreku najvanija, u njoj se navodi stajalite suda o meritumu stvari
o kojoj je odluivao
c) obrazloenje navodi razloge zbog kojih je odlueno kao u izreci
S t r a n i c a | 152
Svaki sudac ima pravo izdvojiti svoje miljenje i objaviti ga uz

pismeno obrazloenje. Razlikujemo sluajeve:
sudac prihvaa odluku veine o meritumu, ali nije suglasan sa
razlozima (concurring opinion)
sudac se protivi odluci o meritumu i obrazloenju (dissenting
opinion)
Odluke i vanija rjeenja objavljuju se u Narodnim novinama, slubenom glasilu
RH, a odluka koja se odnosi na ocjenu nekog propisa, i u slubenom glasilu,
odnosno na isti nain na koji je taj propis bio objavljen. Praksa Ustavnog suda
dostupna je i na Internetu.
Odluke i rjeenja Ustavnog suda obvezatni su za sve fzike i pravne osobe, sva
tijela dravne vlasti i lokalne i podrune (regionalne) samouprave.
Vlada RH osigurava preko tijela dravne uprave provedbu odluka i rjeenja
Ustavnog suda. Ustavni sud moe sam odrediti tijelo kojem povjerava provedbu
svoje odluke ili rjeenja. Ustavni sud moe odrediti nain provedbe svoje odluke
ili rjeenja.
Ocjena ustavnosti zakona i ustavnosti i

zakonitosti propisa
Ustav u l.131. propisuje da e Ustavni sud ukinuti zakon za koji utvrdi da je
neustavan, dok e drugi propis, osim zakona, ako utvrdi da je neustavan ili
nezakonit, ukinuti ili ponititi. Kada je u pitanju propis koji je prestao vaiti,
pod propisanim uvjetima da se to dogodilo unutar jedne godine od ponitenja
prijedloga ili zahtjeva, a propis je bio neustavan ili nezakonit, Ustavni e sud to
utvrditi svojom odlukom.
pokretanje postupka
U svezi s pokretanjem postupka pred Ustavnim sudom razlikujemo tri situacije:
A. prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti
svatko je ovlaten inicirati, no takva inicijativa ne obvezuje
Ustavni sud na pokretanje postupka (on sam odluuje o
prijedlogu); postupak odluivanja duan je zapoeti najkasnije
godinu dana nakon podnoenja prijedloga
B. odluka samog ustavnog suda
Ustavni sud moe sam pokrenuti postupak, bez ogranienja
C. zahtjev ovlatenog tijela
na zahtjev ovlatenih tijela, sud je duan provesti postupak,
te donijeti odluku
to pravo ima:
S t r a n i c a | 153
1/5 saborskih zastupnika
radno tijelo Hrvatskog sabora
predsjednik RH
Vlada (ali samo glede podzakonskih propisa, ne i
zakona)
o Vrhovni sud ili drugi sud
o Predstavnika tijela jedinica lokalne ili podrune
(regionalne) samouprave u stvarima iz podruja
ustrojstva,
djelokruga
ili
financiranja
lokalne
samouprave
o puki pravobranitelj
Sud koji u postupku nae da zakon koji bi trebalo primijeniti nije ustavan, duan
je zastati s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti
zakona. Ako sud u postupku nae da drugi podzakonski propis koji bi trebalo
primijeniti, nije suglasan s Ustavom ili sa zakonom, on nee primijeniti taj propis,
ve e predmet rijeiti izravnom primjenom zakonskih odredbi (ekscepcija
ilegalnosti), te podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti ili
zakonitosti spornog propisa. U takvom sluaju Ustavni sud o podnesenom
zahtjevu obavjetava Vrhovni sud.
o
o
o
o
Postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti smatra se, na zahtjev ovlatenih

predlagaa, pokrenutim na dan primitka zahtjeva u Ustavnom sudu, odnosno
ve na dan predaje zahtjeva preporuenim putem poti. Kod svih ostalih
inicijativa i prijedloga postupka se pokree donoenjem rjeenja Ustavnog suda.
postupanje Ustavnog suda

Ustavni sud prvo, djelujui u trolanim vijeima, ispituje doputenost podneska:
da li je nadlean za odluivanje u toj stvari, da li je podnesak pravodoban, te da li
postoje pretpostavke za odluivanje o meritumu. Ako ti uvjeti nisu zadovoljeni,
rjeenjem odbacuje zahtjev, prijedlog ili ustavnu tubu. U protivnom, ako se radi
o prijedlogu, odluuje o tome hoe li donijeti rjeenje kojim pokree postupak,
odnosno provodi postupak ako se radi o zahtjevu.
Postupak vodi sudac Ustavnog suda. Suca izvjestitelja, koji priprema predmet
za odluivanje na sjednici suda imenuje predsjednik Ustavnog suda.
U postupku Ustavni sud primjenjuje odredbe odgovarajuih postupovnih zakona,
ali tek supsidijarno ako Ustavnim zakonom nije drukije odreeno. Ustavni sud
raspravlja na sjednici, a moe odrati savjetodavnu ili javnu raspravu. Odluka se
u svakom sluaju donosi na posebnoj sjednici.
Djelovanje ustavnog suda je javno, javne su i sjednice i javne rasprave. Novinari
mogu prisustvovati sjednicama, a predsjednik ustavnog suda moe dozvoliti i
televizijski ili radio prijenos tijeka sjednice. Meutim, javnost se iz odreenih
razloga, na prijedlog suca izvjestitelja, moe iskljuiti s rasprave (interes morala,
javnog reda, dravne sigurnosti ili obrane, zatita maloljetnika ili privatnog ivota
sudionika u postupku, vojna, slubena ili poslovna tajna).
S t r a n i c a | 154
Kad je postupak pokrenut, Ustavni sud moe odluiti da, do donoenja konane
odluke, privremeno obustavi izvrenje pojedinanih akata ili radnji koje se
poduzimaju na temelju zakona ili drugog propisa ija se ustavnost ocjenjuje. Uvjet
za odluku jest ocjena suda da bi posljedice, u sluaju izvrenja bile teke i
nepopravljive.
Za potrebe postupka Ustavni sud moe zahtijevati od dravnih tijela, privrednih
poduzea, te drugih ustanova ili pojedinaca, isprave i obavijesti potrebne za
voenje postupka. Takve je podatke svatko duan staviti na raspolaganje
Ustavnom sudu, a u sluaju neispunjavanja zahtjeva Ustavni sud moe naloiti
oduzimanje isprava.
Ako tijekom postupka pred Ustavnim sudom osporeni akti prestanu vaiti ili
budu usklaeni s Ustavom i zakonom, Ustavni sud e ipak dovriti postupak pa,
ako utvrdi neustavnost ili nezakonitost, donijeti odluku, kako bi onaj kome je
pojedinanim aktom donesenim na temelju takvog propisa povrijeeno neko
pravo, mogao zahtijevati njegovu izmjenu, ako je na to ovlaten odredbama
Ustavnog zakona. Ustavni sud moe ispitati ustavnost i zakonitost propisa koji je
prestao vaiti, ali samo ako od prestanka do podnoenja zahtjeva ili prijedloga
nije prolo vie od godine dana.
Odluke i rjeenja Ustavni sud donosi veinom glasova svih sudaca, ako
Ustavom i Ustavnim zakonom nije drukije odreeno. Ustavni sud odluuje
dvotreinskom veinom o odgovornosti Predsjednika Republike, dok ustavni
zakon odreuje odluivanje o odreenim pitanjima u trolanim ili esterolanim
vijeima.
Ukidanje ili ponitavanje propisa

Ustav propisuje da e Ustavni sud ukinuti zakon za koji utvrdi da je neustavan,
dok e drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit ukinuti ili ponititi.
Odredbe prestaju vaiti danom objave odluke Ustavnog suda u NN, ali USRH
moe odrediti i neki drugi datum.
Nakon novele Ustavnog zakona, Ustavni sud nije ni u kojem sluaju obvezan
ponititi podzakonski propis, ali moe tako odluiti, u dva sluaja:
1. ako se njime vrijeaju ljudska prava i temeljne slobode
2. ako se njime neki pojedinac, skupine ili udruge neosnovano stavljaju u
povoljniji ili nepovoljniji poloaj
Pravne posljedice ukidanja odnosno

