Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
      A      T      L      E      T      I      K      A
310
eljko Hraski, Mladen Mejovek, Ljubomir Antekoloviæ, Iva Dobrila
BIOMEHANIÈKA UVJETOVANOST KONDICIJSKE PRIPREME ATLETIÈARA
1. UVOD
Kondicijska priprema je od presudne vanosti za postizanje vrhunskih sportskih postignuæa. Stoga se posebna panja posveæuje izboru metodskih postupaka i operatora koji æe u skladu sa moguænostima tehnièke realizacije proizvesti optimalnu izvedbu gibanja. Naalost, u praksi se kondicijska priprema èesto tretira odvojeno odusvojenosti sportske tehnike. Pri tome se zaboravlja da se radi o dinamièkom procesu, u kome jedno uvjetujedrugo, te da samo vrhunska kondicijska priprema moe podrati i tehniku vrhunske sportske izvedbe. Danasse formiranje veæine planova i programa kondicijske pripreme (funkcionalne, baziène i specifiène motorièke)ne zasniva i na neophodnom poznavanju biomehanièkog statusa sportaa. Naime, usprkos tome to postojeopæe spoznaje o osnovnoj biomehanièkoj strukturi neke sportske tehnike, treneri u pravilu imaju premaloegzaktnih informacija o prostorno vremenskim i dinamièkim osobitostima gibanja konkretnog sportaa. Dotakvih informacija nije moguæe doæi vizualnom percepcijom trenera veæ jedino kinematièkom i dinamièkomanalizom kojom se mogu dobiti egzaktni kvantitativni podaci o tehnièkoj strukturi kretanja konkretnog sportaa.Kondicijskoj pripremi u pravilu se pristupa individualno. Meðutim, pitanje je da li su pokazatelji koji se odnosena rezultate testova opæe i specifiène motorike, opservaciju trenera, subjektivni doivljaj, antropometrijusportaa i sl., dovoljni da se odaberu najbolja rjeenja i koncepcije kondicijskog treninga. Obzirom da se fizièkesposobnosti razvijaju u zavisnosti od uvjeta u kojima se treniraju, dakle toèno u uvjebavanim amplitudama, brzinama i ubrzanjima, nuno je da i kondicijski tretman bude u skladu s biomehanièkim zakonitostima odreðenestrukture gibanja. Znaèi da sadraji kondicijske pripreme moraju biti to slièniji finalnoj tehnici. Navedenakoncepcija moe biti najvie zastupljena u onim sportovima gdje tehnika izvedbe izravno ili u najveæoj mjeriutjeèe na rezultat, kao to je to npr. u atletici. U ovom radu prikazani su rezultati istraivanja razlièitih disciplinau atletici; skokovima, (dalj i vis), bacanjima (disk, koplje i kugla), te trèanjima (prepone i start).
2. BIOMEHANIÈKE ANALIZE U ATLETICI:
U okviru projekata koji se provode u Laboratoriju za kinematiku Kineziolokog fakulteta Sveuèilita u Zagrebudo sada je proveden niz biomehanièkih analiza u raznim atletskim disciplinama. Veliki broj tih analiza bio jeusmjeren i na dobivanje informacija o nedostacima u tehnici izvedbe analiziranih kretnih struktura, temeljemèega su potom uèinjene sugestije za promjene odreðenih dijelova trenanog procesa, prvenstveno onog kojise odnosi na trening tehnike, ali takoðer i dijela koji se odnosi na kondicijsku pripremu. Naime, ova dva segmentatreninga u pravilu su povezana, manifestacija tehnike najdirektnije zavisi od fizièkih sposobnosti sportaa.Akvizicije podataka za sve provedene analize izvrene su u trenanim i natjecateljskim uvjetima. Snimanje jeizvreno sa dvije VHS kamere, brzinom od 60 slika u sekundi. Procesiranje podataka provedeno je pomoæusustava APAS (Ariel Performance Analysis System). Za svaku sliku gibanja digitalizirane su koordinate 18toèaka koje odreðuju 14 segmenata ljudskog tijela, te dodatne toèke kojima je opisana dodatna atletska oprema..Transformacija u 3-D prostor provedena je pomoæu algoritama DLT. 3-D koordinate segmenata tijela i dodatneopreme izglaðene su prirodnom Spline funkcijom (Cubic spline). Izglaðene koordinate koritene su zaizraèunavanje razlièitih kinematièkih parametara neophodnih za dalju provedbu analiza (4,5). U nastavku danisu primjeri provedenih analiza u nekoliko atletskih disciplina.