ponitavanja
Prema odredbama Ustavnog zakona predviene su slijedee pravne posljedice
odluka Ustavnog suda o neustavnosti/nezakonitosti propisa:
S t r a n i c a | 155
a) u sluaju ponitavanja nekog propisa, odnosn njegovih pojedinih
odredbi, svatko kome je povrijeeno neko pravo pravomonim
pojedinanim aktom na temelju ponitenog propisa ima pravo traiti
izmjenu tog pojedinanog akta putem ponavljanja postupka. Rok je
6mj. od dana objave odluke USRH
b) u sluaju ukidanja zakona ili drugog propisa, odnosno pojedinih
njihovih odredaba, samo ona osoba koja je podnijela prijedlog za
ocjenu ustavnosti/zakonitosti ima pravo zahtijevati promjenu
pojedinanog akta putem ponavljanja postupka. Dakle, djeluje pro
futuro. Rok je 6mjeseci od dana objave odluke USRH
c) rokova i ogranienje nema kada je u pitanju osuda za KD. Takva
pravomona osuda, utemeljena na neustavnom/nezakonitom
propisu, ne proizvodi pravne uinke, i moe se izmijeniti u
ponovljenom kaznenom postupku. Kaznena osuda koja nije
pravomona u trenutku ukidanja zakonske odredbe na kojoj je
utemeljena nee ni moi stei pravomonost.
Ukinute, odnosno ponitene odredbe propisa nee se primjenjivati od dana
stupanja na snagu odluke Ustavnog suda. To se odnosi i na postupke koji su u
tijeku (prije pravomonosti), pod uvjetom da se ukinute odnosno ponitene
odredbe neposredno primjenjuju i toj pravnoj stvari.
Ustavna tuba
Pored ispitivanja ustavnosti/zakonitosti, ustavna tuba je najvanija i najea
zadaa suda.
Ustavna tuba nije ni redovni niti izvanredni pravni lijek, nego dodatno i
izuzetno sredstvo zatite ustavom zajamenih ljudskih prava i temeljnih sloboda
od strane posebnog tijela koje izvan sustava redovnog i specijaliziranog
pravosua, titi temelje ustavnog sustava demokratske drave utemeljene na
vladavini prava, a to su ljudska prava i temeljne slobode. Ustavna tuba je krajnje
sredstvo kada ostale institucije zatite sloboda i prava nisu ispunile svoju zadau
ili bi njihova intervencija bila zakanjela sa stajalita zatite povrijeenih sloboda i
prava.
Ustavni zakon odreuje ustavnu tubu na slijedei nain; Svatko moe
pokrenuti ustavnu tubu ako smatra da mu je pojedinanim aktom tijela
dravne vlasti, tijela jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave ili
pravne osobe s javnim ovlastima,... povrijeeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda
zajamena Ustavom. Ako je zobg povrede ustavnih prava doputen drugi
pravni put, ustavna tuba moe se podnijeti tek nakon to je taj pravni put
iscrpljen. U stvarima u kojima je doputen upravni spor, odnosno revizija
parninom ili izvanparninom postupku, pravni put je iscrpljen nakon to je
odlueno o tim pravnim sredstvima.
Iz ega slijedi;
S t r a n i c a | 156
1. ovlatenik na podnoenje ustavne tube
svatko; dravljanin i stranac, fizika i pravna osoba
2. razlog za podnoenje ustavne tube
povreda Ustavnih prava, a ne zakonskih ili drugih
o ljudska prava, temeljne slobode, ustavom zajameno pravo
na lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu
3. predmet ustavne tube
povreda mora biti uinjena pojedinanim pravnim aktom, npr.
sudska presuda
4. donositelji pobijanog akta
neije ustavno pravo mogu povrijediti svojim pojedinanim aktom
dravna tijela, ili druga tijela koja imaju javne ovlasti (nedravna
tijela, npr. HZZO, Hrvatske eljeznice)
5. iscrpljen redovni pravni put (U-IIIA)
potrebna je pravomona presuda
uz iznimku u sluaju kada sud o pravima stranke nije odluio u
razumnom roku, ili u sluaju kada osporeni akt grubo vrijea ustavna
prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog
postupka za podnositelja mogle nastupiti teke i nepopravljive
posljedice
6. razumni rok
rjeavanje o povredi prava na suenje u razumnom roku iz
l.29.Ustava i l.6.EKZLJP, razlikuje se od ostalih pravnih lijekova,
pokree se redovito prije nego to je iscrpljen redovni put zatite
zbog toga to postupak pred sudom traje predugo, odnosno
nerazumno dugo. Zakonom o sudovima odluivanje o tim
pitanjima dodijeljeno je Ustavnom sudu, ali ta je neustavnost
ispravljena u prosincu 2005. I nadlenost je predana neposredno
viim sudovima od onog protiv kojeg se podnosi zahtjev za
suenje u razumnom roku.
7. rok za podnoenje ustavne tube
u roku od 30 dana od dana primitka konane odluke
Iznimka: osoba koja iz opravdanih razloga propusti rok za
podnoenje ustavne tube, USRH e dopustiti povrat u rpijanje
stanje ako ona u roku od 15 dana nakon prestanka razloga koji je
prouzroio proputanje podnese prijedlog za povratak u prijanje i
ako istodobno s prijedlogom podnese i ustavnu tubu.
Nakon proteka 3 mjeseca od dana proputanja ne moe se traiti
povrat u prijanje stanje
8. odgoda izvrenja osporenog akta
privremena mjera po zahtjevu tuitelja
ustavna tuba ne sprjeava primjenu osporenog akta, tek nakon
prijedloga podnositelja ustavne tube Ustavni sud moe odgoditi
ovrhu, ako odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se
odgodom nanijela nekome vea teta
9. postupanje Ustavnog suda
S t r a n i c a | 157
10.
11.
12.
13.
postupak vodi sudac izvjestitelj, koji priprema predmet za

odluivanje i predlae nacrt odluke
vijee od 6 sudaca odluuje o ustavnoj tubi
vijee od troje sudaca odluuje postoje li postupovne pretpostavke
za odluivanje
vijee moe odluivati samo jednoglasno i u punom sastavu, u
protivnom e se odluivati na sjednici Ustavnog suda
ispituju se samo one povrede ustavnih prava koje su istaknute u
tubi, a nee se uzeti u razmatranje kad se ne radi o povredi
ustavnog prava
razlozi za odbacivanje ustavne tube
USRH e odbaciti tubu ako:
o nije nadlean
o ako je tuba nepravodobna, nepotpuna, nerazumljiva
o tuba je nedoputena
a) ako nisu iscrpljena druga pravna sredstva
b) ako podnositelj u prethodnom postupku nije koristio
doputeno pravno sredstvo
c) ako je tubu podnijela neovlatena osoba
d) ako je tubu podnijela osoba koja ne moe biti nositelj
ustavnih prava
odluka Ustavnog suda
USRH odluuje o tubi odlukom kojom se tuba usvaja ili odbija
kao neosnovana
o odbija kao neosnovna kada US utvrdi da ne postoje
razlozi zbog kojih se akt osporava
o usvaja ustavni sud utvruje neustavnost akta, te navodi
koje je pravo osporeno, nadalje, sada US ukida osporavani
akt, te vraa predmet na ponovni postupak tijelu koje je
donijelo ukinuti akt
obvezatnost pravnih stajalita Ustavnog suda
nadleno tijelo je duno potivati pravna stajalita Ustavnog
suda
trokovi postupka
USRH moe narediti da podnositelj tube koji nije uspio s tubom,
nadoknadi trokove postupka pred Ustavnim sudom, ako ih je
prouzroio svojom krivnjom
Sporovi o nadlenosti
Ustavni sud RH rjeava sukob o nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i
sudbene vlasti. Sukob nadlenosti je situacija u kojoj dolazi do neslaganja izmeu
dravnih tijela ili vlasti, o tome u ijem se djelokrugu po Ustavu i zakonu, nalazi
odluivanje u odreenoj stvari ili predmetu. To je tipian ustavni spor, jer se radi o
S t r a n i c a | 158
Ustavom i na temelju Ustava zakonom utvrenom djelokrugu triju vlasti. Budui
da nad tim tijelima nema nadreenog tijela koje bi moglo odluiti u sporu, se
takva odluka se preputa Ustavnom sudu.
Sukob se pojavljuje u dva oblika:
a) pozitivan sukob nadlenosti i
b) negativan sukob nadlenosti.
Pozitivan sukob nadlenosti nastaje kada dva ili vie dravnih tijela istodobno
smatraju da su ovlatena odluiti u odreenoj stvari. Ona svojataju predmet i ne
mogu se suglasiti kome on po Ustavu pripada. Doe li do sukoba nadlenosti zato
to odreena tijela prihvaaju ili svojataju ovlast u istom predmetu, svako od tih
tijela moe zahtijevati od Ustavnog suda da rijei nastali sukob nadlenosti. Takav
zahtjev moe podnijeti i stranka, osoba iji je interes zbog nastalog sukoba
nadlenosti povrijeen, ili bi mogao biti povrijeen. Zahtjev se podnosi u roku od
30 dana od dana saznanja da je i drugo tijelo prihvatilo nadlenost. Ustavni sud
moe odrediti da se do njegove odluke prekine postupak pred tijelima medu
kojima je dolo do sukoba nadlenosti.
Negativan sukob nadlenosti nastaje kada odreena dravna tijela smatraju da
nisu ovlatena odluiti u odreenoj stvari, tako da nijedno od njih ne eli prihvatiti
odluivanje u odreenoj pravnoj stvari. Ako doe do sukoba nadlenosti zato to
odreena tijela odbijaju nadlenost u odreenom predmetu, zahtjev Ustavnom
sudu za rjeenje sukoba nadlenosti moe se podnijeti u roku od 30 dana od
dana nastupanja konanosti odluke izvrnog ili pravomonosti odluke sudbenog
tijela, odnosno od dana donoenja odgovarajue odluke zakonodavnog tijela,
kojom se odbija nadlenost. Takav zahtjev ima pravo podnijeti stranka koja zbog
odbijanja nadlenosti nije mogla ostvariti svoje pravo, kao i svako od tijela
dravne vlasti obuhvaenih sukobom nadlenosti.
Odgovornost predsjednika Republike

Predsjednik RH je odgovoran za povredu Ustava koju poini u obavljanju svojih
dunosti.
Postupak za utvrivanje posebne odgovornosti predsjednika Republike moe
pokrenuti Hrvatski sabor dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika.
O odgovornosti predsjednika Republike odluuje Ustavni sud dvotreinskom
veinom glasova svih sudaca u roku od 30 dana od zaprimanja prijedloga kojim
se pokree odgovornost predsjednika. Ako utvrdi odgovornost, predsjedniku
Republike prestaje dunost po sili Ustava. U suprotnom e odbiti zahtjev Sabora.
Zahtjev za utvrivanje odgovornosti predsjednika Republike sadri injenini opis
i pravnu naznaku, te dokaze o povredi Ustava koja se stavlja na teret
predsjedniku Republike. Ustavni sud je duan pribaviti stajalite Predsjednika
Republike o zahtjevu sabora te mu omoguiti sudjelovanje u postupku.
S t r a n i c a | 159
Nadzor na ustavnou programa i djelovanja

politikih stranaka
Ustav RH odreuje da je slobodno osnivanje politikih stranaka, koje se
ustrojavaju po teritorijalnom naelu. Protuustavne su politike stranke koje svojim
programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju demokratskog poretka ili
ugroavaju opstojnost RH. O protuustavnosti odluuje Ustavni sud.
Prema Ustavu zabranjeno je i kanjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili
uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik
nesnoljivosti.
Zahtjev za zabranu rada politike stranke ili njezina dijela moe podnijeti:
1. predsjednik RH,
2. Hrvatski sabor,
3. Vlada,
4. Vrhovni sud,
5. tijelo (minstarstvo) nadleno za registraciju politikih stranaka,
6. Dravni odvjetnik RH,
7. puki pravobranitelj.
Nadzor izbora i dravnog referenduma, te

izborni sporovi
Nadzor izbora i dravnog referenduma, te izborni sporovi
Ustavni sud:
nadzire ustavnost i zakonitost izbora,
nadzire ustavnost i zakonitost dravnog referenduma,
rjeava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova, u povodu albi na
rjeenja nadlenih izbornih povjerenstava.
Nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora
Postupak Ustavnog suda zbog nezakonitih ili neustavnih postupaka u tijeku
provoenja izbora moe zahtijevati:
svaka politika stranka,
svaki kandidat,
najmanje 100 biraa ili najmanje 5 posto biraa izborne jedinice.
Zahtjev se podnosi u tijeku izbora, a najkasnije do isteka roka od 30 dana od dana
kada su objavljeni rezultati izbora.
Kad utvrdi da sudionici u izborima postupaju na neustavan ili nezakonit nain,
Ustavni sud e o tome obavijestiti javnost sredstvima javnog priopavanja, te po
potrebi upozoriti nadlena tijela. Kad naie na povredu ustavnosti i zakonitosti
koja je utjecala ili mogla utjecati na rezultate izbora, Ustavni sud e ponititi sve
ili pojedine izborne radnje i odluke koje su prethodile takvoj povredi.
Nadzor ustavnosti i zakonitosti referenduma
S t r a n i c a | 160
Kada deset posto biraa zahtijeva raspisivanje referenduma o nekom pitanju,
Ustavni sud, na zahtjev Hrvatskog sabora, donosi odluku jesu li ispunjene
pretpostavke za raspisivanje referenduma koje propisuje Ustav, te je li sadraj
referendumskog pitanja u skladu s Ustavom.
Izborni sporovi
Protiv odluka nadlenog izbornog povjerenstva u zatiti izbornog prava, politike
stranke, kandidati i birai (najmanje 100 odnosno 5% biraa izborne jedinice)
mogu podnijeti albu Ustavnom sudu u roku od 48 sati od dana kada je primljeno
pobijano rjeenje.
Ustavni sud odluuje u roku od 48 sati od dana primitka albe. alba ne odgaa
obavljanje izbornih radnji propisanih izbornim zakonom. Podnoenje albe
iskljuuje pravo kasnijeg podnoenja ustavne tube.
Odluivanje
U nadzoru izbora i referenduma Ustavni sud odluuje na sjednici.
O izbornim sporovima Ustavni sud odluuje u vijeu od tri suca, koje imenuje na
prijedlog svog predsjednika. Vijee moe odluku donijeti samo jednoglasno. Ako
se jednoglasnost ne moe postii ili Vijee iz drugih razloga smatra da odluku
treba prepustiti plenumu, konanu odluku donosi Ustavni sud na sjednici.
POLITIKI UTJECAJ USTAVNOG SUDA

Ustavni sudovi mogu utjecati na politiki proces na nekoliko naina:
1.
tite prava oporbe, odnosno parlamentarne manjine i olakavaju
joj da vladajuu veinu zadrava u granicama ustavnih ovlasti,
2.
tite prava etnikih, vjerskih, socijalnih i politikih manjina i time
nadoknauju njihovu slabu zastupljenost u odluujuim tijelima,
3.
nadzirui djelotvornost i kakvou zakona, pridonose racionalizaciji
procesa odluivanja, te mogu smanjiti politike sukobe i
ispravljati odstupanja kojima su sklone velike stranke ili mone
koalicije,
4.
djeluje kao zatitnik ustavnih naela odgovornosti izvrne vlasti,
5.
djelovanje ustavnih sudova pridonosi jaanju pravne svijesti
graana i primjeni ustavnih naela u zakonodavstvu i ivotu.
SUDBENA VLAST
SUDBENA VLAST
S t r a n i c a | 161
Sudovi tite Ustavom, meunarodnim ugovorima i zakonima utvren pravni
poredak RH te osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i
jednakost svih pred zakonom.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljenu neovisan i nepristran sud pravino i u
razumnom roku odlui o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optubi zbog
kanjivog djela.
U pravnim stvarima iz sudskog djelokruga, ugovorom se odluivanje o pojedinim
pravnim stvarima moe povjeriti arbitranim sudovima sukladno zakonu.
Sudbenu vlast obaljaju sudovi. Sudbena je vlast samostalna i neovisna. Sudovi
sude na temelju Ustava, meunarodnih ugovora, zakona i drugih vaeih
izvora prava.
Vrhovni sud RH kao najvii sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i
ravnopravnost svih njegovoj primjeni.
Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova te postupak pred sudovima
ureuje se zakonom.
Sudske su rasprave javne i presude se izriu javno u ime RH. sudaka dunost
povjerava se osobno sucima. U suenju sudjeluju suci porotnici i sudski
savjetnici u skaldu sa zakonom. Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom. Suci i
suci porotnici koji sudjeluju u suenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za
izraavanje miljenja ili glasovanje pri donoenje sudbene odluke, osim ako se
radi o krenju zakona od suca koje je kazneno djelo.
Sudac ne moe u postupak pokrenutom zbog kaznenog djela uinjenog u
obavljanju sudake dunosti biti pritvoren niti mu moe biti odreen istrani
zatvor bez odobrenja Dravnog sudbenog vijea.
Sudaka je dunost stalna. Sudac e biti razrijeen sudaku dunost iz Ustavom
odreenih razloga. Protiv odluke o razrjeenju sudake dunosti sudac ima pravo
u roku 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom sudu RH albu.
Protiv odluke Dravnog sudbenog vijea o stegovnoj odgovornosti sudac ima, u
roku 15 dana od dana dostave odluke, pravo albe Ustavnom sudu koji je duan
odluiti u roku 30 dana od primitka albe. Odluka Ustavnog suda iskljuuje pravo
na ustavnu tubu.
Sudac ne moe biti premjeten protivno svojoj volji, osim u sluaju ukidanja
suda ili preustroja suda u sklau sa zakonom. Sudac ne moe obavljati slubu ili
posao koji je zakon odredio kao nespojiv sa sudakom dunou.
DRAVNO SUDBENO VIJEE
Dravno sudbeno vijee je posebno tijelo sudbene vlasti u ijem je djelokrugu
imenovanje, razrjeenje te odluivanje o disciplinskoj odgovornosti sudaca, a u
ZoDSV se navodi da je samostalno i neovisno
tijelo
koje
osigurava
samostalnost
i
neovisnost sudbene vlasti u Republici
Hrvatskoj.
DSV
sudjeluje
u
osposobljavanju
i
usavravanju
sudaca
i
drugog
pravosudnog osoblja.
DSV ima jedanaest lanova: 7 iz reda sudaca,
2
iz reda sveuilinih profesora pravnih
S t r a n i c a | 162
znanosti i 2 iz reda saborskih zastupnika (jedan mora biti oporbeni). Predsjednici
sudova ne mogu biti birani za lanove Dravnoga sudbenog vijea.
lanovi Dravnoga sudbenog vijea biraju se na vrijeme od etiri godine, s time
da lanom Dravnoga sudbenog vijea nitko ne moe biti vie od dva puta
uzastopce.
Predsjednika Dravnoga sudbenog vijea bira tajnim glasovanjem veina lanova
Dravnoga sudbenog vijea.
Djelokrug i nain rada Dravnoga sudbenog vijea ureuje se zakonom.
DRAVNO ODVJETNITVO I ODVJETNITVO