BIOMEHANIÈKA UVJETOVANOST KONDICIJSKEPRIPREME ATLETIÈARA
eljko Hraski, Mladen Mejovek, Ljubomir Antekoloviæ, Iva Dobrila
Kinezioloki fakultet Sveuèilita u Zagrebu
 
      A      T      L      E      T      I      K      A
311
Meðunarodni znanstveno-struèni skup
KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA
Zagrebaèki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljaèe 2003.
2.1. Skok udalj
ufar i Antekoloviæ (9) radili su usporedbu skokova tri najbolja hrvatska skakaèa udalj i osam finalista OI uSeulu 1988. godine. Rezultati biomehanièkih analiza finalista OI preuzeti su od Nixdorf i Bruggemann (1990).Skup varijabli koriten u tom istraivanju obuhvatio je najbitnije biomehanièke parametre faza zaleta i odraza(23 varijable).Dobiveni rezultati upuæuju da je kod dva od tri ispitanika utvrðena loa priprema i izvedba odrazne akcije, prilikom èega je dolo do prevelike redukcije horizontalne brzine zaleta. U posljednjim koracima izostala jeaktivna faza trèeæeg koraka. Naime, kod oba analizirana ispitanika nije registrirano «izguravanje» tijela sazamane noge prema naprijed i gore u predzadnjem koraku. Kod treæeg analiziranog skakaèa, ovaj je uvjetzadovoljen, ali je skok izveden iz relativno male brzine zaleta.U zakljuèku autori sugeriraju da je trenanim procesom na osnovu visoke razine motorièkih sposobnosti moguæekompenzirati dio postojeæih tehnièkih greaka izvedbe skoka udalj. Autori nadalje predlau racionalizacijutehnike izvoðenja u smislu da se postojeæi nivo motorièkih sposobnosti iskoristi do optimuma. Takoðer,zakljuèuju da je u cilju postizanja brzog poboljanja rezultata kod hrvatskih skakaèa racionalnije prvo ispravitigreke tehnièkog tipa (priprema za odraz, efikasna izvedba odrazne akcije), te na osnovu tako korigirane tehnikekvalitetno iskoristiti postojeæe motorièke potencijale nego, trenanim procesom podizati nivo istih (npr. poveæanje brzine trèanja u zaletu).
2.2. Bacanje diska
Milanoviæ, Hraski i Mejovek (7) usporedili su biomehanièke karakteristike tehnike bacanja najboljeg hrvatskog bacaèa diska i osvajaèa medalja u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu. Na osnovu dobivenih rezultata,najznaèajnija razlika registrirana je u kutu izbaèaja, trajanju faze izbaèaja, te promjenama u brzini diska u fazitranzicije i fazi izbaèaja. Naime, ustanovljeno je da je ispitanik previe izgubio na brzini u bezpotpornoj fazi ifazi tranzicije, te je, da bi nadoknadio taj gubitak brzine, znatno morao ubrzati kretanje diska u fazi izbaèaja.Ovo je opet imalo za posljedicu lou kontrolu zamaha i putanje diska u samom izbaèaju, to je pak rezultiraloniskim kutom izbaèaja. Konaèan rezultat ove serije pogreaka bio je relativno kratak hitac, odnosno hitac kraæiod onih koritenih za usporednu analizu.Za korekciju uoèenih greaka tehnike predlae se poveæanje brzine diska u fazi tranzicije kao i poboljanjekoordinacije kretanja pri velikim brzinama u fazi izbaèaja.
2.3. Bacanje koplja
Cilj istraivanja to su ga proveli Milanoviæ, Hraski i Mejovek (6) bio je usporedba kinematièkih karakteristikafaze izbaèaja koplja najboljeg hrvatskog bacaèa s finalistima OI u ovoj atletskoj disciplini. Rezultati provedeneanalize upuæuju na:1.Prevelika fleksija koljenog zgloba za vrijeme i na kraju faze izbaèaja,2.Premali poèetni i preveliki zavrni kut lakta («gurajuæi» zamah),3.Nizak kut izbaèaja sprave,4.Prerano putanje koplja u odnosu na vertikalu prednjeg stopala,5.Izostajanje progresivnog poveæanja brzine centara relevantnih zglobova. Na osnovu dobivenih rezultata, u cilju postizanja veæe duljine hica, autori primarno predlau:1.Blokadu kuka prije no to ostali segmenti kinematièkog lanca postignu svoje vrne brzine (rame, laka, aka),2.Smanjiti fleksiju koljena u fazi izbaèaja,3.Iskoristiti cijelu moguæu duinu zamaha kopljem (kasnije putanje).S obzirom na redoslijed dogaðanja, za korekciju navedenih tehnièkih nedostataka faze izbaèaja analiziranogispitanika od izuzetnog æe znaèaja biti jaèanje ekstenzora koljenog zgloba. Naime, smanjeno «propadanje» ukoljenima osigurat æe bolju poziciju kuka, te time omoguæiti njegovu pravovremenu blokadu i bolji rad zamaneruke to æe svakako rezultirati i veæom brzinom izbaèaja.