Dravno odvjetnitvu u RH ureeno je Zakonom o dravnom odvjetnitvu.
Dravno odvjetnitvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlateno i
duno:
1. postupati protiv poinitelja kaznenih djela i drugih kanjivih djela
2. poduzimati pravne radnje radi zatite imovine RH
3. podnositi pravna sredstva za zatitu Ustava i zakona
Glavnog dravnog odvjetnika imenuje na mandat od 4 godine Hrvatski
sabor, na prijedlog Vlade i uz prethodno miljenje Odbora za pravosue
Hrvatskog sabora, a po isteku mandata osoba moe ponovno biti imenovana.
Zamjenike, upanijske i opinske dravne odvjetnika bira, razrjeuje i o njihovoj
stegovnoj odgovornosti odluuje Dravnoodvjetniko vijee. Zamjenici dravnog
odvjetnika dravnoodvjetniku dunost obavljaju stalno.
Dravnoodvjetniko vijee sastoji se od 11 lanova, od kojih je 7 zamjenika
dravnih odvjetnika; 2 iz reda sveuilinih profesora pravnih znanosti biraju svi
profesori pravnih fakulteta u RH; i 2 lana iz reda saborskih zastupnika koje bira
Sabor, s time da jedan mora biti oporbeni. Svi se biraju na razdoblje od 4 godine,
s time da lanom nitko ne moe biti vie od dva puta. lanovim biraju
predsjednika izmeu sebe.
elnici dravnih odvjetnitva ne mogu biti birani za lanove Dravnoodvjetnikog
vijea.
Djelokrug,
ustrojstvo,
nain
izbora
lanova
i
nain
rada
Dravnoodvjetnikog vijea ureuju se zakonom.
NEOVISNOST PRAVOSUA
Neovisnost pravosua je demokratsko naelo utemeljeno na zahtjevu za
vladavinom prava. Obuhvaa niz pitanja objektivnosti, nepristranosti, potenog i
visoko strunog sudbenog postupanja, uz jamstva potivanja ljudskih prava i
temeljnih sloboda osoba koje pred pravosuem ostvaruju svoja prava ili se brane
od optubi za kaznena djela. Ono je usmjereno na zatitu nositelja pravosudnih
S t r a n i c a | 163
dunosti, te ostvarivanje zatite ustavnost i zakonitosti i time osiguravanja
jedinstva cjelokupnog pravnog sustava.
Sukladno lanku 6. Europske konvencije o pravima ovjeka svatko ima pravo na
poteno i javno suenje, unutar razboritog roka pred neovisnim i nepristranim
suditem ustanovljenim zakonom.
Mnogo je uzroka koji mogu ugroziti neovisnost osobe to u svojoj funkciji suca
odluuje o pravima i interesima drugih ljudi. No, najveu opasnost ini ovisnost o
odlukama izvrne i zakonodavne vlasti, glede postavljenja, napredovanja,
opstanka u slubi i nadzora, koja prijei da se pri odluivanju moe voditi iim
drugim nego slovom i duhom zakona.
Odreeni je stupanj i oblik nadzora nad pravosuem nuno potreban, jer smisao
funkcije suca ugroava jednako njegova mogua nestrunost, neznanje,
nepotivanje discipline ili podmitljivost. I sam sudac moe poiniti neko kazneno
djelo i ne moe biti izuzet od kaznene odgovornosti u takvom sluaju.
Upravo zato, npr. Nacrt naela iz Sirakuze (1981.), odreuje neovisnost
pravosua kao:
1. svaki je sudac slobodan odluiti predmet sukladno svojoj ocjeni injeninog
stanja i svojem razumijevanju prava, bez bilo kakvog neprimjerenog
utjecaja, sugestija ili pritisaka, izravnih ili neizravnih, s bilo koje strane
2. sudbena vlast je neovisna od izvrne i zakonodavne, i obuhvaa djelokrug,
izravno ili putem nadzora, nad svim pitanjima sudbene prirode
To je samo minimalni sadraj naela neovisnosti pravosua. On je detaljnije
razraen u dokumentu pod naslovom Temeljna naela neovisnosti pravosua,
kojeg je donio VII kongres OUN o spreavanju kriminala i postupanju s
poiniteljima, a usvojila Opa skuptina OUN u studenom 1985. godine. Ovaj
dokument obvezuje drave lanice da usvoje naela neovisnosti sudbene vlasti i
poduzmu sve mjere potrebne da bi ono postalo zbiljom. Tih se 20 naela odnose
na aspekte neovisnosti pravosua:
1. neovisnost
2. kvalifikacije i imenovanje
3. uvjete i trajanje dunosti
4. profesionalnu tajnu i imunitet
5. stegu, suspenziju i razrjeenje
POLOAJ SUDBENE VLASTI PO USTAVU RH

A) NAELNE ODREDBE
S t r a n i c a | 164
U RH dravna vlast je ustrojena na naelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i
sudbenu. Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Sudbena vlast je samostalna i
neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona te meunarodnih ugovora koji
su postali dio unutarnjega pravnog poretka RH i po pravnoj su snazi iznad zakona.
Primjenjuju i druge propise.
Vrhovni sud RH, kao najvii sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i
ravnopravnost graana. Predsjednika Vrhovnog suda RH bira i razrjeuje Hrvatski
sabor, na prijedlog predsjednika Republike, uz prethodno miljenje Ope sjednice
Vrhovnog suda i nadlenog Odbora za pravosue Hrvatskog sabora. Predsjednik
Vrhovnog suda bira se na etiri godine.
Ustanovljavanje, djelokrug, sastav i ustrojstvo sudova i postupak pred sudovima
ureuju se zakonom (npr. Zakon o sudovima i drugi).
Sudske su rasprave javne i presude se izriu javno, u ime RH. Javnost se izuzetno
moe iskljuiti iz cijele rasprave ili njezinog djela zbog interesa morala, javnog
reda ili dravne sigurnosti, ako se sudi maloljetnicima ili radi zatite privatnog
ivota stranaka ili u branim sporovima i postupcima u svezi sa skrbnitvom i
posvojenjem, radi uvanja vojne, slubene ili poslovne tajne i zatite sigurnosti i
obrane RH, ali samo u opsegu koji je po miljenju suda bezuvjetno potreban u
posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti tetna za interese pravde.
U suenju sudjeluju i suci porotnici, u skladu sa zakonom.
B) STABILNOST POLOAJA; IMENOVANJE I RAZRJEENJE SUDACA
Sudaka dunost je stalna, sudac ju obavlja do 70 godine ivota, kada po sili
zakona odlazi u mirovinu; ili krae ako bude razrijeen dunosti.
Suce imenuje Dravno sudbeno vijee, u skladu s Ustavom i zakonom. Odluuje o
razrjeenju i o stegovnoj odgovornosti sudaca.
Sudac ne moe obavljati slubu ili posao koje je zakon odredio kao nespojive sa
sudakom dunou.
Suci imaju imunitet u skladu sa zakonom.
Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suenju ne mogu biti pozvani na odgovornost
za izraeno miljenje ili glasovanje pri donoenju sudbene odluke, osim ako se
radi o krenju zakona od strane suca koje je kazneno djelo.
Sudac ne moe u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela uinjenog u
obavljanju sudake dunosti biti pritvoren bez odobrenja Dravnoga sudbenog
vijea.
Sudac moe biti razrijeen iz Ustavom odreenih razloga:
1. ako to sam zatrai,
2. ako trajno izgubi sposobnost obavljati svoju dunost,
3. ako bude osuen za kazneno djelo koje ga ini nedostojnim obavljanja
sudake dunosti,
4. ako u skladu sa zakonom, zbog poinjenoga tekog stegovnog djela, tako
odlui Dravno sudbeno vijee,
S t r a n i c a | 165
5. kad navri sedamdeset godina.
Protiv odluke o razrjeenju sudake dunosti ili odluke o stegovnoj odgovornosti,
sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Ustavnom
sudu RH albu, koji je duan donijeti odluku u roku od 30 dana od primitka albe.
alba iskljuuje pravo na podnoenje ustavne tube.
Sudac ne moe biti premjeten protivno njegovoj volji osim u sluaju ukidanja
suda ili preustroja suda u skladu sa zakonom.
C) TEMELJI SUSTAVA USTROJSTVA SUDOVA
Ustrojstvo i postupanje ureuje se zakonom, najvaniji: Zakon o sudovima, ali i
drugi, npr. Zakon o sudovima za mlade ili Zakon o podrujima i sjeditima
sudova
U RH sudbenu vlast obavljaju;
1. opinski sudovi sudovi prvog stupnja u okviru zakonske nadlenosti
2. upanijski sudovi sudovi prvog stupnja, odnosno prizivni za odluke
opinskih sudova
3. trgovaki sudovi i Visoki trgovaki sud RH specijalizirani sudovi na
podruju trgovakog i gospodarskog prava
4. Upravni sudovi i Visoki upravni sud RH odluuju o upravnim sporovima o
zakonitosti konanih upravnih akata
5. prekrajni sudovi i Visoki prekrajni sud
6. Vrhovni sud RH najvii sud, djelokrug:
a. osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost
b. razmatra pitanja sudske prakse
c. odluuje o izvanrednim pravnim lijekovima
d. o albama protiv odluka upanijskih sudova i vojnih sudova
e. o albama protiv Visokog trgovakog suda i Upravnog suda, te
drugih sudova ako je odreeno zakonom
f. rjeava sukobe nadlenosti izmeu sudova
g. obavlja druge poslove odreene zakonom
D) Odvjetnitvo je prema Ustavu RH samostalna i neovisna sluba koja
osigurava svakome pravnu pomo, u skladu sa zakonom. Odvjetnitvo ureduje
Zakon o odvjetnitvu, odvjetnici smiju pruati sve oblike pravne pomoi, to jest
davati pravne savjete, sastavljati isprave (ugovore, oporuke, izjave), sastavljati
tube, albe, prijedloge, zahtjeve, molbe i druge podneske, te zastupati
stranke. Pruanjem pravne pomoi smiju se baviti samo odvjetnici.
PUKI PRAVOBRANITELJ I POSEBNI OMBUDSMANI

Institucija pukog pravobranitelja potjee od klasine skandinavske institucije
justitiae ombudsman, parlamentarnog povjerenika za zatitu prava graana pred
dravnom upravom i drugim vlastima, koji je prvi put ustavno uspostavljen
vedskim Ustavom iz 1809. godine. Nakon II. svjetskog rata, a posebice tijekom
S t r a n i c a | 166
60-ih godina ta se institucija proirila u demokratskim europskim dravama, a
zatim i irom svijeta. Uvela ju je Francuska, Austrija, Njemaka i Velika Britanija.
Predmet zatite je nepravilno postupanje dravne uprave i tijela koja obavljaju
javne ovlasti (maladministration).
Puki pravobranitelj uspostavljen je Ustavom RH, kao zasebna parlamentarna
institucija izvansudske zatite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamenih
Ustavom i meunarodnim ugovorima koji su na snazi u RH. On djeluje na temelju
pritubi, koje mu ima pravo uputiti graanin ili stranac, ili na vlastiti poticaj.
Njegove intervencije nemaju pravno obvezujuu snagu, ve znaenje upozorenja,
prijedloga i savjeta. On djeluje svojim moralnim autoritetom, s osloncem na
parlament i javnost.
Naela postupanja pukog pravobranitelja i specijaliziranih pravobranitelja
su:
1.
2.
3.
4.
5.
neovisnost i samostalnost u djelovanju,

potivanje ustavnosti i zakonitosti,
pravednost i moralnost,
neformalnost postupanja,
mogunost preventivnog djelovanja
Ustav odreuje da je puki pravobranitelj opunomoenik Hrvatskog sabora za

promicanje i zatitu ljudskih prava i sloboda utvrenih Ustavom, zakonom i
meunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila
RH.
Svatko ima pravo podnositi pritube pukom pravobranitelju ako smatra da
su, uslijed nezakonitog ili nepravilnog rada dravnih tijela, tijelo lokalne i
podrune samouprave i tijelo s javnim ovlastima, ugroena ili povrijeena
njegova ustavna ili zakonska prava.
Pukog pravobranitelja bira Sabor na vrijeme od osam godina. Puki
pravobranitelj je neovisan i samostalan u svom radu.
Uvjeti za izbor i razrjeenje pukog pravobranitelja i njegovih zamjenika,
djelokrug i nain rada ureuju se zakonom. Zakonom se, radi zatite temeljnih
ustavnih prava, pukom pravobranitelju mogu povjeriti i odreene ovlasti u
odnosu na fizike i pravne osobe.
Puki pravobranitelj i ostali opunomoenici Sabora za promicanje i zatitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom
saboru.
ZAKON O PUKOM PRAVOBRANITELJU IZ 2012.
Zadae
Puki pravobranitelj promie i titi ljudska prava i slobode te vladavinu prava
razmatrajui pritube o postojanju nezakonitosti i nepravilnosti u radu
- dravnih tijela
S t r a n i c a | 167
- tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave i
- pravnih osoba s javnim ovlastima
- razmatra i pritube koje se odnose ne rad pravnih i fizikih osoba
Uvjeti za izbor
Za pukog pravobranitelja moe biti izabrana osoba koja ispunjava sljedee
uvjete:
- hrvatsko dravljanstvo i prebivalite na podruju RH
- zavren integrirani preddiplomski i diplomski sveuilini studij pravne
struke
- najmanje 15 godina radnog iskustva u struci
- istaknuti strunjak koji u javnosti uiva ugled osobe visokih moralnih
naela te zatitnika i promicatelja ljudskih prava i sloboda, odnosno
vladavine prava
- koja nije osuivana i protiv koje se ne vodi kazneni postupak za kaznena
djela za koja se postupka pokree po slubenoj dunosti
- koja nije lan politike stranke
Ovlasti i dunosti pukog pravobranitelja
One su sljedee:
- daje preporuke, miljenja, prijedloge i upozorenja
- podnosi redovito godinje izvjee Saboru (analiza i ocjena stanja zatite
prava i sloboda u RH, stanja vezana uz odreene pojavne oblike povreda
prava pojedinaca ili pojedinih drutvenih skupina te lisu preporuka)
- moe podnositi posebna izvjea Saboru o pojedinim pitanjima iz svog
djelokruga
- ukazati na potrebu donoenja i izmjene zakona i drugih propisa, odnosno
na potrebu usklaivanja zakonskih i podzakonskih propisa s meunarodni
standardima i Ustavom RH
- sudjeluje u radu radnih tijela Sabora i prisustvuje sjednicama Sabora kad
su na dnevnom redu pitanja iz djelokruga pukog pravobranitelja
- moe ukazati Vladi RH na potrebu donoenja zakona, podzakonskih
propisa, strategija, programa te drugih akata z podruja zatite ljudskih
prava i sloboda te osiguranja vladavine prava
- sudjeluje u postupku izrade nacrta propisa iz svog djelokruga
Takoer, po uzoru na neke druge zemlje, 2003. uspostavljeni su i specijalizirani
Pravobranitelj za djecu i Pravobranitelj za ravnopravnost spolova, a 2008. i
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom.
Zakon o suzbijanju diskriminacije
Diskriminacija u smislu l.1.st.2.ovog Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji
poloaj bilo koje osobe po osnovi iz st.1.ovog lanka, kao i osobe povezane s
njom rodbinskim ili drugim vezama.
Zakonom se:
Osigurava zatita i promicanje jednakosti kao najvie vrednote ustavnog
poretka RH i stvaranje pretpostavki za ostvarivanje jednakih mogunosti;
S t r a n i c a | 168
Ureuje zatita od diskriminacije po osnovi:
-
rase ili
etnike pripadnosti ili
boje koe
spola
jezika
vjere
politikog ili drugog uvjerenja
nacionalnog ili socijalnog podrijetla
imovnog stanja
lanstva u sindikatu
obrazovanja
drutvenog poloaja
branog ili obiteljskog statusa
dobi
zdrastvenog stanja
invaliditeta
genetskog naslijea
rodnog identiteta
izraavanja ili
spolne orijentacije
POVJERENSTVO ZA ODLUIVANJE O SUKOBA

INTERESA
SUKOB INTERESA
Sukob interesa jest svaka ambivalnetna situacija u kojoj bi nas (ili nekog naeg)
odluivanje u skaldu s propisima ili pravilima struke dovelo u teu situaciju
odnosno kada bismo se mogli okoristiti krenjem propisa.
Sukob interes stavlja pojedinca, dunosnika u situaciju iskuenja, napasti da se
okoristi time to ne obalja svoju dunost ili je obavlja na nain protivan propisima.
Cilj regulacije sukoba interesa jest sprjeavanje nastanka moguih izvora
institucionalne korupcije koja se sastoji od zlouporabe javnih dunosti u cilju
stvaranja dobiti za neku osobu kojoj takav dobitak ne pripada prema propisima i
slubenoj etici.
Zbog toga preventivno zakonodavstvo i etike kodifikacije nastoje najprije
regulirati sljedee situacije sukoba interesa:
1. sukob privatnih financijskih interesa sa zahtjevima javne dunosti
S t r a n i c a | 169
2. sukob javne dunosti i zasebnih politikih interesa kao to su interesi
interesnih grupa ili politikih stranaka te
3. u mnogo manjoj mjeri, sukobe interesa koji dolaze od obiteljskih ili osobnih
odnosa i veza, kao to je nepotizam, veze i poznanstva i sl.
Zakonodavstvo (Zakon o sprjeavanju sukoba interesa) na podruju sukoba
interesa ima za cilj sprjeavanje zlouporabe javnih dunosti u cilju stvaranja
nepripadajue dobrobiti - u prvom redu financijske i politike interese, ali i one
koji proizlaze iz obiteljskih i prijateljskih odnosa (veze).
Zakon o spreavanju sukoba interesa definira da sukob interesa postoji kada
su privatni interesi dunosnika u suprotnosti s javnim interesom, a posebice kada
privatni interes dunosnika utjee na njegovu nepristranost u obavljanju javne
dunosti, kada se osnovano moe smatrati da privatni interes dunosnika utjee
na njegovu nepristranost u obavljanju javne dunosti i kada privatni interes
dunosnika moe utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dunosti.
Zakon odreuje temeljna naela postupanja javnih dunosnika:
1. dunosnici u obnaanju javnih dunosti moraju postupati asno,
poteno, savjesno, odgovorno i nepristrano uvajui vlastitu
vjerodostojnost i dostojanstvo povjerene im dunosti te povjerenje
graana,
2. dunosnici su osobno odgovorni za svoje djelovanje u obnaanju javnih
dunosti na koje su imenovani, odnosno izabrani prema tijelu ili
graanima koji su ih imenovali ili izabrali,
3. dunosnici ne smiju koristiti javnu dunost za osobni probitak ili
probitak osobe koja je s njima povezana. Dunosnici ne smiju biti ni u
kakvom odnosu ovisnosti prema osobama koje bi mogle utjecati na
njihovu objektivnost,
4. graani imaju pravo biti upoznati s ponaanjem dunosnika kao javnih
osoba, a koje su u vezi s obnaanjem njihove dunosti.
DRAVO IZBORNO POVJERENSTVO