 
      A      T      L      E      T      I      K      A
312
eljko Hraski, Mladen Mejovek, Ljubomir Antekoloviæ, Iva Dobrila
BIOMEHANIÈKA UVJETOVANOST KONDICIJSKE PRIPREME ATLETIÈARA
2.4. Bacanje kugle
Antekoloviæ i sur. (1) analizirali su biomehanièke karakteristike bacanja kugle hrvatskog kadetskog rekordera,a dobivene kinematièke velièine usporedili su s istim parametrima dobivenim na vrhunskim bacaèima kugle.Provedena analiza ukazala je na odreðene nedostatke u tehnici hrvatskog bacaèa koje se mogu saeti u:1.U poèetnoj poziciji - preveliki kut u koljenima i pretklon trupa2.Jednopotporna faza  predugo trajanje3.Faza izbaèaja  zakanjelo postavljanje lijevog stopala na podlogu, prenizak kut i premala brzina izbaèaja.Autori sugeriraju ispravljanje navedenih nedostataka tehnike uz odgovarajuæu kondicijsku pripremu(eksplozivna snaga ekstenzora koljena, rotatora trupa i ekstenzora lakta).
2.5. Trèanje - prepone
Biomehanièkim karakteristikama prelaska preko prepona bavila se Zatezalo (8). Na ispitanici, hrvatskojreprezentativki analizirala je trajektoriju kretanja centra teita tijela, te prostorno-vremenske parametrekretanja odrazne i zamane noge. U okvirima dobivenih rezultata kao osnovni nedostatak autorica navodi previsoku putanju CT tijela za vrijeme prelaska preko prepone, èime se znatno produava put i vrijeme trajanjaleta, to opet ima za posljedicu gubitak brzine i ritma prelaska preko prepona.Za korekciju uoèene pogreke u tehnici prelaska preko prepone predlae se izvoðenje odraza dalje od prepone,to opet iziskuje odgovarajuæu fizièku pripremu usmjerenu na poveæanje efikasnosti odraza, te usklaðenostiritma i koordinacije koraka sa brzinom trèanja.
2.6. Trèanje - start i startno ubrzanje
U jednom od prvih radova u Hrvatskoj koji su se bavili biomehanièkom analizom niskog starta Hofman i sur.(3) definiraju osnovne modalne vrijednosti izvedbe ove kretne strukture. Ispitanica, na kojoj je izvrenaakvizicija podataka bila je reprezentativka u trèanju na 100 m. Za potrebe analize odabrani su samokarakteristièni parametri brzine kretanja pojedinih segmenata tijela. Na osnovu tih pokazatelja autori zakljuèujuda rast krivulje brzine odgovara rezultatu i sposobnostima ispitanice, no isto tako da je uz odreðene korekcijetehnike moguæe taj rast brzine i poveæati. To se u prvom redu odnosi na rad desne noge, koji nije zadovoljavajuæi, jer se stopalo te noge iz pozicije stranjeg zamaha ne dovodi u poziciju prednjeg zamaha najkraæim, ujednonajbrim putem, veæ ta akcija ide polukruno. Uslijed takvog izvoðenja koraka stopalo na podlogu pada pasivno,te dolazi do prevelikog pada brzine u trenutku kontakta stopala s podlogom. Da bi se kompenziralo prevelikooptereæenje na desnoj nozi, stvoreno pasivnim postavljanjem desnog stopala, tijelo se naginje vie u lijevu stranute previe optereæuje lijevu nogu (dulje trajanje faze kontakta lijevim stopalom).Autori zakljuèuju da se primarno na osnovu korekcije tehnike (direktno postavljanje desnog stopala), te paralelno i na osnovu adekvatne fizièke pripreme usmjerene na izjednaèavanje razlika u snazi donjihekstremiteta, ispitanica moe postiæi poboljanje rezultata u dionicama za koje je odgovorna startna reakcijai startno ubrzanje.
2.7. Skok uvis
Antekoloviæ (2) je poèetkom 2000. godine napraviokinematièku analizu skoka uvis jedne perspektivnehrvatske juniorke. Rezultati provedene analize potomsu usporeðeni s istovjetnim kinematièkim velièinamavrhunskih svjetskih skakaèica: duinama predzadnjegi zadnjeg koraka, vremenu trajanja odraza,horizontalnoj i vertikalnoj brzini odraza i kutu odraza.Pronaðene razlike okarakterizirane su kao vrloznaèajne jer u najveæoj mjeri odreðuju postizanjemaksimalne visine leta CT. Sugestije za korekcijutrenanog procesa, zasnovane na rezultatima provedene analize, mogu se saeti u:
 
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more