Utemeljeno je na Zakonu o Dravnom izbornom povjerenstvu RH. To je stalno
tijelo sa zadaom organiziranja, nadzora i zatite prava na izborima i
referendumima
Povjerenstvo je stalno i neovisno tijelo dravno tijelo koje obavlja poslove iz svog
djelokruga u skaldu sa:
-
zakonima koji ureuju izbor zastupnika u Hrvatski sabor

izbor Predsjendika RH
izbor lanova predstavnikih tijela jedinica lokalne i regionalne samouorave
izbor lanova za Europski parlament
izbor opinskih naelnika, gradonaelnika, upana i gradonaelnika Grada
S t r a n i c a | 170
Zagreba
izbor lanova vijea i predstavnika nacionalnih manjina u jedinicama
lokalne i podrune samouprave te
provedbu dravnog, lokalnog i savjetodavnog referenduma
Povjerenstvo djeluje u stalnom sastavu koji ine predsjednik Povjerenstva, etiri

potpredsjednika i etiri lana. Prema hrvatskoj tradiciji, jo o d prvih
viestranakih izbora izbore nadziru najvii suci.
Predsjednik je Povjerenstva predsjednik Vrhovnog suda RH po poloaju. On
predstavlja i zastupa Povjerenstvo, rukovodi njegovim radom, odreuje mjere i
postupanja u skladu sa zakonskim ovlastima i poduzima nune aktivnosti radi
nesmetanog i redovitog obavljanja poslova iz djelokruga Povjerenstva.
Dva potpredsjednika suca, bira opa sjednica Vrhovnog suda RH iz reda
sudaca tog suda, na prijedlog predsjednika Suda.
Potpredsjednika koji nisu iz reda sudaca i lanove Povjerenstva bira Sabor
veinom glasova svih zastupnika na mandat od osam godina na nain da:
- jednog potpredsjednika i dva lana bira na prijedlog veinske politike
stranke, odnosno koalicije
- drugog potpredsjednika i druga dva lana na prijedlog oporbenih politikih
stranaka ili koalicija sukladno stranakom sastavu Sabora u trenutku izbora
Mandat potpredsjendika koji nije iz reda sudaca i lanova Povjerenstva poinje
danom stupanja na dunost. Dan stupanja na dunost utvruje se odlukom o
izboru potpredsjednika koji nije iz reda sudaca, odnosno lana Povjerenstva.
Za potpredsjednika koji nije iz reda sudaca i lana Povjerenstva moe biti izabran:
- dravljanin RH s prebivalitem na podruju RH
- koji ima ope birako pravo
- diplomirani je pravnik
- ima 10 godina radnog iskustva u struci
- poznaje politiki i izborni sustav
- nije lan ni jedne politike stranek
Postupak izbora potpredsjednika i lanova Povjerenstva pokree i provodi Odbor
Hrvatskog sabora nadlean za izbor i imenovanja, sukladno ovom Zakonu i
drugim propisima.
Povjerenstvo obavlja i sljedee poslove:
- daje miljenja za dogradnju i unapreivanje izbornog zakonodavstva te
zakonodavstva koje regulira pitanje referenduma
- imenuje lanove upanijskih izbornih povjerenstava i gradskog izbornog
povjerenstva Grada Zagreba
- provodi edukaciju lanova izbornog povjerenstva i povjerenstava za
provedbu referenduma u jedinicama lokalne i podrune samouprave
- informira graane o provedbi izbora te mogunosti ostvarenja i zatite
birakog prava u izbornom postupku
- odreuje nain arhiviranja i objavljivanja materijala o provedenim izborima
i referendumu
- objavljuje periodine, strune publikacije vezane uz izborni sustav,
provedbu izbora i praksu
- podnosi izvjea nadlenim tijelima o provedbi izbora i referenduma
- utvruje organizaciju strune slube Povjerenstva, izabire tajnika
Povjerenstva i njegova zamjenika
- ostvaruje suradnju s organizacijama u zemlji te s meunarodnim
organizacijama i institucijama u domeni izbornog zakonodavstva i izbora
uope
- podnosi Saboru izvjee o provedenim izborima i referendumu u roku 60
dana od dana objave slubenih rezultata izbora
S t r a n i c a | 171
-
obalja i druge poslove propisane posebnim propisima
MJESNA, LOKALNA I PODRUNA (REGIONALNA)

SAMOUPRAVA
ORGANIZACIJA ODNOSA SREDINJIH I LOKALNIH
VLASTI
U svakoj dravi postoji zbog veliine dravnog teritorija podruna podjela na ue
teritorijalne jedinice ustrojstva dravne vlasti. Odnos takvih jedinica prema
sredinjim dravnim tijelima ureduje se ustavom i zakonom. Tri su mogua tipa
takvih odnosa:
1. dekoncentracija model u kojem je na lokalna tijela prenesen odreeni
skup ovlasti, to se obavljaju sukladno uputama i pod punim nadzorom
sredinje vlasti; sredinjim dravnim tijelima pridran je nadzor nad
odlukama lokalnih tijela, kao i cijeli niz sredstava kojima mogu osigurati
svoju nadreenost nostieljima lokalnih funkcija, od postavljanja i
smjenjivanja lokalnih dunosnika, odluivanja o financijskim sredstvima,
prava nazora i preuzimanja predmeta (supstitucije) do ukidanja i
ponitavanja akata lokalnih tijela ne samo zbog protivnosti propisima, ve
i zbog nepravilnosti i neprikladnosti
2. decentralizacija oblik odnosa sredinjih i mjesnih dravnih tijela gdje
je zakonom na lokalna tijela prenesen odreeni opseg poslova u kojima
samostalno odluuju, pritom su oni vezani obvezom pridravanja propisa
i pravom nadzora nad tim pridravanjem koje pripada sredinjim
dravnim tijelima; nadzor je ogranien na nadzor zakonitosti postupanja
lokalnih tijela, a ne i svrhovitosti njihovih odluka, u sklopu na njih
prenesenog djelokruga. Stupanj decentralizacije moe biti vei ili manji;
decentraliziacija moe biti kombinirana s elementima lokalne
samouprave u tzv. sustavu dostrukog kolosijeka.
3. lokalna samouprava ustavom zajameno pravo stanovnika neke
pojedine lokalne zajednice da se, sukladno naelu supsidijarnosti sami
organiziraju i odluuju o svim onim poslovima za koje nije nuno prenijeti
ih na vie razine politikog odluivanja; lokalna samouprava smatra se
temeljem demokratskog politikog sustava
U klasinoj teoriji smatralo se da lokalna samouprava moe biti ustrojena u
jednom ili u dva stupnja, pri emu je iri stupanj podruna ili regionalna
samouprava
Lokalna samouprava predstavlja. Prilikom izmjena Ustava RH iz 2000. godine
prihvaena je koncepcija koja razlikuje mjesnu, lokalnu i podrunu (regionalnu)
samoupravu.
S t r a n i c a | 172
TEMELJNA OBILJEJA LOKALNE SAMOUPRAVE

Teorija lokalne samouprave naglaava da se radi o odnosu necentralizacije jer
ustavom zajameno pravo na lokalnu samoupravu znai da bi i zakonodavac koji
bi ga prekrio preao granice svojih ustavnih ovlasti. To pravo se istodobno
smatra jednim od temeljnih naela demokratskog ustrojstva politike zajednice.
Europska povelja o lokalnoj samoupravi iz 1985. (i RH potpisnica), odreuje;
1. pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i mogunost
lokalnih jedinica da, u okvirima odreenim zakonom, ureuju i upravljaju,
uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog puanstva, bitnim dijelom
javnih poslova,
2. ovo se pravo provodi preko vijea ili skuptina sastavljenih od lanova
izabranih na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem na
temelju opeg i jednakog birakog prava. Ova tijela mogu imati izvrna
tijela koja su im odgovorna.
Dakle, lokalna samouprava ukljuuje pravo lokalnog izbora lokalnih
predstavnikih i izvrnih tijela, to ne iskljuuje oblike neposrednog
odluivanja graana.
Spor o pravima i dunostima izmeu sredinjih i mjesnih dravnih tijela javlja se
kao spor o ustavnosti, uz mogunost ustavnosudske zatite, zbog povrede
ustavom zajamenih sloboda i prava. No, ustavni sudovi paze i na to da lokalne
samoupravne jedinice ne prijeu granice koje im odreuju ustav i zakoni i time
ugroze jedinstvo pravnog poretka.
Dok se jedinice lokalne samouprave imaju pravo, na temelju zakona,
samoorganizirati svojim temeljnim aktima statutima, jedinice lokalne uprave
vezane su zakonom, te djeluju pod sredinjim nadzorom vlade, kao i sva druga
tijela dravne uprave. No, vlada redovito nadzire i zakonitost postupanja jedinica
lokalne samouprave i njihovih dunosnika.
OSNOVE TEORIJE LOKALNE SAMOUPRAVE

Jo je Aristotel raspravljao o problemu veliine politikih zajednica i istaknuo
kako male zajednice, u kojima se ljudi poznaju i usko su vezani zajednitvom
interesa, predstavljaju suprotnost sredinjoj vlasti.
Klasini pisci, Montesquieu i Tocqueville, smatrali su lokalnu samoupravu
vanom sa stajalita mogunosti ostvarenja demokratinog politikog sustava,
odnosno ustavne vladavine.
Tocqueville je u svojoj "Demokraciji u Americi" jakom i demokratinom lokalnom
samoupravom tumaio bit amerikog demokratskog sustava, te napisao da u
lokalnim ustanovama lei snaga slobodnih naroda.
S t r a n i c a | 173
Lokalne jedinice predstavljaju protuteu centraliziranoj vlasti. One se mogu
suprotstaviti sredinjoj vlasti i stati u zatitu svojih prava i prava graana. Ustav
RH odreuje da je u RH dravna vlast ustrojena na naelu diobe vlasti na
zakonodavnu, izvrnu i sudbenu, a ograniena je Ustavom zajamenim pravom
na lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu. Naelo diobe vlasti ukljuuje
oblike meusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane
Ustavom i zakonom.
Ali uvijek ostaje problem gospodarske snage i financijskih sredstava, jer male
zajednice esto ne mogu osigurati sredstva za svoje potrebe i razvitak, te ostaju
ovisne o razliitim oblicima financiranja i pomoi iz sredita. Zbog toga se
prednosti lokalnih jedinica mogu ostvariti samo kombinacijom djelovanja lokalnih
tijela i sredinjih dravnih tijela.
HRVATSKA LOKALNA SAMOUPRAVA

Ustavne odredbe daju temelj za izgradnju sustava lokalne i podrune (regionalne)
samouprave, dok cjelinu koncepcije ureuje Zakon o lokalnoj i podrunoj
(regionalnoj) samoupravi, Zakon o Gradu Zagrebu i drugi zakoni kojima su
ureena podruja jedinica lokalne uprave i samouprave, lokalni izbori i
fnanciranje tih jedinica. Europska konvencija o lokalnoj samoupravi ratificirana je
odlukom Hrvatskog sabora u listopadu 1997. godine i ukljuena u hrvatski pravni
poredak.
JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE

Pravo na lokalnu samoupravu graani ostvaruju se na dva naina:
1. preko lokalnih, odn. podrunih (regionalnih) predstavnikih tijela koja su
sastavljena od lanova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju
neposrednog, jednakog i opeg birakog prava
2. neposrednim sudjelovanjem graana putem referenduma i drugih oblika
neposrednog odluivanja u skladu sa zakonom i statutom
Prema zakonodavstvu iz 2005. potvreno novim Zakonom iz 2012., to se
pravo ostvaruje i:
Neposrednim izborom opinskih naelnika, gradonaelnika i upana
A) Jedinice lokalne samouprave su opine i gradovi
B) Jedinice podrune (regionalne) samouprave su upanije
C) veim gradovima se moe dati poloaj upanije (Zagreb)
D) u naselju ili dijelu naselja mogu se osnivati oblici mjesne samoupravegradske etvrti i mjesne samouprave
POSLOVI LOKALNE I PODRUNE SAMOUPRAVE
S t r a n i c a | 174
1. Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se
neposredno ostvaruju potrebe graana, a koji nisu Ustavom ili zakonom
dodijeljeni dravnim tijelima. To su osobito:
- ureenje naselja i stanovanja,
- prostorno i urbanistiko planiranje,
- komunalne djelatnosti,
- briga o djeci,
- socijalna skrb,
- primarna zdravstvena zatita,
- odgoj i osnovno obrazovanje,
- kultura, tehniku i tjelesna kultura i sport,
- zatita potroaa,
- zatita i unapreenje prirodnog okolia,
- protupoarna i civilna zatita
2. Jedinice podrune (regionalne) samouprave obavljaju poslove od podrunog
(regionalnog) znaaja, a osobito poslove koji se odnose na:
- kolstvo,
- zdravstvo,
- prostorno i urbanistiko planiranje,
- gospodarski razvoj,
- promet i prometnu infrastrukturu,
- planiranje i razvoj mree obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih
ustanova
Poslovi lokalnog i podrunog djelokruga ureuju se zakonom. Prilikom
dodijeljivanja tih poslova prednost e imati ona tijela koja su najblia graanima.
Prilikom odreivanja djelokruga jedinica lokalne i podrune (regionalne)
samouprave mora se voditi rauna o irini i prirodi poslova i o zahtjevima
uinkovitosti i ekonominosti.
AKTI JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE
Jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona,
svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela
te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogunostima.
U ostalim poslovima one donose odluke i druge akte predviene zakonima.
U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i podrune
(regionalne) samouprave samostalna su i podlijeu samo nadzoru ustavnosti i
zakonitosti ovlatenih dravnih tijela.
Jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite
prihode kojima slobodno raspolau u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.
Prihodi jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave moraju biti
razmjerni njihovim ovlastima predvienim Ustavom i zakonom. Drava je
duna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa
zakonom.
S t r a n i c a | 175
UPRAVLJANJE U LOKALNIM I PODRUNIM

JEDINICAMA
Teritorijalnom podjelom na jedinice lokalne i podrune samouprave u dravi se
stvara velik broj manjih statutarnih politikih sustava.
U pogledu ustrojstva samoupravnih lokalnih i podrunih vlasti u hrvatski se
ustavotvorac 2000. odluio za lokalnu inaica "parlamentarnog sustava" sa
kolegijalnom izvrnom vlasti, poglavarstvom, te naglaenim ovlastima naelnika
lokalne odnosno podrune samoupravne jedinice (opinski naelnik,
gradonaelnik, upan). Taj je sustav meutim zakonskim promjenama iz 2005.
zamijenjen predsjedniki sustavom, s neposredno izabranim gradonaelnikom
(i drugim izvrnim elnicima) te zakonski uvedenom diobom vlasti izmeu ta dva
tijela.
USTROJSTVO JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE
1) predstavniko tijelo
2) izvrno tijelo
3) upravni odjeli i slube
4) mjesni odbori
PREDSTAVNIKO TIJELO OPINE,GRADA I UPANIJE
Gradsko ili opinsko vijee te i upanijska ili gradska skuptina predstavnika su
tijela graana u jedninicama lokalne samouprave:
- donosi statut jedinice samouprave
- donosi odluke i druge ope akte kojima ureuje pitanja iz samoupravnog
djelokruga jedinice samouprave
- osniva radna tijela, bira i razrjeuje lanove tih tijela te bira, imenuje i
razrjeuje i druge osobe odreene zakonom, drugim propisom ili statutom
- ureuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinica samouprave
- osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih,
drutvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jedinicu lokalne
odnosno podrune samouprave
- obalja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u
djelokrug predstavnikog tijela
predstavnika tijela odluku donose veinom glasova ako je na sjednici nazona
veina lanova predstavnikog tijela.
Statut jedinice samouprave, proraun i godinji obraun donosi se veinom
glasova svih lanova predstavnikog tijela.
Poslovnikom predstavnikog tijela mogu se odrediti druga pitanja o kojima se
odluuje veinom glasova svih lanova predstavnikog tijela.
IZVRNA TIJELA
Izvrnu funkciju obavljaju opinski naelnik, gradonaelnik i upan odnosno
njihovi zamjenici. Oni su odgovorni sredinjim tijelima dravne uprave za
S t r a n i c a | 176
obaljanje poslova dravne uprave prenijetih u djelokrug tijela opine, grada ili
upanije.
Oni obaljaju posebno sljedee poslove:
- pripremaju prijedloge opih akata
- izvrava ili osigurava izvrenje opih akata predstavnikih tijela
- usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice samouprave u obavljanju
poslova iz njihova samoupravnog djelokruga
- nadzire rad upravnih tijela
- upravlja nekretninama i pokretninama u vlasnitvu jedinice samouprave,
kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom
- odluuje o stjecanju i otuivanju nekretnina i pokretnina jedinice
samouprave i raspolaganju ostalom imovinom u skaldu s ovim Zakonom,
statutom jedinice i posebnim propisima
- imenuje i razrjeuje predstavnike jedinica samouprave u tijelima javnih
ustanova, trgovakih drutava i drugih pravnih osoba, osim ako posebnim
zakonom nije drugaije odreeno
- obavlja i druge poslove utvrene zakonom i statutom.
ODNOS PREDSTAVNIKIH I IZVRNIH TIJELA
Opinski naelnik, gradonaelnik, odnosno upan, u obavljanju poslova iz
samoupravnog djelokruga ima pravo obustaviti primjenu opeg akta
predstavnikog tijela ako ocijeni da je tim aktom povrijeen zakon ili drugi propis.
On tu odluku donosi u roku od 8 dana od dana njegova donoenja. Takoer, on
ima pravo traiti od predstavnikog tijela da u roku 8 dana od donoenja odluke o
obustavi otkloni uoene nedostatke u opem aktu.
lanovi predstavnikog tijela mogu naelniku, gradonaelniku, odnosno upanu
postavljati pitanja o njegovu radu, pismeno ili usmeno.
Naelnik, gradonaelnik, odnosno upan dva puta godinje podnosi polugodinje
izvjee o svom radu predstavnikom tijelu sukladno odredbama statuta.
Predstavniko tijelo moe od naelnika, gradonaelnika ili upana traiti izvjee
o pojedinim pitanjima iz njegova djelokruga koje on podnosi sukladno odredbama
statuta.
IZBOR LANOVA PREDSTAVNIKIH TIJELA
Za izbor lanova predstavnikih tijela propisan je sustav razmjenog
predstavnitva tako da itavo podruje jedinice lokalne i podrune samouprave
ini jednu izbornu jedinicu, pa svi birai s prebivalitem u toj jedinici koji budu
pristupili glasovanju, na temelju kandidacijskih lista biraju sve lanove
predstavnikog tijela te jedinice. Formula za preraunavanje dobivenih glasova u
pune mandate je dHondtova metoda (vidi vie str. 496 i 497)
NEPOSREDNI IZBOR GRADONAELNIKA I UPANA
Zakonom je primijenjen sustav apsolutne veine, pri emu cijelo podruje opine,
grada, upanije i Grada Zagreba ini jednu izbornu jedinicu. Iznimno ako se za
izbor naelnika, gradonaelnika i upana kandidirao jedan ili samo dva kandidata,
tada e biti izabran kandidat koji na izborima dobije najvei broj glasova, to e u
stvari biit apsolutna veina.
Ne bude li ni jedan kandidat dobio potrebnu veinu glasova u prvome krugu,
odrat e se drugi krug glasovanja 14 dana nakon prvog, kada se bira izmeu dva
kandidata s najveim brojem glasova. U drugom krugu glasovanja izabran je onaj
S t r a n i c a | 177
s veim brojem glasova. Budu li oba kandidata dobila jedank broj glasova, a takve
situacije su mogue u opinama s malim brojem stanovnika, odrat e e trei
krug glasovanja na nain i po postupku propisanom za drugi krug. Budu li i u
treem krugu oba kandidata dobila jednak broj glasova, izborni se postupak
ponavlja u cijelosti.
NEPOSREDNO ODLUIVANJE GRAANA
Oblici neposrednog odluivanja jesu: zbor graana i referendum.
Referendum se moe raspisati radi:
- odluivanja o prijedlogu o prmjeni statuta
- o prijedlogu opeg akta ili drugog pitanja iz djelokruga predstavnikog
tijela
- o drugim pitanjima odreenim zakonom i statutom
Na temelju odredaba zakona i statuta, raspisivanje referenduma moe predloiti:
- najmanje jedna treina lanova predstavnikog tijela
- opinski naelnik, gradonaelnik ili upan
- 20% ukupnog broja biraa u jedinici za koju se trai raspisivanje
referenduma
- Veina vijenika jesnih odbora, odnosno gradskih etvrti ili gradskih
kotareva na podruju opine, grada, odnosno Grada Zagreba.
REFERENDUM O OPOZIVU GRADONAELNIKA
Opinski naelnik, gradonaelnik, odnosno upan i njihov zamjenik koji je izabran
zajedno s njima mogu se opozvati putem referenduma. Raspisivanje referenduma
za opoziv moe predloiti 20% ukupnog broja biraa u jedinici u kojoj se trai
opoziv opinskog naelnika, gradonaelnika, odnosno upana i njihova zamjenika
koji je izabran zajedno s njima.
Referendum za opoziv ne oe se raspisati samo za zajenika opinskog naelnika,
gradonaelnika, odnoasno upana.
Referendum za opoziv ne smije se raspisati prije proteka roka od 12 mjeseci od
odranih izbora ni odranog referenduma za opoziv, kao ni u godini u kojoj se
odravaju redovni izbori.
Odluka o opozivu donesena je ako se na referendumu za opoziv izjasnila veina
biraa koji su glasovali, uz uvjet da ta veina iznosi najmanje 1/3 ukupnog
borja biraa upisanih u popis biraa u jedinici.
NADZOR USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI
Nadzor zakonitosti postupanja i opih akata
Drava nadzire ustavnost i zakonitost postupanja tijela lokalne samouprave te
poduzima potrebne mjere zatite ustavnosti i zakonitosti.
Kada utvrdi nepravilnosti u radu predstavnikog tijela, sredinje tijelo dravne
uprave nadleno za lokalnu i podrunu samoupravu donijet e odluku kojom e
sjednicu predstavnikog tijela ili njezin dio proglasiti nezakonitim, a akte donesen
na sjednici proglasiti nitavnim.
Nadzor zakonitosti opih akata obavljaju uredi dravne uprave u upanijama i
nadlena sredinja tijela dravne uprave, svako u svom djelokrugu, sukladno
posebnom zakonu.
Rasputanje predstavnikog tijela
Na prijedlog sredinjeg tijela dravne uprave nadlenog za lokalnu i podrunu
samoupravu, Vlada RH raspustit e predstavniko tijela:
S t r a n i c a | 178
-
ako donese odluku ili drugi akt kojim ugroava suverenitet i teritorijalnu
cjelovitost RH
- ako predstavniko tijelo novoustrojene jedinice samouprave ne donese
statut u roku od 60 dana od dana konstituiranja
- ako uestalo donosi ope akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu
ili zbog uestalih, teih povreda zakona i drugih propisa
- ako iz bilo kojeg razlog trajno ostane bez potrebnog borja lanova
potrebnog za rad i donoenje odluka
- ako ne moe donositi odluke iz svog djelokruga dulje od tri mejseca
- ako ne raspie referendum
Protiv rjeenja Vlade predsjednik rasputenog tijela moe podnijeti tubu Visokom
upravnom sudu RH. ako je tuba odbaena ili odbijena, Vlada e raspistai
prijevremena izbore za predstavniko tijelo u roku od 90 dana od dana objave
odluke Suda u NN.
Istovremeno rasputanje predstavnikog tijela i razrjeavanje opinskog
naelnika, gradonaelnika, odnosno upana i njihova zamjenika
Na prijedlog sredinjeg tijela dravne uprave nadlenog za lokalnu i
podrunu samoupravu, Vlade RH istovremeno e raspustiti predstavniko tijelo i
razrijeiti naelnika, gradonaelnika odnosno upana i njihova zamjenika koji je
izabran zajedno s njima ako u zakonom odreenom roku ne bude donesen
proraun, odnosno odluka o privremenom financiranju.
U sluaju rasputanja Vlada e imenovati povjerenika Vlade za obaljanje poslova
iz nadlenosti predstavnikog i izvrnog tijela i raspisati prijevremene izbore
sukladno posebnom zakonu.
Rjeenje Vlade stupa na snagu danom objave u NN, a protiv rjeenja predsjednik
rasputenog predstavnikog tijela i razrijeeni naelnik, gradonaelnik, odnosno
upan mogu podnijeti tubu Visokom upravnom sudu RH u roku od osam dana od
objave rjeenja.
Postupak rjeavanja o tubi protiv rjeenja Vlade hitne je naravi te e Sud o njoj
odluiti u roku od 30 dana od primitka te svoju odluku bez odgaanja dostaviti
Vladi, predjedniku rasputenog predstavnikog tijela i razrijeenom naelniku,
gradonaelniku, odnosno upanu. Odluka Suda objavljuje se u NN. Ako je tuba
odbaena ili odbijena, Vlada e raspisati prijevremene izbore za predstavniko
tijelo i naelnika, gradonaelnika, odnosno upana u roku od 90 dana od dana
objave odluke Suda u NN.
Povjerenici Vlade
Vlade RH imenovat e povjerenika Vlade u jedinici samouprave:
- kada raspusti njezino predstavniko tijelo
- kada se u jedinici samouprave ne odre, u skladu sa zakonom, izbori za
novo predstavniko tijelo
- kada se predstavniko tijelo ne konstituira sukladno odredbama posebnog
zakona
- kada prestane mandat opinskom naelniku, gradonaelniku, odnosno
upanu i njegovom zamjeniku
- kada se istovremeno raspusti predstavniko tijelo i razrijei opinskog
naelnika, gradonaelnika, odnosno upana sukladno odredbama ovog
Zakona
S t r a n i c a | 179
povjerenik je duan osigurati ostvarivanje prava i obveza graana i pravnih osoba
u jedinici samouprave do uspostave njezinih tijela.

Skripta-Ustavno Pravo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta-Ustavno Pravo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

skripta iz ustavnog prava 4.

USTAV I USTAVNA VLADAVINA

je temeljni i najvii pravni akt drave ima najveu, nadzakonsku

Ustav utvruje osnove odnosa graana s tijelima dravne vlasti i

ustrojiti (konstruirati) dravu i njezin pravni poredak i

kao strateki politiki akt drave i naroda kao nositelja

kao akt legitimiranja demokratske drave pred meunarodnom

Ustav je instrument narodne volje kojim se eli nadzirati i

Ustav je najvii pravni akt koji se izravno primjenjuje i svatko se

kao temeljni pravni akt drave lanice EU Ustav u svojim odredbama o

2.Ustavna vladavina i demokracija

3.Ustavna vladavina i sustav upravljanja (governance)

4.Vladavina prava (rule of law) i pravna drava

6.Obiljeja ustavne vladavine

RAZVOJ TEORIJA USTAVNE VLADAVINE

RAZLIKOVANJE USTAVA PREMA STUPNJU

2. RAZVITAK USTAVNOSTI U SVIJETU

REVOLUCIONARNA USTAVNOST 18.ST.

PREGLED VELIKIH USTAVNIH SUSTAVA

USTAV SJEDINJENIH AMERIKIH DRAVA

Prijelazno razdoblje: Konfederacija

Ustavna konvencija u Philadelphiji

Nepovjerenje prema nositeljima

Utemeljitelji su smatrali kako svaka vlast povjerena da bi se unaprijedila

Jedinstvo uz samostalnost dijelova: federalizam

Zastupniki dom, u koji graani neposredno biraju

Temeljne ustavne znaajke

zakoni Parlamenta (Statute Law)

Bill of Rights iz 1689. godine,

Svi su izjednaeni s obinim zakonima. 1995. godine Parlament je donio

Habeas Corpus Act iz 1679.

RAZVOJ USTAVNOSTI U SR NJEMAKOJ

USTAVNOST U SOCIJALISTIKIM ZEMLJAMA

BORBA ZA USTAVNOST U NOVIM

USTAVNA VLADAVINA I "DOBRA VLADAVINA"

Otvorenost (transparentnost) vladavinskih institucija

onom to EU ini i odlukama koje donosi; dune su koristiti govor

IZVORI USTAVNOG PRAVA

KRUTI I MEKI USTAV

KODIFICIRANI I NEKODIFICIRANI USTAV

ODNOS USTAVNOG PRAVA I DRUGIH GRANA

PISANI I NEPISANI USTAV

MATERIJALNI I FORMALNI USTAV

PROIENI TEKSTOVI I NJIHOV ZNAAJ

D. Poslovnici dravnih tijela

G. Vanjski izvori ustavnog prava

DONOENJE I MIJENJANJE USTAVA

ZABRANE MIJENJANJA USTAVNIH NORMI

POSTUPAK USTAVNE PROMJENE (REVIZIJSKI

PROMJENA (REVIZIJA) USTAVA RH

ustavotvornu inicijativu ima najmanje 1/5 zastupnika, predsjednik

b) Promjena ustava odlukom biraa (ustavotvornim referendumom)

Miljenja meunarodnih struno-politikih tijela (soft law)

PROVEDBA USTAVNIH NORMI

JAMSTVA SLOBODA I PRAVA: TEMELJ

PREGLED POVIJESNOG RAZVITKA

PRVI NARATAJ: KLASINA PRAVA OVJEKA I

DRUGI NARATAJ; GOSPODARSKA, SOCIJALNA I

TREI NARATAJ; EKOLOKA I DRUGA PRAVA

MEUNARODNI STANDARDI PRAVA OVJEKA

ZNAENJE TEMELJNIH MEUNARODNIH

EUROPSKA KONVENCIJA ZA ZATITU LJUDSKIH

EUROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA U